Povijest proučavanja paleolitika u okviru

razvoja europske prapovijesne arheologije

autor Charles F. Knight za publikaciju Henry Fairfield Osborna

 Socijalni okvir
 proučavanje paleolitika, kao dijela
prapovijesti, pojavljuje se u vrijeme raširenih i
ključnih socijalnih promjena u 19. stoljeću
iniciranih industrijskom revolucijom
 „europsko stoljeće“ – (1815-1914) svjedoči
kulminaciji tri dugoročna procesa:
 razvoj svjetske ekonomije
 formiranje moderne države
 uspon znanosti
 razvoj znanosti ovisio je o radikalnoj promjeni
načina na koji se priroda shvaćala,
proučavala i iskorištavala

 razvoj arheologije povezan je s ovim širim

društvenim kretanjima, koja su također
stvorila uvjete za razvoj geologije i
evolucijske misli
 u ovakvim uvjetima dolazi do eksploatacije
prirodnih izvora i razvoja zemljoradnje
 eksploatacija šljunka, gline, izgradnje kanala,
pruga, ekspanzija gradova koji mijenjaju
krajolik i dovode do njegovog različitog
iskorištavanja
 iskorištavanje do tada marginalnih teritorija
 sve ovo dovodi do “isplivavanja” velike
količine arheoloških nalaza
 činjenica da je većina ovih dostignuća
napravljena manualnim radom ide u prilog
uvjetima u kojima su artefakti otkriveni
 formiranjem konceptualnog okvira ovi nalazi
dobivaju na značenju, za razliku od ranijeg
vremena kad pobuđuju puku znatiželju
 prapovijest u kontekstu 19. stoljeća zapravo služi
ideologiji napretka
 što to znači?
 otkriće da je promjena značajka prošlosti i dio
prirodnog reda lijepo su se uklapali u sliku svijeta 19.
stoljeća
 prapovijest potvrđuje i ohrabruje tadašnje mišljenje
da je progres bio neizbježan i civilizacijski
 starije kameno doba promatra se kao znanstveno
proučavanje napretka u prapovijesnim vremenima
Razvoj moderne arheologije
 tri ključna trenutka:

 priznavanje starosti čovječanstvu –

udaljavanje od kreacionističkih ideja o
stvaranju svijeta
 evolucijske ideje koje svoj vrhunac
doživljavaju u djelima C. Darwina
 Thomsenov troperiodni sustav
 Jacques Boucher de Perthes
(1788-1868.)

 carinski službenik
 radi u šljunčarama na rijeci Somme
 jedan od ključnih trenutaka u intelektualnoj povijesti
19. st. je priznavanje starosti čovječanstva
 ključna osoba u ovom procesu
 Jacques Boucher de Perthes
(1788-1868.)

 1841. objavljuje uvjerljiv dokaz o povezanosti litičkih

artefakata (ručnih klinova/šačnika/hand-axe/biface) i
kostiju izumrlih životinja
 ukazuje na egzistenciju ljudi puno prije biblijskog
Potopa
 nije odmah prihvaćeno
 1859. nakon posjeta engleskih znanstvenika dolini
rijeke Somme (Joseph Prestwich, Charles Lyell, John
Evans) priznaje se autentičnost njegovih otkrića
Marcel-Jérôme Rigollot (1786.-1854.)

 potrvđuje de Perthesove opservacije iz

Abbevilla u St. Acheulu i na još jednom

nalazištu u blizini Amiensa
 Jacques Boucher de Perthes
(1788-1868.)

 prihvaćanje de Perthesovih znanstvenih opservacija

zasigurno je djelomično odgođeno i zbog njegovih

neobičnih tumačenja
 fantazije: u hrpama šljunka prepoznaje glave ptica i

ljudi
 John Frere (1740-1802)
 dok je Boucher de Perthes

tretiran s podsmijehom i
ozbiljnom sumnjom u
autentičnost svojih tvrdnji, John
Frere, prije njega, je ostao
potpuno ignoriran
 1800. Society of Antiquaries of

London objavljuje njegov kratki

izvještaj o kamenim oruđima
(šačnicima) iz Hoxne-a u
Suffolku
Charles Darwin (1809-1882.)

 1831-1836. putuje na
HMS Beaglu
 1859. On the Origin of
Species (O porijeklu
vrsta)
 1871. The Descent of
Man
Darwin

 početak modernog razdoblja u znanosti

 temelj moderne biologije

 utjecaj i na filozofiju, geologiju, te druge

znanosti i svjetonazore
Darwin
 prvi autor koji daje znanstveno objašnjenje
evolucijskog procesa:

 rađa se više organizama nego što ih može

preživjeti s obzirom na dostupne resurse
 jedinke svake vrste međusobno se razlikuju
(prisutna je varijacija)
 dolazi do nadmetanja za resurse (organizmi s
boljim prilagodbama imaju statistički veće
šanse za opstanak i reprodukciju i prenošenje
tih dobrih osobina na potomstvo)

 tijekom više generacija organizmi s povoljnim

prilagodbama postat će brojniji unutar
populacije
Darwin
Ima ključnu ulogu u odbacivanju razmišljanja poput:
 stvaranja svijeta i organizama kao rezultata
nadnaravnog djelovanja
 teleološkog razmišljanja prema kojemu sve teži k
određenome krajnjem cilju
 male starosti Zemlje
 statičnog pogleda na svijet i živa bića
(nepromjenljivost organizama)
 antropocentrizma, u kojemu čovjek predstavlja
zasebno stvoren oblik života koji je “iznad” ostaloga
živog svijeta
Alfred Russel Wallace (1823-1913.)
 evolucijsku promjenu objasnio je putem
prirodnog odabira kao i Darwin, o čemu je i
pisao Darwinu

 1858. C. Lyell i Joseph Hooker čitaju

Darwinova i Wallaceova predavanja na
sastanku Linneova društva u Londonu
 nailazi na oštre kritike
Christian J. Thomsen (1788-1865)
 kustos Nacionalnog muzeja
Danske
 1836. u muzejskom vodiču
uvodi troperiodni sustav na
temelju muzejske zbirke
(kameno, brončano, željezno
doba)
 osnova suvremene arheološke
podjele prapovijesti
 1848. izlazi na engleskom pod naslovom A
Guide to Northern Antiquities
 Thomsen postavlja i temelje tipologije
 1860-ih i 1870-ih Hildebrand i Montelius
dotjeruju taj tipološki koncept
 Thomsenova podjela široko je prihvaćena u
cijeloj Europi
 temelj je za sve kasnije kronologije
 1865. John Lubbock (1834.-1913.) u svojoj
knjizi Pre-historic Times podijelio je kameno
doba na paleolitik i neolitik
 Lubbock je ovdje definirao paleolitik kao:

“ranu fazu ljudskog razvoja kada su izrađivani

samo kameni artefakti od lomljenog kamena,
a brojne životinjske vrste koje su danas
izumrle još uvijek su postojale”
 1866.(1872.) Hodder Westropp uvodi pojam
mezolitik
 u početku se pod ovim terminom
podrazumijevalo svašta, a nije se odnosio
samo na postglacijalne lovce skupljače
 tek početkom 20.st. termin mezolitik dobiva
svoje pravo značenje
 Lewis Henry Morgan (1818-1881.)
Edward Tylor (1832-1917.)

 troperiodni socijalni sistem

 divljaštvo (lovačko-sakupljačke zajednice)

 barbarstvo (zemljoradnici i stočari)
 civilizacija (pojava pisma)
 Morgan & Tylor

 svaki naredni stupanj napredniji je od onog

prethodnog, a sam napredak upravljan je

socijalnim darvinizmom (manje napredna
društvena organizacija zamijenjena je
naprednijom, tj. razvijenijom)
Francuska tradicija
 Boucher de Pertes (1788.-1868.)

 Edouard Lartet (1801-75.)

 Gabriel de Mortillet (1821-1899.)

 sistematizirali i podijelili paleolitik, što će postati

klasični slijed za ovo prapovijesno razdoblje

 deskriptivni termini koje oni koriste preuzimaju se u

većem dijelu Europe, a kasnije i u Africi i Aziji

 Edouard Lartet (1801.-1871.)
 paleontolog
 1863. počinje s istraživanjem špilja u
Dordogni
 paleolitik nije jedinstvena faza u ljudskom
razvoju već cijela serija razvojnih faza koje se
mogu razlikovati na temelju artefakata i
ostataka životinja
 na temelju paleontoloških kriterija napravio je
podjelu na:
bizonovo doba
sobovo doba
doba mamuta i vunastog nosoroga
doba špiljskog medvjeda

 posljednja dva razdoblja ne mogu se

vremenski razlikovati
 Lartetovoj podjeli Félix Garrigou dodaje i

razdoblje vodenkonja koje prethodi

spomenutim razdobljima
Gabriel de Mortillet (1821.-1898.)

 na temelju kulturnih kriterija podijelio je

paleolitik
 1867. razaznaje šelejensku, musterijensku,
solitrejensku i magdalenijensku kulturu
 šelejen – razdoblje vodenkonja
 musterijen – doba mamuta i špiljskog
medvjeda
 orinjasijen – Lartetova kasna faza doba
mamuta i špiljskog medvjeda
 solitrejen – doba soba
 magdalenijen – doba soba
Altamira

 1868. otkriva je lokalni lovac

 1876. Marcelino Sanz de Sautuola otkriva crteže,

artefakte, kosti
 zaključuje da su špiljski crteži djelo kamenodobnih

ljudi
Skeptici
 Gabriel de Mortillet
 Emile Cartailhac
 1888. Sautuola umire
 1902. Cartailhac je posjetio Altamiru i uvjerio
se u autentičnost slikarija
“Mea culpa’ d’un sceptique”

posthumna isprika Sautuoli

 objavljena u L’Anthropologie 1902.

Francuska tradicija

 na rad spomenutih pionira nadovezuju se:

 Denis Peyrony (1869-1954.)

 Abbé Breuil (1877-1961.)
 François Bordes (1919-1981.)
Francuska tradicija
 Sackett je razvoj istraživanja paleolitika u Francuskoj
podijelio na tri dijela:

 Herojsko doba do 1900.

 Tradicionalno razdoblje (1900 - c. 1950.)
 Kronostratigrafski razvoj
Herojsko doba
 otkrića i prihvaćanje špiljske umjetnosti kao
djela paleolitičkog čovjeka
 de Mortillet na temelju klasifikacije oruđa
razlikuje šelejen, musterijen, solitrejen, i
magdalenijen
 primjenjuju se principi stratigrafskog
iskopavanja
 uspostavlja se kronologija u odnosu na
kvartarne studije Agassiza i Pencka
Tradicionalno razdoblje

 revidiraju se ranije de Mortilleove podjele

 Breuil dodaje orinjasijen kao
gornjopaleolitičku industriju prije solitrejena, a
poslije musterijena
Kronostratigrafsko razdoblje
 proučavanje mikrostratigrafije dovodi do revizije
mnogih tradicionalnih okvira, što je kombinirano sa
standardiziranim tipologijama F. Bordesa i D. de
Sonneville-Bordes i J. Perrota

 dvije francuske regije važne su u ovim razdobljima:

riječne terase Somme i Seine na sjeveru i Périgord
koji je danas administrativno dio Dordogne, koja
zauzima središnji dio Akvitanije
 Les Eyzies: Le Moustier, La Madelaine, La Ferrassie,
Laugerie-Haute, Abri Pataud, Combe Grenal
dva procesa imala su snažan utjecaj na
proučavanje europskog paleolitika:
1. utvrđivanje pleistocenske stratigrafije
utemeljene na dubokomorskim bušenjima
morskog tla, čime je utvrđeno ne manje od 8
glacijalnih/interglacijalnih ciklusa u posljednjih
700000 godina; tim je uzdrmana podjela koju
su uspostavili Penck i Brückner 1909. g., a
koja donosi samo 4 glacijalne epizode tijekom
cijelog pleistocena
2. bogatstvo nalaza koji dolaze iz Afrike
 Obitelj Leakey
 Louis Leakey (1903-1972.) rođen u obitelji
britanskih misionara u Keniji
 vjerovao je da su se ljudi razvili u Africi
 1959. potvrđene su njegove teorije
 njegova supruga Mary (1913-1996.) otkriva
1,8 milijuna godina staru lubanju
Zihnjantropus boiseia u kanjonu Olduvai u
Tanzaniji
 Richard Leakey, njihov sin, nastavlja
obiteljsku tradiciju
 Primjena prirodnih znanosti u
arheologiji

 1949. Willard Libby (1908-1980.) američki

kemičar – datiranje pomoću radioaktivnog
ugljika (14C)
 Lewis Binford i Nova arheologija
 zanimanja i ideologije različitih društava u
kojima arheologija egzistira utječu na samu
arheologiju
 primjer: američka arheologija 60-ih godina 20.
stoljeća (Nova arheologija)
 aktualne teme: rast populacije, njegov utjecaj
na okoliš
 odraz u arheologiji: interpretacija prošlosti
kroz ekološke i okolišne modele (Julian
Steward, Gordon Willey, Grahame Clark)
 Kulturna ekologija

 jedan od pristupa u pokušaju objašnjavanja

mehanizama promjene
 izuzetno utjecajna u sjevernoameričkoj
arheologiji 40ih i 50ih godina 20. st.
 jedan od glavnih uzroka promjena u ljudskoj
kulturi i društvu je odgovor tih društava na
izazove i prilike u okolišu
 Julian Steward (1902-1972.), Leslie White
(1900-1975.), Gordon Willey (1913-2002.)
 Karl Butzer kulturnu ekologiju je opisao kao:

“how people live, doing what, how well, for

how long, and with what human and
environmental constraints”
 Prekretica

 60-te godine prestavljaju prekretnicu u

razvoju arheologije
 nezadovoljstvo

 ne tehnikama iskopavanja, niti primjenom

različitih znanstvenih procedura, nego

zaključcima koji iz njih proizlaze
 kao glavni nedostatak tradicionalne arheologije
navodi se izostanak objašnjenja, osim migracija i
pretpostavljenih utjecaja
 iz ovog nezadovoljstva u SAD-u se rađa New
Archaeology (Processual Archaeology)
 nije dovoljno utvrditi da se nešto dogodilo nego
razumjeti zašto se dogodilo i kako
 velika pažnja pridaje se formacijskim procesima, tj
procesima koji su doveli do preživljavanja arheoloških
nalaza i formiranja konteksta u kojem ih pronalazimo
 inzistiranje na primjeni prirodnih znanosti u

arheologiji rezultat je rastućeg zanimanja za

znanost, razvoja novih tehnologija
 procesualisti: eksplicitne formulacije

pretpostavki i njihovo testiranje teže otkrivanju

univerzalnih zakona koji objašnjavaju ljudsko
ponašanje
 Predstavnici
 Lewis Binford, Kent
Flannery

 Velika Britanija: David L.

Clarke (1937-1976.)
Analytical Archaeology
(1968)
 zagovara primjenu
sofisticiranih kvantitativnih
metoda; koristi ideje iz
drugih područja, npr. iz
geografije
Postprocesualistička arheologija

 80-te godine 20.st.

 nema objektivnog znanja o prošlosti
 kritizira deduktivni pristup procesualista
 najistaknutiji predstavnik Ian Hodder
 feministička arheologija (uloga žena u
prošlosti, kao i danas u arheologiji)
 arheologija etniciteta i identiteta (materijalna
kultura kao pokazatelj zajedničke pripadnosti
ili posebnosti)
 multivocality – ideja prema kojoj arheolozi ne
bi trebali težiti jednom službenom tumačenju
prošlosti nego prihvatiti brojne alternativne
interpretacije
 dovodi do šireg prepoznavanja važnosti

simbolizma, sustava vjerovanja i pojedinca u

društvu
 Prapovijesna arheologija u Hrvatskoj
 2 smjera razvoja:

 iz humanističkih znanosti (Šime Ljubić, Josip

Brunšmid, Viktor Hoffiler)

 iz prirodnih znanosti (Dragutin Gorjanović-

Kramberger)
 Dragutin Gorjanović-Kramberger
(1856-1936)
 Der diluviale Mensch
von Krapina in Kroatien:
ein Beitrag zur
Paläoanthropologie
(1906)
 Život i kultura
diluvijalnog čovjeka iz
Krapine u Hrvatskoj
(1913)
 prvo znanstveno
proučavanje paleolitika
 Hrvatska

 Hrvatsko zagorje

 Istra

 Dalmacija

 Slavonija
 Hrvatsko zagorje

 Krapina

 Vindija

 Vinica

 Velika pećina

 Veternica (južna strana Medvednice)

 Krapina
 istraživanja 1899-1905.
 asistent Stjepan Osterman
 izvrsna metodologija iskopavanja za svoje
vrijeme (stratigrafija, horizontalna distribucija
nalaza)
 litičku industriju pripisuje musterijenu
 Riss/Würm interglacijal
 Vindija
 Stjepan Vuković 1928.
prvi put dolazi na
nalazište
 sljedećih 30 godina
iskopava u Vindiji
 Mirko Malez (1924-
1990)
 1974 -1986.
 reinterpretacije
iskopanog arheološkog
materijala I. Karavanića
 Velika pećina, Veternica

 Velika pećina (Mačkova špilja) 1948 – 1970.

 Veternica – otkrivena 1951. – istraživana u

više navrata
 Istra i Kvarner

 istraživanja M. Maleza

 iskopavanja i rekognosciranja

 rekognosciranje: područje Učke i Ćićarije

 iskopavanja: Šandalja (22 kampanje u razdoblju
od 1962. do 1989.
 Romualdova pećina
 Lopar
 Vladimir Mirosavljević

 Vela jama na Lošinju

 Jamina sredi na Cresu

 Novija istraživanja

 suradnja Odsjeka za arheologiju Sveučilišta u

Cambridgeu sa Arheološkim muzejem Istre,
Odsjekom za arheologiju iz Zagreba pod
vodstvom Prestona Miraclea
 sustavno istraživanje, probna iskopavanja,
rekognosciranja (1995 – 2002)
 Pupićina peć, Vešanska, Šebrn, Klanjčeva,
Nugljanska, Vela, nalazišta na otvorenom
(Kotle, Lokve)
 D. Komšo – revizijska iskopavanja u
Romualdovoj pećini
 Dalmacija

 Š. Batović – otkrio površinske koncentracije

kamenih artefakata na Dugom otoku, u
području Ravnih kotara (između Ljubačkog
zaljeva i Posedarja) – nema iskopavanja

 B. Čečuk – špilja Kopačina (Brač)

 prva istraživanja - F. Bulić i J. Szombathy
krajem 19. st.
 Dalmacija

 Vela spila na Korčuli

 zbog svoje kompleksne stratigrafije zasigurno

jedan od najznačajnihih lokaliteta na

istočnojadranskoj obali
 istraživači: M. Gjivoje, Grga Novak, Božidar

Čečuk, Dinko Radić

 Z. Brusić: pećina Vlakno na Dugom otoku
 I. Karavanić:

 Mujina pećina sustavna istraživanja (1995-

2003)
 poznata u literaturi od 1978.
 Velika pećina u Kličevici (probno iskopavanje
2006., sustavna istraživanja 2013-2015)
 Slavonija

 M. Malez i Josip Kunkera na prostoru Požeške

kotline provode terenski pregled

 zabilježene su brojne površinske koncentracije

litičkih artefakata
 nema iskopavanja

 Zarilac: kratkotrajno zaštitno istraživanje