Ian Wilson

PRIJE POTOPA
DOKAZ DA JE BIBLIJSKI POTOP
BIO STVARAN DOGAAJ

Godine 1995. dva su pomorska biologa ustanovila da je Crno more prije gotovo 7500
godina bilo slatkovodno jezero. Pretpostavili su da je Sredozemno more probilo kopnenu
barijeru, izlijevajui slanu vodu snagom 200 puta veom od Nijagarinih slapova.
U rujnu 2000., prof. Robert Ballard (koji je otkrio Titanic) pronaao je ostatke drvenih kua
na dubini od 90 m ispod povrine Crnoga mora.
U knjizi Prije potopa lan Wilson otkriva da zapanjujui novi dokaz upuuje na to da se na
Bliskom istoku dogodio katastrofalan potop koji je promijenio tijek ljudske civilizacije i
postao temeljem biblijske prie o Noinoj arki i Potopu.
lan Wilson roen je 1941. Diplomirao je suvremenu povijest na Magdalen Collegeu u
Oxfordu. Autor je brojnih knjiga, ukljuujui bestsellere The Blood and the Shroud; Holy
Faces, Secret Places; The Columbus Myth; Undiscovered; Shakespeare: Evidence i The
Bible is History. Wilson je ujedno i koautor scenarija dokumentarne serije o torinskom
platnu, Silent Witness, nagraene nagradom BAFTA, a po njegovoj hvaljenoj knjizi Jesus:
The Evidence izraen je i scenarij uspjene televizijske serije.

Naslov izvornika : "BEFORE THE FLOOD"

DRAMATIC NEW EVIDENCE THAT THE BIBLICAL FLOOD
WAS A REAL-LIFE EVENT

<> <> <> <> <> <> <> <> Copyright Ian_Wilson_2001 <> <> <> <> <> <> <> <>

Sadraj
Predgovor autora

... 4

Uvod: to je u datumu?

. 06

1. Kada se otapao led

10

2. Srodne prie o potopu

. 21

3. Suvremeni mitovi o potopu

. 32

4. Izlijevanje crnoga mora

. 44

5. Zapanjujua otkria

. 57

6. Zeleni krajolici

. 69

7. Prvi genetiari

. 77

8. Prvi raunovoe

. 85

9. Metropola iz kamenoga doba

096

10. Dvostruka katastrofa

110

11. Gdje je bila dijaspora?

118

12. Tko je imao brodove?

131

13. Tko je ostao?

143

14. Afriki interludij?

156

15. Carstvo boice

167

16. Susret patrijarhata i matrijarhata

179

17. 'Atlantida' - zbilja ili legenda?

196

18. Dugo sjeanje

208

19. Potraga se nastavlja

221

Dodatak: neki znaajni dokumenti

230

PREDGOVOR AUTORA
"Odavno su prola vremena kada su uenjaci vladali toliko brojnim i ra
zliitim poljima znanosti kao to su ona koja pokriva ova knjiga." Tim je
rijeima Mar Rose, glavni urednik uglednoga amerikog asopisa Archa
eology, odbacio smionu hipotezu koju su William Ryan i Walter Pitman
iznijeli u svojoj knjizi Noah's Flood.
Rose je svoju kritiku objavio u sijenju 1999., ne znajui da e u listopa
du iste godine dr. Robert Ballard, koji je stekao slavu otkriem Titanica,
otkriti prvi niz dokaza koji potvruju Ryanovu i Pitmanovu hipotezu. Isto
tako, nije mogao znati ni da e u rujnu 2000. Ballard otkriti i najfascinant
niji dokaz koji je potkrepljuje.
Ipak, Roseova je tvrdnja u izvjesnom smislu opravdana. Arheologija je
danas postala izrazito specijalizirana, visokotehnoloka znanost, usredoto
ena moda na samo jedno nalazite ije istraivanje moe obuhvatiti ivotni
vijek jednoga ili ak vie znanstvenika, stoga se samo rijetki profesionalni
arheolozi usuuju otii dalje u prolost kako bi stekli iri uvid.
Ali ovdje je posrijedi katastrofa koja se dogodila prije osam tisua go
dina, i koja je zahvatila golemo podruje, a tie se i klimatologa, oceanografa, geologa, arheologa i bibliara. Taj je dogaaj ujedno potaknuo na
stanak mitova koji su se proirili od Grke do Indije. Pokuaj sagledavanja
ire slike nije, stoga, samo neizbjean, nego i iznimno bitan.
Ova knjiga, koja odvano slijedi nadahnjujui trag koji su zacrtali Ryan
i Pitman, predstavlja jedan takav pokuaj. Kao povjesniara po zanima
nju, pretpovijest me, iskreno, nikada nije odvie privlaila. Ipak, zadatak
je povjesniara da pokua utvrditi, na temelju esto veoma razliitih i pro
tuslovnih dokaza, to se zbilo u prolosti, ne samo prije nekoliko desetlje
a, ve i prije nekoliko tisua godina. A na taj smo se zadatak obvezali i
ovdje. Posljednjih nekoliko desetljea arheologija je uvelike napredovala u
pokuaju otkrivanja mnogih pojedinosti iz razdoblja prije vie tisua godi
na, za koje su proli narataji pretpostavili da su odavno izgubljene. No
kada piu o takvim stvarima, arheolozi se preesto slue strunom termino
logijom i nerijetko proputaju objasniti to njihova otkria govore o ivoti
ma ljudi iz prolosti. U nastojanju da uprostim stvari, znanstvenici bi u
nekim sluajevima mogli pomisliti da sam otiao predaleko u suprotnom

pravcu. Naprimjer, umjesto izraza 'neolitik', odluio sam se za izraz 'kasno

kameno doba', a umjesto uobiajenih naziva za drevnu Tursku, kao to su
'Anatolija' ili 'Mala Azija', odluio sam se naprosto za Tursku, istodobno
istiui da je to njezino moderno ime.
Na ideju da napiem ovu knjigu doao sam tijekom istraivanja za svoju
prethodnu knjigu The Bible is History, a tomu uvelike zahvaljujem agentici
Davida Highama, Danieli Bernardelle i Trevoru Dolbyju iz nakladnike
kue 'Orion', koji su je oduevljeno prihvatili i pruili mi punu podrku.
Slijedom spomenutih istraivanja, zajedniki prijatelj Gillian Warr ljuba
zno je dostavio uvod dr. Jamesu Mellaartu koji je iskopavao Catal Htiyuk,
radi ega sam Gillianu duboko zahvalan, kao i dr. Mellaartu koji je proitao
rukopis i iznio svoje brojne korisne uvide te nam dopustio da objavimo
nekoliko njegovih lijepih ilustracija. Geolozi, prof. Ian Plimer sa Sveuilita
u Melbourneu i dr. Edward Rose s Royal Holloway Collegea pri Londonskome sveuilitu, takoer su velikoduno pridonijeli svojom pomoi i strunim
znanjem, kao i arheolozi dr. Fredrik Hiebert, John Romer i Denise Schamndt-Besserat. Veliku zahvalu dugujem Andrewu Georgeu sa kole za orijen
talne i afrike studije pri Londonskome sveuilitu, kao i nakladnikoj
kui 'Penguin Books' koja mi je ljubazno dopustila da reproduciram bitne
dijelove njegova izvrsnog prijevoda Epa o Gilgameu. Osobito zahvaljujem
i Griseldi Warr koja mi je pomogla u prikupljanju podataka; Kay Macmullan za strpljivo podnoenje opsenih autorskih preinaka tijekom lekture;
Pandori White iz nakladnike kue 'Orion', koja je smireno nadzirala pro
ces pripreme i tiska ove knjige; i, povrh svega, mojoj supruzi, od koje uvijek
uivam najveu podrku i koja je provela bezbrojne sate neumoljivo mi
pomaui u svim aspektima, ukljuujui provjeru svake rijei teksta i pri
premu mnogih karata i drugih ilustracija.
Ian Wilson
Bellbowrie, Queensland, Australia
lipanj 2001.

UVOD

TO JE U DATUMU?
Da ivite u 19. st. i pitate dobro obrazovanog pripadnika Anglikanske cr
kve kada se dogodio biblijski Potop, najvjerojatnije bi vam posve samou
vjereno odgovorio '2348. pr. Kr.'. A njegova bi samouvjerenost bila posve
opravdana. Otvorio bi svoj primjerak Obiteljske Biblije kralja Jakova, i u
njezinu bi vam uvodu i biljekama na dnu stranice pokazao godinu 4004.
pr. Kr., istiui je kao datum Postanka. Sauvani primjerci anglikanskih
Biblija navode slina precizna datiranja drugih znaajnih dogaaja. Mnoge
od njih sadre fine bakroreze koji, dodue, predstavljaju prilino sumorne
umjetnike vizualizacije potopa, koji prikazuju posljednje ostatke ljudske
vrste kako se oajniki dre za vrhove planina netom prije nego li ih prepla
ve visoke potopne vode.
Da ivite u 17. st., nadbiskup Armagha, James Ussher (1581.-1656.),
ovjek odgovoran za takva datiranja, zacijelo bi vam rekao da je zadatak
njihova izraunavanja bio jednostavan, i gotovo da i nije zahtijevao sudjelo
vanje drugih, njemu ravnopravnih erudita. Veliki uenik Martina Luthera, Philip Melanchthon, pokazao je da e svijet postojati samo osam tisua
godina od postanka do sudnjega dana, etiri tisuljea prije i etiri nakon
Kristova roenja. Usher je iz zapisa Josipa Flavija, povjesniara iz 1. st. po
Kr., saznao da je kralj Herod (koji je smjerao ubiti novoroenog Isusa),
umro 23. godine vladavine rimskog cara Augusta - ili, prema kranskom
raunanju vremena, 4. god. pr. Kr. Iz toga je, dakle, zakljuio da se Isus
rodio 4. god. pr. Kr., a da se, slijedom toga, Potop dogodio 4004. pr. Kr. A
iz popisa patrijarha navedenom u 5. poglavlju Knjige Postanka, zakljuuje
se da se Potop dogodio 1656 godina nakon postanka, to bi znailo 2348.
god. pr. Kr.
Naravno, danas su takvom razmiljanju skloni samo zagrieni biblijski
fundamentalisti i kreacionisti. Veini ljudi (ukljuujui mene osobno)
znanstveni su dokazi dovoljno uvjerljivi da prihvate da je Zemlja nastala
prije oko 4,5 milijarda godina, uz odstupanje od nekoliko stotina milijuna
godina. Isto tako, geolozi su jednostavno i lucidno dokazali da je na pla-

net od svoga nastanka pretrpio prilino velik broj katastrofa, ukljuujui

onu koja se dogodila prije 65 milijuna godina, a koja je rezultirala istrebljenjem dinosaura. Ali tijekom posljednjih stotinu tisua godina, koliko
ovjek koraa Zemljom, na njoj se nije dogodilo nita nalik sveopoj diluvijalnoj katastrofi. Biblijska ideja da se u razdoblju od kada su ljudi poeli
izraivati brodove, dogodio univerzalan i toliko razoran potop, ije su vo
de poplavile planinske vrhove i progutale sva iva bia na zemlji, osim
nekolicine odabranih, apsurdna je i oito netona.
Iako je odbacivanje te prie posve opravdano u interesu znanstvene
istine, 'precizni' datumi nadbiskupa Usshera oito su bili dovoljno zadovo
ljavajui da ih ljudi diljem svijeta ve dva stoljea prihvaaju kao injenicu.
Premda dananji znanstvenici katkad posve neutemeljeno navode tone
datume vladavine staroegipatskih faraona i dogaaja koji su ih obiljeili,
injenica je da povjesniarima i arheolozima nedostaju sredstva kojima e
osigurati uistinu vrste kronoloke dokaze za bilo koji dogaaj iz drevne
prolosti prije 7. st. pr. Kr. Utvrivanje vremenskih okvira bilo bi mnogo
jednostavnije da se odreeni epohalni dogaaji, kao to je spaljivanje veli
kog grada ili katastrofalna vulkanska erupcija, mogu smjestiti u tonu godinu.
No ak i najpouzdanije arheoloke metode, kao to je utvrivanje starosti
izotopom radioaktivnog ugljika i na temelju godova na deblu drveta, izisku
ju dodatna usavravanja da bi mogle omoguiti takav stupanj preciznosti.
Izuzev posljednjih dvjesto godina, arheolozi su se uglavnom oslanjali
na sustav postavljanja drevne povijesti u vremenski okvir, koji se osnivao
na osnovnoj grai koja se koristila tijekom odreenog razdoblja. Godine
1816., Christian Thomsen (1788.-1865.), tada novoimenovani kurator
Danskog nacionalnog muzeja, dosjetio se, dodue, ne nove ideje kategori
ziranja predmeta u svojoj nadlenosti, sukladno tomu, kako je smatrao,
potjeu li iz kamenog, bronanog ili eljeznog doba. Od tada, pa i danas,
arheolozi su se uglavnom bavili dotjerivanjem tih kategorizacija, pri emu
su izmislili podskupine, kao to su 'paleolitik' (staro kameno doba), neoli
tik (kasno kameno doba) i srednje bronano doba II, uz dodavanje neobi
nog 'doba', meu kojima je najzanimljiviji halkolitik ili bakreno doba, um
jesto da izmisle neki zamjenski sustav.
Meutim, ozbiljan problem koji proizlazi iz tog sustava podjele na tri
doba sastoji se u tome da on, primjerice u sluaju kamenog doba, proizvo
di ono to nazivam 'zabludom Freda Kremenka', naime, zabludu da su
gotovo svi predmeti kojima su se ljudi toga doba koristili, bili izraeni od
kamena. Slijedom toga, laik lako zaboravlja da se u tom razdoblju kamen

koristio za rezanje i oblikovanje drveta za izradu nastambi, namjetaja,

orua, amaca, itd. - osobito injenicu da takvi drveni predmeti ne mogu
opstati tisuu godina u obliku u kojemu mogu opstati predmeti izraeni
od kamena.
Drugi je problem sljedei. Iako arheolozi esto citiraju prilino precizna
datiranja svih takvih poddioba pretpovijesnih razdoblja, kao to je ona
prema kojoj je srednje bronano doba trajalo od 2200.-1570. god. pr. Kr.,
takva se datiranja znatno razlikuju od jedne do druge kulture. Tomu je
razlog injenica da jedna kultura moe napredovati prema bronanoj ih
eljeznoj znatno prije ili kasnije od susjedne, a osobito kultura od kojih je
geografski mnogo udaljenija. Isto tako, razliiti arheolozi pripisuju razlii
ta imena i datume odreenim razdobljima, budui da ne postoji jedna
opeprihvaena metoda ili kronologija.
Sljedei je, pak, problem injenica da tvrdnje o kronolokim promjena
ma koje su se dogodile, primjerice, u razdoblju od II. kasnog bronanog
doba do I. eljeznog doba, mogu stvoriti dojam da su ljudi gotovo preko
noi prestali koristiti broncu i prebacili se na eljezo. Naravno, logika nam
govori da se takvo to sigurno nije moglo dogoditi u stvarnom ivotu u
prolosti, kao to se ne dogaa ni danas.
Upravo je radi toga 'precizan' sustav datiranja nadbiskupa Usshera, iako
beznadno manjkav u odnosu na dananje spoznaje, bio mnogo smisleniji
i razumljiviji od svih drugih sustava koji su mu uslijedili. Kada je u biblij
skoj Knjizi Postanka zabiljeen velik dogaaj, kao to je Potop, u njoj je,
crno na bijelo, izneseno Ussherovo autoritativno odreenje preciznog da
tuma, tone godine kada se on dogodio. Ostatak ljudske povijesti od tada
se mogao razmatrati u odnosu na razdoblje prije ili nakon Potopa.
Prema tome, to ako danas, na temelju novih otkria koja jo nisu dobi
la priliku da budu asimilirana, raspolaemo osnovama za vjerovanje da je
Biblija znatno vie u pravu o datumu Potopa, nego li joj to bilo koji kreacionist i fundamentalist priznaje? to ako se Potop stvarno dogodio tisuu
godina prije nego li je to nadbiskup Ussher mogao zamisliti (tovie, ak
prije postanka svijeta prema njegovu vjerovanju)? Potop ije vode nisu
bile toliko visoke da su mogle poplaviti planinske vrhove ili toliko dalekose
ne da su mogle preplaviti itav svijet, ali koje su nedvojbeno poharale sa
mo sredite tadanje civilizacije? Ustvari, nema nikakve potrebe za takvim
pitanjima, jer ova knjiga pripovijeda upravo o takvom potopu. Bio je to
dogaaj koji se, premda ga ne moemo precizno odrediti, sigurno dogodio
oko 5600. god. pr. Kr., uz odstupanje od nekoliko desetljea. A na temelju

onoga to o njemu danas znamo, taj se potop dogodio na posve neoekiva

nome mjestu, u okolici dananjeg Crnog mora. I uistinu je bio toliko velik
i razoran, da je potaknuo stvaranje prie o Noi kakva se ouvala u folkloru
hebrejskih naroda, ali i pria o potopu koje su se sauvale u brojnim dru
gim kulturama.
Danas je neupitno da se takav dogaaj stvarno dogodio, to potvruju
znanstvenici meunarodnog ugleda jednako uvjerljivo kao to se prije samo
nekoliko godina pria o Noi odbacivala kao besmislica. Prvi ozbiljan arheo
loki dokaz otkriven je na dnu Crnog mora, a nedvojbeno e uslijediti i
brojna druga otkria.
Jo nedavno nismo bili dovoljno svjesni stvarnosti te katastrofe, tako
da danas jo uvijek ne znamo koliki je bio toan broj stanovnika Zemlje,
koliko su bili rasprostranjeni i na kojem su stupnju razvoja bili narodi koji
su njome bili zahvaeni. No otvaranje mogunosti boljeg razumijevanja
njihova svijeta, unitenog u stranom vrtlogu prije 7600 godina, zacijelo
predstavlja najvei arheoloki izazov s kojim e se ovo nae stoljee nedvoj
beno suoiti. To je ujedno i tema koju emo istraivati u ovoj knjizi.

1. P O G L A V L J E

KADA SE OTAPAO LED

"... Podizanje razine mora, za nekoliko centimetara godinje,
zacijelo je prouzroilo potapanje velikih nizinskih podruja, od
kojih su mnoga bila naseljena."
prof. Cesare Emiliani, 1975.

Znanost ne dvoji da se od vremena nastanka ovjeka nije nikada dogodio

potop biblijskih razmjera koji je unitio sav ivi svijet, osim nekolicine
odabranih. Meutim, neobino je to mnogi narodi diljem svijeta pamte
takav dogaaj u svojim pukim predajama.
Mitove o svjetskom potopu, od kojih su neki veoma slini biblijskom
izvjeu, zabiljeili su Sumerani, Asirci, Babilonci, Kaldejci, zaratustrijanci,
idovi, Perzijanci, Egipani, Grci, Rimljani, Kelti, Hindui, Maye, Tolteci,
Zapoteci i Inke. Isto tako, na svakom kontinentu postoje narodi koji su u
svom folkloru sauvali neki oblik mita o svjetskom potopu. U Europi ta
kve mitove poznaju Skandinavci, Velani, Litvanci i Nijemci; afriki naro
di Yoruba, Ekoi i Efik-Ibibio iz Nigerije, Mandingo s Obale Bjelokosti (ili
Malinke) te tzv. Pigmeji; u Sjevernoj Americi neka eskimska plemena Alja
ske i Britanske Kolumbije, Yakime, Algonkini, Navaho, Mandani, Cherokeeiji, Choctawi, Hopiji i brojna druga 'indijanska' plemena; u Junoj
Americi Araukanci i Arekune iz Gvajane, Muysce iz Kolumbije, Yanomamo i Yaruro iz june Venezuele, Yamani iz Ognjene zemlje; na Dalekom
istoku i u Indiji Andamanci, prastanovnici Andamanskog otoja u Bengalskom zaljevu, narod Loto iz jugozapadne Kine, Chingpaw iz Gornje
Burme, Kelantan s Malajskog poluotoka, Bataci sa Sumatre, Dyaci s Bornea, Toraje s Celebesa (Sulawesa); u Austraziji i na tihomorskim otocima
narod Kabadi iz Nove Gvineje; aboridinska plemena Gumaidj, Maung i
Gunwinggu iz Arnhemove zemlje, Andingari i Wiranggu iz june Austra
lije, Maori s Novog Zelanda i narodi Fijija, Samoe, Cookovih otoja, Tahitija i Havaja.

Valja imati na umu da ti narodi danas nuno ne nastanjuju ista podru

ja na kojima su njihovi preci ivjeli u vrijeme potopa. Isto tako, mnoge
njihove prie znatno se razlikuju od biblijske. Doista, neke od njih toliko
su oito 'mitske' da bi bilo besmisleno pokuavati pripisati im ikakav povi
jesni smisao. A ak i sadre zapanjujue slinosti s biblijskom priom kao, primjerice, prie nekih stanovnika otoka u Tihom oceanu - postoje
naznake da su one potekle iz pria o potopu koje su tim narodima pripo
vijedali kranski misionari i koje su, potom, uklopili u svoj folklor.
Unato tomu, neosporno je da je ideja o svjetskom potopu toliko dubo
ko usaena u pukom sjeanju brojnih naroda, to namee bitno pitanje
kako se i zato to dogodilo.
To, ustvari, nije nikakvi misterij, budui da odgovor na to pitanje moe
mo saeti u tri rijei: zavretak ledenog doba. Naime, kako je znanost ve
prije vie od stoljea utvrdila, na Zemlji je bilo nekoliko ledenih doba,
tovie, procjenjuje se da ih je bilo ak 36 tijekom posljednjih tri milijuna
godina. Iako nije posve sigurno to ih je izazvalo, sigurno je da se posljednje
Ledeno doba, kao i odleivanje koje je uslijedilo, dogodilo u vrijeme kada
su ljudi hodali zemljom.
Svatko tko je za vedrog dana letio zrakoplovom iznad Grenlanda, moe
zamisliti kako su Sjeverna Amerika i sjeverna Europa otprilike izgledale
tijekom tog relativno nedavnog, ali iznimno negostoljubivog razdoblja.
Podruje Sjeverne Amerike od Portlanda, preko Oregona na zapadu do
New Yorka, bilo je prekriveno ledenim pokrivaima debelima do 1 km, koji
su prekrivali itavu kopnenu masu sve do Sjevernog pola. Slinu turobnu
sliku pruala je i sjeverna Europa, iji se ledeni pokriva prostirao sve do
Dublina, Birminghama i Berlina na jugu, dok je snijeg prekrivao veinu
podruja juno od njih.
esto se previda injenica da su ti ledeni pokrivai sadravali tolike
koliine vode, da je razina svjetskih mora bila znatno nia nego danas. S
obzirom na to, da se u ono doba mogla izraditi karta tadanjih svjetskih
obalnih linija, premda je danas uglavnom poznata [slika br. 1], u nekim bi
se bitnim pojedinostima razlikovala od dananjih zemljovida.
Naprimjer, da su na istonoj obali Sjedinjenih Drava postojali veliki
gradovi, kao to su New York, Baltimore i Boston, nalazili bi se 120-240 km
dublje u unutranjosti, budui da se tadanja obalna linija protezala isto
nije za toliku udaljenost. Aljaska, koja se nalazi na zapadnoj obali, tada je
jo uvijek bila kopnenim mostom povezana sa Sibirom, dok su Vancouver
i njegov otok leali neto dublje u unutranjosti. Isto tako, zapadna i isto-

Slika br. 1: Izgled obalnih linija Zemlje na vrhuncu Ledenog doba, oko 16.000.
god. pr. Kr.

na obala June Amerike nalazile su se znatno dalje u Tihom i Atlantskom

oceanu, u usporedbi s njihovim dananjim obalnim linijama.
U Europi, Engleski kanal, Sjeverno more i Baltiko more nisu postojali,
kao ni Irska kao zasebna kopnena masa uz Englesku, Wales i kotsku. Iako
su Gibraltarska vrata u Sredozemnom moru bila otvorena, Korzika i Sardi
nija, kao i Sicilija i Italija, bile su meusobno povezane. Osim toga, u moru
uz dananji Tunis prostirala se velika kopnena masa. U moru juno od
Grke nalazilo se manje otoka koji su, dodue, bili vei od dananjih, dok
je dananje Crno more bilo slatkovodno jezero u unutranjosti, pri emu
je kopnena barijera sprjeavala svaku mogunost njegova povezivanja sa
Sredozemnim morem i, prema tome, s razinama svjetskih mora.
Na drugoj strani svijeta, Japan, premda je imao svoje unutranje more,
bio je povezan s azijskim kopnom, s Rusijom na sjeveru i Korejom na
jugu. Podruje jugoistone Azije, koje danas tvore otoci Sumatra, Java i
Borneo, bili su povezani s Malezijom i Tajlandom kopnenom masom, koju
geografi nazivaju Sundski greben. Druga kopnena masa na jugu, Sahulski
greben, povezivao je Novu Gvineju sa sjeverno-australskim kopnom, tako
da dananje Timorsko i Arafursko more, kao i veliki zaljev Carpentaria,
koji na zemljovidima nalikuje odgrienom gornjem dijelu Australije, nisu
postojali. Tasmanija je bila povezana s australskim kopnom, a u mojoj

domovini, Queenslandu, mogli ste odetati do najudaljenijih granica ono

ga to se danas zove Velikim (barijernim) koraljnim grebenom, a da pritom
uope ne namoite stopala. Sjeverni i juni otoci Novog Zelanda bili su jo
uvijek meusobno povezani.
To je samo najopenitija slika svijeta kako je, pretpostavlja se, izgledao
do oko 14.000. god. pr. Kr., kada se poeo otapati led i kada su nastupile
velike promjene. I, kako je uobiajeno kada se dogaaju velike klimatske
promjene, to se odvijalo postupno, ali ne u redovitim ili urednim etapama.
Tako je nakon postupnog zatopljenja koje je trajalo nekoliko tisua godina,
iznenada nastupilo kratkotrajno i veoma otro mini ledeno doba, koje znan
stvenici nazivaju mlaim drijasom. Taj dogaaj se smjeta, ne uvijek sigur
no kako bi povjesniari moda oekivali od znanstvenika, otprilike u 10. i
9. tisuljee pr. Kr. Zemlja se tek nakon tog posljednjeg razdoblja posljed
njeg ledenog doba, postupno poela oslobaati najveeg dijela ledenog
pokrivaa. No ak je i tada bilo povremenih kolebanja, kao to je bio sluaj
u 17. st., kada je zaleivanje londonske Temze bila uobiajena pojava.
Procjenjuje se da je na vrhuncu ledenog doba ukupan volumen ledenog
pokrivaa na Zemljinoj povrini iznosio oko 70 milijuna km 3 . To je otpri
like tri puta vie od volumena dananjeg ledenog pokrivaa, koji iznosi 25
milijuna km 3 i koji uglavnom prekriva Arktik i Antarktik. No, bez obzira
koliko to moda zvui oito, led se otapanjem pretvara u vodu. S obzirom
na to, ledenjaci su se pretvorili u rijeke koje su se slijevale u oceane. Budui
da su svi svjetski oceani meusobno povezani, pritjecanje ogromnih do
datnih koliina vode poveao je ukupan volumen mora u odnosu na kopno.
Razine mora diljem svijeta sigurno su znatno porasle, to je rezultiralo
poplavljivanjem nekadanjih velikih kopnenih povrina.
Promatrajui s tog gledita, procjenjuje se kako bi se u sluaju da u nae
doba nastupi neko nekontrolirano globalno zatopljenje, uslijed kojega bi
3
se otopilo posljednjih 25 milijuna km ledenog pokrivaa, dananja razina
svjetskih mora podigla za oko 65 m. To bi neminovno rezultiralo poplavlji
vanjem velikih gradova kao to su London, Pariz, New York, Washington,
Tokyo i Sydney, kao i veeg dijela nizinskih podruja kontinenata, u kojima
ivi veina njihova stanovnitva. Samo neki gradovi, kao to je Mexico City,
koji se nalazi na visini od 2 260 m, izbjegli bi tim poplavama. Takva kata
strofa bila bi nezamislivih razmjera, a samo jedna od njezinih posljedica
bila bi trenutana propast svih osiguravajuih drutava diljem svijeta.
Pomislimo, stoga, na trenutak na nae pretke. Budui da ih od nas dije
li tristo ili etiristo narataja, oni su ivjeli otprilike u doba kada se odvijao

taj proces otapanja gotovo dvostruko vee koliine leda od dananje. Slika
podizanja razine mora, koju smo do sada opisali, veoma je openita i teme
lji se na najboljim procjenama znanstvenika tijekom posljednjih nekoliko
desetljea. Stoga je bitno da barem u izvjesnoj mjeri shvatimo zato su
znanstvenici tako uvjereni u stvarnost tog procesa, i kako uspijevaju pribli
no procijeniti kada su se dogaale te velike poplave.
Jedan od velikih pionira na ovom polju istraivanja bio je pokojni Cesare Emiliani, oceanograf i osniva Fakulteta za pomorske i atmosferske
znanosti pri Sveuilitu u Miamiju. Neophodnu potporu za taj pothvat
dobio je zahvaljujui injenici da je drava Florida, kao druga geoloki
najnia kopnena drava SAD-a, bila osobito zainteresirana za promicanje
istraivanja podizanja razine mora. Za Emilianija je kljunu polaznu toku
istraivanja predstavljala injenica da izlijevanje otopljenog leda u more
nuno znai dodavanje slatke vode slanoj. A posljedice toga, u neuobiaje
no velikim razmjerima, sigurno su vidljive u morskim mikroorganizmima.
Slijedom toga, Emiliani i njegovi kolege izvrili su 1971., jedanaest po
kusnih buenja duboko u morskom dnu uz zapadnu obalu Floride. Nakon
toga su organski sadraj iz razliitih razina izvaenih uzoraka podvrgnuli
analizi radioaktivnim ugljikom, to im je omoguilo da ih smjeste u krono
loki slijed. Potom su meu uzorcima odabrali odreene mikroorganizme
za koje su znali da su osobito osjetljivi na salinitet ili da ne sadre sol, te ih
podvrgnuli izotopskoj analizi, to je znanstveno polje za koje je Emiliani
bio specijaliziran. Ta su ispitivanja otkrila da su se spomenuti mikroorgani
zmi, koji su ivjeli (prema najnovijim rezultatima analize izotopom radioak
tivnog ugljika) otprilike 9600. pr. Kr., nalazili u morskoj vodi ija je razina
saliniteta bila znatno nia. Iz toga je jasno proizlazilo da se otprilike u tom
razdoblju u oceane izlila velika koliina slatke vode iz otopljenog leda.
Emilianova otkria pomogla su drugim istraivaima u razvoju novih
spoznaja. Zahvaljujui usavravanju metode utvrivanja starosti radioak
tivnim ugljikom, uspjeli su u izvjesnoj mjeri spustiti datum njegova pretpo
stavljenog nadiranja voda, ne umanjujui vrijednost injenice da se global
no odleivanje dogodilo neposredno nakon zavretka ledenog doba. Jedan
od tih istraivaa bio je Rick Fairbanks sa Zemaljskog opservatorija Lamont-Doherty pri Kolumbijskom sveuilitu u okolici New Yorka. On je
1988., uspio ishoditi privremeno koritenje broda za podvodna istraiva
nja amerike mornarice, Ranger, radi iskopavanja uzoraka iz mlaeg koraljnog grebena (tj. mlaeg od 20.000 godina) s morskog dna u plitkim
vodama uz otok Barbados u Karipskom moru.

Razina mora (u metrima)

-50

-100

Godine

-10000

-5000

2000

Slika br. 2: Dijagram koji pokazuje kako je razina svjetskih mora od kraja Lede
nog doba do 2000. god. po Kr., brzo rasla do 5000. god. pr. Kr. Iz knjige Jacquesa
Labeyriea, L'Homme et le Climat.
Koralji na koje je Fairbanks usredotoio svoja istraivanja, takozvani
Elk Horn (losov rog) iz skupine Acropara palmatta, ive na dubini od samo
oko 1 m. Buenjem morskog dna otkrio je drevne primjerke istog koralja,
koje je potom datirao, na temelju ega je uspio procijeniti kolika je bila
razina mora u razdoblju formiranja tog koralja. To je uinio primjenom
metode utvrivanja starosti radioaktivnim ugljikom, kao i novom tehni
kom, spektometrijom termalne ionizacije mase, u emu mu je pomagao
mladi francuski strunjak Edouard Bard. Na temelju njihovih, kao i slinih
istraivanja drugih znanstvenika, danas se openito prihvaa da je razina
svjetskih mora u razdoblju izmeu 14.000. i 5000. god. pr. Kr., porasla za
ak 120-130 m. Ta koliina vode bila bi vie nego dovoljna da potopi dva
Nelsonova spomenika postavljena jedan iznad drugoga, katedralu sv. Pavla
u Londonu i baziliku sv. Petra u Rimu do vrha njezine kupole, kao i Kip
slobode.
Taj spektakularni povijesni proces podizanja razine mora moe se ilu
strirati i uz pomo dijagrama, poput gore prikazanog [slika br. 2]. Kako se
moe vidjeti, francuski znanstvenik Jacques Labeyrie, koji je izradio taj
grafikon, prikazao je krivulju porasta razine mora kao strmu i stabilno
uzlaznu, a odvijao se izmeu 15000. i 5000. god. pr. Kr., nakon ega se od
oko 5000. pr. Kr. do danas razina mora poela ujednaavati. Iako to odgova
ra kronologiji koju znanstvenici openito prihvaaju, iskustvo nas ui da

mrane sile prirode nikada ne pristaju na savrene, nepromjenjive obras

ce. I, kako proizlazi iz drugih znanstvenih istraivanja, mnogo je vjerojat
nije da porast razine mora nije bio tako redovit i da je najvjerojatnije bio
popraen velikim i razornim poplavama, koje su se uglavnom dogaale u
razdoblju od 8000. do 5000. god. pr. Kr., kada su ljudske populacije diljem
svijeta naputale lutalaki nain ivota i poele stvarati mnogo trajnije
naseobine radi sijanja usjeva i uzgoja stoke.
U cjelini, moemo biti sigurni da se neposredno nakon ledenog doba
dogaao niz velikih preobrazbi obalnih linija, premda znanstvenici ne
znaju kako i kada se to tono dogodilo. Tako znamo da je otprilike izmeu
5000. i 8000. god. pr. Kr., more preplavilo tada neprekinutu kopnenu masu
izmeu Sibira i Aljaske, uslijed ega se oblikovao Beringov prolaz. Znamo
da je tijekom tih tisuljea more zacijelo potopilo nekoliko desetaka kilo
metara unutranjosti uz itavu zapadnu i istonu obalu Sjeverne, Srednje
i June Amerike. Znamo da se u odreenom razdoblju prije 5000. god. pr.
Kr. uslijed velikog nadiranja mora Britansko otoje odvojilo od kontinen
talne Europe, koja se, tako, rascjepkala na dananju Irsku, Orkneyske i
Shetlandske otoke, kao i druge otoke uz obalu.
Moemo biti sigurni da je otprilike u istom razdoblju porasla razina
Sredozemnog mora, uslijed ega su se razdvojile Korzika i Sardinija, Sici
lija se otrgnula od Italije, more je poplavilo tada kopneno podruje isto
no od sjeverne Italije, mnogi grki otoci su se smanjili i probijen je tada
nji kopneni most na Bosporu koji je povezivao Sredozemno i Crno more.
Otprilike u tom istom razdoblju more je preplavilo Sundski greben u Austraziji, stvarajui indonezijske otoke, potom Sahulski greben, odvojivi
Novu Gvineju od Australije i stvarajui ono to je postalo australski zaljev
Carpentaria. Nadalje, otprilike u istom razdoblju, sjeverni Japan se odvojio
od Azije djelovanjem mora, uslijed ega se ta zemlja rascjepkala na nekoli
ko otoka, kao Britansko otoje.
Ljudi su se od pamtivijeka naseljavali u ravnim, nizinskim podrujima
zemlje i na morskim obalama. U mojoj domovini Australiji, naprimjer,
vie od 90 posto puanstva ivi samo nekoliko kilometara daleko od mora.
Logino je, stoga, zakljuiti da su gore spomenuta nadiranja mora, koja su
vjerojatno bila posve iznenadna i neoekivana, bila popraena ozbiljnim
mjestiminim katastrofama budui da ljudi nisu uspjeli pravodobno izbje
i poplave. Iako bi zbog same prirode tih dogaaja bilo kakvi ostaci ljudskih
naselja odavno bili uniteni, to ne znai da ona nikada nisu postojala ili da
se poplave nisu dogodile. Kako je opisao oceanograf Emiliani:

"Posljedino ubrzano podizanje razine mora za nekoliko decimetara godinje, zacijelo je uzrokovalo poplavljivanje velikih nizinskih
podruja, od kojih su mnoga bila naseljena."
Isto tako, logino je zakljuiti da su ti dogaaji potaknuli nastanak barem
nekih pria o velikom potopu ukorijenjenih u sjeanju brojnih naroda di
ljem svijeta. Emiliani, izmeu ostalih, u to nije nimalo sumnjao, unato
tomu to su njegove rijei izazvale uenje njegovih znanstvenih kolega:
"Smatramo da taj dogaaj, usprkos tomu da se, s gledita kulture,
dogodio u iznimno drevno doba, moe objasniti nastanak pria o
potopu sadranih u mnogim euroazijskim, austrazijskim i ameri
kim predajama."
Ustvari, sumnje su posve neopravdane, budui da se najvei broj takvih
pria pojavljuje upravo u podrujima za koja, na temelju razliitih geolo
kih dokaza, znamo da su neko bile velike kopnene povrine koje su poto
nule uslijed podizanja razine mora.
to se tie Beringova prolaza, primjerice, koji se oblikovao od starijeg
kopnenog mosta koji je povezivao sjeveroistoni Sibir i Aljasku, Eskimi iz
uvale Nortonskog tjesnaca na Aljasci sjeaju se drevnog doba:
"... sva zemlja, osim visoke planine u sreditu, bila je poplavljena.
Voda se uzdigla iz mora i prekrila itavu zemlju osim vrha te planine.
Neke ivotinje koje su pobjegle u planinu spasile su se; a nekolicina
se ljudi dosjetila da se spasi plutajui u amcu i hranei se ribom
koju su lovili dok se vode nisu povukle."
Ono to se osobito istie u toj prii reenica je "voda se uzdigla iz mora",
ime se uzrok potopa pripisuje oceanu, a ne pljusku, to se ponavlja i u
brojnim drugim izvjeima. Sjevernoameriko indijansko pleme Chippe
wa ak izriito pripisuje potop otapajuem snijegu:
"U poetku vremena ... bijae velik snijeg. Mali mi izdubio je rupu
u konatoj torbi u kojoj je bila zatvorena suneva toplina, koja se,
tako, izlila itavom zemljom, u trenu otopivi sav snijeg. Voda se di
gla do vrhova najviih borova i dizala se sve dok najvie planine nisu
potonule."

Drugi je primjer potonue Sundskog grebena u Australiji, koji je, kako

smo spomenuli, prije postglacijalnog podizanja razine mora bio kopnena
masa koja je povezivala Maleziju i Sumatru s Borneom. Kako tvrdi Peter
Bellwood, autor knjige Man's Conquest of the Pacific, prije otprilike 5000.
god. pr. Kr. vie od tri milijuna km 2 zemlje u tom podruju potonulo je
pod morem i to ne nuno postupno. A meu folklorom naroda koji da
nas naseljavaju unutranjost i otoke koji okruuju to potonulo podruje,
otkrit emo, primjerice, predaju plemena Benua-Jakun s Malajskog polu
otoka, koja kazuje sljedee:
"... zemlja na kojoj stojimo nije vrsta ve je samo koa koja prekriva
vodeni ponor. U drevna vremena ... boanstvo je probilo tu kou iz
koje je potekla voda, koja je potopila i unitila svijet. Meutim ...
[boanstvo] je stvorilo mukarca i enu i stavilo ih u amac od drveta pulai... Par je u tom amcu neko vrijeme plutao i kotrljao se na
valovima, dok se naposljetku nije zaustavio te se mukarac i ena ...
iskrcae na tlu."
Bataci s indonezijskog otoka Sumatre pripovijedaju da je njihov bog stvori
telj:
"... poslao velik potop da uniti sve ive stvorove. Posljednji par ljudi
pobjegao je na vrh najvie planine, a potopne im se vode ve popee
do koljena kada se Gospodar svega saalio ... uzeo grudu zemlje ...
poloio je preko bujajuih voda, a posljednji je par stao na nju i tako
se spasio."
Starosjedilaki narodi otoka Engana, smjetenog zapadno od Sumatre, pri
povijedaju:
"Neko davno ... vode su se podigle toliko visoko da su preplavile
otok i potopile sva iva stvorenja, osim jedne ene. Svoje je izbavlje
nje dugovala sretnoj okolnosti da ... joj se kosa zaplela o trnovito sta
blo ... Kada su se potopne vode povukle, lutala je unutranjou ... i
tek to je uinila nekoliko koraka, uvelike se iznenadila kada je ugle
dala ivoga ovjeka. Upitavi ga to radi ondje ... on joj odgovori da
je se netko spotaknuo o njegovo mrtvo tijelo, uslijed ega se vratio
u ivot... Zajedno odluie da e na isti nain pokuati vratiti ivot
svim drugim mrtvim stvorenjima ... To uskoro i uinie. Utopljeni

mukarci i ene oivjee pod udarcima i tako se otok nakon velikog

potopa ponovno napuio."
Ono to se najvie istie u mnogima od tih pria, kao i u mnogo poznatijoj
biblijskoj inaici, injenica je da je onima koji su preivjeli, kako bi te pri
e prenijeli svojim potomcima, taj dogaaj izgledao kao univerzalna kata
strofa. A to je posve razumljivo, s obzirom da je proces podizanja razine
mora, za koje znamo da se tada dogodio, bio velikih razmjera. No, istodo
bno zaprepauje - a to je i jasna naznaka o dubokom uinku koje je to
podizanje razine mora imalo na ljude - da su se te prie tisuljeima preno
sile uz toliko dosljednu i vjerodostojnu pozadinsku nit. No, s obzirom na
to da su stare oko deset tisua godina, sasvim ih opravdano moemo na
zvati najstarijim kolektivnim sjeanjem ovjeanstva.
Ali ovdje se neizbjeno namee sljedee pitanje: kako se tono biblijska
pria o Noi i njegovoj arci uklapa u taj fenomen podizanja razine svjetskih
mora? Kako smo prije spomenuli, s obzirom da su svjetski oceani meuso
bno povezani, razina mora diljem svijeta zacijelo je rasla relativno ravno
mjerno, premda izrazito intenzivno. Ali to ne znai da su se oblikovanje
Beringova prolaza, Baltika, Engleskog kanala, odvajanje Sicilije i Italije i
slini lokalizirani poremeaji dogaali istodobno. Pojedine geografske
neobinosti mogu isto tako znaiti da su se ti dogaaji dogaali u razmaci
ma od nekoliko tisua godina. Te su pojave barem dijelom bile posljedica
porasta razine svjetskih mora. Ali, isto tako, moda su bile posljedica ne
kih lokaliziranih okolnosti, kao to su seizmiki poremeaji uslijed kojih
je more probilo u neko do tada netaknuto nizinsko, naseljeno podruje.
Jedna osobito zanimljiva znaajka prie o Noi i drugih zapanjujue
slinih pria jest, da su nastale u kopnenim podrujima u unutranjosti.
Indoneani, Eskimi i drugi narodi imaju predaje o velikom potopu, no oni
su ivjeli na rubovima golemog Tihog oceana, pa je razumno zakljuiti da
je na njih utjecalo podizanje razine mora. Meutim, jedina zemljopisna
znaajka koja se spominje u starozavjetnoj prii, a koja postoji i danas jest
gorje Ararat, na ijim se obroncima navodno nasukala Noina arka. Gorje
Ararat nalazi se u sjevernoj Turskoj, nekoliko stotina kilometara daleko
od oceana i 320 km daleko od Crnoga mora, koje je njegova najblia veza
s oceanom. Meutim, Crno more je sa Sredozemnim morem povezano
Bosporskim prolazom, koji je, kako se vjeruje, nastao uslijed podizanja
razine mora. A to je, zajedno s nastankom Beringova prolaza i Engleskog
kanala jedan od brojnih, danas jo uvijek neobjanjenih postglacijalnih
dogaaja.

Ako su eskimske i indoneanske predaje o potopu bile potaknute dra

matinim podizanjima razine mora koje su utjecale na njihovu zemlju, je
li mogue da se i pria o Noi osniva na stvarnom sjeanju na dogaaje
kada su vode Sredozemnog mora prodrle u Crno more? To je uistinu pri
mjereno pitanje, ali prvo nam valja istraiti je li pria o Noi nastala neovi
sno ili, pak, pripada itavoj skupini pria koje su proizale iz jedne lokali
zirane, ali epohalne katastrofe.

2. P O G L A V L J E

SRODNE PRIE O POTOPU

"Ja u, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako bie
pod nebom, sve u emu ima dah ivota: sve na zemlji mora
poginuti... ti e [Noa] ui u korablju - ti i s tobom tvoji sino
vi, tvoja ena i ene tvojih sinova. A od svega to je ivo - od
svih bia - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom
preivi, i neka budu muko i ensko."
Post 6,17-19

Navedena pria oaravala je nebrojene narataje djece dvije, a moda i vie

tisua godina. Prije mnogo tisuljea itav je svijet postao veoma pokvaren
i neposluan, radi ega je boanski tvorac odluio unititi sva iva stvorenja.
Tonije, sve osim pravednika Noe, koji je sa svojom enom (ije se ime
nigdje ne spominje) i trojicom sinova ivio u nekom neodreenom podru
ju svijeta i nad kojim se boanski tvorac saalio.
Bog je Nou pravodobno upozorio na svoj naum i naredio mu da izradi
veliku lau, koja se obino naziva 'arkom', u koju e smjestiti svoju i obitelj
svojih sinova, kao i odabrane muke i enske primjerke svih ivotinja. Ka
da su se potopne vode slile na zemlju, Noa i svi koji su se s njime ukrcali u
tu korablju sigurno su plutali bujajuim vodama i naposljetku se spasili.
Danima se arka kotrljala na valovima praznog, bezlinog oceana koji je
prekrio najvie planinske vrhunce svijeta. ak i kada se nasukala, kako
poslije saznajemo, na gorju Ararat, nigdje na vidiku nije bilo kopna na ko
jemu bi se mogli iskrcati. Noa je, stoga, najprije poslao gavrana, a potom
golubicu da izvide okolicu. Tek nakon to se golubica vratila nosei svjeu
maslinovu granicu u kljunu, uvjerili su se da su se potopne vode povukle
i tek su se tada mogli sigurno iskrcati na tlo, zahvaliti stvoritelju to ih je
spasio prinijevi mu rtvene ivotinje, i poeti napuivati svijet.
To su osnovni elementi prie o potopu iz Knjige Postanka (6.-8. pogl.),
kojom poinju idovska i kranska Biblija. No, gdje ju je autor te biblijske
knjige uo? I koliko daleko u prolost moramo tragati za izvoritem te prie?

Tradicionalno se autorstvo Knjige Postanka, zajedno s ostale etiri uvo

dne starozavjetne knjige pripisuje Mojsiju, polu-legendarnom 'proroku'
za kojega se tvrdi da je izveo pretke idovskoga naroda iz Egipta. No, kako
su narataji bibliara utvrdili, pria o potopu, kao i slini elementi najstari
jih biblijskih knjiga, pokazuju znakove mnogo sloenije zbirke. Znanstve
ni je konsenzus da su pisane predaje dvaju ili vie semitskih plemena ili
skupina bile vjeto spojene u oblik tekstova koji su stigli do nas, a iz kojih
jo i danas moemo razluiti pojedinane izvorne niti koje se s njima isprepliu.
Jedna od tih sastavnih niti takozvani je spis 'J' [Jahvist, op. prev], za
kojeg se pretpostavlja da je kruio meu judejskim precima idova. U
tom tekstu boanstvo se naziva Jahve - 'Onaj koji jest'. Druga nit takozva
ni je spis 'E' [Elohist, op. prev], koji je navodno kruio meu 'izraelskim'
precima idova, a od prvoga se razlikuje po tome to se boanstvo oznauje
imenicom Elohim - 'bog' ili, doslovno, 'bogovi'. Trei je tzv. spis 'P' [Svee
niki zakonik, op. prev.], u kojemu se bog takoer naziva Elohim, a pridaje
posebnu pozornost sveenikim pitanjima, kao da su ga sastavili sveenici,
meu kojima je vjerojatno poglavito i kruio.
to se tie prie o potopu, jasno je da je netko u odreenom dijelu na
stanka teksta, spojio predaje 'J' i 'P' (ili "Jahvistiku i "sveeniku" predaju).
Doista, njihove tekstualne znaajke toliko su jedinstvene, da ne morate
biti bibliar da ih prepoznate i preinaite u njihov izvoran oblik. Na sljede
oj su stranici uvodni dijelovi prie o Potopu odvojeni od pretpostavljene
izvorne predaje. itav tekst moe se pronai u Dodatku, 1. dio, dokument 1.
ak je i povrnim itanjem vidljivo da su jahvistika i sveenika predaja
savreno razumljive i samodostatne, unato tomu to su ovdje meusobno
odvojene na mjestima na kojima su u kanonskoj Bibliji spojene.
Nadalje, sam proces odvajanja predaja na takav nain omoguuje nam
da razaberemo neke pojedinosti o njihovim autorima. Zanimljivo je, tako,
da tekst 'J' opisuje jedno antropomorfno boanstvo, koje osobno zatvara
vrata arke i uiva u ugodnim mirisima ivotinja koje mu Noa prinosi kao
rtve paljenice. S druge strane, autor teksta 'P' oito je gajio pretjerano
sitniavo zanimanje za Noinu nevjerojatnu dugovjenost, tone dimenzije
arke i datume. U toj verziji Noa u arku ukrcava po jedan par svih vrsta i
votinja, to je prilino nerazumno razmiljanje, budui da e kasnijim prino
enjem rtava bogu istrijebiti sve ivotinjske vrste. U jahvistikoj predaji
Noa postupa mnogo razboritije, budui da ukrcava po sedam pari 'istih'
ili ivotinja 'prikladnih za rtvovanje' i jedan par 'neistih' ivotinja (u

"Vidje Jahve kako je ovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je

svaka pomisao u njegovoj pameti
uvijek samo zloa. 6 Jahve se pokaja
i u svom srcu raalosti to je nai
nio ovjeka na zemlji. 7 Ree Jahve:
'Ljude koje sam stvorio izbrisat u s
lica zemlje - od ovjeka do zvijeri,
puzavce i ptice u zraku - jer sam se
pokajao to sam ih stvorio.' 8 Ali je
Noa naao milost u oima Jahvinim.
Jahve ree Noi:'Ui ti i sva tvoja obi
telj u korablju, jer sam uvidio da si
ti jedini preda mnom pravedan u
ovom vremenu. 2 Uzmi sa sobom
od svih istih ivotinja po sedam
pari mujaka i njegovu enku; a od
ivotinja koje nisu iste uzmi jedan
par, mujaka i njegovu enku. 3 (Isto
tako od ptica nebeskih po sedam
pari - mujaka i enku -) da im se
sjeme sauva na zemlji. 4 Jer u do
sedam dana pustiti dada na zemlji
etrdeset dana i etrdeset noi te u
istrijebiti s lica zemlje svako ivo
bie to sam ga nainio.' 5 Noa uini
sve kako mu j e Jahve naredio. 7 I pred
vodama potopnim uu s Noom u
korablju njegovi sinovi, njegova e
na i ene sinova njegovih. 10 A sed
moga dana zapljute potopne vode
po zemlji. 12 I udari dad na zemlju
da pljuti etrdeset dana i etrdeset
noi... Onda Jahve zatvori za njim vra
ta. 17 Pljusak je na zemlju padao..."

"Noa je bio ovjek pravedan i neporoan u svom vremenu. S Bogom je

Noa hodio. 10 Tri su se sina rodila
Noi: em, Ham i Jafet. 11 U oima
Bojim zemlja se bila iskvarila; ne
pravdom se napunila. 12 I kad je
Bog vidio kako se zemlja iskvarila
- ta svako se bie na zemlji izopai
lo - 13 ree Bog Noi: 'Odluio sam
da bude kraj svim biima jer se ze
mlja napunila opainom; i, evo, unitit u ih zajedno sa zemljom. 14
Napravi sebi korablju od smolastog
drveta; korablju naini s prijekletima i obloi je iznutra i izvana pakli
nom. 15 A pravit e je ovako: neka
korablja bude trista lakata u duljinu,
pedeset u irinu, a trideset lakata u
visinu. 16 Na korablji naini otvor
za svjetlo, zavri ga jedan lakat od
vrha. Vrata na korablji naini sa stra
ne; neka ima donji, srednji i gornji
kat. 17 Ja u, evo, pustiti potop - vode
na zemlju - da izgine svako bie
pod nebom, sve u emu ima dah i
vota: sve na zemlji mora poginuti.
18 A s tobom u uiniti Savez; ti e
ui u korablju - ti i s tobom tvoji si
novi, tvoja ena i ene tvojih sinova.
19 A od svega to je ivo - od svih
bia - uvedi u korablju od svakoga
po dvoje..."

Slika br. 3: Dva usporedna pripovijedanja biblijske prie o Potopu, takozvani 'J'
i 'P' tekstovi. Iako su naknadno spojeni u 'slubeno prihvaen' biblijski tekst, ja
sno se vidi da svako od njih po sebi tvori suvislu priu.

oima hebrejskih pisaca Starog zavjeta, ovce su bile iste, a lavovi neiste
ivotinje). Prema sveenikoj predaji, nadalje, potop je trajao godinu dana
(370 dana), a prema Jahvistu samo 40 dana i noi. U sveenikoj predaji
Noa alje gavrana da provjeri jesu li se vode povukle, dok u Jahvistu alje
golubicu.
Biblija je, ustvari, knjiga prilino mladog podrijetla. Najstariji biblijski
rukopisi koji su sadravali dijelove tekstove Postanka i u njemu opisane
prie o Potopu, otkrivene su meu Svicima s Mrtvog mora. Najstariji me
u njima potjee otprilike iz 2. ili 3. st. pr. Kr., kada su predaje 'J' i 'P'.
uvjereni su znanstvenici, bile ve nekoliko stoljea spojene. Prema tome,
valja nam prihvatiti da do sada jo nije otkriven pravi rukopis s priom o
Potopu ni u jednom od svojih izvornih oblika, tj. tekstovima 'J' ili 'P'. Bez
obzira, druge verzije kojima izvor moe biti samo ista predaja, otkrivene
su u zapisima drugih kultura, koji su jo stariji.
Sredinom 40-ih godina 19. st., britanski pustolov Austen Henry Layard
(1817.-1894.) izazvao je veliku senzaciju otkriem ruevina drevne asirske
prijestolnice Ninive u dananjem Iraku. Layardova su otkria bila nevjero
jatna. Izmeu ostalog, otkrio je palau asirskog kralja Sanheriba iz 7. st.
pr. Kr., iji su zidovi bili ukraeni bareljefima dugim oko 3 km, a najbolje
je primjerke poslao zahvalnom British Museumu. No upravo je Layardov
manje poznat pomonik i nasljednik, Hormuzd Rassam poslije otkrio pa
lau Sanheribova unuka, Asurbanipala, u kojoj se nalazila kraljevska knji
nica s vie tisua ploica ispisanih klinastim pismom. Za nas su te ploice
iznimno znaajne jer sadre tekstove koje su Asurbanipalovi pisari prepi
sali iz arhiva starijih mezopotamskih naroda, Sumerana i Babilonaca, koji
potjeu iz 2. i ak 3. tisuljea pr. Kr.
Rassam je krajem 1860-ih poslao neke od tih ploica British Museumu.
Na mnogima od njih bili su urezani tekstovi na akadskom, semitskom
jeziku koji se tada govorio u Mezopotamiji, a opseno se koristio i u diplo
maciji. Zadatak njihova prevoenja povjeren je mladom graveru novanica
Georgeu Smithu, kojeg je muzej zaposlio zahvaljujui njegovu samosteenom znanju o asirologiji. Jednoga dana 1872., kada je Smith strpljivo pre
vodio tekst ploice katalogizirane pod br. XI, pozornost mu je snano pri
vukao poznat prizvuk dijela njezina teksta, koji je glasio:
"Kad nastade sedmi dan,
uzeh goluba i pustih ga.
Golub ode i opet se vrati.

Nije naao mjesto gdje bi se zaustavio

I zato se vratio.
Uzeh lastavicu i pustih je.
Lastavica odletje i vrati se.
Nije nala mjesta gdje bi se zaustavila
I zato se vratila.
Uzeh gavrana i pustih ga.
Gavran odletje
vidje kako voda presuuje,
eprka, dere i grake
i ne vrati se vie."
George Smith istoga je trenutka shvatio da se pred njim, na asirsko-babilonskoj ploici iz 7. st. pr. Kr., nalazi epizoda do tada nepoznate babilon
ske prie o potopu, koja je nevjerojatno podsjeala na onu iz biblijske
Knjige Postanka:
"Kad je izminulo etrdeset dana, Noa otvori prozor to ga je nainio
na korablji; ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetae i dolijetae dok se vode sa zemlje nisu isuile. Zatim ispusti golubicu da vidi
je li voda nestala sa zemlje. Ali golubica ne nae uporita nogama te
se vrati k njemu u korablju, jer voda jo pokrivae svu povrinu; on
prui ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju. Poeka jo
sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje. Prema veeri golubi
ca se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svje maslinov list."
Smith je bio toliko uzbuen tim otkriem da je navodno poeo sa sebe
svlaiti odjeu pred svojim zaprepatenim kolegama iz British Museuma.
U prosincu 1872., odrao je predavanje o toj temi na sastanku londonskog
Drutva za biblijsku arheologiju, kojemu su prisustvovali tadanji britan
ski premijer, William Gladstone i drugi uglednici. Smith je okupljenima
objasnio da asirsko-babilonska ploa sadri dio teksta velikog spjeva iji
dijelovi, koji moda sadre jo neke elemente s biblijskim prizvukom, jo
uvijek nisu otkriveni. To je potaknulo urednika londonskog dnevnika Dai
ly Telegraph da ponudi Smithu velikodunu svotu od tisuu gvineja, s ko
jom je otputovao u Ninivu u potrazi za preostalim ploicama u ruevina
ma Asurbanipalove knjinice. Posve nevjerojatno, samo nekoliko dana nakon
dolaska otkrio je jo nekoliko takvih ploica. U Englesku se vratio s oko

384 fragmentarnih glinenih ploica, koje je pridodao zbirci British Museuma.

Smith je utvrdio da XI. ploica pripada nizu od 12 ploica ispisanih
klinastim pismom, koje su tvorile takozvani Ep o Gilgameu. Bila je to pria
o kralju Uruka, koji je u potrazi za besmrtnou susreo mezopotamskog
Nou, Utnapitima, jedinog smrtnika kojemu je ikada bio podaren vjeni
ivot.
Ta pria kazuje da je bog Ea ili Enki (mezopotamsko boanstvo vode i
mudrosti) upozorio Utnapitima da bog Enlil namjerava unititi neza
hvalnu i grjenu ljudsku vrstu sveopim potopom - rijeima koje podsje
aju na one Jahvine upuene Noi u Post 6,17: "Odluio sam da bude kraj
svim biima jer se zemlja napunila nepravdom zbog ovjeka." U nastavku
prie o Gilgameu (vidi Dodatak, 1. dio, dokum. 2), Enki, govorei kroz
zid Utnapitimijeve kolibe, uvjeri Utnapitima da srui svoju kuu, ostavi
za sobom svu svoju imovinu i izgradi veliku lau ili arku, te da ju napuni
'sjemenjem svih ivih stvorova'. I u verziji starozavjetne prie, Jahve je nare
dio Noi da: "... napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju naini
s prijekletima i obloi je iznutra i izvana paklinom" (Post 6,14) i nakon
toga: "... od svega to je ivo - od svih bia - uvedi u korablju od svakoga
po dvoje da s tobom preivi" (Post 6,19).
U epu o Gilgameu, Utnapitim je pravodobno postupio po Enkijevim
uputama i izradio veliku lau sa sedam katova, koju je obloio smolom i
napunio zlatom i srebrom te u nju ukrcao sve svoje: "prijatelje i roake,
svu stoku i sve zvijeri i ljude svih umijea i zanata." Premda je Noina arka
imala samo tri kata (Post 6,16), njegovo postupanje moemo u osnovi us
porediti s Utnapitimovim. U epu o Gilgameu na sljedei su nain opisa
ni dogaaji koji su potom uslijedili:
"Bog oluje ... poput [pomahnitalog] bika nasrnuo je na zemlju
Rastrgao [ju je] na komadie [kao glinenu posudu]
itavoga su dana ... [vjetrovi udarali zemljom]
estoko su puhali, i [onda se sruio potop]
Poput bitke [kataklizma] poharala je ljude ...
est dana i [sedam] noi...
Oluja, potop, sravnie zemlju."
Samo su Utnapitim i njegova obitelj, kao i sva stvorenja koja je ukrcao sa
sobom u lau, izbjegli unitenje. To je sukladno izvjeu iz Postanka, gdje

pie: "Istrijebi se svako bie s povrja zemaljskog: ovjek, ivotinje, gmizav

ci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni to bijahu
s njim u korablji." (Post 7,23)
Spjev dalje kazuje da se laa nasukala na brdu Nimu ili Nisir, ija je
geografska lokacija nepoznata, premda se openito smatra da se nalazilo
u Kurdistanu, dakle istom podruju u kojemu se nalazi i Ararat. Nakon
toga, kako smo ve saznali iz prvog teksta koji je odgonetnuo George Smith,
Utnapitim je, kao i Noa, poslao gavrana i golubicu u izvidnicu. Iskrcavi
se iz lae, zapalio je eernu trsku, cedar i mirtu i prinio ih kao rtve za
hvalnice. U obje inaice prie o potopu, ugodan miris rtava paljenica do
pro je do boanstava kojima su bile prinesene (Post 8,21).
Neki skeptici, nakon to su priznali takve upadljive i nepogreive slino
sti izmeu starozavjetne prie i epa o Gilgameu, tvrdili su da su autori
Postanka priu o Potopu zacijelo plagirali tijekom babilonskog ropstva.
Naime, Babilonci nisu samo pokorili narode starog Asirskog carstva, ve
su zaplijenili i njihove arhive na kojima su, smatra se, radili neki obrazova
niji idovski zarobljenici tijekom vladavine Nabonida (556.-539. pr. Kr),
koji je bio dobar poznavatelj babilonske prolosti. No takva cjepidlaenja
oko toga tko je moda prvi ispripovijedao priu, osim to ne mogu rezulti
rati nikakvim dokazima, zaobilaze mnogo znaajnije pitanje odakle je ta
pria izvorno stigla prije nego li je dola u ruke sastavljaa Knjige Postanka
ili Asiraca.
Danas se zna da ploice s epom o Gilgameu iz 7. st. pr. Kr., koje su
otkrivene u Ninivi, nisu ni u kojem sluaju jedinstvene, kao ni najstarije
meu brojnim drugima koje su otkrivene nakon njih. Naime, pria koja je
na njima zapisana bila je dobro poznata diljem Bliskog istoka. Akadska
verzija iz 2. tisuljea pr. Kr. otkrivena je u prijestolnici Hetitskog carstva,
Hatui, koja se nalazila na mjestu dananjeg Bogazkalea u sredinjoj Tur
skoj. Na istom su podruju otkrivene i inaice na huritskom i hetitskom
jeziku. Neki fragmenti otkriveni su u drevnoj knjinici, ije su ruevine
iskopane u Sultantepeu u sjevernoj Siriji, nedaleko od granice s Turskom.
U Uru i Nipuru otkrivene su verzije napisane na sumerskom jeziku. Drugi
drevni fragmenti te prie otkriveni su u Auru i Nimrudu u sjevernoj Me
zopotamiji, Babilonu, Sipru i Uruku u junoj Mezopotamiji, u Egiptu te u
izraelskom Megidu.
Postoji i velik broj slikovnih prikaza epa o Gilgameu, meu kojima je
i njegov susret s Utnapitimom, na cilindrinim peatima na kojima su
drevni mezopotamski narodi otiskivali osobne peate na svojim pravnim

dokumentima. Budui da neki od tih peata potjeu iz 3000. god. pr. Kr.,
moemo zakljuiti da je ta pria ve kolala u to doba i da je zacijelo nastala
prije toga vremena.
Nadalje, jasno je da Ep o Gilgameu pripada rasprostranjenoj i drevnoj
'obitelji' srodnih pria o potopu. Budui da se u razliitim kulturama ime
na protagonista tih pria razlikuju, sukladno njihovim narodnim junacima,
osnovni 'zapleti' tih pria suvie su slini da bismo to mogli pripisati sluaju.
Tako su Babilonci poznavali ep o Atrahazisu, veoma slinu inaicu epa
o Gilgameu. U njoj takoer imamo bogove Enlila i Enkija, ali lik nalik
Noi/Utnapitimu zove se Atrahazis, to znai 'izvanredno mudar'. Kao i u
prii o Utnapitimu, bog Enki je upozorio Atrahazisa na potop i uputio ga
da izgradi lau, to je ovaj i uinio i u nju ukrcao svu svoju imovinu, ivoti
nje i ptice. Svi koji su se nalazili u lai spasili su se od potopnih voda, koje
su unitile ostatak svijeta. Premda su neke verzije u kojima je otkrivena
pria o Atrahazisu prilino fragmentarne - naprimjer, u otkrivenim
tekstovima nedostaje pria o pristajanju broda uz kopno i putanju ptica
- injenica da postoje verzije iz razdoblja Starog, Srednjeg i Novog Babi
lonskog carstva pokazuje da se ta pria zacijelo stoljeima prenosila i pre
pisivala. Sve naznake iznova upuuju na veoma drevnu priu koja, s obzi
rom na starost sauvanih tekstova, potjee barem iz 1900. pr. Kr., premda
je vjerojatno nastala mnogo dalje u pradavnoj prolosti.
Meu Sumeranima, koji su bili jo stariji narod od Babilonaca, Noin,
Utnapitimov i Atrahazisov pandan poboni je kralj Ziusudra, ije ime
znai 'vidio je ivot'. U sumerskoj knjievnosti pria o Ziusudri nije dio
spjeva o Gilgameu, nego samostalna pjesma. Ipak, kao i u babilonskoj i
hebrejskoj inaici, bogovi su upozorili Ziusudru da kane unititi itav ljud
ski rod, no u ovom sluaju ne potopom, nego tajanstvenim 'glasom'. Prem
da u tom, takoer fragmentarnom tekstu iz Nipura (drevnog sumerskog
grada u dananjem Iraku) nedostaje dio prie u kojemu Ziusudra prima
upute za izgradnju lae, nastavak je teksta jasan. Potop je 'poharao zemlju',
a ak su i 'veliku lau' koju je Ziusudra izgradio, 'olujni vjetrovi prevrtali
preko velike vode'. Nakon to se oluja stiala pojavilo se sunce, a Ziusudra
je, poput svojih akadskih, babilonskih i hebrejskih pandana, bogu prinio
rtvu zahvalnicu.
Osvrnemo li se na Kurdistan u dananjoj Turskoj, koji se iznova povezu
je s potopnom arkom, vidjet emo da su drevni Huriti, koji su se, kako se
danas smatra, preselili u to podruje poetkom 3. tisuljea pr. Kr., tako
er imali svojega Nou, izvjesnog Nahmizulija. Kako je istaknuo egipto-

log John Romer, u tom se imenu, tonije u njegova prva tri suglasnika,
skriva hebrejski oblik imena Noa, Nhm. Osim toga, Huriti su duboko to
vali brdo Ararat kao sveto sredite svojega kraljevstva.
S druge strane, kasniji stanovnici toga podruja, Armenci, imali su
svoju inaicu te prie, koju je u 4. ili 3. st. pr. Kr. zabiljeio babilonski svee
nik Beros u svojoj Kaldejskoj povijesti. Premda je Berosovo djelo u tri sveska
danas izgubljeno, u njemu opisana pria o potopu sauvana je barem u
dijelovima, zahvaljujui referenciji u izgubljenim djelima grkog pisca iz
1. st. pr. Kr., Aleksandra Polihistora, koju u svojim Kronolokim tablicama
citira biskup Euzebije iz Cezareje, koji je ivio u 3. st. po Kr. [To je djelo
danas takoer izgubljeno, ali jedan je odlomak sauvan u zapisima bizant
skog ljetopisca iz 9. st., Grgura Syncellusa.] U toj verziji, lik Noe zove se
Xisuthros i unekoliko je nalik Ziusudri, a bog koji mu je naredio da izgradi
lau zove se Kron, koji je u grkoj mitologiji bio kralj bogova prije Zeusa.
U svim drugim aspektima, meutim, sadri sline poznate elemente: bo
anski naum o unitenju ovjeanstva potopom; upute Xisuthrosu da iz
gradi lau i napuni je hranom i piem, pticama i ivotinjama te da u nju
ukrca lanove svoje obitelji; putanje ptica nakon povlaenja potopnih
voda; povratak ptice sa zelenim listom u kljunu; nasukavanje lae u Arme
niji; prinoenje rtava zahvalnica.
Obino se pretpostavlja da se starogrka kultura razlikovala od kulture
semitskih naroda, kao to su Hebreji. Ipak, grka verzija prie o potopu
sadri toliko zapanjujue slinosti s priom o Noi, da je veliki mitolog,
Robert Graves, izmeu ostalih, objema pripisao asirsko podrijetlo. U
standardnoj verziji koju su zapisali grki pisci, poput Apolodora (vidi Do
datak, 1. dio, dokum. 4) i rimski, poput Ovidija, Zeus je naumio unititi
ovjeanstvo, dok je grki pandan Noi, Deukalion, otac Helena, pretpostav
ljeni praotac svih Grka. Deukaliona je na taj boanski naum upozorio nje
gov otac Prometej, kojeg grki mitovi geografski povezuju s Kavkazom,
planinom smjetenom sjeverno od Ararata. Sukladno predajama drugih,
istonijih kultura, Deukalion je navodno izgradio lau, napunio je svim
potreptinama i njome otplovio zajedno sa svojom enom Pirom, koje ime
znai crvena. Zeus je potopom unitio itav svijet i sva iva bia osim Deu
kaliona i Pire, koji su devet dana plutali vodama u svojoj lai, koja se na
posljetku nasukala na visokoj planini na neodreenoj lokaciji. Deukalion
je odande odaslao golubicu da izvidi jesu li se vode povukle i, nakon to je
sa svojom enom Pirom sigurno zakoraio na tlo, prinio je rtvu zahvalnicu,
kao to su to uinili Noa, Utnapitim i Xisuthros iz istonjakih predaja.

Te rasprostranjene verzije prie o potopu samo su dio golemog opusa

slinih pria. Tako, primjerice, postoji perzijska ili zaratustranska pria o
potopu, koja pripovijeda o junaku Yimi kojega je njegov bog Ahura uputio
da izgradi varu (vara) ili utvrdu, koju je Yima morao opskrbiti ogrjevom,
hranom i parovima svih vrsta ivotinja kako bi ih zatitio od potopa. U
nekim indijskim priama o potopu, osobito u hinduskoj inaici, nalazimo
neke, barem dijelom srodne elemente. U hinduskoj verziji, riba je upozo
rila prvog ovjeka, Manua, da izgradi lau i u nju se skloni od nadolaze
eg potopa te da je svee o stablo koje raste iz planine. Manu ju je posluao
i tako se spasio, dok su sva ostala iva bia izginula. Kao i njegovi pandani
iz drugih predaja, Manu je nakon toga prinio rtve zahvalnice, iz kojih je
stvorena ena s kojom je potom zaeo nov narataj ljudske vrste.
U pozadini tih pria nedvojbeno se skriva stvarni potop. Kolektivno
sjeanje, ratrkano diljem velikih geografskih podruja, suvie je i duboko
ukorijenjeno da bismo mogli zanemariti tu mogunost.
Iako iz dostupnih dokaza moemo izvui samo najopsenije zakljuke,
ini se da se stvarni potop dogodio otprilike prije 3. tisuljea pr. Kr. Pre
daja o tomu dogaaju do tada se sigurno ve dokumentirala i ratrkala
meu razliitim narodima. tovie, za mezopotamske Sumerane taj je do
gaaj bio toliko stvaran, da neki popisi njihovih kraljeva sadre imena
dinastija koje su vladale prije potopa.
Isto tako moemo prilino pouzdano rei da se potop nije dogodio
prije 10. tisuljea pr. Kr., budui da se Noa u Postanku naziva 'zemljorad
nikom' (Post 9,20), a poljoprivreda, u bilo kojem obliku, u 7. i 6. tisuljeu
pr. Kr. jo je uvijek bila nova djelatnost, kojom su se uglavnom bavili bli
skoistoni narodi. Nadalje, tehnologija izgradnje velikog, viekatnog bro
da, to je jedan od stalnih elemenata pria o potopu moda je mogla biti
poznata u 6. tisuljeu pr. Kr. (unato nedostatku bilo kakvih sauvanih
primjeraka), ali gotovo sigurno nije bila prije toga razdoblja.
to se tie geografske lokacije, takoer je mogue izvesti samo izrazito
opsene i provizorne zakljuke. Veina srodnih pria o potopu upuuju
na itav geografski pojas koji obuhvaa podruje od Grke do Irana (uz
pretpostavku estih seoba drevnih naroda). Meutim, razmislimo li na
kojem ih je podruju mogao zadesiti neki vei potop, uvidjet emo da u
tom pojasu ne postoji nijedan ocean - a razina mora poinje rasti upravo
u oceanima - koji bi se mogao povezati s kulturama iz kojih potjeu te
prie. Najvea vodena povrina na tom podruju je Crno more, a malo je
vjerojatno da je upravo ono potaknulo nastanak najtrajnijeg svjetskog mita,

izuzev jedne kljune sastavnice svih tih pria - injenice da sve one opisu
ju da se laa nasukala na gorju Ararat, koje se nalazi jugoistono od Crnog
mora.
Neosporno postoje osnove za sumnju da se ono to se esto odbacivalo
kao mitovi o potopu, u velikoj mjeri osniva na stvarnosti. No prije svega
nam valja demistificirati odreene 'mitove' o svjetskom potopu koji mno
go vie zasluuju to ime, naime, novovjeke mitove koji su nastali tek u
prolom stoljeu.

3. P O G L A V L J E

SUVREMENI MITOVI
O POTOPU
Pa, naravno! To je Potop.
Lady Katherine Woolley

Ukoliko je ijedna linost 20. st. pronala pravi dokaz o biblijskom potopu,
koji je naizgled bio uvjerljiviji od onih koji su ponudili njegovi suvreme
nici, tada je to bez sumnje bio britanski arheolog Sir Leonard Woolley
(1800.-1960.). Sin sveenika, koji je kao mladi navodno razmiljao krenu
ti stopama svojega oca, najpoznatiji je zbog iskopavanja humka u junom
Iraku, koja je proveo izmeu 1922. i 1935., poznatog pod imenom Teli elMukaijar, mjesta koje je javnosti predstavio kao Abrahamov 'Ur Kaldejski'
(Post 11,28).
Moje osobno sjeanje na Woolleya see unatrag do 1959., kada je on, u
dobi od 79 godina, bio jedan od sudaca koji su ocjenjivali moj ogled o ar
heologiji Sumera, koji sam podnio povodom natjeaja za esej o bliskoisto
noj arheologiji, koji su organizirale britanske dravne kole za oxfordsku
nagradu G. A. Wainwright. Kako mi je Wainwright poslije povjerio, Wo
olley je estoko prosvjedovao pred sudakim kolegama koji su mi naumili
dodijeliti prvu nagradu, uslijed ega sam zavrio kao drugoplasirani. To,
meutim, nije umanjilo moje divljenje Woolleyevim arheolokim umije
ima i uistinu nevjerojatnim otkriima iz Teli el-Mukaijara - premda vje
rujem da su neki njegovi zakljuci potpuno pogreni.
Natpisi na cilindrinim peatima koji su otkriveni prije nego li je Woolley doao na to nalazite, potvrdili su pretpostavku da je Teli el-Mukaijar
u drevno doba bio grad Ur. A u vrijeme svog procvata, kada se nalazio na
obali rijeke Eufrat (ta je rijeka od tada promijenila svoj tok), nedvojbeno
je bio jedan od velikih gradova drevnog Sumera. Prilikom iskopavanja
tamonjeg 'kraljevskog' groblja, Woolley je otvorio grobove iz 3. tisuljea
pr. Kr. U nekima od njih nalazili su se kosturi ljudi zakopanih sa skupocje-

nim i vjeto izraenim zlatnim i srebrnim predmetima, ali i lanovima

njihovih kuanstava, meu kojima su bila tijela ak 70 slugu, tjelesnih straara, vozaa bojnih kola i glazbenika. Svi su oni, kako se inilo, umrli do
brovoljno, voeni eljom da slue mrtvom gospodaru ili gospodarici i u
drugom ivotu.
Wooleyevo otkrie povezano s 'mitom o potopu' dogodilo se oko 1929.,
kada je u nastojanju da utvrdi razvojne etape grada Ura prije razdoblja
raskonih ukopa, naredio iskopavanje pokusnog jarka duboko kroz tisu
ljetne slojeve nastambi sve do netaknutog tla. Na dubini od oko 1 m, arap
ski su radnici stigli do netaknutog tla, debelog sloja istog, naplavljenog
mulja u kojemu se nisu nalazili nikakvi artefakti. U normalnim okolnostima
radnici bi u tom stadiju prestali s iskopavanjima, no Woolley im je naredio
da nastave. Naime, sebi svojstvenom preciznou izraunao je da to nije
dovoljno duboko, s obzirom na njegove procjene o najstarijem naselju
koje bi se ondje trebalo nalaziti.
Radnici su strpljivo nastavili kopati do dubine od 2,5 m, gdje su naili
samo na ist, prazan mulj - no, iznenada su se poeli pojavljivati artefakti
i orua. Woolley se prisjea:
"Ponovno sam uao u jamu, pregledao sve strane i, u trenutku kada
sam napisao svoje biljeke bio sam potpuno siguran to to sve znai;
no elio sam vidjeti hoe li i drugi stii do istog zakljuka. Stoga sam
doveo dva lana svoje skupine i, izloivi im injenice, zatraio sam
da mi ih objasne na svoj nain. Ostali su zateeni. Sa sobom sam
poveo i suprugu, koja je takoer pregledala to mjesto i postavio sam
joj isto pitanje, na to se ona okrenula prema meni i oprezno rekla:
'Pa, naravno, to je Potop.' To je bio ispravan odgovor ..."
Woolley je znao da e mu za potvrdu tvrdnje da je otkrio naplavinu iz vre
mena Noina potopa, trebati mnogo snaniji dokaz od "jame povrine 1 m2".
Stoga je obiljeio pravokutni prostor povrine 23 X 18 m i naredio svim
svojim radnicima da iskopaju to podruje do odreene dubine, koja je na
kraju iznosila 19,5 m.
Slojevi naselja koji su otkriveni prilikom tih iskopavanja, nisu se mogli
jasnije vidjeti [slika br. 4]. Gornji dio sadravao je osam jasno odvojenih
slojeva, koje je Woolley oznaio slovima od A-H, a sadravali su zidove od
glinene opeke, nalik onima na nastambama iz sumerskog i kasnijih razdo
blja. Ispod njih nalazio se 5,5 m debeo sloj s krhotinama lonarije, meu

Slika br. 4: Jama iz vremena velikog 'potopa, koju su iskopali radnici Leonarda
Woolleya u Teli el-Mukaijaru u dananjem Iraku. U drevno doba na tom se mjestu
nalazio grad Ur. Woolley je otkrio sloj istog mulja debljine 3,5 m, a ispod njega
artefakte iz starije naseobine, pri emu ga je protumaio kao dokaz biblijskog
potopa.

kojima su otkrivene pei za peenje opeke i lonarsko kolo, na temelju

kojih predmeta se zakljuilo da se na tome mjestu nalazila lonarska radio
nica. Neposredno ispod tog sloja nalazio se sloj istog, naplavljenog mu
lja, nedvojbeno iz oblinjeg Eufrata, koji je ondje bio nataloen odjednom.
Na tom je mjestu sloj mulja bio debeo oko 3,5 m, a u njemu su se nalazili
samo grobovi iz mnogo mlaih razdoblja. Neposredno ispod tog sloja na
lazio se sloj glinene opeke, pepela i krhotina lonarije, koji je mogao potje
cali samo iz 'pretpotopnog' razdoblja. Lonarija je stilom nalikovala onoj
tzv. obejidske kulture, koja je prethodila sumeranskoj, a postojala je oko
sredine 4. tisuljea pr. Kr. S obzirom na to, nije moglo biti nikakve dvojbe
da je sredinom 4. tisuljea pr. Kr. drevne stanovnike Ura zadesio velik
potop. No je li to bio Noin potop?
S obzirom na nizinsku prirodu Mezopotamije - najvia uzvisina visoka
je samo 35 m, a njezine se padine prostiru na udaljenosti od 480 km od
Bagdada do Perzijskog zaljeva - dugotrajna razdoblja neuobiajeno obil
nih kia mogu vrlo lako prouzroiti probijanje obala krivudavih rijeka,
Eufrata i Tigrisa. A to e neizbjeno rezultirati lokaliziranim poplavama i
taloenjem debelih slojeva gustog mulja, koji rijeke obino nose sa sobom.
Ustvari, osim Ura, sline sedimentne naslage otkrivene su i na nalazitima
drugih drevnih gradova u junom Iraku, meu kojima su Teli Inghara ili
drevni Ki pokraj Babilona i Fara, drevni urupak.
Za Woolleya su znaajnu potvrdu njegova stajalita da su naplavljeni
talozi u Uru i nekima od tih drugih nalazita doista potjecali iz vremena
biblijskog potopa, predstavljale drevne ploice ispisane klinastim pismom,
koje su sadravale ranije spomenute popise sumerskih kraljevskih dinasti
ja, poznate kao popisi kraljeva. Osim to je u njima potop opisan kao dio
povijesti njihove zemlje, na tim se popisima uz imena dinastija navodilo
koji su od njihovih kraljeva ivjeli prije, a koji nakon potopa, pri emu su
ih izriito oznaavali rijeima "Poharao ih potop".
Meutim, negativna strana tih popisa sumerskih kraljeva injenica je
da njihovu kronologiju koja se odnosi na potopno razdoblje nikako ne
moemo smatrati realnom. Ti popisi navode imena osam kraljeva koji su
ivjeli prije potopa, nakon kojih su uslijedile dvije dinastije, koje meu
sobno dijeli razdoblje dugo 25.000 godina. Kraljevima iz toga vremena
pripisuje se nevjerojatna dugovjenost, to nadilazi i pretjerivanja autora
Postanka, koji biblijskom Noi pripisuju 950 (Post 9,28), a Metuzalemu 969
godina ivota (Post 5,27). S obzirom na to, mnogi suvremeni znanstvenici
smatraju da se pretpotopni popis kraljeva vjerojatno temelji na neovisnoj

predaji nepoznatog podrijetla, koja je tek poslije ukljuena u slubeni po

pis sumerskih kraljeva. Stoga ih, naravno, ne smijemo prihvatiti bez pro
vjere (za razliku od drugih dijelova tih popisa).
Sumerska arheologija nakon Woolleya nije rezultirala otkriima dru
gih dokaza iz drugih nalazita o nekoj razornoj poplavi koja je pogodila
itavu zemlju i koji bi, dakle, mogli potvrditi priu o Utnapitimu/Zisudri.
Naprimjer, iskopavanja na susjednim nalazitima, kao to je Abu arain,
ili biblijski Eridu, nisu rezultirala otkriem slinog sloja mulja. ak su i
ranije spomenuti slojevi mulja s 'potopnim talogom' smjeteni, na temelju
stila lonarije i utvrivanjem starosti izotopom radioaktivnog ugljika, u
razdoblje izmeu oko 2750. god. pr. Kr., kao u sluaju Fare ili urupaka i
sredine 4. tisuljea pr. Kr., u koje je razdoblje Woolley smjestio potop na
temelju otkria iz Teli el-Mukaijara. Ti nalazi nisu jasan dokaz o jednoj
razornoj diluvijskoj katastrofi.
U svjetlu takvih otkria, postaje sve jasnije da je Woolleyeva tvrdnja da
je otkrio dokaz o potopu, ustvari mit koji je sam stvorio.
Isto tako, danas se openito smatra da je Woolley pogreno identifici
rao iraki grad Teli el-Mukaijar kao Abrahamov 'Kaldejski Ur'. Danas se
uglavnom prihvaa da se stvarni Abrahamov Ur nalazio u Urfi (drevni
Urrhai) u istonoj Turskoj, koje mjesto nikada nije bilo istraeno. Osim
to to potvruje lokalna predaja i to se neka mjesta u tom podruju pove
zuju s Abrahamom ili nose njegovo ime, turski Ur udaljen je samo 48 km
od Harana, drugog mjesta koje Biblija povezuje s Abrahamom (Post 11,31).
Isto tako, kada su Abrahamov sin i unuk traili sebi ene, s tim su ciljem
navodno otili u dananju jugoistonu Tursku (Post 24,10 i 28,2). Iraki
Tell el-Mukaijar, s druge strane, premda se u drevno doba nedvojbeno zvao
'Ur', udaljen je vie od 480 km od Harana i ini se da ni na koji nain nije
povezan s gradom koji bismo, prema Bibliji, loginije smatrali stvarnim
rodnim mjestom Abrahama i njegove obitelji.
ak su i Woolleyevi kolege arheolozi priznali da mu je sklonost izaziva
nju publiciteta moda zamutila prosuivanje, osobito kada je isticao neke
biblijske poveznice. Sir Max Mallowan (1904.-1978.), koji je bio Woolleyev
pomonik u Tell el-Mukaijaru, a 1930. se oenio spisateljicom Agathom
Christie, poslije je neovisno iskopavao druga nalazita u Iraku. U svom,
inae laskavom nekrologu posveenom Woolleyu napisao je: "Woolley je
bio zabavlja bez premca, ovjek velike erudicije, obdaren bujnom matom,
kojoj se katkad suvie predavao."
Miljenja znanstvenika Pennsylvanijskog sveuilinog muzeja u Philadelphiji, koji je suraivao s Woolleyem i velikoduno financirao njegova

iskopavanja (premda on to u svojim rukopisima rijetko spominje), danas

su mnogo izravnija i iskrenija. Devedeset dvogodinji veteran bliskoisto
ne arheologije, Cyrus Gordon, koji je takoer suraivao s Woolleyem na
iskopavanjima u Teli el-Mukaijaru, nedavno ga je opisao kao majstora u
igri 'dokazivanja Biblije'. Gordonovim rijeima, Woolley se toj igri strastve
no predavao jer, u okolnostima njegova vremena, to bio nain "ishoenja
novca od pobonih, dobro stojeih udovica". Godine 1929., kada je Woolley iskopao svoju 'potopnu' jamu, nastupila je svjetska ekonomska kriza, a
nedostatak financijskih sredstava koji je uslijedio etiri godine poslije, do
veo je do prisilnog zatvaranja nalazita. S obzirom na to, moemo pra
vedno i sigurno zakljuiti da se dokaz o potopu koji je Woolley pronaao
u Teli el-Mukaijaru, premda je nedvojbeno stvaran, odnosi na lokalnu ka
tastrofu koju je Woolley iz osobnih interesa bio primoran reklamirati kao
biblijski potop. Taj dokaz nije imao nikakve veze sa stvarnim dogaajem
koji je ostao u tako ivom sjeanju brojnih naroda od Grke do granica
Indije.
Prema tome, mit o irakom potopu koji je stvorio Woolley, u najmanju
je ruku zahtijevao pohvalu i potovanje znanstvene javnosti - a, u cjelini,
to je i zasluivao. To, meutim, ne moemo rei za drugi, mnogo mlai
'mit o potopu' koji kazuje da se Noina arka jo danas nalazi visoko na brdu
Ararat. esto se zaboravlja da je taj mit prilino drevan. Ranije spomenuta
armenska verzija legende o potopu i Xisuthrosu, koju je zabiljeio svee
nik Beros u 4. st. pr. Kr., a prenio ju je bizantski ljetopisac Syncellus u 9. st.
po Kr. (vidi Dodatak, 1. dio, dokum. 3), popraena je sljedeim komenta
rom: "Dio lae koja se nasukala u Gordijskom gorju u Armeniji, postoji i
danas, a neki tamonji stanovnici s nje struu smolu, od koje potom izra
uju talismane."
'Gordijsko gorje u Armeniji' moe biti samo brdo u sjeveroistonoj Tur
skoj, koje se danas uglavnom naziva Ararat, premda su ga turski kartogra
fi skloniji nazivati Bykagri Dagi, to znai 'velika Agrijeva planina'. A
moemo li vjerovati biblijskom izvjeu da su potopne vode preplavile
najvie svjetske planine (Post 7,19), tada je taj potop uistinu bio sveopa
razorna katastrofa, budui da je brdo Ararat, koje je danas ugasli vulkan,
svojom visinom od 5165 m vii od i jednog vrha Europe i za 600-njak m
vii od planine Whitney u Sjedinjenim Dravama.
Uspon na brdo Ararat, dakle, ne preporuuje se malodunima. Padine
su mu veoma strme i posute su velikim kamenjem, a prijeti i opasnost od
lavine. Mjesno stanovnitvo, meu kojima veinu ine Kurdi, u nepresta-

nom je sukobu s Turcima koji su okupirali to podruje, a ak ga i oni na

stoje izbjegavati - kako pie u jednom vodiu: "zbog ravnodunosti, pra
znovjerja ili oba razloga". Stoga je prvi zabiljeeni uspon na Ararat uinio
Rus Frederick Parrot tek 1829. Engleski plemi i sin jednog od prvih en
gleskih geologa, lord James Bryce, odvaio se na taj pothvat 1876. u dobi
od 38 godina. Zabiljeio je da je na visini od 3900 m naiao na: "... komadi
drveta dug oko 1,2 m i irok 13 cm, koji je nedvojbeno bio oblikovan ne
kim oruem." Godine 1893., nestorijanski nadbiskup Nourri izvijestio je
o otkriu: "... tamnocrvenih greda od veoma vrstog drveta". Jedan od pr
vih ruskih zrakoplovaca navodno je 1916. ondje, na rubu zaleenog jezera
koje se nalazilo na velikoj visini, vidio predmet nalik brodu. Godine 1953.,
ameriki naftni radnik tvrdio je da je snimio est velikih i jasnih fotografija
kojima se nakon njegove smrti 1962., tajanstveno izgubio svaki trag.
No ideja o Noinoj arci koja jo uvijek poiva na Araratu, privukla je
veliku pozornost javnosti tek nakon 1955., kada je francuski industrijalac
i amaterski planinar Fernand Navarra, objavio svoju knjigu Ja'i trouve
l'Arche de Noe ("Otkrio sam Noinu arku"). Navarra je tvrdio da je, nakon
to je svladao guduru koja se nalazila na blagoj padini visokog dijela plani
ne, ugledao: "... kroz debeli sloj leda, tamne, izmijeane obrise. To su mo
gle biti samo krhotine arke." Probivi se kroz led, Navarra je: "... umrtvljenim prstima dotaknuo komadi drveta, koji nije izgledao kao grana, ve
je bio oblikovan i istesan u obliku etverokuta." U nastojanju da to 'doka
e', uzeo je odlomljen komadi oble grede. Laboratorijskom analizom stani
ne strukture te grede, provedene u Parizu i Madridu, prvotno je utvreno
da je stara oko pet tisua godina, to se savreno poklapalo s pretpostavlje
nim datumom potopa, koji se moe izraunati na temelju popisa sumerskih kraljeva.
Meutim, analiza izotopom radioaktivnog ugljika provedena u Labo
ratoriju za ispitivanja radioaktivnim ugljikom pri Pennsylvanijskom sveu
ilitu u SAD-u, kao i u Nacionalnom fizikom laboratoriju u Teddingtonu, Velika Britanija, rezultirala je potpuno drukijim datumom. U izvjeu
Teddingtonskog laboratorija objavljenom u znanstvenom asopisu Radio
carbon, pisalo je:
"Hrastovina nepoznate vrste ... iz veoma velike drvene strukture ot
krivene pod ledom, na visini od 4200 m nadmorske visine, na sjeve
rozapadnoj padini gorja Ararat, Turska, pronaao Fernand Navarra
izmeu 1950. i 1955.; podnijeli D. H. E. Woodward, Walker i Wo
odward Ltd., Birmingham ... Komentar: vidno nije dio arke."

Istraivai laboratorija u Teddingtonu utvrdili su da drvo potjee iz 760.

god. po Kr., a laboratorij u Pennsylvaniji ga je smjestio u 650. god. po Kr.
Prema tome (pretpostavimo li da su datumi u prosjeku toni), najvjerojat
nije objanjenje bilo bi da drvo potjee iz planinske nastambe nekog bi
zantskog pustinjaka. Mjesna armenska predaja uistinu kazuje o nekom
takvom drevnom svetitu. Osim toga, poznato je da su u razdoblju utvr
enom analizom radioaktivnim ugljikom, kranski redovnici diljem ta
danjeg 'civiliziranog' svijeta katkad pribjegavali najrazliitijim naporima
u svojoj udnji za osamom, kao to je bio i sluaj s irskim svecem Brendanom, koji je otplovio daleko na sjeverni Atlantik. Svi ozbiljni dokazi da
drveni predmet iz Ararata pripada Noinoj arci, bili su apsolutno pobijeni.
Unato tomu, meutim, zanimanje za drveni predmet otkriven na veli
koj visini nije posve ugaslo. Navarra je 1969. predvodio ekspediciju na
mjesto koje je otkrio vie od desetljea prije. I toga je puta pronaao ko
mad drveta, za koji je analizom takoer utvreno da potjee iz bizantskog
doba. Godine 1971., taj su pothvat nastavili Amerikanci, koji su organizira
li ekspedicije na Ararat pod pokroviteljstvom 'Institute for Creation Rese
arch', iji lanovi vjeruju u doslovnu biblijsku istinu. Premda je jedna takva
ekspedicija, koju je predvodio 'arkolog' John Morris, tvrdila da je vidjela
njihovu pretpostavljenu arku, lanovi se nisu vratili ni s kakvim dokazima.
Godine 1974., ponovno se probudio interes za to pitanje, kada je objavlje
no da je ameriki satelit u orbiti snimio jednu anomaliju, za koju su neki
pretpostavili da je najvjerojatnije biblijska arka. U tu je kontroverzu bio
upleten ak i bivi astronaut James Irwin, koji je vodio ekspediciju na Ara
rat pod pokroviteljstvom evangelistike skupine iz Colorado Springsa.
Ali, umjesto nekog znaajnog otkria, Irwin je na toj ekspediciji samo iz
gubio tri zuba pri veoma opasnom padu.
Tijekom posljednja dva desetljea, meutim, itava je pria dobila po
sve nov i neoekivan obrat zahvaljujui aktivnostima biveg asnika trgo
vake mornarice, Davida Fasolda, 'biblijskog arheologa' Rona Wyatta, Au
stralca 'dr.' Allena Robertsa i drugih. Potonja dvojica iznijela su brojne
bizarne 'dokaze biblijskih tvrdnji' - popraene nejasnim video-snimkama, koje su se prodavale pod etiketom Amazing Truth Publications' - koje
su, sasvim zaslueno, izazvale duboke sumnje. Ipak, to se tie njihove tvr
dnje da su pronali Noinu arku, barem je predmet na koji su oni obratili
pozornost svjetske javnosti stvaran i dostupan te, stoga, moe biti podvrg
nut propisnom znanstvenom ispitivanju.
Godine 1960., turski vojni kapetan Ilhan Durupinar, prilikom pregleda
zranih snimka Ararata, izraenih za Institut za geodetska mjerenja NATO-a

u Turskoj, primijetio je na njima predmet nalik brodu, koji se nalazio na

visini od oko 1900 m. Saznavi za to, Ron Wyatt je 1977. otputovao u Tur
sku kako bi istraio to podruje. Ustanovio je da se predmet s tih fotogra
fija ne nalazi na Araratu, nego u Akyayli, udaljenoj samo 19 km jugoisto
no od njega. Meutim, iako je bio fundamentalist, to nije smatrao velikim
otkriem, budui da Biblija izriito kae da se Noina arka zaustavila "na
brdima Ararata" (Post 8,4), a vrh Ararata jasno se vidi iz Akyayle. Uvjeren
onime to je vidio, Wyatt je pokuao privui daljnje zanimanje te je 1989.
objavio knjigu Discovered: Noah's Ark, iste godine kada je objavljena i
Fasoldova knjiga The Ark of Noah, u kojoj je autor promicao veoma slian
argument. Godinu dana poslije to je mjesto posjetio australski 'doktor'
Allen Roberts, koji je nakon toga, u suradnji s Wyattom, osnovao organiza
ciju pod imenom Ark Search' ('Potraga za arkom') i obojica su poela nai
roko promicati tvrdnju da je obris nalik brodu u Akyayli prava Noina arka.
Neosporno je da se u Akyayli uistinu vidi obris nalik velikom brodu.
Zahvaljujui publicitetu koji su izazvali Wyatt, Fasold i Roberts, poeli su
se organizirati ak i turistiki obilasci, na kojima su pustolovi neustraivo
svladavali nepristupanu, usku stazu koja prua jedini prilaz do tog mje
sta. Iako se procjene dimenzija 'broda' razlikuju - prema jednom izvjeu,
dug je 170 i irok 45 m, prema drugome dug je 157, a irok 42 m - izra
unavanja ne predstavljaju nikakav problem. Dimenzije Noine arke opisa
ne su u Knjizi Postanka (6:15), koja kae da je bila duga 300, a iroka 50
lakata. Ta drevna idovska mjerna jedinica razlikovala se u pojedinim raz
dobljima, a neki tvrde da su grede 'arke' u Akyayli izvrnute, to ostavlja
mjesta razliitim kalkulacijama.
Meutim, mnogo su spornije druge tvrdnje koje su iznijeli Wyatt, Fa
sold i Roberts. Naprimjer, Wyatt je tvrdio da je izvrio "kemijsku analizu"
strukture 'broda', koja je "neprijeporno pokazala da je sastavljen od drveta
i metala veoma drevnog podrijetla." Istina je, meutim, da udio ugljika
koji je Wyatt naveo, ne prelazi uobiajenu granicu udjela ugljika u tlu, i ne
prua nikakav dokaz o postojanju drva. to se tie metala, umjesto "me
talnih potpornja" broda, na kojima je ustrajao Wyatt, tonije je objanje
nje da je podruje Akyayle prirodno bogato rudom mangana, koja sadri
visok udio eljeza.
Fasold, Wyatt i Roberts izvrili su i brojna "dubinska radarska mjere
nja" strukture iz Akyayle, koja su navodno pokazala da se pod zemljom
nalazi predmet nalik brodu do kojega jo nitko nije dopro. Kako je objavlje
no u asopisu Popular Mechanics:

Slika br. 5: Dio obrisa nalik brodu u Akyayli u okolici brda Ararat, Turska. Arkolozi' poput Rona Wyatta i 'dr.' Allena Robertsa tvrdili su da su to ostaci Noine
arke.
"On [Fasold] kae da su dubinska radarska mjerenja rezultirala po
zitivnim rezultatima. Slika zabiljeena radarom na dubini od oko 24
m ispod krme toliko je jasna, da je Fassold mogao izbrojiti podne
daske izmeu zidova. Fasold vjeruje da je tim pronaao fosilne ostat
ke gornje palube i da je izvorna potkonstrukcija od trske nestala."
Ali stvarnost je posve drukija. Kako je izvijestio Tim Fenner iz Sustava za
geofizika mjerenja:
"Godine 1987. proveo sam opsenu GPR [ground-penetrating ra
dar] studiju u pokuaju utvrivanja bilo kakvih znaajki formacije
nalik brodu nisko ispod povrine tla ... Uloeni su veliki napori u po
kuaju ponavljanja radarskih mjerenja do kojih su 1986. stigli Wyatt
i Fasold ... Nakon brojnih pokuaja provedenih tijekom jednog i pol
dana, nismo uspjeli duplicirati njihove radarske zapise ,.."
Fasold, Wyatt i Roberts tvrdili su i da su otkrili brodska rebra, zakovice,
jelenje rogove i fosiliziranu ivotinjsku balegu. A nakon to su istraili

okolno podruje, otkrili su i veliko kamenje s izdubljenim rupama, za koje

su pretpostavili da moda predstavljaju kamenje koje su brodovi u drevno
doba za sobom vukli radi stabilnosti.
Ian Plimer, prof, geologije pri Sveuilitu u Melbourneu, Australija,
prijezirno je odbacio sve takve tvrdnje. Godine 1994. Plimer je s Fasoldom posjetio nalazite u Akyayli. Kao i Fenner prije njega, nije uspio po
noviti nijedan od radarskih, seizmolokih, magnetskih i elektromagnet
skih testova koje je Wyatt navodno izvrio.
Tijekom te ekspedicije
navodno je sam Fasold priznao da se ono za to je Wyatt tvrdio da je 'kon
strukcija broda' vie jasno ne vidi, zakljuivi da su zacijelo namjerno iz
dubljena u tlo kako bi tome nalikovali na Wyattovim fotografijama. Prema
Plimerovu strunom miljenju, brod iz Akyayle obian je izbojak 120 mi
lijuna godina starih stijena s morskog dna, oko kojih se naplavilo mnogo
mlae (i jo uvijek pokretno) blatno klizite, u kojemu se ak nalaze i ko
madii plastike. 'Kamena sidra su blokovi obinog vulkanskog bazalta iz
tog podruja, koji su lokalna plemena najvjerojatnije oblikovala u kultne
stele. Mnogi od njih mogu se pronai desecima kilometara dalje od
Akyayle, a na njima su ljudi posljednjih tisuu godina urezivali krieve i
natpise. Fasold je u svjetlu Plimerovih otkria, shvativi da su Wyatt i Ro
berts prevaranti, potpuno promijenio svoj prvotni stav. Zajedno s Plimerom podigao je tubu protiv Robertsa pred australskim Federalnim su
dom, koju su parnicu dobili. A kako su kasnija istraivanja pokazala,
samozvani 'biblijski arheolog', Ron Wyatt, koji je nedavno umro, zapravo
je bio subotar i anestezist iz Nashvillea, Tennessee. to se tie Floridskog
'sveuilita', koje je 'dr.' Allen Roberts navodio kao svoje matino sveuili
te, naknadno se uspostavilo da je to adresa potanskog sanduia ispred
fundamentalistike crkve, koja je dijelila lane doktorate za cijenu od
samo nekoliko dolara.
Da je 'arka' iz Akyayle doista drevni brod nasukan na Araratskom gor
ju' na visini od 1800 m, to bi iziskivalo ozbiljno razmatranje mogunosti
da se u drevno doba doista dogodio potop tolikih razmjera, da je izazvao
podizanje razine tadanjih mora za najmanje 1800 m iznad dananje razi
ne. Takvu bi katastrofu jedva izbjegao ak i Mexico City, da je tada posto
jao. A ta bi injenica potaknula i nunost revizije svih osnovnih naela
suvremene geologije. Sreom, takva revizija nije potrebna. Ekstravagan
tne tvrdnje 'arkologa' moemo sigurno odbaciti kao suvremene mitove
bez ikakvih ozbiljnih temelja koji, stoga, zasluuju samo zaborav.

Ali unato svemu, jedno se temeljno pitanje iznova namee. Zato se u

biblijskoj prii o Noi, koja se tako blisko povezuje s narodom koji je sebe
kroz povijest gotovo fanatino poistovjeivao s Izraelom, kao poslije-potopna domovina njihovih predaka navodi Araratsko gorje, koje se nalazi
na najudaljenijem sjeveroistonom dijelu Turske? I zato se u brojnim
drugim mitovima o potopu, koje smo svrstali u obitelj mitova srodnih
biblijskoj prii, iznova spominje to izolirano podruje u Turskoj? Je li mo
gue da je zemlja koju danas zovemo Turska, moda mnogo prisnije po
vezana s priom o potopu nego li se do sada nagaalo?
Kako emo vidjeti, zahvaljujui briljantnom teoretiziranju i iscrpnim
istraivanjima dvojice realistinih amerikih pomorskih biologa, ije sam
kvalifikacije osobno provjerio, ta je mogunost uistinu veoma stvarna.

4. P O G L A V L J E

IZLIJEVANJE
CRNOGA MORA
"Navale svi izvori bezdana ..."
Post 7,11, Nova Jeruzalemska Biblija

Dogodilo se to u listopadu 1961., neto vie od godinu dana nakon to je

turski vojni kapetan Ilhan Durupinar prvi put uoio lanu 'arku' na vojnim
zranim snimkama Araratskoga gorja. Na drugoj strani Turske, na njezinu
krajnjem zapadu, ameriki istraivaki brod Chain, admiralski brod Insti
tuta za oceanografiju 'Woods Hole' iz Cape Coda, Massachusetts, polako
je plovio u smjeru sjeverozapada. Otkako je dva mjeseca prije otplovio iz
Falmotha, Massachussetts, preavi Atlantski ocean i Sredozemno more te
svladavi Dardanele i Mramorno more, sada je slijedio smjer kroz uski Bosporski tjesnac koji vodi u Crno more.
Chain je bio opremljen najsuvremenijim eho-sondama. Jedan od najmla
ih tehniara na brodu, koji je pregledavao nove topografske podatke pod
morja koje je biljeila ta oprema, bio je tada netom diplomirani ameriki
oceanograf Billy Ryan, koji je danas redoviti profesor na Kolumbijskom sveu
ilitu i strunjak za razine mora i sedimente. Svestran po naravi, Ryan je
bio itekako svjestan povijesti morskog pojasa kojim je plovio, s Europom
s lijeve i Azijom s desne strane broda. Neposredno prije ulaska u Dardanele,
Chain je proao pokraj drevne Homerove Troje. U samom tjesnacu, pre
ao je pokraj mjesta na kojemu je perzijski car Kserkso 480. god. pr. Kr.
prebacio svoju vojsku na europsko tlo preko dva mosta sastavljena od oko
600 brodova svezanih konopcima. Kada je uao u Bospor, na obzoru pred
njime nadvijale su se kupolaste damije i visoki minareti povijesnog Istan
bula, biveg Konstantinopola ili Carigrada. Asirci, Feniani, Hetiti, Grci,
Rimljani, Bizantinci, Vikinzi, kriari, Arapi, Mongoli i, naravno, dananji
vladari toga podruja, Turci, samo su neki od naroda iji duhovi opsjedaju
te obale.

No, kako su turski pomorski asnici koje su pozvali na brod kao proma
trae, objasnili Ryanu i njegovim kolegama, podmorska hidrografija uskog,
liticama iaranog Bosporskog kanala kojim su prolazili, bila je jednako za
nimljiva kao i povijest njegove povrine. Snanu povrinsku struju koja je
Chain silovito gurala u smjeru jugozapada na njegovu smjeru prema sjeve
ru, proizvode hladne i velike crnomorske rijeke Kuban, Don, Dnjepar,
Dnjestar i, povrh svega, Dunav. Te rijeke svojim istodobnim izlijevanjem
ispumpavaju mnogo veu koliinu vode u Crno more nego li to ine njiho
ve tri sestre, Rajna, Po i Nil prilikom istjecanja u mnogo vee Sredozemno
more.
Iako ta povrinska crnomorska struja koja tee kroz Bospor utjee u
Sredozemno more, ispod nje, prema sjeveru tee znatno toplija, jednako
snana dubinska protustruja iz Sredozemnog do Crnoga mora. Bosporski
ribari odavno znaju za te dvije suprotne struje, ije su djelovanje iskoristi
li sluei se ribarskom varkom sputanja kamenja u mreu do razine kojom
tee dublja struja. Kada se mrea spusti na tu dubinu, dubinska e struja
gotovo magino izgurati njihov brod u smjeru sjevera, koji e se, tako, opi
rati snazi povrinske struje bez pomoi vesala, jedra ili motora. Dvadeset
jednogodinji Talijan, Luigi Ferdinando Marsigli jo je 1680., postao prvi
poznati Europljanin koji je znanstveno demonstrirao taj fenomen tako to
je spustio u Bospor runi dubinomjer o koji je privrstio bijele plutane e
pove. Dubinomjer je najprije povukao stranu njegova broda da bi, nakon
to se spustio na odgovarajuu dubinu, oblikovao luk kojim je brod slobo
dno strujao u potpuno suprotnom smjeru. Uzevi uzorke vode iz razliitih
dubina, Marsigli je utvrdio da je dubinska, sjeverna struja znatno slanija
od povrinske, koja tee prema jugu.
Za oceanografa Ryana, bosporske protustruje predstavljale su fascinan
tan nov fenomen, kao i ono to je jasno nalikovalo podmorskom kanjonu,
koji su tvorile strane tjesnaca na njegovim veim dubinama, a ije su obrise
neprestano biljeili njegovi brodski dubinomjeri. Duboko ispod povrine
taj je kanjon veoma otar, kao da je u neko pradavno doba bosporska pod
vodna sjeverna struja bila mnogo snanija. To je uistinu trebala biti izvanre
dno snana struja, premda 1961. ni Ryan, kao ni itko drugi, tomu nije pri
davao osobit znaaj.
Prije nego li je Chain izvrio svoj zadatak, ispitivanje podmorja odvelo
je Ryana do izlaza iz uskog Bospora i uvelo ga u zelena prostranstva samoga
Crnog mora. To more na svjetskim zemljovidima nalikuje jezeru u obliku
bubrega koje je, izuzev uskog Bosporskog prolaza, potpuno opkoljeno kop-

nom. Meutim, irina Crnoga mora od zapada prema istoku iznosi 1000
km, a od sjevera prema jugu 560 km, izuzev mjesta na kojemu u njega iz
bija ruski poluotok Krim, zbog kojega je prilaz sjevernoj obali Turske irok
samo 230 km. S obzirom na to, ameriki brod Chain mogao je nastaviti
podmorska mjerenja jo samo nekoliko kilometara dalje, do trenutka kada
se pred njim pojavio visok i prijetei ruski razara. Ryan i njegovi kolege
tehniari prisjetili su se da je to ipak 1961. godina, vrijeme Hladnoga rata
i da su obalna podruja tog dijela Crnoga mora, izuzev turske obale, pod
veoma osjetljivom kontrolom Sovjetskoga Saveza.
No, unato ruskim znakovima zastraivanja, amerika ekspedicija ukr
cala se u ljeto 1969. na brod Atlantis II, koji je takoer pripadao Institutu
za oceanografiju 'Woods Hole'. Toga puta, meutim, brod je prevozio tim
geologa i kemiara koji su, gotovo sluajno, uspjeli izvriti neka dodatna
znaajna mjerenja u Crnome moru. Premda su im obnovljeni sukobi izme
u Egipta i Izraela osujetili planirani program istraivanja Crvenog mora,
voe ekspedicije, dr. David Ross i dr. Egon Degens odluili su iskuati sre
u i, umjesto toga, uputiti se u Crno more. Gotovo neposredno nakon ulas
ka u Crno more, nisko iznad Atlantisa II proletio je ruski bombarder, koji
je jo desetak puta nakon toga 'prozujao' zrakom. Ubrzo potom, Crnim se
morem prolomila jedna od njegovih uvenih snanih oluja.
Meutim, Rosa i Degensa to nije obeshrabrilo, ve su proveli sljedea
dva mjeseca kartirajui itav crnomorski bazen, pri emu su paljivo bilje
ili sve njegove sedimente, strukturu i biologiju te uzimali uzorke iz nje
gova dna. Pregledom tih uzoraka ustanovili su da je prvih 100 cm gornjih
slojeva sastavljeno od tamnocrnog, elatinoznog mulja, takozvanog sapropela, koji je sadravao velike koliine ostataka biljnih i ivotinjskih or
ganizama. Ispod tih slojeva nalazio se sloj svjetlosive gline, koja je, neoeki
vano, sadravala slatku vodu.
Kako su dvojica znanstvenika poslije istaknula u svom znanstvenom
radu, ija vrijednost dugo vremena nije bila prepoznata, Crno more je
odreeno razdoblje nakon posljednjeg ledenog doba sigurno bilo slatko
vodno jezero. Osim kie, u to su se jezero slijevale i rijeke koje utjeu u
Crno more, koje su sa sobom nosile mlijenu svjetlosivu glinu. Onda je, u
odreenom trenutku, Sredozemno more probilo bosporski kopneni most
koji se oblikovao, kako smo prije spomenuli, neposredno nakon zavretka
ledenog doba, kada je razina svjetskih mora bila mnogo nia. Kako su Ross
i Degens grafiki prikazali u svom radu, uslijed tog probijanja Bospora,
dotadanje slatkovodno jezero nevjerojatnom se brzinom preobrazilo u

dananje slano jezero. No, unato tomu, uvjereni da je razina crnomor

skog jezera u to doba bila otprilike ista kao i razina prodirueg Sredoze
mnog mora, pretpostavili su da je taj proces preobrazbe bio prilino blag.
Nisu ni posumnjali da je moda bio popraen poplavom, niti su znali kada
se ona moda dogodila.
Ve 1988., drugi je Amerikanac, Bob Karlin, tijekom svog putovanja u
Tursku istraivakim brodom Instituta 'Woods Hole', Knorr, stigao do
drugog kljunog otkria, no ak ni on nije uvidio sve implikacije. Karlin
je na mjestu na kojemu se Bospor spaja s Crnim morem, pronaao dokaz
da se u nepoznatom razdoblju u prolosti zbila golema podmorska sedimentna lavina. Kako su zabiljeile njegove eho sonde, kanjon otrih rubo
va, kojeg je Ryan uoio u dubinama Bospora, vodio je do ogromnog sedimentnog pokrova koji se prostirao tisuama kilometara u Crno more.
inilo se kao da je nevjerojatno snana bujica zatomljene vode iz Sredo
zemnog mora, nakon to je izrovala bosporski kanjon, prodrla na sjever i
na tom se mjestu slila u Crno more. Ali jo uvijek nije bilo jasno kada se i
zato to moda dogodilo.
Bill Ryan je u meuvremenu ve nekoliko desetljea radio u Zemalj
skom laboratoriju Kolumbijskog sveuilita, 'Lamont-Doherty', gdje mu je
jedan od kolega bio Walter Pitman, strunjak za geotektoniku koji je izrai
vao i magnetske profile oceana. Bio je oduevljen Ryanovim otkriima u
Crnome moru, i njih su dvojica esto raspravljali o njegovoj oceanografiji.
Meutim, nijedan od njih nije mogao predvidjeti jedinstven splet okolnosti
koje su ih 1993. odvele natrag u Crno more, nakon raspada Sovjetskog
Saveza koji se dogodio samo nekoliko mjeseci prije toga.
Dana 19. oujka 1993., na adresu Kolumbijskog sveuilita neoekiva
no je stigao telefaks naslovljen na Ryana i Pitmana, koji im je poslao bugar
ski oceanograf iz Varne, dr. Petko Dimitrov. Dimitrov ih je oduevljeno
izvijestio o svojim istraivanjima na dnu Crnog mora, koja je proveo u ma
loj podmornici 70-ih godina prolog stoljea. Napisao je:
"Na dubini od oko 110 m otkrio sam drevnu obalu. Nakon toga sam
pronaao tragove drevnih plaa. Stari sprudovi bili su izvanredno
dobro ouvani. To je bio dokaz da ih je iznenada prekrila golema
koliina vode."
Dimitrov je procijenio, na temelju najboljih dostupnih izraunavanja, da
taj drevni obalni pojas, koji je, naravno, pripadao drevnom slatkovodnom

jezeru, potjee iz oko 7750. god. pr. Kr. Budui da se jezero nalazilo na
tako velikoj dubini u odnosu na postglacijalnu razinu mora, svako prodira
nje Sredozemnog mora u njega uistinu bi znailo premjetanje 'goleme
koliine vode'. Ryana je to trenutano podsjetilo na predavanja o Europi
ledenog doba, koja je pohaao prije vie od dvadeset godina, a na kojima
je predava, Jiri Kukla, pokazao da je jo 6000. god. pr. Kr. u istonoj Eu
ropi vladala velika sua. Ryan je pretpostavio da su se pod takvim okolno
stima u Crno more slijevale mnogo manje koliine voda velikih rijeka
nego danas. Moda je ono tada bilo tek relativno mala mlaka okruena veo
ma slabim nasipom, ije bi samo jedno probijanje izazvalo nezamislivo
razorno izlijevanje vode.
Neposredno nakon prve, Ryanu i Pitmanu ukazala se druga neoekiva
na prilika, koja je proizala iz hitnog poziva u pomo koji je poslije hladnoratovska Rusija uputila Sjedinjenim Dravama. Duboko zabrinuti Rusi
eljeli su utvrditi u kojoj bi mjeri otpadne tekuine iz ernobilske nuklear
ne elektrane, u kojoj se nedugo prije dogodila velika katastrofa, mogle
utjecati na Crno more, u koje su se slijevale rijeke koje su ih nosile, budui
da je svaka nagomilana radioaktivnost mogla imati katastrofalne posljedice
na pomorski ivot i, slijedom toga, na itav hranidbeni lanac. Rusi su Ame
rikancima ponudili svoj struni kadar svjetskog ugleda osposobljen za
prikupljanje uzoraka iz morskog dna, u zamjenu za njihovu pomo u rjea
vanju tog problema svojom tehnologijom i veom strunou u sonarnom
profiliranju morskog dna. Rusi su se, nadalje, obvezali osigurati istraiva
ki brod Aquanaut, a sve to je ameriki tim trebao uiniti jest da sa svojom
opremom otputuje u oceanografski laboratorij u Gelendzhiku na istonoj
obali Crnoga mora, to je trebala biti polazna toka istraivake ekspedicije.
Bio je to upravo onakav projekt koji je Ryan eljno oekivao kao priliku
da se vrati na Crno more i na koji ga nije bilo potrebno nagovarati, za razli
ku od Pitmana, koji je bio pesimistian u pogledu ruske pomoi. Meu
tim, Ryanu je potekou predstavljalo obeanje koje je dao studentici geo
logije iz Connecticuta, Candace Major, da moe est tjedana stairati u
njegovu laboratoriju, to se poklapalo s razdobljem kada je on trebao bo
raviti na Crnom moru. Kada joj je izloio taj problem, Candace Major je
odluila prikljuiti se njegovoj ekspediciji i poela se upoznavati s razliitim
vrstama crnomorskih mekuaca za koje se smatralo da bi se mogli nalaziti
meu uzorcima koji e se prikupiti s morskog dna.
Kada su Ryan, Pitman i Majorova stigli u Gelendzhik, morali su privre
meno odgoditi ekspediciju zbog kanjenja opreme. No, kada je oprema

konano stigla, Pitman je odahnuo kada je vidio da se njihov glavni sonar,

CHIRP, izrazito sofisticiran podvodni seizmiki profiler na daljinsko up
ravljanje, koji je posudio, nije unitio prilikom duge i opasne plovidbe iz
Bostona. Isto tako, laknulo mu je kada su Rusi porinuli CHIRP, koji je
oblikom nalikovao dupinu, s broda Aquanaut, neposredno nakon ega je
taj dubinomjer poeo odailjati izvrsne slike onoga to je mogao 'vidjeti',
kroz talog s morskog dna koji se neizbjeno nagomilavao.
Naime, kada je Aquanaut samo est sati nakon isplovljivanja iz Gelendhika stigao do Kerkih vrata na sjeveru Crnog mora, na brodskom monito
ru pokazao se obris drevne obalne crte, koja se nalazila na velikoj dubini
na odreenoj udaljenosti od dananje obale. Izgledala je upravo onako
kako je bugarski oceanograf Petko Dimitrov opisao 'drevne plae', koje je
otkrio dvadesetak godina prije tijekom svojih podvodnih istraivanja.
Osim toga, na monitoru su se jasno vidjele rijene obale visoke 4-5 m,
koje su nedvojbeno ocrtavale korito neko veoma krivudave rijeke. Slije
dei to podvodno rijeno korito prema sjeveru, Pitman i Ryan su uoili da
je ta rijeka neko bila produetak ruske rijeke Don. Danas, za razliku od
nekoliko tisua godina prije, rijeka Don zavrava 160 km sjeverno, u Azovskom moru, koje je plitak zaljev Crnoga mora s kojim ga povezuju Kerka
vrata. No kako je pokazao CHIRP, Azovsko more oito nije postojalo u od
reenom razdoblju u prolosti, dok je vijugavi Don tekao daljnjih 160 km
preko tadanje iroke nizine, prije nego li se izlio preko potonule obalne
linije. Iz svega toga moglo se samo zakljuiti da je u to doba razina Crnoga
mora bila otprilike sto metara nia od dananje, to je iznova potvrivalo
Dmitrova prethodna otkria.
Sljedei zadatak Aquanauta bilo je prikupljanje uzoraka s morskog dna,
a njegov je cilindar za buenje bio dizajniran tako da je mogao prodrijeti
3,5 m duboko u morsko dno, osim ako bi naiao na sloj kamena ili vrste
tvari, kakvi se mogu nalaziti u neko kopnenim podrujima. Prvi uzorak,
uzet iz srednje plitke sprudi prije nego li je builica naila na vrstu tvar,
sadravao je samo 1 m taloga. A mekuce otkrivene u tom uzorku Candace
Major je identificirala kao morsku vrstu Mytilus ili Moules mariniere (da
gnje), kako gurmani nazivaju tu deliciju.
Nakon toga se Aquanaut premjestio u dublje vode. Tim za buenje do
bio je uputu da ponu putati vitlo kada brod dosegne najveu moguu
brzinu, kako bi se moglo maksimalno prodrijeti u morsko dno. Na taj su
nain uspjeli prodrijeti za 0,6 m dublje nego prije, iako su i tada nailazili
na prepreke. No upravo se sadraj uzoraka iz tih posljednjih 0,6 m poka
zao izrazito zanimljivim.

Kasnije analize su pokazale da je builica naila na otpor zbog sloja

ljunka koji se nalazio na dubini od 1,2 m. Meu tim ljunkom nalazile su
se krhotine ljuski mekuaca, koje su bile izbijeljene, kao da su dugo bile
izloene sunevoj svjetlosti. Unato tomu, moglo ih se lako identificirati.
Kako je Majorina analiza ubrzo pokazala, meu njima se vie nisu nalazili
primjerci morskih mekuaca vrste Mytilus, ve iskljuivo slatkovodne vr
ste Dreissena rostriformis. Isto tako, Majorova je medu tim ostacima iden
tificirala ljuske sitnih rijenih pueva, koji se inae ne mogu pronai u moru.
U meuvremenu je sonar na velikoj dubini zabiljeio obrise nekoliko
potonulih grebena, za koje se poslije, nakon prikupljanja dodatnih uzora
ka buenjem, ustanovilo da predstavljaju pjeane sprudove. Na Ryanovo
i Pitmanovo iznenaenje, ti su sprudovi jo uvijek zadrali svoje prvobit
ne obrise i pokazivali su rijetke tragove erozije, koji normalno nastaju dje
lovanjem valova u sluaju kakva postupnog potonua. Bilo je posve oito
da se ondje, na morskom dnu, nalazi drevno obalno kopneno podruje. A
kako su Ryan i Pitman rekli: "injenica da su [sprudovi] izvanredno ouva
ni moe se objasniti samo izrazito naglim potonuem."
Analize kasnije izvaenih mekuaca dodatno su pomogle razumijeva
nju te drevne potonule obale. I kao to su pokazala prethodna Rossova i
Degensova otkria, svi morski organizmi otkriveni u niem dijelu uzoraka
bez iznimke su pripadali slatkovodnim vrstama. Iznad njih se nalazio debeo,
muljevit sloj sapropela, dok su svi morski organizmi iz gornjih dijelova
pripadali morskim vrstama.
Iako su prethodna Rossova i Degensova istraivanja poloila veinu te
melja, Ryan i Pitman sada su uvjerljivo zakljuili da je ono to danas nazi
vamo Crnim morem neko bilo plitko slatkovodno jezero. To jezero tada
nije bilo povezano sa Sredozemnim morem preko Bospora, kao to je sluaj
danas, to se poklapa s ranije spomenutim modelom glacijalne geografije
povezane s niskim razinama mora. No tada se dogodilo neto to je izazva
lo prodiranje slane vode iz Sredozemnog mora, koji se proces oito odvijao
veoma ubrzano s obzirom na netaknute obrise podvodnih sprudova. Sva
populacija slatkovodnih mekuaca naglo je uginula u uvjetima slane ocean
ske vode, ili iz nekog drugog razloga. koljkai vrste Mytilus naposljetku
su, kako se ini, silinom prodora dospjeli u novonastalo Crno more, na
kon ega se ondje razvila nova, slanovodna morska populacija.
Meutim, jo su ostala nerazjanjena mnoga pitanja, izmeu ostalih,
kada se taj prodor vode iz Sredozemnog mora uope dogodio? Kljuni in
dikator bila je metoda utvrivanja starosti izotopom radioaktivnog ugljika.

Slika br. 6: Karta Crnog mora prije i nakon Ryanova i Pitmanova pretpostavljenog velikog izlijevanja Sredozemnog mora.

U telefaksu koji je poslao u oujku 1993., bugarski oceanograf Petko Dimitrov pretpostavio je da se to dogodilo 7750. god. pr. Kr. No, je li bio u
pravu? Nakon zavretka ispitivanja otpadnih tekuina iz unitene ernobilske nuklearne elektrane, Ryan, Pitman i Majorova vratili su se u SAD, gdje
je Ryan predao nekoliko uzoraka slatkovodnih mekuaca koje su prikupili,
svom kolegi, strunjaku za analize radioaktivnim ugljikom, dr. Glennu
Jonesu. Jones, koji danas radi na Teksakom oceanografskom institutu,
tada je bio zaposlen u 'National Ocean Sciences Accelerator Mass Spectometry Facility' koji djeluje u sklopu Oceanografskog instituta Woods Hole.
Taj institut provodi analize uz pomo najmodernije AMS tehnike mjerenja
udjela stabilnog ugljika 12 do odreene koliine nestabilnog (i blago radio
aktivnog) ugljika 14 koji je moda preostala u uzorku. Sredinom veljae
1994., Glenn Jones je Ryanu telefonski javio rezultate analize. Ryan se pri
sjea tog razgovora:
"Zvoni telefon. Diem slualicu. S druge strane ujem glas Glenna
Jonesa, koji se smijuljio. Kaem mu: 'Glenn, u emu je problem?', a
on mi odgovara: 'Jesi li me nasamario?' Kaem mu: 'Kako to misli
jesam li te nasamario?' Odgovara mi: 'Jesu li sve ljuske koji si mi poslao
iz istog uzorka?' Rekao sam mu: Naravno da ne! U emu je problem?'
On mi kae: 'Pa, sve su iste starosti.' ... A onda mi navodi datiranje:
'5600. god. pr. Kr.' To nisam oekivao."
Za razliku od Jonesa, vijest da su svi slatkovodni mekuci uginuli u isto
vrijeme Ryana nije nimalo iznenadila, jer je potvrivala teoriju da je pro
ces pretvorbe slatke crnomorske vode u slanu bio izrazito nagao i razoran.
Iako je teko zamisliti kako velika vodena povrina koja obuhvaa podru
je otprilike veliine Britanskog otoja, jednim potezom unitava svu svoju
populaciju koljkaa, Jonesova analiza radioaktivnim ugljikom upuivala
je upravo na to.
No, pravo je iznenaenje bilo to je taj dogaaj, na temelju Dmitrovih
otkria, smjeten u 5600. god. pr. Kr., dok su Ryanova oekivanja odlazila
dva tisuljea dalje u prolost. Meutim, osim to je izmeu Istoka i Zapa
da prije ruenja eljezne zavjese postojao izrazito velik tehnoloki jaz, zna
nost datiranja izotopom radioaktivnog ugljika znatno je napredovala tije
kom dva desetljea od Dimitrovih istraivanja crnomorskog dna.
Nakon podrobnih razmatranja i savjetovanja s drugim strunjacima,
Ryan i Pitman su postupno poeli izraivati scenarij koji bi mogao obja-

sniti sva razliita datiranja koja su do tada prikupili. Kako smo ranije sa
znali, a to je znanstveno ve bilo potvreno, razina svjetskih mora nepo
sredno nakon zavretka ledenog doba, bila je mnogo nia nego danas. U
uleknue koje danas ispunjava Crno more, nisu se izlijevale vode Sredoze
mnog mora koje bi ga povezivale s razinama svjetskih mora. Uski Bosporski prolaz, koji je Ryan uzdu preplovio brodom Chain 1961., jednostavno
nije postojao jer tada se na njegovu mjestu nalazilo kopno. Osim postgla
cijalnih voda koje su nastale otapanjem leda i kinice, u crnomorsku depre
siju iskljuivo su se izlijevale vode Dunava, Dnjepra, Dnjestra, Dona i Ku
hana. Budui da je to u potpunosti bilo istjecanje slatkih voda, neizbjeno
je rezultiralo stvaranjem velikog slatkovodnog jezera, jednog od mnogih
kojima je obilovao tadanji postglacijalni svijet.
A nakon zavretka mini ledenog doba, koje je nastupilo u mlaem drijasu, promijenio se obrazac otjecanja postglacijalnih voda koje su nastale
odleivanjem. Umjesto da su se te vode izlijevale u crnomorsko jezero kao
prije, otjecale su na zapad, pridonijevi, tako, stvaranju novog Sjevernog
mora. Premda su se u crnomorsku depresiju ispunjenu slatkom vodom i
dalje izlijevale vode pet velikih rijeka, nastupanjem drugog veoma sunog,
ali kratkotrajnog razdoblja, njezin se ukupan volumen smanjio na otprilike
dvije treine dananje veliine, to jest, na razinu oko 100 m niu od dana
nje. Upravo su u tom razdoblju danas duboko potonule obale, koje je Dimitrov prvi uoio jo 70-ih godina prolog stoljea, a koje je 1993. potvr
dila Pitmanova sonda CHIRP na brodu Aquanaut, bile izloene zraku i
suncu.
Nadalje, kako smo prethodno vidjeli, tisuljetno razdoblje izmeu 10
500. pr. Kr. i 5000. pr. Kr., bilo je obiljeeno izrazito velikim porastom razi
ne svjetskih mora. Da bismo, stoga, mogli razumjeti to razdoblje, valja nam
zamisliti stabilan proces podizanja razine Sredozemnog mora, Gibraltar
skim vratima povezanog sa svjetskim morima, a koji se ujedno stabilno
odvijao u odnosu na razinu crnomorskog jezera, koja je ve tada bila izra
zito niska. S obzirom na to, bosporski kopneni most (koji je tada bio ne
prekinut) tada je zacijelo bio izrazito krhki nasip koji je sprjeavao prodi
ranje Sredozemnog mora, a s njime i proboj ogromne hidrauline sile svih
svjetskih oceana u nisko crnomorsko jezero.
Prema tome, bilo je neizbjeno da e taj nasip, prije ili poslije, popustiti,
to se oko 5600. god. pr. Kr. nedvojbeno i dogodilo. Tomu je moda napo
sljetku pridonio i potres. NASA-ine satelitske snimke Bosporskog prolaza
pokazuju izrazito nazubljen rascjep, a itavo podruje Anatolije, koje lei

na toki dodira nekoliko velikih ploa Zemljine kore, oduvijek je poznato

po izrazito snanim seizmikim aktivnostima. Bez obzira na uzrok, Ryan
i Pitman su na temelju prikupljenih dokaza pretpostavili da su slane vode
Sredozemnog mora iznenada probile bosporski nasip i poele se slijevati
u mnogo nie slatkovodno jezero. A iz ranije spomenutog Karlinovog ot
kria podvodne lavine, koja se iz napuknutog Bospora uruila u Crno more,
bilo je posve jasno da je taj proboj bio izrazito razoran.
Prema tome, nema nikakve dvojbe da su Pitman i Ryan otkrili dokaz o
stvarnom potopu biblijskih razmjera. Prema njihovim izraunima: "Deset
kubinih milja vode svakodnevno se izlijevalo kroz [Bospor], to je dvje
sto puta vea koliina vode od one koja protjee Nijagarinim slapovima i
dovoljna je da svakoga dana potopi otok Manhattan do dubine od gotovo
800 m." Procijenili su da se buka koju je proizvodila nadirua voda mogla
uti na udaljenosti od 480 km, i da je nadirala brzinom od oko 80 km/h,
pri emu je razina Crnog mora svakodnevno rasla za 15 cm, dok se razina
oceana diljem svijeta sputala za 30 cm, jer su ga, sukladno svom kapacite
tu, opskrbljivali golemim koliinama nove vode. Ryan i Pitman su pretpo
stavili da se to neobuzdano poplavljivanje do tada ugodnih jezerskih
sprudova i niskih okolnih travnjaka, koji su se prostirali na podruju od
oko 97.000 km, odvijalo oko dvije godine.
S obzirom da se pritom izlijevala slana voda iz Sredozemnog mora, za
doslovno vie milijuna ivotinjskih organizama i kopnenih biljaka to je
znailo trenutanu smrt, jer ta je voda nasilno prodrla u njihovo slatko
vodno okruenje, koje nije moglo podnijeti nikakve slanomorske uvjete.
Doista, danas je jasno da ranije spomenut debeo sloj sapropela, koji su Ross
i Degens otkrili u svojim uzorcima iz morskog dna, predstavlja ostatke
svih tih ivotinjskih i biljnih organizama koji su se, iz razloga koje emo
objasniti u sljedeem poglavlju, izvanredno dobro ouvali.
Sve to neizbjeno namee sljedee pitanje: to znamo o ljudskim naseo
binama koje su moda postojale u okolici slatkovodnog jezera u vrijeme
kada se dogodilo to golemo izlijevanje? Je li ih bilo mnogo i jesu li poto
nule zajedno sa svojim stanovnicima? Ili su moda neki od njih izbjegli
unitenju, kako kazuju legende o potopu? S time u vezi osobito je zanim
ljiv datum potopa - oko 5600. god. pr. Kr. Premda se dogodio dva tisulje
a prije otkria pisma, bilo je to razdoblje kada su se ve odavno utvrdila
brojna vanjska obiljeja onoga to nazivamo civilizacijom. Stanovnici mno
gih podruja Bliskog istoka, osim to su sijali usjeve i uzgajali stoku, jeli su
i pili iz lonarskih posuda, ivjeli u kuama u malim gradovima i nosili

tkanu odjeu. Osim toga, Ryan i Pitman su se postupno uvjerili da podru

je dananje Turske, na junoj strani Crnoga mora, nije nimalo zaostajalo
za takvim razvojem. Catal Hyk, grad u unutranjosti ije je ruevine
60-ih godina prolog stoljea iskopao britanski arheolog James Mellaart,
oko 6000. god. pr. Kr. (neposredno nakon potopa) pokazivao je mnogo
vie vanjskih obiljeja civilizacije od bilo kojega drevnoga grada u Mezo
potamiji ili Egiptu, usprkos nazivu 'kolijevka civilizacije' koji se tim ze
mljama openito pridaje.
Logino je zakljuiti da je slatkovodno jezero u koje utjee nekoliko
rijeka i koje je smjeteno u zoni umjerene klime, bilo svojevrstan prirodni
magnet za ljude i ivotinje. Ljudi su ondje mogli loviti ili zarobljavati ivoti
nje koje su ondje dolazile na pojilite i jednostavno navodnjavati svoje
usjeve. Kao to su rijeke Nil, Tigris i Eufrat poslije opskrbljivale stanovni
ke kasnije egipatske i mezopotamske civilizacije, moemo pretpostaviti da
su ljudi u 6. tisuljeu pr. Kr., osobito ako su ivjeli u sunim podrujima,
kako upuuju otkria Jirija Kile, traili takvo idealno mjesto i da su se na
posljetku naselili u njegovoj okolici.
Ipak, za ljude koji su ivjeli u podrujima oko crnomorskog slatkovod
nog jezera, izlijevanje Sredozemnog mora u njega, za koje sada znamo da
se dogodilo i moemo odrediti vrijeme, nedvojbeno je znailo okrutnu i
razornu katastrofu. Da su to bile nomadske lovako-skupljake skupine,
koje su tvorile veinu svjetskog stanovnitva tijekom vie tisuljea prije,
moda bi jednostavno slegnuli ramenima i preselili se na novo podruje.
Ali poljodjelci i stoari, koji su utroili mnogo energije i sredstava za stvara
nje 'trajnog' naselja, ne bi mogli pribjei takvom jednostavnom rjeenju.
Oni bi trebali uiniti neto slino onome to je uinio Noa ili, pak, Utnapitim, Atrahazis, Ziusudra ili Deukalion iz prie. Naime, naravno pod
pretpostavkom da su znali graditi brodove i da su raspolagali neophodnim
sredstvima za to, trebali bi izgraditi pogodno plovilo za 'prijenos ljudi i
ivotinja i u njega ukrcati sve to im je potrebno da na drugome mjestu
nastave svoj dotadanji nain ivota. Nakon toga bi trebali otploviti na neko
mjesto do kojega nisu doprle potopne vode i na kojemu e zapoeti nov
ivot.
S obzirom na sve prije spomenute podatke da srodne prie o potopu po
tjeu iz podruja izmeu Grke i granica Indije, razumno je pretpostaviti
da se one osnivaju na stvarnom dogaaju, koji su Ryan i Pitman sada doka
zali. Takvo bi zakljuivanje bez promiljanja odbacili samo oni koji sma
traju neodrivom svaku mogunost da u 'religijskom' tekstu kao to je
Biblija postoji makar i malo istine.

Naime, kada su ugledni znanstvenici Ryan i Pitman poeli izlagati svo

ja otkria akademskim kolegama, ukljuujui arheologe i strunjake za
drevne mitove o potopu, njihove su reakcije bile u rasponu od ravnoduja
do izrazitih uvreda. Krajem 1996., David Harris, direktor Arheolokog
instituta Londonskog sveuilita, u intervjuu o njihovim otkriima koji je
dao za dokumentarac BBC-a, opisao ih je "lutanjima izmiljenom zem
ljom". Kada su u istom nizu intervjua upitali asirologinju dr. Stephanie
Dalley s oxfordskog Orijentalnog instituta, jesu li Ryan i Pitman doista
otkrili dokaz o potopu iz epa o Gilgameu, ona se podrugljivo nasmijala i
tu pretpostavku oznaila nedostojnom bilo kakvog razmatranja.
Nadalje, kada su Ryan i Pitman 1986. objavili svoja otkria u iznenau
jue skromnoj 'popularnoj' knjizi Noah's Flood: The New Scientific Discove
ries about the Event that Changed History, znanstvenici i laici jednostavno
su zanijemjeli. A to se dogodilo unato tomu to su autori, na njihovu veli
ku ast, savjesno izbjegli onaj oblik senzacionalizma kojemu esto podlije
u drugi, manje znanstveno nastrojeni autori biblijskih i drevnih povijes
nih tema.
Skepticima valja priznati da je Ryanovoj i Pitmanovoj hipotezi jo uvijek
nedostajao barem neki dokaz da je taj potop unitio drevna ljudska nase
lja. Bez takvog dokaza njihova besprijekorna strunost i znanstveno potkri
jepljene tvrdnje mogu se smatrati samo istom teorijom. A jo je vie po
razna bila injenica da takav dokaz, ak i da postoji, zacijelo lei na dubini
od 90 do 120 m ispod povrine dananjeg Crnog mora - i, prema tome,
izvan dosega podvodne arheologije.
Ryanova i Pitmanova teorija, dakle, mogle su ostati samo primamlji
vim pretpostavkama kojih se arheologija nije mogla nadati da e potvrditi.
Ali u zaleu je ekao domiljat poduzetnik koji je prije toga ve zadivio
svijet otkriem olupine Titanica na dnu hladnog Atlantika na dubini od 3
km. Taj poduzetnik nije bio naduti akademik, niti je imalo strepio uloiti
svoj trud i velika sredstva kojima je raspolagao u otkrivanje dokaza biblij
skog potopa. Njegovo je ime dr. Robert Ballard.

5. P O G L A V L J E

ZAPANJUJUA OTKRIA
"To je zapanjujue. Bit e potrebno iznova napisati povijest
drevnih civilizacija, jer ovo jasno dokazuje da se crnomorski
potop uistinu dogodio i da su na drevnim obalama Crnoga mora
ivjeli ljudi"
Dr. Bill Ryan o otkriima Roberta Ballarda

Pretpostavljeno nasukavanje Noine arke na gorju Ararat, koje se nalazi u

blizini Crnoga mora, jedno je od nekolicine dragocjenih tragova koji sro
dne prie o potopu povezuju s Crnim morem. Meutim, ironino je da su
rezerviranost i skepticizam, s kojima je bila doekana Rvanova i Pitmanova hipoteza, vjerojatno proizali upravo iz injenice da se mit o potopu
popularno nije povezivao s Crnim morem.
Unato tomu, iz mezopotamskog epa o Gilgameu, koji sadri najstariju
poznatu verziju prie o potopu, jasno proizlazi da je Crno more od pamti
vijeka pratio zao glas, pod pretpostavkom da taj ep govori upravo o njemu.
Prije epizode u kojoj se Utnapitim prisjea potopa, opisuje se Gilgameov
prelazak preko mora do Utnapitima, koje se more naziva 'Vode smrti':
"Nijednog mjesta kraj ovoga mora s kojega bi itko mogao sretno prijei
preko i sretno pristati... Teka je plovidba preko Svjetskoga mora, teak je
put do Voda smrti, koje su pred dalekim drugim svijetom." (deseta ploica).
Karta tada poznatog svijeta, uklesana na ploici s epom o Gilgameu, pri
kazuje Utnapitimovu domovinu, koja se nalazi sjeverozapadno od Mezo
potamije, i Crno more kao jedino znaajnije more na tom podruju. A osim
Gilgamea, rimski pisci poput Plinija i Ovidija nazivali su Crno more, ije
je latinsko ime Pontus Euxinus, 'Pontus Axenos' ili negostoljubivo more,
dok su ga Turci nazivali Karadeniz, 'glasnik smrti'.
ak se i danas podvodni arheolozi koji istrauju Crno more upozorava
ju da uvjeti koji u njemu vladaju nisu nimalo ugodni kao u susjednom
Sredozemnom moru. Povrinske vode Crnoga mora u koje neprestano

utjeu Dunav i druge rijeke odavno su bogate ribama - palamidama, inu

nima, ivercima, papalinama, pimoljima (vrsta oslia) i mnogim drugim
vrstama - premda njihovu opstanku danas prijeti zagaenje. Ali morsko
dno prema njegovu sredinjem bazenu naglo se sputa na dubinu veu od
2100 m, gdje kao u svim crnomorskim dubokim vodama vlada posve
drukije okruenje. Na opasno promjenjivoj razini, koja katkad prelazi
vie od 60 m dubine, Crno more nije samo mrtvo, nego i smrtonosno.
Voda u tim veim dubinama ne sadri kisik, ve je zasiena sumporovodikom, H 2 S, jednim od najopasnijih plinova na svijetu. Samo jedan udisaj
tog plina, koji karakterizira smrad 'trulih jaja', moe biti smrtonosan, a
budui da gotovo trenutano unitava osjetilo mirisa, radnici na naftnim
platformama uvjebani su da pobjegnu kada osjete makar i najslabiji miris
toga plina. Zapravo, u nekim uzorcima koje su David Ross i Egon Degens
izvadili iz crnomorskog dna 1969. zabiljeeno je istjecanje male koliine
H 2 S u spoju s metanom.
Takvi uvjeti, procjenjuju neki, prisutni su u 90% Crnoga mora, radi
ega je ono na glasu kao najvea beivotna vodena masa na svijetu, prem
da su slina anoksina svojstva zabiljeena u dubinama Baltikoga mora
kao i u nekim norvekim fjordovima. Znanost to jo uvijek nije posve obja
snila. Meutim, izotopno datiranje morskih organizama iz uzoraka mor
skoga dna, koje su Ross i Degens izvrili tijekom svoje ekspedicije 1969.,
pokazalo je da se sumporovodik ondje nakupio u doba crnomorskog poto
pa. Prema tome, jedno od moguih objanjenja bilo bi da su crnomorski
slatkovodni organizmi, uslijed nedostatka kisika zbog intenzivnog pritje
canja slane vode, pribjegli jedinom biokemijskom procesu koji im je pre
ostao tako to su izvlaili kisik iz sumpornih eljeza morske vode i tako
stvarali sumporovodik. Ako je to objanjenje tono, tada je H 2 S, zapravo,
posljednji dah umiruih slatkovodnih organizama.
Istraivanje tako kobnog podmorja, stoga, predstavlja velik izazov. A
tu potekou dodatno oteava injenica da se dubina od 90 ili vie metara,
koju su Ryan i Pitman procijenili kao razinu kopna na kojoj je neki 'pret
potopni' narod mogao ivjeti u okolici slatkovodnog jezera, nalazi izvan
dosega ronilaca. Podvodna arheoloka istraivanja nameu pravila o mak
simalnom vremenu boravka u dubinama veim od 10 m, radi sprjeava
nja dekompresijske munine ili kesonske bolesti. Ukoliko se nalazite na
lazi na dubini od 15 m, ronioci ondje mogu ostati najdue 80 min. No, na
dubini od 35 m ne smiju se zadravati dulje od 15 min. Prema tome, u
sluaju bilo kojeg oblika podvodnih arheolokih istraivanja, roniocima
se nikako ne preporua dubina od 90 m.

Meutim, danas 58-godinji dr. Robert Ballard osobito je osposobljen

i opremljen za prevladavanje upravo takvih, naizgled nepremostivih pote
koa. Tijekom dugogodinje slube na poloaju direktora Oceanograf
skog instituta Woods Hole, ujedno i organizacije odgovorne za crnomor
ska istraivanja na brodovima Chain i Atlantis II, Ballard se specijalizirao
za razvoj podmornica za istraivanje dubina koje su ljudima inae nedo
stupne (ili su veoma opasne). A nakon incidenta u kojemu su on i jedan
lan njegove posade umalo poginuli kada je njihova podmornica zapela u
olupini broda potonulog na velikoj dubini, dr. Ballard je poeo favorizirati
podmornice bez ljudske posade.
Najpoznatija meu njima je Argo, podmornica na daljinsko upravlja
nje opremljena prednjim i bonim sonarima, kamerama i fotoaparatima,
koja je privezana za svoj matini brod 6000 m dugim kabelom. Ballard je
1. rujna 1985. poslao Argo na svoje slavno 3 km dugako, dvosatno putova
nje ledenim dubinama Atlantskoga oceana, odakle se vratio s prvim snim
kama Titanica nakon njegova potonua prije 73 godine. etiri godine
poslije, takoer uz pomo Arga, Ballard je na dubini od 5 km uspjeno lo
cirao njemaki ratni brod Bismarck iz 2. svj. rata, koji su 27. svibnja 1941.
potopili savezniki zrakoplovi i ratna mornarica vie stotina kilometara
daleko od zapadne obale Francuske. Ali nije se ograniio samo na suvreme
no doba. Njegova novija otkria ukljuuju dva drevna fenika broda koja
su potonula u blizini Izraela i najstarije su ikada otkrivene brodske olupine.
Jedna od Ballardovih odlika radi koje je zaslueno stekao ugled meu
arheolozima i znanstvenicima jest, da se unato traganju za povijesnim
ostacima koji izazivaju ogromno zanimanje javnosti, ne pretvara u lovca na
blago nakon to ih otkrije. Nakon otkrivanja Titanica i Bismarcka, insisti
rao je da se brojni predmeti koji se jasno mogu vidjeti razasuti oko brodskih
olupina, ostave na svome mjestu. Jednako tako zazire od uznemiravanja
posmrtnih ostataka stotina ljudi koji su izgubili ivot na tim nesretnim
brodovima.
Ali bez obzira na obeshrabrujue probleme povezane s istraivanjem
tako velikih dubina sjevernog Atlantskog oceana, izazov traganja za vrstim
dokazom Ryanova i Pitmanova crnomorskog potopa povlaio je za sobom
svoje probleme, koji su iziskivali razliite pristupe i prilagodbu opreme.
Za takav je rad Ballard, koji se nedavno povukao sa slube u Oceanograf
skom institutu Woods Hole, osnovao svoju tvrtku pod nazivom 'Institute
of Exploration' sa sjeditem u Mysticu, Connecticut. U svrhu sponzoriranja tog istraivanja uspostavio je radnu suradnju s asopisom National

Geographic. Tako je u sijenju 1999., neto vie od godinu dana nakon to

su Ryan i Pitman javno obznanili svoja otkria, Ballard ve slao posljednju
seriju svojih robota za istraivanje podmorja i brodske komandne sustave
u luku Sinop na turskoj obali Crnog mora. Cilj mu je bio preliminarno
izvianje u potrazi za dokazom koji e potkrijepiti njihove tvrdnje.
Nije poznato tko je i kada osnovao luku Sinop. Meutim, rimski ju je
geograf Strabon, podrijetlom iz toga podruja, prije vie od dvije tisue
godina precizno i njeno i opisao kao: "obdarenu divnom prirodom i ljud
skim marom, jer smjetena je na rogu poluotoka i sa svake strane prevlake
nalaze se luke, sidrita i prekrasna ribolovita." A Sinop nedvojbeno sa
dri najbolje uvjete za izgradnju lukih postrojenja na turskoj obali Crnoga
mora. Amerikanci su je tijekom Hladnoga rata koristili kao NATO-ovu
postaju za prislukivanje Sovjetskog Saveza, ime su mjesnom turskom
stanovnitvu omoguavali neuobiajeno prisne odnose s amerikim posje
titeljima. A Sinopljani su neosporno bili osobito zadovoljni kada je Ballard
unajmio dvije mjesne ribarice, Guven i Yidiz za prijevoz svoje istraivake
opreme.
Tako se na skromnoj turskoj ribarici Guven nalazila oprema nekoliko
svjetlosnih godina naprednija nego li su to njezini projektanti ikada mogli
zamisliti: visokotehnoloki ehosonder, najprecizniji satelitski navigacijski
sustav i visokofrekvencijski boni sonarni torpedo. Putovanje se pokazalo
uspjenim ve nedugo nakon isplovljivanja s ciljem istraivanja morskoga
dna nekoliko kilometara sjeverno od Sinopa. Na temelju podataka bonog
sonarnog torpeda, promatrai u Ballardovoj kontrolnoj sobi mogli su na
dubini od 170 m 'vidjeti' jasne obrise koji su neosporno oznaavali drevnu
obalnu crtu.
Ta je obala veoma nalikovala onoj koju je Dimitrov prvi otkrio u bugar
skom dijelu Crnoga mora 70-ih godina prolog stoljea i na koju su Ryan
i Pitman naili uz rusku obalu Crnoga mora tijekom svoje ekspedicije
Aquanautom 1993. No, ova obalna crta bez dvojbe je predstavljala isti ju
ni rub biveg slatkovodnog jezera. Uz pomo satelitskih veza koje su osigu
ravale najbolje dostupno geografsko pozicioniranje, Ballard je naredio da
Guven nekoliko puta preplovi odreeno podruje kako bi mogao precizno
kartirati podvodnu topografiju. I toga puta, kao to su uinili i Ryan i Pit
man u sjevernom Crnom moru, elektronski je procijenjen sastav obalne
crte, pri emu je otkriven klasian profil drevne pjeane plae sa koljka
ma i kamenom poploanom obalom, iji je rub vodio do drevne razine
vode, iji je mulj neko leao na dnu jezera i priobalni pjeani sprud.

Kako ju je Ballard opisao: "... nalikovala je svakoj drugoj plai na Zemlji

- osim to se nalazila na dubini od 168 m!"
Sljedea na redu bila je turska ribarica Yildiz. S nje je u more sputeno
podmorsko vozilo na daljinsko upravljanje Oceanografskog instituta Woods
Hole (ROV - Remotely Operated Vehicle), nasljednik Arga, kojeg je Bal
lard odabrao posebno za tu operaciju. Prolazei iznad iste obalne crte koju
je otkrio sonar na Guvenu, ROV je vizualno potvrdio iste podmorske obrise.
Nakon toga su, uz pomo jaruala koje je prethodno bilo prilagoeno za
prikupljanja uzoraka, s morskoga dna prikupljeni razliiti uzorci. Meu
pijeskom, muljem i kamenjem koje je jarualo donijelo sa sobom na povr
inu, nalazili su se ostaci drveta, ugljena, kostiju i komadi opsidijana ko
jemu, kako je rekao Ballard: "... ondje nije bilo mjesto."
U vrijeme pisanja ove knjige objavljeni su samo oskudni podaci do
kojih se moglo doi ispitivanjem drveta, kostiju i (osobito) opsidijana. to
se tie potonjeg, on je osobito zanimljiv jer je rije o tvrdom, lako lomlji
vom vulkanskom staklu koje se moglo otkrhnuti poput kremena, radi e
ga je u kasnom kamenom dobu bio izrazito cijenjen jer su se od njega
oblikovala orua za rezanje. Zbog svoje tvrdoe bio je svojevrsna inaica
sheffieldskog elika svojega doba. A budui da se u svom prirodnom obliku
moe pronai samo u blizini vulkana - uistinu, obino je mogue znanstve
no utvrditi iz kojeg vulkanskog podruja potjee neki komad opsidijana
- injenica da je otkriven na dnu Crnoga mora upuuje na ljudsko djelova
nje. Meutim, bez nekog smislenog konteksta to ne dokazuje nita, budu
i da je mogao naprosto ispasti iz nekog broda.
Bez obzira na podrijetlo opsidijana, kao u sluaju Ryanovih i Pitmanovih istraivanja, upravo se broj mekuaca koje je ROV-ovo jarualo prikupi
lo s dna potonule plae pokazao najzanimlivijim. Ti su primjerci poslani
na Ameriku akademiju prirodnih znanosti u Philadelphiji, gdje su taksonom (sistematiar) Gary Rosenberg i njegov tim identificirali primjerke
devet razliitih vrsta, koji su potom poslani na datiranje radioaktivnim
ugljikom u Ustanovu za spektrometriju ubrzanja mase pri Oceanografskom
institutu Woods Hole, koja je provela i analizu Ryanovih i Pitmanovih
uzoraka koljki. Ondje se ustanovilo da se meu najstarijim otkrivenim
koljkama nalaze dvije vrste slatkovodnih mekuaca, koje potjeu iz raz
doblja izmeu 13 500. pr. Kr. i 5500. pr. Kr., odnosno od kraja posljednjeg
velikog ledenog doba do crnomorskog potopa, kako su ga datirali Ryan i
Pitman. Moe se smatrati da su te vrste tada izumrle i da se nigdje u Crnom
moru ne nalaze ivi primjerci tih vrsta, iji najblii srodnici danas ive u
slatkovodnom Kaspijskom jezeru.

Pokazalo se da svaki primjerak sedam razliitih vrsta koljki, za koje je

analizom radioaktivnim ugljikom u Woods Holeu utvreno da su mlae
od 5500. god. pr. Kr., pripada morskim vrstama. Osim to su pripadale
vrstama koje i danas ive u Crnom moru, analizom radioaktivnim uglji
kom utvreno je da su mlae od 5000. god. pr. Kr. To Ballardovo istrai
vanje, dakle, obilato je potvrdilo Ryanovu i Pitmanovu hipotezu, i to na
temelju dokaza koji je prikupljen na podruju izmeu drevne obalne linije
na suprotnoj strani Crnog mora i one s koje su 1993. uzeti uzorci morsko
ga dna.
Iako je Robert Ballard preliminarna otkria te ekspedicije iz 1999. ob
znanio u listopadu 1999. - a koja je National Geographic razvikao kao
'dokaz Noina potopa - bio je uvjeren da su ona bila tek ohrabrujui poe
tak. Jo je trebao pronai kljuni dokaz o moguim potonulim ljudskim
naseljima, neophodan za ozbiljno razmatranje Ryanove i Pitmanove hipo
teze. Ipak, to ga nije obeshrabrilo te se u rujnu 2000. vratio na Crno more.
Toga je puta odluio da e se posvetiti: "... traganju za ljudskim zdanjima
ili drugim dokazima o ljudskim naseljima uz drevnu obalu jezera."
Budui da im je za to bio neophodan snaniji i bolje opremljen brod od
turskih ribarica, kljuni lanovi Ballardova tima ranije su stigli na Maltu
kako bi se privremeno posluili koaricom Northern Horizon, prilagoe
nom istraivakom radu. Taj je brod, za svrhu Ballardovih radova, bio do
datno opremljen oceanografskom dizalicom i 4000 m dugim elinim op
tikim kabelom. Osim toga, na njega su ukrcani kontejneri s komandnim
centrom, raunalima, ekranima i drugom opremom za video nadzor, po
sebno dopremljenom brodom iz 'Woods Holea'. Istim brodom dopremlje
ne su i na Northern Horizon privezane njihove hvaljene nove podmornice
Argus i Little Hercules, koje e odigrati kljunu ulogu u dogaajima koji e
uslijediti.
Argus, prikladno nazvan prema divu sa stotinu oiju iz grke mitologi
je, bila je 3,5 m dugaka podmornica nalik saonicama, opremljena svjetli
ma te kamerama i fotoaparatima. Bila je projektirana da u Crnom moru
izvodi veinu onoga to je prethodno inio Argus, koji je slao slike Titanica
sa dubina sjevernog Atlantika. I Little Hercules je bio projektiran kao ma
nje, pomono 'pokretno oko' za sondiranje na manje udaljenosti ili u uskim
prostorima. Premda je Little Hercules trebao ekati dolazak glavnog 'pilo
ta', Argus je prvi put uronjen 19. kolovoza u duboko more uz grku obalu.
Nakon to je oplovio istu rutu kao i Chain 1961., Northern Horizon je kre
nuo preko Bospora u Istanbul, gdje su se njegovoj posadi, kako je pretho-

dno bilo dogovoreno, trebali pridruiti Ballard i filmska ekipa National

Geographica. U toj je ekspediciji sudjelovala i Candace Major koja je sudje
lovala na Ryanovoj i Pitmanovoj ekspediciji 1993.
Dana 2. rujna 2000., nakon to se Ballard dan prije uspjeno pridruio
timu, Northern Horizon je poeo svoje prvo istraivanje podmorja uz sje
vernu obalu Turske, koje je prethodno ve bilo odreeno kao mogue na
lazite ranih ljudskih naseobina. Bio je to vodeni pojas izmeu Abana i
Turkelija koji se prostirao zapadno od Sinopa, a u kojemu se, kako je proiz
lazilo iz turskih hidrografskih mapa, mogla nalaziti potonula rijena delta.
Ustvari, prva Argusova mjerenja pokazala su da te grube mape sadre oz
biljne pogreke i nedostatke, te da na tome mjestu nema rijene delte.
Meutim, promatranjem nekih potencijalno zanimljivih lokacija iz
blie udaljenosti, koje su zamijeene istim mjerenjima, Ballardov se tim
usredotoio na pravokutnu strukturu dugaku otprilike 12 i iroku 4 m,
koja se vidjela na udaljenosti od 19 km od obale na sjecitu dvaju malih
rijenih kanala 'u unutranjosti'. Kako je Ballard kasnije primijetio u svom
izvjeu: "Pomislio sam da je rije o brodskoj olupini, premda nije ba tako
izgledala." A kada se Argus primaknuo, drei se ipak na sigurnoj udalje
nosti, mogle su se vidjeti 'grede', premda njihov sonarni profil sam po sebi
nije nalikovao onome brodskih olupina, s kojima je Ballard bio dobro upoz
nat. Isto tako, nisu se vidjeli nikakvi ostaci i krhotine, poput sidra i razbije
nih amfora, kakvi se obino mogu vidjeti uz olupine drevnih brodova. A
nakon toga, na razoaranje itavog tima, Argusov sonarni sustav je preplavi
la voda, radi ega je tri dana bio izvan upotrebe.
Sreom, osposobljen je u srijedu 6. rujna, a video snimke koje je tada
poslao sadravale su neke veoma jasne slike. Dubina na kojoj je Argus dje
lovao oito je bila ispunjena sumporovodikom, s obzirom na jezovitu pu
sto i odsutnost flore i faune. Ali Ballard i njegov tim bili su oduevljeni
injenicom da su slike koje im je Argus odailjao pruale prvu vizualnu
potvrdu onoga emu su se dugo nadali, naime, da su anoksini uvjeti u
vodama zasienima sumporovodikom moda potpomogli ouvanju osta
taka koji su ondje potonuli otprilike 5600. god. pr. Kr., a koje bi morski
organizmi u normalnim uvjetima odavno unitili.
U etvrtak 7. rujna, Northern Horizon se vratio u Sinop, gdje je ukrcao
'pilota' Little Herculesa, Martina Bowena, koji je neposredno prije toga dopu
tovao iz SAD-a. Na brod se tom prilikom ukrcao i glavni arheolog ekspedi
cije, dr. Frederic Hiebert, kustos odsjeka za bliskoistone starine pri Muze
ju za arheologiju i antropologiju na Pennsylvanijskom sveuilitu. Ironijom

sudbine, upravo je taj muzej bio jedan od sponzora iskopavanja koje je

sedamdeset godina prije proveo Leonard Woolley, a koja su navodno rezul
tirala otkriem 'potopa'. Postavljanjem Little Herculesa i uz Hiebertovu
strunu arheoloku pomo, ekspedicija je bila spremna za podrobnije pro
matranje s manje udaljenosti pravokutne strukture nalik graevini, koja je
prethodno privukla veliko zanimanje.
Dopremanje Little Horizona natrag na mjesto iznad uoene strukture
nije se odvijalo dovoljno brzo s obzirom na manju navigacijsku pogreku
nastalu nepreciznim smjetanjem antene koja je omoguavala vezu sa sate
litom. No, nakon ispravljanja te pogreke, tajanstvena struktura je ponovno
uspjeno otkrivena.
U 11:52 h, u subotu 9. rujna, dan nakon pokusnoga porinua, Little
Hercules je prvi put iz blizine snimio podvodnu strukturu na dubini od 95
m. Iznenada se na monitorima u kontrolnoj sobi pojavila slika istesane
drvene grede. Dr. Frederik Hiebert iskreno je priznao da je u tom trenutku:
"... doslovno zinuo." Nije bilo nikakve dvojbe da je tu gredu obradio ovjek.
Kako je rekao: "Bila je to jedna od najnevjerojatniJih stvari koje sam ikada
vidio."
Little Hercules je u daljnjim promatranjima razotkrio druge, slino ob
raene grede i grane. Prema njihovu poloaju moglo se zakljuiti da su
sluile kao potpornji zidovima i krovu graevine, za koju se danas pro
cjenjuje da je bila dugaka 14 i iroka 3,5 m. Kako je Hiebert istaknuo, ta
je graevina oito bila premazana blatom. Poznato je da su se tim graditelj
skim stilom sluili stanovnici drevne Turske u 6. tisuljeu pr. Kr., kako se
moe vidjeti u naseljima poput Catal Hyka smjetenog 480 km junije.
S obzirom na djelomino blatnu graevinu, zidovi su se sruili in situ: "To
je nalik alatu za modelarstvo, svi dijelovi su ondje. Samo to se na mjestu
rastopila", prokomentirao je Hiebert sicilijanskom arheologu Francescu
Torreu.
Plovei na Northern Horizonu, tim je nastavio istraivanje s Little Herculesom koji se sada kretao neposredno iznad graevine i njezine neposre
dne okoline. Hiebert je poslije gotovo ushieno izvijestio:
"Dok smo veoma paljivo - praktiki centimetar po centimetar - pro
lazili iznad toga nalazita, postupno smo otkrivali kamena orua.
To je tucano kamenje ... ne male otrice ... ali ini se da je kamenje
tucano ili brueno. Ne znam je su li posrijedi ekii ili dlijeta. Nita
ne dodirujemo. Samo ih fotografiramo."

Slika br. 7: Jedan od prvih obraenih predmeta koje su otkrile Ballardove pod
vodne kamere.

ini se da su neka od tih kamenih orua izvrsno polirana i imaju pa

ljivo izbuene rupe. Ondje se nalazilo i dlijeto ili otrica sjekire, za koji je
Hiebert primijetio da nevjerojatno nalikuje onome koji je vidio u sinopskom muzeju.
Otkriveni su i fragmenti keramike, za koje je Hiebert rekao da su bili:
"... doslovno izloeni na podu te graevine [pravokutne zgrade].
Bilo ih je zapanjujue vidjeti, jer zamiljamo da bi trebali biti prekrive
ni talozima. Ali tu, na drevnoj obalnoj liniji sedimentacija je toliko
niska da je lonarija izloena. Mogli smo vidjeti da to zdanje oblikom
otprilike nalikuje drevnoj kui, kako nam se inilo. Sadravala je lonariju. Imala je to brueno kamenje. Imala je jasne ostatke zidova
izgraenih od blata, s kolcima i gredama, to je, ini se, bio uobiajen
nain gradnje."
injenica koje je Hiebert bio itekako svjestan, naime, da je Sredozemno
more prodrlo u Crno more prije oko 7 tisuljea i da je ta pravokutna

graevina, naizgled iz kasnog kamenog doba, leala na mjestu udaljenom

18 km od turske obale i vie od 90 m ispod povrine Crnog mora, mogla
je znaiti samo jedno. U okolici crnomorskoga slatkovodnog jezera, prije
prodora Sredozemnog mora, neosporno se nalazilo ljudsko naselje. Bez
obzira osnivaju li se prie o potopu na istinitim dogaajima, u 6. tisuljeu
pr. Kr. u okolici dananjeg Crnog mora doista su ivjeli ljudi koji su potop
zacijelo doivjeli kao globalnu katastrofu.
To je otkrie prema svim mjerilima zasluivalo objavljivanje na naslovnicama, stoga je Ballard posvetio vrijeme obznanjivanju te vijesti svijetu, uz
velikodunu pomo svojih sponzora iz National Geographica. Dana 14.
rujna gotovo su sve vee novine i TV-postaje diljem svijeta objavile tu pri
u, uz prve snimke artefakata koje su snimili Ballardovi podvodni roboti.
Ipak, tada se sve to svodilo samo na slike snimljene 90 m ispod povrine
Crnoga mora. I unato Ballardovoj pohvalnoj uzdrljivosti od iznoenja
podvodnih ostataka, u ovom je sluaju, a bez vidljivih ljudskih kostura,
bilo jasno da je neophodno izvriti neposrednu procjenu nekih artefakata,
s ciljem utvrivanja njihove starosti.
Tako su Ballard i Hiebert zatraili od turske vlade doputenje za uzima
nje nekih artefakata s morskoga dna. Unato poznatoj sporosti turske biro
kracije, ministar kulture Istemihan Talay veoma im je brzo ishodio to do
putenje.
Little Hercules zapravo nije bio projektiran za prikupljanje uzoraka. Bal
lard i Hiebert nisu ni oekivali da e nakon osam tisuljea pronai ikakve
artefakte na morskom dnu, i to u tako ouvanom stanju kao da su ondje
bili juer ostavljeni i k tomu jo bez taloga. No, Ballardovi domiljati ine
njeri ubrzo su projektirali prikladnu napravu u obliku jednostavne koare
nalik lopatici, koju su privrstili na prednju stranu podvodnog vozila.
Smjestili su je tako da je kamera u boji, koja se nalazila na brodu, moe
stalno vidjeti. Dana 21. rujna ve je prikupljeno dovoljno artefakata da
zadovolje neposredne zahtjeve ekspedicije. Kako je Ballard poslije napisao
u svom izvjeu:
"Uz pomo te naprave uspjeno smo izvadili velik broj artefakata, a
svi su bili izraeni od drveta."
Ta biljeka, bez obzira koliko jezgrovita, ima znatne implikacije. Hiebert,
kako je odmah priznao, pogreno je identificirao orua koja su na TV mo
nitoru vidjeli razasuta oko pravokutne zgrade, kao kamene artefakte. Po-

vijesno gledano, veina do danas sauvanih predmeta iz kasnog kamenog

doba uistinu su kameni - jer bi se drugi organski materijali, kao to je
drvo, odavno raspali. Hiebert je, razumljivo, oekivao kamen. Sukladno
tomu, njegovo je iznenaenje poraslo nakon otkria drvenog orua. Tako
er je potvreno da su ti predmeti: "... oblikovani ljudskim rukama." Kako
je sam Hiebert opisao: "[Orua] su glatka i simetrinog oblika i sadre jasne
tragove buenja kojim su proizvedene rupe vidljive na video snimkama."
S obzirom na potronost drveta, nae je znanje o drvenim predmetima
iz kasnog kamenog doba veoma ogranieno. Prema tome, injenica da su
ti predmeti, otkriveni u velikim dubinama Crnoga mora bili drveni i da se
jo uvijek nisu raspali, pokazivala je da su anoksina svojstva toga mora,
kako se tim i nadao, uistinu djelovala kao izvanredan konzervans.
To je otvorilo stvarnu mogunost da e daljnjim istraivanjima moda
biti otkriveni pravi crnomorski 'Pompeji', vie od pet tisua godina stariji
od rimskih, to bi moglo dovesti do novih spoznaja o tehnologiji iz vreme
na osvita nae civilizacije.
injenica da su to bila drvena orua bila je druga kljuna veza. Kame
ni artefakti, budui da su anorganskog podrijetla, mogu se datirati samo
na temelju stila njihove izrade i utvrivanjem starosti organskih tvari koje
su u njima sadrane. No, osim to se moe podvrgnuti datiranju izotopom
radioaktivnog ugljika, starost drveta se u nekim sluajevima moe odredi
ti i na temelju godova na deblu. Sitni uzorci nekih drvenih predmeta koje
je pokupio Little Hercules, podvrgnuti su datiranju radioaktivnim uglji
kom i uvjereni smo da e rezultati uskoro postati dostupni. Jedino pravo
iznenaenje bit e ustanovi li se da ne potjeu iz 6. tisuljea pr. Kr. ili
prije toga razdoblja - premda se neki ozbiljni nesklad ini nevjerojatnim,
s obzirom na jasan datumski obrazac izveden iz dvije potpuno odvojene
analize podrijetla mekuaca.
Ti rezultati, zajedno sa stilistikom procjenom artefakata prikupljenih
podmornicom, kao i daljnjim analizama podvodne kue i dalje e biti samo
kap u moru, s obzirom na ono to bi Ballard i drugi mogli otkriti slijedom
daljnjih istraivanja crnomorske 'pretpotopne' obalne linije.
Naime, ono to su uzastopne arheoloke studije dugo navjeivale i ono
to su Ballardova zapanjujua otkria ve potvrdila, ozbiljna je pogreka
sadrana u naim konvencionalnim udbenicima, a odnosi se na razumije
vanje vremena i mjesta nastanka nae civilizacije. Tijekom moga obrazo
vanja 50-ih godina prolog stoljea, standardno se, kao i danas, poduava
lo da je civilizacija poela oko 3000. god. pr. Kr. u velikim dolinama Nila,

Tigrisa i Eufrata u Egiptu i Mezopotamiji. Nesrazmjerni arheoloki napo

ri usredotoivali su se na ta podruja i na razdoblje od 3000. god. pr. Kr.
nadalje. Kao da prije njih nije nikada i nigdje bilo niega znaajnog. To se
u nama toliko duboko usadilo, da nam se svaka pomisao da bi mogle po
stojati znatno starije, samo manje impresivne civilizacije - i to upravo u
Turskoj - ini nezamislivom.
Ali ak i oskudni crnomorski artefakti koji su do sada otkriveni upuu
ju na to, da su ljudi koji se s njima povezuju bili na iznenaujue visokom
stupnju obrtnikoga razvoja gotovo tri tisuljea prije izgradnje egipatske
Velike piramide. Tko su mogli biti ti ljudi koji su ivjeli u okolici Crnoga
mora neposredno prije njegova kobnog izlijevanja? Kakvu su ondje razvili
civilizaciju, unato injenici da je to vrijeme obiljeilo naglo podizanje
razine svjetskih mora? Kako emo otkriti, 'pretpotopni' narodi bili su pre
dugo zanemarivani.

6. P O G L A V L J E

ZELENI KRAJOLICI
"Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu povrinu zemaljsku."
Post 2,6

Kako je spomenuto u prolom poglavlju, zbog zamjetno nie razine mora,

neke dananje kontinentalne obalne linije bile su tijekom jo neutvrenog
razdoblja neposredno nakon posljednjeg ledenog doba, znatno drukije
od sadanjih. Godine 1986., dugo prije nego li su Ryan i Pitman izloili svo
ju pretpostavku o potopu, geolog Tjeerd van Andel sa sveuilita u Cambridgeu, izradio je kartu tih obalnih linija Sredozemlja i njegove okolice [slika
br. 8]. U popratnom znanstvenom radu opisao je znaajke odavno potonu
lih kopnenih podruja, kako ih je on zamiljao:
"Uz obalu Tunisa, koje je podruje danas more, prostirale su se velike
ravnice, koje su obrubljivale vei dio Italije, june Francuske, isto
ne panjolske i Grke. Anatolija je bila povezana s Europom kopne
nim mostovima koji su se prostirali preko Bospora i Dardanela, dok
je veina Ciklada [skupina od oko 30 otoka u Egejskom moru ratr
kanih izmeu jugozapadne obale Turske i najjunijeg dijela grkog
kopna] bila meusobno zbijena u jedan otok ... Uski most povezivao
je Italiju i Siciliju, ali... nestao je neposredno nakon prvih otapanja
leda. Morska udaljenost izmeu Korzike i Italije, Sicilije i Tunisa ili
Krete i Peloponeza bila je mnogo manja."
Zanimljivo je da Van Andel posebno spominje Bospor, ime potvruje
postojanje kopnenog mosta kao znaajke postglacijalnog krajolika, prije
njegova nestanka 5600. god. pr. Kr.
Bitno je istaknuti da su osim izmijenjenih obalnih linija postojale i
druge znaajke tog postglacijalnog krajolika, koje su s obzirom na klimu i
okoli bile znatno drukije od dananjih. Neke od tih razlika bitno su utje
cale na podruja na kojima su vjerojatno postojala ljudska naselja.

Slika br. 8: Rekonstrukcija sredozemnih obalnih linija kako su moda izgledale

neposredno nakon zavretka ledenog doba, a na kojoj se karti vide [oznaeno
crnim] velika podruja koja jo nisu bila zahvaena kasnijim porastom razine
mora. Prema otkriima J. C. Shackletona i T. van Andela.
Kako smo spomenuli ranije u knjizi, Ledeno doba je okonalo u kaoti
nim promjenama. Ledeni pokrivai koji su se povlaili, za sobom su ostav
ljali desetke golemih jezera ratrkanih diljem svijeta. Meu njima su bila
prikladno nazvana Velika jezera, koja se prostiru izmeu dananjih Sjedi
njenih Drava i Kanade, dok su u 'Starom svijetu' to bili Baltiko, Aralsko
i Kaspijsko jezero, Crno more i mnoga druga.
Klima je tijekom kratkog razdoblja bila relativno suha, to je jedna od
znaajki te Allerod faze. Prema istraivanjima geoarheologa, prof. C. Vancea Haynesa Jr. sa Sveuilita u Arizoni, Tucson, to znai da su do oko
11.000. god. pr. Kr. vodene povrine pale na svoju najniu razinu u odnosu
na prethodnih najmanje 15000 godina. Rijeke su znatno presuile u uspo
redbi s prijanjim obilnim vodama koje su presijecale velike doline. U tom
istom razdoblju izumrle su i neke vrste velikih sisavaca, koje su postojale
tijekom posljednjih dva milijuna godina. Meu njima su bili veliki mamu
ti, divovski ljenivci i sabljasti tigrovi. Iako do danas jo nije objanjeno za
to su ta stvorenja izumrla, to se nedvojbeno dogodilo tijekom suhe Allerod faze, nakon koje je, u mlaem drijasu, iznenada iznova uslijedilo
kratkotrajno razdoblje relativno suhih i iznimno hladnih klimatskih uvje
ta, takozvano mini ledeno doba
Nakon toga, otprilike izmeu 10.000. i 8000. god. pr. Kr. - postoje izne
naujue velika odstupanja u izraunavanjima znanstvenika ovisno o nji
hovim datiranjima mlaeg drijasa - ledeno doba je konano popustilo.

Klima je postala znatno toplija i vlanija. A uslijed otapanja ledenih po

krivaa i obilnih kia, razine svjetskih mora izrazito su porasle, to je ujed
no uzrokovalo i bujanje rijeka koje su se izlijevale iz svojih korita i slijevale
u opasno presuena jezera. Nadalje, kia je padala na podrujima na kojima
ona danas nije uobiajena. U Sahari, primjerice, oluje prouzroene istonoatlantskim strujama koje su do tada pogaale sjeverno gorje Atlas u Sjever
noj Africi, promijenile su svoj smjer i poele strujati prema jugu, nosei sa
sobom obilne kie u Saharu.
Slijedom toga, u Sahari, koja je u ledeno doba bila manje suna nego
danas, iznenada su se oblikovala velika jezera i rijeke. Premda veina njih
danas vie ne postoji, geolozi mogu utvrditi njihovo postojanje na temelju
blokova upljikavog vapnenca, takozvanog travertina, koji je ostao nakon
njihova isuivanja. U jezero Ouargia, koje se nalazilo juno od Tunisa, slije
vala se rijeka koja je tekla prema sjeveru iz visoravni Tassili, danas jednog
od najdubljih i najsuih podruja Sahare. Tok te rijeke moe se vidjeti i
danas. U dananjim pjeanim prostranstvima junog Alira i sjevernog
Malija, neko su blistala velika jezera, koja su geolozi nazvali Taouat, Taoudenni i Azouak. A postojala su i mnoga druga kojima jo nisu dana ime
na. Okruivali su ih bujni zeleni travnjaci koji su obilovali ivotinjskim
vrstama, koje danas moemo pronai u Junoj Africi.
A takvi klimatski uvjeti nisu vladali samo u Sahari. I u dananjoj Tur
skoj su se oblikovala postglacijalna velika jezera, izuzev crnomorskog slat
kovodnog jezera (koje su neki znanstvenici nazvali jezero Novoevskinsky)
na njezinu sjeveru. Jezero Aksehir na zapadu zemlje bilo je pet puta vee
nego to je danas. U ravnici Konya u sredinjoj visoravni, nalazilo se veli
ko jezero koje se znatno smanjilo tijekom sunog mlaeg drijasa, da bi se
nakon toga iznova napunilo. Istono od Turske prostiralo se Kaspijsko je
zero, koje je nakon zavretka ledenog doba takoer bilo vee nego danas.
Okolica jezera Van na sjeveroistoku Turske, koja danas podsjea na
Mjeseev krajolik, obilovala je umom, tako da su jo u 8. st. pr. Kr. vojske
monih kraljevstava morale doslovno kriti svoj put kroz nju. Poznato je
da su u Haluli, danas sunom podruju Sirije u blizini granice s Turskom,
rasla stabla hrasta, jasena, jablana i pistacija. Tim podrujem, kao i okoli
com jezera Van i Urmia, tumarala su i krda divljih slonova. Vei dio Bliskog
istoka obilovao je najrazliitijim vrstama ptica, riba, medvjeda i planinskih
maaka, koje su odavno izumrle zbog nemogunosti prilagodbe okruenju.
ak je i Arapski poluotok izmeu Crvenog mora i Perzijskog zaljeva,
koje danas takoer automatski povezujemo s golemim pjeanim pustinj-

skim prostranstvima, bio mnogo vlaniji i zeleniji. Studije su pokazale da

su se u dananjoj pustinji Saudijske Arabije nalazila velika jezera. Isto
tako, poetkom 90-ih godina prolog stoljea, u vrijeme Zaljevskog rata,
znanstvenik Farouk El-Baz s Bostonskog sveuilita naiao je u Kuvajtu i
njegovoj okolici na velik broj granitnih i bazaltnih oblutaka. Utvrdivi da
potjeu iz gorja Hijaz u Saudijskoj Arabiji, koje se nalazi 1050 km zapadno
od Kuvajta, pretpostavio je da ih je ondje nanijela kia. Njegovu su pretpo
stavku potvrdile radarske snimke svemirske letjelice, na kojima se jasno
vidjela linija drevne rijeke duboko ispod arapske pustinje, a koja se prostira
la od planine Hijaz, preko Saudijske Arabije sve do Perzijskog zaljeva. Na
temelju izotopne analize starosti debelih naslaga tla bogatog organskim
tvarima iz Perzijskog zaljeva, kao i analize uzoraka tla iz Arapskog mora
nedaleko Jemena, znanstvenici se danas openito slau da je u tom podru
ju od oko 7000. do 3000. god. pr. Kr. vladala mnogo vlanija klima, to
znai da je i El-Bazova rijeka zacijelo iste starosti. ak su i istonije od tog
podruja, u dananjoj pustinji Karakum, koja se prostire istono od Kaspij
skog jezera, postojala slina drevna, velika jezera.
S obzirom da je u postglacijalno doba, esto na neoekivanim mjestima,
postojalo toliko mnogo jezera okruenih zelenilom, ona su zacijelo bila
glavna pojilita brojnim ivotinjskim vrstama. Velike skupine takvih biljo
jeda sigurno su privukle lovce koji su u njima vidjeli prikladnu hranu.
Iako govorimo o izrazito drevnoj prolosti, razdoblju dugo prije izuma
pisma, to potvruju brojna ljudska svjedoanstva.
Naime, jedno sredstvo komunikacije medu ljudima, koje se razvilo ak
prije zavretka ledenog doba, bilo je oslikavanje i rezbarenje zidova pilja
i sklonita u stijenama, poput Lascauxa u jugozapadnoj Francuskoj i Altamire u sjevernoj panjolskoj. Omiljena tema pretpovijesnih slikara bile su
ivotinje koje su lovili i koje su, kako se ini, osobito tovali.
A nakon zavretka ledenog doba, pretpovijesni su umjetnici poeli stva
rati i ivopisne, premda grafike prikaze ljudi, takoer esto u kontekstu
ivotinja koje su lovili. Tu piljsku umjetnost, premda ju je iznimno teko
precizno datirati, nalazimo diljem svijeta, od Australije, Brazila do june
Afrike i ona posvuda pokazuje zbunjujue slinosti. Ali jedno osobito
produktivno i zanimljivo podruje u kojemu se zamjeuje niz razliitih
umjetnikih faza koje se, u najmanju ruku, mogu postaviti u grub kronolo
ki okvir, upravo je Sahara.
Sve do 30-ih godina prolog stoljea openito se smatralo da u Sahari
nikada nisu ivjeli ljudi i ivotinje. A onda je mladi francuski asnik Henri

Lhote u Tassiliju, danas naputenoj i izoliranoj saharskoj visoravni udalje

noj 1450 km juno od Tunisa, otkrio velik broj drevnih slikarija i rezbarija
na stijenama ratrkanih na velikim udaljenostima, to je upuivalo na to
da su to podruje neko naseljavali ljudi. Prikazi razliitih vrsta ivotinja
takoer su potvrivali ono na to su ve upuivale studije klimatskih uvjeta,
naime, da je i vegetacija bila veoma raznolika. Naime, na njima vidimo
slonove, nosoroge, vodenkonje, irafe, gazele i danas izumrle sjevernoafrike bizone, dakle, ivotinje kojima su svakodnevno neophodne velike koli
ine vode i trave.
Zaintrigiran tim otkriem, Lhote je odluio pokrenuti veliku ekspedi
ciju u Tassili s ciljem umjetnike reprodukcije tih slika, i podrobnog bilje
enja njihovih osobitosti i lokacija na kojima se nalaze. To je bilo neop
hodno, jer su se slike i rezbarije esto nalazile na nepravilnim i erodiranim
povrinama stijena, to je onemoguavalo izradu jasnih fotografija. Me
utim, II. svjetski rat je osujetio te planove i Lhote je tek 1956. doao u
priliku ostvariti svoj naum. S obzirom na nepristupanost Tassilija, njegova
je ekspedicija imala mnogo problema. Neki lanovi tima nisu mogli izdr
ati ekstremne klimatske uvjete, a ak su i deve kojima je Lhote prevozio
namirnice uzbrdo i nizbrdo uskim, stjenovitim stazama, esto ugibale od
iscrpljenosti, radi ega mu ih je lokalni Tuarez odbio dalje iznajmljivati.
Usprkos tim potekoama, Lhote i preostali lanovi njegova tima doni
jeli su sa sobom crtee slika, koje su izradili do tada nepoznati narodi koji
su ivjeli u Sahari prije crnomorskog potopa, te prvih tisuu godina nakon
njega. Openito se smatra da faza u umjetnosti koju je Lhote nazvao 'Ro
und Heads' - zbog okruglih stiliziranih glava prikazanih ljudi [slika br. 9]
- odgovara razdoblju koje bismo mi nazvali 'razdobljem prije crnomor
skog potopa'. Ti ivopisni likovi prikazani su u plesu, plivanju te hajkama
s lukovima i strijelama. Neki od njih naizgled su goli, a drugi odjeveni u,
kako se ini, kratke travnate suknje i ukrase nalik rogovima na glavama.
Neki, pak, oko struka nose vree sline torbama za spremanje hrane da
nanjih lovako-skupljakih plemena, a koje australski domoroci nazivaju
'dilly bag'.
Oito je da su to bili, antropolokim rjenikom reeno, 'skupljako-lovaki' narodi. A iz onoga to o njima saznajemo iz saharskih slika na stijena
ma, moemo zakljuiti da su naseljavali veoma iroko geografsko podruje,
nova kopnena prostranstva koja su postala pristupana neposredno na
kon zavretka ledenog doba. Naime, slini su prikazi otkriveni u panjol
skoj i nekim dijelovima Afrike, kao to je Tanzanija, koja se nalazi juno

Slika br. 9: Jedna od pret

potopnih freski iz faze
'Round Head', otkrivena
tijekom ekspedicije Henrija Lhote u Tassiliju u Sahari. Obratite pozornost
na 'tobolce' ('dilly bags')
ili torbe za skupljanje koje
neki od likova nose oko
struka.
od Sahare. Isto tako, sline rezbarije na stijenama otkrivene su u Naltepeu
na brdu Aragats, jednom od dvaju araratskih vulkana na armenskoj stra
ni uz granicu s Turskom. Sline rezbarije na stijenama otkrivene su i u
Beyuk Dashu u Kobistanu, na zapadnoj obali Kaspijskog jezera te u
Buqrasu u Siriji, gdje nalazimo karakteristine slikovne prikaze nojeva.
Zajednika tema koja se provlai tim pretpovijesnim umjetnikim djeli
ma, primjena je lukova i strijela za lov. To oruje oito je izumljeno prije
zavretka ledenog doba. Uobiajeni su i prikazi ljudi koji hodaju medu
velikim biljojedima, osobito jelenima i govedima, koje su ivotinje na tim
slikama katkad nesrazmjerno vee od ljudi koji ih okruuju.
Izraz 'lovako-skupljaki narodi' obino u nama stvara sliku 'primitiv
nih' ljudi koji vode surov i kratak ivot, jedva preivljavajui lovom na
divlje ivotinje i hvatanjem ribe u rijekama i jezerima, te pretraujui tlo
radi skupljanja jestivih divljih biljaka. Ali kako je Junoafrikanac Laurens
van der Post ustrajno naglaavao u svojim studijama izumrlih junoafri
kih Bumana, Khoisana - koje genetiari danas smatraju najbliim za
jednikim precima svih ljudi, koji su ivjeli prije 100.000 godina - 'primitivac' je pogrdan i potpuno pogrean opis. Taj je izraz posve neprimjeren

visokom stupnju razvoja koji su skupljako-lovaka plemena tada zacijelo

dosegnula.
Naime, u mnogim pogledima, nain ivota Bumana nije uope primi
tivan ni surov. ene koje svakodnevno odlaze skupljati hranu bez ikakvih
su prirunika razvile struno botaniko znanje o plodovima, liu i korije
nju divljih biljaka. Moraju znati koje su od tih biljaka jestiva i ukusna
hrana, gdje i kada ih se moe pronai i ubrati te mogu li se jesti kuhane ili
sirove. Moraju znati koje su biljke ljekovite, otrovne ili halucinogene, koje
se mogu iskoristiti za izradu uzica ili uadi i kako se iz njih na najbolji nain
mogu izvaditi vlakna s tom svrhom. Moraju znati kako i gdje mogu pro
nai vodu kada u blizini nema rijeke ili potoka. Moraju znati raati i hrani
ti djecu te lijeiti rane i lomove. Ne mogu se, poput mnogih dananjih ljudi,
oslanjati na duane, ljekarne i bolnice.
Isto tako, mukarci koji svakodnevno odlaze u lov moraju raspolagati
slinim znanjima i vjetinama. Da bi mogli loviti ribu, moraju znati gdje
se i kada ribe najee okupljaju i hrane i kada mogu oekivati plimu i
oseku. Moraju znati kako i iz kojih materijala mogu graditi privremena
sklonita, te kako i iz kojih materijala - bez primjene metala, jer to su lju
di iz kamenog doba - mogu izraivati upotrebljiva oruja kao to su ko
plja, noevi, lukovi i strijele. Moraju imati zooloko znanje o navikama
pojedinih vrsta ivotinja koje vrebaju u lovu, o karakteristikama tragova
koje za sobom ostavljaju i to oni otkrivaju o spolu, grai i drugim osobina
ma ivotinje. Trebaju posjedovati i meteoroloko znanje o smjeru puhanja
vjetrova kako bi se mogli pribliiti ivotinji bez opasnosti da e ih nanjui
ti, te balistiko znanje o najprikladnijem tipu strijele ili koplja kojim e
ivotinju najbre ubiti i kasnije raskomadati njezino tijelo. Trebaju raspola
gati dobrim orijentacijskim sposobnostima kako bi se mogli vratiti na
mjesto na kojemu se njihova skupina posljednji put utaborila. Moraju
znati upaliti vatru za kuhanje i kako razdijeliti i osuiti meso krupne divlja
i radi skladitenja. Mukarci i ene lovci i skupljai moraju znati i guliti
kou ivotinja te je, kao i druge dijelove njihova tijela obraditi za odjeu i
ukrase, izradu vodootpornih sklonita ili pokretnih spremnika za hranu.
ivite li takvim ivotom pretpostavlja se da ete se seliti s jednog mje
sta na drugo, slijedei stada ivotinja koje lovite nakon presuivanja odre
enog pojilita ili izvora vode. Trudnice bi moda bile primorane dojiti
djecu dok ona ne navre pet ili ak est godina. Kako su utvrdili antropo
lozi, s obzirom na relativno nisku kalorinu vrijednost hrane lovaca i
skupljaa, veina hrane koju majka uzima tijekom tog vremena odlazit e

djetetu, radi ega ona nee ovulirati. Radi toga su dananje lovako-skupljake zajednice prirodno sklone odravati se na malim koliinama hrane,
a isto je, ini se, bilo i u pretpovijesti.
Ipak, takav nain ivota ne znai nuno i odsutnost kulture. Kako je
istaknuo Laurens van der Post, iako posljednji preivjeli Bumani danas
vie ne oslikavaju pilje i stijene, ustrajno tvrde da su njihovi preci to inili,
o emu svjedoe slike na stijenama koje se mogu pronai diljem Afrike.
To potvruje i sama injenica da se slikanje, ukljuujui otiskivanje dlano
va, veoma rano razvilo kao oblik umjetnosti diljem svijeta. Glazba je drugi
oblik kulture koji poznaju dananja lovako-skupljaka plemena, a nedvoj
beno se razvila dugo prije zavretka ledenog doba (otkrivene su frule iz
vremena neandertalaca), unato oskudnim slikovnim prikazima glazbenih
instrumenata.
Dananji lovako-skupljaki narodi poznaju i religiju. Oni tuju priro
du oko sebe i proces nastanka ivota, to se odraava u njihovim sloenim
religijskim obredima. Zbirke slika na stijenama pretpovijesnih i suvreme
nih lovako-skupljakih zajednica, koje pronalazimo diljem svijeta, uklju
uje i otiske dlanova koji su, ini se, stvoreni prilikom izvoenja posebnih
obreda i imaju neko magijsko ili religijsko znaenje.
Na injenicu da su se takvi obiaji i ponaanja razvili veoma rano u
pretpovijesti, upuuju kipii 'boice plodnosti', od kojih neki potjeu ve
iz 20.000. god. pr. Kr. Za razliku od facijalnih znaajki koje esto nisu
izraene, ti se kipii odlikuju prekomjernim poveanjem grudi i bokova
kojima se Khoisani i danas dive. tovie, ime kojim Khoisani sebe nazivaju,
Qhwai-xkhwe, odraava njihov ponos injenicom da mukarci od najra
nije ivotne dobi do kraja ivota neprestano imaju djelominu erekciju.16
Slinim skupljako-lovakim nainom ivota nedvojbeno su ivjeli ljudi
diljem svijeta tijekom posljednjeg tisuljea ledenog doba i u prvom tisu
ljeu nakon njega. Takav je nain ivota umnogome bio uvjetovan postglacijalnim geografskim promjenama - neprestanim porastom razine
mora, potonuem obala, do tada nezabiljeenim obilnim kiama i sunim
meurazdobljima. Nitko nije posjedovao neko odreeno podruje zemlje,
niti je itko do tada izumio trajnu nastambu koja bi se mogla podii na
takvoj zemlji. Kada jedno podruje nije pogodovalo zadovoljenju potreba
za hranom i vodom, ljudi su se jednostavno selili na drugo. Na takav su
nain ljudi preivljavali tisuljeima.
Ali tada su se, poglavito u okolici Crnog mora, zbile korjenite i daleko
sene promjene u nainu ivota ljudi.

7. P O G L A V L J E

PRVI GENETIARI
"Nema nimalo dvojbe da je uzgoj glavnih biljaka kao i nekih
ivotinja ... zapoeo u Turskoj."
Colin Renfrew, prof, arheologije, Sveuilite u Cambridgeu

Meu pretpovijesnim rezbarijama na vapnenakim stijenama otkriveni

ma u Kobistanu u Armeniji, na zapadnoj obali Kaspijskog jezera, nalazi se
jedna koja na prvi pogled ne pobuuje posebno zanimanje. Ona prikazu
je mukarce koji tjeraju stoku i koze (ili moda ovce koje nalikuju kozama)
u svojevrsnu mreu ili kakav ograen prostor [slika br. 10]. Taj prizor,
zapravo, svjedoi o velikoj revoluciji. Ljudi se vie nisu prikazivali u lovu
na ivotinje koje su dugo vrebali, nego su ih, umjesto toga, zatvarali radi
dugotrajnijeg iskoritavanja.
To ne znai da je ta kobistanska rezbarija najstarije poznato svjedoan
stvo o toj djelatnosti. Pretpovijesnim umjetnikim djelima izrazito je teko
precizno odrediti vrijeme nastanka, ak smjestiti ih u priblino tisuljee,
stoga ni ta rezbarija nije iznimka. Zacijelo je nastala otprilike nakon lede-

Slika br. 10: Kada se ovjek pretvorio iz lovca u stoara? Jedan od najstarijih po
znatih prikaza okupljanja stoke i koza u obor ili tjeranja u mreu. Rezbarija na
stijeni iz Beyuk Dasha u blizini Kobistana na Kaspijskom jezeru.

nog doba i prije crnomorskog potopa. Ali neosporno je reprezentativno

svjedoanstvo onoga to pretpovjesniari nazivaju revolucijom kasnog
kamenog doba.
Neposredno nakon zavretka ledenog doba i odreeno razdoblje prije
poetka crnomorskog potopa, na nekim se podrujima odvijao proces na
putanja starog lovako-skupljakog naina ivota. Dotadanji lovci vie
nisu lutali lovei ivotinje na podrujima na kojima su se one obiavale
okupljati, ve su neki od njih odluili uhvatiti nekoliko primjeraka tih ivo
tinja i drati ih u zatvorenim prostorima na odabranim lokacijama. Po
tom bi ih na odgovarajuem mjestu muzli i ciljano uzgajali za oplodnju,
nakon ega bi iz stada izdvajali nekoliko mladunadi za klanje, dok bi os
tale zadrali za daljnji selektivni uzgoj.
Isto tako, to se tie biljaka, umjesto da ih skupljaju na mjestima na
kojima su rasle, bivi su skupljai poeli skupljati sjeme onih biljnih vrsta
koje su odabrali kao najkorisnije. Nakon toga bi sjeme posijali ili zakopali u
zemlju na odabranim mjestima radi ciljanog uzgoja biljaka.
Te osnovne promjene obrazaca ponaanja za sobom su povlaile brojne
inovacije. Naprimjer, ako su proizvodi nastali uzgojem itarica iziskivali
prikupljanje velike koliine tih usjeva, tada je trebalo izumiti i prikladna
orua za rezanje, kao to su srpovi, i to od nemetala, budui da je to jo uvi
jek bilo kameno doba. Nadalje, ljudi koji su brinuli o uzgoju biljaka i ivo
tinja morali su dugo ostati na istome mjestu, to je iziskivalo izgradnju mno
go trajnijih nastamba. Te su nastambe, dakle, morale biti izgraene od
mnogo postojanijih materijala.
To je samo ira slika tih promjena i, premda mnoge pojedinosti nisu
jasne, znanost je u novije doba razvila neke fascinantne naine prikuplja
nja informacija za koje se moda mislilo da su zauvijek izgubljene. Napri
mjer, posljednjih nekoliko desetljea arheolozi i paleobotaniari su razvi
li danas dobro provjerenu metodu utvrivanja vrsta usjeva koje su ljudi
uzgajali prije mnogo tisuljea. Ta tzv. metoda flotacije osniva se na nae
lu da e potencijalno zanimljive organske tvari - sjemenje, ostaci biljaka,
itd. - iz tla uzetog iz datiranog sloja arheolokog nalazita, plutati uroni li
se ono u vodu, i to zbog njihove nie specifine mase. Kamenje i drugi
neeljeni ostaci s veom specifinom masom potonut e na dno. Ustano
vilo se da je karbonizirano sjemenje dobro ouvano. Nakon procesa flota
cije, sjemenje se prosijava, sui i promatra mikroskopom, tako da paleobo
taniari esto mogu vrlo lako odrediti kojoj biljnoj vrsti pripada. Pri tome
ak uspijevaju razluiti vrste divljih biljaka od uzgojenih.

Slina se metoda moe primijeniti i za procjenu ivotinjskih ostataka

otkrivenih na arheolokim nalazitima, to ujedno omoguuje i razluiva
nje vrsta. Ako je odreena vrsta prisutna u izrazito velikom broju, to moe
biti uvjerljiv pokazatelj da su se te ivotinje drale u kontroliranim stadi
ma i da se nisu lovile u divljini. Kosti donjeg dijela noge mogu pokazivati
znakove dugotrajnog sputavanja. A u nekim sluajevima mogue je i razlu
iti pripitomljene ivotinjske vrste od divljih.
Uzgoj biljaka moda je zapoeo posve sluajno, kada su oko jezera koja
su se u velikom broju poela oblikovati nakon povlaenja ledenih pokriva
a, poele bujati i iriti se jestive divlje trave - pretee dananjih itarica.
Ljudi su se poeli naseljavati u blizini tih bogatih izvora hrane prikladnih
za skladitenje, koji su privlaili i ivotinjska krda. Razvili su orua za e
tvu i pripremu tih biljaka - srpove, muare, tuke - i zakljuili da se vie
ne trebaju esto seliti.
Tu etapu arheolozi nazivaju natufijska kultura, koju karakterizira nase
lje Tel Abu Hurejra u dolini Eufrata u sjevernoj Siriji, nedaleko granice s
jugoistonom Turskom. Iskopavanja koja je ondje poetkom 70-ih godina
prolog stoljea proveo arheolog Andrew Moore iz oksfordskog muzeja
Pitt Rivers, pokazala su da su otprilike izmeu 11.000. god. pr. Kr. i 9500.
god. pr. Kr. - odnosno u razdoblju od zavretka velikog ledenog doba i
poetka mini ledenog doba u mlaem drijasu - prvi tamonji stanovnici
ivjeli u jednostavnim kolibama od trstike. Ondje su eli divlju penicu i
riu uz pomo srpova izraenih od jelenjih rogova koje su oblagali krhoti
nama kremena. Pokusi su pokazali da je jedna obitelj mogla ak i uz pri
mjenu tako 'primitivnog' orua za samo tri tjedna poeti dovoljne koliine
ita za godinu dana. A s obzirom na krda gazela koje su pasle u okolici,
ini se da su stanovnici Tel Abu Hureyre organizirali hajke na te ivotinje,
koje su potom ive odvodili u svoje naselje i ondje ih drali radi mesa.
Zadatak detaljne analize biljnih i ivotinjskih ostataka otkrivenih u Tel
Abu Hurejri, povjeren je Mooreovu suradniku Gordonu Hillmanu. Ustano
vivi da najvei broj ivotinjskih kostiju pripada mladim mujacima gaze
la, zakljuio je da su se te ivotinje posebno odabirale za optimiziranje
rasplodne moi ostalih pripadnika krda - to su poeci stoarstva. Nadalje,
sline analize pokazale su da su stanovnici drevne Tel Abu Hurejre lovili
ribe i vadili dagnje iz oblinjeg Eufrata, te skupljali divlje lee, bobice i
razliite mahunarke nalik pistacijima.
Ali taj naizgled idilian nain ivota surovo je prekinut poetkom mini
ledenog doba u mlaem drijasu. Pod tim znatno suim i hladnijim kli-

matskim uvjetima, zalihe hrane u Tel Abu Hurejri, kao i u drugim natufijskim naseljima poput Jerihona, Bejza i Murejbita u dananjem Izraelu i
Jordanu, ozbiljno su se iscrpile pa su ljudi bili primorani napustiti svoje
naseobine. O tome svjedoe gotovo sva natufljska nalazita. Iz toga zaklju
ujemo da su oni stanovnici koji nisu umrli od gladi, bili primorani vrati
ti se nomadskom lovako-skupljakom nainu ivota svojih predaka. Ili
su se, pak, privremeno naselili na drugim podrujima. Moda su ta nova
naselja osnovali na obalnim podrujima, a arheolozi ih danas ne mogu
pronai jer su potonula zbog podizanja razine mora ili su se, moda, na
selili u okolici crnomorskog slatkovodnog jezera. To jednostavno ne zna
mo.
A nakon zavretka mlaeg drijasa, potkraj 9. tisuljea pr. Kr., Tel Abu
Hurejra i mnoga druga natufijska naselja iznova su naseljena, toga puta
mnogo gue. Taj novi narataj, bez obzira jesu li to bili strani doljaci ili
potomci starih stanovnika, jo uvijek nije poznavao lonarstvo, ali sa so
bom je donio veoma razvijenu kulturu. Ona je ukljuivala novi stil izgrad
nje pravokutnih kua, inovativnu primjenu trstike za izradu koara i obi
aj pokapanja mrtvih pod podovima kua.
Tim promjenama u nainu ivota posvetit emo veu pozornost neto
poslije. Prije svega, meutim, valja spomenuti da je jedna od najfascinan
tnijih inovacija koju e taj narataj sa sobom donijeti - a koja se nedvojbeno
razvila negdje drugdje, a ne u Tell Abu Hureyri - bila poznavanje genetike.
Ti su ljudi znali uzgojiti itarice genetski identine divljim travama koje
su prvotno ubirali njihovi natufijski preci. Naime, u spomenutom razdo
blju, u naseljima diljem i oko Bliskog istoka, poinje uzgoj najstarije po
znate kultivirane vrste penice, jednozrne ili, strunim imenom, Triticum
monococcum.
Znanstvenici spore je li ta genetska modifikacija poela hotimino ili kao
rezultat promatranja okolnosti koje je ovjek svojim radom ponavljao.
Dvojbe se odnose na temeljnu razliku izmeu divlje i kultivirane penice,
s posebnim naglaskom na pitanje koliko se vrsto hranjivo sjeme dri za
gornji dio stabljike.
Divlja penica najbolje e rasti kada je njezino sjemenje slabo privre
no uz stabljiku. To e im omoguiti da se to lake odvoje i raspre. Uzgaji
va, s druge strane, tei vrem priljubljivanju sjemenja koje se nee uza
lud razasuti tlom u trenutku sjee biljke, ve e ostati uz nju do skupljanja
etve za vridbu. Ljudi su pritom odvajali biljke s najilavijim stabljikama,
ije bi sjemenje potom koristili za sljedeu sjetvu koja je time obeavala

kvalitetniji urod. Ali u taj bi se proces s vremenom, sluajno ili namjerno,

neizbjeno ukljuio ovjek svojim promatranjima - i to s ciljem izdvajanja
i sijanja kvalitetnijeg sjemenja, odnosno onoga to bismo danas nazvali
poljoprivrednim odabirom. Te se inovacije mogu usporediti s napretkom
koji su postigli natufijski lovci u uzgoju stoke.
Znanstvenici uglavnom pretpostavljaju da su upravo mukarci u pretpo
vijesnim drutvima donosili kljune odluke u razdoblju prelaska njihova
drutva od lutalakog lovako-skupljakog do sjedilakog poljoprivrednog
i stoarskog. Meutim, takvo to prije odraava nain razmiljanja dana
njih, a ne pretpovijesnih mukaraca. Budui da su tradicionalno ene bile
prve skupljaice u pretpovijesnim drutvima, logino je zakljuiti da su
upravo one vrile svakodnevna vrijedna promatranja biljaka i zarobljenih
ivotinja, na kojima su se temeljile kljune ivotne odluke. Upravo bismo
njih, dakle, trebali smatrati riznicom onoga to danas nazivamo znanstve
nim spoznajama, premda je u njihovo vrijeme to vie spadalo u kategoriju
religije, misterija i magije. Stoga moda nije sluajno da gotovo svi sauva
ni religijski kipii iz kasnog kamenog doba predstavljaju boice, a ne bogo
ve plodnosti.
U svakom sluaju, zahvaljujui razvoju suvremene znanosti DNK ana
lize, moemo izvesti jo jedan zakljuak o tom pretpovijesnom razdoblju.
Tom je analizom utvrena najvjerojatnija lokacija prvog uzgoja divlje jednozrne penice. Sredinom 90-ih godina prolog stoljea, europski znan
stvenici Manfred Heun s Norvekog sveuilita, Ralf Schafer-Pregl i Fran
cesco Salamini s Instituta Max Planck u Kolnu i drugi, prikupili su drevne
primjerke jednozrne penice skupljene iz brojnih arheolokih nalazita iz
razdoblja nakon mlaeg drijasa, izmeu ostalih i iz Tel Abu Hurejre i Murejbita, u pojasu koji se prostire od Irana do Balkanskog poluotoka. Osim
toga, prikupili su i uzorke suvremene divlje jednozrne penice. Na temelju
opsene DNK analize svih prikupljenih uzoraka znanstveni je tim jasno
utvrdio da se jednozrna penica nije prvi put poela uzgajati u Tel Abu
Hurejri u Siriji, kao ni u Izraelu, Iraku ili Iranu, nego u okolici vulkanskog
brda Karacadag u gorju Taurus u istonoj Turskoj. Biljka za koju su usta
novili da je najslinija najstarijoj kultiviranoj jednozrnoj penici, a koja i
danas raste u tom podruju, bila je divlja podvrsta iz roda Triticum monococum, divlji jednozrnac ili T. boeoticum. Je li, dakle, Turska bila kolijevka
kljunih inovacija ovjeanstva iz toga razdoblja?
Budui da je strunjacima jo uvijek teko prihvatiti mogunost da je
moda Turska, a ne Egipat ili Mezopotamija prava kolijevka civilizacije,

Heunova i otkria njegovih kolega, kao i u Ryanovu i Pitmanovu sluaju,

doekana su sa skepticizmom. Ipak, ta otkria potvrena su drugim stu
dijama iz kojih na slian nain proizlazi da brojne druge vrste kultiviranih
biljaka potjeu iz istog podruja, naime okolice Crnog mora. Desetljei
ma prije otkria Heunova tima, botaniar M. Hopf, izradio je veoma zanim
ljivu poljoprivrednu kartu koja je pokazivala da su se osim jednozrne pe
nice i druge glavne ratarske kulture, kao to su jeam, lea, graak, ria i
bob prvi put poeli uzgajati u Turskoj i gornjoj Mezopotamiji, nakon ega
su se proirile diljem Europe i Sjeverne Afrike. Doista, upravo je iz tih za
padnih podruja Azije poteklo gotovo cjelokupno znanje kasnijih Europ
ljana o uzgoju biljaka. To znanje irilo se postupno, ali postojano prema
zapadu otprilike etiri tisue godina, u prosjeku 1 km/godinje.
Druga biljka s Hopfove karte koja potjee iz zapadne Azije, ali nije se
koristila za jelo, nego za tkanje odjee jest Linum usitatissimum ili lan.
Poetak uzgoja te biljke druga je velika razvojna prekretnica. Naime, kako
smo prije spomenuli, u razdoblju neposredno nakon zavretka ledenog
doba, odjea, ukoliko su je ljudi uope nosili, uglavnom se izraivala od
ivotinjske koe, trave ili konca. Doista, ini se da su enske suknje od kon
ca bile u modi od najmanje 20.000. god. pr. Kr. i vie tisuljea nakon toga.
Takve suknje vidimo na freskama iz Tassilija, a s obzirom na njihovu
oskudnost, malo je vjerojatno da su sluile za grijanje.
Ipak, oko 8. tisuljea pr. Kr., dogodio se revolucionaran napredak. Po
stupak natapanja lana radi proizvoenja niti koja se moe ovijati oko vrete
na za izradu konca razvio se ve dugo prije, najvjerojatnije u ledenom
dobu. A sada je netko odluio privrstiti lanene niti okomito i u gustim
razmacima na pravokutni okvir, i potom ih ispreplesti vodoravno i takoer
gusto. Iako je do tog razvoja moda dolo sluajno, kao varijanta vjetog
pletenja palminog lia, u kojoj se vjetini danas (izmeu ostalih) istiu
Melaneani, rezultat je bio revolucionaran. Odjednom, gotovo preko noi,
stvoren je tip iznenaujue snanog, a opet veoma lakog i podatnog pokri
vaa, ija e izrada prerasti u tekstilnu industriju.
A gdje je otkriven najstariji poznati komadi tkanine na svijetu? U
Cayonuu u jugoistonoj Turskoj, drevnom naselju smjetenom u gornjem
toku rijeke Tigris, dakle u obroncima Taurusa gdje je, koliko nam je danas
poznato, prvi put uzgojena jednozrna penica. Tkanina o kojoj je rije
otkrivena je poetkom 90-ih godina prolog stoljea, prilikom iskopavanja
koja su ondje provodili arheolozi ikakog i Istanbulskog sveuilita. A
ini se da je okonala prilino sramotno, kao krpa kojom se netko sluio

za omatanje drke. No bitno je, kako su istaknuli arheolozi ikakog sve

uilita, da je datiranjem radioaktivnim ugljikom utvreno da potjee iz
oko 7000. god. pr. Kr., to je ini najstarijim poznatim komadom tkanine
na svijetu. Nadalje, kada su u Cayonu otkrili sjeme lana, pretpostavili su
da se ono koristilo samo za proizvodnju lanenog ulja. Meutim, u svjetlu
otkria spomenute tkanine zakljuili su da se laneno sjeme sijalo i iz njega
uzgajao lan, koji se potom obraivao za izradu lanenih niti od kojih su se
tkale tkanine, a sve to se odvijalo u Cayonuu.
To, naravno, ne znai da se lan upravo u Cayoniiu prvi put poeo uzgaja
ti radi proizvodnje tekstila. Otkrivanje drevnih tkanina uvelike ovisi o slu
aju, pa bi taj zakljuak uistinu bio ishitren. Ipak, sve nas to iznova navodi
na pretpostavku da se velik pomak na putu ka 'civilizaciji' dogodio upravo
u Turskoj i okolici Crnog mora.
ak i prije otkria u Cayonuu, biljni genetiar dr. Hans Helbaek iz Ko
penhagena iznio je pretpostavku da su lanene tkanine i poljodjelstvo izum
ljeni u Anatoliji (Turskoj). Tu je pretpostavku osnivao na svojim studija
ma divlje vrste linum bienne koja raste u Turskoj, i koju on naziva izravnom
preteom kultiviranog lana (linum usitatissimum). Ipak, u to ne moemo
biti sigurni budui da postoje neki posredni dokazi, iako ne i konkretni
primjerci, takoer iz oko 7000. god. pr. Kr., a koji su otkriveni u Jarmu u
sjeveroistonom Iraku, u obliku otisaka tkanina na glini.
to se tie pripitomljavanja ivotinja, vrste koje e prve biti pripitomlje
ne, naime, ovce i koze, lutale su upravo Turskom i podrujima neposred
no istono od nje. Ovce su toliko dugo udomaene da bismo mogli pomisli
ti da su zacijelo bile lak plijen lovcima. Meutim, time zaboravljamo da je
njihov predak muflon, planinska ivotinja koja i danas ivi u Sahari, gdje
se cijeni kao okretna i hrabra zvijer s veoma otrim osjetilom mirisa, i oko
koje se razvio vrlo bogat foklor. I meu dananjim Tuarezima lovac na
muflone, koji te ivotinje tradicionalno lovi kopljem, uiva mnogo vei
ugled od lovca na gazele.
Otkria ivotinjskih kostiju iz pretpotopnog postglacijalnog razdoblja
u Turskoj i na Bliskom istoku, jasno upuuju na velik prijelaz iz lovakog
u stoarski nain ivota.
U Zawi Chemiju, drevnom naselju smjetenom uz jugoistonu turskoiraku granicu, kosti pretpovijesnih divljih ovaca, koza i jelena u najviim
slojevima toga nalazita, koji potjeu iz oko 8000. god. pr. Kr., odjednom
ustupaju mjesto mladim ivotinjama. Za arheologe to predstavlja snani
pokazatelj da je uzgoj ovaca postao glavna djelatnost.

U 'Ain Ghazalu u Jordanu, naselju osnovanom otprilike potkraj 8. tisu

ljea pr. Kr., arheolozi su otkrili kosti vie od 45 vrsta divljih ivotinja
(meu kojima su bile i kosti kornjaa, to znai da nisu nuno sve bile lovljene), dok je oko polovice ukupne hrane ivotinjskog podrijetla tvorilo
meso uzgojenih koza. A na injenicu da su te koze bile potpuno pod ljud
skim nadzorom jasno upuuju kotane izrasline na zglobovima njihovih
glenjeva, koje pokazuju da su te ivotinje bile sputavane tijekom dugog
razdoblja i da su boravile na obradivoj zemlji, a ne na kamenom terenu
kojem su sklone. Nemogue je precizno utvrditi kada je prvi put poelo
pripitomljavanje ivotinja - izrazito je teko povui jasnu crtu izmeu dr
anja odreenih vrsta divljih ivotinja i prijelaza na njihovu kontroliranu
ispau i uzgoj. Meutim, nedavne studije Melinde Zeder iz Amerikog
prirodoslovnog muzeja u Washingtonu pokazale su da je u podruju plani
ne Zagros u dananjem Iranu i Iraku, koza pripitomljena ve 8000. god.
pr. Kr. A u prvoj polovici 20. st., australski arheolog Vere Gordon Childe
jasno je utvrdio da je najstarija pripitomljena europska ovca potomak
azijske vrste Ovis vignei, autohtone u Turkestanu i Afganistanu.
ini se da se krupna stoka poela pripitomljavati oko tisuu godina
nakon ovaca ili koza, a to moda jer su neka od pretpovijesnih divljih gove
da bila velika i zastraujua stvorenja, kao to su danas izumrli turovi. Do
kaz o tome razmotrit emo u posljednjem poglavlju. Za sada je dovoljno
spomenuti da se i krupna stoka, kako upuuju danas najbolji dostupni
dokazi, poela pripitomljavati u okolici Turske/Anatolije.
Kako je ugledni profesor arheologije na Sveuilitu u Cambridgeu, Colin
Renfrew, rezimirao ve krajem 80-ih godina prolog stoljea, prije otkria
jednozrne penice i tkanine u Taurusu: "Nema nimalo dvojbe da je uzgoj
glavnih biljaka, kao i nekih ivotinja zapoeo u ... Anatoliji [Turskoj]."
Valja nam, dakle, zakljuiti da su u postglacijalnom razdoblju, a prije
crnomorskog potopa, kada su razine svjetskih mora rasle, a na Zemlji su
se dogaale surove klimatske promjene od sunih do izrazito kiovitih
razdoblja, okolicu Crnog mora naseljavali zapanjujue inovativni pojedin
ci. Moemo li iz toga zakljuiti jo poneto o vlasnicima kua iz 6. tisu
ljea pr. Kr., koje je Robert Ballard poeo otkrivati ispod Crnog mora?
Najprije nam valja razmotriti druge dokaze o stupnju razvoja koje je doseg
nulo to drutvo pet tisuljea prije nego li su Egipani poeli graditi svoju
prvu piramidu.

8. P O G L A V L J E

PRVI RAUNOVOE
"Oko 8000. god. pr. Kr.... stvoren je potpuno nov sustav glinenih
znakova za biljeenje robe... Budui da ti znakovi, kako se ini,
biljee koliinu itarica i ivotinja, iz toga proizlazi da su ito i
stoka imali glavnu ulogu u prvom raunovodstvu."
Denise Schmandt-Besserat

Danas previe toga uzimamo zdravo za gotovo, stoga esto teko prihvaa
mo injenicu da je doslovce svaki aspekt naeg svakodnevnog ivota bio
uveden u odreeno vrijeme i na odreenome mjestu tijekom razvoja ovje
anstva. To smo vidjeli na primjeru uzgoja prvih pravih itarica i tkanja
prvih tkanina oko 8. i 7. tisuljea pr. Kr. Isto tako, ustanovili smo, poma
lo na nae iznenaenje, da se te inovacije nisu dogodile u tradicionalnim
kolijevkama civilizacije, Egiptu ili Mezopotamiji, nego u Turskoj, gdje ni
smo oekivali da bismo mogli pronai ikakve tragove civilizacije iz tako
davne povijesti.
No, to je s takvim temeljnim izumima kao to je pravokutna soba?
Kako smo spomenuli, u razdoblju prije mlaeg drijasa, u najstarijoj, natufijskoj etapi u Tel Abu Hurejri, ljudi su ivjeli u jednostavnim krunim
kolibama od trske. Takav kruni tlocrt, zapravo, nikada nije posve izumro,
jer se u Sjevernoj Africi zadrao u rimsko doba, u obliku tradicionalnih
slamnatih koliba, takozvanih mapalia, a u nekim kulturama, kao to su
Zului i njihovi kraali, jo su i danas u uporabi. Sline tradicionalne kolibe,
'jurte', danas se jo grade u nekim dijelovima Australije.
Ali novi stanovnici Tel Abu Hurejre, koja je naputena oko 9000. god.
pr. Kr., nastupanjem mini ledenog doba u mlaem drijasu, sa sobom su
donijeli nekoliko zapanjujuih inovacija, meu ostalim i pravokutan tlocrt.
Taj su tlocrt primjenjivali u izgradnji podova i zidova svojih soba, kao i
onoga to je tada, u usporedbi s dotadanjim kolibama, ve nalikovalo
kuama. Druga velika i izrazito dugotrajna inovacija bila je uporaba znatno
trajnijih graevinskih materijala, kao to su kamen, drvo i opeke od blata.

U istom razdoblju poela se upotrebljavati i vapnenaka buka, kao glatki

premaz za zidove kua koji su time dobivali istu, pravilnu povrinu.
Nastambe koje su se gradile u nekim drugim naseljima iz toga razdo
blja - poglavito u Asikliju u sredinjoj Turskoj, Cayonuu u istonoj Tur
skoj, Tel Haluli i Murejbitu u sjevernoj Siriji i Bejdi u Jordanu - takoer su
poele pokazivati neke od tih revolucionarnih novih znaajki. Naalost,
zbog mnogih manjkavosti metode datiranja radioaktivnim ugljikom, jo
nije mogue precizno utvrditi koja su od tih naselja prva praktino primije
nila tu ideju. Drugi je problem to su neki arheolozi priznali da, barem to
se tie nalazita kao to su Cayonii i Tel Abu Hurejra, nisu u mogunosti
objasniti gdje su njihovi stanovnici tijekom mlaega drijasa stekli znanje
o tim znaajnim izumima.
U tom pogledu osobito je zanimljivo naselje Asikli, smjeteno na 15 m
visokom humku na zapadnoj strani dananje ravnice Konya u Turskoj, ju
goistono od grada Aksaraya. Konya ak i danas uiva glas izrazito plod
noga podruja bogatog vodom, koje predstavlja 'itnicu' Turske. No u ra
zdoblju neposredno nakon mlaega drijasa, kada su ponovno poela kina
razdoblja, ta je ravnica bila jo vlanija. Naselje Asikli nalazilo se na zapad
noj obali tada velikog jezera Konya, od kojega je moda preostalo dana
nje jezero Tuz, a u njegovoj pozadini spektakularno su se uzdizala dva vrha
3200 m visokog vulkana Hasan Dag, znaajnog nalazita opsidijana koji je
u to doba bilo iznimno cijenjen u izradi orua.
Kako su otkrila iskopavanja arheologa s Istanbulskoga sveuilita, pro
vedena 1989. i 1990., Asikli je sastavljen od slojeva najmanje deset razli
itih naselja. Najstariji od njih, premda nedostupan radi visoke vodene
razine ravnice Konye, vjerojatno potjee iz razdoblja nakon zavretka su
nog mlaeg drijasa, odnosno iz otprilike 9000. god. pr. Kr. Do sada je otko
pano oko 400 kua toga naselja izgraenih od blatnih opeka i paljivo
oblikovanih blokova vulkanskoga kamena, a poredane su uz dvorita i
ceste na osmerokutnom ulinom tlocrtu, stanovitom zaetku urbanistiko
ga planiranja, to je moda i prvi takav grad u Turskoj, ako ne i na svijetu.
U te nastambe ulazilo se kroz otvore na krovovima koji su istodobno
sluili kao dimnjaci za ognjita. Podovi su bili obloeni bukom i potom
zatieni prostirkama od trstike i itnih stabljika koje su mjestimice osta
vile otiske na buci. Mrtvi su se pokapali ispod podova soba sa svim nji
hovim nakitom. Tako je kostur jedne ene bio ukraen ogrlicama od perli,
poludragog kamenja i bakra, koje se ubrajaju meu najstarije poznate pri
mjere obrade metala. Okolna polja bila su obraena za uzgoj itarica, to

znai da je ravnica Konya zacijelo obilato raala usjevima kao i danas. A

u okolici naselja nalazile su se i trgovine, iji su vlasnici vjerojatno obrai
vali opsidijan iz vulkana i njime trgovali.
No upravo u vrijeme kada se ivot u njemu moda inio bezbrinim i
ugodnim, Asikli e doivjeti katastrofalnu sudbinu. Naime, oko 8000. god.
pr. Kr. eruptirao je vulkan Hasan Dag. I premda se ini da su njegovi stanov
nici uspjeli pobjei, samo naselje i njegova okolna polja ostala su zakopana
pod pokrivaem vulkanskoga pepela.
Valja imati na umu da je Asikli bio samo jedno od brojnih naselja, ne
samo u Turskoj, nego i dalje na istoku, u sjevernoj Siriji, Iraku i Palestini,
a mnoga od njih pokazuju slian razvojni napredak. Stoga ne moemo
precizno ukazati ni na jedno podruje iz kojega su te inovacije mogle pote
i. Nigdje u tom ranom razdoblju ne vidimo koncentraciju i centralizaciju
bogatstva i moi u rukama autokratskog pojedinca kao to je kralj ili kra
ljica, oblik vladavine kakav e obiljeiti Egipat i Mezopotamiju. Uistinu, to
je jedan od razloga zbog kojeg je toliko teko precizno utvrditi na kojem
su stupnju civilizacije bila ta drutva.
Bez obzira je li se crnomorski potop doista dogodio ili ne, to ne znai
da su rana drutva koja su postojala u Turskoj i sjevernoj Mezopotamiji
bila pod kontrolom nekog monog gospodara ije sjedite jo nije otkrive
no. Naime, ona su zanimljiva poglavito stoga to su se inovacije koje nala
zimo u relativno malim, autonomnim zajednicama, dogodile zbog lakoe
kojom su tada, zahvaljujui razvoju poljodjelstva i stoarstva, mogle pri
bavljati hranu. To je barem nekim pojedincima omoguilo dovoljno vre
mena i dokolice za eksperimentiranje s novim tehnologijama i novim ma
terijalima, to je rezultiralo prvim trgovcima.
Premda su se kipii s ljudskim likovima rezbarili od kostiju ve u lede
nom dobu, najstariji poznati primjerak glinenog kipia potjee iz 8. tisu
ljea pr. Kr. Kipi gole ene otkriven u pretpovijesnom naselju Murejbet u
sjevernoj Siriji, smatra se prvim glinenim kipom. Bilo je samo pitanje vre
mena kada e se takva tehnika modeliranja gline primijeniti za izradu
posuda i, susljedno tome, potaknuti razvoj lonarstva na zapadu. A to se
uistinu i dogodilo tijekom sljedeega tisuljea. Takoer radi manjkavosti
metode datiranja radioaktivnim ugljikom, nemogue je tono utvrditi gdje
se prvi put poela izraivati lonarija. Uz pretpostavku da je Turska bila
glavni izvor inovacija, postoji velika mogunost da se to dogodilo upravo
u Beldibiju, na jugozapadu zemlje. Meutim, u mjestu Ganjaderehu, smje
tenom 1370 km istono od Kermanaha u zapadnom Iranu, takoer su

otkriveni primjerci rane lonarije. A s obzirom na potekoe koje proizlaze

iz tako velikih geografskih udaljenosti, nitko ne moe sigurno kazati u
kojem se od tih naselja prvi put poela proizvoditi lonarija.
Arheolozi obino pridaju preveliku pozornost lonariji, i to stoga to
na temelju razliitih stilova njezine izrade u pojedinim razdobljima mogu
lako utvrditi kronologiju razvoja i starost slojeva naselja. S obzirom da se
lonarija esto pojavljuje na mladim razinama najstarijih naselja, jasno je
da su u 'pretpotopno' doba ljudi vjerojatno davali prednost drugim djelat
nostima. Ipak, izravan dokaz o tome ne ostaje uvijek sauvan.
Obrada drveta i koaratvo, primjerice, gotovo su se sigurno razvili do
visokog stupnja, iako se proizvodi tih djelatnosti veoma rijetko pronalaze,
kao u sluaju otisaka prekrivaa od rogoza iz Asiklija. Na nekim nalaziti
ma, kao to je Ain Ghazal u Jordanu iz otprilike 8000. god. pr. Kr., otkrie
kremenih dlijeta nalik jetkalima ukazuje da su se ona rabila za obradu
biljaka od kojih su se izraivale koare, kao i za oblikovanje drveta i kostiju.
Meutim, budui da takvi organski materijali, za razliku od lonarije, ne
mogu ostati sauvani deset tisua godina, moemo samo nagaati o staro
sti proizvoda drvodjelstva i koaratva.
Iako je, kako smo ustanovili, 'pretpotopno' razdoblje bilo napredno,
jedan bismo izum ipak oekivali pronai tek nekoliko tisuljea kasnije:
pismo. A to stoga to svi udbenici diktiraju da se prvo pismo razvilo oko
3. tisuljea pr. Kr. u Egiptu i Mezopotamiji, i to u obliku hijeroglifa i kli
nastog pisma.
Uporaba simbola ili znakova za oznaavanje predmeta ili robe, jedno je
od temeljnih naela na kojemu je poniknulo pismo. Nedavna otkria upu
uju da se u 'pretpotopnom razdoblju' ak i na tom podruju dogodio
neki znaajni napredak.
Naime, Institut Radcliffe, sa sjeditem u Cambridgeu, Massachusetts,
povjerio je 1969., amerikoj znanstvenici Denise Schmandt-Besserat za
datak da istrai kako se glina prvi put koristila na Bliskom istoku prije
razvoja lonarstva. Schmandt-Besseratova marljivo je i strpljivo pregleda
vala mnotvo pranjavih muzejskih zbirki glinenih predmeta, koje su ar
heolozi otkrili u 'pretpotopnim' naseljima u Turskoj, Iraku, Iranu, Siriji i
Izraelu. Meu njima je iznova nailazila na neobine minijaturne glinene
stoce, kugle, diskove i dr. geometrijske oblike.
S obzirom na precizan oblik tih predmeta i karakteristinu tvrdou po
stignutu vatrom - a to su moda prvi tako obraeni glineni predmeti bilo je oito da su im ljudi pridavali velik znaaj. Ipak, kada je Denise

Schmandt-Besserat razgovarala s arheolozima koji su otkrili te predmete,

nitko od njih nije mogao objasniti emu su sluili. Neki od njih ak su pro
pustili spomenuti te predmete u svojim strunim izvjeima, dok su ih
drugi jednostavno katalogizirali kao predmete 'nepoznate svrhe.'
Ustvari, klju za odgonetanje tih tajanstvenih predmeta desetljeima se
nalazio medu nama, u obliku neobine uplje, jajolike ploice iz 2. tisulje
a pr. Kr., otkrivene jo krajem 20-ih godina prolog stoljea u Nuziju, sje
verno od Babilona. Na njoj se nalazi sljedei natpis na klinastom pismu:
Znakovi koji predstavljaju sitnu stoku:
21 bremenita ovca
6 mladih ovaca
8 ovnova
4 janjca
6 bremenitih koza
1 jarac
3 mlade koze
Peat pastira Ziqarrua
Kada su arheolozi koji su iskopavali Nuzi otvorili uplju ploicu, ustanovi
li su da sadri 49 znakova koji tono odgovaraju broju ivotinja popisanih
na njezinoj vanjskoj povrini. Meutim, nisu pridali veliku pozornost tim
znakovima koje su u izvjeu o izvornom nalazitu naprosto opisali kao
'oblutke', stoga ih nisu ispravno evidentirali, a tijekom vremena su se i za
gubili. Drugi drevni tekstovi, poput onog koji se odnosi na ostatak 'rau
na 'pohranjenog u konoj vreici', nisu se protumaili kao raunovodstve
ne biljeke.
Tek nakon viegodinjih istraivanja, Denise Schmandt-Besserat je kona
no shvatila da je posrijedi zapanjujue napredan, 'pretpotopni' raunovod
stveni sustav, koji je nedvojbeno i najstariji na svijetu. Razliitim znakovi
ma oznaavali su se stoka i roba [slika br. 11]. U svom posljednjem izvjeu
Schmandt-Besseratova je identificirala oko 80 potpuno sauvanih i neo
tvorenih 'rauna', i ujedno ustanovila da u drugim oblicima toga sustava
takvi znakovi imaju izbuene rupe kroz koje se mogla provui uzica na
kojoj su bili nanizani, kao svojevrsni pretpovijesni privjesci za oznake.
Kako tvrdi Denise Schmandt-Besserat, najstariji od tih znakova moda
potjeu iz oko 8000. god. pr. Kr., to ih ini ak pet tisua godina starijima
od prvih egipatskih hijeroglifa i mezopotamskog klinastog pisma. Meu-

Slika br. 11: Raunovodstveni sustav iz pretpotopnog razdoblja, tj. oko 8000. god.
pr. Kr., koji je otkrila Denise Schmandt-Besserat. Svaki znak oznaava pojedinu
vrstu ivotinje ili robe.
tim, ti su znakovi bili izvanredno napredni. Primjerice, najstarija poznata
zbirka sadri 6 stoaca, 101 kuglu, 5 diskova, 73 cilindra, 1 tetraedar, 4 ovala,
1 pravokutnik, 1 trokut i 1 ivotinjsku glavu. Ta je zbirka, naime, otkrivena
u Tepe Asiabu na planini Zagros na podruju Kermanshe u Iranu. Tamo
nji, relativno primitivni stanovnici tek su nedugo prije toga preli iz lovako-skupljakog u poljoprivredni nain ivota, a ini se da su usvojili sustav
znakova kako bi vodili evidenciju o svom gospodarstvu koje se sada osniva
lo na itu.
Pitanje, dakle, glasi: jesu li ti drevni Iranci izumili sustav koji je uskoro
preao u meunarodnu uporabu, ili su ga jednostavno posudili od nekog
drugog naroda koji ga je prije izumio? Odgovor na to pitanje nije nimalo
jednostavan, kako je Denise Schmandt-Besserat ustrajno isticala. Stanov
nici 'Ain Ghazala u Jordanu koji su se specijalizirali za uzgoj koza, tim su
se sustavom znakova sluili takoer veoma rano u povijesti. A stanovni
ci Beldibija u jugozapadnoj Turskoj takoer su ga koristili prije kraja 8.
tisuljea pr. Kr. Stoga je, dakle, posve mogue da su taj sustav, koji je po-

stao veoma rasprostranjen, izumili stanovnici naselja na istoku Turske

koje tek treba biti otkriveno, iako, s obzirom na danas dostupne dokaze, to
ostaje samo jednom od mogunosti. Kako kae sama Denise SchmandtBesserat:
"... sjeverna Mezopotamija [koja ukljuuje dio istone Turske uz ju
goistoni rub Crnog mora] ne moe se odbaciti kao mogua kolijev
ka, budui da odsutnost znakova s poetka 8. tisuljea pr. Kr. na
tom podruju vjerojatno odraava samo nedostatak arheolokih is
kopavanja."
Revolucija koja se dogodila u kasnom kamenom dobu oko 8000. god. pr.
Kr., znaila je proizvodnju velikih koliina itarica i uzgoj velikog broja
ivotinja. Evidencija je iziskivala neku metodu, a kada je izumljen rauno
vodstveni sustav, posve je logino da je nadzor postao iznimno bitan.
Valja istaknuti jo jednu bitnu novu znaajku brojnih naselja iz pretpo
topnog razdoblja nakon mlaeg drijasa. Naime, iako su prema naim su
vremenim mjerilima to bila mala sela, prema mjerilima rane pretpovijesti
bila su veoma velika, mnogo vea od naselja starijih skupljako-lovakih
zajednica. Nadalje, broj kua u tim naseljima kojih je prvotno bilo nekoli
ko desetaka, ubrzo je i prerastao u stotine i ak tisue kua.
Zanimljivo antropoloko objanjenje za to poveanje broja stanovnika
jest injenica, da su itarice mnogo hranjivije od hrane lovako-skupljakog
drutva. Prethodno smo spomenuli da dananje majke lovkinje i skupljaice iz Khoisana doje svoju djecu do pete godine ivota, radi ega je koli
ina hranjivih kalorija u njihovim tijelima drastino smanjena. ena mora
odravati odreenu razinu tjelesne masti kako bi mogla ovulirati, a budui
da majke iz lovako-skupljakih zajednica doje svoju djecu pet ili vie godi
na, mogunost da zatrudne mnogo je manja. Primjerice, u drutvima koja
uzgajaju itarice, visokovrijedni hranjivi sastojci u itaricama iskljuuju
mogunost iscrpljivanja kalorija. Pod uvjetom da je opskrba itom relativ
no konstantna, takva e hrana odravati ene iznad kritinog minimuma,
omoguujui im da ee raaju djecu.
Razumno je, dakle, pretpostaviti da je nagli porast stanovnitva koji se
dogodio oko 9000. god. pr. Kr., u razdoblju nakon mlaeg drijasa, rezultirao
nestankom tog prirodnog regulatora stope nataliteta. Bez obzira na razlog,
populacijski porast se uistinu dogodio, a zajednice koje su se donedavno
sastojale od malih lutalakih skupina, pretvorile su se u gradove. A stanov-

nici tih gradova posjedovali su orua i dobra brojnija i raznovrsnija od

dotada poznatih, kao to su poljoprivredna orua, uzgojena stoka, itd.
To namee pitanje to se moglo dogoditi s tim velikim zajednicama i
svom njihovom stokom, robom i imovinom openito da su se okolnosti
promijenile nagore. Suoeni s nekom prijetnjom njihovu opstanku, lovci
i skupljai ne bi imali mnogo prepreka koje bi ih sprjeavale da se premje
ste na novo podruje s izvorima hrane koji bi bili dostatni da opstanu
neko due vrijeme. Ali za one koji su naviknuli na uzgoj itarica i stoke,
iznenadno pogoranje ivotnih uvjeta ili gubitak zemlje o kojoj su do tada
ovisili, predstavljaju posve drukiji problem. Njihov opstanak ovisi o odra
vanju odreenog broja uzgojenih ivotinja, ouvanju njihovih izvora hrane,
o znanju o uzgoju itarica, kao i o otkrivanju podruja na koja mogu pre
seliti svoja stada, sjemenje, poljoprivredna orua i ostalo, kako bi iznova
mogli zapoeti ivot. Svaka takva promjena nedvojbeno je velik i traumati
an dogaaj. A trebaju li prijei vode, moda ak moraju izumiti ili iznai
i neko prijevozno sredstvo - kao to su biblijski Noa i njemu srodni likovi
iz drugih predaja uinili kada su u svoje vrijeme bili suoeni s potopom.
Najupeatljiviji artefakt iz pria o potopu nedvojbeno je brod ili arka.
Da bi preko otvorenoga mora mogao prevesti osmero ljudi i velik broj i
votinja, kako se dade zakljuiti itanjem biblijske prie, to plovilo nije mo
glo biti izgraeno od nekog izdubljenog debla, nego je moralo biti prilino
veliko. to, dakle, znamo o sposobnostima 'pretpotopnog' drutva koje je
moda bilo kadro proizvesti takvo plovilo, i kada i gdje je izumljen brod?
Ljudi su brodovima plovili ak i tijekom ledenoga doba, kao i desecima
tisuljea prije prvoga konja i koije. Naprimjer, prema najnovijem datira
nju na temelju analize radioaktivnim ugljikom, zakljuuje se da su stanov
nici jugoistone Azije naselili Australiju oko 60.000. god. pr. Kr. Pritom su
morali prijei put preko mora dugaak najmanje 170 km, jer Australiju i
Aziju je razdvajao veliki oceanski kanal ak i u doba kada su razine svjetskih
mora bile mnogo nie nego danas. Prema tome, ti su ljudi ak i tada treba
li imati plovila.
Nadalje, u razdoblju neposredno nakon mlaeg drijasa, prije crnomor
skog potopa, Sredozemnim su morem sigurno plovili brodovi. To je oito
ak i bez otkria stvarnih brodova iz toga razdoblja, na temelju trgovine
dragocjenim opsidijanom za rezanje kamena koja je u to vrijeme bila ra
sprostranjena. Jedna znaajka opsidijana, izmeu ostalih, sastoji se u tome
to svaki pojedini kamen ima jedinstvenu strukturu koja omoguuje znan
stveno utvrivanje mjesta njegova podrijetla.

Naprimjer, u sluaju dobro istraene pilje u Franchthiju u Grkoj, koja

je bila naseljena od 8. tisuljea pr. Kr., znanstvenici su utvrdili da je opsidijan, otkriven meu ostacima iz starih razina naselja, ondje donesen s
otoka Melosa smjetenoga 120 km jugoistono od pilje. Nie razine mora
u to vrijeme ne bi oteavale plovidbu u tom dijelu Sredozemlja. A budui
da je mogue da su ljudi putovali duim, posrednim putom koji je dijelom
prolazio kopnom, ak bi i to putovanje ukljuivalo nekoliko zaustavljanja
na otocima.
Slino se moe zakljuiti i iz nedavnih otkria vezanih uz najstariju ko
lonizaciju sredozemnog otoka Cipra, smjetenog juno od Turske. Iz geo
logije Cipra proizlazi da se taj otok, koji je danas udaljen 70 km od turske
obale, nikada nije nalazio blie Turskoj, niti je s njome ikada bio povezan
kopnom. Osim toga, poznato je da su do 10. tisuljea pr. Kr. na njemu, to
se tie lokalnih vrsta ivotinja, ivjeli samo patuljasti slonovi, patuljasti
vodenkonji, dvije vrste mieva i jedna vrsta rovke. A nastupanjem mini le
denoga doba u mlaem drijasu, slonovi i vodenkonji su izumrli, a na Ci
pru su preivjeli samo mievi i rovke.
Oko 7000. god. pr. Kr. na otok su stigli prvi ljudski stanovnici. Bila je to
lutalaka skupina koja je osnovala 30-ak razliitih naselja, meu kojima je
najpoznatija Khirokitia. Gradili su prilino staromodne, okrugle kue od
izvrsnoga lokalnog kamena.
No, za nas najzanimljiviji aspekt toga naseljavanja jest injenica, da su
doseljenici na Cipar donijeli biljke i ivotinje koje na njemu do tada nisu
postojale. Tako su se na otoku iznenada pojavile ovce, koze, svinje i jeleni.
Kako se vidi iz broja kostiju, jelen koji je pripadao svjetlosmeoj vrsti
Dama mesopotamica, tvorio je ak 20-50% ukupne mesne hrane otoana,
to je obrazac koji ne nalazimo nigdje drugdje. Iako se divlji jelen ne moe
pripitomiti poput domaih ivotinja, moe jesti ovjeku iz dlana, moe ga
se nadzirati u zatvorenim panjacima i izdvojiti ga iz njegova krda kada je
potrebno meso divljai, to je, ini se, bila praksa prvih stanovnika Cipra.
Sve to vodi nas do temeljnoga zakljuka, naime, da je oko 7000. god. pr.
Kr. jedan ili vie brodova - na kojima je plovila migracijska populacija,
stoka za uzgoj, razne vrste biljaka i sjemena za uzgoj - isplovilo iz Turske
prema Cipru. ak i prije crnomorskoga potopa dogodila se velika seoba
stoarskih i poljoprivrednih zajednica, koja je bila veoma nalik Noinu pu
tovanju.
to se tie naina izgradnje takvih brodova, knjiga Postanka (6, 14)
govori da je Noa svoju arku izgradio od trske. I u inaici te prie u epu o

Gilgameu opisuje se da je akadskom 'Noi', Utanapitimu bilo reeno neka

srui ogradu od trske kako bi od nje sagradio brod koji e izdrati potop.
To potvruju najstariji sauvani opisi pretpovijesnih brodova. Slike na sti
jenama u Tassiliju i staroegipatski petroglifi prikazuju brodove izgraene,
kako se ini, od snopova osuene trske. Premda moda zvui nevjerojat
no, snopovi trske izrazito su koristan materijal. Budui da trska prirodno
pluta, kada se snopovi te biljke poveu u oblik plutajue platforme, trska
e biti sposobna za plovidbu otvorenim morem, osobito ako se pramac i
krma podignu dodatnim vezivanjem trske. Kako je primijetio norveki
moreplovac Thor Heyerdahl, proslavljen ekspedicijom 'Kon Tiki', a iji je
prekooceanski brod 'Ra' bio konstruiran na isti nain:
"Klasian tip broda od trske ... nedvojbeno je najsigurniji tip plovila
koji su pomorski strunjaci ikada izumili. Kompaktan kao vrsta
gumena lopta i sposoban da pluta kao ep, jahat e na valovima po
put morske ptice i preivjeti svaki uragan, a to stoga to nema trup
koji bi se mogao napuniti vodom. Trup broda izgraenog od snopova
trske omoguuje mu da se odrava na visokim valovima i ulazi u
pliake bez potrebe za izbacivanjem vode i bez straha od proputanja.
Svojom stabilnou i nosivou nadmauje drvene trupove brodova
iste veliine."
Kao glavni nedostatak brodova od trske arheolozi navode injenicu da je
materijal od kojega je izgraen ekoloki izrazito blagotvoran. To znai da
su anse da e se takvo plovilo sauvati u nekom prepoznatljivom obliku
devet tisua godina veoma male. No, ak i da arheolozi ne otkriju makar
jedan teretni brod iz toga ranog razdoblja ljudske povijesti, dokaz o posto
janju takvih brodova - i to prilino velikih - otkriven na Cipru i u drugim
zemljama, ne moe se osporiti. Iz toga slijedi da je ve u 6. tisuljeu pr.
Kr. doista mogla postojati laa sposobna za prijevoz velikog broja ljudi,
kao jedan od kljunih elemenata pria srodnih Noinoj.
Vidjeli smo, dakle, da je pretpotopno razdoblje bilo iznenaujue na
predno, budui da je ukljuivalo nekoliko izuma koje u naem 'civilizira
nom' svijetu uzimamo zdravo za gotovo. Isto tako, vidjeli smo da su se na
seljene zajednice brojano poveale u usporedbi s njihovim precima iz
lovako-skupljakih zajednica. No, unato tomu, veina naselja imala je
relativno mali broj stanovnika. Naprimjer, u pretpotopnoj Khirokitiji vje
rojatno nije ivjelo vie od 300-600 stanovnika. Asikli je moda imao
oko tisuu stanovnika, poput pretpotopnog Jerihona.

No je li igdje postojalo vee naselje? Na temelju svega to smo saznali,

ini se da je pretpotopno razdoblje prethodilo autokraciji i centralizaciji
moi u velikim prijestolnicama. Pa ipak, je li u to doba postojao grad ve
liinom nalik dananjem New Yorku, Manchesteru ili Sydneyu? Je li po
stojala neka pretpotopna metropola?
Nedvojbeno jest, kako emo vidjeti. Iako je otkriven prije etrdeset go
dina, o njemu se nije mnogo pisalo izvan arheolokih asopisa. I taj se
grad nalazio u dananjoj Turskoj. Kako se zvao? Catal Hyk, humak
( hyk ) na raskriju putova.

9. P O G L A V L J E

METROPOLA
IZ KAMENOGA DOBA
"Neolitika civilizacija otkrivena u Catal Hyku, blista poput
supernove meu prilino tmurnom galaktikom onovremenih
ruralnih kultura"
James Mellaart

Prohladne veeri u studenom 1958., i doslovno u izravnoj opasnosti od

ugriza lokalnih pasa ovara, britanski arheolog James Mellaart, koji je tada
boravio u Ankari, s dvojicom je svojih drugova prvi put posjetio Catal
Hyk u namjeri da istrai njegov humak. To se naselje prostire na povri
ni od 12,8 ha i na uzvisini od 910 m - to ga je moglo sigurno zatititi od
pretpostavljenog crnomorskog potopa - i smjeteno je u plodnoj turskoj
ravnici Konyji, oko 210 km juno od Ankare. Mellaart se poslije ovako
prisjetio svog prvog pregleda tog nalazita:
"Veina naselja ... bila je prekrivena tratinom i korovom (peganum
harmala), ali na mjestima na kojima su jugozapadni vjetrovi, za to
podruje uobiajeni, ogolili njegovu povrinu, jasno su se vidjeli tra
govi zidova od blatne opeke, koja je zbog poara poprimila crvenu
boju, kontrastnu sivom pepelu, slomljenim kostima, krhotinama
lonarije, orua i oruja od opsidijana. Na nae iznenaenje, ti se
ostaci nisu nalazili samo na podnoju humka, nego ak i na njegovu
vrhu, oko 15 m iznad povrine ravnice."
Za Mellaarta je ak i taj povran pregled bio dovoljan da zakljui da humak
potjee iz kasnog kamenog doba, i da je na tome mjestu dugo bio prilino
velik grad koji je u odreenom razdoblju naputen, to je onemoguilo
kasnijim kulturama da na njemu grade svoje zgrade. Slijedom toga, Me
llaart je 1961. zapoeo opsena iskopavanja, usredotoivi se na otkopava-

nje graevina u cjelini, umjesto primjene teoretski znanstvenijeg sustava

mrenog iskopavanja koji je tada zagovarala njegova kolegica, Kathleen
Kenyon, za koju je radio kao mladi terenski pomonik na iskopavanjima
u Jerihonu. Kako e se tri desetljea poslije uvjeriti turski arheolozi u Asikliju - koji se prije vulkanske erupcije u kojoj je uniten nalazio nasuprot
Catal Hyka,
na drugoj obali tada velikog jezera Konya - to prilino
movarno podruje onemoguavalo je silazak u netaknuto tlo ispod nala
zita. Stoga je bilo nemogue precizno utvrditi kada je to mjesto prvi put
naseljeno. Usprkos tomu, Mellaart je uspio iskopati 14 uzastopnih slojeva
naselja, to je upuivalo na pretpostavku da su ljudi ondje ivjeli moda
tisuu godina.
Mellaart je svoja iskopavanja usredotoio na malo podruje na jugoza
padnoj strani Catal Hyka, to se pokazalo izvanredno produktivnim.
Tamonje su kue, kao i u Asikliju, bile pravokutne i stoga mnogo moder
nije od koliba od trske iz relativno mlae povijesti ili okruglih kua u
Khirokitiji na Cipru. Kao i u Asikliju, te kue nisu imale vrata, ve se u njih
ulazilo kroz otvore na krovovima do kojih se uspinjalo ljestvama. Iako ta
kve drvene ljestve nisu sauvane, o njima svjedoe jasni tragovi u obukanim zidovima. U nekim sobama nalazile su se pei i ognjita, koja su obino
bila smjetena izmeu dviju kua. A kue su bile izgraene tako da su samo
one koje su se nalazile na rubu grada imale vanjske zidove. Stoga je svjetlo
dopiralo samo odozgo, budui da su krovovi svih kua bili razliite visine,
s otvorima koji su se nalazili na njihovu najviem dijelu. Sobe u unutranjo
sti kua bile su meusobno odvojene okruglim otvorima bez vrata.
Graevine Catal Hyka razlikovale su se od onih u Asikliju i po drugim
znaajkama, premda je tomu moda razlog dostupnost graevnoga materi
jala. Dok su graditelji Asiklija uspjeno iskoritavali mjesni vulkanski ka
men u kombinaciji s blatnom opekom, omiljena graditeljska metoda u
Catal Hyku,
barem u njegovim starijim razinama, bio je drveni kostur.
Naime, najprije se gradio kostur od tvrdog, bjelogorinog drveta koji je
mogao samostalno stajati i koji se potom, prema potrebi, oblagao nepotpornim zidovima, slino kuama srednjovjekovne i tudorovske Engleske. Za
to se odabiralo bjelogorino drvo, poput hrasta i bora, koje se posebno
dopremalo iz uma u udaljenim brdima, i to vjerojatno rijenim putom.
Stabla su se paljivo tesala i tako obraeno drvo nakon toga se postavljalo
kao okomite i krovne grede. Ti su se zidovi potom oblagali pravokutnim
opekama od blata, koje su se paljivo oblikovale u odgovarajue veliine u
drvenom kalupu izraenom irokom (tesarskom sjekiricom).

Slika br. 12: Sagovi razliitih uzoraka, koji su ukraavali jedno od svetita u Catal
Hyku. [Manja slika] Najosnovniji tkalaki stan na kojima su se tkali sagovi, a
kojim se slue i dananji nomadi.

Catal Hyk se, stoga, smatra najstarijim poznatim naseljem u kojemu

se prvi put poela upotrebljavati oblikovana (premda nepeena) opeka za
izgradnju kua. Osim toga, zanimljive su i graditeljske metode kojima su
se sluili njegovi stanovnici, osobito tesarska obrada tvrdoga drveta za
izradu drvenog kostura. Sline znaajke imaju i nastambe koje je Ballard
otkrio oko 480 km sjevernije u Crnom moru. (vidi 75. str.). Iako su ta tuma
enja moda provizorna, s obzirom da jo uvijeknemamo dovoljno spozna
ja o crnomorskim graevinama, brojne naznake upuuju na istu kulturu.
Mellaart je iskopavao Catal Hyk u razdoblju izmeu 1961. i 1965.,
pri emu je pozornost usredotoio samo na najistoniji od dvaju njegovih
humaka jer je zapadni, kako je utvrdio na temelju povrnog pregleda,
mlaega podrijetla. U cjelini, iako je otkopao samo tridesetinu povrine
toga istonog humka, Mellaart je otkrio oko 150 razliitih graevina. To

Slika br. 13: Reprodukcija najstarijeg poznatog prikaza pejzaa na svijetu, otkri
venog u Catal Hyku prikazuje grad s eruptirajuim vulkanom u pozadini.
Izradio James Mellaart.
znai da je u doba njegova procvata, u 8. i 7. tisuljeu pr. Kr., u Catal
Hyku ivjelo izmeu pet i sedam tisua ljudi, to ga je inilo veim od
svih drugih poznatih gradova iz toga ranog razdoblja. Kao i veina drugih
naselja iz toga relativno mirnog pretpovijesnog razdoblja, Catal Hyk
nije imao obrambene zidove, a prema mjerilima dananjih gradova, mogli
bismo ga smatrati veoma rustikalnim. Putnik koji bi u 8. tisuljeu pr. Kr.
posjetio to naselje smjeteno na obali tada velikog, a danas ve odavno
isuenog jezera Konya, najprije bi pomislio da je stigao u naprednu poljo
privrednu zajednicu. Na panjacima bi pasla stoka i ovce, dok bi na prostra
nim okolnim poljima rasla penica i mnotvo najrazliitijeg povra. Ipak,
ta pretpotopna metropola - pet tisua godina starija od egipatskih pira
mida - u mnogim je aspektima bila izvanredno napredna i vrlo slina,
recimo, dananjem Chicagu ili enevi.
Osim naznaka koje nalazimo i u Asikliju i poecima planirane urbani
stike gradnje, ini se da je opi standard kuanstava u Catal Hyku bio
visok. Njegovi su stanovnici brino skrbili o istoi svojih soba, a arheolozi
su samo u rijetkim sluajevima pronalazili otpatke hrane u obliku kosti
ivotinja. Zidove kua gotovo su svake godine oblagali svjeom bukom.
Sanitarne uvjete odravali su ak i neobino dobro ureenim sustavom za
zbrinjavanje otpada, tako da su smee odlagali u privatnim dvoritima
izmeu kua i potom ga redovito spaljivali.
Drveni kosturi kua posvuda su bili obojeni crveno, kao da je to bila
neka 'nacionalna boja toga grada. Iako su se crvenom ujedno naglaavali

drveni kosturi kua, umjesto njih, kako je primijetio Mellaart, kasnije su

se uglavnom gradili nosivi zidovi od blatnih opeka. Zidovi od blatne ope
ke, podovi i stropovi u svim su se razdobljima paljivo oblagali finom bi
jelom glinom, i potom ukraavali ivopisnim muralima i kipovima. A
upravo nam murali - moda najstariji poznati 'kuni ukrasi' - daju neke
naznake o tehnolokom i kulturnom razvoju stanovnika Catal Hyka u
8. i 7. tisuljeu pr. Kr.
Neki od tih obukanih zidova oslikani su apstraktnim motivima koji,
kako je istaknuo Mellaart, predstavljaju sloene ornamente kojima su se
poslije ukraavali turski sagovi, tradicionalni sagovi koji se tkaju na tkala
kim stanovima. A budui da Mellaart tvrdi da su zidne slike sigurno pre
slike ornamenata na sagovima, a ne obrnuto, danas se smatra da se umije
e izrade tih sagova i uz nju vezana predaja (tvrdi se da svaki ornament
pripovijeda svoju priu) razvilo prije ak devet tisua godina. Sagovi u
dananjim turskim kuama esto slue kao areni zidni i podni ukrasi, dok
se u nekim zajednicama tradicionalno izrauju na obinom, ali tehniki
impresivnom vodoravnom tkalakom stanu. Iz toga, dakle, moemo zaklju
iti da su 'pretpotopni' tkalci iz Catal Hyka razvili barem slinu tehnolo
giju, i to prvu takvu u svijetu - usporedimo li je s nekom drugom pozna
tom preteom.
Mellaart je na zidu jedne od kua u Catal Hyku otkrio i veoma zanim
ljiv prikaz pejzaa. A s obzirom da je stara oko devet tisua godina, pred
stavlja prvu takvu sliku na svijetu [slika br. 13]. Ali ono to je ini tako iz
vanrednom injenica je da se osim prikaza grada (ili, barem, skupine
gradskih kua) koji je takoer najstariji na svijetu, u pozadini jasno vidi
erupcija vulkana. Mellaart je to ovako opisao:
"Teko da se vulkanska erupcija mogla jasnije naslikati: iz vrha izbija
vatra, lava tee iz otvora na njegovu podnoju, oblaci dima i iskre
pepela nadvijaju se nad njegovim vrhom i slijevaju niz vulkanske
padine i posvuda uokolo; sve to umetnuto je u ovu sliku."
Budui da je umjetnik iz 7. tisuljea pr. Kr. naslikao vulkan s dva vrha,
Mellaart i drugi samouvjereno su ga poistovijetili s Hasan Dagom. Hasan
Dag, koji se iz Catal Hyka moe vidjeti na drugoj strani jezera Konya,
jedini je vulkan u sredinjoj Anatoliji koji se odlikuje tom jedinstvenom
znaajkom. Upravo je erupcija Hasana Daga uzrokovala propast Asiklija,
radi ega je jedan znanstvenik pretpostavio da spomenuta slika moda

prikazuje upravo taj dogaaj. Meutim, ta slika iz Catal Hyka nastala je

oko tisuu godina nakon unitenja Asiklija. Hasan Dag bio je aktivan vul
kan sve do 2. tisuljea pr. Kr., pa je mnogo vjerojatnije da je umjetnik
naprosto naslikao ono emu je on (ili ona) osobno svjedoio/la u Catal
Hyku.
Drugi prizori naslikani na zidovima u Catal Hyku pruaju neke bitne
naznake o pretpotopnim stanovnicima toga grada i njihovu nainu ivota.
Mukarci, od kojih su neki odjeveni u koe leoparda, prikazani su u plesu
i lovu, neki od njih oko struka nose torbe za skupljanje hrane. Ti prizori
nevjerojatno nalikuju onima s tassilijskih fresaka iz faze 'Roundhead'. Na
nekim slikama mukarci su ogrnuti, kako se ini, tkaninom oko bokova,
dok im je koa obojena crveno. Katkad su prikazani u lovu na obinoga
jelena (cervus elaphus), kojeg love lukom i strijelom, dok na drugim slika
ma okruuju, ali ne ubijaju, velika goveda nalik turovima (bos primogenius), danas izumrlom vrstom divljega goveda. Kako smatraju Mellaartovi
savjetnici, zoolozi Dexter Perkins i Pierre Ducos, dolina Konya zbog obilja
vodenih izvora pogoduje rastu takvih velikih vrsta.
injenicu da je uzgoj velike stoke bio od najveega znaaja za stanovni
ke Catal Hyka, potvruje i analiza ostataka hrane. Te su analize pokaza
le da je oko 90 % ukupne hrane ivotinjskoga podrijetla tvorilo meso sto
ke, koja se koristila i za noenje tereta i vuu. Struna analiza kostiju takoer
je pokazala da su te ivotinje bile udomaene ve u najranijim etapama
razvoja grada. Dakle, moemo sigurno rei da je Catal Hyk, bez obzira
to bismo jo o njemu moda mogli saznati, prije devet tisua godina bio
stoarski grad, u kojemu se umijee uzgoja stoke oito razvilo oko dva ti
suljea nakon pripitomljavanja koza i ovaca.
Stoarstvo - iako je nemogue utvrditi jesu li te ivotinje prvi put pripi
tomljene u Catal Hyku - nipoto nije bila jedina znaajna djelatnost
stanovnika Catal Hyka. Neke od najboljih enciklopedija pripisuju izum
pekarskoga umijea drevnim Egipanima. Meutim, pet tisuljea prije
osnutka najstarije egipatske dinastije, stanovnici Catal Hyka u dovolj
noj su mjeri razvili kulinarsku vjetinu pripreme penice i jema i ve su
tada proizvodili kruh. Jedino tako moemo objasniti pei za peenje, za
razliku od ognjita za kuhanje, koje je Mellaart otkrio u tamonjim nastam
bama, primijetivi: "... stjee se dojam da je svaka obitelj pekla svoj kruh."
Nadalje, u dva sloja koja datiraju iz 7. tisuljea pr. Kr., otkrivene su dvije
velike pei od opeke koje su se nalazile u dvoritu, a na temelju kojih je
Mellaart zakljuio da su pripadale pravoj pekarnici.

Na jelovniku stanovnika Catal Hyka nalazio se i graak, ulje od sjeme

na goruice, jestivi irovi, divlje jabuke, bob, groe, eeri, orasi, pistaciji,
ptija jaja, riba i ptice. Ti pretpotopni stanovnici uivali su u zadivljujue
raznolikoj hrani, dostojnoj stanovnika bilo kojeg dananjega grada sline
veliine.
U prethodnom poglavlju spomenuli smo da je najstariji komad tkanine
na svijetu otkriven u Cayonuu, koji se nalazi oko 400 km istono od Catal
Hyka. Sa zidnih slika jasno proizlazi da se u Catal Hyku rano razvila
tkalaka djelatnost. Osim ve spomenutih tkanina koje su mukarci nosili
oko bokova, ene su na slikama prikazane odjevene u raskono obojene i
ornamentirane haljine, koje su oito bile izraene od tkanih materijala.
Jedan kipi od peene gline prikazuje jedru enu odjevenu u izrazito kratku
suknju s obrubom, nalik onima iz 1960-ih i koulju od leopardove koe
privrenu naramenicama. Mellaart je otkrio pougljenjene, ali dobro
ouvane komadie tekstila, na temelju kojih je zakljuio da su stanovnici
poznavali razliite metode tkanja.
to se tie naina izrade ornamenata na haljinama, Mellaart je otkrio
velik broj peata od peene gline, krunih, ovalnih i u obliku cvijeta, a svi
su imali ravnu donju povrinu sa spiralnim i drugim uzorcima. Zakljuio
je da su se ti peati koristili za otiskivanje uzoraka na haljinama, premda
su drugi pretpostavili da su se koristili za otiskivanje ornamenata na koi,
dok neki kipii upuuju na to da su stanovnici Catal Hyka moda oslika
vali svoja tijela. U svakom sluaju, ti peati nedvojbeno predstavljaju je
dan od najstarijih oblika tiskarske tehnologije, koji je izumljen osam tisu
a godina prije Gutenbergove tiskarske pree.
Kako smo spomenuli u prethodnom poglavlju, dokaz u obliku drvenih
proizvoda rijetko mogu preivjeti razorno djelovanje vremena, ali Catal
Huyuk predstavlja znaajnu iznimku, budui da je Mellaart, izmeu osta
log, otkrio izvanredno vjeto i napredno obraene drvene predmete [slika
br. 14]. Naprimjer, iako je najblie izvorite jelovine gorje Taurus, jugoza
padno od Catal Hyka, gradski tesari su uz pomo iskljuivo kamenoga
orua rezbarili ovalne zdjele i posude za meso od jelovine s ukrasnim
drkama, koje su oblikovali toliko struno da izgledaju moderne ak i danas.
Jednako vjeto i ukusno oblikovali su i drvene kutije s drkama i vrsto
prianjajuim poklopcima. Mellaart je ak otkrio savreno oblikovanu dr
venu aicu za jaje, to je moda takoer jedna od prvih takvih specijalizi
ranih posuda na svijetu.

Slika br. 14: Primjerci najstarijih visokokvalitetnih drvenih predmeta na svijetu

(gore) i tiskarske naprave (manja slika) otkriveni u Catal Hyku.
Osim tesarstva, obilje trstike u okolnim movarama upuuje na mogu
nost razvijenog koaratva, a s tim u svezi, Mellaart je u praktiki svim
slojevima Catal Hyka otkrio otiske ili pougljenjene ostatke koarake
robe. Koaratvo se koristilo za izradu svih vrsta spremnika - spremita za
hranu, posuda za ito, kutija za zrcalo, ak i za izradu djejih ljesova. ini
se da su se mjesni obrtnici radije bavili koaratvom i drvodjelstvom nego
li lonarstvom. Naime, iako je lonarija otkrivena ve u najstarijim dostup
nim slojevima naselja u Catal Hyku, zajedno s peima u kojima se pekla, stanovnici su bili skloniji tradicionalnijim proizvodima. To jasno pro
izlazi iz injenice da su lonarski predmeti iz Catal Hyka, u usporedbi s
drugim povrinama, veoma rijetko raskono ukraeni i obojeni i esto
nalikuju drugim spremnicima, kao to su drvene kutije ili kone torbe, a
ne predstavljaju samostalna umjetnika djela. Unato tomu, lonarija iz
Catal Hyka
jedna je od najstarijih u zapadnom svijetu, to bi dodatno

mogla potvrditi otkria keramike u niim slojevima toga naselja od onih

koji su do sada istraeni.
Jednako razvijeno umijee pokazuju otkriveni predmeti od kostiju i
kamena. Uz kostur jednoga mukarca Mellaart je otkrio obredni bode od
kremena s izvanredno lijepo oblikovanom i nazupanom otricom. Drak
bodea izraen je od kosti, lijepo oblikovane u lik zmije ije je tijelo strplji
vo izdubljeno sitnim rupama nalik ljuskama. Pretpostavlja se da je drka
prilijepljena uz bode mjeavinom vapna i biljne smole, pri emu je dodatno
privrena finim konopcem vrsto omotanim oko donjega dijela drke. Ele
gancija dizajna i kvaliteta izrade teko bi se ak i danas mogle nadmaiti.
Posvuda u Catal Hyku Mellaart je otkrivao zapanjujue dokaze tehno
loke specijalizacije. Kako su, pitao se: "... polirali zrcalo od opsidijana,
vrstog vulkanskog stakla, a da ga pri tome nisu ni zagrebli i kako su bui
li rupe u kamenim kuglicama (ukljuujui opsidijan), koje su toliko sitne
da kroz njih ne moe proi ak ni najfinija suvremena elina igla?"
To nas podsjea na izbuene rupe koje je arheolog Roberta Ballarda,
Fredrik Hiebert, vidio na pretpotopnom oruu koje je izvadio s dna Crnog
mora. Nadalje, istom je tehnologijom zacijelo izraen i najstariji poznati
primjerak zubarskoga instrumenta, nedavno otkrivenog u Mehrgarhu u
dananjem Pakistanu. Meu grobovima u tom selu otprilike iste starosti kao
i Catal Hyk, iji su se stanovnici takoer bavili poljodjelstvom i izradom
elegantnoga nakita, arheolozi sa Sveuilita u Missouriju otkrili su luba
nju sa zubom koji je imao savreno okruglu i struno izbuenu sitnu rupu.
Elektronskim mikroskopom - koji je Mellaartu bio nedostupan 60-ih go
dina prologa stoljea - opaen je uzorak koncentrinih brazdi, "... gotovo
sigurno oblikovanih krunim kretanjem builice s kamenim svrdlom."
Stanovnici Catal Hyka bili su i vjeti obraivai metala. U jednom
od niih i, prema tome, starijih slojeva iz otprilike poetka 7. tisuljea
pr. Kr., Mellaart je otkrio bakar i olovo koji su se koristili za izradu perli,
privjesaka i drugih ukrasa, a neki su imali cjevast oblik za ukraavanje en
skih suknji od konca. Iako su se ti predmeti uglavnom izraivali obradom
bakrenih gruda ekiem, Mellaart je u jednom od gornjih slojeva otkrio
trosku, iz ega proizlazi da se bakar vadio iz rudae taljenjem, to, pak,
upuuje na postojanje prave metalurgije. Kako je sam priznao: "... ne bi nas
iznenadilo da su poznavali zlato i srebro, premda ti metali tada jo nisu
bili otkriveni." Kada su, dakle, i gdje ti ljudi nauili taliti metale?
Valja nam za sada ostaviti tu zagonetku nerijeenom, i postaviti pitanje
tko su tono bili ti ljudi. Neosporno je da su ivjeli u Turskoj dugo prije

dolaska Turaka, Mongola, Arapa, Rimljana, Grka ili Hetita. to, dakle, zna
mo o njihovoj rasi ili jeziku? Odgovor na to pitanje moe nam pomoi da
utvrdimo identitet vlasnika pretpotopnih kua s drvenim kosturima koje
je Robert Ballard otkrio pod morem ispred Sinopa.
Kako je Mellaart ustanovio, stanovnici Catal Hyka, kao i Asiklija,
obiavali su pokapati svoje mrtve, osobito ene i djecu, ispod podova ku
a, to omoguuje analizu kostiju otkrivenih na tim lokacijama. Naalost,
60-ih godina prologa stoljea, kada je Mellaart provodio svoja iskopava
nja, DNK analiza jo nije bila ukljuena u arheoloka istraivanja, ve je
prevladavala antropoloka analiza tipova lubanje. Kako je izvijestila Mellaartova glavna antropoloka savjetnica Denise Ferembach s 'Institut de
Paleontologie Humaine', lubanje oko 59% stanovnika Catal Hyka bile
su izduene, takozvane euroafrike lubanje, 17% stanovnitva tvorila je
sredozemna rasa slabije grade i izduenih lubanja, a 24 posto stanovnika
imali su kratke lubanje, poput stanovnika alpskih podruja. Premda se
takvoj kategorizaciji danas ne pridaje velika vrijednost, jasno je da je sta
novnitvo Catal Hyka bilo izmijeano i da nije tvorilo jedinstven rasni
tip. Stasom, koji je nedvojbeno bio potpomognut dobrom prehranom, ti
se ljudi nisu mnogo razlikovali od dananjih, tako da su mukarci u prosje
ku bili visoki izmeu 1,78 i 1,63 m, a ene izmeu 1,63 i 1,52 m. Meu
tim, nita od toga nas ne pribliava utvrivanju rasne skupine kojoj su
moda pripadali, ili jezine obitelji iz koje je njihov jezik moda potjecao.
Ipak, prilino smo dobro upoznati s njihovom religijom. Mellaart je pret
postavio da je dio Catal Hyka koji je on iskopao predstavljao vjersku
etvrt, jer je svaka etvrta kua naizgled bila svetite. U njima su se nalazile
neke od ranije spomenutih zidnih slika, kao i mnotvo podataka o jedin
stvenim religijskim obiajima stanovnika Catal Hyka.
Prije svega, ini se da je glavno boanstvo grada bila veoma mona e
na. S obzirom da ne poznajemo jezik kojim su govorili stanovnici Catal
Hyka, ne znamo kako se zvala. Meutim, na temelju njezinih razliitih
prikaza moemo gotovo sigurno zakljuiti da je to bila Velika boica maj
ka. Ona je bila boica spolnosti i plodnosti ljudi, pripitomljenih i divljih
ivotinja, uzgojenih i divljih biljaka, kukaca, zatitnica obreda roenja i
smrti, itd.
Uz tu Veliku boicu majku usko je bio povezan bik. Jedna od najzanim
ljivijih znaajki svetita u Catal Hyku glave su bikova objeene na zidu
iznad oltara [slika br. 15], koji podsjeaju na glave ustrijeljenih jelena i
tigrova koje su lovci u 19. st. vjeali na zidovima svojih salona. Katkad ti
bikovi vise pojedinano ili u skupinama od tri. Katkad se iznad njih nala-

ze reljefi s prikazom Velike boice majke rairenih nogu kao da raa dije
te ili, u ovom sluaju, moda bika, budui da u nekim sluajevima iz nje
zine stidnice izlazi bikova glava. Znanstvenici pretpostavljaju da je bikova
glava predstavljala muevnost, a boica svoju nadmo nad tim principom.
Neke bikove glave izraene su od gline, druge od gipsa, a neke su stvarne
glave bikova. Osim njih, u svetitima se nalaze i niski stupovi u koje su
umetnuti bikovi rogovi, element koji u kasnijim kulturama esto predstav
lja rogove posveenja. to se tie bikova naslikanih na zidovima svetita u
Catal Hyku,
oni su uvijek okrenuti prema gorju Taurus (lat. bik), to,
kako je hladno primijetio Mellaart: "... moda nije sluajno."

Slika br. 15: Dva od brojnih svetita otkrivenih u Catal Hyku, koja upuuju na
postojanje kulta bika (rekonstrukcija Jamesa Mellaarta).

Meutim, panteon stanovnika Catal Hyka nisu tvorila samo enska

boanstva, jer Mellaart je otkrio i kipie mladoga boga koji sjedi. Drugi
slini kipii otkriveni na drugim mjestima prikazuju muko boanstvo u
erekciji, a tragovi na najmanje jednom od takvih kipia iz Catal Huyuka
upuuju na to da je penis odlomljen.
Druge znaajke koje je Mellaart iznova otkrivao u svetitima upuuju
na to, da su stanovnici Catal Hyka ve tada imali naprednu teologiju i
mitologiju. ini se da se velika pozornost pridavala blizancima, jer su u
nekima od njih kipii boica smjeteni jedan pokraj drugoga. U jednom
svetitu otkriveni su i kipii od plavog i smeog vapnenca koji, premda su
slomljeni u oitom pokuaju izvlaenja njihovih magijskih svojstava, prika
zuju dvije boice s djetetom, moda Trojstvo. Meu njima se nalazi i kipi
leoparda kojeg su stanovnici Catal Hyka, ini se, tovali kao svetu kra
ljevsku ivotinju, budui da se u jednom svetitu nalazi visoki reljef dvaju
leoparda heraldiki okrenutih jednog prema drugome.
Sama injenica da su stanovnici Catal Hyka pokapali svoje mrtve
ispod podova kua - ili, tonije, ispod platformi koje su ivi koristili kao
krevete - upuuje na to da su vjerovali u zagrobni ivot, ali i na vjerovanje
u mrtve koji ope sa ivima putem snova, u to i danas vjeruju mnogi
plemenski narodi.
Ali za razliku od drevnih Egipana koji su se pojavili kasnije, ini se da
nisu smatrali potrebnim ouvati tijela mrtvih. Upravo suprotno. U nekim
svetitima u Catal Hyku prikazani su veliki leinari, od kojih neki ima
ju ljudske noge, poput boice u liku ptice, koji kljucaju tijela mrtvih ljudi.
ini se da su tijela mrtvih namjerno izlagana vani kako bi ih ptice kljucale,
to je uvrijeen obiaj meu nekim dananjim tibetanskim narodima koji
su uspjeli odrati svoju tradicionalnu religiju. Ptica prikazana na svetitu
u Catal Huyuku nedvojbeno je otrodlaki leinar (gyps fulvus), impresiv
no stvorenje s rasponom krila 275 cm, a koji se i danas moe vidjeti kako
nadlijee ravnicu Konya, povremeno se obruavajui na strvine. Kako je
Mellaart primijetio, njihovi kljunovi: "... ne ostavljaju tragove na kostima,
ve samo razdiru meso, ne dotiui pri tom mozak u lubanji." Mogue je
da su stanovnici Catal Hyka leinare smatrali utjelovljenjem boice
koja prenosi due mrtvih u zagrobni ivot, i potom njihove ogoljene kosti
odnosi natrag na njihov posjed kako bi ondje mogli boraviti meu ivim
lanovima svoje obitelji. Jedna zanimljivost grobova u Catal Hyku koju
je Mellaart zamijetio jest injenica, da su u njima uglavnom pokopane
ena i djeca, dok mukarci, ini se, nisu imali tu povlasticu.

Osim to je bila boica smrti, zatitnica Catal Hyka bila je i boica

spolnosti. Reljef koji prikazuje mukarca i enu u spolnom inu, a koji je
Mellaart otkrio u jednome od svetita, najstariji je poznati prikaz toga
ina koji e se u kasnijim kulturama nazivati svetim brakom. Nadalje, bo
ica je nedvojbeno bila i zatitnica plodova takve zajednice, roenja djete
ta. Jedno od svetita koje je otkrio u Catal Hyku Mellaart je nazvao
Crvenom odajom, jer to je bila jedina prostorija na koju je naiao tijekom
svojih iskopavanja u kojoj je ak i vapnencem obloen pod bio obojen u
crveno, zajedno s ostalim namjetajem i priborom. Na jednom zidu te
sobe nalazila se slika ena u inu raanja, a Mellaart je pretpostavio da je
ta soba sluila kao prostorija za primalje ili rodilite - to je sigurno prva
takva prostorija na svijetu.
Meutim, na to svojstvo boice moda najvie upuuje kipi koji je
Mellaart otkrio u posudi za ito oko najgornjega sloja Catal Hyka, to
znai da potjee iz razdoblja neposredno prije nestanka grada [slika br.
16]. Taj kipi, visok samo 13 cm, prikazuje boicu koja sjedi na prijestolju
izmeu dva leoparda, to je najstariji poznati takav prikaz boice, ali, kako
emo poslije vidjeti, ne i jedini. No, premda je prikazana s prenaglaenim
grudima i bokovima, kao na starijim kipovima 'boice plodnosti', taj se
kipi razlikuje po tome to joj se izmeu bedara jasno vidi dijete u proce
su raanja.

Slika br. 16: Glineni kipi Velike boice majke pri porodu, koja sjedi na prijesto
lju izmeu dva leoparda. Glava boice, koja je bila namjerno otkinuta, naknadno
je restaurirana.

Nema nimalo dvojbe da je taj kipi imao magijsko znaenje, jer je i u

ovom sluaju boici odlomljena glava radi ponitenja njezine moi, kako
se nitko drugi ne bi mogao njome koristiti.
Namee se veoma zanimljivo pitanje: zato je taj kipi bio oskvrnut i
baen? Budui da je otkriven u blizini povrine humka na kojemu lei
Catal Hyk, nema nimalo dvojbe da su te okolnosti bile iste koje su prouz
roile propast i naputanje samoga Catal Hyka.
to je, pak, moglo biti uzrokom ieznua grada? Stanovnike Catal
Hyka zacijelo je pogodila nekakva velika katastrofa. Kako su pokazala
Mellaartova otkria, nakon to je zajednica vie od tisuu godina mirno
ivjela na tom plodnom mjestu bogatom vodom, neto ju je iznenada sa
tjeralo u kripac i istjeralo van. Stanovnici su skupili svu imovinu koju su
sa sobom mogli ponijeti (pri emu su za sobom ostavili kipi Velike boi
ce majke) i, kako se ini, nestali bez traga. to ih je primoralo na tako dra
stian korak?
Prilino sigurno moemo kazati da je Catal Hyk naputen oko 6000.
god. pr. Kr., samo etiristo godina prije crnomorskoga potopa. A jedan
znaajan trag, kojeg je Mellaart bio itekako svjestan jo 60-ih godina pro
log stoljea, jest injenica da stanovnici Catal Hyka nisu bili jedini me
du onovremenim zajednicama koje su iznenada napustile svoju viestolje
tnu naseobinu. Kako emo otkriti, ini se da se u 6. tisuljeu pr. Kr. nije
dogodila samo jedna, nego dvije velike katastrofe.

10. P O G L A V L J E

DVOSTRUKA KATASTROFA
"Ovaj klanac ve je izdrao dvjesto puta veu koliinu vode od
one koja danas tee Nijagarinim slapovima, a dovoljna je da
podigne razinu Crnoga mora za 15 cm dnevno.."
William Ryan i Walter P i t m a n

Kada arheolog otkrije drevno naselje iji najvii i, prema tome, najmlai
slojevi potjeu iz kasnoga kamenog doba - kako je Mellaart primijetio
tijekom prvog pregleda Catal Hyka - jedini razuman zakljuak koji e
iz toga izvesti bit e da je naseljavanje toga mjesta zacijelo prestalo u istom
razdoblju. Isto se sigurno dogodilo i s istonim humkom Catal Hyka,
ije smo znaajke opseno opisali u prethodnome poglavlju.
Prema Mellaartovu sustavu oznaavanja slojeva naselja u istonom
humku Catal Hyka, najstariji sloj oznaen je znakom X, a posljednji ili
najmlai kao Slojevi 0 i 1. Tri druga sloja oznaena su kao poddiobe unu
tar toga sustava. Budui da su to najvii slojevi, valja uzeti u obzir mogu
nost odstupanja s obzirom na erozivne uinke tijekom tisuljea. Ali Me
llaart je na temelju dostupnih tragova zakljuio da je do tada uspjean i
izvanredno napredan grad najedanput tajanstveno 'umro'.
Brojne gradove drevnoga svijeta opljakali su strani napadai, o emu
svjedoe arheoloki nalazi u obliku razorenih spomenika, divljaki unite
nih svetita i nepokopanih trupala razbacanih po ulicama. Iako je Mella
art ustanovio da su neke kue izgorjele u poaru, to su bile samo lokalizirane
nesree, a ne djelo neprijateljskih osvajaa - kao u sluaju kada se spaljiva
nje smea otelo nadzoru.
Isto tako, Mellaart nije otkrio dokaz o kakvoj razornoj epidemiji. U
takvim sluajevima obino se otkrivaju tijela mrtvih koja nisu pokopana ili
su nabacana u masovnim grobnicama. No bez obzira to se dogodilo u
Catal Hyku, ini se da je oko sedam tisua njegovih stanovnika 'napro
sto' skupilo svoju pokretnu imovinu i mirno napustilo grad, u kojemu su

njihovi preci ivjeli moda i vie od tisuu godina. Razlog njihova odla
ska kao i sljedee odredite nisu poznati.
ezdesetih godina 20. st, kada je Mellaart provodio svoja iskopavanja,
datiranje radioaktivnim ugljikom bila je jo relativno nova znanstvena
metoda. Radiokarbonska datiranja uzoraka drveta i ita koje je uzeo iz
najmlaih slojeva Catal Hyka, pokazala su da je to naselje naputeno oko
5600. god. pr. Kr. Od tada su izvrene neke promjene temeljnih pretpostav
ki na kojima se osniva radiokarbonska metoda datiranja, to je rezultiralo
pomicanjem tog odreivanja vremena unatrag za est stoljea. Meutim, s
obzirom na nepreciznost te metode, 6000. god. pr. Kr. moe se smatrati
najvjerojatnijim datumom, uz odstupanje od oko dvjesto godina.
Jedan od tragova koji bi mogli objasniti to se dogaalo u Catal Hyku
prije njegova naputanja, injenica je da se kostur od tvrdoga drveta, koji
je bio omiljena graditeljska metoda u starijim slojevima naselja, u kasnijim,
mnogo mlaim slojevima koristio znatno rjee. Od otprilike V. sloja gradi
telji su nosive zidove uglavnom oblagali opekama od blata, a u Sloju II
koristili su iskljuivo potpornje od blatne opeke. Iako je mogu razlog
tomu bila naprednija tehnologija izrade opeka i izgradnje kua od opeke,
moda je zbog klimatskih promjena opskrba drvetom bila mnogo oskud
nija ili ga je bilo tee dopremati u Catal Hyk.
Meutim, Catal Hyk sigurno nije bio jedino naselje koje je tajanstve
no naputeno oko 6000. god. pr. Kr. Neposredno prije poetka radova na
humku, Mellaart je iskopavao nalazite u Hacilaru, koje takoer potjee iz
kasnoga neolitika. To selo takoer se nalazi na prostranoj visoravni sre
dinje Turske, ali oko 190 km zapadno od Catal Hyka i sjeverno od sre
dozemne luke Antalye. Mellaart je ustanovio da slojevi Hacilara koji su
bili iste starosti kao i oni na istonom humku Catal Hyka, sadre neke
sline znaajke, kao to su pravokutne graevine. Ipak, to selo nije doseg
nulo isti stupanj razvoja. Naprimjer, njegovi poljoprivredni proizvodi bili
su mnogo jednostavniji, a nije bilo ni lonarije. No i ono je naputeno ot
prilike u isto vrijeme.
Taj obrazac naputanja naselja nalazimo gotovo posvuda. U prethodnom
poglavlju govorili smo o naseljima na Cipru koja su osnovana nakon to
su na taj otok donesene pripitomljene ivotinje i uzgojene biljke s kopna.
Stanovnici tih naselja takoer su razvili naprednu i, ini se, utemeljenu
kulturu. Opredijelili su se za izradu kamenina od lokalnoga andezita umje
sto lonarstva, premda su potonjim poeli. Kao i u Catal Hyku, arheolo
zi nisu pronali nikakve tragove koji bi upuivali na to da su Ciprane iz
kasnoga kamenog doba potisnuli neki strani osvajai. Ipak, injenica je da

su iznenada, i unato uspjenom uvoenju poljoprivrede i stoarstva na

Cipar, napustili svoja naselja i nestali u nepoznatom pravcu - i to sigurno
brodovima, kako su na otok i doli.
Isti obrazac nalazimo i u Palestini i sirijskim stepama. Ve spomenuto
naselje Bejda, smjeteno juno od Mrtvog mora pokraj Petre, a koje je
ponovno naseljeno nakon to su ga natufijski doseljenici napustili u sunom
mlaem drijasu, pokazuje tragove neprekinutog naseljavanja tijekom raz
doblja koje arheolozi nazivaju etapom PPNB ili B pretkeramikog neoliti
ka [kameno doba]. Iako su stanovnici jo lovili ivotinje u krevitim po
drujima u njegovoj okolici, uglavnom su se hranili mesom pripitomljene
koze, kao to su se stanovnici Catal Hyka hranili mesom stoke, i to ot
prilike u istom razdoblju. Bejdani su takoer uzgajali penicu i jeam i,
kako se ini, konzumirali velike koliine pistacija, poljskoga graka i divlje
lee. Orue za rezanje izraivali su od opsidijana iz sredinje Turske, to
upuuje na to da su odravali prijateljske i trgovake veze s narodima udalje
nima nekoliko stotina kilometara, to bi, pak, moglo svjedoiti o skladnim
meunarodnim odnosima. Iz svega, dakle, proizlazi da nisu ratovali i da su
imali razvijenu kulturu, kao i stanovnici Catal Hyka. Meutim, injeni
ca je da su u odreenom trenutku iznenada napustili svoje naselje, koje
nakon toga vie nije naseljavano. Ista sudbina zadesila je i druga jordanska
naselja iz etape PPNB, kao to su Wadi Fellaah i zaravan al-Khiam.
Prethodno smo spomenuli da je Mellaart kao mladi arheolog radio na
iskopavanjima u Jerihonu koja je predvodila Kathleen Kenyon. To nalazite,
poznato po izvoru koje i danas proizvodi 76 1 vode/sek., nalazi se ak 250
m ispod dananje razine mora. Neki ak tvrde da je taj najnii grad na svi
jetu ujedno i najstariji, unato injenici da je Catal Hyk tri puta vei i,
posve mogue, jednako toliko star (to bi mogla potvrditi iskopavanja nje
govih najstarijih slojeva). Kao i u Bejdi, jerihonska kultura iz etape PPNB
uspjeno je cvjetala na mjeavini poljoprivrede i lova, pri emu je potonja
djelatnost, uz pretpostavku uobiajeno produktivnoga proljea, mogla
odravati opstanak stanovnitva u sluaju propasti poljoprivrede. I stanov
nici Jerihona, kao i Bejde, dobavljali su opsidijan iz Turske, pa se ini da
su s njome odravali dobre trgovake veze. Ipak, i Jerihon je tajanstveno
naputen oko 6000. god. pr. Kr. Sve nas, dakle, navodi na pomisao da je
Bliski istok zadesila razorna katastrofa zbog koje je itavo podruje u potpu
nosti naputeno.
Naravno, najprije bismo mogli posumnjati u neku klimatsku promje
nu. Na to upuuju studije botaniara provedene jo 70-ih godina prologa
stoljea. Ustanovljeno je da se koliina peludi s drvea sadranog u uzor-

cima izvaenima iz Galilejskoga jezera i jezera Hule, takoer u Galileji,

znatno smanjivala, to je kulminiralo oko 6000. god. pr. Kr., kao da je dr
vee u tom razdoblju pretrpjelo neke dramatine promjene. Do slinoga
otkria stigli su i agronomi koji prouavaju ranu povijest mezopotamske
stepe, i to u slojevima iste starosti u naselju Ali Ko smjetenog na obron
cima Zagrosa, gorja izmeu Irana i Iraka.
Afrika Sahara koja je, kako smo spomenuli, u postglacijalnom razdo
blju bila plodno i napueno podruje s brojnim jezerima, poela se drama
tino isuivati, to je bio poetak stvaranja dananje pustinje. Do tada
veliko jezero ad, na granicama dananjega Nigera, ada i Nigerije, znat
no se smanjilo. Jezero Adrar Bous u Agorassu nessouiu, isuilo se, zbog
ega su stanovnici bili primorani napustiti to podruje. Isto se nedvojbeno
dogodilo i s drugim velikim saharskim jezerima, premda jo uvijek ne
raspolaemo znanstvenim studijama koje bi to izravno potvrdile. ak se i
razina jezera Victorija, smjetenoga mnogo junije, na ekvatoru, znatno
spustila. S obzirom na to, moemo zakljuiti da su i velika turska jezera,
ukljuujui jezero Konya u Catal Hyku, doivjela istu traginu sudbinu.
Budui da ovdje govorimo o podrujima u kojima prevladava umjerena
i topla klima, moda iznenauje to nam najbolji odgovor na pitanje to se
dogodilo sa svim tim naseljima prije osam tisua godina, pruaju upravo
ledena prostranstva Grenlanda. Velika prednost Grenlanda u biljeenju
povijesti svjetske klime proizlazi iz injenice da ledeno doba ondje zapravo
nikada nije prestalo. Snijeg koji svake godine pada na Grenlandu smrzava
se u obliku specifinoga sloja koji u sebi zadrava sve atmosferske neobi
nosti koje su se zbile te godine. Stoga, kada je klima na sjevernoj polutci
topla i vlana, koliina metana zarobljena u grenlandskome ledu uvijek e
biti znatno via nego kada je klima hladna i suha. Porinemo li builicu u
slojeve ledenoga pokrivaa moi emo skupiti uzorke iz razliitih godina
i oitati njihovu klimatsku povijest, ali i utvrditi promjene koje su se zbile u
mnogo mladim razdobljima na temelju debljine godova na stablima.
Meutim, prikupljanje dobrih, kontinuiranih uzoraka s Grenlanda nije
nimalo jednostavan zadatak. itav 100.000 godina star ledeni pokriva
debeo je 3 km, dok bi idealan uzorak leda trebao biti promjera 20 cm.
Vaenje uzoraka iziskuje primjenu teke i sloene opreme za buenje koju
valja dopremiti na prikladno mjesto koje e biti dovoljno daleko i veoma
hladno i zaleeno. Nakon toga valja odrati zaleenima velike komade le
da sve do dolaska u civilizaciju i nakon toga. Ipak, tim europskih znanstve
nika uspio je to uiniti 1992., uz pomo 1501 teke opreme. Svoj su kamp
postavili u planinskom podruju Grenladna, na visini od 3050 m, a sijede-

e im se godine pridruio tim amerikih znanstvenika koji su izbuili dru

gu jezgru uz njihovu. Te su ekspedicije ispravno datirale starije mini lede
no doba mlaeg drijasa oko 9000. god. pr. Kr. Dakle, obzirom na slojevitost
ledenoga pokrivaa, iz njega izvedenog datiranja mogu se smatrati znatno
preciznijima od datiranja radioaktivnim ugljikom.
Nakon to su utvrdili starost ledenog pokrivaa, naili su na kljuni do
kaz koji objanjava sve evakuacije. Niska razina metana zarobljenog u debe
lom dijelu izvaenih uzoraka leda, upuivala je na to da je nakon mini
ledenoga doba mlaega drijasa, koje je uslijedilo nakon velikog ledenoga
doba, postojalo jo jedno mini ledeno doba, obiljeeno veoma hladnom i
suhom klimom. Ono je poelo oko 6200. god. pr. Kr., a trajalo je do oko
5800. god. pr. Kr. Budui da se to ledeno doba gotovo podudaralo s datu
mima koji su tada ve bili utvreni radiokarbonskom metodom, bilo je
posve jasno da su upravo ti surovi klimatski uvjeti bili odgovorni za napu
tanje brojnih gradova i naselja na velikom podruju, koje je ukljuivalo i
Catal Hyk.
Danas samo poljoprivrednici znaju koliko su razorno gotovo glacijalni
klimatski uvjeti djelovali na ljude kasnoga kamenog doba. Konano, to su
bili ljudi koji su dugo ivjeli od poljodjelstva i stoarstva i, premda su se i
dalje rekreacijski bavili lovom, sigurno su zaboravili mnoga umijea svo
jih lovako-skupljakih predaka.
Za stanovnike Catal Hyka i drugih naselja, prvi znak promjene zacije
lo su bili znakovito snienje temperature zraka i obilne kie, uvjeti na koje
su naviknuli i o kojima su poeli ovisiti radi osiguranja bogate etve i dobre
ispae. I premda je ivot na 900 m visokoj turskoj visoravni zacijelo bio
veoma ugodan u usporedbi s niim visinama u kojima je, zbog vee topline
i vlage, vladala znatno vlanija klima, kada su te visoke temperature i obilne
kie prestale izmijenili su se i uvjeti za ivot. Vie nije bilo dovoljno panja
ka, etva je zacijelo propala, a u zraku se osjeala neugodna hladnoa, to
je sigurno iziskivalo i mnogo topliju odjeu od tkanina, koje su mukarci
nosili oko bokova i enskih mini suknji. Osim toga, ljudima je nedvojbe
no zaprijetila velika glad.
Nadalje, dok bi lovci-skupljai iz prolih tisuljea naprosto slijedili ivo
tinjska krda koja trae izvore svjee vode i popratnu vegetaciju, to ne bi
vrijedilo za poljodjelce iz kasnog kamenog doba. ak i da su bili voljni vra
titi se starim lovako-skupljakim navikama, u tome bi ih sprijeila inje
nica da su bili previe brojni, budui da su za takav nain ivota sposobne
samo male pokretne skupine. S obzirom na to, bili bi primorani donijeti
neke kobne odluke, primjerice, morali su odabrati najbolje primjerke svojih

ivotinja i biljaka, te skupiti svu svoju pokretnu imovinu i tako otputovati

na podruje na kojemu e moi nastaviti svoj poljoprivredni nain ivota.
Kamo su, dakle, mogli otii? Budui da su poglavito razmiljali o prona
lasku toplijih krajeva i svjee vode, silazak sa sada suhe i hladne turske vi
soravni bio bi prvi logian korak. A izmeu dvije opcije, odlaska na jug ili
sjever, potonje odredite, na kojemu se nalazilo i veliko crnomorsko slatko
jezero sigurno bi se inila mnogo razumnijom. Razotkrivanje jednog od
najveih arheolokih misterija drevne Turske, dugo je onemoguavala
oskudnost dokaza o postojanju ljudskih naselja iz kasnoga kamenog doba
na sjeveru zemlje. Fodor Guide to Turkey iz 1971. suzdrano primjeuje
sljedee o turskoj crnomorskoj obali: "Ne postoji velik povijesni ili arheolo
ki interes za ta podruja." Na to se posebno osvrnuo Ian Todd sa Sveui
lita u Birminghamu u svojoj doktorskoj tezi o kasnom kamenom dobu u
Turskoj objavljenoj 1980.:
"Sjevernijoj polovici [velike visoravni na kojoj poiva velik dio Tur
ske] alosno nedostaje bilo kakav prepoznatljiv trag neolitike [iz
kamenoga doba] grae. Pisac za sada ne moe ponuditi nijedno
uvjerljivo objanjenje."
Todd, naravno, u to doba nije mogao znati - a vjerojatno bi ismijao takvu
pretpostavku - da naseobine iz kamenoga doba nije trebao traiti uz dana
nju sjevernu obalu Turske. Naime, prvotna, drevna obala udaljena je 19
km od dananje obale i nalazi se 90 m ispod povrine Crnoga mora. Jo i
danas, sve dok Robert Ballard ne proiri svoja istraivanja - proces koji e,
logino, trajati godinama - moemo samo nagaati o postojanju bilo kak
vih naseobina iz kamenoga doba koje su se moda prostirale uz tu davno
potonulu obalu. Malo je poznato da je u to doba Crno more bilo slatkovo
dno jezero okrueno travnjacima i stepama, koji su osiguravali obilnu ispa
u za stoku odbjeglih poljodjelaca.
Uz obalu tadanjega crnomorskog jezera moda se doista nalazio velik
broj naseobina, ak i prije isuivanja koje se dogodilo u mini ledenom
dobu oko 6000. god. pr. Kr. Meutim, broj tih naseobina sigurno se znatno
poveao kada su ondje poeli dolaziti stanovnici june visoravni sa svojim
stadima i krdima. Usprkos tomu, moemo samo nagaati kakav su teret
njihovim sunarodnjacima predstavljali valovi izbjeglica iz unutranjosti,
kao to ne znamo ni koji su bili putovi seobe stanovnika drugih podruja,
Cipra, sjeverne Sirije i sjeverne Afrike.
Ono to je sigurno tonije, a temelji se na dokazu iz grenlandskoga lede
nog pokrivaa, jest da je prije ponovnoga nastupanja toplije i vlanije klime

veoma otra zima trajala oko etiristo godina - to duinom trajanja odgo
vara razdoblju izmeu vladavine kraljice Elizabete I. i Elizabete II. u Engles
koj. Nadalje, iskustvo nas ui da jedan ekstrem prirode, kao to je sua,
obino prati drugi, kao to je potop. Prema tome, kako tvrde Ryan i Pitman,
mogue je da je 5800. i 5600. god. pr. Kr. prevladavala mnogo toplija i vla
nija klima.
Prema njihovu scenariju, neprestane obilne kie i ponovno otapanje
leda, podiglo je razinu svjetskih mora do tada nezabiljeenih visina. Budui
da je razina crnomorskoga slatkovodnog jezera, izmeu ostalog i radi svih
prethodnih isuivanja, bila 150 m nia od tadanje razine svjetskih mora,
to bi znailo da je bosporski kopneni most, koji je sprjeavao nadiranje voda
Sredozemnoga mora preko njega, bio podvrgnut intenzivnom pritisku.
Stanovnike koji su ivjeli u blizini bosporskoga kopnenog mosta sigurno
je zabrinjavao oit nesklad izmeu razine Sredozemnoga mora koje je
oplakivalo vrh kopnenoga mosta i razine nizinskoga podruja s jezerom
koje se prostiralo iza njega. Neki od njih moda su ak izgradili posebno evakuacijsko plovilo u sluaju proboja vodenoga zida, budui da u pozadini svih
pria o potopu stoji neka vrst upozorenja. Ali bez obzira na mjere sigur
nosti koje su stanovnici okolnih naselja moda poduzeli, neosporno je da se
samo 200 godina nakon zavretka razornoga mini ledenog doba, ponov
no dogodila katastrofa. A toga puta imala je mnogo neposrednije posljedice.
Bez obzira da li uslijed teine morske vode ili nekih, za to podruje uobi
ajenih seizmikih poremeaja, prirodna bosporska brana iznenada je
bila probijena. Iz Sredozemnoga mora poele su se silovitom snagom izlije
vati stotine tona vode u crnomorsko slatkovodno jezero - prema najboljim
Ryanovim i Pitmanovim procjenama: "Deset kubinih milja ... Svakoga
dana izlijevalo se dvjesto puta vie vode od one koja protjee Nijagarinim
slapovima, to je koliina dovoljna da svakodnevno potopi Manhattan na
dubinu od oko osamsto metara."
Oceanografi i pomorski biolozi obino nemaju bujnu matu. Meutim,
na poetnim stranicama svoje knjige Noah's Flood William Ryan i Walter
Pitman potrudili su se zamisliti kako je potop mogao utjecati na ljude za
koje tek sada znamo da su ivjeli u okolici crnomorskoga jezera, a od kojih
su neki sigurno bili potomci izbjeglih stanovnika Catal Hyka. Dok je
stanovnike naselja najbliih Bosporu potop izravno pogodio, a moda i
preplavio, za one koji su ivjeli istonije na obali prvi znak nadiranja razara
jue vode vjerojatno je bio zvuk tutnjave popraen zlokobnim vibracijama.
Jezero se nakon toga sigurno poelo postupno dizati. Isprva su to ljudi
zacijelo protumaili kao nadu da e sljedea etva biti plodna. Ali kako je

tutnjava bivala sve glasnija, na povrini jezera poele su se pojavljivati veli

ke koliine plutajuih ostataka razaranja - meu kojima su sigurno bila i
itava stabla te leevi ivotinja i ljudi - a kako je razina jezera neumoljivo
rasla, zabrinutost je ubrzo prerasla u paniku. Ako je povrina jezera uisti
nu rasla najmanje 15 cm dnevno, kako su procijenili Ryan i Pitman, voda
je sigurno ubrzo potpuno preplavila naselja, to je onemoguilo mirnu eva
kuaciju stanovnitva koja se zacijelo pretvorila u panian bijeg. Za samo
godinu dana sve to se do tada nalazilo na razini staroga crnomorskog slat
kovodnog jezera, lealo je 54 m duboko ispod novog, slanog Crnoga mora,
dok je razina vode i dalje rasla. Unato oskudnim spoznajama o sudbini
naselja koja danas lee na dubini od 90 m ispod Crnoga mora, orue razasu
to na njegovu dnu koje je Ballardova ekspedicija otkrila pripovijeda svoju
priu - o mahnitom bijegu ljudi.
Iz do danas sauvanih pria o potopu, koje tako dosljedno opisuju istu
svjetsku katastrofu, proizlazi da je u njoj ivot izgubilo moda i vie tisua
ljudi. Ipak, kako nam kazuju iste prie, meu njima je zacijelo bilo pojedina
ca koji su bili dovoljno snalaljivi da izgrade neki provizoran brod i tako
izbjegnu propast.
Ipak, jo ostaje mnogo vie pitanja nego odgovora. Kamo su preivjeli
otili? Zato se srodne prie o potopu pripovijedaju diljem svijeta, od Gr
ke do Indije? Znai li to da je iz arke izala samo jedna skupina ljudi koja
se potom hitro raselila tim zemljama? Ili su se najprije zadrali u blizini
svojih domova u dananjoj Turskoj i tek se poslije naselili u drugim zem
ljama, moda na to natjerani posve drukijim okolnostima? Ryan i Pitman
prvi su pokuali odgovoriti barem na neka od tih pitanja. Ali jesu li stigli
do tonih odgovora?

11. POGLAVLJE

GDJE JE BILA DIJASPORA?

"Osim izbjeglica koji su se odluili na rizino putovanje morem,
stanovnici sjeverne i zapadne obale preplavljenoga crnomorskog
jezera moda su pobjegli u Europu i Ukrajinu, a oni s june obale
u Anatoliju i dalja podruja!"
William Ryan i Walter P i t m a n

U Pitmanovoj i Ryanovoj knjizi Noah's Flood, upravo je eklektini Bill

Ryan prvi postavio pitanje kamo su ljudi koji su preivjeli crnomorski
potop mogli pobjei neposredno nakon te katastrofe. U poglavlju naslovlje
nom 'Dijaspora' umetnuo je dvije prilino uvjerljive karte koje prikazuju
vie moguih poslije-potopnih migracijskih putova, koji seu sve do Pariza
na zapadu i granica Kine na istoku [slika br. 17]. Iz te karte, kao i poprat
noga teksta, moe se zakljuiti da su preivjeli nastojali pobjei to je dalje
mogue od Crnoga mora.
Meu kritiarima, osobito arheolozima, upravo je 'dijaspora' kao jedan
od aspekata hipoteze o crnomorskom potopu izazvala najvee sumnje.
Razlog tomu dijelom je bio da je Ryan, to je razumljivo s obzirom na tako
utjecajnu knjigu, naprosto elio izloiti svoju ideju o moguim putovima
migracije, ne pokuavajui ih opseno argumentirati. Dijelom je to bilo
stoga to nije u dovoljnoj mjeri pokazao kako je neka kultura koja se nedu
go nakon 5600. god. pr. Kr. tajanstveno pojavila, primjerice, na podrujima
bive Jugoslavije, moda imala svoje korijene u okolici Crnoga mora. Drugi
je razlog to, primjerice, u sluaju Tohara koji nalikuju Europljanima, nije
podrobnije objasnio gdje su se pripadnici toga naroda mogli nalaziti u ra
zdoblju izmeu njihova pretpostavljenog bijega s Crnoga mora oko 5600.
god. pr. Kr. i njihova pojavljivanja u Tarimskom bazenu na kineskoj grani
ci oko 2000. god. pr. Kr.
Budui da najstarije verzije 'Epa o Gilgameu' i u njemu opisane prie
o potopu potjeu iz sumerske kulture, Ryan je morao pokuati u njoj pro
nai neku vezu s crnomorskim potopom. Junak sumerske prie o potopu,

Slika br. 17: Karta Williama Ryana koja pokazuje pretpostavljene putove seobe
izbjegloga stanovnitva nakon crnomorskog potopa.
Ziusudra, koji se u babilonskoj i asirskoj prii zove Atrahazis i Utnapitim,
najstariji je zabiljeeni pandan biblijskoga Noe, unato tomu to njihova
pria o potopu oito nije postojala u pisanom obliku, budui da se izum
pisma datira oko 3000. god. pr. Kr.
Nadalje, Ryana je osobito zaintrigirala injenica da ploa s epom o Gilgameu, koji je zapisan neposredno prije prie o potopu, premda potjee
iz podruja daleko od Crnoga mora, sadri dokaz o nekome tko je posje
dovao impresivno znanje o Bosporu i njegovu nastanku nakon izlijevanja
Crnoga mora. Ranije u ovoj knjizi spomenuli smo kako Gilgame u tom
epu putuje u posjet Utnapitimu, a na tome putovanju mora prijei 'Vode
smrti' za koje smo pretpostavili da predstavljaju Crno more. Kako kazuje
ep, Gilgame je bio itekako svjestan opasnosti kojima obiluju te vode. Sti
gavi do prijelaza na kojemu ga je ekala laa koja ga je trebala prevesti na
drugu stranu, ugledao je 'sanduke napunjene kamenjem' koje je vjerojatno
sluilo za pokretanje lae. Razljuen, razbije te sanduke, na to mu laar
ree:
"Tvoje su ruke, Gilgameu,
onemoguile sretan pristanak,
ti si razbio one sanduke,
sam si sebi sprijeio prijelaz ..."

Bez kamenja, Gilgame je bio primoran posluiti se manje uinkovitim

motkama za pokretanje skele kako bi se mogao prevesti na drugu stranu.
Opisana epizoda smislena je samo u kontekstu jednoga mjesta na svije
tu - Bosporskoga prolaza koji vodi u Crno more i plovidba kojim, kako
smo ranije saznali, moe uistinu biti olakana sputanjem kamenja uetom
u njegovu dubinsku protu-struju. Dakle, ukljuenje toga odlomka u priu,
iji je najstariji poznati oblik sumerska pripovijest i koji se nastavlja priom
o potopu, jasno upuuje na neku vezu izmeu sumerskoga i crnomorskog
potopa.
Meutim, kako je Ryan ispravno uvidio, budui da su Sumerani stigli
u Mezopotamiju tek u 4. tisuljeu pr. Kr., posve je mogue da ak ni oni
nisu prvi autori te prie. Mnogo je vjerojatnije da su to bili Obedi koji su
prethodili Sumeranima, i koji su onamo stigli - iz jo nepoznatoga podru
ja - oko 5000. god. pr. Kr., dakle, nakon potopa. S obzirom na to, Ryan
na svojoj karti nije oznaio put seobe Sumerana, nego Obeda koji su nakon
potopa napustili istonu obalu Crnoga mora i otili u Ubaid u dananjem
Iraku.
A pod pretpostavkom da su Obedi prenijeli priu o potopu Sumerani
ma, potonji su od prvih naslijedili veliku knjievnu i jezinu batinu. To,
izmeu ostalog, potvruje i velik broj nesumerskih rijei za razne obrte,
orua i dr., koje su uvedene u sumerski jezik. Iako su te rijei nedvojbeno
izvorno obedske, ini se da su ih sumerski doljaci usvojili jer su, za razliku
od njih, Obedi tada ve razvili ta umijea. Kako primjeuje slavni ameriki
sumerolog zanimljiva imena, Samuel Noah Kramer:
"Meu njima su i rijei za ratara (engar), pastira (udul) i ribara (shuhudak), plug (apin) i brazdu (apsin), palmu (nimbar) i datulju (sulumb),
kovinara (tibira) i kovaa (simug), tesara (nangar) i koarara (addub),
tkalca (ishbar) i koara (ashgab), lonara (pahar), zidara (shidim), a
moda ak i trgovca (damgar)."
Osvrnemo li se na prethodno poglavlje, vidjet emo da su se vjetinama s
navedenoga popisa bavili i stanovnici pretpotopnoga Catal Hyka. Na
dalje, neke od njih, kao to je kovinarstvo, ne nalazimo na drugim pozna
tim lokacijama iz toga ranog poslije-potopnog razdoblja. Sukladno tomu,
ako je Ryanova pretpostavka da su Obedi doli s Crnoga mora tona, tada
u tim, inae nepoznatim obedskim rijeima moemo naslutiti neke elemen
te izvornoga pretpotopnog jezika, kojim su se sluili barem neki narodi

koji su ivjeli u okolici Crnoga mora oko 5600. god. pr. Kr. A obzirom da
je Kramer istaknuo da se rije damgar: "... openito smatra izvorno semitskom" mogli bismo zakljuiti, premda uz stanovite rezerve, da su barem
neki pretpotopni narodi govorili protosemitskim jezikom.
Nije poznato kojim su imenom Obedi sebe nazivali. Taj novovjeki na
ziv proizlazi iz imena humka Tel el Ubaid smjetenog 6,5 km sjeverno od
Woolleyeva pretpostavljenog Ura, gdje ih je dr. H. R. Hall iz British Museuma 1919. prvi identificirao kao jedinstvenu kulturu. Poslije je ustanovlje
no da su nastanjivali i druga naselja na tom podruju, ukljuujui sam Ur.
Naime, otkrivi ostatke njihove kulture ispod njegova tzv. urskog 'potopnog' nanosa, Leonard Woolley ih je identificirao kao pretpotopnu kultu
ru, dok bismo ih mi svrstali u razdoblje nakon crnomorskoga potopa.
Prihvatimo li Ryanovo gledite da su Obedi stigli s Crnoga mora, tada
su doista bili 'napredni poljoprivrednici', kako ih je nazvao Kramer. Vjero
jatno u vrijeme kada su pokuavali preivjeti mini ledeno doba na obala
ma bivega crnomorskog jezera, koje je trajalo od 6200.-5800. pr. Kr., na
uili su neke vjetine navodnjavanja. Nadalje, dobavljali su opsidijan iz
Turske i oslikavali ili tetovirali svoja tijela, kao i stanovnici Catal Huyuka.
Budui da nije sigurno jesu li stanovnici Catal Hyka bili ljudi koji su
se izravno naselili na obalama crnomorskoga jezera neposredno prije
5600. god. pr. Kr., sauvana obedska umjetnost sadri neke stilistike sli
nosti s umjetnikim djelima koje je Mellaart pronaao u Catal Hiiyiiku.
U cjelini, obedska kultura nije bila napredna kao kultura stanovnika Catal
Huyuka. Mellaart smatra da je obedska keramika:"... podrijetlom sjevernomezopotamska i nedostojna nasljednica halafske keramike." Halafi su bili
poljodjelski i stoarski narod, koji se oko 6. tisuljea pr. Kr. iznova poja
vio na podruju jugoistone Turske/sjeverne Mezopotamije i ija se kera
mika odlikuje lijepim geometrijskim motivima. Ustvari, neka samarska
oslikana lonarija otkrivena neto dalje na sjeveru i potjee iz vremena
blieg potopu, vie nalikuje lonariji Catal Hyka, osobito to se tie prika
za ena izrazito dugih kosa. Stoga nam ne valja iskljuiti mogunost da su
nazive razliitih obrta Sumerani usvojili od Halafa ili nekog drugog naroda,
ne Obeda.
Druga kultura koju je Ryan oznaio na svojoj karti, a iji su predstavnici
napustili Crno more neposredno nakon potopa, bila je vinanska. Njihov
migracijski put vodio je, prema njegovoj karti, preko kopna na zapad uz
rijeku Dunav, do mjesta na kojemu ta rijeka predstavlja granicu izmeu
Bugarske i Rumunjske, sve do okolice Beograda u bivoj Jugoslaviji. Arheo-

log Miloje Vasi otkrio je 1908. osebujne pretpovijesne ostatke u naselju

Vina, koje se nalazi na desnoj obali Dunava, samo 16 km daleko od Beo
grada. Stoga je tu novootkrivenu kulturu nazvao po tom naselju. Za razli
ku od obedske, vinanska kultura bila je toliko napredna, da su Vasi i
drugi prvotno pretpostavili da potjee iz 1. tisuljea pr. Kr. Meutim,
razvojem metode datiranja radioaktivnim ugljikom, taj je datum pomak
nut unatrag do zapanjujue 5300. god. pr. Kr. i, prema tome, u razdoblje
neposredno nakon crnomorskoga potopa, koliko parametri metode datira
nja radioaktivnim ugljikom doputaju odrediti.
Iako nije posve sigurno gdje je izvorno nastala vinanska kultura, i nje
zini su predstavnici, kao i stanovnici Catal Hyka, ivjeli u gradovima,
gradili su kue od pletenoga iblja koje su premazivali bukom i koje su
svojim rasporedom, zapravo, tvorile prave ulice. Kao i stanovnici Catal
Hyka, Vinani su imali svetita koja su ukraavali bikovim glavama i
ak ih na slian nain privrivali o zidne grede. I u tim svetitima nala
zili su se rogovi posveenja [slika br. 18]. I, takoer kao stanovnici Catal
Hyka, Vinani su duboko tovali Veliku boicu majku, o emu svjedoi
vie stotina enskih kipia toga boanstva.
Ipak, moda najznaajniji dokaz o izvanrednoj razvijenosti vinanske
kulture, koji u ovom sluaju nadmauje sve to nam je poznato o Catal
Hyku, pojavio se 1961., kada je rumunjski arheolog, dr. N. Valssa isko
pavao pretpovijesno nalazite u Tartariji pokraj Turde u zapadnoj Rumunj
skoj. U najniem sloju toga nalazita, za koji je znao da pripada vinanskoj
kulturi, naiao je na jamu u kojoj se nalazio kostur odrasloga ovjeka, 26
spaljenih glinenih kipia, dva kipia od alabastra, narukvica od koljke
spondylus i tri glinene ploice.

Slika br. 18: Takozvani 'rogovi posveenja' iz oko 6000. god. pr. Kr., otkriveni
(lijevo) u Catal Hyku i (desno) na nalazitima vinanske kulture iz 5. tisulje
a pr. Kr.

Slika br. 19: (Lijevo) Dvije od tzv. tartarijskih ploica vinanske kulture, oko
4500. god. pr. Kr., s (desno) jednim od najstarijih poznatih Sumerskih primjeraka
piktografskoga pisma, oko 3500. god. pr. Kr.
Vlassu su najvie zapanjile dvije od tih ploica. Naime, premda je ko
stur ondje bio pokopan izmeu 4500. i 4000. god. pr. Kr., te su ploice bile
ispisane piktogramima, simbolima razliitima od Schmandt-Besseratinih
knjigovodstvenih znakova [slika br. 19, lijevo]. Smatra se da su prvi oblik
pisma, u obliku piktograma urezanih na ploicama otkrivenima u Uruku
u dananjem Iraku, razvili Sumerani. Ipak, ini se da je natpis na ploicama
iz Tartarije nastao oko tisuu godina prije. Nadalje, jednako zapanjujua
bila je injenica da ti piktogrami veoma nalikuju znakovima otkrivenima
u Uruku, unato velikim geografskim i kronolokim razlikama izmeu
vinanske i Sumerske kulture, jer Uruk se nalazi oko 2400 km istono od
Tartarije - i to s druge strane Crnoga mora. Radi toga su ak i najortodoksniji znanstvenici bili primorani priznati da meu njima postoji neka poveznica. Kako je primijetio ugledni britanski arheolog, Sinclair Hood:
"Znakovi na tartarijskim ploicama, osobito oni na ovalu br. 2, toliko
su slini onima na starijim ploicama iz Uruka ... da gotovo moemo
biti sigurni u njihovu meusobnu vezu. ini se da se neki znakovi

osnivaju na mezopotamskim numeracijama ... Osim toga, ploice

istoga oblika, kao i odvajanje skupina znakova urezivanjem crta na
lazimo u Mezopotamiji."
Hood je dalje kazao da znakovi na tartarijskim ploicama sadre i neke
zapanjujue slinosti s piktografskim pismom, koje se pojavilo nekoliko
stotina godina poslije na minojskoj Kreti. A na minojskim ploicama, kao
i tartarijskim, takoer se nalaze rupe za uzice (kojih nema na mezopotam
skim primjercima), to upuuje na odravanje starije prakse SchmandtBesseratinih raunovodstvenih znakova.
U svakom sluaju, istovjetnost tartarijskih ploica nije nimalo sporna.
Nakon identifikacije na njima zapisanoga pisma otkriveni su i drugi pri
mjerci, ukljuujui piktograme na krhotinama keramike koji su prvi put
otkriveni 70-ih godina 19. st. Meutim, prije Ryanovih i Pitmanovih ot
kria u Crnome moru, nitko nije mogao uklopiti to pismo u nove pretpo
stavke o tome kako se pismo moda razvilo prije 3. tisuljea pr. Kr. i to ne
u Egiptu ili u Mezopotamiji, nego na nekom drugom podruju. Ta nam se
mogunost otvara tek sada, osobito zahvaljujui spoznaji da je SchmandtBesseratin raunovodstveni sustav utemeljen mnogo prije potopa. Naime,
postoji mogunost da vinansko, Sumersko i minojsko pismo imaju svoje
korijene u nekom starijem pismu, koje se moda razvilo u okolici Crnoga
mora i otprilike u vrijeme crnomorskoga potopa.
Drugi migracijski put koji je Ryan oznaio na svojoj karti tekao je na jug
do Egipta, pod pretpostavkom da su neki koji su preivjeli crnomorski
potop moda lutali na jug u potrazi za drevnom egipatskom civilizacijom.
Unato prigovorima skeptika, Ryan je tono pretpostavio da se lonarstvo
u Egiptu pojavilo tek nakon potopa, kao i: "... uzgojene itarice i pripitom
ljene ivotinje koje genetski izravno potjeu iz Azije." Nadalje, arheolozi
su odavno utvrdili da su se u razdoblju kulture Gerzeh, najstariji znaajni
periodi egipatske umjetnosti iz 4. tisuljea pr. Kr., pojavile neke zapanju
jue slinosti s mezopotamskom umjetnou. Takve slinosti ne nalazimo
u kasnijim razdobljima, kada bismo ih logino mogli oekivati, s obzirom
na uestalije trgovake veze izmeu tih dviju kultura.
Naprimjer, na jednoj strani vrhunski izrezbarene drke od bjelokosti
na gerzekom kremenom nou, otkrivenom u Gebel el-Araku u Gornjem
Egiptu, nalazi se prikaz bradatoga Gilgamea koji stoji izmeu dva lava.
Izgledom, ne samo zbog brade, taj lik podsjea na Mezopotamca, premda
no ne potjee iz Egipta i premda mu je druga strana oslikana tradicional
nim egipatskim prizorom bitke na vodi. Kultura Gerzeh bila je na visokom

stupnju razvoja vie od tisuu godina nakon crnomorskoga potopa, ali i

oko tisuu godina prije izgradnje piramida. Jesu li, dakle, u tom razdoblju
na tada jo uvijek mladu egipatsku i mezopotamsku civilizaciju utjecale
zajednice potomaka darovitih pojedinaca koji su preivjeli potop i koji su
ih nauili sve to su znali?
U svakom sluaju, Ryanova pretpostavka o dijaspori suoena je s velikom
potekoom. Naime, zato u razdoblju izmeu potopa, koji se dogodio
5600. pr. Kr. i vremena procvata mladih civilizacija Egipta i Mezopotamije
oko 3000. pr. Kr., izvan Turske ne postoji nijedna kultura koja bi nepogre
ivo pokazivala sve znaajke koje je naslijedila od napredne pretpotopne
kulture Catal Hyka?
Ipak, paradoksalno je da nekoliko tisua godina poslije - i bez ikakvih
oitih tragova o tome to se dogaalo u meuvremenu - neke iznenauju
e napredne kulture doista pokazuju neke jedinstvene znaajke kulture
Catal Hyka.
Iz toga bismo mogli zakljuiti da se na neki nain nastavio
prenositi velik dio pretpotopne kulture i vjetina iz podruja u okolici Cr
noga mora. Meutim, jo ne znamo gdje ili kako se taj proces odvijao.
Jedna kultura koja nedvojbeno pokazuje obiljeja kulture Catal Hyka
jest minojska kultura na Kreti, koja je bila na vrhuncu svoga razvoja oko
2000. god. pr. Kr., vie od tri tisuljea nakon potopa. Kao to je Catal
Hyk bio stoarski grad, tako su i Minojci bili stoarski narod. Minojsku
umjetnost, kao i umjetnost Catal Hyka, odlikuju vrhunski izrezbarene
bikove glave [slika br. 20] i ivopisni prikazi nenaoruanih ljudi koji poska
kuju oko bikova, kao na primjeru uvene freske 'preskakanja bika' iz Knososa. Rogovi posveenja takoer su esti motivi u minojskim svetitima
[slika br. 20]. I Minojci su tovali Veliku boicu majku koju su u svojim
svetitima prikazivali u pratnji ivotinja. Kao i u umjetnosti Catal Hyka,
Minojci su duboko tovali i divili se ivotinjskom svijetu u svim njegovim
oblicima, gotovo u toj mjeri da su se u umjetnosti ograniili na prikazivanje
iskljuivo takvih tema. A Minojci su, nakon stanovnika Catal Hyka, bili
praktiki prvi poznati narod koji je oslikavao zidove pejsanim prizorima.
to se tie graditeljstva, sobe i zgrade su im bile pravokutnoga oblika, a svo
je obukane zidove oslikavali su freskama, kao i u Catal Hyku. Postoje i
neke zapanjujue slinosti izmeu minojske palae iskopane u Knososu i
kompleksa svetita iskopanoga u Catal Hyku, kao da su oba zdanja slui
la kao nastambe u kojima ivi i mrtvi mogu ivjeti skupa.
James Mellaart odavno je uvidio te slinosti izmeu minojske i mnogo
starije kulture Catal Hyka. On je uvjeren da je minojski jezik potekao
od jezika pretpotopnih stanovnika Catal Hyka. To bi moglo rijeiti

Slika br. 20: Gore: Kult bika na Kreti. Posuda za

pie u obliku bikove glave otkrivena u Minosovoj
palai u Knososu iz 2. tisuljea pr. Kr.
Desno gore: Minojski rogovi posveenja,
takoer iz Knososa, i (desno) isti motiv otkriven
u pretpotopnom Catal Hyku.
neke od misterija povezanih s minojskom kulturom u cjelini, njezinim
podrijetlom i jezikom. Ipak, valja ponoviti, minojska kultura poela je
cvjetati tek etiri tisue godina nakon naputanja Catal Hyka, odnosno
nakon 6000. god. pr. Kr. I, za razliku od stanovnika Catal Hyka, koji se
nalazio u unutranjosti, Minojci su bili uglavnom pomorski narod. S obzi
rom na to, namee se pitanje kako se i gdje kultura Catal Hyka mogla
toliko dugo skrivati?
Druga poslije-potopna kultura koja pokazuje neke, premda neto druk
ije utjecaje pretpotopnoga Catal Hyka, i koja joj je vremenski mnogo
blia, kultura je naroda koji su izgradili velika megalitska svetita na Malti i
u Gozu. Pravu vrijednost tih vrhunskih graditeljskih zdanja moete cijeni
ti tek nakon to ih osobno posjetite.
Na Malti se nalazi najstariji i najzanimljiviji kompleks megalitskih hra
mova na svijetu, a jedan od najsjajnijih primjera je Hipogej u Hal Saflieni.

To zdanje izgraeno je na nekoliko razina izdubljenih ispod povrine ze

mlje i svojom izvanredno konstruiranom unutranjou podsjea na labi
rint, kao i svetita u Catal Hyku i palaa u Knososu. Otkriveno je 1902.,
a nedugo nakon toga je, naalost, teko oteeno, a potom i veoma ne
struno iskopano. Iako su u njemu otkrivene kosti oko sedam tisua ljudi,
uznemiruje injenica da ne znamo mnogo o tom spomeniku, osim da su
te kosti ralanjene, to podsjea na obiaj iskapanja kakav je postojao u
Catal Hyku. Iako se to danas ne moe jasno vidjeti, zidovi su neko bili
oslikani prikazima ivotinja, ukljuujui bikove i ribe. Kameni strop oslikan
je spiralnim motivom u crvenom okeru, nalik kotrljajuem valu, koji se
motiv iznova ponavlja, esto u reljefu, u brojnim drugim megalitskim nala
zitima, pa tako i na minojskoj Kreti i na poslije-potopnoj obali Turske.
Drugi motiv koji se prvi put pojavio na Malti, iako e se poslije pojaviti i
na Kreti i na drugim mjestima, jest Drvo ivota, koje je malteki kipar
oblikovao na oltarnom stupu otkrivenome u hramu Hagar Qimu.
U cjelini, na Malti i susjednom otoku Gozu nalazi se oko trideset megalitskih hramova, ija za nas nerazumljiva imena - Hal Saflieni, Hal Tarxien, Hagar Qim, Mnajdra, Ggantija - naizgled potjeu iz nepoznatoga jezi
ka njihovih graditelja. Svi hramovi vrhunski su oblikovani od divovskih
kamenih blokova, to je nevjerojatan pothvat za nedvojbeno malobrojnu
otoku populaciju. A neko su ti hramovi bili mnogo vii i nadsvoeni kro
vovima od kamenih blokova rasporeenih u obliku istaka, kao u Catal H
yku. Osim toga, unutranjost nekih od njih bila je obojena u crveno, to
podsjea na crvene grede i crvenu sobu za primalje u Catal Hyku.
Koliko je poznato, najstariji stanovnici Malte stigli su na taj otok, vje
rojatno s oblinje Sicilije, oko 5000. god. pr. Kr., samo nekoliko stoljea
nakon potopa. Nakon njih, oko 3500. pr. Kr., uslijedio je val novih dose
ljenika, graditelja hramova. Nijedna od tih skupina nije imala oruje, to
moe znaiti da drugi val doseljenika najvjerojatnije nisu tvorili strani na
padai, nego bliski srodnici prvih. I kao u sluaju Vine, arheolozi su se
zaprepastili kada je radiokarbonskom metodom datiranja utvreno da su
malteki megaliti veoma stari. Morali su prihvatiti injenicu da ta svetita
nisu mlaa od piramida, kako se do tada pretpostavljalo, nego da je ta ai
ca ljudi na malom, udaljenom otoku zapravo prethodila Egipanima tak
vim nevjerojatnim graditeljskim pothvatima. Tko su, dakle, bili tvorci
maltekih megalita, odakle su potjecali, i kako to da su mnogo prije Egipa
na i Mezopotamaca posjedovali takve izvanredne inenjerske vjetine?
Sigurno nisu potjecali sa Sicilije odakle su, prema prevladavajuem mi-

ljenju, prvi put stigli na Maltu. To je pitanje na koje znanstvenici jo nisu

pruili zadovoljavajui odgovor.
injenica da su Malteani gradili svoje graevine poglavito od kamena,
i to od divovskih kamenih blokova, mogla bi se na prvi pogled initi posve
nespojivom s kuama od pletenoga iblja i buke koje smo vidjeli u Catal
Hyku. Premda se u Asikliju u nekim sluajevima koristio vulkanski ka
men, to se ne moe usporediti s divovskim blokovima na Malti.
Ali proelja ukraena rogovima koja se nalaze na prilazima maltekih
hramova, u prvi mah podsjeaju na rogove posveenja nalik onima iz Catal Hyka, koji su est motiv u svetitima bikova. Meu njima su najzani
mljiviji kipovi boice otkriveni na Malti, koji se odlikuju istim pretjerano
naglaenim bedrima i grudima, poput kipova Velike boice majke iz Catal
Hyka. Jedan osobito lijep primjerak iz 4. tisuljea pr. Kr. otkriven je u
Hipogeju u Hal Saflieniju, i prikazuje enu bujnih bedara odjevenu u zvonoliku suknju, koja spava, kao da u svojim snovima 'prima poruke od mrt
vih, to je upravo jedan od obiaja uvrijeenih meu stanovnicima Catal
Hyka.
Meutim, osobito zanimljiv kipi ene otkriven je u hramu Hagar Quin,
a prikazuje enu koja sjedi, golemih udova, tankih ruku i stopala te odlomljene glave [slika br. 21 lijevo]. Mellaart je u jednom od svetita u Catal
Hyku otkrio gotovo identian kipi debele ene siunih dlanova i sto
pala, osim to joj je tijelo bilo oslikano crtama [slika br. 21 desnoj. I tom
kipiu je nedostajala glava, to je oito bilo uinjeno namjerno radi liavanja
toga idola njegovih magijskih svojstava, to je bio obiaj i u Catal Hyku.
Ipak, ti su kipii vremenski udaljeni oko tri tisue godina, a geografski ih
razdvaja 1600 km kopna i mora.
Moemo li, dakle, odbaciti takve slinosti kao puke sluajnosti? Ili,
pak, pred sobom imamo znaajan trag koji potvruje Pitmanovu pretpo
stavku o postojanju nadaleko rasprostranjene poslije-potopne dijaspore?
Je li Pitman moda pogrijeio to svoje pretpostavljene migracijske putove
nije traio dalje prema moru i dovoljno daleko na zapadu.
Fenomen izgradnje megalitskih spomenika diljem Europe, meu kojima
su jedni od najstarijih oni na Malti, nedvojbeno je misterij sam po sebi. A
taj misterij ve je potaknuo previe udnih i fantastinih teorija, stoga ne
kanim tome broju pridonijeti i svoju. Ali ono to je osobito zanimljivo u
svezi tih megalitskih spomenika - a prije nego li su Ryan i Pitman iznijeli
svoju teoriju nitko nije imao mogunost to ak ni razmotriti - jest da su se
oni poeli graditi tek nakon crnomorskoga potopa. Tada su se poeli ne-

Slika br. 21: (Lijevo) Kipi boice koja sjedi iz oko 3000. god. pr. Kr., otkriven u
hramu Hagar Qin na Malti i (desno) gotovo identian kipi iz oko 6000. god. pr.
Kr., otkriven u Catal Hyku.

zaustavljivo iriti na zapad preko Sredozemlja, dotiui Tunis na sjeveru

Afrike, Maltu, druge otoke zapadnoga Sredozemlja i panjolsku obalu,
prije nego li su preli Gibraltarska vrata i stigli na panjolsku i francusku
obalu i odande na Britansko otoje, sve do Irske i Orkneyskih otoka.
Taj je put, dakle, uvijek slijedio obalu, to upuuje na pretpostavku da
su ga prelazili ljudi koji su na ta podruja stigli brodovima, da su se bavili
poljoprivredom i gradili velika svetita za svoje mrtve. Tijela tih mrtvih,
kao u sluaju Isbistera na Orkneyskim otocima, bila su izloena na otvore
nome kako bi im morski galebovi kljucali meso, kao to su i stanovnici
Catal Hyka tri tisue godina prije njih ostavljali tijela svojih mrtvih leinarima na ravnici Konyi. Svojim su mrtvima gradili neobine kue od
golemih kamenih blokova koje su iskopavali u kamenolomima, i koje nije
mogla unititi nijedna katastrofa, ak ni potop biblijskih razmjera.
Graditelji tih megalita morali su raspolagati naprednim tehnikim vjeti
nama kao i stanovnici Catal Hyka, ak i da te vjetine nisu nuno prak
ticirali u svojoj izvornoj domovini. Je li, dakle, mogue da su velike europ
ske megalite izgradili potomci preivjelih nakon crnomorskog potopa, te
da su ti pothvati bili potaknuti tim dogaajem? Za sada to moemo sma
trati samo intrigantnom idejom kojom emo se poslije pozabaviti.
Naime, ako su preivjeli doista stigli morskim putem, valja nam raz
motriti jedno od vanih pitanja, naime, jesu li poslije-potopni stanovnici

Turske raspolagali brodovima sposobnima za plovidbu u tako udaljene

zemlje kao to su Malta, Sjeverna Afrika i dr. Kako emo u nastavku vidje
ti, odgovor je potvrdan.

12. P O G L A V L J E

TKO JE IMAO BRODOVE?

"Nedvojbeno najstariji poznati detaljan prikaz oceanskoga bro
da izvan Egipta"
James Mellaart o rezbarijama brodova na otrici
drevnoga maa iz sjeverozapadne Turske

Pri razmatranju problema crnomorskoga potopa ne smijemo previdjeti

da je njegov glavni uzrok bio znakovit postglacijalni porast razine Sredo
zemnoga mora. Kako smo spomenuli u jednome od prethodnih poglavlja,
znanstvenici su utvrdili da je u tom razdoblju razina Sredozemnoga mora
dramatino porasla, kao i razina svjetskih oceana s kojima je to more bilo
povezano. To se vjerojatno zbilo iznenada, u vrijeme dok se posljednje
ledeno doba primicalo svom kraju.
Dakle, osim sada ve neosporno utvrene katastrofe koja je pogodila
tursku obalu Crnoga mora oko 5600. god. pr. Kr., zacijelo su i brojna druga
obalna podruja diljem Sredozemlja, do danas jo u neidentificiranim
razdobljima, pretrpjela neki oblik lokaliziranih diluvijalnih katastrofa.
Osvrnemo li se na teoriju o opem postglacijalnom porastu razine Sredo
zemnoga mora, koju zagovaraju znanstvenici Schakleton i van Andel (vidi
kartu na str. 70), prisjetit emo se da je taj proces, izmeu ostaloga, bio
popraen odvajanjem Sicilije i Italije (uslijed ega je nastala Malta) i potonuem velikoga dijela kopna istono od dananjega Tunisa. Izravno su
bila pogoena obalna podruja oko same Turske, pri emu je potonuo velik
dio jugozapadnoga dijela otoka Rodosa. Velika podruja na zapadu Tur
ske, odnosno njezine sredozemne obale pretvoreni su u otoke, dok je sje
verozapadno od Turske velik dio nizinskoga podruja sjeveroistone Gr
ke, koji e poslije biti poznat pod imenom Trakija, potonuo pod morem,
pri emu su vii dijelovi ostali iznad vode, oblikujui otok Samotraku.
Posve je sigurno da su se ti dogaaji zbivali u razdoblju izmeu zavret
ka ledenoga doba i pojave sauvanih pisanih svjedoanstava. Za razliku
od crnomorskoga potopa koji se dogodio 5600. god. pr. Kr., do danas jo

nitko nije utvrdio kada su se tono na tome podruju pojavili zapisi o

potopu, ili kako su ti dogaaji utjecali na stanovnitvo. No, kako su u to
vrijeme na Sredozemlju nedvojbeno postojala ljudska naselja, razumno je
pretpostaviti da su se meu kasnijim obalnim i otonim populacijama sa
uvale neke puke predaje o tim dogaajima - barem do rimskoga doba.
To je tono. Primjerice, aleksandrijski uenjak Filon Judejski koji je
ivio na poetku kranske ere, pie sljedee o Siciliji:
"Zamislite kolika su kopnena prostranstva, ne samo ona uz obalu,
nego ak i ona koja su se nalazila posvema u unutranjosti, proguta
le vode; i zamislite koliko je velik dio zemlje postao morem kojim
danas plove nebrojeni brodovi. Tko ne poznaje ona najsvetija Sicilska
vrata koja su u drevna vremena povezivala Siciliju s talijanskim ko
pnom? I nisu li morska prostranstva s obje strane uzburkavale silne
oluje koje su se meusobno spajale, dolazei sa suprotnih strana,
preplavivi i rastrgavi zemlju meu njima ... uslijed ega je Sicilija,
koja je do tada bila dio kopna, bila primorana pretvoriti se u otok."
No, nas prije svega zanima istono Sredozemlje. A o njemu govori osobito
vrijedan autoritet iz 1. st. pr. Kr., Diodor Sicilski. Diodorovo temeljno djelo
zove se 'Opa povijest', i oslanja se na izvore pohranjene u slavnoj Aleksandrijskoj knjinici u Egiptu. Ta je knjinica unitena u poaru 48. god. pr.
Kr., nedugo nakon to je Diodor ondje prouavao njezine arhive. S obzi
rom na to, Diodor je u mnogim pogledima biljeio podatke iz starijih zbirki
povijesti drevnih naroda i pukih predaja koje su danas izgubljene.
Kako se moe oekivati od svakoga tko na temelju takvoga gradiva poku
ava napisati povijest svijeta, Diodorove kritike primjedbe o njima katkad
su neutemeljene, radi ega su moderni znanstvenici spram njega opravda
no suzdrani. Tako su, primjerice, u 19. st. ak i neki zapisi cijenjenoga
grkog povjesniara iz 5. st., Herodota, kao to su njegovi opisi skitskih
obiaja, bili podvrgnuti sumnjama, da bi tek nedavna arheoloka otkria
u skitskim grobnicama potvrdila njegovu vjerodostojnost.
U obranu, pak, Diodora Sicilskoga moemo rei da njegove tvrdnje o
podizanju razine istonog Sredozemnog mora, kao i Filonovi podaci, pot
krijepljeni nedavnim znanstvenim otkriima. To vrijedi i za njegove tvrdnje
o otoku Rodosu:
"Otok zvan Rodos prvi su naselili Telhinci; bila su to djeca Thalatte
[mora] ... U starije doba ... Telhini, unaprijed uvidjevi da e biti po-

top, napustie otok i raselie se ... Vode su unitile ostatak stanovni

tva - a budui da su one, zbog obilnih kia, preplavile otok, njegove
ravnice pretvorie se u stajaa jezera. Ali nekolicina ih se ipak spasila,
uspjevi pobjei u vie predjele otoka ..."
Pogledamo li iznova Shackletonovu i van Andelovu kartu, vidjet emo da
je dio otoka Rodosa, kako smo prije spomenuli, doista potonuo uslijed
postglacijalnih podizanja razine mora. Diodor nam je, dakle, oito prenio
puku predaju stanovnika Rodosa sauvanu u Aleksandrijskoj knjinici,
koja kazuje kako je postglacijalno podizanje razine mora utjecalo na njego
ve stanovnike, moda vie od pet tisua godina prije njegova vremena.
Diodor je ak ispravno ustvrdio (pretpostavimo li, barem, da je van Andelova i Shackletonova rekonstrukcija tona) da je Rodos oduvijek bio otok
i da nije, kao Sicilija, neko bio povezan s kopnom.
Diodor dalje kazuje da su stanovnici Rodosa: "... uveli mnoge nove po
morske vjetine" iz ega zakljuujemo da su bili vjeti pomorci. Pritom
ak spominje da je stanovnik Rodosa imena Aetis - koji e se, kako emo
poslije saznati, povezivati s vladarom jugoistone obale Crnoga mora - oti
ao u Egipat da pronae grad Heliopol, ili On, kako su ga nazivali Egipa
ni, a koji se nalazi u blizini dananjega Kaira. Njegovo e otkrie poslije
biti zaboravljeno, ali ne i u egipatskim predajama. Je li tu posrijedi daleko
sjeanje na poslije-potopnu seobu stanovnitva okolice Crnoga mora u
Egipat, o kojoj teoretizira Pitman, a koju drugi sumnjiavo kritiziraju?
To pitanje u ovom sluaju nije osobito bitno. Naime, mnogo je znaajni
ja injenica da Diodorov opis posljedica podizanja razine mora na otok
Rodos, tvori dio njegova mnogo opsenijega izvjea o ranoj povijesti dru
gih sredozemnih otoka. A ono to nam Diodor moe kazati o slinim,
samotrakim predajama o potopu jednako je zapanjujue. Taj se otoknalazi neposredno na ulazu u Dardanele (drevni Helespont) koji vodi na Bos
por preko Mramornoga mora. Diodor pie:
"Samotraani pripovijedaju da je prije poplava koje su zadesile druge
narode njih pogodio straan potop uslijed kojega se najprije prepolovio
prolaz izmeu Kijenskih stijena, a potom Helespont [kurziv autora]."
Kijenske stijene bile su dva otoia koji su se u Diodorovo doba nalazili na
istonom kraju Bosporskoga prolaza, na mjestu na kojemu se on spaja s
Crnim morem. Spominje ih i cijenjeni rimski geograf Strabon, koji je bio
podrijetlom iz dananje Turske, a ini se da su postojali sve do 16. st. Dakle,

Diodorov je podatak spektakularan jer oito govori o tome kako se Samotraani sjeaju da se bivi bosporski kopneni most 'prepolovio' uslijed silo
vitoga prodora vode. To neosporno potvruje Diodorova sljedea, jedna
ko zapanjujua tvrdnja da je Crno more neko bilo jezero:
"Jer je Pont [drevno ime Crnoga mora] koji je u to doba bio jezero
[kurziv autora], toliko nabujao od rijeka koje su u njega utjecale da
je, radi silnih voda koje su se u njega izlijevale, silovito prodro u
Helespont..."
Meu svim sauvanim drevnim zapisima, samo se u Diodorovu djelu spo
minje ono to je danas utvrena injenica, naime, da je Crno more prije
5600. god. pr. Kr. doista bilo jezero. I premda bi znanstvenici prije Ryanovih, Pitmanovih i Ballardovih otkria odbacili taj Diodorov podatak kao
jo jednu fantaziju, danas je jasno da barem ta njegova informacija zasluuje
izvjesno potovanje. On ili Samotraani od kojih je to saznao, pogrijeili
su samo u pogledu strane Bospora koja je bila preplavljena. Naime, Diodor
tvrdi da se Crno more izlilo u Sredozemno more, uslijed ega je najprije
probilo kopneni most na Bosporu, a potom na Dardanelima (ili Helespontu). S druge strane, Ryan i Pitman tvrde da se Sredozemno more izlilo
u Crno more, uslijed ega je najprije probilo Dardanele, a potom Bospor.
Meutim, s obzirom da je 5600. god. pr. Kr. nedvojbeno vladao sveopi
kaos, te da se zbog bosporskih struja jo i danas ini da Crno more, u koje
se ulijevaju ruske rijeke, utjee u Sredozemno more, takve su nedosljednosti
posve beznaajne.
Diodor dalje tono opisuje kako se otok Samotraka otrgnuo od trakoga
kopna zbog podizanja razine mora, o emu nam govore i Shackleton i van
Andel:
"[Nabujale vode] preplavile su velik dio azijske obale [tj. Malu Aziju
ili dananju Tursku] i potopile znatan dio nizinskih podruja Samotrake..."
Ustvari, Samotraka je postala otok iskljuivo radi podizanja razine mora.
Iako posredno, Diodor dalje objanjava kako se predaja o tome moda
prenosila tijekom pet i pol tisua godina:
"Stanovnici koje je zahvatio potop ... pobjegli su u vie predjele oto
ka; a kako je more sve vie raslo, molili su se svojim bogovima. Bu-

dui da su im ivoti bili poteeni, svoj su spas odluili obiljeiti

postavljanjem meaa oko otoka i posvetiti rtvenike na kojima ak
i danas prinose rtve [kurziv autora]. Iz tih razloga oito je da su
upravo oni nastanjivali Samotraku prije potopa ..."
Prema tome, ak i u Diodorovo vrijeme, pet i pol tisua godina nakon
crnomorskoga potopa, potomci prvih Samotraana i dalje su obiljeavali
svoje izbavljenje iz te diluvijalne katastrofe, kao to idovi svojim pashalnim
svetkovinama ve vie od tri tisuljea obiljeavaju svoje izbavljenje iz egipat
skoga ropstva. Dalje vrijedi spomenuti da Diodor pie da su Samotraani,
osim to su prinosili rtve bogovima u znak zahvale za svoje izbavljenje
(kako su to inili i Noa, Utnapitim i drugi), podizali i kamene spomenike.
To, dakle, potvruje nau prethodnu pretpostavku da su potop i kasnija
pojava megalita moda na neki nain povezani.
Nadalje, na najsjevernijemu dijelu otoka Samotrake jo i danas stoji
hram takozvanih velikih bogova. Glavni sauvani spomenici toga svetita
potjeu iz klasinoga razdoblja, kada se vjerovalo da e inicijacija u drevnu
samotraku religiju misterija, navodno osigurati boansku zatitu od bro
doloma, ime je to mjesto pomoraca bilo svojevrsna inaica dananjeg
Lourdesa. Ipak, openito se smatra da to svetite poiva na mnogo stari
jem, predgrkom svetitu kulta plodnosti kojim je vladala Velika boica
Majka, pretpovijesna boica turskoga podrijetla koja e poslije biti poznata
pod imenom Kibela. Meu drugim predgrkim boanstvima koja su se
povezivala s tim svetitem i kultom, bio je Kadmilos, bog plodnosti s peni
som u erekciji, kojega su kasniji Grci poistovjeivali sa svojim Hermesom.
Ondje su se tovali i blizanci Kabiri, za koje se vjerovalo da su zatitnici
pomoraca i od kojih su drevni pisci zazirali u strahu i neznanju. Smatra
se da sva ta boanstva potjeu iz vremena prije Grka.
Drevni samotraki panteon Velike boice Majke, niega mukog boan
stva i tajanstvenih blizanaca, sadri neke zapanjujue slinosti s kultom koji
je Mellaart otkrio u svetitima pretpotopnoga Catal Hyka. To potvruje
injenica da Kabiri [gr. Kabeiroi/Kabiroi, nap. prev.] nije grka rije, to
bi znailo da poslije-potopni stanovnici Samotrake nisu bili Grci, i da su
govorili do danas neidentificiranim predgrkim jezikom. Doista, Diodor
izriito kae da su Samotraani govorili: "... jedinstvenim drevnim jezikom
i mnoge rijei toga jezika sauvale su se do danas u njihovim obredima
rtvovanja." Neovisno o tome znamo da nije grkoga podrijetla i rije samos,
koja na fenikom jeziku navodno znai 'visoko'. Ako su, dakle, izvorni

poslije-potopni stanovnici Samotrake uistinu pripadali istoj rasnoj skupini

kao i pretpotopni stanovnici Catal Hyka i Turske kamenoga doba, tada
to u najmanju ruku potvruje provizornu mogunost da je njihov zajedni
ki pretpotopni jezik moda bio rani oblik semitskoga, budui da su Feni
ani bili Semiti nepoznatoga podrijetla i ujedno glasoviti pomorci.
No, to je sa Samotraanima i pomorstvom? Uspnete li se na 1600 m
visoko brdo Saos na Samotraki, oarat e vas pogled na more koje se na
jugoistoku spaja s prilazima Dardanelima, kroz koji su potopne vode pro
drle na svome putu do Bospora. A nekoliko kilometara jugozapadno vidjet
ete dananji otok Lemnos. Iako danas pripada Turskoj, prije postglacijalnoga porasta razine mora bio je dio turskoga kopna i, kako se ini, na
njemu je cvjetao kult slian samotrakome, koji je ukljuivao tovanje Veli
ke boice Majke i Kabira. Iskopavanja koja je talijanski arheolog Alessandro della Seta proveo na Lemnosu tijekom prve polovice 30-ih godina pro
loga stoljea, razotkrila su dvije naseobine iz kasnoga kamenog doba,
koje se opisuju kao "najnaprednija neolitika civilizacija na Egejskome po
druju". Velike, prostrane kue, rasporeene na ulicama s pravokutnim ra
skrijima, bile su ak opremljene kamenim kupeljima. Lemnijci su u klasino
doba bili poznati po apsolutnoj dominaciji ena u drutvu. I upravo kao
na Samotraki, govorili su drevnim jezikom koji se razlikovao od grkoga.
Meutim, s brda Saos na Samotraki moe se vidjeti breuljak Hisarlik
koji se nalazi na turskoj obali Dardanela. Ondje se nalazila Homerova
Troja koju je slavni njemaki arheolog Heinrich Schliemann iskopao
1870-ih. Prema grkoj mitologiji, tisuu godina prije, tovie, nedugo na
kon potopa, bog Posejdon je s planine Saos promatrao trojanski rat. Ali
mit nam kazuje i priu o Dardanu koji je brodom preko Dardanela otplo
vio na Samotraku kako bi ondje, na istome dijelu obale na kojemu e po
slije biti podignuta Troja, osnovao do danas neidentiflcirani grad. Diodor Sicilski o tomu ovako pripovijeda:
"Dardan ... je bio ovjek koji je zamiljao velike pothvate i prvi koji
je u Aziju doplovio brodom, utemeljio grad Dardaniju i uspostavio
kraljevstvo koje se prostiralo oko grada koji je u kasnija vremena
nazivan Troja, i svojim je imenom nazvao narod Dardanaca. Govori
se da je vladao mnogim narodima diljem Azije i da su Dardanci,
koji obitavaju onkraj Trakije bili njegovi kolonizatori."
Imajui na umu da je Dardan mitski junak iz, naizgled, pradavne prolosti,
je li taj sjeveroistoni kut Sredozemlja veoma rano u pretpovijesti moda

bio polazna toka s koje su isplovljavali kolonizatorski brodovi i stanoviti

stoer nekog pomorskoga carstva?
Tu pretpostavku oteava injenica da su dananji Turci relativno mladi
doseljenici u zemlji koja nosi njihovo ime, i da tradicionalno nisu gajili
velik interes za svoje drevne pretke. Iz toga ujedno proizlazi jedan od veli
kih problema turske arheologije, za razliku od egipatske i mezopotamske,
naime, injenica je da naprosto nema dovoljno dokaza s obzirom na veoma
dugu prolost te zemlje. Nadalje, dok su vandalske pljake veinu drevnih
zemalja ostavile u ruevinama, u Turskoj je to ve dugo iznimno unosna
industrija, jer donedavno gotovo da i nije bilo dravnoga nadzora. Dok su
turski trgovci u suradnji s amerikim, njemakim i drugim preprodavaima
uspijevali dobro zaraivati na opljakanim starinama, preesto se gubio
kontekst i podrijetlo uistinu znaajnih starina, kao i same starine koje su
nestale u rukama pojedinaca.
Takvi se problemi osobito odnose na ono to bi se s pravom moglo
nazvati jednim od najspektakularnijih arheolokih otkria u Turskoj. Ali
dokumentacija o tome i izvorni artefakti na slian su nain izmaknuli
znanstvenom ispitivanju.
Nekoliko godina prije nego li je poeo iskopavati Catal Hyk, James
Mellaart dobio je poziv bogate vlasnice kue u Izmiru. Insistirajui na tajno
vitosti, vlasnica mu je ondje pokazala zbirku veoma drevnih artefakata
koji su ga zapanjili istananom izradbom i starou. Ta je zbirka, kako je
saznao, otkrivena poetkom 20-ih godina prologa stoljea, u vrijeme Grko-turskoga rata. Samo stotinjak kilometara istono od Troje, na junoj
obali jezera Apolyont pokraj dananjeg grada Burse i nedaleko Mramorno
ga mora, iskopano je drevno groblje koje se nalazilo na padini brda. Ta
zbirka, poznata pod imenom "dorako blago", prema oblinjemu selu Doraku, sastojala se od pogrebnih predmeta izvaenih iz grobova, kako se
inilo, triju pripadnika kraljevske obitelji. Mellaart je bio svjestan jedinstve
nosti te zbirke u itavoj zapadnoj Turskoj. Iako mu, na njegovu veliku alost,
nije bilo doputeno fotografirati te predmete, uspio je izraditi njihove cr
tee, to je, sreom, uinio veoma vjeto. Osim toga, vlasnica zbirke poka
zala mu je i biljeke, crtee i fotografije izraene u vrijeme iskopavanja.
Na temelju tih podataka zakljuio je da su dvije glavne grobnice prekri
vene golemim kamenjem, paljivo isklesanim u obliku etverokuta, u stilu
naprednih kultura koje su njegovale pravokutnu arhitekturu. U prvom od
tih grobova nalazio se kostur mukarca, vjerojatno kralja, koji je u trenutku
otvaranja groba leao na istkanom sagu. Naalost, taj se sag poeo raspada-

ti doslovce pred oima kopaa, tako da su mogli samo izraditi njegov crte
u boji, koji je Mellaart poslije preslikao. Iz njega se jasno vidjelo da je posri
jedi turski sag izraen u tradicionalnom stilu, kao i sagovi iz Catal Hyka.
To je jasno navodilo na zakljuak da je doraka kultura, koja je cvjetala na
sjeverozapadu Turske, u izvjesnom pogledu bila nasljednica kulture Catal
Hyka.
Ipak, taj je sag bio neznatan u usporedbi s drugim spektakularnim pre
dmetima otkrivenima u grobu. Posvuda oko kraljeva tijela lealo je ak
jedanaest raskono ureenih maeva i bodea. Jedan od njih bio je osobito
zanimljiv u pogledu spoznaja o ranom pomorstvu sjeverozapadne Turske.
Osim to je taj ma jedini u zbirci imao srebrnu otricu, na njoj se nalazila
rezbarija flote sastavljene od sedamnaest brodova kojima je upravljalo ak
30 vesala [slika br. 22]. Bile su to velike lae s kljunastim pramcima, nalik
kasnijim grkim trijerama (galijama) i visokim krmama s kojih se moglo
kormilariti na drevni nain, uz pomo glavnog bonoga vesla. A pet brodo
va meu njima bilo je dodatno opremljeno velikim etvrtastim jedrom.
To su nedvojbeno bili brodovi sposobni za plovidbu otvorenim morima.
Kada je, dakle, ivio taj kralj sjeverozapadne Turske koji je, kako se ini,
zapovijedao ili, barem, raspolagao tako impresivnom flotom? Ono to naj
vie zadivljuje u pogledu dorakoga blaga njegova je izvanredna starost.
Premda je sadraj dvaju grobova izvaen, zbirka je ostala jedinstvena. Nasreu, jedan predmet koji je otkriven u grobu mukarca i ene (pretpo
stavlja se kralja i kraljice) omoguio je datiranje. Rije je o drvenom prije
stolju od kojega je sauvan samo zlatni ornament, i jedini je predmet za
koji se smatralo da je stranoga podrijetla. Jedan dio toga ornamenta izrez
baren je egipatskim hijeroglifima u znaenju imena i naslova drugoga kra
lja 5. dinastije egipatskog Staroga kraljevstva, Sahurea (5. dinastija), koji je
vladao sredinom 3. tisuljea pr. Kr. A budui da se taj datum podudara s
oblikom nekih drugih artefakata - koji nalikuju takozvanim yortanskim
artefaktima otkrivenima u tome dijelu Turske - te grobove moemo otpri
like svrstati u isto razdoblje. To bi znailo da su spomenuti predmeti otpri
like iste starosti kao i predmeti sline kvalitete otkriveni u Egiptu i Mezopo
tamiji.
Nadalje, spomenuti prikazi oceanskih brodova spadaju meu najstarije
poznate sline prikaze otkrivene u drugim dijelovima svijeta. Grki povje
sniar Herodot posredno spominje takvu pomorsku silu koja je vladala
zapadnom obalom Turske, naime, govori o Karijcima koji su u njegovo
vrijeme nastanjivali jugozapadni dio Turske uz otok Rodos, i koje je Ho-

Slika br. 22: Otrica srebrnoga maa s poetka 3. tisuljea pr. Kr., otkrivenoga u
jednome od drevnih dorakih grobova, na kojemu je prikazano sedamnaest bro
dova za oceansku plovidbu na vesla, meu kojima je pet brodova dodatno opre
mljeno jedrima. To je jedan od najstarijih poznatih detaljnih prikaza oceanskih
brodova otkrivenih izvan Egipta.
mer opisao kao "gruborjene". Herodot Karijce naziva "otoanima" koji
su, "nakon to su naselili otoke ... bili poznati pod imenom Lelezi" i radili
su na brodovima minojske Krete kada je to bilo neophodno. Dakle, mo
gue je da su brodovi prikazani na maevima nasljednici flote prve velike
svjetske pomorske sile iz vremena nakon crnomorskoga potopa, kao i pre
tee pomorske sile koja e poslije biti poznata pod imenom Fenikija.
No dorako blago nije zanimljivo samo radi toga. Naime, meu oru
jem otkrivenim u prvome grobu nalazio se ma s balakom vrhunski obli
kovanim od crnoga opsidijana u obliku dva leoparda. Kako nam je poznato,
dva leoparda bila su uobiajen heraldiki ukras u hramovima Catal
Hyka. Nalazimo ih i i u obliku stupova prijestolja Velike boice Majke
na kipiu otkrivenome u posudi za ito. Ali ono to najvie zadivljuje u
svezi toga maa njegova je otrica. Naime, za razliku od veine oruja u
grobu ona je izraena od eljeza, umjesto od bronce od koje se uglavnom
izraivalo oruje u 3. i 2. tisuljeu pr. Kr. Premda to za nas nije neobino,
radi sloenoga procesa taljenja, eljezo je u to doba bilo veoma rijetko. Ista
situacija postojala je ak i u doba faraona Tutankamona (14. st. pr. Kr.), u
ijoj je grobnici takoer otkriven primjerak eljeznoga oruja iz razdoblja
prije eljeznoga doba, oko 1000. god. pr. Kr. No, s obzirom na oblik maa
sa eljeznom otricom iz Tutankamonove grobnice, pretpostavlja se da ni
on nije izraen u Egiptu, nego negdje u drevnoj Turskoj.
Pitanje, dakle, glasi, tko su bili predstavnici te kulture iz sjeverozapadne
Turske koji su raspolagali tako naprednim metalurkim umijeima, kojima
e Egipani i Mezopotamci ovladati tek 1500 godina poslije? A vidjeli smo
da su raspolagali i flotom brodova za oceansku plovidbu. To potvruju

drugi predmeti iz dvaju grobova, koji upuuju na to da su razvili neke im

presivne trgovake veze. Naprimjer, jantar, od kojega je izraen ukras na
drki eljeznoga maa, najvjerojatnije je bio dopremljen s Baltika, obzirom
da na Bliskom istoku nema poznatih izvorita jantara. Bjelokost od koje je
izraen ealj najvjerojatnije potjee iz Afrike. Narod o kojemu govorimo
gotovo je sigurno odravao neke pomorske veze s Egiptom, odakle potjee
i pozlaeno prijestolje, vjerojatno dar egipatskoga kralja vladaru sjeveroza
padne Turske. A da su ivjeli stilom ivota svojih mezopotamskih i egipat
skih suvremenika, jasno se vidi iz lijepih kalea i vreva od zlata, srebra i
elektruma, s kojima su pokopani u svojim grobovima. Isto tako, jasno je
da pri izradi takvih predmeta nisu naprosto oponaali egipatske i mezopotamske inaice, budui da se iz slinih, stoljeima mlaih predmeta otkrive
nih u Troji moe vidjeti da su izraeni u dardanskom ili trojanskom stilu,
koji se utemeljio dugo prije 2500. god. pr. Kr.
O izgledu mukaraca iji su kosturi otkriveni u grobovima govore nam
veoma oskudni tragovi. Ipak, ini se da su kraljevi nosili ezla s kuglom na
vrhu ili maljeve kao simbole svoje vlasti, i bili su opremljeni impresivnom
zbirkom maeva, bodea, sjekira i kopalja. Pod nogama kralja u dvostrukoj
grobnici poiva njegov pas, uz kojega se ak nalazi i kamena posuda za
hranu.
Na kraljiinu kosturu otkriveni su ukrasi za tijelo, dok tkanine koje su
kopai vidjeli omotane oko i ispod kostura u trenutku otvaranja grobnice,
naalost, nisu preivjele izlaganje zraku. Zanimljivo je da je kraljica imala
i veoma moderan ukus za minku i kozmetike potreptine, to se moe
vidjeti iz njezina kozmetikog pribora koji se sastojao od spatule, toaletne
lice i pincete izraenih od srebra, te od tri srebrne tubice u kojima se,
kako se pretpostavlja, nalazio ru za usne, kohla (drevna makara za oi)
i zelenoga sjenila. Na crteu njezina kostura koji je 20-ih godina prologa
stoljea izradio jedan istraiva, vidi se okrugli ukras oko njezine glave,
identian onome Velike boice Majke iz Catal Hyka.
Ali ono to je pruilo najbolji uvid u nain odijevanja tih drevnih ena
iz sjeverozapadne Turske, pet je vjeto izrezbarenih enskih kipia visokih
oko 15 cm, izraenih od bronce, srebra i elektruma, koji su takoer otkrive
ni u kraljiinoj grobnici. Dvije bronane figurice moda prikazuju sveeni
ce odjevene u moderne suknje do glenjeva koje su, premda izraene od
srebra, izrezbarene tako da izgledaju kao da su istkane ili obojene arenim
materijalima. Gornji dio tijela prekriven im je jednako modernim steznicima s kratkim rukavima, stegnutima tik do ispod prsiju, odakle se otvara
ju otkrivajui pupak.

Ipak, te su ene skromne u usporedbi sa srebrnim figuricama ena koje

su, kako se pretpostavlja, bile slukinje, a prikazane su nage i okiene zlat
nim tijarama, narukvicama, lancima oko glenjeva, remenom i, u jednom
sluaju, veoma kratkim gaicama. Potonja ena, osim toga, nosi i glazbeni
instrument nalik tamburinu. A najzanimljiviji meu njima kipi je ene,
takoer oskudno odjevene, izraen od elektruma, slitine srebra i zlata
[slika br. 23]. Mellaart je na temelju njezina ukrasa na glavi, nalik dervikim kapama, naunicama i mnogo raskonijim narukvicama i lancima
oko glenjeva, zakljuio da je rije o boici - osim to je njezin nakit, kako
je primijetio, istovjetan onome koji nosi kraljica iz dvostruke grobnice.
Osim toga, ta je ena odjevena u konanu suknju nalik onoj na figurici iz
Catal Hyka, 'Bijeloj dami' s tassilijskih fresaka i drevnoj boici plodnosti.
Je li, dakle, doraka kraljica pokopana s uresima dostojnima Velike boice
majke jer su je za ivota smatrali njezinom predstavnicom na zemlji? Je-

Slika br. 23: Kipi od elektruma otkriven u grobu dorake kraljice, navodno pred
stavlja boicu ili kraljicu.

dan od odgovora moe pruiti ealj u njezinoj kosi, u ijemu se sreditu

nalazi disk s fino izrezbarenim prikazima divljih koza ili kozoroga i dva
dupina, ivotinja koje su se, kako je poznato iz kasnijih kultura, smatrale
njezinim svetim ivotinjama.
U svakom sluaju, neosporno je da su se na zapadnoj obali Turske i su
sjednim otocima sauvali neki oaravajui tragovi iz kamenoga i bronanoga doba, kao svjedoanstva o pretpotopnoj kulturi koja je zacijelo iznikla
na tom podruju. Moemo biti sigurni da to nije bila grka kultura, budu
i da su ih Grci, kako smo saznali od Diodora Sicilskoga, radi njihova jezi
ka i religijskih obiaja smatrali strancima. Oni sigurno nisu bili ni preci
dananjih Turaka, koji su prilino kasno stigli na podruje dananje Tur
ske. to, dakle, moemo o njima nauiti od potomaka slinih naroda koji
su se moda naselili u drugim podrujima dananje Turske i njezinoj oko
lici - ukljuujui, moda, narode od kojih su u tako drevnoj povijesti pri
bavljali eljezo?

13. POGLAVLJE

TKO JE OSTAO?
"Noa... zasadi vinograd."
Post 9, 20

"Mnogi suvremeni strunjaci za povijest vina smatraju da je

najstariji dokaz o vinarstvu otkriven u Gruziji."
M c G o v e r n i dr., The Origins and Ancient
History

of Wine

Making

Kada netko spomene drevne Egipane, veina e nas, ak i uz oskudno

poznavanje egipatskih grobnih slika, zamisliti uredno obrijane mukarce
u platnenim kiltovima i ene tamno obojanih oiju i tamnocrnih kosa, od
jevenih u jednostavne duge, bijele haljine. Zamislit emo Nil i smjestiti ga
na karti, zajedno s Tebom i uvenim hramom u Karnaku na njezinu jugu
te piramidama na sjeveru. ak i to se tie mezopotamskih kultura, vjero
jatno emo se prisjetiti da smo negdje vidjeli kipove Sumerana ogrnutih
ovjim krznom ili dugobradih Asiraca, i moi emo ih geografski smjesti
ti u podruje izmeu velikih rijeka Eufrata i Tigrisa.
No, situacija e biti posve drukija pokuamo li zamisliti stanovnike
drevne Turske iz razdoblja neposredno nakon ili nekoliko tisuljea poslije
potopa. Doista, ak ni strunjaci nee lako moi jednim imenom nazvati
drevne stanovnike te zemlje iz bilo kojeg tisuljea od potopa do kran
skog doba, a kamoli ih zamisliti. Razlog tomu najvie proizlazi iz injenice
da oni nikada nisu tvorili jedan narod, nego vie neovisnih, arolikih pleme
na od kojih se svaki odlikovao svojim jedinstvenim znaajkama, obiajima
i dr. A veini e laika na pitanje o geografskim obiljejima Turske biti izrazi
to teko navesti makar ijednu rijeku, a kamoli je smjestiti na zemljovidu.
Da bismo mogli razumjeti Tursku kao domovinu nekoliko nevjerojat
no civiliziranih naroda, koji su ivjeli prije i nakon crnomorskoga potopa,
valja nam pokuati 'vidjeti' kako je ta zemlja izgledala u drevno doba, s
obzirom na neke njezine geografske i kulturne razliitosti. Bilo bi korisno

potom posegnuti za najstarijim pisanim izvjeem - premda je ono najvje

rojatnije nastalo vie tisuljea nakon potopa - i istodobno se posluiti svim
dostupnim arheolokim otkriima.
Najstarije pisano izvjee o kojemu je rije, glasovita je grka legenda o
Jazonu i potrazi za Zlatnim runom, Argonautika. Ta je legenda bila drevna
ve u doba Homera koji je u svojoj Odiseji opisuje kao 'svuda slavljenu',
dok se iz drugih naznaka o njoj u Ilijadi i Odiseji zakljuuje da je ta pria
bila nadaleko poznata. Grki arheolog Christos Doumas tvrdi da potjee
moda ak iz 4. tisuljea pr. Kr. i da se osniva na stvarnim traganjima za
tajnama taljenja i kovanja metala najstarijih naroda koji su razvili ta umije
a. Meutim, najstarija sauvana i cjelovita inaica te prie potjee od
Apolonija s Rodosa, knjiniara aleksandrijske knjinice iz 3. st. pr. Kr., i
najvjerojatnije je procesom viestoljetnoga prijenosa pretrpjela brojna
iskrivljavanja i preinake. Ta nam pria govori kako su Jazon i njegova vjerna
posada, Argonauti, putovali u svojoj lai imena Argo du zapadne obale
Turske, preko Dardanela i Bospora i potom na istok, uz tursku obalu Crno
ga mora do Kolhide na njegovoj jugoistonoj obali. Pritom nam prua neke
zanimljive naznake o drevnim narodima koje su susreli na svom putovanju.
Plovei zapadnom obalom Turske prema sjeveru Argonauti su navodno
posjetili otok Lemno, na kojemu su ih napale naoruane ene, to se podu
dara s onime to smo ranije govorili o ratobornim otoankama. Nakon
toga su otili na drugi poznati otok, Samotraku, gdje su navodno bili inici
rani u misterije velike boice Majke, ime su kao pomorci ishodili potrebnu
boansku zatitu. Potom su lukavo izbjegli sukob s trojanskim gospodarom
Dardanela, kojemu su kriom otplovili nou i tako sigurno uli u Mramor
no more.
Nakon nekoliko pustolovina koje su doivjeli u dva manja kraljevstva
na obalama toga mora, sljedeu su im zapreku predstavljale Kijenske stije
ne u Bosporu, koje se nalaze na toki na kojoj se Bospor spaja s Crnim
morem. Te su stijene u Jazonovo vrijeme bile zloglasne, jer su drobile sve
brodove koji bi pokuali proi izmeu njih. Budui da kijenski znai 'plavo'
te da drugi pisci te stijene opisuju kao 'lutajue' i 'sudarajue', zacijelo su
posrijedi bili ledenjaci koje su otapale velike ruske rijeke koje se na tom mje
stu ulijevaju u Crno more, to je neosporno bilo pogibeljno za brodove.
Argonauti su tu opasnost izbjegli jednim lukavstvom. Naime, iz svoje
su lae pustili golubicu kao mamca, stijene su se pribliile jedna drugoj, a
kada su se poele razdvajati Argonauti su brzo proli izmeu njih prije
nego li se iznova priblie. Legenda kazuje da je to lukavstvo toliko zapanji
lo stijene da se vie nikada nisu meusobno sudarile.

Ali za nas je mnogo zanimljivija injenica da taj dio prie o Jazonu, kao
i pria o Noi, ukljuuje pticu koja se oito drala zatvorenom na brodu
kao pomo u sluaju opasnosti. U budistikom tekstu iz 5. st. pr. Kr. navodi
se mogui razlog za to:
"Neko davno, trgovci koji su plovili oceanima obiavali su na svo
jim brodovima nositi pticu koja e im pokazati kopno. Kada bi brod
izgubio smjer, tu bi pticu oslobodili i ona bi odletjela na istok, jug,
zapad i sjever te do mjesta izmeu dvaju toaka i potom uzletjela
visoko u nebo. I ako bi na obzoru ugledala kopno, onamo bi otila,
dok bi se u protivnom vratila na brod."
Zanimljiv je i podatak da su Noa i Jazon u takvim situacijama koristili
upravo golubicu, svetu pticu velike boice Majke.
Nakon to su preli ue Bospora i sigurno uli u Crno more, Argo je
skrenuo desno, putujui uz obalu u smjeru istoka. Da su skrenuli lijevo i
da su putovali u 5. tisuljeu pr. Kr., moda bi na bugarskoj obali Crnoga
mora naili na zanimljivu kulturu. Naime, 1972., kada je voza traktora
Rajko Marinov iskopavao jarak u blizini danas atraktivnog bugarskoga
grada Varne, u njemu je otkrio nekoliko komadia sjajnoga metala, za
koje je utvreno da su dio blaga sastavljenoga od zlatnih ornamenata, naj
starijega takve vrste ikada otkrivenoga na svijetu. To se blago nalazilo u
samo jednom od oko tristo grobova na groblju koje je potjecalo iz oko
4500. god. pr. Kr. Zanimljivo je da su neki ornamenti sadravali prikaze
bikova.
Nitko do tada nije ni slutio da je u Bugarskoj mogla postojati takva kul
tura, osobito ne tako rano u povijesti, a zanimljivo je da Bill Pitman u svo
joj knjizi Noah's Flood na nju nije obratio pozornost na svojoj karti mogu
ih migracijskih putova preivjelih iz potopa. Ipak, kako su pokazala
kasnija arheoloka istraivanja, jezero Varna, koje se danas nalazi u unu
tranjosti, u 5. tisuljeu pr. Kr. bilo je zaljev na zapadnoj strani Crnoga
mora, koji je sezao oko 21 km u unutranjost i predstavljao je prirodnu
luku. A bugarski su arheolozi oko njegovih obala pronali naselja iji su se
stanovnici bavili zlatarstvom, ali i obradom bakra. Ti drevni kovinari vjero
jatno su po svoje sirovine odlazili u Rudnu Glavu u bivoj Jugoslaviji, pu
tujui uzvodno Dunavom, gdje se nalazi jedan od najstarijih poznatih
bakrenih rudnika na svijetu. Meutim, ta metalurka kultura iz Varne nije
dugo postojala. Iz razloga koji su moda takoer povezani s promjenama

razina mora (a to objanjenje izneseno je prije nego li su Ryan i Pitman

objavili svoju crnomorsku hipotezu), tamonja su naselja naputena oko
4000. god. pr. Kr. Nije poznato kamo su varnski kovinari nakon toga otili.
Ipak, zanimljivo je da su Argonauti, kada su skrenuli desno, a ne lijevo
plovei uz obalu Crnoga mora, takoer naili na vjete kovinare. Iako iz
same legende nije mogue utvrditi tone lokacije, meu narodima koji su
naseljavali sjevernu obalu Turske, a koje su Argonauti u to vrijeme sigurno
mogli susresti, bili su Kalibijci koji nisu bili ni poljoprivrednici ni stoari.
Umjesto toga, kako kazuje Argonautika, taj je narod zaraivao "kopanjem
tvrde zemlje u potrazi za njezinim eljeznim rudama", radei "u aavim
plamenovima i crnome dimu". Spominju se i Tibareni koje drevni izvori
nazivaju i prvim poznatim obraivaima eljeza.
Zapravo, zanimljivo je znaenje imena tih naroda. Naime, chalybs je
starogrka rije za 'eljezo', to znai da su imenom Kalibijci Grci jedno
stavno nazivali sve narode koji su obraivali eljezo, bez obzira na prava
imena kojima su ti narodi sebe nazivali. Tibareni, s druge strane, nije rije
grkoga podrijetla, ali na nju smo naili prije u ovoj knjizi. Naime, prisjeti
mo li se dugakoga popisa ne-sumerskih naziva za razliite zanate koji su
u sumerski jezik doli iz starijega, vjerojatno pretpotopnoga jezika, sumerska rije za kovinara je tibira. Iz toga proizlaze neke znaajne implikacije.
Jezik koji su Sumerani usvojili nakon dolaska u junu Mezopotamiju oito
je potjecao iz crnomorskoga podruja, gdje su ga govorile neke kulture
koje su bile mnogo naprednije od sumerske. To je zacijelo bio jezik stanov
nika Catal Hyka i barem nekih od naroda, koji su se nakon potopa
iznova naselili na novim obalama Crnoga mora.
Ali to nije sve, budui da smo u posljednjem poglavlju spomenuli da je
jedno od najzagonetnijih dorakih nalaza iz sredine 3. tisuljea pr. Kr.
eljezni ma, koji potjee iz razdoblja oko dva i pol tisuljea prije poetka
eljeznoga doba (oko 1000. god. pr. Kr.). A na temelju nekoliko nejasnih
pojedinosti o lokaciji dorakih grobova, ini se da su se nalazili u okolici
dananjega pitoresknog i povijesnoga grada Burse u Turskoj, smjetenoga
juno od Mramornoga mora. S obzirom na to, moemo li pripisati sluajno
sti da se samo sto ezdeset kilometara istono od Burse nalaze obalni gra
dovi Eregli i Zonguldak, koji i danas slove za prve najvee proizvoae
eljeza u Turskoj. tovie, Eregli se i posljednjih desetljea opisuje kao naj
vei proizvoa eljeza na Srednjem istoku.
I premda su ti gradovi, naravno, tek posljednjih stotinjak godina izrasli
u metalurka sredita, zahvaljujui brojnim rudnicima ugljena na tom po-

druju, mnoge naznake govore da je to podruje i u drevno doba bilo

glavno izvorite eljeza. Naime, Eregli ima veoma dugu povijest, a njegovo
ime, koje je turska inaica latinskog imena Heraclea, povezuje ga s jed
nim od najteih pothvata mitskoga junaka Herakla, koji se negdje u oko
lici Ereglija spustio duboko u Had (podzemlje) kako bi izveo troglavoga i
trookoga psa Kerbera na zemlju. Pripovijeda li taj mit, moda, na neki iskriv
ljen nain o sputanju u pradavni rudnik ugljena? Naime, Eregli je postojao
dugo prije dolaska Grka. U prii o Jazonu nosi ime Marijandin, to je ob
lik sumerskoga imena 'Marienna' kao i Mirina, to je bilo jedno od broj
nih imena velike boice Majke kojoj su taj grad najvjerojatnije posvetili
njegovi izvorni, predgrki stanovnici.
Naalost, danas jo uvijek ne znamo mnogo o arheologiji Ereglija iz toga
ranog poslije-potopnog razdoblja, a kamoli o njegovoj pretei koja se mo
da nalazila oko 21 km dalje na pretpotopnoj obali Crnoga mora. Oskud
na arheoloka istraivanja rezultirala su, izmeu ostalog, otkriem naselja
iz 4. tisuljea pr. Kr. u Ahlateli Tepeciku, smjetenom 64 km istono od
dananjega Izmira. Tu se ak i prilino primitivna ribarska populacija po
kapala s tako raznolikim predmetima kao to su bakreno-bronani bode
i i broevi, olovne ipke, zlatne naunice i najrazliitiji srebrni ukrasi.
Zlato se oito ispiralo u oblinjoj rijeci Pactolus, koja je u drevno doba bila
poznato izvorite toga metala, iako je danas samo mali pritok rijeke Gediz
ili Hermus u zapadnoj Turskoj. Meutim, jasno je da su narodi koji su i
vjeli u sjeverozapadnom podruju Turske veoma rano razvili neke napre
dne metalurke vjetine.
Da su Argonauti lutali predjelima juno od Ereglija krajem 6. tisuljea
pr. Kr., zacijelo bi s vremenom stigli u Hacilar. Kao i Catal Hyk, koji se
nalazi oko 160 km istono od njega, Hacilar je naputen u vrijeme sue
koja je vladala u pretpotopnom mini ledenom dobu, da bi iznova bio nase
ljen nakon promjene klimatskih uvjeta. U razdoblju od 1957. i I960., ne
posredno prije nego je poeo iskopavanja u Catal Hyku, istraivao ga je
James Mellaart. U slojevima iz posljepotopnoga razdoblja, Mellaart je otkrio
pravokutne kue istovjetne pretpotopnim kuama u Catal Hyku. U tim
poslijepotopnim slojevima otkrio je i, kako je opisao: "umjeno oslikanu
lonariju" koja je bila "prvorazredna i mnogo kvalitetnija od starije lonarije iz Catal Hyka." Kipii velike boice Majke otkriveni u mnogim
kuama, meu kojima neki sadre naznake da je sjedila na prijestolju sa
stupovima u obliku leoparda, pokazuju da je ta boica i u posljepotopnom razdoblju jo uvijek bila sredite tovanja.

Nedaleko Hacilara nalazi se Beycesultan, drugo naselje koje je sigurno

bilo naseljeno u 3. tisuljeu pr. Kr., a smjeteno je u blizini manjih pritoka
rijeke Meander u zapadnoj Turskoj. U njemu su otkriveni hramovi raspore
eni u parovima, koji su takoer bili ukraeni rogovima posveenja nalik
onima u Catal Hyku i vinanskim nalazitima. No sadravali su i jednu
novu znaajku, naime, dvostruke stele ili ploe nalik nadgrobnim ploama
(koje moda predstavljaju tajanstvene blizance Kabire) na kojima su se
moda prinosili rtveni darovi. U nekim svetitima nalazilo se i drveni stup,
takoer neidentificiranoga kultnog znaenja.
Kako smo spomenuli u prethodnom poglavlju, istoni breuljak Catal
Hyka zauvijek je naputen poetkom mini ledenog doba oko 6000. god.
pr. Kr., a iskopavi pokusni jarak 60-ih godina prolog stoljea, Mellaart je
utvrdio da je u kasnijem razdoblju iznova naseljen zapadni humak. Me
utim, zbog nekih sloenih politikih razloga, Mellaart se onamo nije mo
gao vratiti kako bi proveo opsena iskopavanja, tako da su arheoloka is
traivanja obaju breuljaka Catal Hyka nastavljena tek nedavno, ovoga
puta pod vodstvom arheologa Iana Hoddera sa Sveuilita u Cambridgeu.
Prva Hodderova iskopavanja zapadnog humka razotkrila su grobove iz
klasinog razdoblja koji su se nalazili u gornjim slojevima, dok se u najniim
slojevima nalazila keramika s geometrijskim uzorcima, to upuuje na
neku vezu s kulturom koja je cvjetala na istonom humku. Ipak, danas je
jo preuranjeno iznositi vrsta datiranja ili, pak, zakljuke.
Vratimo li se Argonautima, vidjet emo da je jedna luka u kojoj su se
sigurno zaustavili na svome putovanju bila 'Sinopa u Paflagoniji', koja se
nepogreivo moe poistovijetiti sa Sinopom iz kojega je Ballard u rujnu
2000. krenuo na svoja podmorska istraivanja. Danas plodna ravnica koja
se prostire juno od toga grada, obiluje poljima penice, kukuruza i lana,
dok neto dalje na istoku napreduje stoarstvo i ribarstvo. A da je isto bilo
i u drevno doba, potvruje rimski geograf iz 1. st. pr. Kr., Strabon, podrijet
lom iz toga podruja, koji zaneseno pripovijeda o plodnosti te ravnice,
osobito o mnogobrojnoj stoci i konjima. Iz svega, dakle, proizlazi da je
unutranjost Sinopa pruala ugodne uvjete za ivot ljudima raseljenima
nakon crnomorskoga potopa i navodi nas na pretpostavku da su se neki od
njih ondje uistinu i trajnije zadrali.
Kao i u Eregliju, mnoge moderne zgrade u Sinopi podignute su na osta
cima drevnih graevina, iz ega moemo zakljuiti da ondje nisu provede
na nikakva znaajna arheoloka istraivanja. U Ikiztepu, koji se nalazi u
blizini Bafre i istono od Sinope, najstariji slojevi naselja datirani su oko

5350.-5300. god. pr. Kr., to znai da ih se moe pripisati ranom posljepotopnom razdoblju. Crna ulatena lonarija otkrivena u tim slojevima, za
koju se prvotno smatralo da potjee iz ranog bronanoga doba, ukraena
je rezbarijama ili bijelo obojenim ornamentima i sloenim oblicima, a
moe se pronai i zapadno od Mramornoga mora, u istom podruju koje
su, kako smo prije spomenuli, naseljavali rani poslijepotopni kovinari.
Ta lonarija posve se razlikuje od one otkrivene u istonom ili zapadnom
Catal Hyku, iako moda potjee iz jednako naprednih kultura koje su
prije toga ivjele u okolici crnomorskoga jezera, koje su napustili pred
potopom.
U cjelini, meutim, neophodno je pogledati u unutranjost i potraiti
neke odgovore o tome kakva je civilizacija moda ivjela na podrujima,
na kojima moemo oekivati pronalazak stvarnih ostataka. A samo neto
vie od 160 km juno od Sinope nalazi se jedno osobito zanimljivo nase
lje, Alaca Hyk, smjeteno na velikom zavoju rijeke Kizil Irmak (drevni
Halys), nedaleko mjesta na kojemu e kasniji hetitski osvajai Turske iz
graditi svoju prijestolnicu Hatuu (Boazkoy/Boazkale). Tridesetih go
dina prologa stoljea turski su arheolozi upravo u Alaca Hyku otkrili
13 grobova koji navodno potjeu iz druge polovice 3. tisuljea pr. Kr. i,
prema tome, iz gotovo istoga razdoblja kao i doraki grobovi, ali i egipat
ske piramide i razdoblja procvata sumerske civilizacije. Kao i u Doraku i
Catal Hyku, predmeti iz Alaca Hyka upuuju na veoma naprednu
metalurgiju. Primjerice, jedan od gradskih uglednika pokopan je s bodeom
sa zlatnom drkom, ija je otrica takoer izraena od eljeza. I ti se pred
meti odlikuju velikom estetikom i izraeni su u poznatom anatolskom
stilu. Jedna od istaknutih znaajki toga stila je i prikazivanje ljudskih tije
la u obliku 'violine i sa stiliziranim i prenaglaenim prsima i bokovima.
Postoje i neki odjeci motiva prethodno otkrivenih u Catal Hyku, koji su
povezani s kultom Velike boice majke, pri emu 'violinasti' likovi nalikuju
na 'boicu koja raa' sa zidnih reljefa u Catal Hyku; ornamenti nalik
blizancima koji podsjeaju na Kabire [slika br. 24]; i brojne volujske lubanje
koje upuuju na njegovanje kulta bika.
Prema grkoj mitologiji, Sinopu su osnovale Amazonke kojima grki
govornik iz 4. st. pr. Kr., Lisija, pripisuje prvu uporabu (ali ne i izradu)
eljeznoga oruja. To se podudara s mitom o Argonautima koji su nepo
sredno nakon otplovljavanja iz Sinope plovili pokraj 'zemlje Amazonki'. I
drugi klasini pisci govore o Amazonkama koje su ivjele u okolici rijeke
Thermodona, dananje Terme Cay, koja utjee u Crno more oko 160 km

Slika br. 24: 'Violinasti' ornamenti u obliku blizanaca - Kabiri? - otkriveni u gro
bu iz 3. tisuljea pr. Kr. u Alaca Hyku.

istono od Sinope, u blizini turskoga grada koji se i danas zove Terme.

Legenda o Argonautima spominje i drugo amazonsko naselje u blizini otok s kamenim hramom koji je utemeljila Amazonka Antiopa. Smatra
se da je posrijedi otok Giresun Adasi na kojemu se i danas nalaze ruevine
kamenoga hrama bez krova, za koji se tvrdi da su lokalne ene ondje sva
koga svibnja izvodile obrede plodnosti. No, budui da su Amazonke, kako
emo poslije vidjeti, prilino kasno dole na to podruje, za nas su mnogo
zanimljiviji drugi preivjeli iz potopa koji su se moda rano naselili na toj
obali Crnoga mora.
U legendi o Jazonu i drugim priama spominju se i Mosineani (u Herodotovoj Povijesti - narod na jugoistonoj obali Crnog mora), koji su
ivjeli u visokim drvenim nastambama, to je bio logian izbor s obzirom
da to podruje obiluje drvom. Kako kazuje Argonautika, kasniji Grci zgra
avali su se nad njihovim obiajima zadovoljavanja spolnoga nagona u
javnosti: "opili su na javnim cestama bez ikakva stida", a taj je obiaj,
ini se, bio povezan s obredima svetoga vjenanja Velike boice Majke.
Mosineani su moda narod koje na drugim mjestima nazivaju Moshi
(Herodot - Povijest - narod na istonoj obali Crnog mora) ili 'narod teladi',
vjerojatno stoga to su odravali kult bika koji je, kako smo vidjeli, prevlada
vao na tim podrujima. Asirski ljetopisi s kraja 2. tisuljea pr. Kr nazivaju

ih Muki, premda su ih poslije, nakon to su se preselili u zapadnu Anatoliju, nazivali i Brigijcima (Brizima) ili Frigijcima (Frizima).
Ti Moani ili Frigijci, koji e poslije preseliti u zapadnu Tursku, sebe su
nedvojbeno smatrali pretpotopnim narodom. Prema njihovu folkloru,
njihov kralj Nanakos predvidio je potop i okupio svoj narod u svetitima
da ondje oplakuje i moli. Nanakosovo doba poslije je postala sintagma
kojom se oznaavalo pradavno doba i jadikovke. injenicu da su ak i
meu Grcima, i osobito Egipanima, slovili kao uistinu drevan narod po
tvruje povjesniar Herodot, koji je podrijetlom bio iz Turske. On pripo
vijeda priu o egipatskom kralju, koji je proveo poseban test kako bi utvr
dio koji je od dvaju jezika, egipatskoga i frigijskoga stariji, i ustanovio da
je to frigijski. Moani se ak spominju i u Bibliji, u 10. pogl. Knjige Po
stanka, nakon prie o Noi, gdje se navode meu narodima koji potjeu od
Noina sina Jafeta:
"... Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Meak, [kurziv autora] Tiras."
Budui da se prethodno u 'Postanku' Tubal naziva "praocem onih koji
kujubakar i eljezo", znanstvenici u tome prepoznaju narod iz sjeverozapa
dne Turske, Tibarene, koji su takoer kovali eljezo i bakar. U tom slua
ju, ime Meak sigurno se odnosi na Moane, koji e poslije biti poznati
kao Frigijci.
Odavno je poznato da su istonu Tursku kasnije naselili pobunjeniki
Huriti. Meutim, najnovija arheoloka otkria, poput onih iz Tel Mozana u dananjoj sjevernoj Siriji, juno od jugoistone granice Turske, poka
zuju da su ondje ve u 3. tisuljeu pr. Kr. i, prema tome, ve u doba naj
starijih staroegipatskih dinastija, utemeljili velik grad drevnog imena Urke.
Premda su Huriti za nas jo uvijek zagonetan narod jer nam je njihov je
zik, utjelovljen u piktografskim natpisima na brojnim peatima, gotovo
nerazumljiv, poznato je da je njihova rije za kovaa bakra bila tab-iri
('onaj koji je odlio bakar'), to iznova ukazuje da ta rije, koja je oito pove
zana s rijeju tibira koju su Sumerani usvojili, kao i imenom Tibareni iz
mita o Argonautima, predstavlja bitan trag o posljepotopnoj distribuciji (i
jezicima) pretpotopnih naroda. Vrijedi spomenuti i da prizori iz svakod
nevnoga ivota Hurita, otkriveni na nekim peatima iz Tel Mozana/Urkea, prikazuju ene s frizurama (pletenicama) nalik onima na dorakim ki
piima ena koji potjeu otprilike iz istog razdoblja, dok odjea mukaraca

i ena podsjea na onu prikazanu u sumerskoj umjetnosti. Budui da neki

od najstarijih slojeva nalazita u Tel Mozanu jo uvijek nisu iskopani, mo
emo oekivati da emo otkriti jo mnogo toga.
Iako Argonauti vjerojatno nisu posjetili gorje Ararat, jer se ono nalazi
suvie duboko u unutranjosti, na pregled istonih krajeva poslije-potopne Turske ne bi bio potpun bez njegova razmatranja u kontekstu opisa
Noine arke koja se, prema biblijskoj prii o potopu, zaustavila negdje u
okolici brda Ararat. Brod nakrcan ljudima i ivotinjama koji je stigao s
Crnoga mora, moda se nije stvarno nasukao na obroncima Ararata, ali
razumno je pretpostaviti da su neki preivjeli moda potraili utoite na
njegovim viim predjelima. Naime, budui da Biblija ne kae da je Noa
napustio Ararat, logino je zakljuiti da se zajedno sa svojom obitelji zadr
ao negdje u njegovoj okolici.
Ovdje moda vrijedi spomenuti da ak etiri sumerska mita spominju
do danas neotkriven drevni grad Arattu, za koji se smatra da se nalazio
negdje na istom podruju Ararata. Jedan sumerski ep kazuje da je Enmerkar, gospodar junomezopotamskoga grada Uruka, naumio izgraditi
hram posveen sumerskoj Velikoj boici Majci od drveta, zlata, srebra,
lapis lazulija i dragocjenoga kamenja. Te je materijale trebao dopremiti iz
Aratte, a do toga je grada, iji su stanovnici navodno tovali istu boicu,
put vodio preko sedam planina. Znanstvenici su na temelju toga pretpo
stavili da se Aratta nalazila u okolici Ararata ili, pak, oblinjega jezera
Van, a oba su podruja zbog politikih nemira koji ondje danas vladaju,
arheoloki slabo istraena. Grad smjeten na tom podruju nedvojbeno bi
predstavljao idealno distribucijsko sredite. Suvremena eenska spisatelji
ca Lyoma Usmanov ak je pretpostavila da je ime Noxci ili Noahkhchi
kojim su eeni donedavno sebe nazivali, kao i neka imena lokalnih mje
sta, kao to je Nakhichevan, moda potjeu od imena biblijskoga Noe.
Naime, kako tvrdi ta spisateljica, imena Mosineani ili Moani fonoloki
su slina.
Prema biblijskoj verziji prie o potopu, jedna od prvih stvari koje je
Noa - 'poljodjelac' - uinio nakon to se zasigurno iskrcao na brdu Ara
rat, bila je da je 'zasadio vinograd'. S obzirom na to, moda nije sluajno
da se vinogradarstvo razvilo ubrzo nakon crnomorskoga potopa i to u i
roj okolici Ararata, na podruju gdje je rasla divlja pretea dananje uzgo
jene vinove loze. Predaja kazuje da je na obroncima Ararata sve do 1840.
postojao vinograd koji je zasadio Noa. Bez obzira je li to tono, sigurno
je da najstariji, do sada otkriveni tragovi o vinogradarstvu, potjeu iz oko

5400. god. pr. Kr. Rije je o tragovima vina otkrivenima na krhotinama

lonarije iskopane 70-ih godina prologa stoljea u Hajji Firuz Tepi pokraj
jezera Urmia u dananjem Iranu, koje je udaljeno samo 160 km od Ararata. Vr otkriven u blizini tih krhotina takoer je sadravao tragove slino
ga vina, a imao je dugaak, uski vrat koji se mogao zaepiti kako se vino
uslijed djelovanja bakterija noenih zrakom ne bi ukiselilo.
Sjeverno od Ararata prostiru se dananja Gruzija i Zakavkazje, podru
ja za koje se takoer smatra da su bila jedna od prvih sredita vinogra
darstva. U zapisima konferencije o povijesti vinogradarstva odrane 1991.
u dolini Napa u Kaliforniji, izraeno je veliko aljenje zbog nemogunosti
sudjelovanja izaslanika iz Zakavkazja, i to stoga to:
"... mnogi suvremeni strunjaci za povijest vinogradarstva tvrde da
je u Gruziji otkriven najstariji dokaz o vinarstvu na svijetu, a koji se
osniva na iskopavanju sjemena uzgojenoga groa, srebrom uokvi
renih granica loze i neolitikih [kasno kameno doba] keramikih
posuda ukraenih grozdolikim aplikacijama."
Kako smo spomenuli u naoj prethodnoj raspravi o pripitomljavanju ivo
tinja i biljaka, sigurno je postojao netko tko je prvi uzgojio divlju preteu
vinove loze, Vitis vinifera, podvrste sylvestris. Dok divlja loza u prirodi
ima biljke odvojenih spolova, ijim e se nasuminim krianjem proizvesti
plodovi takoer razliite kvalitete, vinogradar ima zadatak odabrati i poti
cati uzgoj samo onih biljaka koje posjeduju dvospolna svojstva. To e
omoguiti njihovo samoopraivanje, nakon ega se uzgajiva moe usre
dotoiti na proizvodnju plodova dosljedne kvalitete. ini se, dakle, da je
netko ve u 6. tisuljeu pr. Kr. razumio reprodukcijska ili genetika naela,
to nas potie da mnogo vie cijenimo veliko znanje sveenica kulta plo
dnosti Velike boice majke.
Vratimo se Argonautima. Nakon njihova dugog putovanja prema isto
ku, zbog prirodnog poloaja obale bili bi primorani skrenuti na sjever,
prema velianstvenim, ledom prekrivenim vrhovima Kavkaza. Stigavi na
prvo rijeno ue na koje bi naili - ue rijeke Fazis, dananjega Riona uli bi u kraljevstvo Kolhidu u dananjoj Gruziji.
Prema grkome mitu, bogovi su kaznili Prometeja jer je ljude poduio
umijeima i znanostima, prikovavi ga na stijenu brda Elbrus na gruzijskome Kavkazu gdje su mu leinari kljucali tijelo. To nas podsjea na obiaj
stanovnika pretpotopnoga Catal Hyka koji su izlagali tijela svojih mr-

tvih leinarima, a jo je zanimljivije da nam pria o Jazonu kazuje o sli

nom obiaju uvrijeenom u poslijepotopnoj Kolhidi. Nakon to su usidrili
Argo, Argonauti su krenuli kopnom prema kolhidskom gradu Aeji, pri
emu su proli pokraj groblja na kojemu su vidjeli trupla mukaraca omo
tana neutavljenom govedom koom te ostavljene na kronjama vrba, gdje
su se njihovim mesom hranile ptice grabljivice. Taj, za nas jeziv obiaj, oi
to je bio samo za mukarce jer su ene bile pokapane na normalniji na
in. Argonauti su posjetili Eteja, kralja Ace, pri emu su upoznali i nje
govu zlu ki Medeju, sveenicu Velike boice Majke. ini se, dakle, da je
ta poslijepotopna kultura na jugoistonoj obali Crnoga mora imala mno
ge slinosti s kulturom pretpotopnoga Catal Hyka.
Kako smo saznali o drugim poslijepotopnim narodima koji su ivjeli u
okolici Crnoga mora, Kolhiani su takoer bili poznati kovinari. ini se
da glasovito 'Zlatno runo' za kojim su tragali Argonauti, potjee od runa
koje se upotrjebljavalo za ispiranje zlata iz oblinjih rijeka, kolhianskoga
Fazisa, dananjega Riona i podruja u njegovoj okolici bogatoj nalazitima
zlata, srebra, eljeza i bakra. Iz toga, dakle, slijedi da su Kolhiani, kao i
Tibareni bili metalurzi. Ali i to je podruje veoma slabo istraeno, premda
su dalje gore uz obalu Kavkaza, istono od Azovskoga mora, otkriveni
kraljevski grobovi iz 3. tisuljea pr. Kr. koji svjedoe o slinoj kulturi s
kojom smo se upoznali nie na jugu. Iskopavanja u Maikopu razotkrila su
grob plemenskoga poglavara pokopanoga ispod velianstvenoga baldahi
na iji su nosivi stupovi ukraeni prikazima zlatnih bikova. Nadalje, osvr
nemo li se iznova na grku legendu, vidjet emo da su na Taurikom Hersonezu, poluotoku bogatom itnim poljima koji izbija u Azovsko more,
navodno ivjeli Tauriani, 'narod bika, ovjekovjeeni u prii o Ifigeniji s
Tauride.
Iz svega to smo vidjeli, dakle, u okolici Crnoga mora bili su ratrkani
brojni narodi, koji su pokazivali velike slinosti s pretpotopnim stanovnici
ma Turske koje smo upoznali u Catal Hyku. Ti poslijepotopni narodi
bili su napredni metalurzi i tovali su kult bika i Velike boice Majke.
Premda su neke zajednice imale svoje kraljeve, ini se da su u njima ene
imale dominantnu ulogu. Osim toga, nije otkriven nijedan prikaz vladara
koji predvodi svoju vojsku na bojnome polju ili pogubljuje zatvorenike, a
koje iznova pronalazimo meu kasnijim vladarima Egipta i Mezopotami
je. Osim drugih jedinstvenih znaajki, ti su narodi imali i jedinstven jezik,
koji nije pripadao nijednoj indoeuropskoj jezinoj skupini koja e od 2.
tisuljea nadalje prevladavati diljem Sredozemlja.

Jo ne znamo tono kojoj jezinoj skupini pripada taj jezik. Nadalje,

unato svemu to smo vidjeli u Turskoj i u njezinoj okolici, to je podruje
i dalje obavijeno velom tajne. ini se kao da je postojalo mjesto 'negdje
drugdje' gdje su nakon diluvijalne katastrofe odselili napredniji ljudi, mje
sto koje ni Bill Pitman, niti itko drugi jo nije uspio identificirati.

14. P O G L A V L J E

AFRIKI INTERLUDIJ?
Ranije u ovoj knjizi osvrnuli smo se na to kako su este i obilne postglacijalne kie stvorile sjevernoafriku Saharu, koja se znatno razlikovala od
dananje pustinje koja ondje postoji posljednjih dvije tisue godina. Spo
menuli smo da su se uslijed takvih klimatskih uvjeta diljem Sahare obli
kovala velika jezera. A iz tassilijskih fresaka koje su stvorili pretpovijesni
afriki umjetnici, saznali smo kako su ta jezera i okolni travnjaci privukli
velike biljodere, poput antilopa, stada ovaca, vodenkonja i irafa, ali i skupljako-lovake zajednice koje su ih lovile. Henri Lhote, koji je prvi istraivao
ta podruja, nazvao je tu fazu umjetnosti 'Round-Head', prema karakteristi
nim okruglim stiliziranim glavama lovaca i skupljaa prikazanih na tim
slikama.
Ali kako je Lhote ispravno primijetio, nakon te faze promijenila se te
matika tassilijskih crtea na stijenama, a ini se da je ta promjena uslijedila
neposredno nakon velike sue koja je vladala tijekom mini ledenog doba,
oko 6000. god. pr. Kr. i nakon crnomorskog potopa. Naime, tematski popis
od tog razdoblja obuhvaa prikaze velikih stada, to je oit dokaz da su u
sjevernoj Africi, iako se ubrzano isuivala, jo uvijekpostojala dobra ispasita. Lhote je tu fazu tassilijske umjetnosti nazvao bovinskom fazom. Isto
tako, primijetio je da ljudi prikazani sa stokom vie nisu bili lovci, nego
stoari ili pastiri. A ini se da su nauili pripitomljavati stoku otprilike u
isto vrijeme kada i pretpotopni stanovnici Catal Hyka, te da su ujedno
uzgajali koze i ovce. Ti prizori ak i stilski pokazuju neke zanimljive slino
sti s njihovim inaicama iz Catal Hyka. A jedno bovinsko remek-djelo,
koje prikazuje ak 135 ljudi i ivotinja, meu kojima nekoliko stoara esto
ko odbija napad lovako-skupljakih strijelaca na njihovo stado, svjedoi
o sukobima izmeu tih stoarskih 'doljaka' i tradicionalnih lovako-skupljakih zajednica.
Moemo li, dakle, pretpostaviti da su se stoarski stanovnici Catal H
yka nakon potopa masovno odselili u sjevernu Afriku? Crtei na stijena
ma, premda se odlikuju razliitim umjetnikim stilovima, upuuju na

kontinuitet umjetnikog promatranja od 'Round-head' do bovinske faze,

a ne na imitiranje neke strane umjetnike tradicije. Prikazi stoke na crtei
ma iz bovinske faze toliko su vjerni, da se jasno mogu razaznati dvije razli
ite afrike vrste, naime, afriko govedo ili Bos Africanus i Bos brachyceros
ili debelorogi vol. to se tie prikaza stoara, jasno moemo vidjeti da su
neki od njih bili Crnci, dakle, predstavnici domae afrike rase. Osim toga,
u Africi nisu otkriveni ostaci pravokutne arhitekture nalik onoj iz Catal
Hyka.
Unato tomu, ini se da nije sluajno da se promjena od lovako-skupljakog do stoarskog naina ivota u Sjevernoj Africi dogodila otprilike u
isto vrijeme, kada se u Turskoj poela razvijati vjetina pripitomljavanja
stoke. Bez obzira tko su bili ti novopridoli pastiri, svoju su stoku uvali u
ograenim, kamenim zdanjima. Osim toga, bili su i vjeti lonari. A budu
i da su na nekim crteima odjeveni u pravu odjeu, a ne ogrnuti ivotinj
skim koama, ini se da su razvili i umijee tkanja. Iz tih slikovnih prika
za, dakle, moemo zakljuiti da je to bila izvanredno napredna i raznolika
populacija. Mogli bismo ak pretpostaviti da su meu njima miroljubivo
ivjeli neki napredni stranci nepoznatog podrijetla, koji su ondje stigli da
bi se izmijeali s domaim, nimalo nerazvijenim afrikim stanovnitvom.
To nas potie da poblie razmotrimo sve druge dokaze o postojanju veo
ma ranih i bliskih prekomorskih veza izmeu stanovnika sjeverne Afrike
i naroda Crnoga mora i sredozemne Turske.
U svezi toga, valja nam razmotriti kako je na sjevernu Afriku utjecalo
podizanje razine svjetskih mora koje je izazvalo crnomorski potop - a koje
je zabiljeeno na Shackletonovoj i van Andelovoj karti (vidi str. 70). Prisje
tit emo se da je veliko kopneno podruje dananjeg sjeveroistonog Tunisa
potonulo pod Sredozemnim morem, to se dogodilo otprilike u razdoblju
izmeu zavretka posljednjeg ledenog doba i nastanka prvih vjerodostojnih
povijesnih zapisa.
A u pogledu toga, mit o Jazonu i Argonautima iznova se pokazuje ko
risnim. Naime, on pokazuje da osim oceanografskog dokaza, poput van
Andelove karte, postoji i dokaz u obliku sjeanja o tome da se prije samo
nekoliko tisuljea zemljopis tog podruja sjeverne Afrike znatno razliko
vao od dananjeg. Naime, mit o Jazonu (premda se pojedinosti razlikuju
u pojedinim verzijama) kazuje da su Argonauti nakon bijega s Kolhide oti
li na Siciliju, gdje su Rodoani navodno utemeljili jednu od svojih kolonija.
estoka bura ponese Argo do Afrike, gdje ju je veliki val zatjerao duboko
na obalu, na podruje koje je, ini se, ve tada bilo naputeno. Kako kau-

je legenda, Jazonu se ondje u snu ukazala afrika Velika boica Majka,

koja mu je rekla da Argonauti moraju runo prenijeti Argo do velikoga
jezera Tritonide (jezero u Libiji, moda dananji Shot el Jerid u Tunisu, op.
ur.), preko kojega e potom moi isploviti u Sredozemno more.
Na dananjoj obali sjeverne Azije, meutim, ne postoji tako veliko je
zero, a upravo radi takvih injenica danas smo esto nepovjerljivi prema
mitovima. Ipak, jezero Tritonida nije izmiljotina mitotvoraca, to, u naj
manju ruku, potvruje grki geograf iz 6. st. pr. Kr., Skilak iz Karijande,
neustraiv istraiva koji je proputovao ak i Indiju. Premda su danas sau
vani samo fragmenti njegovih rukopisa, Skilak u njima jasno opisuje jeze
ro Tritonidu koje se u njegovo doba prostiralo na povrini od 2300 km 2 , tj.
u prosjeku oko 48 km u svim smjerovima. Stoljee poslije, jednako pouz
dan povjesniar, Herodot, potvrdio je da je to jezero jo uvijek postojalo u
njegovo doba, opisavi ga kao 'veliko jezero' u koje utjee 'velika rijeka'
(Triton).
Ali osobito su dragocjeni Herodotovi opisi raznolikog mnotva naroda,
koji su naizgled tada jo uvijek ivjeli u blizini toga jezera. Meu njima su
bili i 'Garamanani', za koje Herodot veli da su njegovo vrijeme bili 'veo
ma brojni'. Spominju se i u prii o Jazonu, gdje saznajemo da je jedan garamananski pastir ubio Argonauta koji je pokuao ukrasti jednu od njegovih
ovaca. A pojavljuju se i u rimskoj povijesti, tonije 19. god. pr. Kr., kada ih
je rimski general Balbus porazio u oazi u kojoj su se sklonili pred njego
vom vojskom. Neki uenjaci tvrde da ime Garamanani potjee od 'Ker,
Q're ili Car', jednog od imena Velike boice Majke, to u najmanju ruku
odie na neko zajedniko naslijee s ranije spomenutim Karijcima, po
morskim narodom iz zapadne Turske.
Drugi narodi za koje Herodot izvjeuje da su naseljavali okolicu jeze
ra Tritonide bili su Mahlijci i Ausejci, koji su naizgled takoer tovali bo
icu i nekim su obiajima podsjeali na Amazonke. Naime, za godinjih
svetkovina:
"... njihove se djevojke razdijele u dvije skupine i tuku se jedne protiv
drugih kamenjem i drvenim batinama, a govore da tako ispunjavaju
djedovske obiaje u ast jedne domae boginje, koju mi zovemo Atenom. "
Drugo pleme, Maksijci, ivjelo je "zapadno od [rijeke] Tritona tik do Ausejaca", a Herodot kae da su obitavali u obinim kuama i da su se bavili
poljoprivredom, uz to je lakonski primijetio:

"... tijelo mau crvenilom. Tvrde da potjeu od trojanskih junaka

[kurziv autora] ."
Taj nam izvor, premda prilino kasnijeg datuma, dakle, jasno navjeuje
da su u Sjevernoj Africi postojali narodi u ijem su drutvu ene bile neuobi
ajeno nadmoan, ak ratoboran spol, koji su tovali Veliku boicu majku
i tvrdili da potjeu iz zapadne Turske. injenica da su bojali svoja tijela
crvenom bojom - to su, kako spominje Herodot, inili i susjedni Gizanani - priziva u sjeanje neke sline obiaje stanovnika Catal Hyka. Na
dalje, u 2. tisuljeu pr. Kr., u svojim opisima razliitih sjevernoafrikih
plemena s kojima su se sporadino sukobljavali, drevni Egipani najzapa
dnije od tih plemena nazivaju 'Meshwesh'. Iz toga bismo mogli zakljuiti
(osobito imajui na umu da egipatski hij eroglifi nisu sadravali samoglasni
ke) da su Meshweshi i turski Moani, koje smo spomenuli u posljednjem
poglavlju, moda bili isti narod.
Ipak, moda najznaajniji podatak o jezeru Tritonidi i njegovim ranim
stanovnicima pruio nam je Diodor Sicilski - jedini poznati drevni pisac koji
je znao da je Crno more neko bilo jezero. Valja istaknuti da je Diodor podri
jetlom bio sa Sicilije, koja se nalazi na kratkoj udaljenosti od Tunisa. Taj poda
tak pripisuje aleksandrijskom folkloristu iz 2. st. pr. Kr., Dioniziju Skytobrachionu ('kona ruka'), koji je u svojoj, danas izgubljenoj knjizi napisao:
"Veina ljudi vjeruje da su samo Amazonke prebivale u blizini rijeke
Termodont na Crnome moru."
Tu, naravno, aludira na Terme na turskoj obali Crnoga mora koje su, kako
smo spomenuli u posljednjem poglavlju, naseljavale Amazonke. Ali dalje
nastavlja:
"... no istina je drukija, budui da su sjevernoafrike Amazonke
ivjele mnogo ranije [kurziv autora] i ostvarile su mnoga slavna djela
... Ipak, svjesni smo da e mnogima ... povijest ovoga naroda biti ne
poznata i posve neobina. Naime, dok je rasa Amazonki posve ie
zla naratajima prije trojanskoga rata, nedugo prije toga ene koje
su obitavale u okolici rijeke Termodont bile su na vrhuncu snage."
Kako tvrdi Diodor, te sjevernoafrike Amazonke tvorile su "rasu kojom
su vladale ene" koje su "bile ratnice", dok su mukarci "dane provodili u
kui". ivjeli su na otoku:

"... u movari Tritonidi... [koja] bijae velika i bogata stablima naj

raznovrsnijih plodova kojima su se uroenici hranili. Ondje su ivje
la i mnogobrojna stada i stoka ... ali ljudi se nisu hranili itom jer te
plodove zemlje tada jo uvijek nisu poznavali."
ene su oito bile veoma uspjene ratnice jer, nastavlja Diodor:
"... pokorile su sve gradove na otoku [jezera Tritonide], osim onoga
koji se zove Mene, za kojega se vjerovalo da je sveti grad, a nastanjiva
li su ga Etiopljani koji su se hranili r i b o m ; na njemu su bile este i
velike erupcije [vulkani], a obilovao je i dragocjenim kamenjem,
koje Grci nazivaju anthrax [ugljen antracit], sardion [karneol] i smaragdos [dragi kamen svjetlozelene boje]. Nakon toga su pokorile
mnoge gradove susjednih Libijaca i nomadska plemena, a u movari
Tritonidi osnovale su veliki grad koji su zbog njegova oblika nazva
le Hersonez [poluotok]. Sa Hersoneza ... Amazonke su odlazile na
velike pohode, nagnane udnjom da osvoje mnoga podruja naselje
na svijeta."
Za razliku od oekivane nevjerice Diodorovih suvremenika, podatke ta
kve vrste mnogi dananji povjesniari i arheolozi, razumljivo, smjesta od
bacuju. Takvi sumnjiavci rijetko e biti skloni razmotriti mogunost da
je u neko doba povijesti postojalo ratniko ensko pleme Amazonki. Nai
me, ideja da je 'naratajima prije trojanskog rata' takav narod, kojim su
vladale ene, mogao osnovati velik grad na jezeru u sjevernoj Africi i iz
njega odlaziti na pomorske ekspedicije, jednostavno je besmislena. U sje
vernoj Africi nikada nije postojao 'amazonski' grad imena Hersonez. Isto
tako, u Sahari nikada nisu postojali Diodorovi eruptirajui vulkani.
Meutim, obzirom da je jezero Tritonida stvarno postojalo i da je Dio
dor bio u pravu u pogledu Crnoga mora, njegov opis katastrofalne sudbi
ne tog jezera i, slijedom toga, grada Hersoneza, nedvojbeno zasluuje po
drobnije razmatranje:
"Pripovijeda se ... da je movara Tritonida iezla uslijed potresa,
dok su se njezina podruja koja su okrenuta prema oceanu meu
sobno razdvojila."
Kako smo vidjeli iz Shackletonove i van Andelove karte, tono je da se u
izvjesnom razdoblju, slijedom geografskih promjena izazvanih postglaci-

jalnim porastom razine mora, sjevernoafriko kopno dramatino izmije

nilo. Velik dio istonog Tunisa - povrine oko 90.650 km 2 - potonuo je
pod Sredozemnim morem. to ako je vei dio tog 'kopna', ustvari, poto
nuo pod jezerom Tritonidom, uslijed ega se stvorila laguna u ijem se
sreditu nalazio otok s gradom Hersonezom?
U svezi toga osobito su zanimljive Diodorove naznake o potresu i 've
likim erupcijama', koji su se navodno dogaali u blizini legendarnog ama
zonskog otoka na kojemu se nalazio Hersonez. Vulkanske erupcije i seiz
miki poremeaji uobiajeni su u nestabilnim podrujima, koja se nalaze
na tokama na kojima se sudaraju velike tektonske ploe Zemljine kore.
Prouavanjem tektonike ploa sjeverne Afrike ustanovljeno je da se izme
u jugozapadne obale Sicilije i najveeg tuniskog rta istono od Tunisa,
protee izrazito nestabilna tektonska crta [slika br. 25]. Nadalje, uz tu crtu
prostire se niz vulkana, meu kojima se danas samo talijanski otok Pantelleria nalazi iznad razine mora. To potvruju i arheoloki dokazi. Naime,
na Pantelleriji su otkriveni ljudski ostaci ak iz 6. tisuljea pr. Kr., tj. iz
potopnog razdoblja. Isto tako, arheolozi su ustanovili da je otok Pantelleria izrazito bogat opsidijanom, vulkanskim staklom koje je bilo veoma
cijenjeno u Asikliju i Catal Hyku, kao i u mnogim drugim naseljima iz
kasnog kamenog doba, u razdobljima neposredno prije i nakon potopa.
Opsidijan iz tog podruja otkriven je i u Tunisu, kao i na Malti, na kojoj
nikada nisu postojala izvorita tog kamena. Dakle, nema nimalo dvojbe
da je to podruje privlailo narode kasnog kamenog doba.
To namee pitanje je li Pantelleria ve bio otok kada su ga u 6. tisulje
u pr. Kr. prvi put posjetili ti nepoznati ljudi? Ili je, pak, taj ili neki od dru
gih, danas potonulih otoka, tada tvorio dio sjevernog, vulkanskog ruba
prostrane lagune, jezera Tritonide, u kojoj su Amazonke, vjerojatno u ranom
poslijepotopnom razdoblju, izgradile svoj grad Hersonez? Je li se uslijed
kasnijih podizanja razine mora i seizmikih poremeaja, koji su unitili
jezero Tritonidu, Hersonez i njegov otok, pri emu je ostao samo otok
Pantelleria, izmijenila itava geografija tog podruja? Isto tako, je li jezero
Tritonida iz 1. tisuljea pr. Kr., i za koje su znali Skilak i Herodot, svojom
povrinom od samo 2300 km 2 tek neznatan ostatak prvobitnog jezera,
koje je poslije takoer nestalo, ali iz posve drukijih razloga, slijedom traj
nog isuivanja Sahare? Ako su odgovori na posljednja tri pitanja potvrd
na, Roberta Ballarda tada oekuje jo jedna podmorska potraga - za Her
sonezom, izgubljenim gradom afrikih Amazonki.
U svakom sluaju, Diodor jasno kae da Amazonke nije unitila ta pri
rodna katastrofa, jer su nastavile osvajati druga podruja. Amazonska

Slika br. 25: Karta sjeverne Afrike i istonog Sredozemlja koja prikazuje crtu tek
tonski nestabilnog podruja izmeu Sicilije i Tunisa. Zvijezde oznaavaju aktivne
vulkane, od kojih su neki danas potonuli. D oznaava rjenu deltu.
kraljica Mirena, to je, prisjetit emo se, jedno od imena Velike boice
Majke, navodno je povela dio svoga naroda na zapad preko Gibraltarskih
vrata, potom na jug uz atlantsku obalu zapadne Afrike. Ondje je osvojila
atlantski grad Cernu, kojeg su joj poslije preotele susjedne Gorgone.
Premda ta pria moda zvui suvie nestvarno, arheologija jasno po
tvruje da je netko u kasnom kamenom dobu uistinu putovao u podruja
iza Gibraltarskih vrata, i nakon toga (uz mogue ekspedicije uz obalu zapa
dne Afrike) najmanje 108 km daleko u Atlantski ocean, gdje su 'otkrili'
dananje Kanarske otoke koji od poetka povijesti ovjeanstva nikada
nisu bili spojeni s afrikim kontinentom, i na kojima su se barem neki od
tih istraivaa potom naselili.
To potvruje injenica da su panjolci, koji su prije petsto godina navo
dno prvi otkrili Kanarsko otoje, ondje naili na starosjedilaki narod,
Guane. Neki od njih bili su svjetloputi i svjetlokosi, drugi tamnoputi s
crnom ili smeom kosom. Kako je poetkom 20-ih godina prolog stoljea
ameriki fizikalni antropolog Ernest Hooton utvrdio svojim studijama,
ini se da su ak i prije bronanog doba, tj. prije 4. tisuljea pr. Kr., posto
jale najmanje tri takve migracijske skupine. Prvu su tvorili pastiri koji su

uzgajali ovce i koze, ali ne i itarice. Drugu skupinu, koja se naselila samo
na junim Kanarskim otocima, tvorili su smeokosi bijelci koji su uzgajali
samo jeam. Treu skupinu tvorili su izrazito visoki, plavokosi bijelci.
Na temelju onoga to znamo o kulturi Guana, ini se da je meu njima
prevladavao kult blizanaca. Dva kipa otkrivena na tim otocima, koja potje
u iz vremena prije dolaska panjolaca, imaju oblik blizanaca. Isto tako,
onovremena panjolska slika prikazuje dva svjetloputa mladia s dugim,
svijetlim kosama, koji stoje na dva planinska vrha. Bez obzira na koji su
nain te skupine moda bile povezane s Diodorovim Amazonkama, ne
dvojbeno su putovale brodovima sposobnima za plovidbu Atlantskim
oceanom, koja je mnogo opasnija od plovidbe Sredozemnim morem.
Nadalje, Hooton je otkrio i neke znaajne slinosti izmeu Guana i
saharskih Berbera, meu kojima se ak i danas mogu vidjeti svjetloputi i
crvenokosi pojedinci. Isto tako, vrijedi istaknuti da Berberi sebe nisu nazi
vali tim imenom, koje je iskrivljen oblik izraza 'barbar' kojim su drevni
Grci nazivali sve narode koji nisu govorili grki. Naime, sebe, kao i svoj
jezik, oduvijek su nazivali Amazigh, to podsjea na ime Amazonke'.
Usprkos injenici da zapadni znanstvenici nisu opseno istraili Berbere/Amazighe, nije nimalo sporno da taj narod ima izrazito dugu povi
jest. Na obiteljskom stablu svjetskih jezika, njihov je svrstan meu afriko-azijsku skupinu jezika, koju tvore semitski jezici i staroegipatski jezik,
i koja se oblikovala veoma rano u povijesti. Iako su rasnim obiljejima
Berberi mnogo blii Sicilijancima, panjolcima i Egipanima nego Crnci
ma, kao to su Nigerijci, antropoloki su veoma izmijeani, i to ve izrazi
to dugo.
ini se da su prije nasilnog obraenja na islam u 1. tisuljeu po Kr.,
Berberi odravali obiaj 'spavanja s mrtvima' kako bi s njima mogli komu
nicirati putem snova, a koji je bio uvrijeen i medu stanovnicima Catal
Hyka. Rimski geograf Pomponije Mela o njima pie: "... tuju duhove
bogova svojih predaka ... i savjetuju ih kao proroita, a nakon to im iz
nesu svoje molbe, snove onih koji spavaju u njihovim grobovima tumae
kao odgovore." Nadalje, autori najnovije autoritativne knjige o Berberima,
Michael Brent i Elizabeth Fentress, piu o njihovu drevnom svetitu u
Slonti, koja se nalazi u visoravnima Cirenaike:
"Uz zid se prostire klupa koja je vjerojatno sluila za spavanje, a ista
je moda bila i svrha odvojene prostorije... Pogrebni elementi izmije
ani su s jasnim simbolima plodnosti - primjerice, preuvelianim

spolnim udovima. Zamrena ikonografija i prostor za spavae - koji

se obiaj zove inkubacija - upuuju na to da se to svetite koristilo
za uspostavljanje komunikacije s mrtvima, kao i na ulogu duhova u
osiguranju ljudske plodnosti."
Meutim, osobito je zanimljiva injenica da su prije njihova prisilnog
obraanja na islam - zbog ega se danas esto poistovjeuju s tradicional
no patrijarhalno nastrojenim Arapima - najistaknutiji berberski voe bile
ene. Kada su, dakle, Arapi, voeni ranoislamskim misionarskim arom,
upali u Saharu oko 700. god. po Kr., berberski otpor predvodila je strana
kraljica Kahina, koja je prije nego li su je porazili i ubili, ak uspjela privre
meno istjerati napadae iz svoje zemlje. A prije Kahine Berberima je vlada
la druga ena, Tin Hanan, koja je ivjela oko 5. st. po Kr. i koju dananji
Berberi jo uvijek tuju kao svoju veliku pretkinju.
Naime, saharski Tuarezi, jedni od velikih berberskih plemena, ak i
danas raunaju srodstvo od majke i njezinih pretkinja, a ne od oeva, koji
obiaj antropolozi struno nazivaju matrilinearnim srodstvom. Kako pri
mjeuju Michael Brent i Elizabeth Fentress:
"Pripadnici svih tuarekih podskupina ... sebe smatraju potomcima
jedne zajednike pretkinje. Takvo matrilinearno srodstvo podrazu
mijeva i uravnoteen odnos mukaraca i ena, jedinstven u Sjever
noj Africi. ene upravljaju svojom vlastitom imovinom, vlasnice su
obiteljskog atora i mogu same odabirati mueve i svojom se voljom
od njih razvoditi ... Mu ivi sa svojom enom u njezinom atoru,
koji e biti njihov dom sve do zavretka braka ... Prenoenje i ouva
nje tuareke kulture ... u rukama je ena ... Tuareanke nemaju mno
go slinosti s drugim sjevernoafrikim enama. Ne nose veo, niti na
drugi nain pokrivaju glavu i tijelo, smiju pozivati goste u svoj ator
i uivaju zapanjujue veliku slobodu ponaanja."
Veini dananjih ljudi taj se obiaj ini neobinim i, prema tome, jedin
stvenim jer smo, unato emancipaciji ena, naviknuti da mukarac bude
glava obitelji od kojega njegova ena i djeca, a ne obrnuto, preuzimaju pre
zime, kao i mnogo toga drugoga. Ali upravo nas taj amazaki obiaj tako
er upuuje na najvru moguu vezu s najdrevnijim narodima Turske.
Naime, piui o drevnim narodima jugozapadne Turske, Herodot kae
sljedee o Likijcima:

"Upitate li Likijca tko je, ovaj e se predstaviti majinim imenom i

nabrajat e zatim majine enske pretke. Ako neka ena iz graanskog
stalea ivi zajedno s robom, njezina se djeca smatraju slobodnim
ljudima, a ako mukarac iz graanskog stalea, pa bio on meu najodlinijima, uzme enu strankinju ili inou, njegova su djeca bez prava
slobodnih graana." (Herodot - Povijest, I, 173)
Isto tako, to se tie turskih Karijaca koje Herodot, prisjetit emo se, svr
stava meu neke od najvjetijih pomoraca istonog Sredozemlja, britan
ski znanstvenik Sinclair Hood primjeuje:
"Meu Karijcima sa zapadne obale Anatolije [Turske], srodstvo se u
4. st. pr. Kr. jo uvijek raunalo po majci."
Nadalje, pogledamo li to se dogodilo s Amazonkama nakon gubitka nji
hove baze na jezeru Tritonidi i vojnih pohoda u zapadnoj Africi, to e nas
takoer odvesti natrag u Tursku. Diodor kazuje kako je amazonska kraljica
Mirena:
"... ratom pokorila rase koje su obitavale u podruju Taurusa [u
istonoj Turskoj], narode izvanredne hrabrosti, te je kroz Veu Frigiju sila do mora ... Odabravi na podruju koje je silom osvojila
mjesta pogodna za osnutak gradova, izgradila ih je velik broj, i os
novala jedan koji je nosio njezino ime [dananju Smirnu u zapadnoj
Turskoj], dok je drugima nadjenula imena ena koje su bile glavne
zapovjednice, kao to su Cyme [u zapadnoj Turskoj], Pitane i Prijena
[dananji Gullubahce u zapadnoj Turskoj] ... Pokorila je i neke otoke,
meu kojima i Lezbos na kojemu je utemeljila grad Mityelene, koji
je nosio ime njezine sestre."
ini se da su Amazonke na taj nain stekle uporite u Turskoj, jer, kako
smo vidjeli, poslije su naseljavale Terme na crnomorskoj obali. Meutim,
zbog nekih vojnih preokreta, neke od njih bile su primorane povui se
natrag u sjevernu Afriku. A to su sigurno bili preci dananjih Berbera.
Iznova valja naglasiti da su prije Ryanovih, Pitmanovih i Ballardovih
otkria, samo rijetki bili spremni razmotriti mogunost da su te Diodorove prie istinite. ak bi i danas veina znanstvenika odbacila tu ideju.
Ipak, ako je Diodor u pravu - to ostaje velikim pitanjem - bit e neop
hodno izvriti korjenitu reviziju teorija o tome, gdje je i kako tijekom dva

ili tri tisuljea izmeu potopa i uspona egipatske i mezopotamske civiliza

cije, dolo do nekih kljunih izuma u povijesti ljudske vrste. Valja nam
razmotriti, bez do sada ikakvih dostupnih arheolokih dokaza, prisutnost
u geografski 'izgubljenom' podruju Tunisa 'izgubljene karike' u obliku
kulture kojom su vladale ene. Kulture koja je znanstvenoj javnosti do
danas bila praktiki nepoznata, ali koja je potaknula napredak drugih naro
da na drugim podrujima.
Velika vrijednost takve revizije sastoji se u njezinoj golemoj eksplanatornoj moi - mogunosti da objasni toliko toga to se do danas inilo neobja
njivim.

15. P O G L A V L J E

CARSTVO BOICE
"Neobine drutvene navike - egzogamija, totemizam, spolno
openje u javnosti, kanibalizam, oslikavanje tijela, sudjelovanje
ena u ratovima... bile su uvrijeene u Tesaliji prije dolaska Ahejaca, a u klasino doba medu primitivnim plemenima june
obale Crnoga mora, zaljevu Sirti u Libiji, na Mallorci (u kojoj su
u bronano doba ivjeli Libijci) i u sjeverozapadnoj Galiciji!'
Robert Graves, The White Goddess

Oksfordski studenti moje generacije s poetka 60-ih godina prolog stolje

a, esto su u gradskoj knjiari ili predavaonici mogli vidjeti sijedog mu
karca rumena lica u kasnim ezdesetim godinama. Bio je to novoimeno
vani sveuilini profesor pjesnitva, Robert Graves, kojeg kasniji narataji
moda bolje pamte kao autora romana Ja, Klaudije.
Meutim, djelo po kojemu bi Graves zacijelo vie elio da ga pamte i
koje mu je nedvojbeno zadalo najvie potekoa, bila je knjiga The White
Goddess ('Bijela boica'), koju je poetkom 1960-ih nadopunio i proirio
novim podacima. Iznosei neke zanimljive spoznaje o drevnim mitovima
Europe, zapadne Azije i sjeverne Afrike, do kojih je stigao pronicavou
svoje pjesnike due, Graves je predstavio opseno istraenu, premda esto
zamrenu studiju svemonog enskog boanstva. Kult te boice see daleko
u mranu pretpovijest, neosporno u vrijeme dugo prije crnomorskog poto
pa. Tu boicu moemo poistovjetiti s Velikom boicom Majkom s kojom
smo se susreli u turskom Catal Hyku, na Samotraki, u Tunisu i drugim
podrujima, a Gravesova je osnovna teza da su je tovali nadaleko raspro
stranjeni narodi pod stotinama razliitih imena i najrazliitijim aspektima.
A poslije, dolaskom novih naroda s patrijarhalnim, a ne matrijarhalnim
ureenjem, potisnuli su je muki bogovi, poput grkog Zeusa i biblijskog
Jahve.
No Graves nije jedini iznio takvu pretpostavku. Neovisno od njega,
arheologinja Marija Gimbutas (1921.-1994.), podrijetlom iz Litve, istrai-

vala je slinu temu, ali svoj je argument osnivala na pretpovijesnim umjet

nikim djelima i artefaktima, za koje je primijetila da sadre zamren jezik
simbola koji se odnose na istu Veliku boicu.
Iz svih takvih istraivanja jasno proizlazi da je ta boica bila izrazito
sloeno i sveobuhvatno boanstvo. Osim to su joj se pridavala neobina
svojstva, ta se boica nazivala razliitim imenima, od kojih su nam mnoga
postala poznata tek iz mitologija kasnijih naroda, dok su mnoga od njih
individualizirala pojedina svojstva, a ne njezinu cjelokupnu boanstvenost. Neki narodi, zazirui od straha obraati joj se imenom, jednostavno
su je nazivali 'Prijestolje'. Turski narodi zvali su je Kibela, Kubaba, Mirena
ili Hepat, ovisno o podruju i razdoblju u kojemu su ivjeli. Danajski Ahejci tovali su je kao trostuku boicu Mjeseca, Danaja. Sumerani su je zvali
Inana, a drugi mezopotamski narodi Belet-Ili (kao u babilonskom epu o
Gilgameu) i poslije Anat i Itar. Drevni Egipani zvali su je Neith, a posli
je Izida i Hathor. Kanaanski i sirijski narodi zvali su je Astarta ili Aera.
Grci su je poznavali kao Heru ili Reju, a u nekim aspektima i kao Demetru,
Artemidu ili Atenu. Valja istaknuti da su Grci vjerovali da je Atena roena
u 'Libiji', odnosno u sjevernoj Africi, a Herodot njezinu haljinu od kozje
koe u kojoj se tradicionalno prikazivala na kipovima, opisuje kao tipinu
libijsku ensku nonju. Ta je boica prebivala na nebu kao mjesec, iako je
ujedno bila i zemlja i voda. Utjelovljivala je sve zemaljsko drvee, meu
kojima su neka bila osobito sveta, a bila je i boica plodnosti svega ivotinj
skog, biljnog i morskog ivota. Bila je gospodarica roenja, seksualnog
ivota i smrti, ali i uskrsnua.
Kako tvrdi Graves, godinji kalendar u Turskoj, Grkoj i Siriji veoma je
rano podijeljen na tri godinja doba u ast Velike boice. Prvo godinje
doba, posveeno toj boici u aspektu rodilje, obiljeavalo se simbolom
lava ili leoparda, to priziva u sjeanje pretpotopne kipie iz Catal Hyka
na kojima je prikazana u inu raanja djeteta i okruena leopardima. Dru
go godinje doba, posveeno njezinu seksualnom aspektu, obiljeavalo se
simbolom koze, to je moda povezano s injenicom da je koza bila jedna
od prvih ivotinja koju je neka pradavna mudra ena - prvobitna, predaka
'boica - 'uzgojila na temelju promatranjem steenih spoznaja o genetici.
Tree godinje doba, posveeno njezinu aspektu smrti, obiljeavalo se
simbolom zmije, a sva tri simbola poslije su zdruena u mitskom stvorenju
Himeri. I ptice su bile svete ivotinje boice u njezinu aspektu ponovnoga
roenja, kako vidimo na zidnim slikama u Catal Hyku koje prikazuju
leinare, grifone, feniksa i dr. I dok su se s njome openito povezivali i

bikovi, oni su uvijek predstavljali muku suprotnost njezine enske naravi

koja je uvijek bila nadmona, a ne podreena tim snanim ivotinjama.
Slijedom toga, ona nije bila dobrohotna i milostiva boica poput, pri
mjerice, rimokatolike Djevice Marije, iako su pretpovijesne obitelji na
slian nain tovale njezine kipove. Budui da je upravljala plodnou, s
pravom je oekivala da e mlade ene na njezin nalog predati svoje djevianstvo strancima u njezinim svetitima, kao to su i njezini sveenici, ka
snije emo vidjeti, rtvovali svoju mukost. Budui da je upravljala smru,
s pravom je oekivala da e joj ljudi prinositi ive rtve u obliku kokoi,
bikova, novoroenadi i (katkad) mladia najvieg roda.
A meu drevnim narodima koji su tovali Veliku boicu, njezin najvii
zemaljski predstavnik uglavnom nije bio sveenik, nego Velika sveenica
koja je posjedovala mnoga svojstva vjetica i proroica. U 'kraljevskim'
drutvima, kraljeva ena esto je preuzimala ulogu velike sveenice ili
obrnuto. Mitska Medeja iz Kolhide, Arijadna na Kreti i Ifigenija na Tauridi,
bile su tipine velike sveenice. Kroz njih je progovarala boica i, stoga su
njihove zapovijedi, u vrijeme najveeg procvata kultova boice, bile mnogo
monije od onih zemaljskih kraljeva. Njezine izravne prethodnice iz ka
snog kamenog doba najvjerojatnije su bile mudre ene koje su posjedova
le veliko znanje o biljkama, travama i proricanju, a koje moemo pronai
i meu dananjim skupljako-lovakim zajednicama.
Kako smatra Marija Gimbutas, u razdoblju od 7000.-3500. god. pr. Kr.,
neposredno prije i nakon potopa, taj se kult Velike boice Majke rasprostranio kao svojevrstan univerzalni jezik meu pastirskim i poljodjelskim zaje
dnicama diljem velikog podruja, koje su uglavnom mirno supostojale. I,
kako smo prije spomenuli, osim kultura koje su tovale boicu u Turskoj i
susjednim zemljama, jedno od poslijepotopnih drutava koje je takoer
odravalo taj kult, a sigurno jedno od prvih i najambicioznijih koje je pri
hvatilo posljepotopni trend izgradnje megalita, bilo je ono na Malti.
Arheoloki dokaz potvruje da je otprilike izmeu 5000. i 4500. god.
pr. Kr., na Maltu i susjedni otok Gozo doao prvi val doseljenika koji su
ve tada imali dugu tradiciju tovanja kulta boice. Drugi val stigao je oko
3500. god. pr. Kr., a ti su ljudi izgradili velika vapnenaka svetita, poput
Hipogeja u Hal Saflieni. O njihovoj dubokoj vjernosti svjedoi injenica
da su gradili velianstvene spomenike u stijenama na obroncima brda, pri
emu su se sluili samo kamenim batovima i kotanim pijucima, a ujedno
su podizali 50 t teke kamene blokove. Prethodno smo ve ukazali na sli
nosti izmeu kipia malteke boice i onih iz Catal Hyka (vidi sliku br.
21) kao i na njihovo tovanje slinog kulta bika.

Prisjetimo li se da su pretpotopni stanovnici Catal Hyka ivjeli u gra

dovima bez obrambenih zidova, ini se da su ti izvanredni malteki gradi
telji, koji su oito sa sobom na otok donijeli samo svoje vjetine, takoer
vodili miran ivot. Rijeima maltekog arheologa J. D. Evansa:
"Koliko moemo zakljuiti na temelju dostupnih dokaza, ini se da
nikada nije postojalo miroljubivije drutvo. Naravno, lako nas mogu
obmanuti slike primitivnog sredozemnog raja; ipak, ini se da je zem
lja Malteanima podarila prilino lagodan ivot jer u suprotnom za
cijelo ne bi imali ni vremena, ni energije za njegovanje svojih neobi
nih kultova i izgradnju i ukraavanje svojih hramova."
Iako su malteki hramovi nedvojbeno sluili za pokapanje mrtvih, sve na
znake govore da su ih njihovi graditelji vie smatrali kuama svojih preda
ka, to znai da su imali i neke znaajne funkcije i za ive. Rijeima Marije
Gimbutas: "... bolesni su u njima molili za zdravlje, jalove ene za trudnou,
a vjernici su se [u njima] okupljali i spavali." Kako proizlazi iz uvenog
kipia 'uspavane boice' otkrivenog u Hipogeju u Hal Saflieni, ti su spavai
vjerojatno vjerovali da e u snovima komunicirati sa svojim voljenima.
Naravno, pretpotopni stanovnici Catal Hyka upranjavali su sline obi
aje u svojim kuama, kao i Berberi/Amazighi u svetitima koja su gradili s
druge strane Sicilijanskog kanala, u sjevernoj Africi.
Odakle su, dakle, potjecali ljudi koji su s tako zapanjujuom struno
u dizajnirali i izgradili malteke hramove? Dananji strunjaci openito
pretpostavljaju da su doli sa Sicilije, s kojom je Malta sigurno bila poveza
na prije postglacijalnih porasta razine mora, premda nije poznato kada su
se tono razdvojile. Ipak, na Siciliji ne postoje arhitektonske pretee malte
kih svetita, premda postoje neke prilino nejasne turske veze osim onih
koje smo ranije pretpostavili. Iskopavanja koja je krajem 30-ih godina
prolog stoljea proveo prof. John Garstang u blizini Mersina na jugoisto
noj obali Turske, razotkrila su masivne zidove od ogromnih kamenih bloko
va, za koje se smatra da su izgraeni ve u 5. tisuljeu pr. Kr., to ih, dakle,
ini vjerojatnim preteama maltekih svetita. A otkrie kotanog Violinastog' idola na Malti, izraenog u stilu kulture zapadne Turske i njezinih
otoka, koji je stariji od svih maltekih umjetnikih djela, potvruje da su
poslijepotopni turski pomorci putovali ak do Malte.
Meutim, ovdje je moda primjerenije spomenuti da se nasuprot Sicili
je prostire Tunis u sklopu kojega se, kako nam kazuje Diodor Sicilski, ot-

prilike u doba potopa jo uvijek nalazilo podruje oko jezera Tritonida,

kao i samo jezero, sve dok ono nije potonulo u Sredozemno more. Razum
ljivo je pretpostaviti da su napredni poljoprivredni narodi koji su se naselili
u sjevernoj Africi, suoeni s tom katastrofom, kao i neumoljivim isuiva
njem Sahare, napustili Tunis i Libiju te otili na sjever, na Siciliju, Maltu i
druge zemlje. Robert Graves, primjerice, u to se uvjerio na temelju svojih
prouavanja mitova. A ako su to bili pomorski narodi koji su ranije stigli
iz nekog drugog podruja - kao to je poslijepotopna Turska - tada su
zacijelo posjedovali i odgovarajue brodove.
U svakom sluaju, neosporno je da se u razdoblju izmeu 5. i 3. tisulje
a pr. Kr. - neposredno nakon potopa - trend izgradnje velikih kamenih
grobova, hramova, kamenih krugova, dolmena i mnogih drugih zdanja
poput virusa irio prema zapadu, preko obala zapadne Europe. Takvi veli
ki spomenici pojavili su se diljem Sredozemlja, na Siciliji i jugu Italije, na
Sardiniji i Korzici, Balearskim otocima, poput Mallorce, u junoj panjol
skoj, du atlantske obale Francuske, u jugozapadnoj Engleskoj, na istonoj
obali Irske, pa ak sve do Orkneyskih otoka. I kako su slobodoumniji
pretpovjesniari skloni priznati, pozadina tog fenomena jo uvijek predstav
lja veliku zagonetku.
Datiranje tih megalitikih spomenika radioaktivnim ugljikom poprae
no je brojnim kontroverzama i to iz vie razloga, ukljuujui razliita de
setljea u kojima su ta datiranja provedena i mnoge nesigurnosti vezane
uz datiranje kamenih spomenika, s obzirom na to da se starost samog ka
mena ne moe utvrditi. Meutim, iz svega toga, osobito iz injenice da su
ti spomenici rasprostranjeni u obalnim podrujima, moe se zakljuiti da
je to bio trend koji se irio morem, i to prema sjeveru iz sjeverne Afrike.
A izvorite tog trenda sigurno nisu bile egipatska i mezopotamska civi
lizacija, koje se tada jo uvijek nisu dovoljno razvile. Umjesto toga, mnogo
je vjerojatnije da su takvi pothvati zapoeli u Tunisu i Libiji na sjeveru
Afrike. Nadalje, megalitiki spomenici izgraeni su od materijala karakte
ristinih za podruja na kojima se nalaze, a ne od impresivnih novih mate
rijala iz stranih zemalja, i najvjerojatnije su ih gradili mjesni radnici. Izno
va, dakle, stvara se dojam da je taj trend ukljuivao dolazak pomorskih
naroda, meu kojima su se nalazili strunjaci za razliite obrte i vjetine.
Dolasku tih vjetina u nove zajednice uslijedilo je podizanje megalita, koji
su predstavljali spomenike njihovim uspjenim misionarskim pothvati
ma, na slian nain kao i crkve koje su se gradile tijekom prvih stoljea
kranstva.

Jedno je sigurno. Izgradnja megalita osnivala se na tovanju boice.

Kako je primijetila Marija Gimbutas, tlocrt nekih takvih svetita, ukljuuju
i nekoliko svetita na Malti i Gozu, upuuju na to da su predstavljali tijelo
Velike boice Majke s preuvelianim 'violinastim' proporcijama tijela, nadahnutima stilom turske kulture.
Iz istraivanja koja je Michael Dames proveo u Engleskoj, proizlazi da
je izgradnja umjetnog breuljka Silbury Hill iz 3. tisuljea pr. Kr., koji se
nalazi pokraj Marlborougha u Wiltshireu, bila nevjerojatno precizno
isplanirana kako bi predstavljala boicu koja sjedi u inu raanja djeteta.
Na izgradnji tog breuljka, koji se prostire na povrini od 2,1 ha, nedvojbe
no je radilo vie desetaka tisua radnika. Prvotno se breuljak u Silburyju
sastojao od jarka ispunjenog vodom, koji je iskopan u takvom obliku da
predstavlja tijelo boice, dok sam humak predstavlja njezinu utrobu. Tako
se svakog srpnja i kolovoza ondje mogla izvoditi ceremonija son et lumiere
iz kasnog kamenog doba, tijekom koje se na povrini vode u jarku mogao
vidjeti mjeseev odraz, to je promatraima koji su se nalazili na pogodnim
mjestima nalikovalo boici koja raa dijete. ak se i na nacrtu - osim to
je ondje uveana nekoliko tisua puta - mogu zamijetiti goleme proporcije
udova boice iz Silbury Hilla, kakve smo vidjeli na kipiima boice iz Catal Hyka i Malte.
Velika fizika snaga i paljivo planiranje primijenjeni su i u izgradnju
zapanjujueg spomenika u Irskoj iz 4. tisuljea pr. Kr., poznatog pod ime
nom Newgrange. ini se da je taj hram, kao i hramovi na Malti, koji je smje
ten u blizini rijeke Boyne, nedaleko Droghede na istonoj obali Irske,
predstavljao kuu predaka. Osim toga, sadri i jednu dodatnu znaajku.
Naime, nadsvoena unutarnja odaja smjetena je na takav nain, da je izlazee sunce obasjava samo na zimski solsticij. Irski strunjaci iskreno
priznaju da ne znaju tko je izgradio taj ili sline spomenike u okolici rijeke
Boyne. Poznato je samo da su to bili ljudi iz kasnog kamenog doba koji su
u Irsku doli prije Iraca, i negdje su drugdje razvili napredne inenjerske i
arhitektonske vjetine. Irski folklor ne odaje nam mnogo podataka, osim
onoga da su ih izgradili Tuatha De Danann - 'narod boice Dijane' - i da
su to bili udotvorci koji su se povezivali s crvenom bojom.
Trend izgradnje megalita proirio se daleko na sjever, do Skara Braee i
Isbistera na Orkneyskim otocima, gdje su takoer otprilike poetkom 4.
tisuljea pr. Kr., prije kota, doli nepoznati ljudi koji su svojim precima
izgradili arhitektonski napredna zdanja. Za razliku od irskih spomenika,
u nekima od njih, poput onoga u Isbisteru, otkrivene su kosti koje su pod-

vrgnute najnaprednijoj analizi koja je razotkrila da su se u Isbisteru, kao i

u Catal Hyku, mrtvi iskapali iz grobova ili su im trupla bila ogoljena
prije nego li su se pokapali u kui predaka. Rijeima istraivaa Johna W.
Hedgesa:
"Osobno podupirem hipotezu da su se mrtvi izlagali na umjetnim
uzvisinama, pri emu su ostavljeni da se raspadnu na prirodan nain,
djelovanjem leinara [kurziv autora], crva i prirodnih elemenata."
Hedges je u Isbisteru otkrio i kosti bjelorepog galeba, koje su bile izmije
ane s ljudskim kostima i za kojeg je on vjerovao da je bila njihova totemska ivotinja. To podsjea na grifone iz Catal Hyka, to bi znailo da je
i galeb prenosio due mrtvih u vjeni ivot.
Drugi trag o tim ljudima iz kamenog doba koji su brodovima plovili
sve do Orkneya na sjeveru, prua nam kranski povjesniar Beda iz 7. st.
On pie da su Pikti, kada su svojim brodovima u velikom broju stigli u
sjevernu Britaniju, traili ene meu narodima koji su tada ve ivjeli u Ir
skoj, a koji su naizgled bili potomci graditelja megalita. Potonji su im pri
stali dati svoje ene, ali pod jednim uvjetom: "... izbije li kakav spor, moraju
izabrati kralja iz enske, a ne muke kraljevske loze." Obiaj matrilinearanog nasljeivanja povezan s velikom boicom Majkom, koji nalazimo i
kod pomorskih naroda drevne Turske, kao to su Karijci, na neki je nain,
oito, donesen u te daleke predjele Europe.
Marija Gimbutas je obratila pozornost i na brojne simbole na megalitima, osobito spirale, rombove ili mreaste i sline uzorke, koji se mogu
vidjeti od Turske do Orkneya [slika br. 26], a koje je protumaila kao me
unarodni jezik boice.
U 5. i 4. tisuljeu pr. Kr. Velika boica se samo nazirala na razliitim
umjetnikim i arhitektonskim djelima koja smo razmotrili. Ali otkriem
pisma u 3. tisuljeu pr. Kr., poeo se dizati veo s egipatske i mezopotamske civilizacije. Tada e i carstvo velike boice Majke doivjeti svoj veliki
procvat.
Boica Majka tada se nedvojbeno jo uvijek tovala u Turskoj, o emu
svjedoi njezin golemi kameni kip koji se jo u drevno doba smatrao iznim
no starim, a danas se jo uvijek nalazi na gorju Sipylus, koje se prostire
sjeveroistono od dananjeg Izmira ili drevne Smirne. Devedeset metara
visoko na sjevernoj padini planine jo uvijek se moe vidjeti 90 m visok
reljefni prikaz, koji su drevni kipari isklesali u stijeni i, premda je izrazito

Slika br. 26: Jedan od primjera do danas jo uvijek neobjanjenih spiralnih uzo
raka, koje je Marija Gimbutas protumaila kao tipine oznake predmeta i mjesta
'carstva drevne velike boice Majke od Turske do Orkneyskih otoka. Slika pri
kazuje veliki kamen koji stoji na ulazu u velianstvenu 'kuu predaka' iz 4. tisu
ljea pr. Kr. u Newgrangeu pokraj Droghede u Irskoj.

erodiran, jasno prikazuje boicu na prijestolju, nalik kipiu boice u inu

raanja djeteta iz Catal Hyka. Pausanija, rimski putopisac iz 2. st. po Kr.,
ovako ga je opisao:
"Magnezijci koji obitavaju sjeverno od gorja Sipylus, imaju najdrevniji od svih kipova Majke bogova na stijeni Koddinos; Magnezijci
vele da ga je izradio Tantalov brat Brotej."
Amazonke s crnomorske obale Turske, koje su tovale Veliku boicu i rani
je su naseljavale jezero Tritonidu, a, kako kazuje Diodor Sicilski, putovale
su i u Tursku, gotovo su sigurno poetkom 3. tisuljea pr. Kr. prenijele to
tovanje. To bi znailo da su moda odnijele Veliku boicu u njezinu prado
movinu. Robert Graves se poziva na nekoliko drevnih izvora, koji potvr
uju da su Amazonke osnovale gradove na zapadnoj obali Turske, koji su
u drevno doba sigurno nosile njihovo, kao i imena Velike boice. Isti
izvori pripisuju Amazonkama i osnutak neto trajnijih naselja u okolici
Termodonta na obali Crnog mora, iako to mogu potvrditi samo opsenija
arheoloka istraivanja.
Meutim, sukladno Ryanovim hipotetskim poslijepotopnim migracij
skim putovima, Veliku boicu neosporno su tovali mezopotamski Sumerani oko 3000. god. pr. Kr., iako je mnogo vjerojatnije da je ondje dola
znatno prije, posredstvom starijih kultura. Kipovi tovatelja iz Hal Tarxiena na Malti i Tel Asmara u Sumeru, koji su prikazani u istom stavu religij-

skog tovanja i gotovo izgledaju kao da su isklesani u istoj radionici, ivo

pisna su svjedoanstva procesa kojim se isti kult prenosio tisuama
kilometara daleko ak u 4. tisuljeu pr. Kr.
Sumerani su Veliku boicu zvali Inana i vjerovali su da upravlja plodnou i spolnom reprodukcijom, kao i da je ratnica, to je moda sjeanje
na neka starija amazonska svojstva. Zahvaljujui Sumeranima i njihovu
razvoju pisma i raunovodstva, vidimo da je hram Velike boice imao ve
liku mo nad itavom zajednicom. Kako su dananji znanstvenici ispravno
zakljuili, njezin je hram bio vlasnik obraene zemlje i uzgojenih ivotinja
itavoga naroda. Osim toga, nadzirao je poslove obrtnika, trgovaca, pasti
ra, ribara, vrtlara i brojnih drugih djelatnika, a ista je situacija nedvojbeno
postojala i u starijim megalitikim drutvima.
Jedan takav Inanin hram koji je izgraen potkraj 4. tisuljea pr. Kr., na
samom poetku uspona sumerske civilizacije, nalazio se u Uruku ili dana
njoj Warki u Iraku. Iako je to gotovo sigurno bio jedan od najvelianstvenijih hramskih kompleksa onoga vremena, danas su od njega, naalost,
ostali samo bijedni ostaci. Ali jedan predmet iz toga svetita prua nam
barem mali uvid u izgubljenu kulturu boice iz njezina carskog razdoblja.
Rije je o tzv. Vazi iz Uruka, vrhunski izraenoj vazi od alabastra s posto
ljem, koja je pohranjena u Irakom muzeju u Bagdadu [slika br. 27]. Ot
prilike od podnoja te vaze i na visini od gotovo 1 m, prikazana je voda
koja tee, iz koje kroz zemlju izbija bujni klas ita i jema, kao i stablo da
tulje, iznad koje su prikazani ovnovi i ovce. Iznad njih prikazana je proce
sija sveenika koji nose velike vreve sa rtvenim prinosima u obliku hrane,
vina i plodova. Primateljica svih tih proizvoda sama je boica ili njezina
velika sveenica, potpuno odjevena i s rogatim ukrasom na glavi, kojoj
hitrim koracima prilaze sveenici nalik nagim robovima.
Jedno od najveih otkria britanskog arheologa Leonarda Woolleya bio
je grob sumerske kraljice ili velike sveenice Puabi, koja je ondje pokopana
sa svom svojom pratnjom. Osobito je zanimljiv jedan od Puabinih bogato
nakienih ukrasa za glavu. Kako je tek nedavno primijetila arheobotaniarka s Pennsylvanijskog sveuilita, dr. Naomi Miller, privjesci na njezinoj
dijademi imaju oblik muke i enske grane stabla datulje. U prirodi posto
ji otprilike isti broj mukih i enskih stabala datulje, ali samo potonja dono
se plodove. Stablo datulje uzgaja se tako da se nasadi enskih stabala runo
oprauju sa samo jednog mukog stabla. Velika sveenica u ulozi Inane,
koja se u sumerskim tekstovima opisuje kao 'ona koja ini da datulje obil
no rastu', zacijelo je izvodila tu seksualnu funkciju, to je nedvojbeno bila
samo jedna od brojnih svetih 'misterijskih dunosti.

Slika br. 27: Detalj s velike sumerske vaze iz 4. tisuljea pr. Kr. otkrivene u Uruku, a prikazuje nage sveenike koji prinose rtvene darove rogatoj Velikoj boici
Majci.

Seksualni aspekt Velike boice dodatno se naglaavao i estim prikazima

na kojima je naga, a koje ne nalazimo samo meu Sumeranima, nego i
medu mnogim drugim narodima koji su tovali Veliku boicu Majku. Na
reljefu Burney s kraja 3. tisuljea pr. Kr. prikazana je kako potpuno naga
stoji na leima dvaju lavova, dok na glavi nosi etiri reda bikovih rogova i
ima ptija krila i stopala nalik leinarima iz Catal Hyka. Tijelo tog re
ljefnog kipa od terakote naizgled je namjerno premazano crvenim okerom.
Ugaritske i kanaanske kulture prikazivale su ju na slian nain, osim to u
nekim sluajevima boica u rukama dri zmije ili stoji na kozama, a svi ti
simboli imaju svrhu predstaviti je kao vladaricu prirode i njezinih djela.
Iako je suknja velike sveenice s minojske Krete duga, prsluk joj je irom
otvoren, tako da se ispod njega vide bujna prsa.
Sve upuuje na to da je i u drevnom Egiptu, kao u Sumeru, Velika boi
ca Majka bila primordijalno svemono boanstvo, koje je iz svoga hrama
upravljalo zemljom, obrtima i djelatnostima. Druga egipatska boanstva
poela su se tovati tek poslije u povijesti te zemlje. ini se da se najstarije
i najdublje ukorijenjeno sredite njezina tovanja u Egiptu nalazilo u gradu
Saisu na delti Nila, u kojemu su se sve do prije sto godina nalazile ruevine
velikog drevnog hrama od glinene opeke, ije su ostatke, naalost, suvre
meni egipatski poljodjelci odavno unitili u potrazi za gnojivom.
Ali kako svjedoe drevni izvori, prije dinastikog razdoblja u Egiptu,
tijekom 4. tisuljea pr. Kr. i ranije, Sais je navodno osnovala boica Neith.
Egipatski su je umjetnici prikazivali s crvenom krunom na glavi. Mnogo
kasnije, Herodot e zapisati da su u njegovo doba, djevianske sveenice
boice Neith u Saisu svake godine sudjelovale u lanim ceremonijalnim
borbama, nalik amazonskim, koje su, ini se, imale cilj preuzimanja uloge
velike sveenice. A budui da je nekoliko kraljica iz egipatske prve dina
stije, poput Neithotep i Merneit, nosilo Neithino ime, ponukani smo zaklju
iti da su njihovi muevi vladali posredstvom kraljiina matrilinearnog
kraljevskog statusa ili statusa velike sveenice, a ne na temelju mukog
prava nasljea. Isto je vjerojatno bilo i u Sumeru, gdje su novi vladari, radi
priznanja svoga statusa, morali oeniti boicu u obliku kraljice ili velike
sveenice.
Sve upuuje na to da se u drutvima koja su tovala veliku boicu Majku,
kralj nije mogao usporediti s kraljicom-velikom sveenicom, koja se oito
smatrala ljudskom inaicom matice u svijetu pela i mrava. Dok su, tako,
zajednicama s religijom Velike boice Majke vladali kraljevi, kako je, izme
u ostalih, primijetio Robert Graves, ta se vladavina osnivala na dvojnom

sustavu kraljevstva. U tom sustavu svaki je suvladar enio Veliku svee

nicu, ali nakon toga je vladao 50 lunarnih mjeseci ili polovicu 'velike godi
ne', da bi ga zamijenio njegov blizanac koji je vladao sljedeih 50 mjeseci.
Kralj je mogao postati kraljem samo enidbom s boicom, to je, zapravo,
bio sveti brak i sve je dugovao boici, odnosno njezinoj velikoj sveenici.
Taj dvojni sustav, koji oito odraava kult mitskih Kabira i kipia bliza
naca otkrivenih u Catal Hyku i na drugim mjestima, objanjava zato
se esto u mitologiji gradova i kraljevskih dinastija upravo blizanci, ili
kraljevi mijenjajuih imena nazivaju njihovim prvim osnivaima. Narav
no, najpoznatiji je primjer Romula i Rema, legendarnih utemeljitelja Rima
koji je vuicu koja ih je odgojila, barem prema tumaenju Roberta Gravesa, smatrao utjelovljenjem Velike boice Majke. Drevna Sparta je imala
Kastora i Poluksa, Mesenija Idasa i Linkeja, a Tirena Herakla i Ifikla. ini
se da takvi blizanci uvijek predstavljaju znak da je izvorite kulture Velika
boica Majka, bez obzira na sustav kraljevske vlasti koji bi se poslije mogao
razviti.
A poslije su se uistinu razvili veoma drukiji sustavi kraljevske vlasti.
Na prijelazu iz 3. u 2. tisuljee pr. Kr., mnogo je moniji vjetar zapuhao
drevnim pretpotopnim carstvom Velike boice Majke. Razdoblja patrijar
halnih drutava u kojima dominiraju mukarci - a u kakvom ivimo i da
nas - poela se silom i esto krvolono probijati na svjetsku pozornicu.

16. P O G L A V L J E

SUSRET PATRIJARHATA
I MATRIJARHATA
"Nakon to su Hetiti silom osvojili zemlju, moda su se enili
hatijskim sveenicama kako bi u oima pokorenog naroda osigu
rali zakonsko pravo na prijestolje"
Merlin Stone, When God was a Woman

U vrijeme vladavine matrilinearnog poretka Velike boice Majke, kada su

njezine velike sveenice upravljale zemljom, ivotinjama i ljudskim naseo
binama u podruju od Iraka do Orkneyskih otoja, isti je bio i obiaj
drutvenog poretka koji je prevladavao prije crnomorskog potopa. A dok
god moemo slijediti trag poslijepotopnih naroda Velike boice Majke,
moi emo nastaviti slagati sliku pretpotopnog svijeta.
Kako smo vidjeli, razdoblje nakon 5600. god. pr. Kr. bilo je obiljeeno
daljnjim povremenim prodiranjem mora, iako je Sahara uslijed sve veega
isuivanja postupno postajala sve manje pogodnom za naseljavanje. Me
utim, ono to je dovelo do konane propasti carstva Velike boice Majke
nisu bile ni poplave, ni sua. Naime, povjesniari openito smatraju da su
razlog tomu bili upadi patrijarhalnih ratnikih plemena koji su dolazili iz
podruja istono i sjeveroistono od staroga carstva, donijevi sa sobom
vladavinu maa, kao i indoeuropske jezike koji su izravna pretea veine
dananjih europskih jezika.
Taj proces invazije i infiltracije odvijao se postupno i na razliite naine,
u razliitim zemljama, tijekom nekoliko tisuljea i suvie nepostojano da
bismo ga mogli sustavno slijediti. Oko 2500. god. pr. Kr., kultura koja je
izgradila megalite na Malti iz neutvrenih je razloga nestala tajanstveno
kao to se i pojavila. ini se da je oko 2100. pr. Kr. nastupilo drugo suno
razdoblje, koje je moda prouzroilo raspad Starog egipatskog kraljevstva
i potaknulo opu seobu naroda.

Kasna inovacija uvedena u ratovanje bio je konj. Iako arheoloka otkria

ukazuju da je konj prvi put pripitomljen u podrujima sjeverno od Crnog
mora oko 4. tisuljea pr. Kr., ini se da se tek od 2. tisuljea pr. Kr. poeo
koristiti u vojne svrhe. Starogrki pisci svjedoe da su Amazonke bile
meu prvim plemenima koja su jahala konje, ali nije poznato je li to bilo
u sjevernoj Africi ili u njihovom stoeru na Crnome moru. Otprilike poet
kom 2. tisuljea pr. Kr., na saharskim crteima na stijenama poinju se
pojavljivati prikazi ljudi koji jau konje i kola koja vuku konji u brzom
galopu, to su jedni od najstarijih takvih prikaza. Otprilike u isto doba - a
nije poznato je li povezano sa saharskim crteima na stijenama - semitska
kanaanska plemena preselila su se u deltu Nila s konjima i magarcima.
Do 17. st. pr. Kr., a zacijelo i uz pomo konjske snage, kojom Egipani nisu
raspolagali, ta su plemena privremeno utemeljila prijestolnicu Hiksa i kra
ljevstvo u Donjem Egiptu, istiskujui domae stanovnitvo dalje na jug.
Jo uvijek ne znamo kako se u cjelokupnu sliku tono uklapaju polumitske Amazonke i kanaanski Hiksi iz sjeverne Afrike, ije je postojanje
povijesno i arheoloki neosporno. Ipak, nema nikakve dvojbe da je 2. ti
suljee pr. Kr. bilo obiljeeno ratovima i seobama naroda. Patrijarhalno
nastrojeni Hetiti bili su indoeuropska ratnika aristokracija. Vjeruje se da
su potjecali iz srednjoazijskih stepa, a otprilike poetkom tisuljea naseli
li su velika podruja sredinje Turske. Mnoge rijei njihova jezika i danas
se mogu pronai u engleskom jeziku, primjerice, watar (voda) [engl. water]
i dohter (ki) [engl. daughter]. I patrijarhalni mikenski vojskovoe koji su
sebe ponosno nazivali 'pljakaima gradova' i govorili su indoeuropskim
jezikom od kojega izravno potjee dananji grki, osvojili su vei dio Grke.
U Mezopotamiji su patrijarhalni semitski Babilonci pod vodstvom Hamurabija (oko 1792.-1750. pr. Kr.) porazili nesemitske Sumerane. U biblij
skim zemljama, nomadska plemena patrijarhalnih semitskih stoara zau
zela su utvrene gradove, takoer semitskih, Kanaanaca, koji su u tom
podruju dugo ivjeli kao poljoprivrednici i stoari (a o kojima govore
biblijske knjige o Joui i Suci). Na zapadu, indoeuropska keltska plemena
porazila su stare graditelje megalita i tovatelje boice. A dok se samo neko
liko tisuljea prije gradovi uglavnom nisu utvrivali, to ukazuje na prili
no mirne meunarodne odnose, sada ak ni najvri bedemi esto nisu
uspijevali obraniti stanovnike.
Mnogo trajniji simboli novog indoeuropskog poretka bili su umjetniki
prikazi mukih boanstava s gromovima, munjama, vatrom i olujom kao
njihovim svojstvima, i planinama kao prijestoljima. Indoeuropski panteoni

poeli su asimilirati Veliku boicu Majku, no pridajui joj mnogo manje

funkcija. Smrtni kraljevi zadobili su mnogo vei status, i prikazivali su se
na kraljevskim prijestoljima ili na kolima kao predvodnici svojih monih
vojski u bitkama.
Nas, meutim, zanimaju one ne-indoeuropske kulture u kojima je, ba
rem privremeno, opstao pretpotopni kult Velike boice Majke. A jedna od
njih nedvojbeno je bila minojska kultura na Kreti. Kako smo ranije spo
menuli, osebujna ikonografija Velike boice, velikih sveenica nagih prsiju, bikova i prirodnih ljepota openito, na Kreti je opstala do sredine 2.
tisuljea pr. Kr., ali bez i jednog kipa ili slike kralja na prijestolju.
Prije samo neto vie od sto godina, bogati britanski uenjak Arthur
Evans, kupio je parcelu zemlje u neposrednoj blizini dananjeg Irakliona
na Kreti. Evans je ispravno posumnjao da je to mjesto koje Homer u Odi
seji opisuje kao: "moni grad Knossos u kojemu je vladao Minos." Iskopa
vanjima je otkrio prostranu 'palau' koju je izgradila do tada nepoznata
kultura, koju je on nazvao minojskom, prema Homerovu kralju Minosu.
To je ime toliko prikladno, da kada ga ujemo trenutano pomislimo na
artefakte iz jedinstvene kretske kulture bronanog doba.
Kao to se razdoblje engleske povijesti kojim je vladala loza kraljeva
koji su se zvali George, naziva georgijanskim, tako i naziv 'minojski' upu
uje na narod kojim je vladao jedan ili vie autokratskih kraljeva imena
Minos. Ipak, iako su u minojskom razdoblju na Kreti, koje je bilo na vr
huncu razvoja poetkom 2. tisuljea pr. Kr. moda vladali kraljevi Minosi,
nema nikakvih dokaza o postojanju neke apsolutistike monarhije nalik
onoj egipatskih faraona koji su posvuda obiavali urezivati svoje slike i
imena. Osim toga, od dvaju glavnih do danas otkrivenih starokretskih
pisama, deifrirano je mlae ili linearno B pismo, pri emu je ustanovljeno
da je rije o grkom jeziku, koji se na istonom Sredozemlju pojavio tek
slijedom provala indoeuropskih naroda. Starije ili linearno A pismo, s druge
strane, kao ni jezik, jo uvijek nisu odgonetnuti. To namee ozbiljna pitanja
o tome koje se od tih dvaju pisama moe ili smije nazivati minojskim.
U esto citiranom odlomku iz Odiseje, Homerov junak Odisej govori
sljedee o Kreti i njezinim stanovnicima:
"Zemlja Kreta imade u iskriavome moru,
Zemlja lijepa i rodna, oko nje voda, a na njoj
Mnogi bezbrojni ljudi; gradova je tu devedeset,
Jezici razlini tu se isprepliu, tu su Ahejci,

Eteokreani tu su junaine, tu i Kidonci,

Dorani, kojih su plemena tri, i divni Pelazgi."
Homer pie o vremenu kada su Grci ve zavladali otokom i, kako veli, sa
mo su Eteokreani s njegova popisa bili prastanovnici otoka, to proizlazi
i iz grkog prefiksa 'eteo'. Stoga bi ne-grke Kreane, koji nas poglavito za
nimaju zbog moguih veza i jezika, koji moda seu jo dublje u prolost,
u potopno doba, bilo prikladnije nazivati Eteokreanima nego Minojcima.
Isto tako, upravo s Eteokreanima, a ne s kasnijim grkim osvajaima oto
ka, moramo povezivati ime 'Keftiu' ili 'narod stupa'. Drevni Egipani opisi
vali su ih kao pomorske narode iz 'Zelenog prostranstva - Sredozemnoga
mora - dok su ih egipatski umjetnici prikazivali u odjei istovnjetnoj onoj
na minojskim umjetnikim djelima s poetka 2. tisuljea pr. Kr. otkriveni
ma na Kreti.
Kult stupa, bilo u obliku samostojeeg kamena, stupa ili stabla, nedvojbe
no je imao veliko znaenje za Eteokreane, u ijim su se hramovima kat
kad nalazila tri stupa s golubicama na kapitelima, koji su zacijelo predstav
ljali trostruki aspekt boice. Zlatni prsten otkriven u Knossosu ukraen je
prikazom mukarca koji silazi s visokog stupa ispred hrama prema boici
ili njezinoj sveenici [slika br. 28]. Prisjetit emo se da su motiv stupa us
vojile kulture boice Majke u razdoblju neposredno nakon potopa. Jedan
od prvih primjera otkriven je na Malti, a ostali u Beycesultanu. Poslije
emo razjasniti znaenje tog stupa.
Boica se obiavala prikazivati na ivopisnim kamenim peatima koje
su Eteokreani vjeto izraivali. Na jednom od tih peata prikazana je ka
ko stoji ispred svetita s krovom ukraenim rogovima posveenja, okruena
s dva lava ili leoparda, koji je motiv prvi put otkriven u Catal Hyku
[slika br. 29]. Kipove s takvim prikazima otkrio je Arthur Evans prilikom
iskopavanja u Knossosu. Na zlatnom prstenu eteokretske izrade, ali koji je
otkriven u Grkoj, prikazana je boica, ili njezina Velika sveenica u pratnji
slugu, koja stoji ispred stabla s plodovima [slika br. 29 desno]. U pozadini
se moe vidjeti idol u obliku violine, nalik onima otkrivenima u turskim
poslijepotopnim naseljima, a koji vjerojatno predstavlja drevni kultni kip
boice koja se tovala i u kasnijim razdobljima. Odjea boice i njezinih
slukinja, premda im razotkriva grudi, raskono je izvezena i ukraena
raznolikim raznobojnim uzorcima. Primjenom takvih raznobojnih materi
jala Eteokreani su oito bili mnogo blii drevnim kulturama Turske nego

Slika br. 28: Stup kao eteokretski kultni predmet. Stup koji stoji ispred eteokretskog svetita, prikazan na zlatnom prstenu iz Knossosa.

Slika br. 29: (Lijevo) Eteokretska Velika boica Majka stoji na breuljku okrue
na lavovima, ispred hrama ukraenog rogovima posveenja. (Desno) boica i njezi
ne sluge ispred stabla s plodovima, s idolom u obliku violine u pozadini, nalik
onima iz poslijepotopne Turske.
faraonskom Egiptu, u kojemu je prevladavala jednostavnija i uglavnom
neobojena odjea.
Istaknuta znaajka eteokretske umjetnosti, kao i one pretpotopnog Catal Hyka, oduevljenost je prirodom. Ploice u fajansi, otkrivene u skla
ditima palae u Knossosu, prikazuju divlju kozu koja doji svoje mlado te
kravu s teletom, to su tipini primjeri izvanrednog osjeaja Eteokreana
za promatranje ivotinjskog svijeta. Nadalje, to takoer priziva u sjeanje
kulturu pretpotopnog Catal Hyka, bik je oito bio najmonija ivotinja
koja se povezivala s boicom. Osim rogova posveenja, kojim su se motivom
eteokretski arhitekti esto sluili, umjetnici su izraivali vrhunske vaze u
obliku bikove glave.
Nadalje, to se tie kulta stoke u Catal Hyku i kasnije grke legende
koja govori o rtvovanju kretskih mladia i djevojaka biku, jedno od naj
spektakularnijih otkria Arthura Evansa u Knossosu freska je koja prika
zuje preskakanje bika [slika br. 30], na kojoj se vide mladii i djevojke koji

preskau golemog bika. Dananji 'kauboji' koji jau bikove na rodeu istiu
da su takvi pothvati izrazito opasni, i da se mogu izvoditi samo akrobatski.
Ipak, s obzirom da su na takvim prikazima, kao i onima iz Catal Hyka,
tijela mukaraca tradicionalno oslikavana crvenom, a ena bijelom bojom,
jasno je da u takvim pothvatima nisu sudjelovali samo eteokretski mladii,
nego i djevojke. To nas podsjea na kulturu Amazonki i oito je da je to
drutvo bilo - posve razliito od onog indoeuropskih Grka - u kojemu su
se, barem u nekim sluajevima, mukarci i ene potpuno ravnopravno
natjecali. A druga istaknuta znaajka, ije emo znaenje objasniti poslije,
jest da su to inili bez uporabe oruja.
No, bik je moda bio i rtvena ivotinja, kao u pretpotopnom Catal
Hyku. Na veoma zanimljivom eteokretskom sarkofagu otkrivenom u
Hagia Triadi na Kreti, prikazan je rtvenik na kojemu lei svezano tijelo
velikog bika, kojeg kao rtvu prinose, kako se ini, tri sveenice [slika br. 31].
Podrobnijim promatranjem, meutim, vidjet emo da je koa jedne od
njih obojena crveno, to bi znailo da je rije o mukarcu, premda je ne
dvojbeno odjeven u ensku odjeu.
Zbunjenost koju izaziva taj prikaz transvestita iz 2. tisuljea pr. Kr.
razrjeava jedna zgoda iz grke mitologije. Naime, ak je i muevan mitski
junak kao to je bio Heraklo, kada se nalazio u zapadnoj Turskoj u slubi
Velike sveenice Omfale, u znak pokornosti morao nositi ensku odjeu.
Kako tvrdi Robert Graves, to oznaava ranu fazu u mirnijem procesu

Slika br. 30: uvena eteokretska freska s prizorom preskakanja bika koju je Sir
Arthur Evans otkrio poetkom 20. st, prilikom iskopavanja palae u Knossosu
na Kreti. Freska potjee iz sredine 2. tisuljea pr. Kr. Sredinji lik je mukarac,
dok su s lijeve i desne strane bika ene.

Slika br. 31: Prizor rtvovanja bika prikazan na eteokretskom sarkofagu iz 15. st.
pr. Kr., otkrivenom u Hagia Triadi na Kreti. 'Sveenica' sa sviralom koja stoji ne
posredno iza bika, ustvari je mukarac u enskoj odjei. Obratite pozornost i na
spiralni motiv kojim je ukraen rtvenik ispred desne ruke sveenice, kao i kultni
stup ispred njega. Na krajnjem desnom kraju slike, koji se ovdje ne vidi, prikazani
su rogovi posveenja.

prelaska iz pretpotopnog matrijarhata u poslije-potopni patrijarhat, kada

je kralj, kao mu, bio ovlaten preuzeti kraljiinu funkciju u ceremonija
ma i obredima rtvovanja - ali samo pod uvjetom da nosi njezinu odjeu.
Isto tako, vrijedi spomenuti da muka 'sveenica' iz Hagia Triade svira
karakteristinu dvostruku sviralu od trske, iji je jedan dio ravan, dok je
drugi zakrivljen na kraju poput trube. Taj e se instrument iznova pojav
ljivati u kasnijim razdobljima.
Moda jedna od najfascinantnijih slika itave zbirke eteokretske umjet
nosti, prikaz je procesije brodova na frizu koji se nalazi u jednoj od soba
u tzv. Zapadnoj kui, koja se nalazi na eteokretskom otoku Teri, smjete
nom 95 km sjeverno od Krete [slika br. 32]. To je izvanredno ivopisan i
detaljan prikaz eteokretskog obalnog grada kako je izgledao prije tri i pol
tisuljea, a iji krajolik podsjea na onaj s vulkanom u pozadini na slici iz
Catal Hyka.
Spomenuta slika, meutim, odie vedrim ozrajem, kao da je rije o
nekoj posebnoj sveanosti. Flota izvanredno dizajniranih brodova ulazi u,
kako se ini, eteokretsku luku u kojoj je freska otkrivena. U raskonoj
kabini jednog od brodova sjedi mladi radi kojega je, kako izgleda, plo-

vidba i poduzeta. U luci se nalaze zgrade iz kojih mukarci i ene promatra

ju brodove koji prilaze, a meu njima je vei broj ena, iz ega bi se moglo
zakljuiti da imaju vei znaaj.
Sve upuuje na to da je zatitnica tog eteokretskog grada bila Velika
boica Majka. Na zlatnom prstenu otkrivenom u Tirintu u Grkoj koji je,
meutim, izraen u kretskom stilu, prikazan je slian prizor na kojemu
mladia na brodu doekuje ena, a ne obrnuto. Kako su zakljuili vedski
znanstvenik Gosta Saflund i njegovi kolege, ini se da je rije o mladoenji
koji dolazi oeniti svoju mladu u njezinu gradu. Freska, dakle, uznosi
obred svetog vjenanja slian onome iz Catal Hyka, a koji se u poslijepotopnom razdoblju oito izvodio u eteokretskim drutvima. tovie, ini
se da se taj obred osnivao na pravilima matrilinearnog srodstva, kao i kod
Berbera, kako smo prije spomenuli, a podrazumijevao je mladoenjin od
lazak u kuu mlade, a ne obrnuto.
Iz brodova prikazanih na toj freski, kao i na drugim minojskim umjet
nikim djelima, jasno proizlazi da su Eteokreani bili pomorska sila. To
potvruje i arheoloki dokaz, jer ni u jednom gradu na obali Krete, poput
Knossosa, Malije i Zakra, nisu otkrivene zidine za obranu od pomorskog
napada. Iz toga proizlazi da u vrijeme kada su Eteokreani bili na vrhuncu
svoje moi, nije postojala nijedna konkurentska sredozemna pomorska
sila, budui da Egipani, kako smo prije spomenuli, nisu plovili izvan Nila.

Slika br. 32: Freska tzv. procesije brodova, otkrivena na zidu jedne od kua u
Teri, koja je unitena u vulkanskoj erupciji sredinom 2. tisuljea pr. Kr. Iako je
ovdje podijeljena na dva dijela, u stvarnosti je to kontinuiran prikaz flote brodova
koji prilaze eteokretskoj luci (koja se vidi na desnoj strani gornje slike).

S obzirom da slika odie ozrajem sveanosti, jedno od moguih tuma

enja bilo bi da je prikazan mladi kraljevi koji dolazi oeniti svoju mladu
koja ivi u luci. Na viim katovima zgrade u gornjem desnom kutu slike,
vidi se nekoliko ena koje promatraju dolazak brodova.
To namee pitanje o moguim vezama izmeu Eteokreana, ranije
spomenutih pomorskih naroda zapadne Turske (iji su brodovi prikazani
na dorakom mau), Karijaca iz jugozapadne Turske, za koje Herodot kae
da su upravljali kretskim brodovima i drugog velikog pomorskog naroda
koji su Grci, nakon to su otkrili pismo, zvali Fenianima.
Ime Feniani doslovno znai 'crveni ljudi', a potjee od grke rijei phoinos, '(tamno) crveno'. Iako to priziva u sjeanje sklonost ka crvenoj boji
stanovnika Catal Hyka, mnogo smislenije je objanjenje da su Feniani
imali monopol nad proizvodnjom i trgovinom te iznimno cijenjene boje.
Taj je naziv, ustvari, grka inaica imena 'Kanaanci', koje u semitskom jezi
ku u osnovi ima isto znaenje. Kanaanci/Feniani, koji se katkad nazivaju
i Sirijcima jer su naseljavali sirijsku obalu Sredozemnog mora, ustvari su
bili Kanaanci koji su nastanjivali obalna podruja i bavili se pomorstvom,
za razliku od njihovih sunarodnjaka za koje Biblija kae da su ivjeli u unu
tranjosti dananje Sirije i Izraela prije nego li su postali patrijarhalni 'Izra
elci'. Zanimljivo je da su ti ljudi razvili veoma napredne vjetine pripitom
ljavanja ivotinja i uzgoja biljaka, na to upuuje egipatska pria o pomorcu
Sinuheu iz 2. tisuljea pr. Kr., u kojoj se zemlja Kanaanaca opisuje kao:
"... dobra zemlja... U njoj su rasle smokve i loza. Vie je obilovala vinom
nego vodom. Meda je bilo u obilju, a i maslina. Njezina su stabla ro
dila najrazliitijim plodovima. Jeam je ondje rastao, kao i penica.
A stoci nije bilo broja."
Ve u 3. i 2. tisuljeu pr. Kr., u zemlji Kanaanaca/Feniana, du sjeverne
obale najistonijeg dijela Sredozemlja od june Turske do Libanona, nalazi
lo se mnotvo luka. Meu njima su bili Rouad (Arwad), Biblos, Berytus
(Bejrut), Sidon i Tir. Arheolozi su na temelju razliitih razloga - ukljuuju
i promjene razine mora i taloenje mulja, koje su pojave drastino izmije
nile izgled drevne obale - uspjeli saznati neto vie o tim lukama iz vreme
na njihova procvata, osim toga da su ih njihovi osnivai oito smjetali na
otoiima i poluotocima, to nas podsjea na amazonski Hersonez na je
zeru Tritonidi.
Tako je, primjerice, Arwad ili Arvad iz Knjige Postanka, mali otok uz
obalu koji je danas gotovo potpuno prekriven modernim kuama, radi

ega je na njemu nemogue provesti iskopavanja. Sidon je dijelom bio iz

graen na otoiu koji su kriari poslije pretvorili u utvrdu koju su arhe
olozi morali rastaviti na dijelove kako bi mogli doprijeti do starijih ruevi
na. Tir je bio izgraen na stjenovitom otoku udaljenom pola kilometra od
obale i, iako na asirskom reljefu iz 9. st. pr. Kr. izgleda kao lijep grad, do
sadanja su iskopavanja otkrila nekoliko ruevina iz prethelenskog razdo
blja. Podmorska istraivanja koja su prije Drugog svjetskog rata proveli
arheolozi Antoine Pidebard i Gaston Jondet, a 60-ih godina prolog stolje
a i Honor Frost, pokazala su da su pri izgradnji tih obalnih luka Kanaanci/Feniani mudro iskoristili vapnenake grebene koji se nalaze neposred
no iznad i ispod dananje obalne crte. Iskopavajui dijelove tih grebena i
nadopunjavajui ih na drugim mjestima, stvorili su najstarije umjetne
luke na svijetu. Na junoj strani Tira, primjerice, nalaze se podvodni grebeni
koji su, kako se ini, osnaeni potpornjima kako bi se stvorio dodatni pro
stor za luku nalik marini. Budui da su te luke gusto zbijene i oito namjer
no smjetene na moru u blizini obale, oito je da su Kanaanci/Feniani
bili apsolutno uvjereni u svoju pomorsku prevlast i da su strahovali samo
od moguih napada s kopna, kao to smo pretpostavili i za Eteokreane.
Iako su Kanaanci/Feniani nedvojbeno poznavali pismo - od kojeg
izravno potjee na zapadnjaki alfabet - sauvano je samo nekoliko njiho
vih pisanih djela. Glavni razlog tomu sigurno je potronost materijala na
kojemu su pisali, a to je vjerojatno bio papirus koji su koristili Egipani,
osobito stoga to je u Kanaanu esto vladala vlana i, prema tome, mnogo
nepogodnija klima. Unato tomu, 1950-ih je na mjestu drevne kanaanske
metropole Megido sluajno otkriven fragment VII. ploice epa o Gilgameu ispisan klinastim pismom, koja potjee iz 14. st. pr. Kr. Isto tako, u Ras
amri, drevnom Ugaritu na sirijskoj obali, 1994. je otkrivena neoteena
ploica iz 12. st., iji tekst danas jo nije objavljen, ali tvrdi se da je lokalnog
podrijetla i da sadri 'odabrane epizode' epa o Gilgameu. Pria o poto
pu, dakle, sigurno je bila dio njihova folklora.
Nadalje, nema dvojbe da su Kanaanci, kao i Eteokreani, barem u izvjes
noj mjeri tovali veliku boicu Majku. Fini kipi od bjelokosti otkriven u
Ugaritu, prikazuje boicu okruenu dvjema kozama i odjevenu u izvezenu
suknju u kretskom stilu, dok joj je gornji dio tijela nepokriven. Iako su si
gurno poznavali neka muka boanstva, poput Baala i Ela (koje su najvjero
jatnije usvojili u procesu mijeanja s drugim narodima), koja su se povezi
vala s bikovima. Isto tako, u biblijskoj Knjizi o Kraljevima izriito pie da
su Sidonci tovali Astartu (1 Kr 11,5), to je bilo jedno od imena Velike

boice Majke. U Bibliji saznajemo i da je kanaanski/feniki kult ukljuivao

tovanje drvea i stupova, da su se neki sveenici morali ukopiti u znak
svoje vjernosti, dok su ene uznosile spolni in na naine koje su biblijski
redaktori osuivali kao otvorenu prostituciju.
Zidne slike otkrivene u staroegipatskim grobovima, poput onih u Nebamunovoj i Sobek-hotepovoj grobnici u Tebi, pruaju nam neke dragocje
ne prikaze Kanaanaca/Feniana. Mukarci i ene odjeveni su u raskono
izvezenu odjeu, dok ene nose haljine veoma nalik onima eteokretskih ve
likih sveenica, a vrpce kojima su ukraavale glave podsjeaju na ukras na
glavi Velike boice Majke s kipia iz Catal Hyka. Nadalje, Kanaanci su
se u kopnenim bitkama vjeto koristili bojnim kolima na konjsku spregu,
o emu svjedoi starozavjetna knjiga o Joui u opisu kanaanskih gradova
u unutranjosti, gdje kae da su se koristili 'eljeznim kolima', koji se opis
dugo smatrao anakroninim.
Egipatski tekstovi pokazuju da su Kanaanci bili vjeti obrtnici, s dugom
tradicijom obrade i trgovanja finim drvetom kojim je obilovala libanon
ska unutranjost. Ve u 3. tisuljeu pr. Kr., iz njihove luke Biblos isplovilo
je 40 brodova natovarenih cedrovim deblima koja su otpremljena egipat
skom faraonu iz 4. dinastije, Snofruu za izgradnju brodova i druge svrhe.
Na ulazu u Snofruovu grobnu odaju u junoj piramidi u Dauru, arheolozi
su otkrili dobro sauvane potpornje od cedra, koji je najvjerojatnije potje
cao iz istog izvora. A iz tog je izvora zacijelo i Keops, graditelj Velike pira
mide, pribavio cedrovinu za izgradnju svoje pogrebne lae, dok vaze od
alabastra otkrivene u Biblosu, koje potjeu iz razdoblja 2. egipatske dina
stije, upuuju na to da su ta dva naroda dugo prije toga odravala trgovake
veze. Tisuu i pol godina poslije, kada je starozavjetni kralj Salomon gra
dio svoj hram u Jeruzalemu, obratio se tirskome kralju koji mu je osigurao
sirovu grau, ali i svoje obrtnike.
Isto tako, zahvaljujui svom umijeu sjee stabala i drvodjelstvu, Kanaanci/Feniani dugo su uivali povlasticu da budu glavni graditelji hramova,
a slovili su i kao vjeti graditelji brodova i pomorci. Potonjim su se vjeti
nama uestalo i miroljubivo sluili. Tako, primjerice, ini se da su im Egipa
ni vjerovali toliko, da im dopuste da sebi izgrade pomorsku bazu na otoku
Farosu nasuprot dananje Aleksandrije. Godine 1916., Francuz Gaston
Jondet obznanio je da je pod morem otkrio velika luka zdanja za koja je
pretpostavio da su bile ruevine nekadanje luke. Bitno je spomenuti da
su pojedini kanaanski/feniki gradovi-drave, kako se ini, sklapale spora
zume o trajnoj suradnji i miru.

Prisjetimo li se brodova prikazanih na dorakom mau iz oko 2500. god.

pr. Kr., otkrivenome u sjeverozapadnoj Turskoj ( vidi sliku broj 22, ) ,
kao i brojnih brodova prikazanih na minojskim umjetnikim djelima, po
stavlja se pitanje jesu li Kanaanci/Feniani, Eteokreani i pomorski narodi
zapadne Turske moda predstavljali jednu veliku pomorsku konfederaciju
neovisnih drava, koje su dijelile isto kulturno nasljee i koje nisu dugo
vale vjernost nekom autokratskom gospodaru, ve pretpotopnoj religiji.
To potvruju brojne naznake. Egipatski slikari katkad su tipine kanaanske/fenike narode opisivali kao pretke Keftiua, iz ega bi se moglo pret
postaviti da svi Keftiu nisu nuno bili Eteokreani, premda su svi Eteokre
ani bili Keftiu. Znanstvenici spore o podrijetlu Kanaanaca/Feniana.
Utezi s olupine kanaanskog broda, otkriveni u blizini Gelidonijskog zalje
va u sjeverozapadnoj Turskoj, upuuju na to da su se mjerne jedinice ko
jima su se sluile kanaanske/fenike kulture, upotrebljavale i na Cipru,
Kreti i Cikladima. Brodovi fenikog Tira prikazani na asirskom reljefu iz
7. st pr. Kr., otkrivenom u Sanheribovoj palai, nisu zanimljivi samo zbog
slinosti s brodovima prikazanima na otrici dorakog maa iz Turske,
koji je gotovo dva tisuljea stariji, nego i po tome to funkciju zapovjedni
ka na veini tih brodova naizgled imaju ene. Prisjetit emo se da su i Karijci, pomorski narod iz zapadne Turske, takoer bili matrilinearno drutvo.
Spiralni motiv koji smo vidjeli na Malti i u Newgrangeu (vidi sliku br. 26)
, nalazi se i na kanaanskim hramskim zdjelama, na nakitu iz Tro
je i na brojnim eteokretskim umjetnikim djelima (npr. na rtveniku
kazanom na slici broj 31 ).
Bez obzira koja je bila prava priroda njihovih odnosa, matrilinearnim
drutvima Eteokreana i drugih srodnih naroda Grke, domaih turskih
naroda i Kanaanaca/Feniana zaprijetila je opasnost. Svi e oni tijekom 2.
tisuljea pr. Kr., trpjeti najezde patrijarhalnih drutava koja e ih zauvijek
promijeniti.
Kako smo ranije spomenuli, kanaanski su se narodi otprilike poetkom
2. tisuljea pr. Kr. odselili u egipatsku deltu Nila, gdje su utemeljili luku
prijestolnicu, iz koje su upravljali Donjim Egiptom uz pomo bojnih kola
na konjsku vuu. Egipani su ih zvali 'Hiksima, pa je posve mogue da su
se neki od njih ondje doselili iz sjeverne Afrike, napustivi Saharu koja se
tada sve vie isuivala.
Oko 1500. god. pr. Kr., Hiksi su se iznenada suoili s prijetnjom monog
faraona Novog kraljevstva, Amozis koji je, usvojivi njihove ratnike tehni
ke, razvio jo naprednija bojna kola i istjerao ih na istok u dananji Izrael.

Ondje su ti narodi, kao i Kanaanci/Feniani koji su ondje ve dugo ivjeli,

postali lovinom egipatskih osvajaa koji su ih naposljetku pokorili, ali i
podvrgnuti estokim napadima nomadskih bandi patrijarhalnih semitskih sunarodnjaka, moda onih istih hebrejskih biblijskih plemena pod
vodstvom Joue. Uvelike zahvaljujui egipatskoj 'zatiti', Kanaanci/Fenia
ni koji su ivjeli u obalnim gradovima poput Tira, Biblosa i Sidona, privre
meno su uspjeli preivjeti neto bolje od njihovih sunarodnjaka koji su
ivjeli u gradovima u unutranjosti, kao to je Jerihon.
to se tie starosjedilakih turskih naroda, veoma je teko utvrditi koji
su tono od njih naseljavali tu zemlju u 2. tisuljeu pr. Kr. Medu sauvanim
pisanim izvorima spominju se narodi ili podruja s imenima kao to su
Partakhvina, Pala, Halasa, Isuwa, a mnoga od njih gotovo je nemogue
ak geografski locirati, a kamoli usporediti s arheolokim otkriima. Huriti, za koje smo prethodno rekli da su moda potomci preivjelih iz crno
morskog potopa, bili su narod iji jezik sigurno nije bio indoeuropski, ve
je bio srodniji dananjim kavkaskim jezicima eena i Lezgina. Klanske
podjele tih naroda u brojne podskupine, medu kojima su Kurti (Kurdi?),
Hati, Mitani, Urartu i Muku (koji podsjeaju na Moane) dodatno otea
vaju pokuaj utvrivanja njihovih meusobnih veza. Osvrnemo li se na nji
hove pretke koji su preivjeli potop, ini se da su Huritima srodni narodi
preferirali brdovite predjele, a kako smo ranije spomenuli, nedavno su ot
kriveni i neki arheoloki ostaci. Ipak, nae spoznaje o njima oskudne su u
usporedbi s onime to znamo o narodu koji je njima kratkotrajno vladao,
naime Hetitima.
Do tada uglavnom nepoznat narod, Hetiti su privukli pozornost javno
sti 1906., kada je njemaki uenjak Hugo Wichkler, istono od Ankare, na
mjestu dananjeg Boghazkoya, otkrio ruevine njihove prijestolnice Hatue, strateki smjetene na zavoju turske rijeke Halys. I dok su se Hetiti e
sto hvastali da vladaju velikim carstvom', James Mellaart istie da to nije bilo
tako. ini se da su se oko 1900. pr. Kr. infiltrirali u Tursku, gdje su asirski
trgovci uspostavili trgovake postaje, takozvane karume i tek su u 17. st.
pr. Kr. poeli nametati pravu dinastiku vladavinu. No to su inili u okviru
stare religije boice Majke, vjerojatno kako bi ih starosjedilako, i jo uvijek
uglavnom huritsko stanovnitvo lake prihvatilo.
To se najbolje moe vidjeti 3 km sjeveroistono od ruevina Hatue i
oko 180 m iznad okolne ravnice. Ondje je hetitski kralj iz 13. st. pr. Kr.,
Hatuili III., izgradio velianstveno religijsko svetite Yazilikayu, uklesano
u stijenama. Iako su bogovi prikazani na hramskim reljefima identificira-

ni prema natpisima na indoeuropskom luvijskom jeziku, imena su im huritska, a pretpostavlja se da je to stoga to je Hatuilijeva kraljica Puduhepa
bila ki huritskog sveenika i, prema tome, velika sveenica Velike boice.
Sukladno tomu, hetitski su umjetnici u Yazilikayi izradili reljef s prizo
rom svetog braka, na kojemu divovski bog oluje ili vremena, Teub, raire
nih nogu stoji izmeu dvije planine, pozdravljajui svoju mladu, Veliku
boicu, koja sjedi na lavu, koji podsjea na ivotinje s kipia iz Catal Hiiyiika. Iza boice, na drugome lavu, sjedi njihov sin u pratnji dviju niih boi
ca i dvoglavog leinara ili orla. Posve je mogue da je kraljica Puduhepa, u
iju je ast izraen taj reljef, fiziki konzumirala brak sa svojim muem u
Yazilikayi, njihovu religijskom ljubavnom gnijezdu. Isto tako, mogue je
da je Puduhepa u svom folkloru njegovala i priu o huritskom 'Noi' Nahmizuliju i potopu, i da joj je ta pria bila bliska koliko i starozavjetna pria
o Noi dananjim polaznicima vjeronauka.
to se tie Eteokreana, njih je najprije zadesila prirodna katastrofa u
obliku velike erupcije otoka Tere koji su naselili eteokretski kolonizatori.
Iako su toan datum i pojedinosti te katastrofe jo uvijek predmet rasprava,
kia vulkanskog pepela zacijelo je razorno djelovala na njihove usjeve i
ivotinje, uslijed ega je nastupilo dugo razdoblje gladi. Mogue je da su ih
takve teke okolnosti primorale da predaju svoj otok i brodovlje mikenskim
Ahejcima.
Naime, Mikenjani su otprilike nakon jednog narataja uistinu zavlada
li Kretom, preuzevi danas jo neodgonetnuto eteokretsko linearno A pi
smo, koje su prilagodili u oblik linearnog B pisma kako bi biljeili transak
cije na svom domaem grkom jeziku, kako su 1950-ih razotkrila nova
otkria na tom polju. I kako proizlazi iz ploica pisanih linearnim B pismom
otkrivenima u Pilosu u Grkoj, Mikenjani su tim novootkrivenim pismom
poeli biljeiti robove koje su zarobljavali na Lemnosu, Hiju, u Miletu, Halikarnasu i Cnidusu, dakle s teritorija Velike boice Majke na zapadnoj
obali Turske, kojima je prethodno vjerojatno vladala eteokretska pomor
ska sila. uveni grki napad na Troju, ovjekovjeen u Homerovoj Ilijadi (i
openito se smatra stvarnim povijesnim dogaajem koji se dogodio otprili
ke u 13. st. pr. Kr.), zacijelo je bio omoguen tim gubitkom pomorske
prevlasti Eteokreana koju su preuzeli Mikenjani.
A onda, oko 1200. god. pr. Kr., vjerojatno uslijed neke nove klimatske
katastrofe (postoje naznake o drugoj katastrofalnoj sui u tom razdoblju),
Bliski istok su poele potresati invazije uvenih, iako danas jo uvijek ne
poznatih Naroda s mora. ini se da su Hetiti, koji brojano nikada nisu

bili jaki, a tada su ve bili oslabljeni porazom od strane egipatskog faraona

Ramzesa II., jednostavno iezli. Vjerojatno su ih potisnuli domai Huriti.
Egipani pod Ramzesom III. estoko su odbijali napade Naroda s mora,
koje su naposljetku uspjeno porazili, iako su slijedom tih ratova izgubili
veinu do tada steenih kanaanskih teritorija.
Kako pie u slubenom izvjeu faraona Ramzesa III o tim dogaajima,
Narodi s mora tvorili su zbunjujuu mjeavinu naroda. Meu njima su
bili 'Libijci' (sjevernoafriki narod koji je ivio zapadno od Egipta), 'Lukka' (za koje se pouzdano zna da su bili Likijci iz jugozapadne Turske),
'Sherden (koji su moda potjecali iz Sardisa u unutranjosti, smjetenog
oko 48 km daleko od dananjeg Izmira, iako ih drugi znanstvenici poisto
vjeuju sa Sardincima), 'Sheklesh' (za koje neki pretpostavljaju da su bili
Sicilijanci) i, moda najznaajniji, 'Peleset' (koji se pouzdano mogu poisto
vjetiti s 'Filistejcima', za koje Biblija kae da su naselili izraelsku obalu).
Kako istie Robert Graves, i rije 'Pelest' ili 'Prst' znai 'crveni ljudi'. A
bez obzira odakle su potjecali Filistejci - ija je kultura bila mnogo napred
nija nego li se to dade zakljuiti iz dananjeg pejorativnog znaenja njiho
va imena - zanimljivo je da su sa sobom donijeli i vjetinu obrade eljeza.
U Bibliji se opisuju kao narod koji je monopolizirao tu djelatnost nakon
to se naselio u bivem Kanaanu (1 Sam 13,16). To neizbjeno priziva u
sjeanje Tibarene, tajanstvene obraivae eljeza iz sjeverne Turske koji
su prvi na svijetu razvili taj oblik tehnologije.
ini se da su nedostatak mone sile u Turskoj nakon propasti Hetita
ubrzo nadomjestili Moani ili Frigijci, ogranak Hurita za koje smo pretho
dno rekli da su stariji ak od Egipana. Oni su utemeljili dinastiju kraljeva
koji su se zvali Mida i Gordij (to priziva u sjeanje blizanaki sustav) sa
sjeditem u Gordionu, dananjem Yassibuyiiku u sredinjoj Turskoj, iako
prije 7. st. pr. Kr. nisu zadobili veliku mo. Herodot pie da su ti Frigijci
doli iz Trakije, iako su sigurno tovali veliku boicu Majku (kazuje se da
je Mida bio sin boice i nepoznatog satira, to jasno ukazuje na matrilinearni sustav). A od Homera saznajemo da su bili saveznici Trojanaca u trojan
skom ratu.
U svakom sluaju, razdoblje obiljeeno napadima 'Naroda s mora jo
uvijek izmie objanjenju znanstvenika da bi bilo besmisleno tu dvojbu
optereivati dodatnim pekulacijama. Ipak, ako je uistinu postojala konfe
deracija Kanaanaca/Feniana iz sjeverne Afrike i sirijske obale istonog
Sredozemlja, Karijaca i drugih pomorskih naroda sa zapadne obale Turske,
te Keftiua sa Krete i oblinjih otoka, namee se sljedee pitanje. to su ti

narodi jo imali zajedniko osim mjernog sustava i religije koja se temelji

la na tovanju boice? Tonije, je li ih povezivao i zajedniki jezik, to bi nam
pruilo neki trag o jeziku koji se govorio u okolici Crnoga mora u vrijeme
potopa?
to se tie sjevernoafrikih naroda i Kanaanaca/Feniana sve je jasno.
Iako su brojni pisani zapisi nestali protekom vremena, iz razliitih natpisa
proizlazi da su ti narodi neosporno govorili semitskim jezikom. Meutim,
jo uvijek nije poznato kojim su jezikom govorili Eteokreani, rani stanov
nici zapadne obale Turske i predgrke Grke. Kako smo prethodno spome
nuli, eteokretsko linearno A pismo danas jo uvijek nije odgonetnuto, kao
ni pismo matrijarhalnog naroda koji je nastanjivao otok Lemnos zapadno
od Troje, a koje je sauvano samo na jednoj steli s natpisom na grkom
pismu, iako je poznato da sadri slinosti s danas takoer slabo poznatim
etruanskim jezikom. A zavreci imena nekih drevnih gradova u zapadnoj
Turskoj, Grkoj i na Kreti upuuju na to da se osnivaju na jezicima kojima
su njihovi stanovnici govorili prije invazija indoeuropskih naroda.
to se tie eteokretskog linearnog B pisma, veteran arheologije, Cyrus
Gordon tvrdi da ga je odgonetnuo. On istie da je eteokretski jezik zapisan
na ploama s natpisima na linearnom A pismu, bio semitski i ujedno tvrdi
da ga osim njega znaju itati i njegovi studenti.
U svezi toga zanimljivo je spomenuti da je gotovo trideset godina prije,
James Mellaart, na temelju zapanjujuih slinosti izmeu kulture Catal
Hyka i Eteokreana, zakljuio da eteokretski jezik najvjerojatnije izravno
potjee od jezika stanovnika pretpotopnog Catal Hyka. Isto tako, vrije
di spomenuti da se u crnomorskoj Kolhidi u kojoj su Jazon i Argonauti
tragali za Zlatnim runom, takoer govorio semitski jezik, kako tvrde dana
nji gruzijski eeni.
Gordon je do danas stekao tek mali broj pristaa meu kolegama znan
stvenicima, meu kojima je ak i James Mellaart. Ali potraga za zajednikim
jezikom, kamoli semitskim, meu poslijepotopnim narodima mogla bi se
pokazati jalovom. Pomorski narodi obino su viejezini. Jezici se mijenja
ju, dok duboko ukorijenjene kulturne znaajke uvijek ostaju, o emu svje
doe mnoga multikulturna drutva, ukljuujui moju domovinu Austra
liju. Mnogo je zanimljivije to su se takve kulturne znaajke, ukljuujui
puke predaje o potopu, ouvale jo u 1. tisuljeu pr. Kr., a njih emo prou
iti u pretposljednjem poglavlju.
U cjelini, klimatske promjene, provale indoeuropskih naroda i seobe
Naroda s mora, kao i brojni drugi imbenici koji su obiljeili 2. tisuljee

pr. Kr., ozbiljno su dodatno rascjepkali neko velianstveno carstvo. Car

stvo koje je nastalo u pretpotopnom razdoblju, a koje se na vrhuncu svoje
moi prostiralo diljem Europe, sjeverne Afrike i zapadne Azije i koje je,
naalost, pretrpjelo nekoliko diluvijalnih katastrofa, meu kojima je najve
a bila ona crnomorska koja je izazvala i potonue dijela sredozemne obale
i otoka, a moda i danas jo uvijek polumitskog jezera Tritonide.
To namee sljedee pitanje: jesu li se sjeanja o takvome carstvu sauva
la u nekom drugom drevnom izvoru, posve drukijem od nadaleko pozna
tih pria o potopu?

17. P O G L A V L J E

ATLANTIDA - ZBILJA
ILI LEGENDA?
"Kasnije, uslijed strahovitih potresa i potopa, tijekom jednog
jedinog dana i sljedee pogubne noi, otok Atlantida potone u
more i nestade. Stoga je sada more tamo neprohodno i neispita
no, jer smeta muljevito i plitko dno, koje je otok, spustivi se,
ostavio za sobom."
Platon, Kritija

Na temelju svega to smo do sada razmotrili moemo zakljuiti da je pret

potopno drutvo koje je postojalo u sjevernoj Turskoj i okolnim podruji
ma, a koje je uniteno uslijed izlijevanja Crnoga mora, bilo mnogo na
prednije i zanimljivije nego li smo do sada mogli oekivati. A njegove su
kljune znaajke, kao to je kult bika, matrilinearni sustav srodstva, iskori
tavanje reproduktivnih procesa ivotinja i biljaka i izrazito napredne za
natske vjetine, opstale ak sljedeih nekoliko tisuljea.
Kada je James Mellaart otkrio neuobiajeno razvijen pretpotopni grad
Catal Hyk, ve je tada pomislio da se takav napredak nije mogao odvija
ti u izolaciji, ve da je u njegovoj pozadini moralo postojati neto mnogo
vee. A kako smo vidjeli, pretpotopno carstvo boice Majke bilo je uistinu
veliko. To nas, pak, navodi na pretpostavku da jo mnogo toga nije otkrive
no, bilo stoga to odgovori lee u dubinama Crnoga ili Sredozemnoga
mora, ili iz nekih do danas jo neutvrenih razloga.
Sve to namee zanimljivo pitanje. Jesu li neki od poremeaja koji su
doveli do postglacijalnog podizanja razine mora - tj., veliki crnomorski
potop, ono to je uzrokovalo nestanak tunikog jezera Tritonide, kao i dru
ge lokalizirane poplave - uzrok nastanku predaja o potopu, ali i uvene
prie o potonuu Atlantide?
Sredinom 4. st. pr. Kr., atenski filozof Platon, u svojim dvama dijalozima, Timeju i nedovrenom Kritiji, ispripovijedao je priu o izgubljenom

kontinentu, koju je pripisao grkom dravniku Solonu, koji je umro oko

560. god. pr. Kr. Trideset godina prije svoje smrti, oko 590. pr. Kr., Solon
je posjetio tadanju egipatsku prijestolnicu Sais u delti Nila, grad koji je
bio u procvatu jo u doba Prve dinastije, iako od njega danas nisu sauva
ne nikakve ruevine. Ondje se Solon sprijateljio s egipatskim sveenicima
koji su sluili u drevnom hramu boice Neith, one 'crvene', 'amazonske'
boice za koju smo ranije spomenuli da je bila staroegipatska inaica veli
ke boice Majke.
Saiki su sveenici rekli Solonu da je ta boica, 'koja je jednako voljela
rat i mudrost' (i, kako su vjerovali, bila je pandan grke Atene), u pradavno
doba osnovala njihov grad i utemeljila zakone, zanate i djelatnosti. Nadalje,
rekli su mu da posjeduju pisane zapise iz minulih vremena, ukljuujui
predaje o velikim poplavama i drugim katastrofama. U nekima od tih zapi
sa spominje se "otok smjeten ispred tjesnaca kojega vi [Grci] zovete Heraklovim stupovima [Gibraltarska vrata]. Taj je otok bio sjedite "velikog
i udesnog" carstva kojima je vladalo deset kraljeva, odnosno pet blizana
ca. To je carstvo vladalo "tim i nekoliko drugih otoka kao i drugim dijelovi
ma kontinenta", i bilo je "vee od Libije i Azije zajedno". Ali tada:
"... uslijed strahovitih potresa i potopa, tijekom jednog jedinog dana
i sljedee pogubne noi, otok Atlantida potone u more i nestade. Sto
ga je more sada tamo neprohodno i neispitano, jer smeta plitko i
muljevito dno koje je otok, spustivi se, ostavio za sobom."
Bilo kakve ozbiljne rasprave o Atlantidi onemoguuje injenica da je ta
pria vie od stoljea kolala medu senzacionalistima, te da su ugledni ue
njaci zazirali od samoga spomena na nju. Godine 1882., ameriki odvjetnik
i politiar Ignatius Donnelly, u svom je bestselleru Atlantis: the Antedilu
vian World iznio tvrdnju da je Atlantida bila velik otok u Atlantskom ocea
nu i kolijevka svih civilizacija svijeta, koji je prije 9600. god. pr. Kr. leao
onkraj Gibraltarskih vrata. Donnelly je vjerovao da je Atlantida izvorite
svih najveih izuma civilizacije - zemljoradnje, tekstilne proizvodnje, na
vigacije, pisma, kompasa, pa ak i baruta. Osim toga, tvrdio je da o posto
janju drevne Atlantide danas svjedoi veliki podmorski planinski lanac,
Srednjoatlantski greben. Isto tako, neke srodne znaajke civilizacija s obje
strane Atlantika, kao to su piramide, takoer upuuju na zajedniko izvo
rite - atlantidsku civilizaciju.
Kasnija znanstvena otkria tragino su potkopala Donnellyjeve tvrd
nje. Naprimjer, geofiziki nam dokaz govori da se na Srednjoatlantskom

grebenu, koji je potonuo prije najmanje 60 milijuna godina, nikada nije

mogao nalaziti tako velik, naseljen kontinent. A egipatske i meksike pi
ramide razdvaja vie od tri tisue godina. Ipak, to nije obeshrabrilo mno
ge da napisu knjige na temu 'atlantologije', koje danas ve prelaze brojku
od 2000. A gotovo da nema naroda i mjesta na Zemlji koja se nisu pove
zivala s tom izgubljenom civilizacijom. Meu njima E. S. Ramage u svojoj
knjizi Atlantis: Fact or Fiction? navodi sljedee: "Goti, Gali, Druidi, Egip
ani i Skiti... Sredozemlje, Sahara, Kavkaz,... Juna Afrika, Cejlon, Brazil,
Grenland, Britanski otoci, Nizozemska i Prusija." Pukovnik brtanske voj
ske, John Blashford-Snell danas je navodno trai u Boliviji. Stoga ne zau
uje to je ak i veliki pionir u istraivanju uinaka postglacijalnih porasta
razine mora, Cesare Emiliani, posredno pretpostavio da su te pojave i pria
o Atlantidi moda stvarno povezani, na to su se njegovi znanstveni kole
ge uistinu surovo obruili.
S jedne strane, iznimno je bitno, kao i u sluaju pria o potopu, ne tu
maiti Platonovu priu kao sveto pismo, ali ni kao potpunu izmiljotinu.
Naprimjer, budui da Egipani prije 3000. god. pr. Kr. nisu poznavali pismo,
tvrdnju egipatskih sveenika da je Atlantida unitena devet tisua godina
prije njihova vremena, mogli bismo slobodnije protumaiti kao 'nekoliko
tisuljea prije 590. god. pr. Kr.' Nadalje, iako se na temelju samog imena
Atlantida esto pretpostavlja da se Platonov otok nalazio u Atlantskom
oceanu, ugledni klasiar, J. V. Luce, naglaava da to nije nuno tono:
"Ime Atlantida izrazito je obmanjujue. Atlantida ne potjee od
imena Atlantskog oceana. Lingvistiki oba imena pripadaju, takore
i, istom narataju, kao brat i sestra, i oba potjeu od imena Titana
Atlanta, koji je na svojim leima nosio nebeski svod. U grkom je
ziku to su pridjevski oblici imena Atlant, u znaenju Atlantov (otok)
i Atlantovo more... Odluite li, dakle, pri pokuaju utvrivanja nje
zine lokacije poi od imena Atlantida, valja vam razmotriti gdje se
izvorno nalazio mitski Atlant."
Tu je tvrdnju vrijednim spoznajama nedavno potkrijepio arheolog Peter
James. On je na temelju grke mitologije utvrdio lokacije razliitih lano
va Atlantove obitelji. Atlantov najpoznatiji brat bio je Prometej, kojega su
bogovi kaznili prikovavi ga uza stijenu na Kavkazu, smjetenom na jugo
istonoj strani Crnoga mora, gdje mu je orao kljucao jetru. Nadalje, Atlantova mitska majka bila je Azija, koje su ime drevni autori uglavnom pove-

zivali s kraljevinom Lidijom na zapadnoj obali Turske, a ne nekom zemljom

u blizini Atlantskoga oceana. Isto tako, est od sedam Atlantovih keri
povezivalo se s podrujem dananje Turske, a jedna je od njih, primjerice,
bila majka Dardana, praoca Trojanaca.
Nadalje, legendarni Atlantov otac zvao se Japet, kojega su Robert Gra
ves i drugi znanstvenici poistovijetili s Jafetom, jednome od tri Noina sina.
Kako kazuje 10. pogl. Knjige Postanka, Jafetovi su sinovi bili: "Gomer,
Magog, Madaj, Javan, Tubal, Meak, Tiras." Za Gomera meu njima pret
postavili su da je bio predak Cimerana sa sjeverne ili ruske obale Crnoga
mora. Dananji eeni tvrde da je Magog bio predak crnomorskog pleme
na koje se razdvojilo nakon Potopa, pri emu je jedan dio naselio podruja
sjeverno od Crnoga mora, a drugi podruja sjeverno od Kaspijskoga jeze
ra. Madajci se povezuju s kavkaskim Kurdima, a pretpostavlja se da su
Grci potekli od Javana. Za Tubala smo ranije utvrdili da je povezan s Tibarenima sa sjeverne obale Turske. I Meaka smo povezali s turskim Moanima ili Frigijcima. Iako znatno neodreenije, Tiras bi se mogao povezati s
Tirenima ili Etruanima, najveom silom u Italiji 1. tisuljea pr. Kr., koja
je takoer pokazivala neke snane elemente kulture boice Majke i za iji
smo jezik, koji do danas jo uvijek nije posve odgonetnut, ustanovili da
sadri slinosti s jezikom drevnih stanovnika Lemna i vjerojatno su potje
cali iz Turske.
Prema tome, veina podruja na kojima su ivjeli ti narodi nalazila se
na obalama Crnoga mora ili u njegovoj okolici, dakle ni priblino u blizini
Atlantskoga oceana. A ak ni naznake o Heraklovim stupovima iz legende
o Atlantidi nuno ne upuuju na neku lokaciju u okolici Gibraltarskih
vrata. Kako istie Peter James, rimski pisac Servije primjeuje sljedee u
svome komentaru Vergilijeve Eneide: "Prolazimo pokraj Heraklovih stupo
va u Crnome moru [kurziv autora] kao i pokraj panjolske." ini se da Ser
vije tu misli na Kijenske stijene u Bosporu, koje smo spomenuli u jednom
od prethodnih poglavlja.
Sve to, meutim, podudara se s Platonovim opisom osnovnih znaajki
'atlantidske' civilizacije, koje dijele neke zapanjujue slinosti sa znaajkama
ranije spomenutih poslijepotopnih kultura boice Majke.
Tako, primjerice, vrijedi spomenuti da je Atlantidom navodno vladalo
"pet parova blizanaca", to priziva u sjeanje neobine dvojne kipie ot
krivene u pretpotopnom Catal Hyku i na drugim nalazitima, kao i na
kraljevske blizance nalik Kabirima, koji se iznova povezuju s kulturama
boice. to se tie atlantidskih blizanaca, Atlant, kao "prvoroeni od naj-

starijih blizanaca", oito je bio najstariji i, prema tome, imao je zakonito

pravo nasljedstva majine kue i okolne zemlje, koja je bila "najvea i naj
bolja". To neosporno upuuje na zakon matrilinearnog nasljeivanja, za
koji smo ustanovili da je prevladavao u kulturama boice od Turske do
berberske Sahare.
ini se da su Atlant, kao najstariji sin i devet drugih kraljevia bili pod
loni unaprijed danim, pisanim zakonima, koji su ureivali njihove meu
sobne odnose. Kako su egipatski sveenici rekli Solonu:
"Postojali su brojni posebni zakoni koji su obvezivali nekoliko kralje
va ija su imena zapisana na hramovima; ali najznaajniji meu nji
ma bio je onaj koji im je zabranjivao da meusobno ratuju i nalagao
im je da priteknu u pomo jedni drugima ukoliko bi ijedan od njiho
vih gradova pokuao svrgnuti kraljevsku kuu."
Bio je to sporazum o nenapadanju izmeu atlantidskih kraljeva, istovjetan
onome koji je, kako smo spomenuli u posljednjem poglavlju, postojao
izmeu kanaansko-fenikih gradova-drava, a zacijelo i izmeu eteokretskih gradova-drava, s obzirom na to da njihovi gradovi nisu imali zidine
za obranu od pomorskih napada.
Isto tako, saiki su sveenici Solonu jasno objasnili da je Atlantida, kako
i dolikuje jednome otoku, bila pomorska civilizacija. A to se tie pet blizanakih kraljeva, rekli su mu sljedee:
"Oni, kao i njihovi potomci, naratajima su nastanjivali brojne oto
ke na otvorenome moru i njima vladali; i, kako smo ve rekli, vladali
su podrujima koja se prostiru izmeu [Heraklovih] stupova, sve
do Egipta i Tirene [Etrurije]."
A s obzirom na veliinu atlantidskog carstva, "u njega su stizale najraznolikije stvari iz stranih zemalja", iz ega moemo zakljuiti da su Atlantiani,
kao i Kanaanci/Feniani, trgovali s dalekim zemljama. Prisjetimo li se Kanaanaca/Feniana koji su, kako smo rekli u posljednjem poglavlju, gradili
velike luke na svojim otokim bazama, Atlanani su navodno:
"... u moru ... izbuili kanal.. irok 90 i dubok 30 m, te dug pedeset
stadija, koji je sezao do krajnjeg ruba [njihova otoka], stvorivi, tako,
prolaz do njega preko mora, koji je postao luka; pritom su ostavili
otvor dovoljno irok da njime mogu prolaziti najvei brodovi... do-

kovi su obilovali trijerama i pomorskim trgovinama... kanali i najve

e luke bile su pune brodova i trgovaca iz svih zemalja, radi ega je
danju i nou odzvanjala zagluujua buka ljudskih glasova, zveketa
i amora."
Saiki su sveenici, dalje, Solonu rekli da su Atlantiani "iz zemlje iskopa
vali sve to se u njoj moe nai", a, kako se ini, glavna ruda kojom je
obilovala Atlantida bio je "orichalcum [doslovno - mjed], koji se u to vrije
me cijenio vie od svega, osim zlata." Oito je, dakle, da su Atlantiani bili
i vjeti metalurzi. Nadalje:
"... drva za tesarske radove bilo je u obilju, a dovoljno je bilo i hrane
za pripitomljene i divlje ivotinje... i najrazliitijih miomirisnih stva
ri koje rastu u zemlji, od korijenja do bilja, drvea ili vonih i cvjetnih
ulja, bujalo je u toj zemlji; a bilo je i uzgojenih plodova."
Iz toga moemo zakljuiti da su Atlantiani bili i vjeti drvodjelci, stoari
i poljoprivrednici.
Saiki su sveenici tvrdili da su Atlantiani obraivali kamen i da su bili
strunjaci za hidrauliku:
"Kamen... su iskopavali iz zemlje u sreditu otoka... Postojao je bije
li, crni i crveni kamen ... Neke su njihove zgrade bile jednostavne,
dok su druge gradili od raznobojna, oku ugodna kamenja ... gradili
su i nakapnice, od kojih su neke bile otvorene, a druge nadsvoene,
kako bi se zimi mogle koristiti kao tople kupelji... Kinicu su usmjera
vali u Posejdonov lug, u kojemu su rasla svakovrsna divna i visoka
stabla, dok je preostali dio bio prekriven akveduktima koji su se
prostirali uz mostove do vanjskih krugova."
Kako je istaknuo James Mellaart, zgrade u Catal Hyku bile su obojene
bijelom, crnom i crvenom bojom, a mnogi su autori uoili i zapanjujue
slinosti atlantidskih i eteokretskih vodovodnih sustava.
Nadalje, Atlantiani su se navodno u ratovanju koristili kolima na konj
sku vuu:
"Stanovnici... su imali voe koji su im se dodijeljivali sukladno nji
hovim okruzima i selima. Voa je bio obvezan osigurati estinu boj
nih kola, tako da je ukupno bilo deset tisua bojnih kola; morao je

osigurati i konje i jahae za njih, kao i dva konja za vuu bez kola,
zajedno s jahaem koji e se moi boriti kao pjeak, nosei mali tit
i koji e imati vozaa bojnih kola, koji e stajati iza oklopnika da
upravlja s dva konja."
To podsjea na bojna kola na konjsku vuu, koje su koristili kanaanski na
rodi u sjevernoj Africi i njihovim obalnim gradovima-dravama na isto
nom Sredozemlju. Atlantiani su navodno imali i trkalite na kojemu su
se odravale utrke konja.
Sredinji hram atlantidskog carstva bio je posveen Kleiti i Posejdonu,
osnivaima kraljevske dinastije. Zanimljivo je da Platon navodi Kleitino
ime prije Posejdonova, navjeujui da je ona bila vie boanstvo, to od
govara matrilinearnom sustavu nasljeivanja, koji je prevladavao meu
poslijepotopnim narodima boice. U drugim aspektima, meutim, ini se
da se Platon, budui da je potjecao iz patrijarhalne kulture, vie usredotoio
na Posejdonov kult.
Sredinja znaajka atlantidskog kulta navodno je bio "stup od orichalcuraa" koji se nalazio u sreditu otoka, u Kleitinu i Posejdonovu hramu, to
moemo usporediti s obiajem tovanja stupova uvrijeenom meu spo
menutim narodima. Osnivai atlantidske dinastije na tom su stupu zapi
sali zakone, poput onoga o uzajamnom nenapadanju, kojima su bili podlo
ni i sami kraljevi. A "naizmjenino svake pete i este godine" kraljevi su
u hramu odravali posebnu ceremoniju, u kojoj je taj stup oito imao
glavnu ulogu. Saiki su sveenici rekli Solonu:
"Unutar hrama slobodno su se kretali bikovi ... a deset je kraljeva
obiavalo ostajati u hramu, gdje su, nakon molitve ... lovili bikove bez
ikakva oruja, samo uz pomo tapova i omi. A bika kojega bi ulovi
li, poloili bi na vrh stupa i ondje ga zaklali, tako da mu se krv slijeva
la niz sveti natpis..."
Nakon toga bi, ini se, ispekli bikove udove i prinijeli ih kao rtvu bogovi
ma, dok su mu krv izmijeali s vinom koje bi vladari potom pili u ast bo
gova, zaklinjui se da e tititi zakone svojih predaka.
Znanstvenici poput Roberta Gravesa, J. V. Lucea i drugih, ispravno su
primijetili da taj opis kraljeva u lovu na bika podsjea na obred preskakanja
bika prikazan na freski iz eteokretskog grada Knossosa. Kao to se negdje
unutar svete palae u Knossosu zacijelo nalazilo neko posebno podruje
u kojemu su se slobodno kretali kretski bikovi i u kojima su se izvodili

obredi preskakanja bika, neto takvo sigurno je postojalo i u hramu na Atlantidi. Nadalje, ini se da su se i atlantidski kraljevi, kao i u eteokretskom
obredu, morali pridravati strogih pravila, kao to je zabrana koritenja
otrog oruja za vabljenje bika do mjesta na kojemu e biti rtvovan, osim
tapova i omi.
To je vjerno prikazano na na dvama zlatnim peharima iz sredine 2. ti
suljea pr. Kr., otkrivenima u kraljevskoj grobnici u Vafiju pokraj Sparte
[slika br. 33]. Kako istie Robert Graves, Sparta je bila grad-drava u kojoj

Slika br. 33: Hvatanje bika na atlantidski nain, primjenom 'tapova i omi'. Pri
zor na dvama zlatnim peharima iz Vafija, Sparta, prikazuje (gore lijevo) opasno
sti primjene pogrene metode i (gore desno) metodu vabljenja bika kravom, koja
vodi do (dolje) uspjenog sputavanja bika.

se dvojni sustav kraljevstva - kao i ravnopravno sudjelovanje ena u rato

vima - zadrao ak nakon uspostave indoeuropskog patrijarhalnog oblika
drutva u drugim zemljama. U svakom sluaju, na prvom od dvaju spo
menutih pehara prikazana su dva mukarca (vjerojatno dva kralja), koji
naizgled neuspjeno pokuavaju namamiti bika u zamku koristei se samo
mreama i uadi. Vidimo kako lete zrakom poput krpenih lutaka, dok ih
bik, razbjenjen njihovom drskou, divljaki baca uvis. Na drugom peharu,
pak, lovci su se odluili na drukiji, mnogo uspjeniji pristup. Naime, bika
pokuavaju privui i umiriti kravom, to jednome od mukaraca omogua
va da ga lako sputa.
Iz tih prizora jasno proizlazi da inteligentna primjena seksa nadvlada
va surovu snagu. ini se, dakle, da su ljudi koji su oslikali pehare iz Vafija,
Eteokreani, kao i danas jo uvijek tajanstveni Atlantiani, vjerovali da se
bik ne smije prinositi na rtvovanje uz prolijevanje krvi. To neizbjeno
namee pitanje je li taj obred, sa svim popratnim opasnostima, potjecao iz
starijeg, moda pretpotopnog razdoblja, kada su ljudi nauili pripitomlja
vati stoku.
Ustvari, otkrivene su neke veze izmeu kultura zapadne Turske i atlantidskog obreda rtvovanja bika na stupu. Peter James je otkrio novi isko
van u Troji u rimsko doba, na kojemu je prikazan bik koji visi na stupu,
dok s njegove lijeve strane stoji boica Atena, u iju je ast, naizgled, rtvo
vana ta velika ivotinja. Poznato je da su u Ateninom hramu u Troji sluile
lokridske sveenice iz matrijarhalnog plemena Lokrana podrijetlom iz
Turske. Pripadnici toga plemena, koji su se poslije preselili u junu Italiju,
tovali su veliku boicu Majku. Takvi tragovi, dakle, upuuju na pretpostav
ku da pria o Atlantidi nije samo plod Solonove ili Platonove mate, nego
se sigurno osniva na zbiljskom, iako zaboravljenom drutvu velike boice
Majke, koje je uniteno u katastrofalnom potopu, premda ne znamo tono
gdje i kada.
Slinosti trojanskog i atlantidskog kulta bika za Petera Jamesa bile su
toliko 'neosporne', da je pretpostavio da je pria o Atlantidi nastala u za
padnoj Turskoj. Prema njegovu stajalitu, koje je iznio neposredno prije
objavljivanja Ryanove i Pitmanove hipoteze o crnomorskom potopu, Atlantida je najvjerojatnije bila izgubljen frigijski grad Tantal, koji je on smje
stio istono od Izmira na zapadnoj obali Turske, u okolici gorja Sipylus.
ini se da je to onaj isti izgubljeni grad o kojemu govori Pausanija, grki
putopisac s poetka 2. st. po Kr., a koji u svojoj raspravi o potresima primje
uje sljedee:

"Slina sudbina [tj. potres] zadesila je grad na gorju Sipylus koji je

nestao u ponoru, a iz te pukotine u planini izbila je voda i ponor je
postao jezero Saloe. Ruevine grada mogle su se vidjeti na dnu jeze
ra sve dok ih nije prekrila vodena bujica."
Na podnonju gorja Sipylus doista se, sve do novijeg doba, nalazilo jezero
koje je poslije pretvoreno u poljoprivredno zemljite. To bi znailo da se
ondje uistinu mogao nalaziti drevni grad, koji je potonuo zbog nekih seiz
mikih poremeaja uobiajenih u zapadnoj Turskoj - iako nije sigurno je
li to bila legendarna Atlantida.
Meutim, prije Jamesove teorije o 'turskoj Atlantidi', neki su znanstve
nici uoili velike slinosti izmeu obreda rtvovanja bikova, koje su navo
dno izvodili atlantidski kraljevi, i obreda koji su postojali na Kreti u doba
Eteokreana. Jo 1909., kada je Arthur Evans punio novinske stupce svo
jim otkriima u Knossosu, znanstvenik s Queen's University u Belfastu, K.
T. Frost, objavio je sljedei lanak u asopisu Times:
"Velika luka [Atlantida] sa svojim brodovljem i trgovcima koji su
ondje dolazili iz svih zemalja, dotjeranim kupalitima, trkalitem i
obredima rtvovanja bika, u potpunosti je, iako ne iskljuivo, minojska; no, kada itamo kako se u "Posejdonovu i [Kletinu] hramu
[lovi bik] bez oruja, ve samo tapovima i omama", to je bez dvoj
be opis arene s bikovima u Knossosu, koja je oduevljavala strance i
potaknula nastanak legende o Minotauru."
A Robert Graves napisao je sljedee 50-ih godina prolog stoljea:
"Iz nekih pojedinosti Platonova opisa, kao to je rtvovanje bikova
na stupu i sustavi izmjene tople i hladne vode u Atlantovoj palai, ja
sno proizlazi da je rije o Kreanima, a ne o nekom drugom narodu."
Unato Frostovu i Gravesovu zavidnom znanju, glavna potekoa pri po
kuaju identifikacije Atlantide s eteokretskom Kretom proizlazila je iz i
njenice, da ne postoji nijedan dokaz da se na Kreti ikada dogodila diluvijalna katastrofa onih razmjera koja je unitila Atlantidu. Meutim, krajem
1960-ih, grki arheolog Spyiridon Marinatos zapoeo je iskopavanja na
egejskom otoku Teri, pri emu je otkrio neupitan dokaz vulkanske erup
cije koja se dogodila oko 1500. god. pr. Kr. U tom su potresu unitena
eteokretska naselja na otoku. Kako tvrdi dr. James Mellaart, postoji i drugi,

do danas neobjavljen tekst iz istog razdoblja, podrijetlom iz pokrajine Arzave u zapadnoj Turskoj, a koji opisuje kako su se prognani Terani poslije
naselili na otoku Rodosu. A s obzirom na razmjer te katastrofe, njezine su
posljedice nedvojbeno utjecale i na Kretu, koja je smjetena 97 km juno
od Tere. Budui da su tsunamiji, odnosno veliki plimni valovi koji poplavlju
ju okolne obale, jedna od najrazornijih posljedica takvih vulkanskih erup
cija sa aritem u moru, moemo logino objasniti kako su Eteokreani,
ukoliko su oni doista bili Atlantiani, mogli preivjeti katastrofu koja je
zadesila Atlantidu. Tu teoriju iznio je sam Marinatos, a uskoro su je potvrdi
li i grki seizmolog A. Galanapoulos, klasiar J. V. Luce i arheolog Nikolas
Platon.
Tree mogue objanjenje, koje je prije pola stoljea snano zagovarao
Robert Graves, jest da je Atlantida moda bila amazonski grad Hersonez
koji se, kao i legendarna Atlantida, nalazio na otoku. Iako Hersonez pozna
jemo samo iz mitova, prisjetit emo se da je Diodor Sicilski, koji je znao
da je Crno more neko bilo jezero, napisao da se nalazio u sreditu jezera
Tritonide u sjevernoj Africi, i da je u 3. tisuljeu pr. Kr. uniten u poplavi.
Ranije smo pretpostavili da su se u taj 'izgubljeni' dio sjeverne Afrike,
neposredno nakon crnomorskog potopa, moda doselili neki stanovnici
podruja u okolici Crnoga mora. Sir Arthur Evans, koji je iskopavao Knossos, iako nije bio upoznat ni sa kakvim znanstvnim dokazima o nestanku
dijela stare obale Tunisa, uvijek je vjerovao da su mnogo napredniji Eteo
kreani potjecali iz Libije, zemlje koja je za njega, kao i za drevne Egipane, sigurno ukljuivala i Tunis. S gledita Egipana, Tunis se nedvojbeno
moe smjestiti "ispred Heraklovih stupova" (ispred Gibraltarskih vrata),
gdje su saiki sveenici smjetali Atlantidu. I premda Egipani nisu bili
veliki pomorci, razumno je pretpostaviti da su saiki sveenici bili upozna
ti s velikim potresom koji je pogodio sjevernoafriku obalu na kojoj su
ivjeli njihovi daleki preci.
Nadalje, Herodot pie da je u 1. tisuljeu pr. Kr. na krajnjem zapadu
sjeverne Afrike jo uvijek ivio narod imena Atlanti ili Ataranani, koji su
vjerojatno obitavali podruje nestalog jezera Tritonide. A Diodor Sicil
ski, koji je ivio na Siciliji i stoga je vjerojatno raspolagao pouzdanim, ta
monjim predajama, takoer je taj narod opisao kao "veoma civiliziran".
To oito nisu bile Amazonke, budui da su one, kako pie Diodor, prvotno
s njima ratovale. Ali kako od istog izvora saznajemo da su Amazonke
sklopile prijateljski savez s Atlantima otprilike u doba prije nestanka jezera
Tritonida, Hersonez je u vrijeme njegova potonua moda bio atlantidski

i amazonski grad. Kako tvrdi Herodot, stanovnici tog tunikog dijela sjever
ne Afrike tovali su, osim ratnike boice Majke i Posejdona, kao i Atlantiani, kako je Solon saznao od saikih sveenika. Nadalje, o utrkama konja
i bojnih kola koje su organizirali Atlantiani svjedoi tzv. faza 'leteeg
galopa' u umjetnosti, kako ju je nazvao Henri Lhote, koju predstavljaju i
tassilijski crtei na stijenama. U Herodotovo doba, sjeverno afriki narod
koje on naziva Garamananima - a ije je ime, kao i turskog pomorskog
naroda, Karijaca, Robert Graves povezao s velikom boicom Majkom Kar
- navodno su u napadima na hitre domorodake stanovnike jo uvijek
koristili etveroprege.
Prema tome, pria o Atlantidi moda je stvarno nastala u 'izgubljenoj'
prijestolnici carstva boice, koju su utemeljili potomci potopnih naroda, i
koja je unitena u katastrofalnoj poplavi u odreenom razdoblju nakon
potopa i prije otprilike 3000. god. pr. Kr., kada je Sredozemno more progu
talo velik dio tadanje obale Tunisa. Ako je to tono, tada su neki preivjeli
moda pobjegli na Kretu koja je pripojena carstvu boice, gdje su se asimi
lirali s Eteokreanima i, tako, osnaili njihovu kulturu.
Meutim, kako smo na poetku savjetovali, ne valja nam precjenjivati
nijedno tumaenje Platonove prie o Atlantidi, koja je od doivjela suvie
mnogo iskrivljavanja da bi se mogla smatrati apsolutno vjerodostojnom.
Prije svega, nedostaje egipatski tekst koji bi potkrijepio ono to su saiki
sveenici rekli Solonu. I, iako ona moda doista utjelovljuje izgubljeno sje
anje o tome kako su se i gdje u sjevernoj Africi ili na nekom drugom po
druju, preivjeli iz crnomorskog potopa moda privremeno naselili nakon
potopa, to tek trebamo dokazati.
Usporedbe radi, srodne prie o potopu moemo mnogo lake potkrije
piti. Naime, neosporna je injenica da su mnoge od tih pria zapisane ne
koliko stotina godina prije Platonova roenja, i to u sauvanim tekstovima.
A s obzirom da znamo da se crnomorski potop stvarno dogodio, ti su se
tekstovi zacijelo prenosili na temelju starijih usmenih predaja. Sumerani i
Babilonci odavno su ih ovjekovjeili na ploama ispisanima klinastim pi
smom. idovi su ih zapisali u svicima Tore, a Grci, nakon to su ustanovili
svoj alfabet, jasno su pokazali da i oni poznaju tu priu.
Kako se, dakle, pribliavamo 1. tisuljeu pr. Kr. - oko petsto godina
nakon crnomorskog potopa - postavlja se sljedee pitanje: u kojoj se mjeri
u to vrijeme sauvalo sjeanje na taj potop, koji je dogaaj znanost danas
neupitno potvrdila?

18. P O G L A V L J E

DUGO SJEANJE
Da bi se sjeanje na crnomorski potop sauvalo makar i u obliku prilino
neodreenih pria o potopu, moralo se prenositi s narataja na narataj.
Predaja o dogaaju koji se zbio u tako dalekoj prolosti kao to je 5600.
god. pr. Kr., zacijelo se nije prenosila pismenim putem, ak i da su ranije
spomenute tartarijske ploice ispisane pravim pismom, a to stoga to je
jo bilo previe rano za formuliranje neke dugake pripovijesti u pisanom
obliku.
Ipak, nema nikakve dvojbe da se pripovijedanje ve razvilo u vrijeme
potopa. Kako se jasno vidi na primjeru dananjih potomaka drevnih sakupljako-lovakih naroda, kao to su junoafriki Khoisani i australski
Aboridini, jedan od najdublje ukorijenjenih ljudskih obiaja jest pripovije
danje predake povijesti uz glazbu na plemenskim okupljanjima. A gotovo
je sigurno da taj obiaj nije izumro s prijelazom na poljoprivredni i stoar
ski nain ivota. tovie, dogodilo se upravo obrnuto. Kako proizlazi iz
sumerskih, ali i eteokretskih, kanaanskih i starogrkih umjetnikih djela,
sve te kulture odavno su poznavale liru. Pripovijedanje pukih pria uz
zvuk takvog instrumenta, zacijelo je na koristan i prirodan nain pripomoglo ouvanju sjeanja. Sto se tie Homerovih pria, uenjaci se slau da je
nekoliko ljudskih narataja te prie slualo na takav nain prije nego li su
one zapisane. A kako proizlazi iz studija o tradicionalnim bardima koji su
djelovali i u 20. st, usmena predaja ne znai nuno netono prenoenje.
Ali razvojem pisma oko 3000. god. pr. Kr., kao naina ouvanja rijei
dugo nakon njihova usmenog priopavanja, svi koji su teili ouvati svoju
usmenu batinu u trajnijem obliku to su prirodno inili primjenom tog re
volucionarnog novog medija. A to se tie predaja o potopu, u jednome
od prethodnih poglavlja vidjeli smo kako je nekoliko razliitih kultura zapisalo te predaje, iako nije sigurno koja su tono sjeanja primljena usmeno,
neprekinutim kulturnim nasljeem, a koja posrednije.
Prisjetit emo se da su predaje o potopu prije svega ouvali zapadnoazijski narodi, Sumerani, Babilonci i Hebreji, koji su prenosili prie o Utnapitimu, Atrahazisu i Noi, dok su u Europi Grci sauvali priu o Deukalionu

i njegovoj eni, crvenoj Piri. Meutim, sa suvremenog gledita, kljunu

ulogu u tome imao je asirski kralj Aurbanipal (668.-627. pr. Kr.) koji je
vladao iz svoje prijestolnice Ninive. U njegovo je doba pria o potopu bila
veoma aktualna, jer je samo nekoliko desetljea prije njegov djed Sanherib
osvojio Babilon, izvrio pokolj nad njegovim stanovnitvom, unitio tamo
nji hram i potopio grad, skrenuvi tok vode u gradskom kanalu koja je,
tako, poplavila sve ulice, trgove i kue.
Sanheribov nasljednik Asarhadon iznova je izgradio Babilon, i pritom
zacijelo spasio sve to je mogao iz gradskih arhiva. Njega je 668. pr. Kr.
naslijedio Aurbanipal, koji je odluio izgraditi veliku knjinicu u Ninivi,
radi ega je poslao svojega dunosnika adanua u Babilon kako bi ondje
pronaao arhivske zapise. Pritom mu je rekao sljedee:
"Potrai i donesi mi dragocjene ploe s natpisima iji prijepisi ne
postoje u Asiriji. Upravo sam pismom obavijestio hramskoga nadzor
nika i gradonaelnika Borsipe da e ti, adanue, uvati ploe u svo
me skladitu i da ti nitko nee smjeti odbiti predati ploe. uje li za
koju plou ili obredni tekst prikladan za palau, potrai ga, pribavi
i poalji ga ovamo."
adanu je uz pomo itave vojske pisara, koji su imali zadatak izraditi ko
pije i prijepise starijih izvornika, Aurbanipalu prikupio uistinu impozan
tnu knjinicu. Ona je ukljuivala iznimno vrijedne tekstove o povijesti,
genealogiji, pravu, medicini, matematici, astronomiji, popularnoj znanosti,
pjesnitvu, te mnoga druga djela. Naalost, ivotni im je vijek u knjinici
bio veoma kratak. Naime, 612. pr. Kr., samo nekoliko godina nakon Aurbanipalove smrti, pred zidinama Ninive pojavila se vojska medijskog kra
lja, koja je opsjela grad i naposljetku ga osvojila, sravnivi ga sa zemljom,
zajedno s njegovom knjinicom. Meutim, zahvaljujui injenici da su se
Asirci sluili ploama od peene gline, 'knjige' su preivjele vie od dva i
pol tisuljea pod ruevinama, odakle ih je krajem 1860-ih iskopao Hormuzd Rassam, pomonik jednoga od pionira britanske arheologije, Sir
Henryja Layarda.
Meu vie od 20.000 ploa koje su otkrili Rassam i drugi, za nas je naj
hitnija i najzanimljivija ona na kojoj je zapisan 'Ep o Gilgameu' i njegova
pria o Utnapitimu koji je preivio potop. Naime, kako smo saznali u
jednome od prethodnih poglavlja, bio je to tekst koji je George Smith,
pomonik u British Museumu poeo itati 1872., pri emu je ustanovio da

je posrijedi verzija starozavjetne prie o Noi i potopu. Ali, kako smo takoer
spomenuli, kasnija slina otkria pokazala su da su Aurbanipalove ploe
iz 7. st. pr. Kr. prilino mladog podrijetla, i da nisu toliko jedinstvene kako
su prvotno pretpostavili Rassam i Smith. Ep o Gilgameu, sa ili bez prie
o Utnapitimu, kolao je svijetom jo u 2. tisuljeu pr. Kr., budui da je u
hetitskim arhivima u Bogazkoyu otkrivena verzija te prie na akadskom
jeziku, onovjekoj semitskoj inaici latinskog. Nadalje, ti su arhivi sadrava
li i verzije na hetitskom i huritskom jeziku. Iskopavanjima u Sultantepeu
u sjevernoj Siriji, otkrivena je jo jedna verzija prie o Gilgameu, a, kako
smo prije spomenuli, iz fragmenta ploe ispisane klinastim pismom iz 2.
tisuljea pr. Kr., otkrivenog u Megidu u Izraelu, proizlazi da su tu priu
poznavali i Kanaanci, prethodnici idova u Izraelu.
Nadalje, prikazi elemenata te prie na sumerskim peatima iz 3. tisulje
a pr. Kr. svjedoe o njezinoj jo veoj starosti, to ne iznenauje ukoliko
se ona doista osniva na stvarnim dogaajima koji su se dogodili 5600. god.
pr. Kr. Sumerani su nedvojbeno najstariji narod koji je sauvao sjeanje na
potop, to i dolikuje kulturi koja je razvila jedno od najstarijih pisama na
svijetu. Ipak, s obzirom na danas jo uvijek tajanstveno podrijetlo samih
Sumerana, ak ni njihovu predaju ne moemo izravno povezati s ljudima
koji su oko 5600. pr. Kr. stvarno doivjeli potop.
to, onda, moemo zakljuiti o hebrejskim sastavljaima Biblije koji su
nam prenijeli priu o Noi i potopu? Kako su oni doli u posjed te prie? Iz
ravno ili neizravno? Kako smo spomenuli u jednome od prethodnih po
glavlja, pria o Noi iz starozavjetne Knjige Postanka samo je jedan od broj
nih elemenata povijesti hebrejskih predaka, koja je bila sadrana u dvije ili
vie neovisnih i starijih predaja, koje su sastavljai biblijskih knjiga vjeto
isprepleli u 1. tisuljeu pr. Kr. Iako najstariji sauvani rukopis Knjige Po
stanka, u obliku fragmenata otkrivenih medu Svicima s Mrtvoga mora,
potjee iz oko 3. st. pr. Kr., pretpostavlja se da je do spajanja tih zasebnih
tekstova dolo oko etiristo godina prije. Prema jednom teoretiaru, to je
uinio sveenik Jeremija, autor istoimene starozavjetne knjige koji je ivio
krajem 7. i poetkom 6. st. pr. Kr.
Vei problem predstavlja pokuaj otkrivanja tragova tih neovisnih pre
daja mnogo dalje u prolosti. Jedan od tragova je injenica da se u biblij
skom tekstu 'P' Bog ne naziva Jahve, kao u tekstu 'J', ve imenicom elohim,
to doslovno znai 'bogovi'. Iz toga se moe zakljuiti da je ta pria nastala
u kulturi koja je postojala prije idovskog monoteizma i koja je tovala
vie bogova i, prema tome, najverojatnije i boice. Naime, u Sumerskoj i

babilonskoj prii o potopu spominju se enska boanstva i to pod razliitim

imenima velike boice Majke - Inana i Itar.
Nadalje, osobito zanimljiva znaajka babilonske prie o potopu jest da
se u njoj opisuje kako se boica Belet-ili ili Itar, koja je za razoran potop
krivila boga Enlila, zaklinje svojom draguljima optoenom ogrlicom, ili
dugom, da bogovi nikada nee zaboraviti taj dogaaj:
"Vi, bogovi! Kao to nikada neu zaboraviti nakit od dragulja na mom
vratu, tako u misliti na ove dane i nikada ih neu zaboraviti!"
Osvrnemo li se iznova na sveeniku ('P' tekst) verziju prie o potopu iz
Postanka, tonije, onu u kojoj se bog naziva elohim, vidjet emo da je u njoj
sauvan element duge:
"I ree Bog [elohim] ... 'Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom
bude Savezu izmeu mene i zemlje. Kad ... duga se u oblaku pokae,
spomenut u se Saveza ... potopa vie nee biti da uniti svako bie."
[Postanak, 9:12-15]
Dakle, premda i u babilonskoj i biblijskoj verziji duga simbolizira znak
bojeg obeanja da nikada nee zaboraviti potop, u potonjoj inaici na
mjerno je izbrisan svaki trag o sudjelovanju boice u prii.
To je veoma zanimljivo, obzirom da veina starozavjetnih knjiga, od Iz
laska do vladavine kralja Davida, govori o tome kako su patrijarhalni Semiti
preuzeli, premda ne i potpuno iskorijenili, stariju religiju koja se temeljila
na velikoj boici Majci i kulturu svojih semitskih sunarodnjaka, Kanaanaca-Feniana. Mnogi biblijski odlomci sadre naznake o kljunim znaaj
kama te religije. Tijekom lutanja idova koje je Mojsije izveo iz Egipta,
neki od njih navodno su izradili idola u obliku 'zlatnoga teleta', oko kojega
su plesali. Izraelski arheolozi povremeno otkrivaju kanaanske primjerke
tih kipova koji, ustvari, prikazuju 'mlade bikove', kako se likovno prikazivao
kanaanski bog Baal. Otprilike u doba vladavine kralja Davida, sveenik
Samuel je negodovao to mnogi Izraelci tuju 'strane bogove i Atartu'. Sto
ga ne iznenauje to se u Izraelu i njegovoj okolici esto otkrivaju kipii
'Atarte' ili 'aere', kao najuobiajeniji kanaanski kultni predmeti. Isto tako,
ameriki je arheolog Paul Lapp, prilikom iskopavanja koja je 1968. provodio
u Taanahu na sjeveru Izraela, otkrio kultno postolje iz 11. st. pr. Kr., na
kojemu je bio prikazan kanaanski panteon, meu kojima se, osim 'mlado-

nuiranoga prenoenja drevne predaje o potopu izravno iz vremena stvar

ne katastrofe, tonije, iz 5600. god. pr. Kr.
Grad u koji je Lukijan smjestio Deukaliona i potop danas se zove Membij. U tom neuglednom selu na sirijsko-turskoj granici danas se nalaze ma
lobrojni tragovi koji svjedoe o njegovoj nekadanjoj slavi. A samo su rijet
ki za njega uli jer, obzirom da je smjeten na granici, mjesna vojska ne
preporua ulazak u selo. Meutim, u klasino doba ondje se nalazio grad
Bambis ili, na grkome, Hierapolis, 'sveti grad', a osim to je bio znaajna
postaja na velikom trgovakom putu izmeu Antiohije na obali i Dalekog
istoka, tovateljima istonjakog kulta velike boice Majke znaio je ono
to muslimanima danas predstavlja Meka. U njega su dolazili vjernici iz svih
krajeva, Babilonije, Asirije, Kilikije, Fenikije i Arabije. Iako boicu koja se
ondje tovala Lukijan naziva Hera, lokalni su je Semiti zvali sirijskim ime
nom Tarata i openito se smatrala Velikom boicom Majkom ili Velikom
Majkom bogova. U drugim mjestima u tom podruju zvali su je i Atagarta ili Atarata, a poistovjeivala se i s Kibelom, Izidom i drugim boicama.
Budui da je Lukijan potjecao iz mjesta udaljenog samo 65 km od Hierapolisa/Bambisa, njegov detaljan opis Taratina hrama i tamonjih kultova
moe se smatrati prilino vjerodostojnim. On pie da je to zdanje bilo okru
eno zidovima, to je logino, obzirom da znamo da su se unutar njega
slobodno kretali pripitomljeni lavovi, bikovi, orlovi, konji i medvjedi, to
nas podsjea na eteokretska i atlantidska svetita s bikovima. To ujedno ob
janjava naslov velike Boice Majke - 'Gospodarica ivotinja'.
Lukijan dalje pie da su na sjevernom ulazu u hram stajala dva, 60 m
visoka drvena stupa. Na jednome od njih bila je uklesana posveta velikoj
Boici Majci. Kip boice, koji se nalazio u unutarnjem svetitu, ali na otvo
renome, bio je izraen od zlata i stajao je na postolju s lavovima. Glava joj
je bila ukraena zrakama i kulom, koja je sve do modernog doba bila tradi
cionalan ukras za glavu lokalnih ena. Budui da su joj se pridavale osobi
ne nekoliko drugih boica, poput Atene, Afrodite i Selene, bila je to Velika
Boica Majka u svom najdrevnijem trostrukom obliku.
Iako je izvorni kip odavno rastaljen, u Arheolokom muzeju u Damasku,
sreom, pohranjen je pogrebni epitaf iz 3. st. po Kr., otkriven u oblinjem
Dura-Europosu, koji je izradio jedan od mukih tovatelja kulta hijerapolske boice [slika br. 34]. Na njemu je prikazan vjernik koji stavlja vijenac
na kip boice, koja sjedi na prijestolju izmeu dva lava. Vidimo, dakle, da
se i gotovo est tisua godina poslije tovala ona ista boica iji je kipi,
iako podrijetlom iz vremena prije potopa, otkrio James Mellaart u Catal
Hyku. Dalje vrijedi spomenuti da je na reljefu iz Dura-Europosa prikaza-

Slika br. 34: tovanje Velike boice Majke u 3. st. po Kr. Ovaj reljef otkriven u
Dura-Europosu, koji se nalazi nedaleko od Membija/Hierapolisa u sjevernoj Si
riji, prikazuje tovatelja koji stavlja krunu na kip boice, iznad koje se vidi bik
koji se prinosi kao rtva. Boica sjedi na prijestolju izmeu dva lava, koji se prikaz
oito osniva na starijem, pretpotopnom kipiu Velike boice Majke otkrivenom
u Catal Hyku.

no prinoenje rtvenog bika boici, dok na gornjem zabatu vidimo orla ili,
moda, leinara.
Lukijan takoer pie da su se u hramskim prostorijama izvodili obredi
svetog ili kultnog seksa, kao u kanaanskoj religiji, premda je taj element te
religije zabranjen u onim aspektima kulta sirijske boice, koji su postali
popularni u Rimu tijekom prvih stoljea kranstva. Isto tako saznajemo
da je hramski veliki sveenik ili archigallus koji je tu slubu obnaao godinu
dana, nosio kraljevski grimiz i tijaru. Pogrebni reljef iz rimskog doba prika
zuje jednog takvog sveenika, meu ijom se opremom jasno vidi svirala
s iskrivljenom i ravnom cijevi kakvu, kako smo ranije spomenuli, svira
muka 'sveenica' na eteokretskom sarkofagu s prikazom rtvovanja bika.
Nije poznato jesu li se hijerapolski sveenici morali odijevati u ensku od
jeu prilikom izvoenja rtvenih obreda u ast boice. Ipak, sigurno je da
su se morali javno kastrirati sukladno posebno propisanom obredu, to je
bila njihova najvea rtva i znak apsolutne pokornosti boici.
ini se da su nii hramski slubenici u taj obred ukljuili glazbenike sa
sviralama i flautama, kako bi pomogli arhigalu i drugima da se lake pripre
me na svoju rtvu. Postojale su i ene koje su se navodno odavale mahnitom
plesu uz glazbu bubnjeva i drugih instrumenata. To podsjea na biblijski
opis Kanaanaca koji su plesali uz kip 'zlatnog teleta (Izl. 32,19). Svakodnev
no prinoenje rtava hijerapolskoj ili sirijskoj boici, odvijalo se uz "prat
nju divlje glazbe". Budui da je, kako pie Lukijan, posveta na jednome od
hramskih stupova bila sirijska inaica tovanja grkoga boga vina, Dioniza,
to, kao i divlji ples i glazba upuuju na dionizijske elemente kulta hijerapolskog hrama. To nas, pak, podsjea na vinogradarstvo za koje Biblija kae
da je uvedeno neposredno nakon potopa, kao i na znaenje imena grkog
Noe, Deukaliona, 'pomorac mladoga vina'.
Iako je Tarata ili Atagarta bila glavno boanstvo koje se tovalo u Hierapolisu, u sredinjem hramskom svetitu nalazio se i kip boga oluje, Hadada,
na postolju od bikova. Jedan povijesni izvor iz susjednoga Harana opisuje
procesiju noenja rtvenog bika okienog vijencima i zvonima, u pratnji
pjevaa i sviraa, koja se odravala jo u 9. st. po Kr. Lukijan pie kako su
u Hierapolisu roditelji esto obiavali rtvovati svoju djecu. Poznato je da
su to u ekstremnim okolnostima inili i Kanaanci/Feniani, Kanaanci i
Eteokreani, u kolonijama, Kartagi i drugim naseljima koja su Feniani
poslije osnovali u sjevernoj Africi. I zanimljivo je, kako pie Lukijan, Titan
Atlant, danas nam poznat iz legende o Atlantidi (ili po nekoj semitskoj ina
ici tog lika), bio je jedan od niih bogova koji su se tovali u Hierapolisu.

Sve to po sebi dovoljno dokazuje da se tovanje velike Boice Majke,

koje je moda izravno proizalo iz religije koja se prakticirala u pretpotop
nom Catal Hyku, odralo barem u nekim udaljenim podrujima Turske
(i dalje) jo u doba klasine starine. ini se da su stanovnici Hierapolisa
bili Moani, kasnije poznati kao Frigijci, s kojima smo se prvi put susreli
juno od Crnoga mora, u sjevernoj Turskoj, odakle su ih poslije potisnuli
osvajaki indoeuropski narodi.
Meutim, u svezi toga, jo zanimljiviji podatak koji nam navodi Lukijan
odnosi se na pretpostavljenog osnivaa hrama u Hierapolisu. On tvrdi, a
to navodi kao 'opepoznatu' injenicu, da je to bio grki Noa, Deukalion
- "onaj Deukalion u ije se vrijeme zbio veliki potop". Veoma je zanimljivo
da Lukijan Deukaliona naziva "ton Skuthea" - Skit - a ini se da je sam Lu
kijan ili netko tko je poslije prepisao njegovo djelo, pogreno napisao rije
'Sisuthea', u pokuaju prevoenja imena babilonskog 'Xisuthrosa, 'izvan
redno mudroga', Noina pandana iz babilonske verzije prie o potopu.
U svakom sluaju, Lukijan iznosi sljedeu verziju prie o 'velikom poto
pu' koju je uo od Grka:
"Pria glasi ovako: Ovaj narataj, dananji ljudi, nije bio prvi, jer je
prvi narataj bio uniten, a ovo je drugi narataj koji je potekao od
Deukaliona i namnoio se. Prvi su ljudi, kau, bili veoma okrutni,
inili su opaine, nisu se drali prisega, nisu voljeli strance niti su
bili milosrdni prema poniznima; a radi tih prijestupa zadesila ih je
velika nevolja. Iz zemlje su iznenada izbile velike vode i s neba se spu
stile velike kie, rijeke su se slijevale u bujicama i more se diglo visoko,
dok se sve nije pretvorilo u vodu i dok svi nisu ieznuli. Samo je
Deukalion radi svoje mudrosti i dobrote ostao meu ljudima kako
bi posijao drugi narataj. A ovako bijae spaen. U svoju je veliku lau
ukrcao svoju djecu i ene, a potom je i sam uao u nju. Za njim su ule
svinje, konji, lavovi, zmije i sve divlje zvijeri, svi stvorovi koji ive na
zemlji, u parovima. A sve ih je srdano primio i nitko mu nije uinio
zlo, jer su im bogovi udijelili veliku milost. Dok je trajao potop, svi
su plovili u jednoj lai."
Lukijan dalje objanjava da su stanovnici Hierapolisa, koji su bili Aramejci
ili Sirijci koji su govorili semitski, pripovijedali svoju verziju prie o potopu.
Prema njoj, "u njihovoj zemlji", a s obzirom na seobe Indoeuropljana mo
emo pretpostaviti da u njoj nisu ivjeli u Lukijanovo doba:

"... otvorio se velik ponor koji je progutao svu vodu, a kada se to do

godilo, Deukalion je podigao rtvenike i izgradio hram iznad ponora
i posvetio ga Heri [velikoj Boici Majci]."
Budui da je uvijek nastojao izvjetavati o injenicama, Lukijan je istaknuo
da je osobno vidio taj ponor kada je posjetio Hierapolis. Pie:
"Osobno sam vidio rupu koja je veoma malena, a nalazi se ispod hra
ma. Ne znam je li nekada bila velika, ali ona koju sam vidio bila je
malena."
Ideja da su se vode koje su navodno preplavile itav svijet, slile u 'velik po
nor' koji se poslije smanjio i to u podruju u unutranjosti, gdje se nalazi
Membij, oito je apsurdna. ini se da je i Lukijana zbunjivala ta mogunost,
jer nije bio siguran je li potpuno razumio priu. Mnogo je smislenije, stoga,
pretpostaviti da je spomenuti ponor nastao na Bosporu, i da su se potopne
vode slijevale u crnomorsko jezero, koji su dogaaj stanovnici Hierapolisa,
kao potomci preivjelih u toj katastrofi, od tada simbolino obiljeavali.
Iznosei hijerapolsku verziju prie o potopu, Lukijan je jasno naznaio
da su ljudi koji su preivjeli tu katastrofu za to zahvaljivali sirijskoj ili azij
skoj velikoj Boici Majci. Doista, azijski je Deukalion podigao velianstveni
hram upravo s tom svrhom. A ini se da je to i jedini primjer u svim sau
vanim priama o potopu, da se velikoj Boici Majci pridaje tako velik znaaj
u tom dogaaju, to tu verziju prie ini jo zanimljivijom.
Iako je Hierapolis udaljen oko 160 km od oceana, boica se ondje oito
tovala u svojim Vodenim, ali i drugim aspektima, budui da su se u njezi
nu hramu, kako pie Lukijan, nalazili kipovi sirena. U blizini hrama navo
dno se nalazilo i jezero s ribama, koje su bile svete ivotinje te boice i koje
su, budui da se nikada nisu lovile za hranu, bile toliko pitome da bi se
odazivale kada bi ih ljudi zvali imenom.
Druga jedinstvena znaajka Lukijanova opisa koju ne smijemo previdje
ti, jest da iz njega saznajemo da se spomen na crnomorski potop obiljea
vao vie od pet tisua godina nakon izvornog dogaaja. Lukijan pie:
"U spomen na tu priu ine sljedee. Dva puta godinje dovode
vodu iz mora u hram. A u tome ne sudjeluju samo sveenici, nego
svi ljudi iz Sirije i Arabije; i ljudi iz zemalja iza Eufrata odlaze na
More i uzimaju vodu, koju potom izlijevaju u hramu. Ona se potom
slijeva u onu rupu; i premda je rupa mala, u nju stane velika koliina

vode. I pritom govore da je Deukalion utemeljio taj obiaj u svetitu,

u znak sjeanja na tu katastrofu i na boansku milost."
Nadalje, kako tvrdi Lukijan, visoki drveni stupovi koji su stajali na sjever
nom ulazu u hram, imali su posebnu funkciju takoer povezanu s poto
pom. On pie: "ovjek se uspinje na jedan od tih stupova dva puta godinje
i sedam dana boravi na njegovu vrhu." A uspinjao se uetom vezanim oko
struka, "kao to se ljudi penju na stablo datulje u Arabiji ili Egiptu", uz po
mo izboina na stupu koje su vodile do vrha. Kada bi stigao na vrh, spustio
bi drugo ue i njime podigao drva, odjeu i druge predmete na kojima bi
sjedio "kao u gnijezdu". Ondje bi boravio sedam dana, a ukoliko bi zaspao,
iz sna bi ga probudili korpioni. Koja je bila svrha tog obiaja? Premda u
to osobno nije vjerovao, Lukijan iznosi sljedei razlog:
"... u znak i sjeanje na onu nevolju kada su ljudi pred potopom bje
ali u planine i na kronje visokih stabala."
Iako Lukijan moda pretjeruje u opisu dimenzija stupova u Hierapolisu,
moemo pretpostaviti da su replicirali razinu do koje je naraslo Crno
more nakon potopa 5600. god. pr. Kr. Budui da su turski osvajai poslije
iskoristili kamenje iz hrama u Hierapolisu za izgradnju svojih graevina,
u dananjem Membiju ne mogu se vidjeti ni stupovi, kao ni drugi ostaci
toga zdanja. Ipak, samo 48 km sjeveroistono, u turskom gradu Urfi, svoje
vrsnoj inaici Hierapolisa (a posve je mogue da je to pravi Abrahamov
Ur) na jednoj od gradskih citadela sauvana su dva drevna kamena stupa.
Ti stupovi stoje na sjevernom kraju veoma ruevnih zgrada, za koje se
pretpostavlja da su bile dio poganskog hrama. Iz natpisa na jednome od
stupova proizlazi da su stariji od 2. st. po Kr. Druga znamenitost Urfe je
jezero sa 'zatienim' ribama, koje je predstavljalo turistiku atrakciju jo
u 4. st. po Kr. i ini se da je veoma drevnog podrijetla. Dakle, iako je
hram u Urfi oito bio mnogo manja verzija onoga u Hierapolisu/Membiju, moe nam pruiti barem neke naznake onoga to je danas izgubljeno.
Zanimljivo je da je Strabon, podrijetlom iz Turske, u svojoj raspravi o tur
skim Lelezima, i o tome jesu li oni bili pomorski narod Karijci ili su samo
ivjeli s njima u istoj zemlji, citira danas izgubljenu primjedbu grkog po
vjesniara i pjesnika iz 8. st. pr. Kr., Hesioda. Hesiod u njoj naziva Lelege
narodima koji su bili predani "Deukalionu - narodi iskopani iz zemlje."
Meutim, klasini su pisci Deukaliona uglavnom povezivali s Grkom, a
ne Azijom. Tako je poznato da su atenski vodii u 2. st. po Kr. pokazivali

turistima pretpostavljeni Deukalionov grob, koji se nalazio pokraj velian

stvenog Zeusova hrama istono od atenske Akropole, dok su u istome
hramu pokazivali malu pukotinu u zemlji za koju su tvrdili, kao i u sluaju
Hierapolisa, da su se u nju slijevale vode potopa. Ipak, razmislimo li tko je
od koga vjerojatno posuivao, logino emo zakljuiti da pravo prvenstva
valja dati Hierapolisu smjetenom u sjevernoj Siriji/Turskoj, iji korijeni
seu mnogo dalje u prolost nego to to Grci za sebe tvrde.
Nadalje, zanimljivo je i samo podruje u kojemu se nalazio Hierapolis,
i to ne samo zbog blizine Urfe, za koju smo ve rekli da najvjerojatnije
predstavlja pravi Abrahamov Ur, nego i zbog blizine Harana, koji Biblija
izriito povezuje s Abrahamom (Post 11,31). Ta su tri grada u drevno doba
bila iznimno znaajna kultna sredita drevnih poganskih obreda. Visoke
grobne kule ili napshe, od kojih su neke imale ak nekoliko katova, koristi
le su se za pokapanje mrtvih, to podsjea na obiaj ekshumacije koji se
prakticirao u Catal Hyku. Osim toga, prakticirali su i obredna rtvovanja
ljudi. Kako je pionir antropologije, sir James Frazer napisao u svojoj knjizi
Zlatna grana:
"Haranski su pogani prinosili ljudske rtve Suncu, Mjesecu i plane
tima, a te su ljude odabirali sukladno njihovoj pretpostavljenoj sli
nosti s nebeskim tijelima kojima su ih rtvovali; naprimjer, sveeni
ci odjeveni u crvenu odjeu zamrljanu krvlju, prinosili su crvenokose
i rumene mukarce 'crvenom planetu Marsu', u hramu obojenom u
crveno i ukraenom crvenim zavjesama."
Ne podsjea li nas to na crvenu boju zidova zgrada pretpotopnog Catal
Hyka, a poslije i Malte? Isto tako, moemo li zanemariti kazivanja armen
skog folklora da je vladajua hijerarhija Membija, Urfe i Harana potjecala
iz Armenije, odnosno iz okolice Ararata, na kojemu se usidrila Noina
arka? Prisjetimo li se prijestolja s lavovima velike Boice Majke, je li sluaj
no da je dinastija tamonjih kraljeva, prije nego li su ih svrgnuli Rimljani,
bila Aryu, to je kanaansko-aramejska rije za lava? Isto tako, ti su kraljevi,
pod imenima Abgar i Manu, vladali zajedno, to takoer priziva u sjeanje
drevni sustav dvojnog kraljevstva velike Boice Majke? Moemo li, dakle,
u podruju Membija, Urfe i Harana pronai neke izravne veze s 'pretpotop
nim' narodima? I to se s njima dogodilo? Naalost, ta pitanja za sada osta
ju retorika, izmeu ostaloga i stoga to Urfa, Haran i Membij tek trebaju
biti dostojno arheoloki istraeni.

U svakom sluaju, Urfa/Haran/Membij sigurno nisu jedino podruje

Turske u kojemu su se sauvali ostaci drevne pretpotopne kulture velike
Boice Majke. Naime, dok je meu patrijarhalnim Grcima bilo nezamislivo
da ena sudjeluje u politici ili ratovanju, to se tie kraljevine Lidije u zapad
noj Turskoj, Herodot nam kazuje o monoj kraljici Nisiji iz 7. st. pr. Kr.
koja je, saznavi da ju je njezin mu, kralj Kandaul, kriom pokazao golu
svome ministru Gigu, s potonjim skovala zavjeru da ubiju Kandaula. Nakon
toga se udala za Giga, koji je time postao zakoniti vladar. Ta nam pria
potvruje da se u Lidiji, unato invazijama Indoeuropljana, jo uvijek vrsto
zadrao matrilinearni sustav nasljeivanja.
Herodot nam dalje govori kako je Tomirija, kraljica Masageana, naroda
iz istonog Kavkaza sklonog seksualnim ekscesima kao i susjedni Moani
ili Frigijci, povela vojsku protiv perzijskoga kralja Kira Velikog, izvojevala
pobjedu i njegovu odrubljenu glavu strpala u mjeinu. Isto tako, meoanska kraljevna Tirgatao porazila je tiranina bosporskog kraljevstva, Satira.
A u okolici Azovskoga mora, ratoborna ena samarijanskog kralja, Armaga, uzurpirala je vlast i povela svoju vojsku na konju u uspjeno osvajanje
susjednog kraljevstva, uspostavivi mirovni sporazum izmeu skitskih na
roda na Krimu i grkog grada Hersoneza, dananjeg Sevastopola.
Nadalje, 480. god. pr. Kr., vladarica Halikarnasa u Kariji, koja je bila
pod sizerenstvom velikog perzijskog cara, zvala se Artemizija, to je takoer
jedna od inaica imena velike Boice Majke. U bitki kod Salamine, u kojoj
su se Perzijanci i Halikarnaani borili zajedno protiv patrijarhalnih Grka,
Artemizija je zapovijedala flotom od pet trijera. To moemo usporediti s
tirskim enama koje su zapovijedale fenikim ratnim brodovima kada su
Asirci 701. pr. Kr. napali Tir. A u 2. st. po Kr., kada je putopisac Pausanija
pisao o 'udu svijeta', Artemidinu hramu u Efezu na zapadnoj obali Turske,
jednome od gradova za koje se tvrdi da su osnovale Amazonke, napisao je
da su ga jo uvijek posjeivali Karijci, Lidijci i Amazonke, dakle narodi za
koje smo pretpostavili da su tvorili savez velike Boice Majke.
Kranstvo je usvojilo mnoge indoeuropske patrijarhalne obiaje u pro
cesu potiskivanja religije velike Boice Majke i, slijedom toga, svih ostataka
pretpotopne kulture. Upravo je vladar Urfe, Abgar VIII. (177.-212. po Kr.)
- navodno nakon to se obratio na kranstvo - zabranio obiaj sveenike
samokastracije pod prijetnjom kazne odsijecanja ruke.
ini se da su kasniji kranski progoni vjetica, koji su sijali strah prije
samo tri stoljea, barem dijelom bili usmjereni protiv sljedbenika takozva
ne 'stare religije', kako se esto nazivala bez dostojnoga uvaavanja.

Ipak, jo i danas postoje tragovi svijeta koji je doivio traginu sudbinu,

iako sigurno nije bio posve uniten u doba velikoga potopa koji se zbio
oko 5600. god. pr. Kr. Tako se u dananjem turskom selu pokraj drevnog
Catal Hyka jo uvijek mogu vidjeti kue s crvenim otiscima dlanova na
vratima, koji prizivaju u sjeanje slino obojena svetita koja su u tom
gradu postojala prije osam tisua godina. U sredinjoj i istonoj Anatoliji,
na Kavkazu i u planinama istonog Irana, jo uvijek postoje sela s kuama
bez vrata, u koje se ulazi kroz otvor na krovu, kao na nastambama koje su
se prije osam tisua godina gradile u Catal Hyku. Turske ene i danas
brodovima odlaze na 'amazonski' otok Giresun uz sjevernu obalu Turske,
gdje uz ples prinose rtve na stijeni koju povezuju s plodnou. Narodne
nonje djevojaka iz istone Srbije sastoje se od sukanja s obrubom na gor
njem dijelu, koji podsjea na suknju boice plodnosti iz kamenog doba. 22
Ali da bismo mogli dokazati koliko je pretpotopni svijet bio napredan
i kolikih je razmjera bila katastrofa koja ga je zadesila oko 5600. god. pr.
Kr., jo smo primorani nadati se da u dubinama Crnoga mora lei jo
mnogo toga neotkrivenoga. A u potrazi za tim dokazima valja nam obrati
ti pozornost na dr. Roberta Ballarda i njegove podmornice.

19. P O G L A V L J E

POTRAGA SE NASTAVLJA
"Donio je sa sobom priu o vremenu prije potopa"
Ep o Gilgameu

Misli li tkogod da Ballardova istraivanja Crnoga mora imaju samo svrhu

dokazati da se biblijski Potop uistinu dogodio, pritom zanemaruje vrijed
nost hipoteze o izlijevanju Crnoga mora. Ta istraivanja nemaju samo
svrhu dokazati istinitost Biblije. Mogunost da je u drevno doba postojao
ovjek koji je izgradio brod kako bi spasio sebe, svoju obitelj i ivotinje iz
diluvijalne katastrofe, postala je mnogo vjerojatnijom nego li je to bila prije
neto vie od desetljea. Ali jo uvijek ne znamo to se dogodilo s tim bro
dom i je li njegov graditelj bio Noa, Utnapitim, Xisuthros ili Deukalion,
a to najverojatnije nikada neemo ni doznati.
Ali Ryan i Pitman su ustanovili da potop golemih razmjera, koji se do
godio u vrijeme kada su ljudi ve znali graditi brodove, vie nije mit, nego
vrsta znanstvena i povijesna injenica. A posve neoekivano, ta se katastro
fa nije dogodila ni na jednom podruju koje bi se moglo povezati s biblij
skim izvjeima, nego u sjevernoj Turskoj i okolici Crnoga mora, koje je
tada bilo slatkovodno jezero okrueno kopnom. Zahvaljujui znanosti dati
ranja radioaktivnim ugljikom, danas moemo relativno precizno rei da
se taj potop dogodio oko 5600. god. pr. Kr., odnosno u kasnom kamenom
dobu. A ono to je Robert Ballard svojim podmorskim istraivanjima s
robotima Argus i Little Hercules ustanovio jest, da su se prije te katastrofe
na turskom, sjevernom rubu jezera nalazila ljudska naselja. Tako su "ptice,
stoka, zvijeri... i svi ljudi", kako opisuje Knjiga Postanka (7,22), vjerojatno
uistinu izginuli u toj kataklizmi. Valja nam, prije svega, rijeiti pitanje bro
jeva, veliine i rasprostranjenosti ljudskih naselja koja su preplavile potopne vode, te utvrditi na kojem su stupnju razvoja ivjeli njihovi stanovnici
tri tisuljea prije nego li su drevni Egipani izgradili prvu piramidu, a Mezopotamci prvi zigurat.
Unato prvotnom zapanjujuem uspjehu Roberta Ballarda i Fredrika
Hieberta, upravo je taj potonji dio njihove potrage u Crnome moru najtei

i najdugotrajniji - iako bi se ujedno mogao pokazati i najzanimljivijim. Mno

gi bi mogli pomisliti da dubine Crnoga mora nisu ni toliko nepristupane,
ni neprijateljske kao dubine Atlantskog oceana, u koji je Ballard uspjeno
porinuo svoje starije podmornice u potrazi za Titanicom i Bismarckom. No
osim ve spomenutih anoksinih svojstava dubljih slojeva Crnoga mora,
opasnosti prijete ak i u njegovim niim dubinama.
Jedan je kolumnist amerikih novina nedavno opisao Crno more "naj
prljavijim na svijetu". A kanadski turist, koji je posjetio pretpostavljeni 'ama
zonski' otok Giresun, o njemu je izvijestio:
"Crno more je otvorena kanalizacija i strahovao sam da e se smee
koje njime pluta zaplesti o elisu moga borda ... Kolega ribar rekao mi
je da se Rusija i Turska meusobno natjeu koja e od tih dviju zema
lja izbaciti najprljaviji otpad."
Od 26 vrsta crnomorskih riba koje su se 60-ih godina prologa stoljea
obilno lovile, danas postoji jo samo est. A dok je 1930-ih godinji ulov
jesetri u Azovskome moru iznosio u prosjeku 7300 t, do 1961. smanjio se
na samo 500 t godinje, dok danas gotovo cjelokupna proizvodnja proizla
zi iz ribljih uzgojilita.
Osim zagaenog Crnoga mora, veina kopna koje ga okruuje, a koje
tek treba biti arheoloki istraeno, zagaeno je jo mutnijim svijetom poli
tike. Naprimjer, uz jugoistoni rub Crnoga mora ive Kurdi koji su, kako
smo ranije spomenuli, najvjerojatniji potomci poslijepotopnih Hurita koji
su naseljavali to podruje. Tenja za neovisnou tog planinskog i stoar
skog naroda, kao i bogata izvorita kroma, bakra, eljeza, rudnika i nafte
kojima obiluje njihova zemlja, uzrok su neprestanih sukoba s njihovim po
litikim gospodarima, Turskom, Irakom i Sirijom. Iako se veina Kurda, kao
i Berberi, obratila na islam, njihov folklor sadri i priu o Noi, prema kojoj
se potop dogodio 4490 godina prije Muhamedova roenja, odnosno oko
3920. god. pr. Kr. Noina arka navodno se usidrila na irakom gorju Cudi,
nakon ega je izgraen veliki grad kojim je vladao Melik Kurdim iz Noina
plemena. Kurdi ak tvrde da je upravo Noa izumio njihov jezik. Ali unato
takvim velikim istraivakim potencijalima, Kurdistan je i dalje zabranje
no podruje za arheologe i etnologe.
Na sline potekoe nailazimo i u slikovitom kavkaskom podruju Cr
noga mora, na kojemu se moda nalazila Kolhida iz legende o Jazonu i Argonautima, jer ga naseljavaju eeni koji ve dugo predstavljaju trn u oku
Rusije. eeni sebe ovako opisuju:

"Ovu su zemlju oduvijek naseljavali drevni Semiti, potomci ema

[Noina sina od kojega potjeu semitski narodi] koje su stoljeima
napadali narodi razliitih rasa."
Rusi su samo jedni od novijih osvajaa toga podruja. Nakon 2. svj. rata,
u kojem su bili njemaki saveznici, eeni su nakon poraza Njemake
pretrpjeli estoku osvetu od strane Rusije. Josif Staljin prognao je desetke
tisua eena u sibirske logore smrti i, iako je 50-ih godina prologa sto
ljea preivjelima bilo doputeno vratiti se u domovinu, njihove tenje za
neovisnou, koje su poeli iskazivati nakon raspada Sovjetskoga Saveza
1991., iznova su izazvale protivljenje. Jo i danas se vode estoki oruani
sukobi, kojima se kraj ne moe ni nazrijeti. Zbog najmanje 45.000 poginu
lih i dva milijuna raseljenih eena, taj dio obale Crnoga mora nedostupan
je za arheoloka ili etnoloka istraivanja.
Ipak, kako smo vidjeli prethodno u ovoj knjizi, nema nikakve dvojbe da
su se brojni temelji civilizacije iznjedrili upravo u okolici Crnog mora, a
ne u Egiptu ili Mezopotamiji. Poljodjelstvo, stoarstvo, tkanje, izgradnja
kua, planiranje gradova, tesarstvo, lonarstvo, metalurgija i dekorativna
umjetnost, samo su neki od njih. A to je najznaajnije, ini se da su se ti
izumi razvili u tom podruju prije oko 5600. god. pr. Kr., kada se vjerojat
no dogodio crnomorski potop.
S obzirom na to, kako pokazuju pionirska arheoloka otkria Jamesa
Mellaarta, istoni humak Catal Hyka u sredinjoj Turskoj sigurno je bio
pretpotopna metropola, iji su stanovnici dosegnuli spektakularan napre
dak na tim poljima, prije nego li su oko 6000. pr. Kr. napustili taj grad. A
logino je zakljuiti da Catal Hyk nije bio jedina riznica takvih izuma.
U tom podruju, kao i u njegovoj okolici, zacijelo su postojala i druga
velika sredita na slinom razvojnom stupnju, iako ih arheologija jo uvijek
nije pronala. A u njihovu otkrivanju nedvojbeno e pomoi podmorska
istraivanja Roberta Ballarda.
Ali ak i da nepobitno utvrdimo stvarnost potopa koji je unitio brojna
napredna naselja u okolici Crnoga mora, to bi izazvalo mnogo vie pitanja
nego to bi dalo odgovora. Naime, ini se da je veina pretpotopnih izuma
zaboravljena nakon crnomorskog potopa, da bi tri tisue godina poslije
bili iznova otkriveni. Jesu li, dakle, svi izumi jednostavno nestali da bi na
kon toliko dugo vremena bili iznova otkriveni i to u zapanjujue slinom
obliku? A ini li nam se to nemoguim, postavlja se pitanje gdje su se u
meuvremenu nalazili?

U ovoj smo knjizi pretpostavili da odgovor moda poiva u preivjelima

iz potopa, koji su odreeno razdoblje nakon te katastrofe ivjeli u sjevernoj
Africi u kojoj se, pak, odvijao proces isuivanja i poplavljivanja, koji ih je
primorao na daljnje seobe, slijedom kojih su naselili Maltu, panjolsku,
Francusku i Britaniju. Do slinih je zakljuaka dugo prije Ryanovih i Pitmanovih otkria, i potpuno neupoznat s idejom crnomorskog potopa,
stigao i Robert Graves, oslanjajui se gotovo iskljuivo na svoje pjesniko
tumaenje mitova. Ali ta hipoteza nije posve utemeljena, jer se uvelike
osniva na nagaanjima i nedostaju joj vrsti dokazi.
U svakom sluaju, valja nam s velikim zanimanjem iekivati nove spo
znaje koje e iznjedriti iz nedavnih otkria Roberta Ballarda u moru kod
Sinopa, kao i njegovih daljnjih istraivanja u blioj i daljnjoj budunosti.
Naprimjer, jo nam ostaje utvrditi blagotvorne i destruktivne utjecaje Cr
noga mora u kojemu se provode istraivanja. Naime, iako znamo da su se
neki predmeti od drveta, materijala koji je u kopnenoj arheologiji veoma
rijetka pojava, udesno sauvali u anaerobinim uvjetima, to moda nije
sluaj s metalnim predmetima. Iako metalni predmeti esto mogu preivjeti
tisuljeima ispod zemlje, u Crnome moru su se mogli potpuno rastopiti.
Ostavimo li po strani te probleme, jedna od 'najluih', premda ne i nemo
guih ideja jest, da na dnu Crnoga mora moda lei nekoliko 'Pompeja' iz
6. tisuljea pr. Kr., iekujui dolazak Ballardovih podmorskih robota. Ipak,
ne smijemo misliti da se takvi ostaci mogu pronai samo na junoj ili turskoj
obali Crnoga mora. Otkriva Catal Hyka, danas sedamdesetogodinji
James Mellaart, nedavno je iznio pretpostavku da je potop moda najra
zornije djelovao na ljudska naselja na zapadnoj i sjevernoj obali drevnog
crnomorskog jezera, odnosno, naselja na "veoma niskom obalnom pojasu
dananje Bugarske, Rumunjske i Ukrajine." Neosporno je da su se u poslijepotopnom razdoblju, kao i dugo nakon uspona kranstva, razliiti naro
di uestalo selili iz podruja sjeverno od Crnoga mora na Bliski istok i u
Europu, a arheolozi ne znaju koja su tono podruja prije toga naseljavali.
Zanimljiva je injenica da se u imenima sjevernih rijeka koje utjeu u
Crno more, kao to su Dunav i Don, a moda i Dnjepar i Dnjestar, skriva
jedno od imena velike Boice Majke - Danaja - iz kojega je moda proiste
klo i ime drevnih irskih graditelja megalita, Tuatha de Danaan ili 'naroda
boice Danaje.
Meutim, skriva li se togod zanimljivo u dubinama Crnoga mora uz
njegovu sjevernu i zapadnu obalu, ne smijemo zanemariti ni njegovu isto
nu obalu. Naprimjer, postoji velika mogunost da se u Crnome moru iza

ua dananje rijeke Rioni u Gruziji, nalazi velik broj pretpotopnih naselja,

smjetena u blizini mjesta na kojemu se davno potonulo staro ue te rijeke
slijevalo u staro crnomorsko slatkovodno jezero, prije nego li se zbog poto
pa izgled tog podruja u potpunosti izmijenio. To moemo zakljuiti iz
legende o Argonautima, koja kazuje da se na tome mjestu nalazio poslijepotopni kolhidski grad Aea, dok se u doba Argonauta rijeka Riona zvala Fazis.
A to je samo jedno od mnogih podruja koja pruaju nadu u uspjeh pod
morskih istraivanja Roberta Ballarda.
Ali bez obzira nalaze li se na dnu Crnoga mora uistinu kakvi Pompeji
iz kamenoga doba, injenica da je drevna obala Crnoga mora prije 5600.
god. pr. Kr. bila duga vie od 1600 km, znai da e Ballardova istraivanja
trajati najmanje nekoliko desetljea, ak i ako se ustanovi da su njegova
otkria iz rujna 2000., kada su obznanjena, uistinu toliko spektakularna
da e potaknuti neograniene fundacije neophodne za daljnja istraivanja.
Tijek kojim e se odvijati istraivanja u budunosti, dodatno oteava inje
nica da Crno more nije jedino podruje Ballardova interesa, jer druga,
jednako zahtjevna, ukljuuju potragu za izgubljenim brodom za istraiva
nje Arktika, Endurance, kao i za japanskim podmornicama koje su potonu
le neposredno prije napada na Pearl Harbour.
Meutim, imamo li na umu da je izlijevanje Crnoga mora bilo uzrokova
no porastom razina svjetskih mora, koji je proces utjecao na itavo Sredo
zemlje, ne smijemo razmiljati samo u granicama dananjeg Crnog mora.
Budui da je Crno more neko bilo slatkovodno jezero okrueno kopnom,
u kameno doba se na sredozemnoj strani bosporskog kopnenog mosta za
cijelo nalazila neka velika luka opremljena za meunarodnu trgovinu, koja
je, koliko je poznato, postojala prije 6. tisuljea pr. Kr. Ta se luka moda
nalazila na Mramornom moru izmeu Bospora i Dardanela, u okolici da
nanje ugodne i strateki smjetene luke Erdek. Moda se nalazila u blizini
mjesta na kojima je poslije izgraena Troja i njezine istoimene nasljednice.
Izrazito muljevita rijena ua diljem zapadne obale Turske skrivala su
drevne luke, daleko od opasnosti koje su za sobom nosili podizanje razine
mora i potresi. Stoga bi uistinu bilo ishitreno tvrditi da u tim podrujima
ne postoji vie nita zanimljivo to bismo mogli otkriti, osobito s obzirom
na politiku situaciju u Turskoj, koja ve dugo oteava strane arheoloke eks
pedicije.
to se tie Dardanela, Ryan i Pitman su logino usredotoili svoju po
zornost na bivi bosporski kopneni most, kao na arinu toku velikog iz
lijevanja Sredozemnog mora, za koje su ustanovili da se dogodilo oko

5600. god. pr. Kr. Ali, kako proizlazi iz Shackletonovih i van Andelovih
karata postglacijalnog Sredozemlja, slian kopneni most morao se nalaziti i
na zapadnoj ili sredozemnoj strani Mramornog mora, i to na mjestu na
kojemu su se poslije oblikovali Dardaneli. Kada su, dakle, postglacijalna
podizanja razine mora uzrokovala izlijevanje mora u tom podruju? I ka
ko je taj dogaaj utjecao na tamonja obalna naselja? Danas to jo uvijek ne
znamo.
Velik broj drevnih naselja koja iziskuju podrobna istraivanja, postoje
i u unutranjosti Turske i njezinoj blioj okolici. Kako smo spomenuli rani
je u knjizi, arheolog sa Sveuilita u Cambridgeu, Ian Hodder trenutno
provodi nova velika iskopavanja u Catal Hyku. Osim onoga to bismo
mogli saznati na temelju Hodderovih iskopavanja velikog dijela pretpotop
nog istonog humka, koji Mellaart nije istraivao 60-ih godina prolog
stoljea, oekuju se i vijesti o njegovim moguim otkriima o fazama nase
ljavanja poslijepotopnog zapadnog humka.
to se tie danas jo uvijek mitskih Amazonki koje su navodno naselja
vale sjevernu obalu Turske, Austrijanac Gerhard Poellauer je provizorno
identificirao nekoliko drevnih naselja istono od Samsuna na Crnom
moru, kao amazonske utvrde Themiskyru, Lykastiju i Chadesiju. Na jednoj
od njih istie se kultna nia koja je moda sluila za obrede sjeanja na
potop, nalik onima koji su se izvodili u hramu boice u Hierapolisu. Iz
nedavnih arheolokih otkria koja su nepobitno dokazala da je podruje
sjeverno od Crnoga mora naseljavalo ensko ratniko pleme, Sauromaanke, postoji mogunost da su slina plemena obitavala i na junim obala
ma Crnoga mora. No Pollauer je za sada samo povrno pregledao to podru
je, tako da ono jo uvijek iziskuje konkretna arheoloka istraivanja.
Isto tako, u istonoj Turskoj postoje brojni hyci ili humci, za koje je
utvreno da obiljeavaju mjesta drevnih naselja, ali koja iz razliitih razlo
ga, poglavito zbog lokalnih politikih nemira, do sada nisu bila istraena.
Dananji gradovi, kao to je Urfa, za koji smo pretpostavili da je moda
bio pravi Abrahamov 'Ur', moda su mnogo drevnija nego to se do sada
mislilo. No ni ta mjesta nisu bila prikladno istraena, jer tamonje suvreme
ne kue stoje na drevnim ruevinama, koje se pod njima moda skrivaju.
Nadalje, valja imati na umu da velik potencijal za srodna istraivanja
pruaju i druge zemlje, osim Turske. Tako se, primjerice, negdje u sjever
noj Africi, ispod pustinjskog pijeska ili uz istonu obalu Tunisa, moda
nalaze ruevine amazonskog grada koji je navodno stajao na nestalom
jezeru Tritonidi. I iako se taj grad spominje samo u mitu, njegovo bi otkri-

vanje moglo pruiti kljunu nedostajuu kariku izmeu ranih poslijepotopnih kultura Turske i kultura na Malti i okolnim podrujima. To bi uje
dno objasnilo i postojanje velikog broja ranih ljudskih naselja u sjevernoj
Africi, o kojima jasno svjedoe tassilijske freske koje je otkrio Henri Lhote,
ali o kojima su do danas otkriveni tek oskudni arheoloki dokazi.
A to se tie mogueg potonua kopnenih podruja u dubinama Sredo
zemnog mora, o tome koliko su stvari mogle, i uistinu jesu nestajale ak i
na kopnu zbog procesa ubrzanog isuivanja Sjeverne Afrike, svjedoi do
gaaj koji je Herodot opisao u svojim Povijestima, a koji govori o velikoj
vojsci perzijskoga cara iz 6. st. pr. Kr., Kambiza, koju je tvorilo 50.000 voj
nika, a koja je bez traga nestala u zapadnoegipatskoj pustinji na svom sedmodnevnom maru od Tebe do Amonove oaze. Iako su mediji nedavno
objavili da su ostaci te vojske moda konano otkriveni, to jo uvijek nije
potvreno.
Ali zahtjevan posao otkrivanja izgubljenog svijeta iz vremena crnomor
skog potopa, ne mora nuno biti ogranien samo na kopnenu i podvodnu
arheologiju. Kako su William Ryan i Walter Pitman ispravno primijetili u
svojoj knjizi Noah's Flood, koja je probila led takvim istraivanjima, da
nanja znanost omoguuje itav niz drugih pristupa.
Naprimjer, slijedom velikog napretka znanosti koji se dogodio posljed
njih nekoliko desetljea, u otkrivanju korijena ranih kultura moe pomo
i i genetska analiza uzoraka DNK iz kostiju drevnih ljudi. Takvu vrst istra
ivanja, koju je potaknuo talijanski genetiar Luigi Luca Cavalli-Sforza,
danas dodatno razvijaju strunjaci poput dr. Bryana Sykesa s Instituta za
molekularnu medicinu pri Sveuilitu u Oxfordu. Kako je Sykes pokazao
na primjeru uvenog kostura 'ovjeka iz Cheddara iz kamenog doba,
DNK uzeta iz drevne lubanje moe se usporediti s DNK uzetom iz uzorka
sline dananjih stanovnika podruja u kojemu je lubanja otkrivena. Uspo
redbom uzoraka DNK moe se ustanoviti da je neki dananji pojedinac
izravni potomak vlasnika drevne lubanje. Primjenom slinih metoda, teo
retski je mogue uzeti DNK iz lubanja Eteokreana i na taj nain utvrditi
u kojoj su mjeri, i jesu li uope, genetski povezani sa stanovnicima Catal
Hyka, ili s Kanaancima-Fenianima i drugim narodima. Pribavljanje
reprezentativnih kostiju drevnih ljudi iziskuje opsena temeljna istraivanja,
budui da su arheolozi prilikom iskopavanja rijetko pokazivali i najmanji
interes za ljudske kosti, dok su ih raniji narataji arheologa bezbrino ba
cali. S vremenom, meutim, na taj bi se nain mogli prikupiti dragocjeni
i, moda, iznenaujui genetski podaci.

Drugi pristup, iju su nunost takoer isticali Ryan i Pitman, trebao bi

obuhvaati genetiku jezika. Jo 1786., britanski sudac Vrhovnog suda i
strastveni istraiva drevnih jezika, sir William Jones, odrao je predavanje
u kojemu je iznio svoju tvrdnju o nekom "zajednikom izvoru, koji moda
vie ne postoji", a koji e, kako se nadao, moi objasniti "izrazito velike
slinosti sanskrtskog, perzijskog, grkog, latinskog, keltskog i njemakog
jezika". Od tada je prolo vie od dva stoljea, tijekom kojih je lingvistika
uvelike napredovala. Ipak, istinitost njegovih tvrdnji, kao i zakljuci kojima
su one iznjedrile, ne mogu se zanijekati. Kao to genealozi mogu izraditi
obiteljsko stablo, isto se moe primijeniti i na jezike. Tako se, primjerice,
moe pokazati da su talijanski i panjolski, za razliku od njemakog, izravni
potomci latinskog i engleskog jezika. Prema tome, tragamo li neto dalje u
prolosti, mogli bismo pronai barem neke 'izgubljene' pretee dananjih
jezika.
S tim u svezi, nedvojbeno je najzanimljiviji jezik kojim su govorili pret
potopni stanovnici Catal Hyka. Moemo pretpostaviti da su taj jezik
govorili i neki narodi koji su se naselili u okolici slatkovodnog crnomor
skog jezera prije potopa, koji se dogodio oko 5600. god. pr. Kr. Vidjeli smo
da su se neke znaajke predindoeuropskih (i, moda, pretpotopnih) jezika
sauvali u kasnijim kulturama, kao to je eteokretska, kao i u kulturi Frigijaca, Lemnijaca, a moda ak i talijanskih Etruana iz 1. tisuljea pr. Kr.,
a iji jezici do danas nisu u cijelosti odgonetnuti. Ne smijemo ishitreno
odbaciti intrigantnu pretpostavku koju je iznio Cyrus Gordon, da je eteokretski jezik izvorno moda bio semitski. Isto tako, ne smijemo zanemari
ti - izmeu ostalog, i stoga to, kako smo ranije spomenuli, eeni sebe
smatraju potomcima zajednikog semitskog pretka, ema - da postoji iz
vanredno velik broj jezika, koje danas govori najmanje 50 razliitih etni
kih skupina ratrkanih u izoliranim kavkaskim dolinama. Razumno je
pretpostaviti da jedan ili vie tih jezika moda sadre kljune tragove jezika
'pretpotopnih naroda. Meutim, u vremenu ubrzane specijalizacije bit e
veoma teko pronai osobu, koja e na odgovarajui nain moi objasniti
osamtisuljetni proces razvoja jezika.
Naravno, najuvjerljiviji dokaz - koji e veinu problema o kojima smo
raspravljali u ovoj knjizi moi izbaciti u stratosferu arheolokog zanimanja
- mora proizai iz onoga to su Robert Ballard i njegov kolega, arheolog
Fredrik Hiebert moda ve otkrili, i to e moda otkriti u budunosti, slije
dom svojih istraivanja ljudskih naselja koja lee duboko na dnu Crnoga
mora.

Naime, otkriju li da su ta potonula obalna naselja bila barem na slinom,

a moda i viem stupnju razvoja od Catal Hyka, i da su predstavljali
sredita neke velike sile, morat emo izvriti radikalnu reviziju svih naih
spoznaja o tome kako su i gdje nastale najstarije civilizacije. Morat emo
odbaciti sve stare predrasude da je civilizacija poela u Egiptu, ili da je
povijest poela u Sumeru. Njihovo e mjesto morati zauzeti novo, iako
jo uvijek nesavreno gledite da je prava kolijevka ljudske civilizacije zae
ta u okolici Turske i Crnoga mora. Bez obzira na logistike potekoe
podmorskog i kopnenog istraivanja tog novog podruja, ono nedvojbeno
iziskuje mnogo vee zanimanje javnosti i veu pozornost arheoloke zaje
dnice, nego li mu je do sada pridavana.
James Mellaart jo je 70-ih godina prolog stoljea primijetio, da izvan
redna civilizacija koju je otkrio u Catal Hyku, "blista poput supernove
medu prilino maglovitom galaksijom onovremenih seoskih kultura". A
neto kasnije - iako neposredno prije objavljivanja Ryanove i Pitmanove
hipoteze o crnomorskom potopu - pretpovjesniar Richard Rudgley ovako
je prokomentirao Mellaartovu tvrdnju:
"Budua otkria moda e otkriti da su i druge blistave zvijezde [osim
Catal Hyka] neko sjale na nebeskom svodu neolitike civilizaci
je u Anatoliji i izvan nje."
U svjetlu onoga to su ve otkrili Ballardovi podmorski roboti, Argus i Little
Hercules, Rudgleyeve su rijei uistinu primjerene, ak proroanske. Posve
je mogue da barem neke od tih zvijezda danas lee u nimalo blistavim
vodama Crnoga mora, strpljivo iekujui dan kada e biti otkrivene. Druge
moda lee neotkrivene u Turskoj i okolnim zemljama. Stoga e Ballardova potraga za Noinim potopom moda iznjedriti mnogim drugim otkrii
ma o izvorima nae civilizacije, brojnijima nego li su on ili njegov istraiva
ki kolega Fredrik Hiebert ikada sanjali.

DODATAK

NEKI ZNAAJNI
DOKUMENTI
I. DIO - SRODNE PRIE O POTOPU
1: Iz Knjige Postanka (Jeruzalemska Biblija, Kranska sadanjost, Za
greb, 2004.). Jahvistika predaja ('J') oznaena je normalnim slovima, a
sveenika ('P') kurzivom, sukladno nainu na koji te dvije predaje razdva
ja Richard Elliott Friedman u knjizi Who Wrote the Bible?, London, Jona
than Cape, 1988., str. 54 i dr.
Post 6
"... 5 Vidje Jahve kako je ovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je
svaka pomisao o njegovoj pameti uvijek samo zloa. 6 Jahve se pokaja i u
svom srcu raalosti to je nainio ovjeka na zemlji. 7 Ree Jahve: 'Ljude
koje sam stvorio izbrisat u s lica zemlje - od ovjeka do zvijeri, puzavce i
ptice u zraku - jer sam se pokajao to sam ih napravio.' 8 Ali je Noa naao
milost u oima Jahvinim.
9 Ovo je povijest Noina: Noa je bio ovjek pravedan i neporoan u svom vre
menu. S Bogom je Noa hodio. 10 Tri su se sina rodila Noi: em, Ham i Jafet.
11 I kad je bog vidio kako se zemlja iskvarila - ta svako se bie na zemlji
izopailo - 13 ree Bog Noi: 'Odluio sam da bude kraj svim biima jer se
zemlja napunila opainom; i, evo, unitit u ih zajedno sa zemljom. 14 Na
pravi sebi korablju od smolastog drveta; korablju naini s prijekletima i oblo
i je iznutra i izvana paklinom. 15 A pravit e ju ovako: neka korablja bude
trista lakata u duljinu, pedeset u irinu, a trideset lakata u visinu. 16 Na
korablji naini otvor za svjetlo, zavri ga jedan lakat od vrha. Vrata na kora
blji naini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat. 17 Ja u, evo, pustiti
potop - vode na zemlju - da izgine svako bie pod nebom, sve u emu ima
dah ivota; sve na zemlji mora poginuti. 18 A s tobom u uiniti Savez; ti e
ui u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja ene i ene tvojih sinova. 19

A od svega to je ivo - od svih bia - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da

s tobom preivi, i neka budu muko i ensko. 20 Od ptica prema njihovim
vrstama, od ivotinja prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka ue
k tebi da preivi. 21 Sa sobom uzmi svega za jelo pa uvaj da bude hrana
tebi i njima! 22 Noa uini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvrio."
Post 7
"1 Onda Jahve ree Noi: 'Ui ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio
da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu. 2 Uzmi sa sobom
od svih istih ivotinja po sedam parova: mujaka i njegovu enku; od
neistih ivotinja uzmi po jedan par: mujaka i njegovu enku. 2 (Isto tako
od ptica nebeskih po sedam parova - mujaka i enku -) da im se sjeme
sauva na zemlji. 4 Jer u do sedam dana pustiti dad po zemlji etrdeset
dana i etrdeset noi te u istrijebiti s lica zemlje svako ivo bie to sam
ga nainio.' 5 Noa uini sve kako mu je Jahve naredio.
6 Noi bijae est stotina godina kad je potop doao na zemlju.
7 I pred vodama potopnim uu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova
ena i ene sinova njegovih.
8 (Od istih ivotinja i od ivotinja koje nisu iste, od ptica, od svega to zem
ljom puzi, 9 ue po dvoje - mujak i enka - u korablju s Noom, kako je Bog
naredio Noi.)
10 A sedmoga dana zapljute potopne vode po zemlji.
11 U dan onaj - estote godine Noina ivota, mjeseca drugog, dana u mjesecu
sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske.
12 I udari dad na zemlju da pljuti etrdeset dana i etrdeset noi.
13 Onoga dana ue u korablju Noa i njegovi sinovi: em, Ham i Jafet, Noina
ena i tri ene Noinih sinova s njima; 14 oni, pa sve vrste ivotinja: stoka,
gmizavci to po tlu gmiu, ptice i svakovrsna krilata stvorenja, 15 uu u
korablju s Noom, po dvoje od svih bia to u sebi imaju dah ivota. 16 to
ue, sve bijae par, mujak i enka od svih bia, kako je Bog naredio Noi.
Onda Jahve zatvori za njim vrata.

17 Pljusak je na zemlju padao etrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju

nosile: digla se visoko iznad zemlje. 18 Vode su nad zemljom bujale i visoko
rasle, a korablja plovila povrinom. 19 Vode su sve silnije navaljivale i rasle
nad zemljom, tako te prekrie sva najvia brda pod nebom. 20 Petnaest
lakata dizale se vode povrh potonulih brda.
21 Izgiboe sva bia to se po zemlji kreu: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i
svi ljudi. 22 Sve to u svojim nosnicama imae dah ivota - sve to bijae na
kopnu - izgibe.
23 I s t r e b i se svako bie s povrja zemaljskog: ovjek, ivotinje, gmizavci
i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni to bijahu
s njim u korablji.
24 Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom.
Post 8
1 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke to bijae s njim u korablji,
pa pokrenu vjetar nad zemljom da suzbije vodu. 2 Zatvorie se izvori bezda
na i ustave nebeske, i dad s neba prestade. 3 Polako se povlaile vode sa
zemlje.
Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale, 4 a sedmoga mjeseca, sedamna
estoga dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata. 5 Vode su
neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca po
kau se brdski vrhunci.
6 Kad je izminulo etrdeset dana, Noa otvori prozor to ga je nainio na
korablji; 7 ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetae i dolijetae dok se
vode sa zemlje nisu isuile.
8 Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje. 9 Ali golubica
ne nae uporita nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda jo pokri
vae svu povrinu; on prui ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korab
lju. 10 Poeka jo sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje. 11 Prema
veeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svje maslinov list; tako
je Noa doznao da su opale vode sa zemlje. 12 Jo poeka sedam dana pa
opet pusti golubicu: vie mu se nije vratila.

13 est stotina prve godine Noina ivota, prvoga mjeseca, prvoga dana u mje
secu uzmakoe vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: povr
ina okopnjela.
14 A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijae suha.
15 Tada Bog ree Noi: 16 'Izii iz korablje, ti, tvoja ena, tvoji sinovi i ene
tvojih sinova s tobom. 17 Sa sobom izvedi sva iva bia, sva stvorenja to su
s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce to zemljom puze; neka zemljom vrve,
plode se i na zemlji mnoe!' 18 I Noa izie, a s njime sinovi njegovi, ena
njegova i ene sinova njegovih. 19 Sve ivotinje, svi gmizavci, sve ptice - svi
stvorovi to se zemljom miu - iziu iz korablje, vrsta za vrstom.
20 I podie Noa rtvenik Jahvi; uze od svih istih ivotinja i od svih istih
ptica i prinese na rtveniku rtve paljenice. 21 Jahve omirisa miris ugodni
pa ree u sebi: 'Nikad vie neu zemlju u propast strovaliti zbog ovjeka,
ta ovjeje su misli opake od njegova poetka; niti u ikada vie unititi
sva iva stvorenja, kako sam uinio,
22 Sve dok zemlje bude,
sjetve, etve,
studeni, vruine,
ljeta, zime,
dani, noi
nikada prestati nee.
2: Iz babilonskog epa o Gilgameu, XI. p l , st. 23-171 Kurzivom su oznae
ni tee prevodivi ili pretpostavljeni dijelovi teksta. U uglatim zagradama
nalaze se rijei za koje se moe pouzdano utvrditi da se nalaze u odlomci
ma na mjestima gdje nedostaje dio ploe. Kurzivom u uglatim zagradama
oznaeni su pretpostavljeni dijelovi teksta.
Ploa XI (od stiha 23):
"'Ti, ovjee iz urupaka,
Utnapitime, sine Ubara-Tutua,
sagradi drvenu kuu,
podigni je u lai!
Ostavi bogatstvo, trai ivot,
prezri posjedovanje, spasi ivot.

Donesi u lau ivotno sjeme svake vrste!

Odmah sagradi lau.
Srazmjerna neka bude duina irini!
Spusti je u slatkovodno more
i pokrij krovom!'
Shvatio sam i rekao bogu Ei,
svome gospodaru:
'Uinit u, gospodaru, kako zapovijeda,
sa strahopotovanjem u slijediti tvoje zapovijedi.
Ali to u rei gradu, narodu i najstarijima meu njima?'
Ea otvori usta i ree svome sluzi, meni:
'Ti ljudsko edo, treba da im kae:
Veliki bog Enlil gleda me poprijeko,
i zato neu vie stanovati u vaemu gradu,
neu vie vidjeti Belovu zemlju Enlila.
elim otii do slatkovodnog mora
i stanovati kod Ee, moga milostivoga gospodara.
A vas e blagosloviti svakakvim bogatstvima.
Kad je zablistao prvi trak sunca, poeo sam sve spremati.
Otiao sam do slatkovodnog mora, pribavio drvo i smolu,
napravio plan lae i nacrtao ga.
Sva moja svojta, jaki i slabi, latie se posla.
U mjesecu velikoga amaa bijae zavrena laa.
Sve to sam posjedovao natovario sam,
natovario sam i srebro, i zlato,
i ivotno sjeme svake vrste.
Svu svoju obitelj i najbliu rodbinu
ukrcao sam na lau.
Veliku stoku i male ivotinje ukrcao sam na nju.
Zanatlije svih vjetina pustio sam da uu.
Bog mi je dao odreen rok:
'Uveer, kad vladari tame puste strahovitu kiu,
ui u lau i zabravi vrata!'
Kad doe to vrijeme,
vladari tame spustie strahovitu kiu.
Gledao sam nevrijeme, bilo je strano!
Uao sam u lau i zabravio vrata.

Ogromnu sam barku prepustio kormilaru

Kad je jutro osvanulo,
podignu se crni oblaci kao gavrani.
Bjesnili su svi zli dusi,
svjetlost se pretvorila u tamu.
Juni vjetar je tutnjao,
vode su buei hujale
i ve dostigle planine,
sruile se na sve ljude.
Brat brata vie nije prepoznavao.
I sami se bogovi uplaie potopa,
pobjegoe i popee se na Anuov Brijeg bogova.
uureni kao psi gurahu se medu sobom.
Itar vie kao ena u tekom porodu,
zavija mio glas divne boginje:
'Lijepa zemlja prolih vremena postala je blato,
jer sam zlo govorila na Skuptini bogova!
Kako sam mogla tako zlo govoriti na Skuptini bogova
i objaviti rat za unitenje moga naroda?
Kako sam mogla unititi sve svoje ljude?
Kao u meteu bitke odnijela ih je poplava.
Jesam li zato dala da se ljudi raaju
da sada kao riblje leglo ispunjavaju more!?'
I svi bogovi plau s njom,
pognuti sjede bogovi i plau.
Muka njenih boli zatvara im usta.
est dana i est noi potocima je padala kia.
Sedmoga dana popusti potop,
bila je tiina kao nakon bitke.
More se smirilo, a zlokobna oluja stiala.
Promatrao sam vrijeme, posve se stialo.
Svi su se ljudi pretvorili u blato.
Pusto i jednolino bilo je tlo zemlje.
Otvorio sam okno i svjetlost mi je obasjala lice.
Pao sam niice, sjeo sam i plakao,
plakao sam i suze su mi tekle niz lice.
Pogledao sam prema dalekoj vodenoj pustinji.
Glasno sam jadikovao, jer svi su ljudi poginuli.

Nakon dvanaest dvostrukih sati die se jedan otok.

Laa je plovila prema brdu Nissir.
Nasukala se i vrsto ostala na njemu.
est je dana drao brijeg lau
i nije joj vie dao da se zaljulja.
Kad nastupi sedmi dan, uzeh goluba i pustih ga.
Golub ode i opet se vrati.
Nije naao mjesto na kojemu bi se zaustavio
i stoga se vratio.
Uzeh lastavicu i pustih je.
Lastavica odleti i vrati se.
Nije nala mjesta na kojemu bi se zaustavila
i stoga se vratila.
Uzeh gavrana i pustih ga.
Gavran odleti, vidi kako voda presuuje,
eprka, dere i grake
i ne vrati se vie.
Tada sam ih sve pustio vani,
na sve etiri strane
i prinio janje kao rtvu,
rtveno zrnevlje prosuo sam na vrhu brda,
spalio sam cedrovo drvo i mirtu.
Bogovi su udisali miris.
Ugodno se dizao miris do bogova.
Kao muhe skupili se bogovi nad rtvom.
Kad je stigla gospodarica bogova,
podigla je velike dragulje
koje joj je Anu dao nainiti kao nakit:
'Vi, bogovi! Kao to nikada neu zaboraviti
nakit od dragulja na mome vratu,
tako u misliti na ove dane
i nikada ih neu zaboraviti!
Neka svi bogovi dou na rtvu,
Enlil neka doe!
Ne razmiljajui, on je poslao potop
i moje je ljude osudio na propast.'"

3: Iz: Beros, Babilonske ili Kaldejske povijesti (Babyloniaka), izgubljene

povijesti Babilona koju je u 3. st. pr. Kr. na grkome jeziku napisao babi
lonski sveenik Beros prema djelu Aleksandra Polihistora, grkog gramatiara iz 1. st. pr. Kr. Grki tekst sadran u: F. Jacoby, Die Fragmente der
griechischen Historiker III, C, str. 378-82. [Engl. prijev. u: W. G. Lambert &
A. R. Millard, Atra-hasis: The Babylonian Story of the Flood, Oxford, Cla
rendon Press, 1969., str. 135-6]
"Isti taj Aleksandar, seui jo dalje u prolost od vladavine devetoga kralja,
Ardatesa, sve do desetoga, kojega oni nazivaju Xisuthros, ovako izvjeuje
o onome to kazuju kaldejski tekstovi: Ardatesa je nakon smrti naslijedio
njegov sin Xisuthros koji je vladao osamnaest sara, a za njegove se vlada
vine zbio velik potop o kojemu je ovako zapisano:
"U snu mu se pojavi Kron koji mu ree da e petnaestoga dana mjeseca
daisosa ovjeanstvo biti uniteno potopom. Stoga mu naloi da iskopa
rupu i u nju zakopa poetak, sredinu i zavretak svih zapisa iz Sipara, grada
(boga) Sunca; i da izgradi lau i ukrca se u nju zajedno sa svojom obitelji
i bliskim mu prijateljima., i neka u lau utovari hranu i pie, i u nju ukrca
ptice i ivotinje, a kada sve to uini, neka otplove. Upita li ga tko kamo ide,
neka odgovori: 'Bogovima, da molim za milost ljudima (za blagoslov ljudi).'
On ga poslua te izgradi lau dugu pet stadija i dva stadija iroku, a kada je
uinio sve kako mu bi naloeno, ukrca u nju svoju enu, djecu i najprisnije
mu prijatelje. Tada nastupi potop, a nedugo nakon to su se vode povukle,
Xisuthros pusti nekoliko ptica koje mu se uskoro vratie jer ne naoe hrane
ni uporita nogama. Nekoliko dana poslije, Xisuthros ponovno pusti ptice,
koje se iznova vratie na lau, no toga im puta noge bijahu prekrivene
blatom. A kada ih je pustio trei put, nisu se vratile i Xisuthros zakljui da
je povrina okopnjela. Stoga odigne nekoliko brodskih dasaka i, vidjevi
da se laa nasukala na nekoj planini, iskrca se zajedno sa svojom enom,
kerkom i kormilarom, pade niice na zemlju, podigne rtvenik i prinese
rtvu bogovima, nakon ega nestade zajedno sa svima koji se s njime iskrcae. Uvidjevi da se Xisuthros i njegova pratnja ne vraaju, oni koji su
ostali na lai izau se da ga potrae, zazivajui ga imenom. Vie nikada
nisu vidjeli Xisuthrosa, ali uli su glas koji im je govorio da trebaju tova
ti bogove i znali su da e zbog svoje pobonosti obitavati s bogovima, zaje
dno sa svojom enom, keri i kormilarom. Rekao im je da se vrate u Babi-

lon i da spase siparske zapise, kako im je bilo naloeno te da ih razglase

svim ljudima. A rekao im je i da se nalaze u zemlji Armeniji. Kada su to
uli, prinesu rtve bogovima i otputie se zemljom u Babilon. Dio lae koja
se zaustavila na Gordijskome gorju u Armeniji i danas ondje lei, a tamonji
ljudi s nje struu smolu od koje izrauju talismane. Kada su, tako, stigli u
Babilon, pronali su siparske zapise i, nakon to su osnovali mnoge grado
ve i podigli svetita, iznova su izgradili Babilon."
4: Iz prie o Deukalionu prema Apolodoru iz Atene: Grki uenjak Apolodor iz Atene pisao je oko 140. pr. Kr., a najpoznatiji je po svojim Kroni
kama grke povijesti. Ovdje se koristimo prijevodom Theodorea H. Gastera iz njegove knjige Myth, Legend and Custom in the Old Testament,
New York, Haarper & Row, 1969., str. 84
Apolodor, Knjiga 1.7, 2
Deukalion bijae sin Prometejevi imao je enu Piru, ki Epimeteja i Pandore, prve ene koju stvorie bogovi. Ali kada je Zeus odluio unititi brona
ni narataj ljudi, Deukalion, na savjet Prometejev, izradi lau nalik kove
gu i, natovarivi je svime to im je bilo potrebno, ukrca se u nju zajedno sa
svojom enom. No Zeus izlije silnu kiu s neba na zemlju koja poplavi vei
dio Grke, tako da svi ljudi izginue, osim nekolicine koji su se sklonili na
oblinju visoku planinu. A onda se rascijepe tesalijska brda i sav svijet iza
Istma i Peloponeza bi poplavljen. Ali Deukalion, koji je u lai plovio morem
devet dana i toliko noi, nasue se na Parnasu i, nakon to su kie prestale,
iskrca se ondje i prinese rtvu Zeusu ..."
5: Iz prie o Deukalionu prema Lukijanu iz Samosate
Lukijan iz Samosate (oko 120.-180. po Kr.), roen je u Samosati u drevnoj
Komageni u Siriji, dananjem Samsatu u Turskoj. Bio je govornik i pamfletist, poznat po svojstvenom cinizmu. Izvorni grki tekst njegova djela O
sirijskoj boginji, u kojemu iznosi svoju verziju prie o Deukalionu, 20-ih je
godina prologa stoljea preveo A. M. Harmon, a objavljena je u djelu Lucian (8 sv), prev. A. M. Harmon, London, Heinemann i Cambridge
(Mass.), Harvard University Press, 1925. U prilino promaenom pokua
ju da zadri izvornost Lukijanova arhainog grkog, Harmon je njegovo
djelopreveo na srednjoengleski. Prijevodkojim se ovdje sluimo osuvreme
njena je verzija Lilinah biti-Anat, s prilozima Harolda W. Attridgea i Ro
berta A. Odena, a dostupan je na internetskoj stranici [www.geocities.
com/SoHo/Lofts/2938/deasyria2]

O sirijskoj boici, 12. pogl.

"Mnogi vele da je Deukalion, kojega nazivaju i Sisythes [oblik imena Xisuthros] podigao svetite. To je onaj Deukalion za ijega se ivota dogodio
velik potop. O Deukalionu sam uo priu koju meu sobom pripovijeda
ju Grci njemu u ast, a glasi ovako.
'Ovaj narataj, dananji ljudi, nije bio prvi, jer je prvi narataj bio uniten,
a ovo je drugi narataj koji je potekao od Deukaliona i namnoio se. Prvi
su ljudi, kau, bili veoma okrutni, inili su opaine, nisu se drali prisega,
nisu voljeli strance niti su bili milosrdni prema poniznima; a radi tih prije
stupa zadesila ih je velika nevolja. Iz zemlje su iznenada izbile velike vode
i s neba se spustile velike kie, rijeke su se slijevale u bujicama i more se diglo
visoko, dok se sve nije pretvorilo u vodu i dok svi nisu ieznuli. Samo je
Deukalion radi svoje mudrosti i dobrote ostao meu ljudima kako bi posijao
drugi narataj. A ovako bijae spaen. U svoju je veliku lau ukrcao svoju
djecu i ene, a potom je i sam uao u nju. Za njim su ule svinje, konji, lavovi,
zmije i sve divlje zvijeri, svi stvorovi koji ive na zemlji, u parovima. A sve
ih je srdano primio i nitko mu nije uinio zlo, jer su im bogovi udijelili
veliku milost. Dok je trajao potop, svi su plovili u jednoj lai. Tako Grci
pripovijedaju o Deukalionu.'
13. pogl.
"Ali o onome to se nakon toga dogodilo, stanovnici Svetoga Grada [tj.
Hierapolisa] pripovijedaju priu koja e nas s pravom zauditi. Kazuju o
tome kako se u njihovoj zemlji otvorio velik ponor koji je progutao svu
vodu, a kada se to dogodilo, Deukalion je podigao rtvenike i izgradio
hram iznad ponora i posvetio ga Heri [Atagarti]. Osobno sam vidio tu rupu
koja je veoma malena, a nalazi se ispod hrama. Ne znam je li nekada bila
velika, ali ona koju sam vidio bila je malena."
U spomen na tu priu ine sljedee. Dva put godinje dovode vodu iz
mora u hram. A u tome ne sudjeluju samo sveenici, nego svi ljudi iz Sirije
i Arabije; i svi ljudi iz zemalja iza Eufrata odlaze na More i uzimaju vodu,
koju potom izlijevaju u hramu. Ona se potom slijeva u onu rupu; i premda
je rupa mala, u nju stane velika koliina vode. I pritom govore da je Deu
kalion utemeljio taj obiaj u svetitu, u znak sjeanja na tu katastrofu i na
boansku milost.

28. pogl.
"Hram stoji na brdu u sreditu grada, a okruen je dvama zidovima. Jedan
je zid veoma star, dok drugi nije podignut dugo prije naega vremena. Ulaz
u svetite okrenut je prema sjeveru... a na tome ulazu stoji stup visok 300
hvati koji je ondje podigao Dioniz. Dva puta godinje ovjek se uspinje na
jedan od tih stupova i sedam dana boravi na njegovu vrhu. A vele da to ine
iz ovoga razloga. Obian puk vjeruje da razgovara s bogovima na nebu i
od njih ite blagodati za sav narod sirijski, a bogovi otamo uju njegove
molitve. Drugi, meutim, vjeruju da to ine i zbog Deukaliona, u znak i
sjeanje na onu nevolju kada su ljudi pred potopom bjeali u planine i na
kronje visokih stabala."
[Biljeka autora: U 18. pogl. smo neznatno izmijenili navedeni prijevod,
odluivi se za izraz 'prema sjeveru', umjesto prevoditeljeva nejasnog izra
za 'prema Septemtryonu'.]

II. DIO - PRIE O POTOPU

KOJE GOVORE O PODIZANJU RAZINE MORA
1: Iz djela Filona Judejskog (oko 20. pr. Kr. - 50. po Kr.), aleksandrijskog
filozofa koji je pokuao uskladiti Bibliju s djelima grkih filozofa. Iz Filonova djela 0 nepropadljivosti svijeta [Philo Judaeus, Works, prev. C. D.
Jonge, Bohn's Ecclesiastical Library, 4 sv., 1854.Y]
O razdvajanju Sicilije i Italije
Filon, O nepropadljivosti svijeta, xxvi
"Zamislite kolika su kopnena prostranstva, ne samo ona uz obalu, nego
ak i ona koja su se nalazila posvema u unutranjosti, progutale vode; i
zamislite koliko je velik dio zemlje postao morem kojim danas plove ne
brojeni brodovi. Tko ne poznaje ona najsvetija Sicilska vrata koja su u dre
vna vremena povezivala Siciliju s talijanskim kopnom? I nisu li morska
prostranstva s obje strane uzburkivale silne oluje koje su se meusobno
spajale, dolazei sa suprotnih strana, preplavivi i rastrgavi zemlju meu
njima ... uslijed ega je Sicilija, koja je do tada bila dio kopna, bila primo
rana pretvoriti se u otok."

A kau da su i mnogi drugi gradovi nestali jer ih je progutalo more; jer

govore o tri grada na Peloponezu:
Aigira i zidine lijepe Boure
I prostrani dvori heliki
I mnogi drugi, neko slavni gradovi
Obrasli naplavinama i morskim travama,
koja neko ivjee u blagostanju, a danas lee pod morem."
2: Iz: Diodor Sicilski, Biblioteca Historica ['Historijska biblioteka']
Diodor Sicilski bio je grki povjesniar iz 1. st. pr. Kr., podrijetlom iz Agira na Siciliji. Iz njegovih pisanja saznajemo da je putovao Egiptom u razdo
blju od 60. do 57. pr. Kr., gdje je prouavao arhive kraljevske knjinice u
Aleksandriji. Nekoliko je godina boravio i u Rimu. Posljednji dogaaj koji
je zabiljeio zbio se 21. pr. Kr. Ovdje iznosimo prijevod C. H. Oldfathera
u Diodor of Sicily in Twelve Volumes, sv. III, str. 227 i dr., Loeb Classical
Library, London, Heinemann & Cambridge (Mass.), Harvard University
Press, 1939.
O Crnome moru koje je izvorno bilo jezero i o tome kako je podizanje
svjetskih mora utjecalo na otok Samotraku prije nastanka Dardanela.
Diodor Sicilski, Biblioteca Historica, 5. knjiga, pogl. 47, 4
Neki vele da se taj otok [Samotraka] u drevno doba zvao Samos, ali kada
su se ljudi naselili na otoku poznatome po imenu Trakija, drevni se Samos,
radi slinih imena, poeo nazivati Samotraka po zemlji Trakiji koja lei
nasuprot njega. Naselili su ga ljudi koji su nikli iz same zemlje...
Prvi i izvorni stanovnici toga otoka govorili su jedinstvenim drevnim jezi
kom, i mnoge rijei toga jezika sauvale su se do danas u njihovim rtve
nim obredima. A Samotraani pripovijedaju da je prije poplava koje su
zadesile druge narode njih pogodio straan potop zbog kojega se najprije
prepolovio prolaz izmeu Kijenskih stijena, a potom Helespont.
A Pont [Crno more] koji je u to doba bio jezero, toliko je nabujao od rijeka
koje su u njega utjecale da je, radi silnih voda koje su se u njega izlijevale,

silovito prodro u Helespont i poplavio velik dio azijske obale i potopio

znatan dio nizinskih podruja Samotrake. A upravo su radi toga, kako smo
saznali, u kasnija vremena ribari katkad znali uhvatiti u svoje mree kame
ne kapitele stupova, jer su potopne vode potopile ak i gradove.
Stanovnici koje je zahvatio potop, nastavlja zapis, pobjegli su u vie predje
le otoka. A kako je more sve vie raslo, molili su se svojim bogovima. Bu
dui da su im ivoti bili poteeni, svoj su spas odluili obiljeiti postavlja
njem meaa oko otoka i posvetiti rtvenike na kojima ak i danas prinose
rtve. Iz tih razloga oito je da su upravo oni nastanjivali Samotraku prije
potopa...
I... tvrde da su u toj zemlji roena djeca Zeusa i Elektre, koja bijae jedna
od Atlandianki (ustvari, ki Atlantova), Dardan, Jazion i Harmonija. A
meu njima se isticao Dardan, ovjek koji je zamiljao velike pothvate i
prvi koji je u Aziju doplovio brodom, utemeljio grad Dardaniju i usposta
vio kraljevstvo koje se prostiralo oko grada, koji je u kasnija vremena na
zivan Troja, i svojim je imenom nazvao narod Dardanaca.
3: Diodor Sicilski, u prijev. C. H. Oldfathera u Diodorus of Sicily in Twel
ve Volumes, sv. III, str. 245 i dr., Loeb Classical Library, London, Heinemann & Cambridge (Mass.), Harvard University Press, 1939.
O otoku Rodosu kojim su harale poplave.
Diodor, Biblioteca Historica, 5. knjiga, pogl. 55
"Otok zvan Rodos prvi su naselili Telhini; bila su to djeca Thalatte [Mora]
... Pripovijeda se da su oni prvi otkrili odreena umijea i uveli druge stvari
korisne za ivot ljudi. A ujedno bijahu i prvi narataj ljudi. Kau da su izra
ivali kipove bogova, a neki drevni prikazi bogova dobili su ime po njima..."
56. pogl.
"U poznije doba, kazuje mit, Telhini, unaprijed uvidjevi da e biti potop,
napustie otok i ratrkae se po svijetu. Lik (Lycus) ode u Likiju i ondje, uz
rijeku Ksant podigne hram Apolonu Likijskom. A kada je nastupio potop,
svi ostali stanovnici izginue - a budui da su vode, zbog obilnih kia,
preplavile otok, njegove ravnice pretvorie se u stajaa jezera - ali nekolici
na ih se ipak spasila, uspjevi pobjei u vie predjele otoka. Meu njima

bijahu sinovi Zeusovi. Mit nam dalje kazuje da je Helij, koji bijae opinjen
Rodosom, nazvao taj otok njegovim imenom i uinio da se povuku vode
koje su ga preplavile ... Tada su stvorene Helijade koje su nosile njegovo
ime [a koje J. L. Myers poistovjeuje s prvim minojskim stanovnicima Rodosa] ... Radi tih se dogaaja vjeruje da je to sveti Helijev otok.
Osim to su dokazale svoju nadmo nad svim drugim ljudima, Helijade su
ih nadmaivale i svojom uenou, osobito poznavanjem astrologije; uvele
su i mnoge nove pomorske vjetine i podijelile dan u sate ...
A Makar meu njima otiao je na Lezbos, Kandal na Kos i Etis, otplovivi
u Egipat, gdje je osnovao grad koji ljudi zovu Heliopolom u ast njegova
oca; upravo su od njega Egipani nauili zakone astrologije. Ali kada je u
kasnije doba potop zadesio Grke i veina je ljudskog roda izginula zbog
obilnih kia, na isti su nain bila unitena i sva pisana svjedoanstva; pora
di toga Egipani, iskoristivi povoljnu priliku, prisvojie sebi svo znanje o
astrologiji i upravo radi toga, a budui da Grci, zbog svojega neznanja,
vie nisu polagali pravo na izum pisma, vlada vjerovanje da su Egipani
prvi ljudi koji su otkrili zvijezde. I Atenjani, iako su osnovali grad u Egiptu
koji ljudi zovu Sais, trpjehu od istoga neznanja zbog potopa.

III. DIO - LEGENDA O ATLANTIDI

Iz Platonova Timeja i Kritije. Atenski filozof Platon (427.-348. pr. Kr.) u
poznijim je godinama svoga ivota napisao nekoliko dijaloga. U nekima
od njih raspravu usmjerava njegov uitelj Sokrat. Time) i nedovren Kritija
dva su takva dijaloga, a oba sadre opise legendarne Atlantide, pri emu je
potonji u tom pogledu mnogo iscrpniji. Ovdje se koristimo prijevodom B.
Jowetta, The Dialogues of Plato (3. izd.), Oxford, 1892., sv. 3, u: J. V. Luce,
The End of Atlantis: New Light on an Old Legend, London, Thames & Hud
son, 1969., str. 207 i dr.
1.) Timej, 20 d - 27 a
Kritija. Sluaj, dakle, Sokrate, priu veoma neobinu, ali potpuno istinitu,
koju je potvrdio Solon, najmudriji od sedam mudraca. On bijae roak i
drag prijatelj moga pradjeda Dropida, kako i sam veli u mnogim svojim
pjesmama; ispripovijedao je tu priu mome djedu Kritiji, koji ju je upam-

tio i nama ponovio. Meu drevnima, rekao je, bilo je Atenjana koji uinie
velika i udesna djela, koja su protekom vremena i zbog unitenja ljudskoga
roda zaboravljena, a jedno meu njima nadmauje sva ostala djela. O nje
mu emo sada govoriti. Bit e to dostojan spomenik nae zahvalnosti tebi
i vjerna i dostojna himna u slavu boice na ovaj dan njezine sveanosti.
Sokrat. U redu. A koje je to uveno djelo Atenjana o kojemu govori Kritija
pozivajui se na Solona, a da nije tek izmiljen mit, ve stvarna istina?
Kritija. Ispripovijedat u priu iz vremena poetaka svijeta, koju sam uo
od jednoga starca; jer Kritija je u vrijeme kada ju je kazivao, kako je rekao,
imao gotovo devedeset godina, dok sam ja bio desetogodinjak. Upravo je
bila Kureotida, trei dan Apaturija. Kao i svake godine i tada se sveanost
za nas, djecu, odvijala uobiajenim tijekom. Oevi nam odredie nagrade
za recitiranje. Recitirale su se mnoge pjesme mnogobrojnih pjesnika, a
podosta nas je pjevalo Solonove, u ono vrijeme jo nove. Jedan meu nama,
ili stoga to je to uistinu mislio ili, pak, da ugodi Kritiji, izjavio je kako sma
tra da Solon nije samo najmudriji meu ljudima, ve i najuzvieniji meu
pjesnicima. Starac se, sjeam se dobro, ozario na te rijei i rekao s osmje
hom na licu: 'Doista, Aminandre, da se Solon nije samo uzgred bavio pje
snitvom, ve da je na njemu ozbiljno radio, kao drugi, i da je dovrio pripo
vijest koju je sa sobom donio iz Egipta, te da ga razdori i nedae koje je
zatekao u svojoj zemlji kada se vratio kui, nisu primorale da se posveti
drugim stvarima, vjerujem da bi uivao slavu jednaku Homerovoj ili Hesiodovoj, ili kojeg drugog pjesnika.
A o emu govori ta pria, Kritija?, ree Aminandar.
O najveem od svih djela Atenjana koje je trebalo postati najuvenije, ali
protekom vremena i iskrivljavanjem od strane glumaca, glas o njemu do nas
nije stigao.
Ispripovijedaj nam, ree drugi, itavu priu i reci nam kako je i od koga
Solon uo tu istinitu predaju'
On odgovori: U Egiptu, u delti Nila, u koju se pri kraju rava Nilov tok,
postoji noma zvana Saiska, a i veliki grad u njoj nosi ime Sais i iz toga gra
da potjee kralj Amasis. Stanovnici toga grada uzimaju za svoga osnivaa

boicu koju Egipani zovu Neith i vele da je to ista ona boica koju Heleni
zovu Atena; a Saiani veoma vole Atenjane i govore da su im oni, na neki
nain, srodnici. U taj je grad doao Solon i ondje ga primie uz velike po
asti; a kada je o starim vremenima pitao sveenike koji bijahu u to naju
pueniji, otkrio je da o tim vremenima nema pravoga znanja ni on, ni bilo
koji drugi Helen.
Jednom prilikom, u nastojanju da ih navede da priaju o starinama, poeo
im je pripovijedati o najdrevnijim dogaajima iz naega dijela svijeta - o
Foroneju, kojega nazivaju prvim ovjekom, i Niobi; i o Deukalionu i Piri
koji preivjee potop; i utvrdio je rodoslovlje njihovih potomaka te, odre
divi datume, pokuao je izraunati prije koliko godina su se zbili dogaa
ji o kojima je govorio. Uto jedan od sveenika, koji bijae veoma star, ree:
O, Solone, Solone, vi Heleni jo ste djeca i meu vama nema starog Helena.
Solon ga na to upita to time eli rei. Mladi ste svi, odgovori sveenik,
due su vam mlade jer u njima ne nosite nikakvo davno vjerovanje stvore
no na osnovu starih predaja, niti ikakvo znanje vremenom osijedilo. A
evo to je tomu uzrok. Mnoga su unitenja sustizala ljudski rod na najrazliitije naine, i jo e ga sustizati; vatrom i vodom ona najvea, a ona manja
na bezbroj drugih naina.
Postoji pria, koju ste ak i vi sauvali, da je neko davno Helijev sin Faeton,
upregao konje koji su vukli kola njegova oca i zbog svoje je neumjesnosti
skrenuo s oeve putanje i spalio sve na Zemlji, a i sam je poginuo od udara
munje. Iako ta pria ima oblik mita, u stvarnosti ona govori o tome kako
nebeska tijela koja krue oko Zemlje skreu sa svojih putanja, zbog ega
na Zemlji zbog velikih poara, u velikim vremenskim razmacima, dolazi
do pustoenja. Takva su vremena najpogubnija za one koji nastanjuju brda
i suhe i visoke predjele, za razliku od onih koji obitavaju uz rijeke i na mor
skim obalama.
A od te nas nesree uva izlijevanje Nila, naega spasitelja koji nas nikada
ne iznevjeri. Ali, s druge strane, kada bogovi odlue vodom oistiti Zemlju,
u vaoj e zemlji preivjeti oni koji ive na planinama, pastiri i stoari, dok
one poput tebe, koji ive u gradovima, rijeke odnose u more. U ovoj, pak,
zemlji, ni tada, kao ni u neka druga vremena, polja ne preplavljuju vode s
visina, nego, naprotiv, sve izbijaju i nadolaze odozdo; upravo su radi toga
predaje koje su se ovdje sauvale najdrevnije. Istina je da ljudski rod preiv-

ljava, katkad u veem, katkad u manjem broju uvijek kada ne potraju otre
zime ili kada ega ne odbija. I to se god dogodilo u tvojoj ili u naoj ze
mlji, ili u ijednom drugom podruju svijeta za koji znamo - postoje li
kakva uzviena ili na drugi nain izvanredna djela, o njima su pisali nai
drevni i ti se zapisi uvaju u naim hramovima.
A nakon odreenog razdoblja, kada se vi i drugi narodi tek ponete slui
ti pismom i ponovno sredite sve to je za ivot u gradovima potrebno,
obruava se nebeski val, kao kakva poast, ostavljajui na ivotu samo one
meu vama koji su nepismeni i neobrazovane. Tako morate poinjati
iznova poput djece, ne znajui nita o onome to se meu nama ili meu
vama dogaalo u drevna vremena. A to se tie vaih rodoslovlja koje si
nam upravo nabrojao, Solone, ona su tek poput djejih pria.
Prije svega, vi se sjeate samo jednoga potopa na Zemlji, iako ih je ranije
bilo mnogo. Nadalje, vi ne znate da je vau zemlju neko nastanjivao naj
ljepi inajbolji rod meu ljudima, i da ste vi i itav va grad potekli od
maloga sjemena ili nekolicine meu njima koji su preivjeli. A to ne znate
jer su oni koji su preivjeli to unitenje ve naratajima mrtvi i za sobom
nisu ostavili nijednu pisanu rije. A bilo je to vrijeme prije sveopeg potopa,
Solone, kada je grad koji se danas zove Atena nadmaivao sve u ratu, i u
svim je drugim stvarima bio najbolje ureen od svih drugih gradova, a
kazuje se da je izvodio najuzvienija djela i da je bio najljepi od svih dru
gih gradova pod svodom nebeskim o kojima nam govore predaje.
Solon se udio njegovim rijeima te zamoli sveenike da mu kau sve re
dom o tim drevnim stanovnicima. Slobodno moe uti o njima, Solone,
ree mu sveenik, a to za tvoje, kao i za dobro tvoga grada, a povrh svega,
za dobro boice koja je zatitnica, roditeljica i odgojiteljica obaju naih
gradova. Ona je utemeljila tvoj grad tisuu godina prije naega, primivi
od Geje i Hefesta sjeme tvoje rase, a potom je utemeljila na grad za koji
nai sveti zapisi kau da je osnovan prije 8000 godina.
to se tie tvojih sugraana koji su ivjeli prije 9 000 godina, ukratko u te
izvijestiti o njihovim zakonima i njihovu najslavnijem djelu; o tonim po
jedinostima itave stvari ut emo poslije, u nae slobodno vrijeme, iz sa
mih svetih zapisa. Usporedi li te zakone s naima, uvidjet e da su mnogi
nai zakoni pandan vaim drevnim zakonima.

Prije svega, postoji kasta sveenika koja je odvojena od svih drugih kasta;
nadalje, postoje zanatlije koji sami obavljaju nekoliko zanata i meusobno
se ne mijeaju; a postoji i stale pastira i lovaca, kao i stoara; a uvidjet e,
takoer, da se egipatski ratnici razlikuju od svih drugih stalea i da im zakon
nalae da se iskljuivo posvete vojnim poslovima; tovie, oni nose oklope
i koplja, oruja o kojima je boica poduila meu Azijcima najprije nas, a
u vaem dijelu svijeta najprije vas. Nadalje, to se tie mudrosti, vidi li da
je na zakon od samoga poetka prouavao itavporedak stvari, zahvaaju
i ak proroanstva i medicinu koja daje zdravlje; iz tih boanskih elemena
ta proistjee sve to je neopohodno za ivot ljudi i sva njima srodna znanja.
Taj red i poredak boica je prvo prenijelaiopila vama kada je utemeljila
va grad; ona je odabrala i mjesto na zemlji na kojemu ste roeni jer je znala
da e ta zemlja, zbog harmonije godinjih doba iznjedriti najmudrijima
od svih ljudi. Stoga je boica, koja je jednako voljela rat i mudrost, odabrala
i najprije naselila to mjesto na kojemu je bilo najizvjesnije da e se roditi
ljudi najvie nalik njoj. Ondje ste obitavali i imali ste takve, i jo bolje zako
ne i vrlinama ste nadmaivali sve druge rase, jer postali ste djeca i uenici
bogova.
Naa povijest biljei mnoga velika i udesna djela vae drave. Ali jedno
od njih nadmauje sve druge veliinom i hrabrou. Naime, ta povijest
kazuje o monoj sili koja je bez ikakva povoda pokrenula ratni pohod
protiv itave Europe i Azije, koji je va grad osujetio. Taj je sila stigla s
Atlantskoga oceana, jer u to su doba Atlantikom mogli ploviti brodovi; a
u njemu se nalazio otok, smjeten ispred tjesnaca kojega vi nazivate Heraklovim stupovima. Taj otok bijae vei od Libije i Azije zajedno, i njime se
stizalo do drugih otoka s kojih ste mogli prelaziti na itav kontinent sa su
protne strane koji je okruivao ovo pravo more. A to je more, koje se nalazi
unutar Heraklovih stupova (tj. Sredozemno more) tek luka s uskim prola
zom, dok je drugo more pravo more, a zemlja koja ga okruuje sa svih
strana uistinu se moe nazvati kontinentom bez granica. A na tom je otoku
imena Atlantida, postojalo veliko i udesno kraljevstvo koje je uspostavilo
svoju vlast i nad mnogim drugim otocima, kao i nad dijelom kontinenta.
To kraljevstvo imena Atlantida dralo je pod svojom vlau Libiju unutar
Heraklovih stupova, sve do Egipta, a Europu sve do Tirenije [Etrurije u
Italiji]. Ta mona sila, zdruena u jedno, odluila je najednom pokoriti
nau i vau zemlju, kao i sve zemlje s ove strane Heraklovih stupova. Tada
su se cijelome ljudskom rodu, Solone, snaga i vrlina vaega grada ukazale

u punome sjaju. Nadmaivi sve junatvom i ratnikim umijeem, kao

predvodnik Helena i ostavi sam, jer svi su drugi primorani nevoljom
odustali, doao je va grad u krajnju opasnost, ali je, skrivi najezdu nepri
jatelja, podigao svoj pobjedniki znak i tako sprijeio da budu porobljeni
oni koji jo nisu pali u ropstvo, a sve ostale koji ivimo s ove strane Heraklovih stupova, velikoduno je oslobodio. Ali kasnije, zbog silnih potresa
i poplava, u jednome danu i sljedee kobne noi, utone u zemlju sva vaa
bojna sila, a isto je tako i otok Atlantida potonuo pod morem i nestao.
Radi toga je more u tim predjelima izrazito nepristupano za plovidbu jer
put prijei muljevita podvodna prudina, koja je nastala nakon potonua
otoka.
2.)Kritija, 1 1 3 - 121
"Prilikom podjele - o njoj je ve ranije bilo rijei - bogovi meu sobom
razdijelie cijelu zemlju, ovdje na vee, ondje na manje dijelove, podigoe
sebi hramove i utemeljie rtvene obrede. Otok Atlantidu dobije tada Posejdon i nastani ga svojim potomcima, koje mu smrtna ena rodi u jednom
kraju otoka. Taj je kraj ovako izgledao.
Od mora prema sredini cijeloga otoka pruala se ravnica. Prema predaji,
ona je posebnom ljepotom i iznimnom plodnou nadmaivala sve ravnice.
Pokraj nje, a opet u sredini otoka, uzdizao se onii brijeg na udaljenosti od
pedeset stadija. Na brijegu je, sa svojom enom Leukipom, ivio Eunor,
jedan od tamonjih ljudi, koji su isprva postali iz zemlje. Ki Kleita bijae
jedino Eunorovo i Leukipino dijete.
Kada im ona stasa za udaju, oboje umru. Posejdon opijen Kleitom, sjedini
se s njom, i breuljak na kome je ona ivjela opkoli i dobro utvrdi. Postavio
je, naime!, naizmjenino jedne oko drugih manje i vee pojaseve od zemlje
i vode, i to dva od zemlje i tri ispunjena morskom vodom. Udaljenost
meu pojasevima bila je svuda jednaka, kao da je estarom mjerio iz sredi
ne otoka. Zahvaljujui takvom utvrenju, otok je bio nedostupan ljudima,
budui da u to vrijeme nije bilo ni brodova ni plovidbe. Sam Posejdon,
kao bog, s lakoom uredi sredinji otok: iz izvora izbie na povrinu zemlje
dva mlaza, jedan s toplom, drugi s hladnom vodom, a iz utrobe zemlje
proizvede on raznovrsnu i obilnu hranu.
Izrodi i odgoji pet pari mukih blizanaca. Kad podijeli cijeli otok Atlantidu
na deset dijelova, dade prvoroenome, od najstarijih blizanaca, majino

obitavalite i zemlju oko njega, jer ona je bila najvea i najplodnija. Po oe

voj volji najstariji je sin kao kralj vladao nad ostalom braom, a i ovi su bili
kraljevi i svaki je od njih imao prostran teritorij i vlast nad mnotvom
ljudi. Svim svojim sinovima Posejdon nadjene imena; najstarijem sinu i
kralju Atlant, a po njemu, zato to je bio prvi kralj, dobie ime i cijeli otok
i more zvano Atlantsko.
Ime Atlantova brata blizanca glasilo je na grkome jeziku Eumelos, a na
domaem Gadejros. Eumelos je vladao vanjskim dijelom otoka, dijelom
koji je leao prema Heraklovim stupovima, u smjeru Gadejrijske zemlje,
kako se jo i danas u onome kraju naziva jedna oblast. Moda je Gadejrijska zemlja i dobila ime istodobno kad i Gadejros. Amferej i Euajmon bija
hu imena drugog para blizanaca. Stariji sin, u treem, zvao se Mnesej, a
mlai Autohton. Elasip bijae ime starijeg, a Mestor mlaeg u etvrtome
paru. Stariji u petome paru dobije ime Azaes, a mlai Dijaprep. Svi ovi
Posejdonovi sinovi i njihovi potomci vladali su u toku mnogih narataja,
ne samo kao gospodari mnogih otoka u oceanu, ve su, kao to je to ranije
reeno, proirili svoju vlast na oblasti s ove strane Heraklovih stupova, sve
do Egipta i Tirenije.
Od Atlanta je poteklo uistinu mnogobrojno i uz to veoma potovano po
tomstvo. Poto je kralj, najstariji potomak, uvijek predavao kraljevstvo
opet najstarijem, ono se ouvalo tijekom mnogih narataja. Uz to su Atlantovi potomci stekli toliku silu bogatstva, kakva u prolosti nije steena u
mnogim kraljevstvima, niti e se u budunosti ikada lako stei, te su i grad
i ostalu zemlju snabdjeli svom potrebnom opremom. Kao gospodarima,
dopremao im je mnogo toga iz pokorenih oblasti, ali je sam otok najveim
dijelom pruao sve ono to im je bilo potrebno za ivot.
Prije svega, sve to se dobije iz utrobe zemlje: vrste i topljive rude, i jednu
vrstu rude zvanu orihalk. Danas znamo samo njegovo ime, a onda je orihalk znaio vie od imena. Vadili su ga na mnogim mjestima otoka i, osim
zlata, tadanji su ga ljudi veoma cijenili. Otok je u izobilju raao svime
onime to uma prua tesarima za rad. Bilo je na njemu dovoljno hrane i
za pitome i za divlje ivotinje. Najzastupljeniji na Atlantidi bili su slonovi.
Hranila je ona i ovu, po prirodi najveu i najprodrljiviju ivotinju, ali i
sve ostale: movarske, jezerske, rijene, kao i sve one to ive po brdima i
dolinama.

Osim toga, otok je proizvodio i odgajao mirise koje jo i sada zemlja neg
dje rada: u korijenju, travi, stablima, sokovima to struje u cvijeu ili plo
dovima. Darivala je, zatim, i pitome plodove: suhe i drvenaste. Od suhih,
koji nam slue kao osnovna hrana, a zatim i one koje koristimo kao ugo
dan dodatak, a ije sve vrste ovdje nazivamo jednim imenom - mahuna
ste povre. Od drvenastih plodova, to daju i hranu i pie i ulje, zemlja je
raala i ono lako kvarljivo, koje nam prua zadovoljstvo i doprinosi bo
ljem raspoloenju, a zatim i ono koje nakon veere iznosimo kao ukusan
desert i sredstvo za ublaavanje muka zasienog eluca. Sve ove lijepe i
udesne plodove darivao je tada, u neogranienim koliinama, ovaj sveti
otok obasjan suncem. Primajui sve to od zemlje, oni su podizali sebi hra
move, kraljevske palae, luke, brodogradilita i izgraivali sve ostale kraje
ve. A ureivanje se odvijalo ovim redom. Prije svega premostie vodene
pojaseve, koji su opkoljavali drevni matini grad, i tako probie sebi put iz
dvora prema vanjskom dijelu otoka. A palau sagradie sebi odmah na
poetku, pokraj doma boga i predaka. Primajui ga od prethodnika, svaki
je kralj ukraavao ve ukraeno, i nadmaivao prethodnika koliko je to
mogue, sve dok velianstvenou i ljepotom svojih tvorevina ne dovedoe dvorac do savrenstva koje je zaustavljalo dah.
Izmeu mora i posljednjeg vodenog pojasa prokopae kanal irok tri pletara*, dubok sto stopa i dugaak pedeset stadija. Ue kanala bilo je toliko
da su kroz njega ulazili najvei brodovi. Na taj nain omoguena je plo
vidba u unutranjost otoka kao u neku luku. I kopnene pojaseve, to raz
dvajahu vodene, prokopae u pravcu mostova. irina kanala doputala je
da se jednom trijerom prelazi iz jednoga u drugi vodeni pojas. Kanale
odozgo prekrie, tako da se ispod njih plovilo zahvaljujui visoko nad mo
rem uzdignutim obalama kopnenih pojaseva.
Najvei pojas, ispunjen morskom vodom, bio je irok tri stadija, a istu je
irinu imao kopneni pojas koji je za njim dolazio. Sljedea dva, vodeni i
kopneni, bili su iroki po dva stadija, a vodeni pojas oko sredinjeg otoka
jedan stadij. Otok, na kojemu se nalazila palaa, imalo je u promjeru dva
stadija. Krunim zidom ogradili su i taj otok i pojaseve, a zid su podigli i
s obje strane mosta irokog jedan pletar. Na mnogim mostovima, smjete
nima preko morskog prolaza, podigoe kule i kapije na sve strane.
* pletar - gr. Stara grka mjera za duinu - 100 stopa, petina stadija, oko 30 metara

Kamen dijelom bijeli, dijelom crni, dijelom crveni, kopali su ispod obale
sredinjeg otoka, i ispod vanjske i unutranje obale kopnenih pojaseva.
Iskopavanjem su istodobno izgradili dvostruka pristanita, unutra izdub
ljena i obloena istim kamenom. A zgrade su bile razliite: neke jednobojne,
druge opet arene, jer su ih gradili od raznobojnog kamenja; arali su ih
ne samo radi zabave, ve da bi im time dali prirodan ar. Tako su i cio kru
ni zid, podignut oko posljednjeg vanjskog vodenog pojasa, obloili bron
com, a inilo se kao da su koristili boju. Unutranji su zid pokrili olovom,
a zid oko same Akropole orihalkom vatrenoga sjaja.
Kraljev grad unutar Akropole bio je ovako utvren. Ondje, u sredini, na
lazilo se nepristupano svetite Posejdona i Kleite, okrueno zlatnim zido
vima. U njemu neko bijae zaeto i roeno deset kraljevia. Upravo su
ondje, svake godine, iz svih deset oblasti prinosili godinju ljetinu kao r
tveni dar svakome od njih. A hram samoga Posejdona bio je dugaak jedan
stadij i irok tri pletara. Njegova je visina djelovala skladno, a u izgledu je
imao neto barbarsko. Cio hram, osim akroterija, prekrili su s vanjske stra
ne srebrom, a akroterije zlatom. to se tie njegove unutranjosti, cijeli strop
napravljen je od slonove kosti, iaran zlatom, srebrom i orihalkom; sve
ostalo: zidovi, stupovi, pod, pokriveni su orihalkom.
U hramu su se nalazili zlatni kipovi: kip boga, toliko velik da on dodiruje
glavom strop, a stoji na kolima kao koija est krilatih konja; oko njega
sto Nereida na dupinima - ondanji ljudi vjerovali su da ih je toliko - a bili
su tu i mnogi drugi kipovi, zavjetni darovi pojedinaca. Vani, oko hrama,
stajali su zlatni kipovi svih deset kraljeva i kraljica. Bili su tu i mnogi drugi
velianstveni zavjetni darovi kraljeva i pojedinaca, kako iz samoga grada,
tako i iz onih vanjskih oblasti kojima su vladali. Veliinom i nainom izrade
rtvenik je odgovarao ovoj raskoi, a i dvor je, takoer, bio u skladu s veli
inom kraljevstva i dekoracijom oko svetita.
Kada je rije o ona dva izvora s neiscrpnim obiljem tople i hladne vode,
koja je i ukusom i odlinim djelovanjem bila udesno pogodna za uporabu,
koristili su ih na sljedei nain: oko izvora podigli su zgrade i plantae
voa kojemu je pogodovalo navodnjavanje, potom bazene dijelom otkrive
ne, a dijelom zimske, pokrivene, pogodne za kupanje u toploj vodi. Bazeni
su bili odvojeni: jedni za kraljeve, drugi za podanike, trei za ene, i pose
bni za konje i tegleu marvu; svaki je bazen bio opremljen odgovarajuom
dekoracijom.

Isteklu vodu sprovodili su dijelom u Posejdonov gaj, gdje je, zahvaljujui

plodnoj zemlji, raslo svakojako drvee boanske visine i ljepote, dijelom,
opet, kroz kanale na mostovima, u vanjske pojaseve. Tu su izgradili bezbroj
svetita mnogim bogovima, mnogo vrtova i vjebalita za ljude i konje,
izdvojene na obim krunim otocima. Osim toga, u sredini najveeg otoka
nalazio se poseban hipodrom irine jednog stadija, koji je svojom duinom
omoguavao utrku konja u cijelome krugu.
Oko hipodroma, s jedne i druge njegove strane, nalazile su se kue veine
pripadnika kraljevske garde; pouzdanijima je dodijeljena straa na manjem
otoku, bliem utvrdi, a najpovjerljiviji meu straarima imali su stanove
unutar Akropole, u neposrednoj blizini palae. Brodogradilita, puna trijera, snabdjeli su svom opremom potrebnom za naoruavanje tih brodova.
A evo kako je bila ureena okolina kraljevskog obitavalita.
Kada se prijeu (palaa) i tri vanjske luke nailazilo bi se na kruni zid. On
je polazio od mora, iao oko najveeg vanjskog pojasa ili luke, na podjedna
koj udaljenosti od pedeset stadija, i zavravao se tamo gdje se kanal ulijevao
u more. Cio je zid bio okruen gusto zbijenim kuama, a kanal i najvea
luka vrvjeli su od brodova i trgovaca pristiglih sa svih strana. Danju i nou
dizala se cika, buka i svakojaka larma uzavrele mase.
O gradu i okolini drevne palae ispripovijedao sam sada gotovo onako
kako je to nekada bilo reeno. Moram, sada, pokuati opisati, po sjeanju,
prirodna svojstva i nain ureenja preostale zemlje. Reeno je, najprije, da
je itava oblast bila veoma uzdignuta i strma prema moru, a oko grada
opet sasvim ravna. Ona ravnica oko ovoga grada i sama okruena planina
ma, koje su se sputale sve do mora, bila je, ustvari, jedna glatka simetri
na povrina, u cjelini duguljastog oblika, duine tri tisue stadija, irine od mora prema unutranjosti - dvije tisue stadija. Ova je oblast u odnosu
na cijeli otok bila okrenuta k jugu, i zatiena od vjetrova sa sjeverne strane.
Prema hvali ondanjih ljudi, planine oko nje nadmaile su mnotvom, veli
inom i ljepotom sve dananje, a na njima je bilo mnogo gusto naseljenih
mjesta, zatim rijeka, jezera i livada ija je hrana bila dovoljna svim vrsta
ma pitomih i divljih ivotinja; a raznovrsna uma pruala je svojim obiljem
i vrstama drvea, neiscrpne sirovine svim zanatima u cjelini i svakom po
jedinano.

Takva su, dakle, bila prirodna svojstva ravnice, a tijekom dugog vremen
skog razdoblja uredili su je mnogi kraljevi na ovaj nain: imala je ona vema
oblik pravilnog, duguljastog etverokuta, a neravnine su poravnali iskopa
vanjem kanala oko nje. to se tie dubine, irine i duine kanala, premda
su nevjerojatne vijesti o postojanju i takvog djela ljudskih ruku, meu osta
lim djelima, ipak moram ispriati ono to sam saznao. Iskopan oko cijele
ravnice u duini od deset tisua stadija, kanal je imao svuda irinu jedan
stadij i dubinu jedan pletar. Prihvaajui vodu koja se slijevala s planina,
on je sprovodio oko ravnice i pristiui s obje strane u grad, tu je putao
da se izlije u more.
Iz gornjeg dijela kanala prosjeeni su kroz ravnicu, na meusobnoj udalje
nosti od sto stadija, pravocrtni kanali oko sto stopa, koji su se ponovno
ulijevali u kanal na strani okrenutoj prema moru. Tuda su s planina dopre
mali drva u grad i dovozili sebi amcima ostalu ljetinu, poto su prokopali
poprene plovne kanale izmeu pravocrtnih i prema gradu. Ljetinu su
ubirali sa zemlje dva puta godinje, budui da su zimi koristili padaline
koje im je Zeus darova, a ljeti kanalima sprovodili izvorsku vodu.
Kako je u ravnici bila organizirana vojska od ljudi sposobnih za rat? Pre
ma odredbama, svaki od postojeih ezdeset tisua klerova - povrina
jednog iznosila je deset stadija kvadratnih - davao je jednog zapovjednika.
Pria se da je na planinama i u ostaloj zemlji ivjela nepregledna ljudska
masa, koju su zapovjednici, prema oblastima i naseobinama, podijelili
medu tim klerovima. Shodno postojeoj naredbi, zapovjednik je davao za
rat: za deset tisua bojnih kola esti dio jednih bojnih kola, zatim dva konja
i dva jahaa, dvokolicu bez sjedita, borca na kolima naoruanog malim
titom, vojnika na kolima kao koijaa za oba konja, dva hoplita, dva strijel
ca, dva prakaa, tri lako naoruana pjeaka, tri bacaa kamenja, tri baca
a koplja i, naposljetku, etiri mornara za opremanje tisuu i dvjesto bro
dova. Eto tako su rasporedili vojno opremanje kraljevskoga grada. Ostalih
devet oblasti imale su posebno ureenje, ali bi trebalo mnogo vremena da
se o tome pripovijeda.
to se tie ovlasti i poasti, one su bile ovako od poetka odreene. Svaki
od desetorice vladara upravljao je iz svoga grada stanovnitvom i veinom
zakona u svojoj oblasti, kanjavajui i ubijajui koga god je elio. Vladari
su, opet, meusobno bili povezani zajednikom vlau, reguliranom pre-

ma Posejdonovim zapovijedima. Te zapovijedi on im dade kao zakon i

natpis, koje su prvi vladari urezali u stelu od orihalka, smjetenu u sredi
njem dijelu otoka, ondje u Posejdonovu svetitu. Tu su se kraljevi okuplja
li svake pete, drugi put svake este godine, jer su istu vanost pridavali
parnom i neparnom broju.
Na okupu su se savjetovali o zajednikim poslovima, ispitivali da li je netko
uinio kakav prekraj, i sudili. Kad god su htjeli da sude, najprije su dava
li jedni drugima ovakav zavjet. Kada kraljevi ostanu sami u Posejdonovu
svetitu, u kojemu su etali bikovi, zamole boga da uhvate njemu omiljenu
ivotinju, a potom love bez oruja, uadima i toljagama. Uhvaenog su
bika, potom, privodili steli i klali ga na njenome vrhu, iznad natpisa.
Osim zakona, na steli se nalazila i zakletva sa stranim kletvama za nepo
slune. Kada su prema svojim zakonima obavili rtvovanje, palili bi sve
udove bika, napunili krater i za svakog kralja ubacivali po jedan ugruak
krvi, a ostalo su izlijevali u vatru, oistivi stelu. Nakon toga, zahvaajui
zlatnim fijalama iz kratera, u vatru su sipali i zaklinjali se: da e suditi
prema zakonima na steli i kanjavati ako je netko uinio kakav prekraj,
da ubudue svjesno nee prekriti nijednu pisanu zapovijed, da e vladati
samo po oevim (Posejdonovim) zakonima i pokoravati se vladaru koji
zapovijeda prema ovim zakonima.
Kad svatko od njih poloi zakletvu u svoje ime i u ime svoga potomstva,
ispije i prinese fijalu kao dar u boji hram, a zatim veera i pobrine se za
njegu tijela. im bi se spustila no i utihnula rtvena vatra, svi oni, obue
ni u veoma lijepu tamnoplavu odjeu, posjedaju na zemlju pokraj uare
nog praha zakletne rtve. Nou, nakon to pogase svu vatru oko hrama,
branili su se i sudili, ako bi netko od njih optuio koga za neki prekraj.
Nakon zavretka suenja, im bi se razdanilo, presudu su zapisivali na zlat
noj zavjetnoj ploi, i kao spomen su je prinosili na dar zajedno sa svojom
odjeom.
Bilo je i mnogo drugih, posebnih zakona o pravima svakoga vladara, a
najvaniji su: da nikada ne podiu oruje jedni protiv drugih, ve da svi
pomognu ako, moda, u nekome gradu netko pokua unititi njihov kraljev
ski rod; i, uope, da se kao preci zajedno savjetuju o ratnim odlukama i
ostalim poslovima; da kralj ne odluuje o smrti nijednog srodnika, ako to
ne bi bilo miljenje bar estorice kraljeva.

Dakle, tu ogromnu i monu vojsku, koja je postojala u onim oblastima,

sakupi Zeus i povede protiv ovih kraljeva.
[Napomena autora: Navedeni je tekst dijelom izmijenjen radi skraivanja
predugih reenica.]

KRAJ