PRAPOVIJEST

IZVORI

Povijest je znanost koja proučava i objašnjava prošlost ljudskog društva; prošlost nakon pojave
pisma.

Prapovijest je prošlost čovječanstva prije pojave pisma čije se proučavanje temelji na ostatcima i
tragovima (oruđe, oružje, predmeti svakodnevne uporabe, građevine i njihovi tragovi, tragovi u
prirodi).

Povijesni izvori su sve ono na temelju čega možemo proučiti prošlost ljudskih zajednica ili steći
saznanja o životu ljudi.

 PISANI
- pisana svjedočanstva o životu ljudi, npr. razni zapisi na kamenu, glinenim pločicama, drvu ili
tkanini, knjige, računalni zapisi; razni tekstovi, razna pisma

a) Paleografija – pomoćna povijesna znanost koja se bavi proučavanjem razvoja pisma kroz povijest
te praksa čitanja i dešifriranja starih rukopisa s ciljem da se omogući ispravno čitanje i odredi vrijeme
i mjesto nastanka starih rukopisa i natpisa

b) Epigrafika – pomoćna povijesna znanost koja se bavi proučavanjem pisma na tvrdim

podlogama/materijalima kao što su kamen, glina, drvo, keramika, itd.

c) Numizmatika – znanost koja se bavi proučavanjem starog ili suvremenog kovanog novca kao
predmetima povijesnog, kulturnog i umjetničkog značenja

 MATERIJALNI
- predmetni ostatci ljudskih zajednica / ljudskih aktivnosti, npr. ostaci građevina, oruđa,
oružja, novac i sl.
- Artefakti / nalazi – umjetne tvorevine, predmeti ljudske aktivnosti / djelatnosti
- Lokalitet / nalazište – mjesto s manjom ili većom koncentracijom nalaza, odnosno mjesto
gdje se nalaze tragovi drevnih ljudskih aktivnosti

Prapovijesna nalazišta mogu biti:

1. Općenita nalazišta: naselje, stanište

 npr. naselje tipa tel – višeslojno ravničarsko naselje koje nastaje kada je isto mjesto
nastanjivano stoljećima, tisućljećima
 gradine – naselje na uzvisinama, podizane su na istaknutim povišenim položajima koji
omogućavaju dobru i učinkovitu obranu ili zaštitu od poplava i sl. (kasni neolitik i eneolitik)
2. Nalazišta posebne namjene: grobovi (groblja), ostave, svetišta, kamenolomi, rudnici, ostalo
(mjesta ulova i komadanja životinja, radionice, luke, brodolomi)
 PRIRODOZNANSTVENI
a) Faunistički – kosti, čime su se bavili
b) Botanički – čime su se ljudi hranili
c) Geološki – kako je nešto uspijevalo

METODE ODREĐIVANJA STAROSTI

Kronologija je znanost koja se bavi određivanjem vremena. Johann von Eckant je prvi autor koji
predlaže podjelu prapovijesti na tri doba (kameno, brončano i željezno); publikacija nije imala veći
odjek. Christian Jurgensen Thomsen smatra se ocem arheološke kronološke podjele.
 1) RELATIVNO DATIRANJE
a) Stratigrafija – datiranje prema sliejdovima slojeva koji leže jedan ispod drugog
b) Tipologija – činjenica da različiti tipovi premeta tijekom vremena podliježu promjenama u
oblicima (mijenjanje ukusa i tehnologije)
c) Analiza fluora u kostima – količina fluora u kostima se povećava s vremenom provedenim u
zemlji (kosti upijaju fluor iz vode u tlu)
 analizom fluora D. G. Kramberger utvrdio je istodobnost izumrle faune i ljudskih kostiju na
krapinskom nalazištu i time dokazao geološku starost tih fosila
d) Vodik – test – zbog raspadanja aminokiselina sadržaj vodika se smanjuje (D. G. Kramberger)
e) Palinološko datiranje – datiranje uz pomoć proučavanja peludi (karakterističan oblik i
veličina svakog zrnca)
f) Paleomagnetizam – promjene u magnetskom polju Zemlje (unutar slojeva vulkanskih
nanosa)
 tijekom pliocena i pleistocena bilo je mnogo vulkanskih erupcija, a budući da je talog koji je
rezultat tih erupcija bogat metalnim česticama one će se pri sedimentaciji okrenuti u smjeru
magnetskog polja zemlje
g) Dendrokronologija – metoda koja određuje starost pomoću godova drveta

2) APSOLUTNO DATIRANJE
a) Metoda radioaktivnog ugljika – mjerenje raspadanja radioaktivnog ugljika u kostima, koži,
kosi, drvu… temelji se na odnosu ugljika 12 i ugljika 14 iz atmosfere koji organizam apsorbira
tokom života i koji je nepromjenjiv; nakon smrti apsorpcija ugljika 14 prestaje te se zbog toga
odnos tih dvaju izotopa mijenja kroz vrijeme – moguće odredit koliko je vremena prošlo od
smrti
b) Kalij – argon i argon – argon test – vrijedi za starije nalaze, datiraju se slojevi vulkanskog
podrijetla na području istočne Afrike
c) Termoluminiscencija – primjenjuje se na keramici i pečenim kamenim rukotvorinama (efekt
niske razine zračenja unutar keramike)
d) ESR ( electron spin resonance ) – mjerenje broja uhvaćenih elektrona u zubnoj caklini, koja ih
je akumulirala razmjerno radioaktivnosti okoliša u koji je zub bio ukopan; glavni izvori
radioaktivnosti su uran, torij i kalij
e) Racemizacija aminokiselina – promjena aminokiselina kroz vrijeme (fosilni nalazi)

Koju metodu apsolutnog datiranja ćemo upotrijebiti zavisi o starosti nalaza, geološkim uvjetima te
vrsti uzorka.

EVOLUCIJA

Tales prvi logično protumačio zbilju svijeta, odvojio mitologiju od filozofije.

Aristotel daje racionlano objašnjenje za prirodne fenomene te organizaciju živog svijeta.

Plinije Stariji – „Historia naturalis“ knjige

Kršćanstvo – Scala naturae – vrhunac svega

Sveti Augustin – uzima Bibliju kao izvor koji nudi odgovor

James Ussher – nadbiskup, odredio datum stvaranja svijeta 23.10.4004. g. pr. Kr.

Srednji vijek – čitanje antičkih pisaca, nema znanstvenih metoda

Zemljopisna otkrića (1492.) – spoznaja o biološkim oblicima

POČECI ČOVJEKA

- prije 7-5 mil. g. cijepanje: od primata razvijaju se pongidi i hominidi

Ljudska evolucija ogleda se u sličnoj anatomiji većine pripadnika reda primata:

a) otklon palca šake i stopala (omogućuje hvatanje predmeta)

b) preklapanje vidnog polja (stereoskopski vid – daje bolju percepciju dubine)
c) nokti umjesto kandži
d) veći mozak u odnosu prema tjelesnoj masi
e) dulje razdoblje postnatalne ovisnosti što omogućuje bolje učenje
f) K-strategija (manji broj mladunčadi i veće roditeljsko ulaganje u njih)
g) generalizirana prehrana
h) kompleksna socijalna organizacija

DVONOŽNOST JE PRVA ODLIKA KOJA HOMININE RAZLIKUJE OD OSTALIH PRIMATA!

- tijekom razdoblja krede na tlu Afrike se javljaju hominidi (čovjekoliki majmun) -> Proconsul =
najranija vrsta (i dalje se kreću na četiri noge). Prije 6 mil. g. se odvajaju od roda Pan -> nastaje
Australopithecus (dvonožni hod)

- Australopithecus afarensis („južni čovjek“) – pronađen kostur Lucy; AL 288-1 (Hadar, Etiopija) =
uspravan hod, 3.2 mil. g. pr. Kr.

- kostur tijela znatno napredniji od kostiju glave (dokaz: prilagodba na dvonožan hod)

- očnjaci su manji, ali dalje znatno veći od kasnijih hominina

- zdjelica je široka i kratka

- gubi se otklon nožnog palca

- ODLIKE HOMININA: dvonožni hod, povećan kranijalni kapacitet, kultura i primitivan jezik

- paleolitik: Kada Gona (u Etiopiji) – ostatci oruđa

- na Javi (Indonezija) E. Dubois nalazi Pithecantropus erectusa

- Homo habilis („vješt čovjek“) – prije 2,5 mil. g. (razvio se iz australopiteka)

- anatomske prilagodbe moraju održavati potpunu prilagodbu na dvonožan hod; odnos gornjih i
donjih udova mora biti sličniji današnjim ljudima nego čovjekolikim majmunima, anatomija šake
mora odavati precizan hvat; vrijeme olduvai kulture

- prvi hominin koji napušta pradomovinu bila je skupina ljudi prilagođeni putovanju na duge relacije

- Homo erectus („uspravan čovjek“) – prije 1,7 – 1,5 mil. g. (pojava ljudi na prostoru Europe; izvan
Afrike), koristi vatru (Kina)

- lokalitet Zhoukoudian (AZIJA) rezultirao je nalazima starim 500 000 godina, a popraćeni su brojnom
kamenom industrijom (ašelejen – donji ili stariji paleolitik)

- pronađeni dijelovi lubanje i donje čeljusti prvo objavljene pod nazivom Sinantrophus pekinensis

- znali su kontrolirati vatru i rabit ju za pripremu hrane, proizvodio šačnike

- Homo sapiens neanderthalensis – prije 350 000 g. (srednji paleolitik – musterijen kultura); život u
špiljama

- najpoznatije nalazište u Hrvatskoj je Krapina; brežuljak Hušnjakovo uz rječicu Krapinicu – gornji dio
lubanje C i donja vilica J

- neandretalske lubanje su su niske, izduženog oblika i odlikuju se velikim kranijalnim kapacitetom,

cijela središnja regija lica je izobličena, a nosna šupljina i očne duplje su velikih dimenzija, trup im je
bio masivan, imali su široka ramena i „bačvasti“ prsni koš

- razvili su se iz arhaičnog Homo sapiensa, tj. Homo heidelbergensis u Europi

- započinju „duhovnu revoluciju“ – vjerovanje u zagrobni život

- ime dobio po mjestu Neandertal (dio doline rijeke Dussel, zapadno od Dusseldorfa)

- najpoznatiji lokaliteti su dolina rijeke Neander (mala pećina Feldhofer), La Moustier (kostur
neandretalca), Gibraltar

- Homo sapiens sapiens – prije 35 000. g. (u Africi prije 200 000 g. pr. Kr.); kromanjonci; obrada
kamena i kosti; slikanje

Sjeverna Hrvatska trajno je uklopljena u život i kulturu Panonske nizine i jugoistočnoga alpskog
pretprostora. Istočni dio, Slavonija, Srijem i Baranja, područja su preko kojih se šire utjecaji iz
jugoistočne Europe i dalje iz maloazijskog prostora, ali i s istoka, odnosno iz Zakavkazja i rusko-
ukrajinskih stepa. Lika i Banovina s Kordunom povezana je sa sjeverozapadnim Balkanom i to je
najkraći pravac koji povezuje Panoniju s Jadranom i Mediteranom. Istra, Primorje i Dalmacija rub su
mediteranskoga, civilizacijski u prapovijesti uvijek znatno razvijenoga kruga. Istra je čvrsto povezana s
prilikama u Italiji i alpskome svijetu.

KAMENO DOBA

1) Paleolitik (starije kameno doba) = 2,5 mil. g. pr. Kr. – 10 000 g. pr. Kr. Razdoblje prve
uporabe oruđa od strane hominina.
 dijela se na: najstarijiji (2,5 mil. g. pr. Kr. – 800 000 g. pr. Kr. ), stariji (800 000 g. pr. Kr. – 150
000 g. pr. Kr.), srednji (150 000 g. pr. Kr. – 35 000 g. pr. Kr.), mlađi (35 000 g. pr. Kr. – 10 000
g. pr. Kr.)
2) Mezolitik (prijelazno razdoblje između starijeg i mlađeg kamenog doba) = 10 000 / 8 000 g.
pr. Kr. – 6 000 g. pr. Kr. Početak poljoprivrede.
3) Neolitik (mlađe kameno doba) = 6 000 g. pr. Kr. – 3 500 g. pr. Kr. To je razdoblje prelaska na
sjedilački način života, razvoja poljoprivrede i pripitomljavanja životinja i stvaranja ljudskih
zajednica.

METALNO DOBA

1) Bakreno (eneolitik) = 3 500 g. pr. Kr. – 2 200 g. pr. Kr. Početak pronalaska ruda i taljenja te
upotrebljavanja metala.
2) Brončano = 2 200 g. pr. Kr. – 1 200 g. pr. Kr. Daljnji razvoj metalurgije te početak sve bržeg
razvoja proizvodnje metala.
 3) Željezno = 1 200 g. pr. Kr. – pojava prvih većih država (Rimljana i Grka). Vrhunac obrade
metala i prijelaz u razvijeno društvo.

PALEOLITIK ( STARIJE KAMENO DOBA – 2,5 milijuna godina prije Krista – 10 000 godina prije Krista)

 naziv „paleolitik“ prvi je puta upotrijebio John Lubbock, razdvojivši kameno doba na paleolitik i
neolitik
 započinje u kvataru (IV. i najmlađi odsjek geološke prošlosti)
 prva svjedočanstva o svjesnoj čovjekovoj djelatnosti, dakle o samoj prisutnosti čovjeka na Zemlji
 stariji i srednji paleolitik vrijeme je početne obiteljske okupljenosti ljudskih pojedinaca tj.
grupiranja u manje zajednice koje se bave skupljanjem hrane i vrlo primitivnim lovom
 mlađi paleolitik doba oblikovanja organiziranih obiteljskih i plemenitskih zajednica s dobro
ustrojenom lovnom i ribolovnom privredom i dokazima o postojanju duhovnog života (pokapanje
mrtvih)
 u gospodarskom smislu, paleolitik je razdoblje lova i sakupljanja plodova te nomadskog načina
života
 započinje razvojem hominina prije oko 4 milijuna godina otkrićem oruđa (početak obrađivanja
kosti i kamena)
 prvi siguran dokaz pračovjeka na području Europe su nalazi vrste Homo heidelbergensis
 kult medvjeđe lubanje
 Eoliti – oblici od kamena navodno nastali u doba tercijara (vjerojatno nastalo prirodnim putem, a
ne izradom)
 prema sitnom kiparstvu i špiljskom slikarstvu vidljiv je raskorak između primitivne društvene
strukture i razvijene duhovne nadogradnje
 pleistocen ili ledeno doba
- počinje prije 1,8 milijuna godina
- vrijeme je kada se na Zemlji pojavljuje čovjek kao svjesno, stvaralačko biće
- velike klimatske oscilacije, tj. izmjena ledenih doba ili oledaba (glacijali) s povremenim
toplim razdobljima među ledenim dobima (integlaciji ili termali)
- hladna razdoblja u oledbi – stadijali
- topla razdoblja u oledbi - interstadijali
- snažno ohlađivanje Zemljine površine stvorilo je velike ledene pokrivače, a klimatske su se
zone pomaknule prema ekvatoru
- migracija ili izumiranje životinja
- čovjek se zadržavao u periglacijanim područjima (krajevima koji nisu bili pod neposrednim
utjecajem ekstremnih klimatskih prilika)
 jedan od nalaza je sibirski mamut Berezovka – pronađen gotovo cijeli, zaleđen u uspravnom
položaju; pronađeni ostatci hrane u želucu
 paleolitik je započeo velikim skokom; otkrićem oruđa („produžena čovjekova ruka“)
 u musterijenu, u vremenu neandretalskog čovjeka došlo je do novog velikog skoka, do pokapanja
mrtvih => začetak religioznosti => stvorena je religijska umjetnost: sitna plastika i slikarstvo
* Venera
- ženski statuti razasuti na golemom prostoru od zapadne Europe do Sibira
- napravljeni od bjelokosti (mamutove kljove), kosti, kamena (vapnenac, pješčenjak) i gline
- LOKALITETI: Laspugue, Laussel, Brassempouy, Willendorf, Dolni Vestonice, Kostenki
- smatraju se simbolima kulta plodnosti
- „pramajka“ (magna mater)
- Venere iz Willendorfa i Dolnih Vestonica pripadaju donjoaustrijskom i moravskom prostoru
=> 300 km od nalazišta sjeverozapadne Hrvatske
- ŠPILJSKO SLIKARSTVO: Altamira, Lascaux, Niaux, Combarelles, Les Troi Freres, Font de
Gaume
 vrhunac duhovne revolucije:
a) u franko – kantabrijskom području u obliku slikarstva
b) u rusko – ukrajinskoj zoni u obliku primarne arhitekture
 sredstva za rad preobražavaju se sporo i tijekom mlađeg paleolitika i mezolitika => uočavamo da
je čovjekova djelatnost bila iracionalno (kultovi i umjetnost) i ekološki (arhitektura) uvjetovana
 Hrvatsko zagorje – „kolijevka paleolitika“ na području jugoistočne Europe

DONJI ILI STARIJI PALEOLITIK (2,5 milijuna godina – 180 000)

Zauzima razdoblje tercijara (donji i srednji pleistocen). Započinje obrada kamenog oruđa – kresanih
oblutaka. Prva poznata kultura donjeg paleolitika je olduvai kultura.

 tri žarišta pracivilizacije (tri različita načina proizvodnje kamenog oruđa): možda u današnjoj
Engleskoj, negdje na prostoru današnje jugoistočne Azije, u istočnoj Africi (Tanzaniji)
 Olduvai George, Tanzanija

- najpoznatiji arheološki lokalitet u svijetu sa sedimentima debljine od preko 100 metara, podijeljenih
u 5 stratuma (BED I – V)

- BED I – nastao u vlažnom klimatskom razdoblju

- uz lokalitet se nalazilo pleistocensko jezero

- pronađena pleistocenska fauna, više od 50 djelomično obostrano obrađenih oblutaka pretežno
bazaltnih kvarcnih i kvarcitinih

- primitivno oruđe od kamena => pebble tools => šljunčano oruđe, načinjeno je od velikih komada
šljunčanih oblutaka okresivanjem s više udaraca tj. oblikovanjem radne površine udarcima iz dvaju
osnovnih pravaca u gornjem dijelu oblutaka

 vrijeme Homo habilisa („vješt čovjek“ – sposobnost izradbe prvih alata) i Homo erectusa
 dvostrana obrada oblutaka začetak je skupine jezgraških kultura starijeg paleolitika => arheološki
su određeni kao olduvan ili oldowan => špilja Šandalja I. u Istri (oblutak, najstariji ručno izrađen
predmet na tlu Hrvatske)
 u Europi se pojavljuju oruđa koja su izrađena od odbitaka dobivenih okresivanjem, tj. od ivera
 najstarija iveraška kultura koja je dobila ime prema lokalitetu Clacton – on – Sea jest klaktonijen
 razdoblje razvijenih ručnih klinova naziva se ašelejen prema francuskom nalazištu St. Acheul
(1854.)
 pojavljuje se na području Afrike (1,8 milijuna godina / 1,7 milijuna godina – 250 000), a
rasprostire se i u zapadnoj Aziji te Europi - vrijeme Homo erectusa (kasnije i arhaičnog Homo
sapiensa ili Homo heidelbergensisa)
 kultura ašelejen ima dvije faze:
a) ranu – grublji i deblji šačnici, a rabi se tvrdi čekić (Afrika – eruptiv i kvarcit, Francuska –
rožnjak)
b) kasnu – tanji i simetričniji šačnici, rabi se palica od roga – mekani čekić
 obrađuje se i drvo – pronađena su koplja
 pronađene su prve nastambe – Terra Amata (Francuska) – jedno od najranijih nalazišta nastamba
(450 000 – 380 000)
 lokaliteti ašelejen kulture: Abeville (Francuska), Torralba (Španjolska), Boxgrove (Engleska)
 lokalitet te kulture, Punikve kod Ivanca, nalazi se i u Hrvatskom zagorju, istraživao Stjepan
Vuković
 ručni klinovi pronađeni na lokalitetu:
- primjerak 17 cm pravilna oblika, gruba tehnika okresivanja
- primjerak 10, 5 cm pravilnijeg oblika, gruba tehnika okresivanja
- primjerak nešto veći od 10, 5 cm, bademasta oblika – materijal mlađeg ašelejenskog
razdoblja, npr. u Alloneu ili Venosi u Italiji
 kultura klaktonijen bila je raširena u Engleskoj i Francuskoj, djelomično i u zapadnoj Njemačkoj,
javlja se na ašelejenskim lokalitetima kao sporedna industrija (iver iz Punikva)
 u doba drugog interglacija (prije oko 300 000. g. ) dolazi do podvojanja u iveraškoj kulturi
- oruđe je izrađeno od oblutaka dobivenih okresivanjem – ivera
- najstarija potpuno oblikovana iveraška kultura jest Klaktonijen (zapadna Europa – Engleska i
Francuska, lokalitet eponim Clacton – on – Sea)
- prije 300 000 godina dolazi do prvog podvajanja iveraške kulture odnosno do oblikovanja
tehnike levaloa (levallois) – ime prema francuskom lokalitetu, Zapadna Europa, iver se
dobiva od prethodno posebno priređene jezgre – oruđe relativno pravilna i trokutasta i
bademasta oblika
- udružena s drugim kulturnim pojavama: mikokijenom, tejasijenom i s musterijenom –
zajedno proširena na Bliskom istoku, u sjevernoj i srednjoj Africi

SREDNJI PALEOLITIK (180 000 g. pr. Kr. – 40 000 g. pr. Kr.)

 tradicija istraživanja ovog razdoblja započinje 1899. godine istraživanjem Krapine od 1899. do
1905. (europski važni lokalitet), Dragutin Gorjanović Kramberger
  1928. , iskopavanje Vindije (špilja), Stjepan Vuković (Punikve, Vilenica)
 Mirko Malez (Veternica, Vindija, Velika pećina)
 150 000. – 35 000. g. pr. Kr.
 obilježje ovog razdoblja je musterijenska kultura (razvila se iz klaktonijena):
 pojam musterijan uveo je 1872. godine G. de Mortillet, a lokalitet je Le Moustier u Dordogni
(Francuska), koji je 1864. godine istraživao E. Lartet
 musterijenska kultura je bila rasprostranjena na području gotovo cijele tada nastanjene
Europe, u Maloj Aziji, Palestini i obalnom području sjeverne Afrike
 pronalazimo četiri tipa oruđa:
1) tipično strugalo
2) šarantijen – poprečena strugala, levaloa oblici (strugalo s polukružnim usjekom na
gornjoj strani – vitkije i tanje – Ferassi stil)
3) zupčasto oruđe – udupci i nazupci
4) oruđe s ašelejenskom tradicijom – tip A – šačnici, strugala, šiljci, tip B – strugala, nazupci i
noževi s hrptom
 početak duhovne revolucije! – vjerovanje u zagrobni život te počinju prvi ukopi
 Lokalitet Le Ferassie: otkriveno je šest ljudskih grobova; svaki skelet položen je u umjetno
napravljenu raku, djelomično položen u ispruženo, a djelomično u zgrčenome položaju –
PRVA VRSTA UKOPA
 Lokalitet Monte Circea (Italija): pronađena je lubanja neandretalca u ovalnom krugu od
kamenja, složena u obliku gnijezda – DRUGA VRSTA UKOPA
 od nalazišta musterijenske kulture najpoznatija je Krapina ( brežuljak Hušnjakovo uz rječicu
Krapinicu), polušpilja sa sedimentima debelim 8.8 m – pruža najbolji uvid u musterijenski
kulturni kompleks na tlu sjeverozapadne Hrvatske
 najznačajniji nalaz lubanja C
 materijal je obilježio po stratumima u kojima su nađeni, pa je zahvaljujući tome, kao i
rukopisnoj ostavštini Krambergera, Mirko Malez mogao objaviti nalaze po stratigrafskim
cjelinama
 Gorjanović-Kramberger je podijelio krapinske diluvijalne sedimente u dva kompleksa, donji- I
(0.80 m debljine) i gornji -II (8 m debljine, s devet stratuma)
 primarni materijal čine obluci iz Krapinice (eruptivna kamenje, tuf, kremen, opal, jaspis,
kalcedon, kvarcit)
 najveći dio proizvoda čine strugala trapezoidnih ili trapezu približno sličnih oblika
 Vindija kod Ivanca – špilja s velikom dvoranom (Stjepan Vuković, Mirko Malez)
 Velika pećina na Ravnoj gori te kod Novog Morefa
 špilje Veternice na Medvednici kod Zagreba – kult špiljskog medvjeda (lovački kult) – u
svijetu najpoznatije nalazište u kojem je zastupljen ovaj kult je Drachenloch u Švicarskoj;
pronađene sagorjele medvjeđe kosti i drveni ugljen
 Slivnica i Radovin kod Ražanca (blizu Zadra) – Šime Batović – otvoreno nalazište
 Panjorovic na Dugom otoku – Mirko Malez – otvoreno nalazište
 Pećine u Brini kod Drniša - zatvoreni prostori
 Vela jama na otoku Lošinju – V. Mirosaljević – zatvoreni prostor

GORNJI ILI MLAĐI PALEOLITIK (40 000 g. pr. Kr. – 10 000 g. pr. Kr.)

 počinje prvi oblik umjetničkog stvaranja, počinje ukapanje mrtvih – bujanje duhovnih
manifestacija
 prva prava gornjopaleolitička kultura koju koristi Homo sapiens je orinjačka kultura (40 000
– 20 000)
  najčešći alati su koštani šiljci pune i rascijepane baze, (orinjačka) sječiva, njuškolika i
kobiličasta grebala
 rasprostire se u Europi, Bliksom Istoku i sjevernoj Africi
 LOKALITETI ORINJASIJENSKE KULTURE (HRVATSKA): sjeverozapadna Hrvatska, Velika pećina
– pronađena strugala s dobro retuširanim rubovima – olševski orinjasijen te je pronađeno
više inciziva pećinskog medvjeda koji na prijelazu cakline u korijen zuba imaju urezane
udubine – karakter amuleta, špilja Vindija – vrapčasta keramika, paleolitski i mezolitski
kameni artefakti

 kultura gravetijen (27 000 – 20 000) dobila je ime po lokalitetu Le Gravette u Dordoniji,
Francuska
 tipični alat je graveta – kameni šiljak strmo obrađenog ruba
 pojava ukrasnih predmeta i kultnih simbola – Venera – ženske statuete načinjene od
slonovače (mamutove kljove), kost, kamen (vapnenac, pješčenjak) i pečena glina
 LOKALITETI GRAVETIJEN KULTURE (HRVATSKA): Šandalja II. – postojanje mikrolitičke
produkcije, Velika jama na Lošinju

 kultura magdalenien
 dobila ime po lokalitetu Le Madeleine
 u Hrvatskoj nema nalaza
 vrhunac koštane industrije
 Vela Spila, Pupićina pećina, Šandalja II., Romualdova pećina
 orinjačka kultura = tabori na otvorenom, raščlanjeno oruđe, ukrasi od pužića i zuba

MEZOLITIK, SREDNJE KAMENO DOBA (8 000 g. pr. Kr. – 6 000 g. pr. Kr.)

 grč. meos – srednji, lithos – kamen

 nema društvenih, gospodarskih ni kulturnih promjena
 u razvijenom mezolitiku dolazi do izražaja sklonosti k sitnoj litičkoj industriji, tzv. mikrolitici
 slabo istražen u Hrvatskoj
 u sjevernoj Hrvatskoj imamo nalaze iz Vindije – dokaz za tradicionalni oblik špiljskog stanovanja
zbog promjena klime – borealno razdoblje donosi suhu i toplu klimu
 Pupićina pećina, Vela Spila, špilja Vlakno

NEOLITIK, MLAĐE KAMENO DOBA (približno 6 000 g. pr. Kr. – 3 500 g. pr. Kr.)

 grč. neos – nov, lithos – kamen

 nije svugdje nastao istovremeno - na nekim mjestima nastao je kao rezultat postepenog razvoja,
negdje kao posljedica lokalnog preobražaja, a u neka je područja stigao seobom novog
populacijskog vala kao već sasvim oblikovana kulturna poajva
 goleme promjene u organizaciji gospodarskog i društvenog života te u materijalnoj proizvodnji
 značajne promjene u aspektima života: razvoj poljodjelstva (uzgoj žitarica, kultiviranje biljaka) i
stočarstva (pripitomljavanje i uzgoj životinja), prelazak na sjedilački način života u naseljima
urbanog i ruralnog tipa te dolazi do formiranja zajedničkog jezika
 područje Plodnog polumjeseca
 započinje proizvodnja lončarske odnosno keramičke robe te primjena tehnike glačanja i poliranja
pri izradi kamenog oruđa i oružja
 Gordon Childe uveo je u znanost pojam „neolitička revolucija“ – prva evolucija u povijesti
ljudskog roda koja ima društveno – ekonomski karakter, početak je organizirane, planirane
privredne djelatnosti (proces se razvijao između 12. i 6. tis. g. pr. Kr.)
 u neolitiku, kultura je pojam koji označava postojanje plemena koji žive na određenom području,
jedinstvena i materijalna duhovna kultura; više srodnih kultura naziva se kulturni kompleks, a
unutar jedne kulture može postojati više regionalnih zasebnosti

Periodizacija neolitika:

1. Protoneolitik – kasni mezolitik koji gubi karakteristike klasičnog mezolitika predstavlja

prijelazni ili uvodni dio u neolitičko razdoblje; akeramički neolitik (nedostatak keramike)
2. Stariji ili rani neolitik – starčevačka kultura, impresso kultura
3. Srednji neolitik – danilska kultura, sopotska kultura, vinčanska kultura
4. Mlađi ili kasni neolitik – hrvatska kultura

PROTONEOLITIK: prijelazni, tj. uvodni dio u neolitik; akeramika (nedostatak keramike)

 ostatci grada Jerihona (9 000 g. pr. Kr. – 7 000 g. pr. Kr.) = protuurbano središte, opasano
bedemima, bogati grobni nalazi, ukapanje ispod kućnog poda, u kućama nađene slike = najstariji
grad na svijetu
 Catal Huyuk – seosko naselje (8 000 g. pr. Kr.), svojevrsna utvrda, izdvajanje jedne kuće (hram),
kult prirode (majke zemlje)
 štovanje leoparda; krzno – kad je hladno
 nađeni oltari = hramovi (s ovnovim glavama); mjesto štovanja
 Khirokitija – naselje na Cipru, polukružne kuće, kameni putevi do vode
 Lepenski Vir – Srbija (7 000. g. pr. Kr. – 5 300 g. pr. Kr.), tragovi keramike, ukopi u podu
 neolitik nije svugdje nastao istodobno (negdje nakon vlastitog razvoja, negdje nakon dolaska
određenog utjecaja ili kulture)
 Gordon Childe: pojam neolitička revolucija (podjela na protoneolitik, stariji, srednji i mlađi
neolitik)

STARIJI NEOLITIK
 Starčevačka kultura – veći dio kontinentalne Hrvatske, nazvana po mjestu Starčevo kod Pančeva
u Vojvodini, prvi izraziti predstavnik klasičnog odnosno poljodjelskog keramičkog neolitika na tlu
kontinentalne Hrvatske, klasična se starčevačka kultura rasprostirala na području uže Srbije,
južnog Banata, južne Bačke, Srijema, Slavonije, istočne i središnje Bosne, Kosova i djelomično
sjeverne Makedonije => jamske nastambe (zemunice), blizina vode, skeletni ukopi (bočni,
zgrčeni);
 LOKALITETI: Vučedol (lokalitet Gradac), Sarvaš (lokalitet Vlastelinski brijeg), Vinkovci (Ervenica,
Nama, Tržnica, Zvijezda, Hotel), Slavonski Brod (Igrač i Zadubravlje), Bjelovar (lokaliteti Stara Rača
i Ždralovi), Virovitica (lokalitet Pepelana)
 Pokapanje: pokojnici su se ukapali unutar naselja, ritual pokapanja tipično je neolitički – skeletni,
pokojnik se polaže u ovalnu raku na boku u zgrčenom položaju – pridabanje priloga u grob
pokojniku
 Materijalna ostavština: lončarski proizvodi (svakodnevno posuđe, oslikana keramika), posuđe je
pečeno oksidacijskim postupkom tj. uz snažnu cirkulaciju zraka u lončarskoj peći
 Impresso kultura – područje Dalmacije, život u špiljama, ukopane zemunice
 LOKALITETI: Ižula kod Medulina, Smilčić kod Zadra, Markova špilja (otok Hvar)
 korijeni nastanka prve neolitičke kulture na Jadranu, tzv. impresso keramika, su autohtoni
 nositelji kulture obitavali su uglavnom u špiljama, nema tragova obrade zemlje i uzgoja biljaka,
prisutan je tek poneki pokušaj pripitomljavanja životinja
 novost – prva proizvodnja keramičkog posuđa; keramika je primitivna, izrađivana od
nepročišćene zemlje s mnogo krupnih primjesa kremena i vapnenca, slabo je pečena, a površina
joj uglavnom nije glatka; oblici su kuglasti, polukuglasti, jajoliki, bez posebno izražene noge ili
vrata
 impresso ukras – utiskivanje nokta, prsta ili vrhom bilokakvog zašiljenog predmeta u još mekanu i
vlažnu glinu
 jedan od najčešćih instrumenata otiskivanja u primorskim su krajevima različite školjke ravnih ili
nazubljenih rubova; školjka čančica ili cardium pa se impresso keramika još naziva i cardium
keramika
 u početnoj fazi razvoja motivi su rađeni bez reda i stila, u razvijenoj fazi počinju se otisci
povezivati, grupirati i nastaju cik – cak i valoviti motivi, keramika postaje kvalitetnije rađena, s
manjom količinom kremena, a površina joj je uglačana i premazana tankim slojem fine, razrađene
gline – javlja se tehnika urezivanja; jednostavni geometrijski motivi poput paralelnih crta, nizova
iscrtkanih trokuta ili rombova
 monokromna tehnika – izrađena od pročišćene gline i presvučena tamnosmeđim glatkim
premazom
 u posljednjoj fazi dolazi do prve pojave krivocrtnih motiva – spiralni
 s razvojem keramike, razvija se i društvo – grade se prva stambena naselja, koncentrirana oko
izvora vode, pretežno kružnog tlocrta; stambeni objekti su od pruća i zemlje

SREDNJI NEOLITIK

 Danilska kultura
 LOKALITETI: Danilo, Bribir i Smilčić
 nastavlja se na istim predjelima istočne jadranske obale gdje se prostirala impresso keramička
kultura
 nalazi ove kulture razasuti su u nizu špilja oko Trsta, po jugoistočnoj Istri, na kvarnerskim
otocima, u sjevernoj i srednjoj Dalmaciji, po poluotoku Pelješcu sve do Boke Kotorske
 glavna naselja smještena su na otvorenom prostoru, pretežno u ravnim i plodnim krajevima
sjeverne Dalmacije; kružnog su ili polukružnog oblika, često i s izvorom vode u središtu
 živjelo se u ukopanim kružnim kolibama, u nadzemnim kružnim kućicama (Smilčići) ili u
nadzemnim četvrtastim kućama s podom od nabijene gline (Bribir) – građene su tipičnom
neolitičkom tehnikom od drvenih balvana, granja i pruća, s krovom od slame ili trstike
 Materijalna ostavština: među oblicima izdvajaju se bikoničke zdjele zaobljenog dna; ornamentika
je izvedena udubljivanjem, urezivanjem, žigosanjem, reljefnim oblikovanjem često kombinirana s
crvenom i bijelom inkrustacijom – teži se da se prekrije što veća površina posude, tzv. horror
vacui – strah od praznog prostora, keramička posuda ukrašena reljefnim spiralama (slika), Smilčići

Ulomak oslikane keramičke posude i njezina rekonstrukcija, Smilčić, danilska kultura, 5. tisućljeće
prije Krista, Arheološki muzej u Zadru

Danilska kultura proizvela je riton – oblik posude nna četiri zdepaste noge, s nakošenim
recipijentom i visokom prstenastom ručkom – obredna posuda; obredni rituali vezani su za kult
plodnosti.
 Sopotska kultura – nastala na temelju Starčevačke kulture, prostor Slavonije; lokaliteti: Sopot i
Otok; naselja u močvarnim predjelima, na terasama

MLAĐI NEOLITIK

 Sopotska kultura, Hrvatska kultura, Vinčanska kultura

 antropomorfne skulpture, crveno i crno bojana keramika, ritoni i zvonolike posude
 Vinčanska kultura
 LOKALITETI: Vukovar (Berendijev vinograd), Bapska (lokalitet Gradac)
 dobila je ime prema prapovijesnom naselju Vinče na desnoj obali Dunava (Srbija)
 naselja, nastambe: nalazi iz Bapske, tj. višeslojno naselje na položaju zvanom Gradac utvrđeno je
postojanje nekoliko kuća od kojih je jedna bila dugačka desetak metara, imala je dvije prostorije,
a unutar nje tri su drevna pilona oblikovala neku vrstu predvorja (srodan oblik kasnije će u
arhitekturi biti poznat pod nazivom templem in antis) – 2A2B2C
 Materijalna ostavština: najistaknutiji predstavnik promjena na oslikanom posuđu, dolazi do
promjene u keramičkoj produkciji koja je rezultat promjena tehnološkog postupka -> keramički se
proizvodi peku uz manji dovod kisika, što rezultira tamnim bojama: crnom, sivom,
 tamnosmeđom, kuglasti i polukuglasti ustupaju mjesto bikoničnim oblicima, dominira kaneliranje
i efekt glačanja ili stralucido – smjena slabijeg i jačeg glačanja određenih dijelova posude koje
daje različite zrakaste ili mrežasto koncipirane motive, ubodno-vrpčasti stil ukrašavanja izveden
kombinacijom urezivanih vrpci i niza uboda
 NESTAJE UKRAŠAVANJE UREZIVANJEM I UBADANJEM ZAJEDNO SA POSUDANA NA VISOKOJ NOZI!
 dolazi do pojave crusted slikanja -> boja se nanosi na već gotovu i pečenu posudu, najčešće se
upotrebljava crvena boja, rjeđe bijela, a samo izuzetno žuta (to razdoblje vinčanske kulture
pripada počecima eneolitika)
 utječe na razvitak sopotske kulture
 Sopotska kultura
 LOKALITETI: Sopot, Otok kod Vinkovaca, Orolik, Hermanov vinograd kod Osijeka
 dobila je ime po Sopotu kod Vinkovaca
 rasprostirala se u međuriječju Dunava, Save i Drave, od Srijema na istoku pa negdje do Križevaca
na zapadu; na jugu je mjestimično prošla Savu te nastanila dijelove bosanske Posavine
 nastambe, naselja: nositelji sopotske kulture živjeli su u naseljima smještenim u nizinskim, često
močvarnim predjelima, uvijek u neposrednoj blizini rijeke ili ovećeg potoka, opasivali su naselja
jarkom ili palisadama => PRVA NIZINSKA UTVRĐENA NASELJA U OVOM DIJELU EUROPE (Sopot,
Otok kod Vinkovaca, Orolik, Hermanov vinograd kod Osijeka), u brežuljkastim krajevima naselja
se nalaze na terasama gorskih izdanaka (Bapska, Klokoćevik), unutar naselja nižu se u redovima
pravokutne kuće s jednom ili više prostorija tipične neolitičke građevinske konstrukcije – kostur
od greda, zidovi od šiblja oblijepljena blatom
 Materijalna ostavština: razvila se na temeljima kasne starčevačke kulture pod snažnim utjecajima
iz kruga vinčanske kulture, preuzela tehniku redukcijskog pečenja keramike što je rezultiralo
promjenom u boji keramičkog posuđa, prvotna faza ima posude u obliku amfora i buta sasvim
utilitarnog obilježja, a kod finijeg posuđa prevladavaju plitke i duboke zdjele te lonci oštre
bikonične profilacije, srednji razvojni stupanj ima jak vinčanski utjecaj; primjena kaneliranja i
efekt glačanja u ukrašavanju posuda te ubodno-vrpčasti stil, prepoznatljiv oblik sopotske kulture
jest zdjela na visokoj, šupljoj, ovalnoj profiliranoj nozi (kasnije ta noga poprima trbušasti oblik i
postaje najtipičniji predmet sopotske keramičke proizvodnje), u završnoj fazi odvaja se od
vinčanskog utjecaja – zapostavlja se kaneliranje, a prednjači mu rovašenje (urezivanje
geometrijskih ornamenata čvrstim predmetom u drvo, keramiku i metal) i duborez, a sve je češća
pojava crvenog slikanja, rijetki antropomorfni i zoomorfni kipići
 Hvarska kultura
 LOKALITETI: Markova i Grapčeva špilja na Hvaru, Vela špilja na Korčuli, Grudnja na Pelješcu,
Smilčići kod Zadra
 obilježila istočnu obalu Jadrana i djelomično i naslijedila i smijenila danilsku kulturu
 prostire se na otoku Hvaru (prvobitno otkrivena u Grapčevoj špilji), na cijelom potezu Tršćanskog
zaljeva do južnodalmatinskih otoka, a i u kontinentalnim krajevima – dolina Neretve i u Lici
 možemo razlučiti nekoliko regionalnih varijanta ove kulture:
a) Klasična hvarska kultura na srednjodalmatinskim otocima (lokaliteti: Grapčeva špilja i
Markova špilja na Hvaru, Vela špilja na Korčuli, Grudnja na Pelješcu) – vodeći oblici klasične
hvarske kulture su niske, široke, zaobljene zdjele s prstenastim vratom te jajoliki lonac s
koničnim vratom; posuđe je fino, glačano crno ili tamnosmeđe boje, ukrašeno slikanjem
crvenom, svijetlosmeđom, žućkastom ili sivkastom bojom
b) Lisičićka hvarska kultura (prema lokalitetu Lisičići kod Konjica) u Hercegovini – obilježje
keramike je urezivanje stiliziranih prizora simboličkog ili realnog karaktera
c) Sjevernodalmatinska smilčićka varijanta – izravno se nastavlja na danilsku kulturu, reljefno
spiralno ukrašavanje keramičikog posuđa dostiže vrhunac, slikani elementi pojavljuju se u
 manjoj mjeri; novost: geometrijski motivi ispunjeni bojom – naslijeđe danilske kulture očituje
se u uporabi ritona (u ovom slučaju riton ima noge oblikovane poput ljudskih nogu u
klečećem položaju)

d) zasebnu varijantu čine nalazi u Istri i Hvarskom primorju

BAKRENO DOBA , ENEOLITIK (približno 3 500 g. pr. Kr. – 2 200 g. pr. Kr.)

 lat. aeneus – mjeden, bakren, grč. lithos – kamen

 sve češća pojava metalnih predmeta, u prvom redu bakrenih, ali i zlatnih kao posljedica razvoja
primarne metalurgije – prozvano bakreno doba, halkolitik, kameno – bakreno doba
 izdvajanje novog pretpovijesnog razdoblja moguće je samo kada početak uporabe, u ovom
slučaju metalnih, predmeta povlači sa sobom i promjene u načinu života
 u gospodarstvu dolazi do prevlasti stočarstva nad poljodjelstvom; stočarstvo kao akumulativnija
grana – privredi brže stvara viškove što omogućuje intenzivniju razmjenu i trgovinu, a time i
stvaranje znatnijih materijalnih bogatstava
 formiraju se čvršće povezane i organiziranije patrijarhalne rodovske i plemenske zajednice
 rani eneolitik određuju kulture čvrsto utemeljene u neolitiku s tipičnim neolitičkim obilježjima;
srednji i kasni eneolitik predstavljaju udaljavanje od neolitičkih tradicija, s vrlo jakim naglaskom
na razvoj metalurgije, ali i s važnim društvenim promjenama i raslojavanjima koja će pred kraj
eneolitika dovesti do formiranja prvih plemenskih i rodovskih aristokracija
 prijelazno razdoblje između neolitika i brončanog doba
 4. tis. pr. Kr. dolazi do indoeuropskih seoba
 istraživanje eneolitika u Hrvatskoj započela su Brunšmidovim iskopavanjima na Sarvašu i
Vučedolu, a pravi zamah započinje iskopavanjem R. R. Schmitda na vučedolskom Gradcu, a 1940.
i na Sarvašu
 eneolitički umjetnički naboj vidljiv je u keramičkoj proizvodnji (rijetko u metalnoj)
 proizvodi se zemljano posuđe koje se u oblikovanju črvrsto drži neolitičkih tradicija; vodeći je
oblik bikonična zdjela s jasno profiliranim vratom, ramenom i donjim kroničnim dijelom;
pojavljuju se novi oblici – vrčevi s visokim, vrpčastom ručkom, zlatnim kantanos – pehari s dvije
visoke ručke
 pojavljuju se izduljene, vretenaste amfore, tzv. Fischbutts
 tri najvažnije nove tehnike ukrašavanja eneolitičkog posuđa su duborez, rovašenje i
Furschenstich – brazdasto urezivanje; takvi rovašeni ili izbrazdani motivi ispunjavali su se bijelom
masom, dobivenom drobljenjem školjaka, puževih kućica i slično – postupak inkrustacije
Periodizacija eneolitika:
1. Rani eneolitik – lasinjska kultura
2. Srenji eneolitik – bademska kultura, udaljavanje od tradicije neolitika
3. Kasni eneolitik – kostolačka kultura, vučedolska kultura
 Badenska kultura – uvodi se ritus spaljivanja pokojnika (incineracija). Figurice magne mater.
Vučedol, Sarvaš
 Lasinjska kultura – Lasinje na Kupi, razvoj keramike
 Kostolačka kultura – poveznica između Badenske i Vučedolske kulture; prostor Mađarske i
Slovačke, utvrđena naselja, incineracija i skeletni ukop pokojnika
 Vučedolska kultura – istočna Slavonija i Srijem, naselja na uzvišenim položajima, skeletni i
paljevinski pokopi, antropomorfne figurice (simboli; labrys, solarni kult)

 Lasinjska kultura
 LOKALITETI: Lasinja, Čakovac kod Josipdola, Ašikovac
 naziv dobila prema mjestu Lasinju na rijeci Kupi
 kultura je ostavila tragove po cijelom međuriječju Save i Drave, od Našica i ušća Orljave u Savu na
istoku pa sve do Velebita na jugozapadu; na lokalitetu Hrvatske nije pronađen niti jedan bakreni
predmet
 izvan Hrvatske kultura je poznata u posavskom dijelu sjeverne Bosne, u gotovo cijeloj
kontinentalnoj Sloveniji, u austrijskoj Koruškoj i Štajerskoj, kao i u zapadnoj Mađarskoj s
najgušćom koncentracijom oko Blatnog jezera
 predstavnik eneolitika, ali ima osobine neolitske kulture
 osnova egzistencije je kombinacija poljoprivrede i stočarstva, ali prevaga je na stočarstvu – jedini
znak prave eneolitizacije
 naselja, nastambe: naselja nisu dugog vijeka – ljudi živjeli nomadskim životom u malim
zemunicama ili poluzemunicama; špilje služile kao povremena boravišta (zbog kretanja sa stokom
za ispašom)
 Materijalna ostavština: u keramičkoj proizvodnji također je konzistentna neolitička tradicija
 od eneolitičkih oblika u lasinjskoj kulturi prisutan je vrč s jednom prstenastom ručkom, osobite su
zdjele na visokoj cilindričnoj ili trbušastoj nozi koje imaju široko izvučenu stajaću plohu

 posuđe je pečeno i redukcijski i oksidacijski

 prvi dekorativni stil obilježavaju ukrasi u obliku različitih plastičnih aplikacija, dugmetastih,
bradavičastih i jezičastih, a potom u obliku plastičnih rebara ili malih životinjskih protoma
 drugi dekorativni stil temelji se na tehnikama urezivanja, žigosanja i ubadanja; motivi borovih
grančica, riblje kosti, bodljikave žice
 u završnoj fazi javljaju se krivocrtni motivi u obliku grilandi i polukrugova dok prostor među njima
popunjavaju mrežasti, ljestvičasti i meandarski uzorci
 Bademska kulutura (3 100 – 2 900)
 LOKALITETI: Vučedol, Bapska, Vinkovci, Donja Vrba kod Slavonskog Broda, Sarvaš, Beli Manastir,
Grabrovac kod Đakova
 nazvana je po lokalitetu Baden – Konigshohle u Donjoj Austriji
 raširena je bila po panonsko – podunavskom prostoru od sjeverne i istočne Austrije, Moravske,
Češke, južne Slovačke, dijela južne Poljske, preko gotovo čitave Mađarske sve do sjeveroistočne
Hrvatske, Vojvodine i sjeverne Srbije
 bademska kultura istočne Hrvatske, tj. istočna i srednja Slavonija i Baranja, predstavlja pravi
početak bakrenog doba
 nastambe, naselja: naselja su smještena na riječnim terasama ili izdancima brežuljkastih
sklopova, naselja su konstatirana nizom ukopanih jama od kojih su neke većih dimenzija; mogle
služiti za stanovanje, a ostale kao spremišta smoćnice ili kao jame za otpatke
 pokapanje: prevladava ritus skeletnog pokapanja, ali bademska kultura panonsko – podunavskog
prostora uvela je i ritus spaljivanja pokojnika (pokapaju se unutar naselja, ali u Hrvatskoj nema
tragova)
 gospodarstvo je još uvijek velikim dijelom poljodjelsko, a metalurgija nema gospodarskog
značenja
 Materijalna ostavština: ne obiluje metalnim predmetima, ali keramička proizvodnja nastala je
oponašanjem metalnih uzoraka, karakteristični vrčevi – kuglasti s niskim vratom i niskom
prstenastom ručkom; ukrašeni kaneliranjem, počinju aplicirati ukrase s unutarnje strane

Keramička šalica ukrašena rovašenim trokutima, Hrnjevac, Retz- -Gajary kultura, 4-3. tisućljeće
prije Krista, Arheološki muzej u Zagrebu
 Kostolačka kultura
 LOKALITETI: Cerić Plandište do Vinkovaca – naselja se utvrđuju opkopima i rovovima, Ašikovci
kod Pleternice, Vučedol, Sarvaš
 matično područje kostolačke kulture nalazilo se u današnjoj Šumadiji, sjevernoj Bosni, Slavoniji i
Srijemu
 omogućila stvaranje vučedolske kulture
 naselja, nastambe: nositelji kostolačke kulture gradili su čvrste i trajnije nadzemne stamene
objekte najčešće pravokutnog oblika, pod je od nabijene zemlje, zidovi od drvenih stupova i
pletera premazanih ilovačom
 pokapanje: standardni način pokapanja pokojnika je tradicionalni skeletni ukop u zgrčenom
položaju, ali prisutan je i običaj spaljivanja – pepeo i ostaci spaljivanja polažu se u žaru pa
pokapaju ili se samo spaljeni ostaci stavljaju u jamu koja se pokrije poklopcem
 Materijalna ostavština (keramika): posuđe tamno sivo-smeđe boje, a rijetko izrazito crne,
najtipičnija zdjela gotovo kalotastog oblika bez izraženog dna, umjesto kojeg ima malu ovalnu
udubinu – umbro u sredini
 neprepoznatljiviji oblik je konična ili cilindrična šalica s izuzetno visokom vrpčastom ručkom,
nastao iz klasičnog vrča badenske kulture
 uveli su brazdasto urezivanje, tzv. Furchenstich
 Vučedolska kultura
 eponimni lokalitet: Vučedol
 ishodišno područje vučedolske kulture jest istočna Slavonija i Srijem
 danas pod pojmom vučedolske kulture podrazumijevamo tri vremenska horizonta:
1. horizont pretklasične i klasične vučedolske kulture – istočnoslavonski i srijemski prostor
2. horizont kasne vučedolske kulture i njezine regionalne varijante – širenje od
istočnoslavonskog i srijemskog prostora prema mađarskoj Baranji i rumunjskom Banatu
3. horizont postvučedolskih manifestacija
 nastala u slavonsko – srijemskom prostoru kao rezultat vremena obilježenog velikim etničkim
promjenama što su ih prouzročile migracije istočnih stepskih naroda (tzv. druga seoba stepskih
naroda, koja se obično povezuje s Indoeuropljanima)
 njezini su korijeni u oživljenoj neolitičkoj, preciznije rečeno sopotskoj tradiciji, obogaćenoj
utjecajima eneolitičke kostolačke kulture
 u vučedolskoj su se kulturi spojila nova dostignuća istoka - tu ponajprije mislimo na razvoj
metalurgije – i stari duh panonsko – podunavskoga neolitičkog svijeta
 naselja, nastambe: u vrijeme rane i klasične vučedolske kulture, njezini su nositelji birali za svoja
naselja uzdignute lesne terase uz rijeku i obronke, većina naselja bila je utvrđena strmim
padinama, palisadarna ili vodenim opkopima, u kasnoj fazi dominira gradinski tip naselja/gradine,
živjeli su u sojenicama – kolibe podignute iznad vode drvenim platformama koje nose stupovi,
grade četvrtaste nadzemne s podom od dobro nabijene ilovače
 pokapanje: nema dokaza o pokapanjima pokojnika u grobljima izvan naselja, svi ukopi koje
poznajemo obavljeni su unutar naselja, vrlo često u jamama, podrumima, ukopi su pojedinačni i
grupni
 materijalna ostavština: dominiraju bikonične zdjele, lonci, plitke zdjele razgrnutog oboda i zdjele
sa zaobljenim ramenom, tehnike ukrašavanja su duborez, urezivanje, brazdasto urezivanje i
rovašenje; primjena bijele inkrustacije na crnoj pozdadini, karakterističan je motiv kružnice ili
rozete – pridaje joj se simboličko značenje solarnog kulta; nalaz posude u grobu bračnog para
ukrašena je rozetima koje su ispunjene crvenom bojom – simbolom krvi, rađanja i života – solarni
motivi umiranja i ponovnog rađanja, na vučedolskoj se keramici često pojavljuju i drugi
univerzalni simbolični motivi poput križa i klepsidre, spirala, kružnica, ptice / barske ptice

 keramički predmeti koji su imali kultno obilježje: Vučedolska golubica; uočavamo motiv
dvostruke sjekire ili labrisa – taj bez premca najpoznatiji zapravo je šuplja figura ptice nasađene
na tri noge, na glavi ima otvor, što ukazuje na njezinu funkciju kultne posude

BRONČANO DOBA (2 300 g. pr. Kr. – 750 g. pr. Kr.)

 nova prekretnice: otkriće bronce; slitine bakra i kositra (90% bakar + 10% kositar)
 LEŽIŠTE BAKRA – Srbija (Bor, Majdanpek), srednja Bosna, Slovenija
 LEŽIŠTE KOSITRA – Bosna, Srbija
 sve masovnijom proizvodnjom predmeta od bronce povećana je i efikasnost privređivanja, a
ostvarivani su kontakti i razmjena dobara na širokim prostorima Europe – ti su kontakti omogućili
i ubrzan prodor drugih civilizacijskih stečevina – izumiranje autohtone proizvodnje, ali i „etničke
anonimnosti“
 glavne privredne grane su i dalje stočarstvo i poljodjelstvo, ali sve je značajnija eksploatacija
rudnih bogatstava te snažan razvoj metalurgije što dovodi do izmjene strukture društva, a s tim i
 promjenu u načinu razmišljanja i vjerovanjima – najvažnija tehnika brončanodobne metalurgije –
lijevanje
 izraženo je stvaranje novih profesija, a zbog mogućnosti bržeg bogaćenja i akumuliranja različitih
materijala dolazi do društvenog raslojavanja i stvaranja bogatih, povlaštenih klasa
 u brončanom se dobu pojačava običaj deponiranja – odlaganje i skrivanje određenih vrsta
predmeta
 na Mediteranu se širi uzgoj masline i vinove loze te se razvija brodarstvo – jačanje kontakta
Mediterana i Bliskog Istoka
 bogato opremljeni grobovi – „križevski ukopi“
 vlasništvo nad ležištima ruda, organizacija i kontrola proizvodnje i radioničkih središta te
trgovanje broncom stvorili su novi društveni sloj s političkom moći
 za osiguranje novih bogatstava bila je potrebna kasta ratnika, i ta dobro naoružana „aristokracija“
dobila je vlast, posebno snažnu u razvijenim i naprednim kulturnim sredinama
Periodizacija brončanog doba:
1. Rano brončano doba (oko 2 300 g. pr. Kr. – 1 600 g. pr. Kr.) – vinkovačka kultura, cetinska
kultura
2. Srednje brončano doba (oko 1 600 g. pr. Kr. – oko 1 300 g. pr. Kr.) – vatinska kultura, daljsko
– bjelobrdski kulturni tip
3. kasno brončano doba (oko 1 300 g. pr. Kr. – oko 1 100 g. / 9 st. / 750 g. pr. Kr.)
 proces etnogeneze; poljoprivredno – stočarsko gospodarstvo
 specijalizirani obrtnici: ugledan i utjecajan stalež; pojava ratnika (osiguravanje metala)

RANO BRONČANO DOBA (oko 2 300 g. pr. Kr. – 1 600 g. pr. Kr.)

 pokapanje: brončanodobni grobni ritual bio je jedinstven – radilo se o pokopavanju pokojnika u

zgrčenom položaju pod humak, u grob izrađen od kamenih ploča – PRVA GROBNA ARHITEKTURA
– TUMULI – grobni humak
 gradine: utvrđena naselja na povišenim položajima; tumuli: grobni humci
 Vinkovačka kultura – različita vrsta keramike
 naseljava plodna područja jugozapadne Panonije, a njezini su utjecaji vidljivi na području Istre
 naseljavana su mjesta na kojima su u bakrenom dobu svoja središta imali pripadnici vučedolske
kulture
 Materijalna ostavština: prevladavaju vrčevi, amforice, zdjele s naglašeno izvučenim obodom,
površine posuda često su neukrašene, ali fino izglađene i uglačane; pečene tamnosmeđe
 Cetinska kultura – kameni tumuli, bogati nalazi
 razvila se na području srednjeg Jadrana i njegova neposrednog zaleđa uz rijeku Cetinu
 keramički oblici su heterogeni
 najviše nalaza proisteklo je iz grobova cetinske grupe, ukopanih u grobne humke
 brojni primjerci ranobrončanog oružja – najčešće su to triangularni bodeži (s trokutastim
sječivima), brončani bodež s bogato ukrašenom ručkom iz grobnom humka iz Živalja kod Obrovca
 u keramičkoj proizvodnji prevladavaju geometrijski uzorci – primjer posude tipa Kotovac
 Rano brončano doba Istre:
 slabo poznato; povezanost s eneolitikim supstratom
 razvitak prvih kasteljera (gradinska naselja)
 Tumuli – zgrčeni položaj unutar škrinje
 sjekire s ojačanjima
 Tronošci – specifično za to razdoblje
 proteže se na kvarnerskim otocima i Hrvatskom primorju
SREDNJE BRONČANO DOBA (oko 1 600 g. pr. Kr. – oko 1 300 g. pr. Kr.)

 stabilno doba; izuzetak gradina, skeletni ukopi, žarna polja, društveno raslojavanje
 Vatinska kultura – duži bodeži i nakit (narukvice)
 istočni dio međuriječja Save, Dunava i Drave, srpsko – vojvođansko Podunavlje
 naselja, nastambe: naselja na već postojećim naseljima (telovi – brežuljci nastali nizanjem
naseobinskim slojeva u vis)
 stočarstvo i poljoprivreda predstavljaju gospodarsku bazu života, ali i metalurgija je bila razvijena
 oblicima svog oružja, vatinska kultura pokazuje povezanost s vojvođansko – srpskim Podunavljem
i istočnom Mađarskom

 u srednjem brončanom dobu došlo je i do povezivanje Baranje i sjeveroistočne Slavonije s

kulturnim grupama zapadne Mađarske; pojavili su se tako nositelji vrlo osebujne i dekorativne
keramike, ukrašene bogatim ukrasima ispunjenima bijelom inkrustacijom
 dosad je otkiveno nekoliko naselja s nalazima tzv. panonske (tranadanubijske) inkrustirane
keramike, tj. kulturne grupe
 efektno oblikovanje vrčeva, žara i zdjela, tzv. etažna profilacija/etažno oblikovanje, pojačano je
bogato ukrašenim površinama; urezani, žlijebljeni ili duborezno izvedeni motivi bili su ispunjeni
gustim i širokim namazima bijele inkrustacije koja se sastojala od smjese istucanih školjaka,
vapnenca i svojevrsnog ljepila. Motivi su koncentrični krugovi i stilizirani biljni uzorci.
 uz panonsku inkrustiranu keramiku pojavila se i licenska keramika – Vrčić iz Gušća na Savi je za
licensku keramiku svojstven oblik, ukrašen nizom paralelnih vrpčastih otisaka izvedenima
najvjerojatnije kotačićem i inkrustiranima bijelom bojom
 Licenska kultura – Daljsko – bjelobrdski kulturni tip = paljevinski ukop u žarama, antropomorfna
plastika
 Daljsko – bjelobrdski kulturni tip
 nalazišta groblja s paljevinskim grobovima u žarama, što je kao ritual preuzeto iz tradicije grupa s
inkrustiranom keramikom iz mađarskog Podunavlja
 oblici posuđa odaju novi ukus: poznajemo u prvom redu visoke žare i zdjele - poklopce kao
osnovne dijelove grobnog inventara; osnovno je oblikovanje posve mekano, pa visoki i blagi
ljevkasti vratovi prelaze u obla ramena, a ona opet u trbuhu, često stisnut plastičnom glinenom
trakom, u želji da se naglasi mekoća i podatnost gline kao materijala = etažne posude
 za razliku od gustih i debelih namaza u zgusnutoj dekoraciji panonske inkrustirane keramike,
kakvu smo prethodno opisali, ukras je ovdje koncipiran prozračno, izveden tankim urezivanjem i
finim nanošenjem inkrustacije. Prevladavaju krivolinijski motivi, a čini se da je većina njih
sadržavala simbolično značenje = najjasniji je u tom smislu prikaz kola na ramenu ume iz Dalja
 koncentrični krug simbolizira sunčani kolut koji je u predodžbi inače često povezan s prikazom
kola: putovanje iz života - dana u smrt - i ponovno uskrsnuće - povratak u život, prastari i vječni
simboli - vjerovanje u kult sunca
 veliki idol iz groba u Dalju, visok, 23 cm, prikazuje ženu odjevenu u bogatu haljinu s razgrnutom
suknjom, izvezenu i okićenu brončanim nakitima. Lik nosi pregaču sa simbolima ženstvenosti,
bogatu ogrlicu i ukrase za kosu i glavu (vidljivo na leđima statuete); niz urezanih koncentričnih
krugova na bočnoj strani suknje vjerojatno prikazuje brončane limene našivke (tutule) na odjeću,
ali možda je riječ samo o vezu. Glava nedostaje, ali prema ostalim srodnim idolima vjerujemo da
joj i nije bila posvećena posebna pažnja pri modeliranju
 u arheološkoj je ostavštini naglašen ktonički (podzemni i zagrobni) karakter ovih prikaza, jer su
pretežno nađeni kao grobni prilog, no pojedini nalazi iz naselja svjedoče o tome da je lik,
 najvjerojatnije prikaz božice plodnosti, rađanja i smrti, bio prisutan u kultu, kako u dnevnom
životu tako i u času smrti i pripremi za pokop
 pokapanje: u završnoj fazi srednjeg brončanog doba osnovano je u Lici naselje čije je izvanredno
dobro sačuvano groblje otkriveno u pećini Bezdanjači; nakon sustavnih istraživanja to nam je
nalazište pružilo podatke o vremenu koje je premostilo srednje u kasno brončano doba
 stanovnici spomenutog naselja iskoristili su za polaganje svojih grobova fantastični špiljski prostor
kao prirodnu arhitekturu; tako da su pokojnici zajedno sa svojim grobnim prilozima bili polagani u
prirodne niše i na špiljsko tlo
 vrlo osebujna keramika, ognjišta s brojnim ostacima posuda i kostima divljih i domaćih životinja i
s ostacima neke drevne konstrukcije; uz mnoge su grobove sačuvana žrtvena mjesta, a i pojedini
grobovi sačuvali su tragove ritualnih čina (glinena grobna amfora iz špilje Bezdanjača)
 Istra - gradine imaju vrlo kompleksnoj oblikovanje; pravokutne kuće posložene u gustim
redovima

 (poput košnice) ili o, u nas najstarijoj, megalitskoj kružnoj konstrukciji = TOLOS - grčko svetište
 Lika: izduženi mačevi, povezanost s panonsko – karpatskim prostorom, propugnakuli (sužavanje
ulaza)
 Istra: sakralna arhitektura: Monkodonja i Mali Sveti Anđeo

KASNO BRONČANO DOBA

 vrlo nemirno razdoblje, veći stupanj razvoja metalurgije

 u vremenu kasne bronce gotovo čitavo europsko područje primjenjuje jedinstven pogrebni ritual
- paljevinski; ponegdje je moguće uočiti svojevrsnu tranziciju - naime, tijelo se spaljuje, ali se
grobni prilozi i oprema polažu i rasporedu raspoređuju u grobu kao da je riječ o ukopu tijela.
Pokojnikovi paljevinski ostatci pohranjuju se u posudu - žaru i pokapaju u jednostavne zemljane
rake na prostranim ravnim grobljima - kultura polja sa žarama
 obilježeno raznovrsnim previranjima i etničkim pomicanjima, dolazi do promjena u metalurgiji,
migracija
 kasno brončano doba bila je ujedno posljednja povijesna etapa povijesnog razvoja pred konačno
formiranje etničkih zajednica na širokom području Europe, a tako i Hrvatske
 najvažniji izvor za poznavanje simbolike, umjetničkog izraza i dostignuća umjetničkog obrta u
kasnom brončanom dobu predstavljaju brojne ostave - skupine predmeta ukopanih odjednom u
zemlju (mnogo pronađeno u međuriječju Drave, Save i Dunava)
 razlozi ukopavanja nisu potpuno razjašnjeni, donedavno je prevladavalo mišljenje da su ona
zapravo "skrivena blaga", svojina pojedinaca zakopana u nesigurnim i nestabilnim prilikama; u
novije vrijeme širi se mišljenje da je veliki dio ostava bio ukopan u ritualne svrhe, kao dar
božanstvima ili oprema za zagrobni život pojedinca
 Lokalitet Paklenica: raskošno profilirane i golemih dimenzija
 Lokalitet Gajina pećina kod Draženika na Korani s golemom lučnom fibulom s antropomorfnim
prikazom
 Lokaliteti Donje Doline, Dpoline na Savi ili iz Plitvica - pronađeno luksuzni predmeti (oružje;
mačevi)
 Metalurgija:
 vrhunac proizvodnje bronce u prapovijesti Europe
 sirovina (ingot), poluprerađevine, gotov proizvod
 uspostavljene su trgovačke i kulturne veze sa udaljenim krajevima
 snažna lokalna proizvodnja oruđa, oružja i nakita
 samostalna proizvodnja metalnih predmeta
 uvoz je i dalje važan, najčešće iz karpatsko podunavskog prostora
 postojanje lokalnih radionica - nalazi kalupa ( Novigrad na Savi, 13. - 10. st. pr. Kr.)
 ukrasi - najčešće tehnike punciranja i iskucavanja koja se izvodila na naličju ukrasa, a rjeđe
uvezivanje i ubadanje s lica pojasa
 predmeti koji dominiraju: fibule u obliku violinskih gudala, sjekire, srpovi, ukrasne igle, narukvice,
privjesci, brijači, mačevi
 Periodizacija:
1. Faza - 14. - 13. st. pr. Kr. - Virovitička grupa
2. Faza - nalazi kasnomikenskog horizonta, kacige i štitovi
3. Faza - manji broj ostava i rijetka zaštitna ratnička oprema
4. Faza - prijelaz 11. i 10. st. pr. Kr.
5. Faza - prijelaz u skorije željezno doba
 kulturna polja sa žarama – paljevinski ukop pokojnika, razvijen kult sunca, razvijene kulturne i
trgovačke veze, metal postaje najvažniji predmet razmjene, pojavljivanje lokalnih radionica
(tehnike punciranja i iskucavanja na limu)
 Japodi, Histri, Liburni
 Panonsko balkanske seobe:
 13. - 12. st. pr. Kr.
 nemirno razdoblje, a njegova se arheološka ostavština očitava kao svjedočanstvo dinamičnih
kretanja većih ili manjih etničkih skupina, u okviru panonsko - balkanskih seoba
 vrijeme prenošenja raznih rova i kulturnih dobara
 ekspanzija u više pravaca
 nemiri; manja ili veća pomicanja kulturnih skupina
1. KRAJ 13./12. st. pr. Kr.
 na zapad, sjeverozapad, istok i jug
 preklapa se s egejskom seobom
 početkom 12. st. pr. Kr. napuštena naselja mikenskog svijeta
 značajne trgovačke veze Jadrana s mikenskom i postmikenskom Grčkom - razvoj
pomorstva i plovidbe
 jantarski put završava na sjeveru Jadrana
 nalazi mikenske keramike, nakita i ingota bakra s naše obale - moguće i veze s
feničkim krajevima
2. 11./10. st. pr. Kr.
 prijelazno razdoblje za istarski prostor; tzv. "ilirska penetracija" - Japodi, Liburni i
Histri
 JAPODI
 nastanili su područje današnje Like, spaljivali mrtve i pokapali ih u žarama, no,
također, je ostao prisutan i skeletni način ukapanja
 započinje život na gradinama koje su bile važna politička, trgovačka i duhovna
središta željeznodobne Japodske kulture
 najvažnije istraživane gradine su u Kompolju, Vrepcu, Smiljanu i Prozoru
 tipična je obrambena shema sa suhozidnim bedemom izgrađenim u koncentričnim
prstenovima i samim naseljem razmještenim na terasama koje su umjetno
dorađivane i prilagođavane
 LIBURNI
 stanovali na sjevernom dijelu istočne jadranske obale, između Raše i Krke te na
otocima, s granicom prema Japodima u zaleđu na Velebitu
  mediteranski narod, orijentiran ponajviše na more i preko njega na suprotnu, tj.
italsku obalu
 vladali su morem
 liburnski pogrebni ritus predstavljao je sanduk od kamenih ploča s pokojnikom na
boku u zgrčenom položaju; osim grobova na ravnom, javljali su se i humcima
 grobni prilozi prikazuju jednoličnu nošnju, velike lučne fibule s dva dugmeta na luku,
ukrašene urezanima geometrijskim motivima jelove grančice ili riblje kosti
 HISTRI
 kultura Histra oblikovala se na istarskom poluotoku, označena posvuda novim
grobnim ritualom: pokapanje spaljenog pokojnika u žaru
 tipične žare tog vremena oblikovane su poput vrča s izrazito visokom drškom,
ukrašene jednostavnim urezanim motivima
 važna središta: Nezakcij, Beram i Picugi
 preklapa se sa dorskom seobom
3. 10./9. st. pr. Kr.
 prodor s istočne na zapadnu obalu Jadrana
 željezno doba
 Priobalno područje:
 kompletna promjena u Istri
 novi proizvodi
 naselja mijenjaju položaj
 veća količina metalnih proizvoda
 bogato naoružavanje

ŽELJEZNO DOBA

STARIJE ŽELJEZNO DOBA

 halštatsko razdoblje: dovršen proces etnogeneze; prodor istočnih naroda; ponovno javljanje
skeletnih ukopa
 počinje se obrađivati željezo, iako se još uvijek dosta proizvodi i koristi bronca
 razvoj zanata i trgovine -> protourbano društvo; ekonomsko raslojavanje (luksuz)
 kulturna grupa Martijanec – Kaptol – bogati grobni prilozi (prisustvovanje kneza, vladara ili
vođe), odabrani geometrijski motivi
 Nezakcij – Istra – najstariji prikaz pomorske bitke na svijetu
 Japodi: kultura polja sa žarama, Japodska umjetnost: japodska pokrivala i kape; fibule. Brončane
figurice iz Like i jantarni nakit. Lokaliteti: Prozor, Kompolje, Vrebac
 Liburni: pomorci i brodograditelji; područje istočnog Jadrana. Centar: Iadera – Zadar i Enona - Nin
 Delmati: područje između Krke i Neretve (čak i dio BiH). Brojne fibule i povezanost s Liburnima.
Bliskost s Grcima (grčke kolonije)

MLAĐE ŽELJEZNO DOBA

 latensko doba: prema nalazištu La Tene (Švicarska), protopovijesno razdoblje, keltizacija i

helenizacija. Specifična utvrđena naselja (oppida) sa bedemima
 Kelti: vrhunac umjetnosti i obrade metala. Inovacije: superiorna proizvodnja željeza, uporaba
lončarskog kola, uporaba novca
 Heleni: utjecaj na obalu i otoke. Uporaba lončarskog kola i kovanje novca. Ostaci jantara.