Professional Documents
Culture Documents
Micrococcaceae
Rod I
Rod II
Vrsta
Rod III
Micrococcus
Staphylococcus
aureus
intermedius
epidermidis
saprophiticus
Planococcus
Porodica II
Peptococcaceae
Rod I
Rod II
Peptococcus
Peptostreptococcus
Antigena graa
Brojni su antigeni smjeteni u elijske omotae stafilokoka:
-Peptidoglikan-murein-predstavlja vrst egzoskelet elijskog zida. Vaan je
za patogenezu infekcije jer stimulie monocite na produkciju interleukina 1
(endogeni pirogen) i opsoninskih antitijela. Moe da djeluje hemotaktino na
polimorfonuklearne leukocite i da aktivira komplement.
-Teihoinske kiseline koje su polimeri ribitol ili glicerol fosfata, vezane su za
peptidoglikan i imaju antigenu aktivnost. titi eliju stafilokoka od aktivnosti
lizozima. Antiteihoinska antitijela mogu se nai kod pacijenata sa aktivnim
endokarditisom.
-Protein A je prisutan u elijskom zidu mnogih sojeva S. aureusa i vezuje se
za Fc fragment IgG molekule. Fab fragmenti imunoglobulina vezanog za
protein A su slobodni i mogu reagovati sa odgovarajuim antigenom
(koaglutinacija). Odgovoran je za specifinu precipitaciju i aglutinaciju
veine humanih sojeva Staphylococcus aureusa.
-Kapsula Staphylococcus aureusa ima osobinu da inhibira fagocitozu
polimorfonuklearnih leukocita, osim ako su prisutna specifina antitijela.
-Faktor aglomeracije ili nagomilavanja (Clumping factor)-vezana koagulaza.
S. aureus stvara koagulazu, enzimu slian protein koji koagulie oksalatnu ili
citratnu plazmu u prisustvu faktora koji su prisutni u veini seruma. On
izaziva gomilanje elija stafilokoka. Koagulaza moe deponovati fibrin na
povrini stafilokoka, vjerovatno tako to mijenja efikasnost ingestije od
strane fagocitnih elija, ili dovodei do destrukcije unutar fagocita.
Faktori
virulencije
Toksini i ostali faktori
virulencije
Hemilizin (, , , )
Aktivnost
Koagulaza
Citoliza;hemoliza eritrocita;
neurotoksian efekat,
dermonekrotian efekat, djeluju
kao bakteriocini
Koagulacija plazme
Fibrinolizin
Digestija fibrina
Leukocidin
Hijaluronidaza
Nukleaza
Depolimerizuje hijaluronsku
kiselinu
Hidrolizuje DNA i RNA
Lipaza
Lipolitika funkcija
Kapsula i glikokaliks
Antifagocitna funkcija
Protein A
Antifagocitna funkcija
Eksfoliatin (A i B)
Enterotoksin ( A,B, C, D, E)
Povraanje i dijareja
Patogeneza
Patogene, koagulaza pozitivne stafilokoke najee izazivaju zapaljenske
ili gnojne procese na koi sa koje se ire direktno ili putem krvi do
udaljenih organa u kojima stvara apscese ili prodorom u krvotok izazivaju
sepsu.
-Karbunkuli, furunkuli i ostali piogeni procesi na koi i potkonom tkivu
nastaju procesom adherencije i penetracije uz sadejstvo lipaze, slobodnog
i vezanog proteina A. Tako nastaje kolonizacija.
Lokalna zapaljenska reakcija praena je infiltracijom polimorfonuklearnih
leukocita i eksudacijom. Zatim stafilokoke bivaju fagocitovane
posredstvom komplementa (C3b) -opsonizacija.
Fagocitovane i nefagocitovane stafilokoke produkuju leukocidin i
egzotoksine koji dovode do nekroze uz stvaranje fibrinske barijere
zahvaljujui produkovanoj koagulazi.
U centru lezije dolazi do likvefakcije nekrotinog tkiva i apsces vri
pritisak u pravcu najmanjeg otpora. Drenaa tenog sredita nekrotinog
tkiva praena je popunjavanjem upljine granulacionim tkivom i konanim
izljeenjem.
Klinike manifestacije
Lokalna (povrinska i duboka)
Invazivna
Generalizirana
Toksigena
Toksigena oboljenja
1.Akutno trovanje hranom karakterie kratka inkubacija (1-8 sati) sa
prolivom i projektilnim povraanjem bez poveanja tjelesne temperature.
2.Stafilokokni sindrom ourene koe-bulozni impetigo, epidermalna
nekroliza.
3.Toksini ok sindrom je multisistemsko febrilno oboljenje izazvano
dejstvom pirogenog toksina koji dospjevi u cirkulaciju iz vagine ili rane
izaziva groznicu, pad pritiska, povraanje, proliv, difuzni osip po koi,
hiperemiju sluzokoe, diseminovanu intravaskularnu trombozu. esto se
zavrava smrtnim ishodom.
Navedeni toksini se nazivaju superantigeni jer njihovim vezivanjem za
MHC molekule van veznog mjesta za peptid dolazi do nespecifine
aktivacije velikog procenta T limfocita koji lue enormne koliine citokina
(IL-1 i TNF).
Otpornost
S. aureus spada u veoma otporne bakterije. Veina sojeva ugine na
temperaturi od 600C poslije 1 sata. Niske temperature podnose
dobro, preivljavaju i na -300C. Otporni su na suenje, prema NaCl i
eeru, na fenol tako da u 1% rastvoru fenola uginu tek poslije 15
minuta.
Veina sojeva stafilokoka je otporno na dejstvo laktamskih
antibiotika a u bolnikoj sredini se sreu multirezistentni sojevi
stafilokoka koji predstavljaju znaajan medicinski problem.
Imunitet
Nakon preleane infekcije dokazana su zatitna protektivna
antitijela (antikapsularna i antitoksina).
U nespecifinoj odbrani najznaajnija je fagocitoza, intaktna koa,
bakterijska interferencija.
Terapija
Zbog uestale pojave sojeva rezistentnih na lijekove, za izolate
Staphylococcus aureusa neophodno je ispitati osjetljivost na
antibiotike. Za izdvajanje visoko rezistentnih sojeva koristi se
oksacilin koji se ukljuuje u antibiogram.
Sojevi koji su rezistentni na oksacilin oznaavaju se kao meticilin
rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA soj) koji je rezistentan
na sve penicilinske i cefalosporinske preparate i aztreonam.
Lijei se u zavisnosti od teine klinike slike sa vankomicinom,
vankomicin+garamicin, linezolid, klindamicin, fucidinska kiselina,
trimetoprim + sulfametoksazol.
Za sojeve osjetljive na peniciline daje se eritromicin, klindamicin,
fucidinska kiselina ili oralni cefalosporini.