Owen Jorgensen - Natprirodan Zivot Williama Branhama - Knjiga 1

NATPRIRODAN
ivot Williama Branhama

KNJIGA 1
Djeak i njegova neimatina

(1909. 1932.)
Autor:
Owen Jorgensen
Prijevod:
www.biblijski-vjernici.com
Ova je knjiga drugaija od svih koje ste do sada

itali. Naravno, sadri prirodne dramatine situacije...
Iznenada je samarica opalila, ranjavajui

Billyjeve noge iz neposredne blizine. Billy se sruio,
vritei od bolova.
Jimmy je kleknuo, ponavljajui: "Oprosti, Billy.
ao mi je. Bilo je sluajno. Nisam htio," a zatim je
dobro pogledao noge svog prijatelja. Problijedio je.
"Billy, ne mii se. Idem dovesti pomo."
"Ne, ne ostavljaj me," povikao je Billy. Ali
Jimmy je ve trao poput zeca. Kad je Billy
pogledao svoje noge, okirao se vidjevi da su se
gotovo raspale na dva dijela.
Ali te su dramatine situacije samo poetak. Zatim

dolaze natprirodne i vie nita nije isto.
NATPRIRODAN
_____________________________
KNJIGA 1
Djeak i
njegova neimatina
(1909. 1932.)
_____________________________
Autor:
Owen Jorgensen
Prijevod:
IZDAO:
Tucson Tabernacle
2555 North Stone Avenue
Tucson, Arizona 85705
SAD
PRIJEVOD:
______________
www.messagehub.info
www.vjerujznaku.com
www.biblijski-krscani.com
Posveta
Negdje na svijetu iskreni tinejder trai odgovore

na pitanja poput:
Postoji li zaista Bog? Ako postoji, tko je On? I gdje
je? I je li tom Bogu stalo do mog ivota?
Tebi, mladi istraivau, posveujem ovu knjigu.
Jer sam nekad to bio ja.
Sadraj
Posveta ............................................................................................V
Predgovor autora........................................................................... IX
KNJIGA 1: Djeak i njegova neimatina
1. Tajanstveni znak roenja ............................................................ 3
2. Njegova prva vizija ................................................................... 14
3. Okus siromatva........................................................................ 27
4. Nemilosrdno pretuen............................................................... 34
5. Sluajan pucanj ......................................................................... 42
6. Teak udarac ............................................................................. 52
7. Bijeg u pustinju ......................................................................... 61
8. Znak prati .................................................................................. 69
9. Njegova posljednja prilika ........................................................ 76
10. Prvi ispit vjere ......................................................................... 86
11. Postavljen za propovjednika natprirodnog Evanelja............. 94
Autorovo objanjenje .................................................................. 104
Izvori i literatura ......................................................................... 107
Indeks.......................................................................................... 110
Informacije o knjigama ............................................................... 114
Narudba knjige .......................................................................... 118
SVEZAK 1, KNJIGA 1, STRANICA VII
Predgovor autora
KAD SAM ZAPOEO OVAJ PROJEKT, prvo teko pitanje s

kojim sam se suoio bilo je: Kako pristupiti temi kakvih je vrlo
malo? Veina ivotne prie Williama Branhama daleko je izvan
okvira uobiajenog ljudskog ivota i teko ju je pravilno prikazati
u ogranienom prostoru ove knjige. Moj pristup ima odreene
prednosti, kao i nedostatke, te jedno i drugo elim podijeliti s
vama na samom poetku.
Svaki pisac biografije mora donijeti odreene odluke prije
nego pone pisati. Hoe li strukturirati svoju knjigu po temama ili
kronoloki? Koja mu je ciljana publika? Kojom e razinom
sloenosti pisati? Koliko e knjiga biti velika? Koje e dogaaje
ukljuiti i koliko e detaljno objanjavati svaki dogaaj? Koliko
e ulaziti u analizu i kad e samo opisati dogaaj bez
komentiranja? I ta lista ide dalje...
Ja sam ovu knjigu strukturirao kronoloki smatrajui da e se
stei dobar pregled upravo promatrajui ivot brata Branhama
kako je iao iz koraka u korak. Mnogi su pisci biografija prisutni
tijekom cijele biografije analizirajui i objanjavajui daljnje
znaenje svakog dogaaja koji opisuju. Odluio sam ne initi to,
nego pustiti da znaenje svakog dogaaja ostane tajna do onog
trenutka u ivotu Williama Branhama kad sam on shvati njegovo
znaenje. Na taj nain itatelj moe pratiti njegov ivot onako
kako ga je on proivljavao i shvatiti razvoj njegovog karaktera, te
cijeniti njegovu borbu da shvati znaenje svog neobinog ivota.
SVEZAK 1, KNJIGA 1, STRANICA IX
NATPRIRODAN ivot Williama Branhama
Budui da je ve napisano nekoliko kratkih biografija

Williama Branhama, smatrao sam da bi ova biografija trebala biti
dulja i mnogo detaljnija. Nisam elio biti dosadan, stoga sam se
koncentrirao na prirodnu dramatinost prie bogate natprirodnim
iznenaenjima pokuavajui to manje ulaziti u analize.
Rezultat toga je itak tekst. Bilo da ste uenik sedmog razreda ili
sveuilini profesor, smatram da ete uhvatiti sami sebe kako
listate stranicu za stranicom u elji za vie.
Meutim, to takoer ima i mane. Budui da se biografija
razvija brzo kao uzbudljiva pria, moe se dogoditi da neki
itatelji pomisle da je izmiljena. To bi bila pogreka. Svaki se
dogaaj u ovoj knjizi zaista i dogodio. Mnoge su od ovih pria
vrsto potkrijepljene iz mnogih izvora. U svom sam istraivanju
koristio novine i lanke iz asopisa, knjige, fotografije, filmove i
svjedoanstva ljudi koji su osobno poznavali Williama Branhama
i koji su bili oevici nekih natprirodnih fenomena opisanih u ovoj
biografiji.
Dakako, veinu sam informacija izvukao iz osobnog
svjedoanstva Williama Branhama. U devetnaest godina njegove
tuzemne i inozemne slube snimljeno je preko 1100 kazeta.
Tijekom veine tih propovijedi on je govorio prie iz svog
fenomenalnog iskustva. Mnogo je puta govorio stvari koje su mu
se upravo dogodile, opisujui ih u detalje, ukljuujui i svoje
razgovore. (Za vie o ovome proitajte Autorovo objanjenje na
kraju ove knjige.) William Branham je esto govorio ak i o emu
je razmiljao kad su se ti dogaaji dogodili ime je san pisca
ove biografije ispunjen! Izobilje materijala ove vrste detaljnog i
osobnog omoguilo mi je pisanje ove biografije stilom kojim
sam je odluio pisati. Smatram da snaga ovog pristupa uvelike
prevagnjuje injenicu to ona nije kolski profinjena. Moja je
namjera zadrati vas da je itate dok bolje ne upoznate jednu od
najvanijih javnih osoba ove generacije i jednog od najveih
ljudi ikad.
SVEZAK 1, KNJIGA 1, STRANICA X
KNJIGA 1
Djeak i
njegova neimatina
(1909. 1932.)
Crte kolibe blizu Burkesvillea u Kentuckyju

gdje je 6. travnja 1909. roen William Branham
Poglavlje 1
Tajanstveni znak roenja
1909. 1912.
"PETNAEST godina nije prerano za roditi dijete," promrmljala

je Ella Branham sama sebi pokuavajui skupiti hrabrost. "Pa, ja
sam spremna kao i..."
Ponovno ju je uhvatila bol jaa, snanija nego prije.
Osjeala je sve vei strah i nemir. Drala se za svoj veliki trbuh i
jecala: "Ne jo. Molim te, ne jo. Ne dok Charles ne doe kui."
Kapi znoja orosile su njezino elo. Dovukla se po prljavom
podu do jedinog prozora na kolibici, te sjela nasred vrata
napravljenih od neobraenog drveta. Prozor nije imao staklo, ve
samo drveno krilo kojeg je Ella ostavljala otvorenim tijekom dana
i zatvarala po noi. Sad je bio otvoren.
"Charles!" povikala je. inilo se kao da joj je glas ieznuo u
divljini Kentuckyja na irokom prostranstvu breuljaka i
odzvanjao irei se u svim smjerovima oko nje. Zbog injenice da
joj najblii susjed ivi kilometrima daleko, Ella se osjeala
oajniki usamljeno. Bolovi su joj stiskali trbuh i bacali je u
paniku. "Charles, gdje si?" Zatim joj je glas utonuo u slabano
jecanje: "Molim te doi kui. Trebam te."
SVEZAK 1, KNJIGA 1, STRANICA 3
Charles Branham je tog jutra primio plau za sjeu drva i

otiao u grad Burkesville u Kentuckyju kupiti si novo odijelo:
"U ast mog prvog djeteta," rekao je. Ali to ga je zadralo toliko
dugo? Je li se zadrao u kavani? Ako je, ne bi mu bilo prvi put u
godinu dana njihovog braka. Ali Charles zasigurno ne bi napravio
neto takvo? Znao je da svaki as treba dobiti dijete.
Poroajni bolovi su popustili te je ostala iscrpljena. Ella se
naslonila na napukli ovratnik i gledala kako sunce zalazi iza
javora i hrastova koji su upravo poeli pupati. Bio je to travanj
1909. godine. Tresui se Ella je zatvorila prozor.
Sada je jedino osvjetljenje u kolibi bilo sunce na zalasku koje
se provlailo kroz pukotine izmeu grubo poslaganih dasaka.
Tanke su se zrake svijetla polako micale po stolu, runom radu
napravljenom od prepiljenog panja s drvenim klinovima koji su
sluili kao noge, i klupi za sjedenje. Od namjetaja je, u jedinoj
prostoriji duljine tri i pol metra, bio jo samo jedan krevet
privren na jedan zid. Ella se dovukla do tog kreveta i pala na
slamu koja je bila na njemu, prekrivajui se jorganom. Kako je
prostorija postajala sve tamnijom, Ella je razmiljala o svojoj
prijanjoj kui u Parisu, u Teksasu, iz koje je htjela to prije otii.
Zadnja joj je godina bila nepodnoljiva. Ali sada, iz ove pozicije
nije joj izgledala tako loe.
Odrasla je u Teksasu kao Ella Harvey. Otac joj je bio lovac,
postavljao klopke za ivotinje i bio kolski uitelj. Majka joj je
bila istokrvna Cherokee Indijanka. Ella, najstarija od etvero
djece, imala je predivno, bezbrino djetinjstvo do prije tri godine
kad joj je majka umrla od arlaha. Ella je tada imala jedva kojih
dvanaest godina, a njezin najmlai brat samo etiri godine.
Majinske su obveze pale na Ellu.
Prije malo vie od godine dana srela je Charlesa Branhama na
rodeu (predstavi na kojoj se kauboji natjeu u jahanju konja i
hvatanju stoke konopcima). Charles je bio nizak i zgodan s
kovravom crnom kosom, irokim ramenima i dovoljno spretan
kao kauboj da moe obuzdati skoro svakog divljeg konja kojeg je

pokuao obuzdati. Ella je bila oarana njegovim armom. Charles
je imao osamnaest godina, a ona etrnaest, meutim osjeala se
mnogo starijom. U to vrijeme udaja joj se inila kao dobar izlaz iz
dosadne brige za svoju brau i sestre. Sad se pitala je li iz jedne
teke
situacije
prela
u
drugu.
Sad
je
ovdje,
petnaestogodinjakinja, strankinja na breuljcima Kentuckyja, i
raa dijete 65 km od najblieg lijenika, ak i bez prijatelja da ih
pozove da joj pomognu. Stavila je glavu u jastuk i zaplakala.
CHARELS BRANHAM se vratio u kolibu sat vremena nakon

to se smrknulo. Napio se, naravno, ali ne toliko da mu se pomuti
razum. Polako je odkrinuo vrata da ne smeta svojoj mladoj eni
ako je sluajno zaspala. Tada je uo njezino jecanje. Charles je
brzo zapalio borovu cjepanicu i stavio je na poklopac posude za
voe. Borova je cjepanica gorila slabim, treptavim svijetlom pri
emu je stvarala mnogo dima. Budui da je zrak strujao kroz
kolibu, dim se dizao i prolazio drvene potpornje nagnutog krova,
prolazei kroz pukotine meu drvenim krovnim ploicama.
"Charles," tiho je proaptala Ella, "veeras je ta veer. Idi i
dovedi svoju majku."
Charles je naloio vatru, a zatim pourio do kolibe svoje
majke. No je bila hladna i vedra, a zvjezdana mu je svjetlost
olakala put da se ne izgubi. Vratio se za sat vremena sa svojom
majkom i dvije susjede.
Baka Branham bila je neprijazna starica, tvrda poput koe od
slanine. Ali ju je pogled na ovu malu petnaestogodinjakinju u
poroajnim bolovima raznjeio kao to topla mast razmeka
kone izme. (Iako baka Branham nikad nije imala izme. U
svom ivotu nikad nije imala ni cipele.) Sada se ona pobrinula za
situaciju. Budui da je i sama imala sedamnaestero djece, bila je
dobro pripremljena za babicu svoje nove snahe. Insistirala je da
Charles eka vani. On se nije bunio. Uzeo je prekriva i dopuzao

pod nadstrenicu uz jednu stranu kolibe, napravio si krevet na
krhotinama i kori od drveta. Izvadio je iz depa svoju boicu
viskija i ispio je do kraja kako bi smirio ivce. Nedugo zatim
vrsto je zaspao.
Kako se pribliavalo svanue, mete u kolibi postajao je sve
vei. Charles se probudio. Obzor je na istoku postajao sve svjetliji
s pribliavanjem svanua, ali sunce jo nije bilo izalo. Opsovao
je sam sebe to je na kratko zaspao i poeo se brinuti to mu dijete
jo nije roeno. Je li neto krenulo po zlu? Moda bi trebao otii
unutra i provjeriti? Prije nego li je to odluio, uo je glasan vrisak
novoroenog djeteta. Otvorila su se vrata kolibe, a jedna od
susjeda je rekla: "Charles Branham, deko je."
Charles se srameljivo dovukao unutra i zatvorio vrata.
Prostorija je zaudarala po dimu od svijee lojanice na stolu. Baka
Branham je oprala novoroene, izvagala ga (imao je 2,5 kg) i
onda ga njeno stavila u ruke njegove majke. Charles je stajao
kraj kreveta s rukama u novom radnom odijelu, nervozno
gledajui ovo malo stvorenje koje se micalo i plakalo svoga
sina.
Ella je rekla: "Charles, ima velike plave oi na tebe."
Charles je promatrao njegove male oi, ali zbog slabog
svijetla nije mogao rei koje su boje. "Dat emo mu prvo ime
William," rekao je. "A srednje ime Marrion."
Ella je probala izgovoriti njegovo ime: "William... Marrion...
Branham. Dosta je neobino. Moi e ga zvati Billy. Charles,
vjerujem da e Billy imati kovravu kosu na tebe. Otvori prozor
da ga bolje vidim."
Bilo je nedugo nakon pet sati, utorak ujutro, 6. travnja, 1909.
Dnevna se svijetlost uvlaila kroz pukotine, iako se sunce jo nije
pojavilo na obzoru. Charles je otvorio prozor i onda ga
prestraeno zatvorio. Neto je naglo ulo kroz otvoren prozor
svijetlo, poput zvijezde, promjera oko 30 cm.
Ella je vrisnula i vrsto prigrlila svog sina u svoje naruje.

Drugi su se zbunjeno odmakli do zida. Neobino je svijetlo
nekoliko puta kruilo prostorijom i zatim stalo nad krevetom,
lebdei nad majkom i djetetom, svijetlei uto-zelenom bojom,
pulsirajui svojim vlastitim ivotom. Na tom je mjestu bilo manje
od minute, ne dugo, ali ipak dovoljno dugo da svi u kolibi budu
sigurni da su ga zaista vidjeli. Zatim je, brzo koliko je dola,
vatrena kugla i otila, kruei se podigla i prola potpornje krova i
kroz krov izala van.
Charles je buljio prema gore u drvene krovne ploice irom
otvorenih oiju, bez treptanja. Odjednom je mahanje krila
privuklo njegovu pozornost prema vratima gdje se na prag
otvorenog prozora spustio golub. Snjeno bijeli golub je
znatieljno pogledao prostoriju kao da neto trai. Kad je ugledao
novoroeno dijete, podigao je glavu i zagugutao prije nego li je
odletio. Charles se na trenutak zagledao u goluba, a zatim vratio
pogled gore prema krovu.
Jedna od susjeda je promrmljala: "Pa, nikad neu..."
Druga je rekla nakon dueg razmiljanja: "Pitam se kakav e
mladi biti ovaj djeak?"
Billy Branham je bio star samo petnaest minuta.
NOVOSTI SU SE BRZO PROIRILE meu ljudima u planini

o "tom novoroenom djetetu na breuljku sa svijetlom iznad
sebe." Neki su to pripisali refleksiji svijetla od stakla. Charles i
Ella su znali da to nije tako jer na njihovoj kolibi nije bilo stakala.
Osim toga, sunce jo nije bilo izalo. Bili su zabrinuti. Ima li u
tom svijetlu nekog duhovnog znaenja? Charles je to htio
zaboraviti, ali mu Ella nije htjela dopustiti. Ona je insistirala da
"se neto mora napraviti" i na kraju odluila da se njihova beba
treba odnijeti u crkvu i posvetiti Bogu. U poetku se Charles
suprotstavljao toj ideji, ali se na kraju sloio, iako je sloiti se bilo
u suprotnosti s njegovim karakterom. Meutim, sada se pojavilo

pitanje gdje ga odnijeti.
Porijeklo Charlesa Branhama bilo je irski strogo katoliko. S
Elline strane, Harvey su takoer bili irski katolici, osim Elline
majke, koja je bila iz plemena Cherokee. Meutim, i Charles i
Ella su se potpuno udaljili od svojih katolikih korijena i ni jedno
od njih nije imalo formalnih religioznih uvjerenja. Sloili su se da
je za njihovu potrebu najbolja upravo najblia crkva.
I kad je Billy Branham bio star dva tjedan, Charles i Ella su
ga omotali i odveli u Opossum Kingdom baptistiku crkvu gdje
se svake nedjelje skupljala mala zajednica u jednostavnu drvenu
zgradu sa zemljanim podom i drvenim klupama napravljenim od
dasaka poloenih na drvene panjeve. Opossum Kingdom
baptistika crkva nije imala stalnog pastira. Veinu je nedjelja
zajednica pjevala pjesme i itala iz Biblije. A svaka je dva
mjeseca dolazio kruni propovjednik i odrao propovijed. I
upravo je danas tamo bio taj stari propovjednik. Pomolio se za
malog Williama Marriona Branhama molei Boga da jednog dana
iskoristi ovog djeaka za Svoju slubu. To je bio posljednji put da
je Billy Branham uao u crkvu sljedee dvadeset i tri godine.
SJEA DRVA JE ESTO prisiljavala Charlesa na odsutnost od

svoje ene i sina tijekom tjedna. Tog listopada 1909. meava ga je
zadrala u kampu za drvosjee daleko od kue. Ella, trudna etiri
mjeseca s drugim djetetom, zabrinula se kad joj je ponestajalo
namirnica. Kad joj je nestalo drva za ogrjev, zamotala si je noge u
vree i borila se sa nanosom snijega do pojasa i naletom vjetra da
se probije u umu i nasijee malih stabala i suhih grana i dovue
ih do kolibe u oajnikom pokuaju da odri vatru. Ali kad joj je
ponestalo hrane, osjeala se beznadno. Vatra se ugasila ostavivi
samo pepeo, a Ella je bila preslaba da bi jo jedanput otila van po
drva. Skupila je svaku krpicu u kolibi, omotala sebe i svog sina
to je bolje mogla, uvukla se u krevet i pokrila jorganom. Vjetar

je vani neprekidno zavijao. Prostorija se smrzla toliko da se
zaledila i kanta s vodom. Ella se zagledala u potpornje krova i
ponovno mislila na to neobino svijetlo kod roenja njenog sina.
O tome je esto mislila tijekom proteklih est mjeseci. Ponekad je
vjerovala da je to znak da je Billy odreen za neto veliko. Sad joj
se to inilo beznaajnim jer smrt njih dvoje nije bila daleko.
Njezin najblii susjed bio je starac koji je ivio s druge strane
doline. Kad je zapuhala oluja, taj je susjed izaao van obaviti
neto uobiajeno. Mogao je vidjeti samo vrh Branhamove kolibe i
primijetiti da iz dimnjaka ne izlazi dim. U tom trenutku nije o
tome previe razmiljao, ali nakon nekoliko dana se zabrinuo.
Znao je da je dim izlazio prije oluje, a nitko nije mogao napustiti
kolibu tijekom oluje. Smatrajui da bi moglo biti neto loe,
odluio je provjeriti. Kako se pribliavao kolibi, uoio je da nema
stopa u novonapadalom snijegu. To je potvrdilo njegov strah da
nakon oluje iz kolibe nitko nije izlazio. Pokucao je, ali nije bilo
odgovora. Kad je pokuao otvoriti vrata, vidio je da su zakljuana
iznutra. Sad je znao da je sigurno netko unutra netko tko je u
nevolji, inae bi mu sigurno odgovorio. Uz puno muke uspio je
otvoriti vrata. Najeio se na ugledali prizor.
Ella i njezina beba su bili stisnuti na krevetu, skoro mrtvi od
hladnoe i gladi. Susjed je odmah zgrabio Ellinu sjekiru i otiao u
umu po dovoljno drva za ugrijati kolibu. Budui da nije naao
hrane, odgegao se kui i vratio sa to vie namirnica to ih je
mogao nositi. Pozvati lijenika nije dolazilo u obzir, stoga se taj
starac sam pobrinuo za mladu majku i dijete. Kad se Charles
probio kroz nanose snijega do kolibe, njegova su se ena i sin ve
poeli oporavljati.
Ostatak te zime Charles je ostao kui. Lovio je i postavljao
klopke za ivotinje kako bi u smonici bilo hrane. U proljee se
ponovno vratio sjei drva. Nakon to se snijeg otopio, vezivao je
klade za vola i jednu po jednu vukao do rijeke Cumberland, gdje
10
bi ih druge drvosjee vezivali u splav i otplutali do rijeke Ohio i

dalje u Mississippi.
U OUJKU 1910. Charles i Ella dobili su drugo dijete, Edwarda.

Nakon nekoliko mjeseci Ella, sada esnaestogodinjakinja,
osjetila je da u njezinom trbuhu raste novo dijete. Svoje tree
dijete rodila je poetkom 1911. I tad je opet navalila nesrea koja
je otrgala Charlesa od njegove mlade obitelji i skoro ga unitila.
Kao najmlai od sedamnaestero djece, Charles Branham je
odrastao s mnogim loim uiteljima. Bocu viskija nauio je drati
jo kao malo dijete, a nesuglasice rjeavati akama. U jesen 1911.,
Charles je bio na zabavi na kojoj je izbila svaa. Alkohol i grubi
ljudi bili su loa kombinacija, a svaa je prerasla u divlju tunjavu
u kojoj su sudjelovali svi prisutni. Jedan jaki siledija, koji se
zvao Willy Yarbrough, sruio je Charlesovog prijatelja na pod,
skoio na njega, izvukao no i krenuo mu ga zabosti u srce, pa je
Charles bacio stolicu na Willyjevu glavu. Charles se povukao i
izvadio svoj no. Willy je zaboravio na ovjeka na podu i krenuo
na Charlesa. Willy bi prerezao Charlesu vrat samo da je imao
prilike bio je to nemilosrdan ovjek koji je ubio svog vlastitog
sina stupom od ograde ali Charlesov je no prvi pogodio metu i
ostavio Willyja u lokvi krvi, u nesvijesti, iako je jo uvijek bio
iv.
Kad je vijest o ovoj tunjavi dola do Burkesvillea u
Kentuckyju, Charles je osumnjien za kolovou i optuen za
pokuaj ubojstva. erif je dojahao na konju kako bi ga uhitio.
Prije nego ga je erif naao, Charles je dao petama vjetra. Morao
je brzo otii, ne znajui gdje otii i to initi. Prije nego je otiao,
obeao je Elli da e poslati po nju im nae posao i mjesto gdje e
ivjeti, koristei lano ime kako ga ne bi otkrili.
I tako je jedno popodne Charles Branham nestao, ostavivi
svoju enu samu u umi da se brine za sebe i njihovo troje male
11
djece. Billy je imao dvije i pol godine, Edward je imao jednu i

pol, a Henry je imao jedva est mjeseci. Primijetila je, stara samo
sedamnaest godina, da je Charles na odlasku ostavio neto iza
sebe. Bila je ponovno trudna.
Ta jesen i zima doveli su je na rub snaga. inilo joj se da ivi
u nonoj mori. Pokuavala se brinuti za svoje troje male djece u
nedovrenoj, izoliranoj kolibi, a cijelo vrijeme je osjeala
muninu. Nije imala novca, izvor prihoda, a ni snage. Da nije bilo
pomoi Charlesovih roaka iako su bili siromani Ella je
znala da ne bi preivjela.
Ali konano se promijenilo godinje doba, zemlja se odledila
i prestala je njezina munina. Henry je proao svoj prvi roendan,
Edward svoj drugi, a Billy trei. Beba, koja se ritala i igrala u
njezinom trbuhu, trebala se roditi svaki as. Jednom, tijekom
proljea 1912., erif je proao pokraj kolibe i stao pitati Ellu je li
joj se javio mu. Mogla je rei istinu nije joj se javio i nije imala
pojma gdje je.
Par dana nakon erifove posjete, Billy i Edward su se igrali
iza kolibe gdje je mali potok namoio zemlju. Billy je htio
pokazati svojoj brai koliko je jak, pa je podigao najvei kamen
koji je mogao dii, podigao ga iznad glave i bacio prema potoku.
Kamen je utonuo duboko u mulj uz vodu, prskajui blato po
Edwardu, koji je odmah zaplakao i odgegao se do kolibe. Veselo
je zacvrkutao crvenda. Billy je pretraivao grane dok nije naao
pticu u oblinjem stablu. Napravio je korak prema njoj i ptica je
odletjela. U tom se trenutku dogodilo neto vrlo neobino to se
urezalo u njegov malen um i postalo prvo znaajno sjeanje iz
djetinjstva. S mjesta gdje je sjedio crvenda doao je zvuk kao
kad vjetar uka liem huussss. A tad je iz stabla progovorio
dubok glas vrlo jasan, ljudski glas koji je rekao: "Ti e ivjeti
blizu grada koji se zove New Albany."
S prestravljenim vriskom Billy je otrao do kolibe to je bre
mogao na svojim gegajuim nogama, vritei: "Mama! Mama!"
12
Ella je brisala blato s Edwardovog trbuha. "Billy, to se

dogodilo?" pitala je dok je grlila svog najstarijeg sina.
"Ptica mi je govorila, mama. uo sam je kako pjeva u stablu,
a zatim mi je progovorila."
Ella se nasmijala: "Sanjao si, dijete."
Ali Billy je insistirao. "uo sam je, mama. uo sam da
govori."
"I to je ta ptica rekla?" zezala se Ella i dalje mislei da je
Billy to izmislio.
"Rekla je da emo ivjeti blizu grada koji se zove New
Albany."
Odgovor ju je iznenadio. Nije joj izgledalo kao neto to bi
malo dijete smislilo u igri. Izala je iza kolibe i zvala u umu:
"Hej! Ima li nekoga tu?" Kad se vratila unutra, Billy je pitao:
"Mama, gdje je New Albany."
"To je grad u Indiani, s drugu stranu rijeke od Louisvillea u
Kentuckyju, nekih 160 km odavde. Billy, gdje si uo da su
govorili o New Albanyju?"
"Nikad nisam uo za New Albany, mama, dok mi ta ptica nije
rekla. Mama, kad emo ivjeti tamo? Hoe li tata ivjeti tamo s
nama?"
Ella je klimnula glavom.
Nakon nekoliko tjedana stiglo je dugo oekivano pismo od
Charlesa. Ella je sjela za stol napravljen od panja i zagledala se u
kovertu koju je drala u svojim drhtavim prstima. Billy je stajao
na svojim nonim prstima virei na stol. "Otvori ju, mama."
Ella se nervozno nasmijala: "Naravno, dugo smo ovo ekali.
Zato jo ekati?"
Paljivo je odlijepila zalijepljeni rub, izvadila pismo iz
koverte, otvorila ga i poela itati. Budui da joj je otac bio
kolski uitelj, bila je pristojno obrazovana. Charles gotovo nije
bio obrazovan i nije znao ni pisati ni itati, ak ni vlastito ime. To
13
mu je pismo napisao jedan od njegove brae koji je ivio u

Louisvilleu.
"to pie, mama?" pitao je Billy.
itala je na glas. "Pie da ti je tata u Indiani. Naao je stalan
posao i mjesto gdje emo ivjeti i eli da odmah doemo. To je u
malom gradu koji se zove Utica, oko 16 km sjeverno od..."
Nenadano je stala i iznenaeno pogledala svog trogodinjeg sina.
Kako je to mogue?
"Gdje, mama? Gdje je Utica?" ustrajao je Billy.
Ella je polako rekla: "Billy, ivjet emo 16 km sjeveroistono
od New Albanyja u Indiani."
Poglavlje 2
Njegova prva vizija
1912. 1916.
CHARLES BRANHAM je u tom pismu poslao dovoljno novca

da Ella moe unajmiti koiju za preseljenje. Osim svoja tri
nestana sina, imala je vrlo malo prtljage. New Albany se nalazi
neto vie od 160 km sjeverno od Burkesvillea. Budui da je bila
pred porod, Ella je strepila od putovanja. Ali trogodinjem
Billyju, koji nikad nije vidio nita izvan planine na kojoj je bila
njihova koliba, to se putovanje inilo uzbudljivom avanturom.
Posebno je bio zadivljen ravnim niskim drvenim mostom preko
rijeke Ohio izmeu Louisvillea u Kentuckyju i New Albanyja u
Indiani. Jo 16 km sjeverno i stigli su svojoj novoj kui, u malom
gradu Utica u Indiani.
27. svibnja 1912. Ella je rodila etvrtog sina i dala mu ime
Melvin. To je ljeto Charles radio za lokalnog farmera. Bio je to
ubitaan posao. Ponekad je morao ii iza konja i orati dvanaest
sati na dan, znojei se pod uarenim suncem. Nekoliko je puta
doao kui toliko zgoren da mu se majica zalijepila za lea, pa ju
je Ella morala izrezati karama. Kad je kukuruz niknuo, Charles
je provodio dane s motikom uklanjajui korov izmeu redova
Njegova prva vizija
15
kukuruza. Na poetku su mu ruke bile pune uljeva i krvarile, a

kasnije mu je koa otvrdnula. Sve je to trpio za sitnih sedamdeset
i pet centi na dan.
Te jeseni se Charles vratio sjei drva to mu je bilo
prihvatljivije nego raditi kao farmer. Odrastao je u umi i u ranoj
je dobi poeo sjei drva. Iako je imao samo neto manje od 70 kg,
Charles je bio miiav i toliko vjet drvosjea da je sam mogao
utovariti trupac od 400 kg na kola. Ali kako se pribliavala zima,
Charles je postajao nezadovoljan. ivjelo ih je estero u drvenoj
kuici s jednom prostorijom koja nije bila ni vea ni bolje
sagraena od kolibe koju je ostavio u Kentuckyju. Sjea drva ga
je razdvajala od obitelji ponekad i tjednima. Ne elei da mu se
ena mui kao prolu zimu, Charles je poeo traiti bolje rjeenje.
Dolo je proljee 1913. prije nego je Charles naao neto
trajno. Dobio je posao u Jeffersonvilleu u Indiani. Radio je za
gosp. Wathena multimilijunaa koji je bio vlasnik Wathen
Destilleriesa i suvlasnik profesionalnog bejzbol tima Louisville
Colonela. Unajmio je Charlesa za osobnog vozaa jer je dobro
znao s konjima. Posao nije bio dobro plaen, ali je imao dodatne
pogodnosti naroito, besplatno mjesto za ivot na posjedu gosp.
Wathena koje je sadravalo drvenu kolibu s dvije prostorije, staru
staju, veliko dvorite i mali vrt koji je Charles mogao koristiti za
vlastite potrebe. Gosp. Wathen je takoer imao i oblinju
mljekaru, a Charles je mogao svako veer donijeti kui kanticu
mlijeka to nije malo za oca etvorice djeaka u razvoju.
Jeffersonville je bio grad 6,5 km sjeveroistono od New
Albanyja na cesti uz rijeku koja je esto zvana Utica Pike.
Gospodin Wathen je ivio 11 km izvan grada na velikom imanju.
Koliba u koju se Charles upravo uselio bila je na breuljku s
pogledom na rijeku Ohio. Izvana je bila obloena ploama koje je
nagrizao zub vremena, a iznutra su pukotine izmeu drva bile
zatvorene blatom. Koliba je imala zemljani pod, dvije prostorije,
prostor za spavanje u potkrovlju meu potpornjima krova iznad
16
jedne od prostorija. Ljestve do prostora za spavanje bile su

napravljene od dva mlada stabla. Premjestili su prepiljeni panj sa
sredine jedne prostorije i na panj stavili tanke kamene ploe. Na
njima je stajala pe na drva napravljena od prazne bave za ulje.
Za kuhanje je Ella koristila "kuku". ak su imali i petrolejsku
lampu za svijetlo. Uzimajui sve u obzir, bilo je puno bolje nego
ona brvnara s jednom prostorijom u koju su se sklonili u Utici.
Na breuljku ispred kolibe nalazilo se stablo jabuke koje je
rairilo svoje grane iznad malog potoka. Hladna potona voda
sluila je kao hladnjak tijekom velikog dijela ljeta i sprjeavala
brzo kvarenje mlijeka, surutke i putra. (Charles nije smio tu drati
vrhnje, imao je previe malih Branhama koji bi to pohlepno
pojeli.) Potok je opskrbljivao kuu vodom negdje do sredine
kolovoza kada bi presuio. Tada su morali crpsti vodu iz bunara
koji se nalazio kraj staje i nositi je uz breuljak do kue.
Billy je volio potok i njegovo kljuanje. Na avlu zbijenom u
deblo jabukovog stabla visjela je kantica za pie, ali ju je Billy
rijetko koristio. Volio je lei na trbuh na bujnu travu i staviti usne
u vodu i tako se napiti. Zatim bi napunio vr i odnio ga svom ocu
u polje.
Charles je uvijek dolazio kui na veeru jako gladan. Budui
da nisu imali vodu u kui, oprao bi se iza kolibe gdje se uz
jabukovo stablo nalazila klupa. Klupa je bila samo stajska daska s
jedne strane prikucana za deblo, a s druge je imala jo jednu
dasku kao nogu i ispod dijagonalnu dasku kako bi klupa bila
stabilna. Sva bi etiri djeaka stala u red iza tate da se okupaju.
Kada bi Charles zasukao rukave svoje runo izraene koulje da
se nasapuna, napeli bi mu se miii. Billy je ponosno gledao svog
tatu, mislei: "To je moj tata. On je jak. ivjet e sto godina. Kad
budem star i dalje u gledati svog tatu s velikim miiima."
Charles je bio visok samo 170 cm. Billy je naslijedio oevu
tamnu, kovravu kosu i lijepu irsku facu, ali ne i njegovu snanu
grau, nego je bio mrav i ilav na majku.
Njegova prva vizija
17
Billy je bio sljedei na redu za kupanje. Dobro je pazio da mu

domai lunati sapun ne ue u oi. Jednom je nauio lekciju.
Obrisao se runikom kojeg je njegova majka napravila od prazne
vree za kukuruzno brano. Runik je bio grub i neugodan, stoga
se Billy lagano prebrisao. Iznad klupe za kupanje, na stablu,
stajao je komad razbijenog ogledala kojeg je dralo pet savijenih
avala. Billy se popeo na klupu da se moe vidjeti i poeljati
limenim eljem i popraviti svoje razuzdane kovre.
Charles je stol i klupe napravio od stajskih dasaka. Klupe su
sliile crkvenim klupama. Billy je na veeri uvijek sjedio uz svog
oca. Uobiajena je hrana bila juha od mahuna, kao i kukuruzni
kruh, kuhani luk i surutka. Ella bi ispekla kukuruzni kruh u pei,
stavila ga na tanjur i poslala tanjur oko stola tako da si svatko
moe odlomiti komad kruha. Billy je uvijek uzimao okrajak jer je
okrajak imao puno kore, a on je volio utoiti koru kukuruznog
kruha u juhu.
14. SVIBNJA 1914. Billy je dobio novog brata, Edgara Leea

Branhama. U sljedeih nekoliko godina Billyjev je ivot uao u
ugodnu rutinu. Svaku nedjelju popodne njegov bi otac posudio
mazgu i natkrivenu koiju od gosp. Wathena, ukrcao svoju obitelj
i odvezao ih 11 km u grad da kupi namirnice. etiri najmlaa
Branhama skakali su iza po svenjevima slame, a Billy je sjedio
naprijed na klupi s ocem i majkom. Billy je uvijek bio uzbuen
oko odlaska u trgovinu jer je znao tono to e se dogoditi.
Charles, koji je zaraivao tri i pol dolara tjedno, esto je tri dolara
od toga potroio u trgovini mjeovite robe. Ponekad bi se istroio
kupujui vreicu smeeg eera ili posudu slanog keksa, ali
najee bi kupio osnovne namirnice kao to su mahune, krumpir
i kukuruzno brano stvari koje su dugo trajale. Nakon to bi
Charles platio raun, prodava, gospodin Grover, bi mu dao
vreicu slatkia (pepermintnih tapia) za njegove djeake.
18
U koiji je pet pari oiju paljivo gledalo kako tata pravedno

dijeli etiri tapia na svojih petero djeaka. etiri su djeaka
odmah posisali svoje pepermintne tapie do kraja. Ali Billy je
bio mudar. On je svoj posisao samo malo, a zatim zamotao svoj
slatki u komad smeeg papira kojeg je poderao od vreice za
namirnice i spremio ga u dep. Kasnije je od toga imao koristi.
Subotom naveer bi napunili cedrenu kadu vruom vodom i
jednom se tjedno okupali, jedno za drugim, bez mijenjanja vode.
Ella je dobro natrljala Billyja sapunom, govorei: "Hou da se
sjaji kao oguljeni luk." Zatim ga je prebrisala grubim runikom
skoro mu gulei kou. Znala je da Billy nema uravnoteenu
ishranu, pa ga je svaki tjedan nakon kupanja natjerala progutati
licu ricinusovog ulja, za koje je vjerovala da e mu pomoi u
sprjeavanju prehlade. Billy je gledao tu veliku licu punu
masnog ricinusovog ulja i molio: "O, mama, molim te, nemoj me
na to tjerati. To me ini bolesnim. Ne mogu ga podnijeti."
Odgovorila bi mu: "Ako te ne uini bolesnim, nee ti
pomoi."
Billy bi zaepio nos i uzeo licu u usta, pokuao progutati,
skoro povratio, protresao se i konano uspio progutati.
Nedjeljom je Ella kuhala "gula od svega" repe, mrkve,
kupusa, krumpira, mahuna i komada govedine. Sve bi to zajedno
skuhala u jednoj posudi. Od onoga to bi preostalo hranili bi se
dva ili tri dana.
Ponedjeljkom je Ella prala rublje vani ispred kolibe u
velikom eljeznom kotlu grijanom na otvorenoj vatri. Billy je,
kao najstariji, morao sjei trstiku za vatru. Takoer je bio zaduen
za punjenje kotla vodom teak posao za djeaka njegovih
godina i visine.
"William," pozvala bi.
"Da, mama."
"Odi na potok i donesi kantu vode."
Njegova prva vizija
19
Billy je mislio na to koliko je teka ta cedrena kanta, ak i

kad je bila polu puna. Radi toga je u depu uvao dio
pepermintnog slatkia zamotanog u papir. Tada bi naao svog
brata Edwarda i rekao mu: "Humpy," Billy je esto svog brata
zvao Humpy, "evo to e napraviti. Pustit u ti da lie ovaj
slatki dok nabrojim do deset ako ode i umjesto mene donese tu
kantu vode." Edward bi vrlo rado otiao po vodu, a Billy ga je
nagradio da si uzme pepermintni tapi. Billy bi poeo brojati:
"Jedan, dva, tri"
Edward je prigovarao, liui to je bre mogao: "Ne tako
brzo. Broji prebrzo. Poni iznova."
Billy bi poeo iznova i Edward bi dobio nekoliko dodatnih
lizova. Tada bi Billy zamotao pepermintni tapi i vratio ga u
dep. Ponedjeljkom je bilo jo poslova, ali dok god je bilo
njegovog slatkia, Billy se izvlaio.
Na dan kad je prala rublje, Ella je koristila ravan orahov tap
za mijeanje robe u vrelom kotlu i njime vadila rublje kad je bilo
gotovo. Taj je tap visio na samom ulazu u kolibu i sluio je za
vie stvari. Ella je njime ravnala grude u slamnatom madracu i
ravnala jorgane na krevetu. Charles ga je koristio i kao ibu.
Ponekad bi, ako bi neki od djeaka bio zloest i oekivao batine,
orahov tap tajanstveno nestao. Charles bi se uvijek snaao i bez
njega koristei remen napravljen od jednog starog pojasa ili
koristei tap za guranje baruta u puku. Svi su se Branhami
"obrazovali" vani u maloj kuici za drva trei oko svog tate to
su bre mogli dok ih je on ibao po crvenoj stranjici. Charles je
to nazivao: "ibanjem avla iz njih."
Jednom je Edward pripremio neposluan plan. "Billy," rekao
je, "mama i tata kopaju u vrtu. Odi i uzmi malo eera, ja u uzeti
kekse i nai emo se u staji." To se Billyju inilo fer. Ella je
smei eer drala u kutiji u kolibi. esto ga je mijeala s vodom
kad bi im za doruak pravila eerni sirup za palainke. Billy se
uuljao u kolibu, uzeo aku eera i krenuo prema staji.
20
Vrt se nalazio niz breuljak na pola puta izmeu kue i staje.

Charles se uspravio od kopanja, briui elo crveno bijelom
maramicom. Primijetio je svog najstarijeg sina kako hoda s
ukoenom rukom kao da neto skriva. Rekao je: "Gdje ide,
William?"
"Idem dolje do staje."
"to ima u ruci?"
Billy je pomislio: "O! O !" Pokuao se izvui. "Kojoj ruci?"
Charles je rekao: "Doi ovdje."
Nakon toga Billy dugo vremena vie nije elio eer.
KRAJEM KOLOVOZA 1916. nakon to je parni kombajn

poeo ito, Ella je stavila novu slamu u sve madrace. Te noi,
malo nakon to su poslali djeake na spavanje u potkrovlje, Billy
je vrisnuo kao iglom proboden. Ella je pourila do ljestvi i pitala:
"Billy, ma to ti se dogodilo?"
"Mama, neto je sa mnom u krevetu!"
"To je samo skakavac koji se zametnuo u novoj slami. Smiri
se i idi spavati."
"Mama, ne mogu ii spavati dok ta ivotinja skae unutra."
Ella je uzela lampu i popela se u potkrovlje da Billy moe
vidjeti kako otvoriti strunjau i prekopati po svjeoj slami i nai
zloestog skakavca. Provukao ga je kroz pukotinu izmeu krova i
zida i pustio ga van.
Kasnije se Ella smijala na taj dogaaj kad ga je prepriavala
Charlesu. Ali mu nije mogla rei za svoju duboku zabrinutost za
Billyja. Djeak je u zadnje vrijeme bio razdraljiv i hrana mu nije
dobro padala. Nekoliko se puta u zadnjih nekoliko mjeseci alio
na dizanje eluca i gotovo povraao eluanu kiselinu. Je li
nervozan to e brzo krenuti u kolu? Ili ga mui neto drugo? Je
li to povezano s oevim piem?
Njegova prva vizija
21
U rujnu su Billy i Edward zajedno krenuli u kolu. Billy je

imao sedam i pol godina. Iako je bio jedanaest mjeseci stariji od
svog brata Edwarda, visinom su mogli proi za blizance, Edward
je bio mrvicu nii.
Billy nije imao odjeu za kolu. Tijekom ljeta je bio bosonog
i bez majice, nosei samo poderane hlae od radnog odjela sa
zakrpama. Obitelj si nije mogla priutiti novu odjeu pa je Ella
improvizirala: uzela je kaput koji je Charles nosio na njihovom
vjenanju, razrezala ga i saila hlae. Charles je donio kui bijele
arape i rabljene tenisice koje su mu jedva odgovarale i to je
upotpunilo Billyjevu garderobu.
Kad ga je Ella obukla za njegovu novu pustolovinu, rekla mu
je: "Evo! Daj da te pogledamo." Odmakla se da ga vidi. Zbog
golih se rebara inio jako malen i mrav. Izgledao je zaostao zbog
upave kose koja mu je visjela niz vrat, zakrpanih hlaa i
rabljenih tenisica. Ella se nasmijeila i rekla: "Zar ne izgleda kao
'vijugavi' Kentuckyjan." Napravila je sve to je mogla s onim to
je imala. Naalost, njezin e najstariji sin morati ii u kolu bez
majice.
Hladnog rujanskog jutra 1916. Billy i Edward su se vukli
cestom uz rijeku do Utica Pike kole koja je bila tipina seoska
kolska zgrada s jednom prostorijom, smjetena na breuljku s
pogledom na rijeku Ohio. Mnogo godina mu je uiteljica bila
gospoa Temple. Ona je pouavala svih osam razreda s uenicima
u dobi od est do petnaest godina.
U koli je Billy nauio vie od itanja, pisanja i raunanja.
Njegov se pogled na svijet odjednom proirio. Dok je sjedio u
razredu, imao je vremena usporeivati se s drugom djecom.
Razlike su bile oite. Oni su bili seoska djeca kao i on, ali veina
ih je imala lijepu odjeu i cipele koje su im odgovarale. I svi su
imali majice. Druga su djeca za ruak jeli sendvie i imali za
desert slatkie ili kola. Billy je jeo mahune, a neke dane nije jeo
nita. Poeo je shvaati da je njegova obitelj siromana.
22
Na poetku je Billy bio odbaen od druge djece. Nazivali su

ga "kukuruzarom" i zadirkivali jer je govorio smijenim
planinskim naglaskom tipinim za ljude iz planina Kentuckyja. A
smijali su mu se i zato to je izgledao poderano i prljavo.
Nekoliko tjedana nakon poetka kole, Billy i jo neki djeaci
su odluili provesti popodne pecajui na "ledenoj" bari iza
Branhamove kolibe. Zvali su je "ledenom" jer je gospodin
Wathen svake zime iz nje lomio komade leda i stavljao ih u
piljevinu i zatim ih tijekom ljeta koristio za odravanje hladnoe
hladnjaka u mljekari. Billy je bio oduevljen to su ga djeaci
ukljuili u svoje planove. Ne samo da je volio pecati, ve je elio
biti "dio ekipe".
Nakon kole je Billy otrao kui u elji da iz potkrovlja uzme
svoj runo napravljeni tap za pecanje. Tenisice mu ba i nisu
odgovarale, te su mu napravile bolan ulj na palcu. Taj je dan u
koli bio zaokupljen uljem. Svaki put kad je pomaknuo prst, ulj
ga je toliko bolio da se nije mogao usredotoiti na uenje. A sada
je, u ovom uzbuenju i urbi, vrlo lako zanemario bol. Uletio je u
kolibu i taman stao nogom na ljestve kad je osjetio da ga snana
ruka hvata za rame. Otac ga je okrenuo.
"Billy, imam vaan posao za tebe popodne. elim da mi
donese vodu za kotlove (za proizvodnju alkoholnog pia)."
Ukoilo mu se srce, ruke i noge "Ali, tata, htio sam
popodne ii pecati sa svojim prijateljima."
"Sutra moe ii pecati. Veeras planiram pretakati kukuruzni
viski i kasnim. Moram imati dovoljno vode u upi za hlaenje
cijevi. Ti si dovoljno star za rad i mora mi pomoi. Kante su u
staji, pokraj crpke. Ajde se sad presvuci. Ja u biti u upi i
pripremiti kotlove."
Billy se polako popeo ljestvama, okreui glavu da mu otac
ne vidi suze.
"I zapamti," dodao je Charles, "ni rije mami. Nikome o tome
ne smije rei ni rije."
Njegova prva vizija
23
"Da, tata."
Iako nacionalna zabrana proizvodnje i prodavanja alkohola
nije izglasana do 1919., neke su drave imale na snazi zakone
protiv pia jo od rane 1906. Indiana je 1916. bila "suha" zemlja.
Charles nije mogao bez viskija. Budui da nije imao dovoljno
novca da ga kupi na crnom tritu, imao je susjeda, gospodina
Dornbusha, koji je napravio kotao za alkohol u upi iza kue i
proizvodio svoje domae alkoholno pie. Nakon to su ednim
susjedima prodali ono to im je ostalo i zaradili malo novca,
odluili su napraviti drugi kotao. Veeras e upaliti ove kotlove i
sve mora biti spremno.
Billy je dugo sjedio na svom slamnatom madracu, osjeajui
svoj ulj pri svakom otkucaju srca. Naposljetku je skupio snage
da se presvue. Uz veliko olakanje skinuo je cipele. Svukao je
kolske hlae i obukao one od radnog odijela. Nije imao tregere
pa je hlae drala guma sa avlima koji su sluili kao dugmad.
avli su se lako provlaili kroz rupe za dugmad u hlaama i,
budui da su bili zakrivljeni, nisu ispadali. Zatim je "potkovao"
svoj prst, odnosno zavezao kukuruzni klip ispod bolesnog prsta
kako ne bi ulazila praina.
Polako se spustio niz ljestve i spustio niz breuljak do bunara
kraj staje. Dvije kante za melasu stajale su pokraj ruke od crpke.
Billy ih je napunio do vrha. Svaka je kanta zaprimala neto manje
od dvije litre vode, to je bilo sve to su njegovi sedmogodinji
miii mogli podii za improvizirane ruke od konopca.
Popodne je bilo toplo i savreno mirno. Ni daak vjetra nije
pomicao suhu, utu travu. Kad je Billy krenuo uz stazu uo je
smijeh koji je dolazio s oblinje "ledene" bare. Prijatelji su mu
ve bili tamo, pecali, alili se, zabavljali se. Billyjevo se
razoaranje pretoilo u potok suza.
Na pola puta niz breuljak, uz vrt, Billy je sjeo da se odmori
u hladu velike bijele topole. Na licu su mu se pojavile prljave crte
kud su prole suze. Jecao je: "Nije li ovo uasno, svi ti deki tamo
24
pecaju, a ja moram biti kui i nositi vodu." Zauo je zvuk poput

ukanja lia na vjetru -huussss. Ali nije osjetio povjetarac.
Pomislio je: "to je to?" i pogledao okolo. Lie, koje je upravo
postajalo smee, bilo je savreno mirno. Nigdje nije mogao
vidjeti daak vjetra. Nastavio je sa svojim nezadovoljstvom.
"Njihove tate ne rade ovo. Zato ja moram nositi vodu za te
kotlove za proizvodnju alkoholnog pia?"
Ponovno je uo ukanje lia. Ustao je i pogledao grane
iznad sebe, ali nije vidio nita da se pomie. Jo se malo jadao, a
zatim uzeo svoje kante uz stazu, a njegov je "potkovan" prst za
njim vukao crtu po pranjavoj stazi. Proao je vrlo malo kad je
ponovno uo taj zvuk huussss glasnije nego prije. Billy se
okrenuo i sad je vidio. Pijavica se vrtloila u granama na pola
stabla. To samo po sebi nije bilo neuobiajeno. Pijavice su bile
uobiajene za jesen. esto ih je vidio kako krue poljem, podiui
suho lie i nosei ga sa sobom. Ali te su pijavice uvijek negdje
ile, uvijek su se kretale po nekom podruju. Meutim, inilo se
kao da ova stoji na mjestu. Fasciniran, Billy je gledao ukanje i
vrtlog zelenog, smeeg i utog lia.
Iznenada se iz drveta oglasio dubok, jasan i glasan glas,
govorei: "Nikada nemoj piti, puiti niti okaljati svoje tijelo na
bilo koji nain, jer imam posao za tebe kad odraste."
Billy je rijei uo jasno kao da mu ih je rekao njegov otac
ali to nije bio glas njegovog oca. Nikad prije nije uo tako
impresivan glas. Ispustio je kante i otrao prema kolibi, viui iz
sveg glasa.
Ella ga je zagrlila. "Billy, to je? Je li te ugrizla zmija?"
Vjerojatno je pomislila da joj je sin, dok je prolazio pokraj vrta,
stao na rusoglavku otrovnicu estu u tom podruju.
"Ne, mama," promrmljao je, pokazujui dolje niz breuljak.
"Tamo je ovjek u tom stablu tamo dolje."
"O, Billy, Billy. Ma daj. Jesi li stao i zapao?"
Njegova prva vizija
25
"Ne, mama. Tamo je ovjek u tom stablu i rekao mi je da ne

pijem ni puim."
Na ovo se Ella nasmijala. Zagrlila je svog sina i poljubila ga
u elo, pokuavajui ga umiriti. Ali je Billy i dalje bio histerian i
nije se mogao umiriti. Stavila ga je u krevet, a zatim pourila do
najblieg susjeda koji je imao telefon i pozvala lijenika. Nakon
to je uo priu, lijenik je rekao: "Djeak je samo nervozan.
Proi e ga to."
Te je veeri Billy ponovio svoju priu na veeri. "Tamo je
ovjek u tom stablu i uo sam to mi je rekao. Vie nikad neu
proi kraj tog stabla." I nikad nije. Od tog dana nadalje, kad god
bi iao do staje, obilazio je tu topolu prolazei okolo s druge
strane vrta.
NAKON DVA TJEDNA Billy i Edward su bili ispred kolibe i

igrali se pekulama ispod jabukovog stabla kad je Billy iznenada
osjetio da je na njega dolo neto neobino pritisak od kojeg se
najeio, kao da ga je okruila nekakva nevidljiva energija.
Podigao je pogled. Rijeka Ohio mu se inila nekako bliom nego
prije. Dok je Billy gledao niz rijeku prema Jeffersonvilleu, poela
se mijenjati ikara pred njegovim oima. Iz obale je nastajao
most, premoivao rijeku, dio po dio, gradei se kao u ubrzanoj
snimci. Nije bio poput niskih, ravnih mostova koje je preao kad
se selio u Indianu. Most se inio velikim, bio je to iroki eljezni
reetkasti luni visei most. Billy nikad prije nije vidio neto
takvo. Paljivim gledanjem primijetio je ljude kako rade visoko
iznad rijeke. Zatim je vidio pucanje konstrukcije. Ljudi su pali s
nosaa kao u usporenom snimku. Billy ih je prebrojio dok su
padali. Vidio je esnaest ljudi kako nestaju u tamnoj vodi.
Ispustivi vreicu sa pekulama, Billy je otrao kui,
nekontrolirano vritei. Ella je dala sve od sebe da ga smiri. Kad
26
je konano uspio ispriati priu, ona mu je rekla: "Billy, sanjao si

to."
Billy je insistirao: "Ne, mama. Obuzeo me taj neobian
osjeaj i tada sam pogledao rijeku i gledao sam ravno u nju! Vidio
sam to! O, mama, bojim se."
Charles je iznio svoje miljenje: "Djeak je samo nervozan,
kao to je lijenik rekao."
Ali Ella nije ba bila sigurna. Sjetila se dana od prije etiri
godine kad je Billy promrmljao neto o ptici koja mu je rekla da
e ivjeti blizu New Albanyja. Zaudo, to se ispunilo. Most preko
rijeke? Pogibija esnaest ljudi? to ako se to jednog dana dogodi?
Ella je zapisala dogaaj, mislei: "Vidjet emo."
Poglavlje 3
Okus siromatva
1916. 1917.
KOLA JE U MNOGOME PROIRILA Billyjevo znanje.

Nauio je o svijetu izvan zelenih breuljaka Indiane i Kentuckyja
svijetu u ratu. uo je imena drava za koje nije ni znao da
postoje Njemaka, Austrija, Maarska i nauio da su te drave
oformile savez protiv Francuske, Velike Britanije i Rusije. Iako
su se u jesen 1916. Sjedinjene Drave jo uvijek drale po strani,
gospoa Temple je informirala svoje uenike o vanjskim
dogaanjima. esto bi u kolu donosila novine i itala djeci
lanke o ratu. Billyjevu su matu uzburkali izvjetaji o vojnicima
i generalima, estokim bitkama i romantinim herojima. Ponekad
bi proveo polovicu od sat vremena odmora za ruak prouavajui
slike vojnika u novinama. Ponekad je ak i vidio vojnike u
predgrau Jeffersonvillea. Njihove su dotjerane vojne uniforme
budile matu sedmogodinjeg djeaka, zbog ega je i sam elio
postati vojnik.
Lloyd Ford, Billyjev kolski prijatelj, zaradio si je izviaku
uniformu prodajom asopisa Pathfinder tijekom ljetnih mjeseci.
Lloyd ju je esto nosio u kolu, na emu mu je Billy zavidio.
28
Naprijed je imala bed, na rukavu inovnike trake, eir poput

vojnikog i hlae s crtom s vanjske strane svake nogavice. inilo
se kao da je uniforma Lloyda Forda sve to je Billy elio od
odjee. Kad bi makar imao takvu uniformu, osjeao bi se jako
vano.
Jednog je dana Billy skupio dovoljno hrabrosti i pitao:
"Lloyd, kad iznosi tu uniformu, bili je htio dati meni?
Lloyd je rekao: "Naravno, Billy. Dat u ti je."
Krajem listopada je zahladilo. Mraz je svako jutro prekrivao
polja i rijetko se otapao prije deset sati. Billy je, i dalje bez
majice, drhtei trao po Utica Pikeu. Kad bi u kolu stigao ranije,
mogao se ugrijati uz ugljenu pe od lijevanog eljeza prije nego
bi poela nastava i morao sjesti na svoje mjesto. Vjerojatno ga je
vidjela gospoa Wathen, ena Charlesovog efa, kako gol do pasa
tri u kolu, jer mu je jednog dana dala rabljeni kaput s bedom
orla na rukavu. Uivajui u luksuzu topline, Billy je nosio taj
kaput kad god je radio ili se igrao izvan kolibe. U koli je kaput
drao zakopan do grla da nitko od druge djece ne vidi da ispod
nema majicu.
Budui da su spavali u potkrovlju, Billy i njegova braa su
mogli vidjeti zvijezde virei kroz pukotine izmeu krovnih
ploica. Kad je poeo padati snijeg, Ella je prekrila svoje sinove
ceradom da tijekom spavanja ostanu suhi. Ujutro bi cerada bila
prekrivena snijegom.
Ella je pripremala doruak, tople kekse i eerni sirup, prije
nego su se djeaci probudili. Jednog jutra otila je do ljestvi i
pozvala: "Billy! Spusti se s Edwardom na doruak."
Billy je odgovorio: "Mama, ne vidim. Neto mi je u oima."
Hladan vjetar, koji je cijelu no puhao kroz potkrovlje, zalijepio
mu je kapke.
Ella je rekla: "Neto ti je u oima. Samo malo, idem po
rakunovu mast."
Okus siromatva
29
Kad god bi Charles ulovio rakuna, odvojio bi salo od mesa i

Ella bi ga skuhala i tako dobivenu mast spremila u limenku.
Rakunova je mast bila obiteljski lijek za sve. Ella bi je davala
djeci kod teih prehlada, zajedno s turpentinom i mineralnim
uljem. To su pili i kod upaljenog grla. A sada je Ella toplom
rakunovom mau masirala kapke djeaka dok nisu otvorili oi.
Billy i Edward su do kole hodali po snijegu, ponekad pratei
kola, a ponekad probijajui se kroz nanose snijega. U kolu su
dolazili mokri do koljena. Sreom, mokre bi se cipele i hlae
osuile do ruka.
Uvijek su ruak nosili zajedno u dvolitrenoj kantici za eerni
sirup. U kanticu bi im mama stavila malu posudu punu skuhanog
povra, jo jednu posudu punu mahuna, dva komada kukuruznog
kruha ostalog od doruka i dvije lice. Billy je osjetio miris kruha
iz krune pei u ruku druge djece, tako dobar miris. Sad je znao
da druga djeca jedu sendvie i slatkie za ruak, te se sramio da
drugi vide njegove siromake mahune i kukuruzni kruh, stoga bi
on i Edward otili do rijeke, sjeli na drvo i podijelili meu sobom
posudu skuhanog povra i svoj ruak pojeli nasamo. Prvo je Billy
uzeo licu mahuna, a zatim bi Edward uzeo svoju licu, pa
ponovno Billy, i tako naizmjence, pazei da obje posude podijele
ravnomjerno.
Pred Boi 1916., gospoa Temple je sa svojim uenicima
rezala trake crvenog, bijelog i plavog papira i od njih su napravili
lance da ih odnesu kui i stave na boina drvca. Charles nikad
prije u svojoj kolibi nije imao boino drvce, ali kad je Ella
vidjela ukrase svojih sinova, odluila je da e ove godine biti
drugaije. Uzela je sjekiru i otila u umu, te donijela mali bor.
Omotala je dva papirnata lanca oko grana, ali je drvce i dalje
izgledalo golo. To ljeto je Charles uzgajao u vrtu kukuruzne
kokice, pa je Ella mislila da je sad idealno vrijeme da ih iskoristi.
Ispekla ih je na otvorenoj vatri u pokrivenoj zdjeli. Povezala je
kukuruzne kokice iglom i koncem u dugaki lanac, a zatim
30
omotala lanac nekoliko puta oko bora dok nije bila zadovoljna da
boino drvce izgleda onako kako treba izgledati.
Nakon ukraavanja drvca, Elli je ostalo neto kukuruznih
kokica, pa ih je stavila u dvolitrenu kanticu za eerni sirup i
poslala s Billyjem i Edwardom u kolu za ruak. Djeaci su svoju
kanticu s rukom drali u garderobi, na polici iznad mjesta gdje
su druga djeca drala svoje kapute. (Billy je i dalje cijelo vrijeme
nosio svoj kaput, ak i u razredu.) Nakon deset sati, Billy se sjetio
kukuruznih kokica. Kakav im je okus? Zatim je pomislio: "to da
ih kuam prije ruka?" Podigao je ruku i zamolio gospou
Temple smije li otii na vanjski WC. Ona ga je pustila. Dok je
Billy prolazio pokraj garderobe, maknuo je poklopac s kantice,
uzeo veliku aku kokica i zatim vratio poklopac na njegovo
mjesto. Otiao je vani iza ciglenog dimnjaka i pojeo ukusne
kukuruzne kokice. Paljivo je obrisao ruke i lice prije nego se
vratio unutra, kako se njegovo varanje ne bi otkrilo.
Za vrijeme ruka Billy i Edward su otili do rijeke i sjeli na
svoje drvo. Obojica su prvo htjeli jesti kukuruzne kokice. Kad su
otvorili kanticu, vidjeli su da je nestala treina kokica. Edward je
pogledao Billyja s bezazlenim iznenaenjem i rekao: "Pa, neto se
dogodilo kokicama."
Billy se pokuao praviti iznenaenim kao njegov brat. "Da,
stvarno je."
Edward nije posumnjao to se zaista dogodilo.
Za badnjak su djeaci objesili svoje arape. Ujutro je svaki od
njih u arapi naao naranu i tri slatkia. Billy je pomislio: "Kako
je dobar taj Djed Mraz to je doao i donio mi ovo." Tog je dana
pojeo svoju naranu, a koru je osuio i tjednima nosio sa sobom u
kaputu, liui je kao slatki.
Negdje u sijenju 1917. Billy je primijetio da Lloyd Ford
nakon boinih praznika vie ne nosi u kolu svoju izviaku
uniformu. Pitao je: "Lloyd, to je s izviakom uniformom?"
Okus siromatva
31
Lloyd je rekao: "Oprosti Billy. Zaboravio sam da si je elio.

Pitat u mamu." Sljedeeg je dana Lloyd donio razoaravajuu
vijest. "Mama je uzela kaput i od njega napravila prostira za psa,
Billy, a od hlaa je napravila zakrpu za tatine hlae. Nije mi
ostalo nita nego jedna nogavica.
Billy je nepopustljivo odgovorio: "Onda mi donesi tu
nogavicu."
Sad je Billy bio ponosan vlasnik jedne nogavice iznoene
izviake uniforme, s crtom s bone strane i pagom za stezanje
na jednom kraju. Toliko je elio nositi tu nogavicu u kolu, ali
nije mogao smisliti kako. Stoga je ugurao nogavicu u dep kaputa
da mu bude na dohvat ruke kad bude imao dobar izgovor. Nije
morao dugo ekati.
Velika se zimska oluja obruila svojom bijelom estinom na
podruje Indiane. Na nekim su mjestima nanosi snijega bili vii
od 5 m. Zatim je pala kia sa snijegom, pa je po stablima i snijegu
nastao sloj leda, to je bilo savreno za sanjkanje. Uenici iz Utica
Pike kole su odmor za ruak proveli sanjkajui se niz oblinje
brdo. Sva su djeca imala kupljene saonice sva, osim Billyja i
Edwarda. Billy se sjetio velike metalne posude za pranje rublja na
smeu pokraj rijeke. Donio ju je i ubrzo su se on i Edward
pridruili drugoj djeci na vrhu brda. Popeli su se u posudu za
pranje rublja Billy je sjedio nazad i omotao noge oko svog brata
Edwarda koji je bio naprijed i sjurili su se niz brdo, prevrui
se. To je bilo zabavno, ali je ubrzo otpalo hravo dno posude, pa
su morali nai neto drugo to e iskoristiti kao saonice. Sad su
oblikovali cjepanicu, skaui po njoj dok se prednji dio nije
neznatno iskrivio. Snijeg je bio dovoljno zaleen da je to valjalo,
pa su se dva djeaka popela na svoje improvizirane saonice i
velikom se brzinom spustili niz strminu.
Tijekom jednog sputanja nezgodno su pali na dnu brda.
Billy je zavrio s kaputom punim snijega i lagano, ali nezgodno
ozlijeenom nogom. Skupila su se druga djeca i pitala ga je li
32
dobro. "O, ozlijedio sam nogu," alio se. A onda mu je odjednom

sinula ideja. "Sjetio sam se. U depu imam jednu nogavicu svoje
izviake uniforme. To e biti dobar zavoj." Izvadio je iz depa
nogavicu i navukao je preko tenisice i svoje ozljeene noge,
vezujui je pagom za stezanje. Upravo je tad zazvonilo kolsko
zvono, pozivajui ih nazad u razred.
To je popodne gospoa Temple pozvala Billyja na plou.
Stajao je bono i rjeavao zadatak, nadajui se da mu druga djeca
nee rei da ima uniformu samo na jednoj nozi. Ali, naravno, svi
su to primijetili. Suzdrano smijuljenje je ubrzo prelo u glasan
smijeh. Billy je zaplakao, a gospoa Temple ga je pustila ranije
kui.
U travnju je gospoa Temple donijela u kolu Louisvillske
novine s velikim naslovom SJEDINJENE DRAVE OBJAVILE
RAT NJEMAKOJ. Proitala je lanak, objanjavajui kako su
18. oujka 1917. njemake podmornice potopile tri amerika
trgovaka broda, tjerajui predsjednika Woodrowa Wilsona da
prekine ameriku neutralnost. Sjedinjene Amerike Drave ule
su u rat.
Izvan kolske zgrade pupala su hrastova stabla. Dani su
postajali sve topliji. Billy se popodne poeo znojiti u svom
tekom zimskom kaputu. Prsti su mu virili iz rupa na tenisicama.
Jednog je dana gospoa Temple primijetila da se uenici koji
sjede iza smiju i dre za nosove kao da neto smrdi. Pitala se ima
li to nekakve veze sa malim Williamom Branhamom. Zato taj
djeak insistira nositi kaput u ovako vrue popodne? Rekla je:
"William, zato ne skine kaput? Zar ti nije toplo?"
Billyju je skoro stalo srce. Nije mogao skinuti kaput jer nije
imao majicu. "Ne, gospoo, meni je malo hladno."
Bila je iznenaena. "Hladno ti je, a ovakav je dan?"
"Da, gospoo."
Rekla je: "Bolje onda doi ovdje i sjedni uz vatru."
Okus siromatva
33
Billy je uvao svoju tajnu cijelu zimu i sad je nikako nije htio
otkriti. Nevoljno je premjestio svoju stolicu do velike pei, a
gospoa Temple je u nju ubacila cijelu lopatu ugljena. Znoj mu je
orosio elo, a zatim curio niz lice.
Gospoa Temple je pitala: "William, je li ti jo hladno?"
"Da, gospoo."
Klimnula je glavom. "Onda si bolestan. Bolje da ode kui."
Billy je nekoliko dana ostao kui, pitajui se kako nabaviti
majicu da se moe vratiti u kolu. Njegova je teta tatina sestra ivjela s druge strane breuljka na kojem je bila njihova koliba.
Imala je ker iste dobi kao i Billy. Nedavno su bili u posjeti kod
njih i njegova je rodica prerasla haljinu. Iako je sprijeda i odzada
imala ukrasnu ipku, Billy se odluio od te haljine napraviti
majicu. Odrezao je dio suknje, a ostatak stavio u hlae. Zatim se
pogledao u razbijenom ogledalu zakucanom na jabukovom
drvetu. Klimnuo je glavom i stisnuo si paleve.
Kad su kolska djeca vidjela ipku na njegovim prsima,
poeli su ga zadirkivati: "To je enska haljina."
"Ne, nije," insistirao je Billy, "to je moje indijansko odijelo."
Jo su se vie smijali na tu pomisao i nemilosrdno ga
zadirkivali. "Billy Branham nosi ensku haljinu. Kakva curica!"
Unato njihovom ismijavanju, Billy je tu majicu nosio svaki
dan do ljetnog zavretka kole. Morao je. Bila je to jedina majica
koju je imao.
Poglavlje 4
Nemilosrdno pretuen
1922. 1923.
5. SVIBNJA 1923., Ella Branham je rodila svog osmog sina i

dala mu ime Howard Duffy. Pridruio se Charlesu mlaem koji je
imao etiri godine, Jesseju koji je imao sedam, Edgaru devet,
Melvinu jedanaest, Henryju dvanaest, Edwardu trinaest i
Williamu koji je imao etrnaest godina. Charlesu Branhamu bilo
je sve tee hraniti svoje osmero djece, posebno tijekom zimskih
mjeseci. Na zimu 1922./23., Billy je postavljao klopke za
hvatanje ivotinja da bi pomogao prehraniti svoju obitelj. umski
je dio imanja gospodina Wathena vrvio pacovima, naboruama,
kuniima, dabrovima i tvorovima. Svakog je jutra u dva sata Billy
odlazio sa svojim fenjerom provjeriti klopke, esto se vraajui
kui upravo kad je trebao krenuti u kolu. Budui da je imao
samo jednu odjeu, mnogo je puta sjedio u razredu smrdei po
tvoru kojeg je tog jutra oderao to se esto gadilo drugim
uenicima. Ali njegov se dodatan trud isplatio njegovoj obitelji.
Kad bi ulovio kunia, mogao ga je prodati za petnaest centi, a
onda je mogao kupiti kutiju 22 kalibarskih patrona i uloviti jo tri
ili etiri kunia. Kunia bi majka pripremila za veeru s pogaom
Nemilosrdno pretuen
35
kruha i umakom. Ostalo bi Billy prodao u gradu, a novcem kupio

kukuruzno ili penino brano.
esto bi odlazak u grad rastuio Billyja. Branhami su bili na
loem glasu u podruju Jeffersonvillea i znalo se dogoditi da bi
ljudi prelazili na drugu stranu ulice samo da izbjegnu Billyja.
Neki bi s njim priali kad to nitko ne bi vidio, ali ako bi netko
proao, prestali bi priati s njim i otili bi dalje. To ga je vrijealo.
Billy je znao da su mu otac i strievi surovi ljudi puili su,
vakali duhan, kockali, pili i ilegalno proizvodili i prodavali
alkohol ali Billy je ogoreno razmiljao: "to sam ja napravio?
Ja s tim nemam veze. Nikad u svom ivotu nisam pio. Zato mene
stavljaju u isti ko?"
Iako nije istina da Billy nije pokuao piti. Jednog proljetnog
nedjeljnog jutra, on i Edward su otili sa svojim ocem i
gospodinom Dornbushem, susjedom koji je zavario Charlesove
kotlove za proizvodnju alkoholnog pia. Djeaci su planirali
provozati svoj probueni amac na vesla po rijeci u potrazi za
baenim staklenim bocama. Charles je uvijek trebao boce za svoje
domae alkoholno pie, a plaao ih je skupo dvanaest centi.
Gospodin Dornbush je volio Billyja, pa mu se Billy pokuao
dopasti, nadajui se da e mu tog jutra gospodin Dornbush
posuditi svoj neprobueni amac na vesla. Billyjev amac nije
imao kormilo, pa ga je bilo teko upravljati brzom rijenom
strujom. Za vesla je Billy morao koristiti dvije stare daske, on je
veslao s jedne, a Edward s druge strane amca.
U blizini rijeke bilo je stablo koje je palo na put. Charles je
stavio svoju nogu na stablo, ali umjesto da ga prekorai, Charles
se naslonio na granu i rekao: "Stanimo ovdje da se malo
osvjeimo." Izvukao je malu, tanku bocu viskija iz svog stranjeg
depa, naslonio je na usta, a zatim je pruio svom prijatelju.
Gospodin Dornbush je popio i vratio je Charlesu, koji ju je
smjestio u grmlje pokraj prevrnutog stabla.
36
Billyju se to inilo kao dobar trenutak za pitati nekoga

uslugu. "Gospodine Dornbush, bi li moj brat i ja mogli posuditi
tvoj amac za ovo jutro?"
"Naravno, Billy. Nema problema."
Drhtei od radosti, Billy je pomislio: "On me stvarno voli."
Charles je uzeo jo jedan gutljaj viskija i ponovno ga
proslijedio svom prijatelju. Kad je gospodin Dornbush ugasio
e, pruio je bocu Billyju i rekao: "Evo, Billy. Popij."
Billy je rekao: "Ne, hvala. Ja ne pijem."
Gospodin Dornbush je preneraeno pogledao. "Hoe rei da
si Irac i Branham, i da ne pije?"
Charles je klimnuo glavom s izrazom zgraanja na licu,
govorei: "Ja imam mnogo sinova, ali samo je jedan od njih
curica, a to je Bill."
Billy je skoio: "Ja! Curica?" Uasnuo se na samu pomisao.
"Puna mi je kapa da me zovete curicom. Daj mi tu bocu."
Gospodin Dornbush je pruio bocu. Billy ju je zgrabio iz njegove
ruke, izvukao ep i prinio ustima sa srditom odlunou. Poeo ju
je naginjati, ali prije nego je i jedna kapljica viskija kapnula u
njegova usta, uo je zvuk poput ukanja lia na vjetru huussss.
Ruka mu je stala boca se na ustima zaljuljala. Huusss. To nije
bila njegova mata, uo je to jasno kao to je uo razgovor oko
sebe. Huusss. Sjetio se glasa u stablu topole koji je naredio:
"Nikada nemoj piti, puiti niti okaljati svoje tijelo na bilo koji
nain, jer imam posao za tebe kad odraste." Uasno prestraen,
Billy je bacio bocu i pobjegao kroz polje to je bre mogao, uz
gorke suze frustracije i zbunjenosti.
Charles se rugao: "Vidi to sam ti rekao. On je curica."
U kom se god smjeru Billy okrenuo, ivot je pokazivao svoje
otre zube. kolovanje je nastavio do sedmog razreda. To je bilo
poput penjanja uzbrdo na takama. Seoski je kolski sustav
zahtijevao od uenika da sami kupe svoje knjige i potreptine.
Billyjevi roditelji nisu imali dovoljno novca za olovke i papir, a
Nemilosrdno pretuen
37
kamoli za kolske udbenike, stoga je svaki put kad je Billy

trebao nauiti lekciju morao posuditi knjigu od drugog uenika.
kolski su predmeti u to vrijeme bili prilagoeni oblikovanju
djejeg karaktera jednako koliko i intelekta. Jedna od lekcija koja
je duboko dotakla Billyja za vrijeme kolovanja bila je
Longfellowova pjesma Psalam ivota.
Ne govori mi alobno,
Da ivot tek isprazan je san!
Jer mrtva je dua koja sniva,
I nita nije kakvim se ini.
ivot je stvaran! ivot je zbilja!
A grob mu nije cilj:
Iz praha si uzet i u prah e se vratiti,
Nije reeno za duu.
Ni uivanje ni tugovanje,
Nisu naa krajna sudbina ili put;
Ve raditi da bi sutra,
Bili dalje nego danas.
Umijee traje, a Vrijeme brzo prolazi,
A naa srca, premda izdrljiva i hrabra,
Ipak, poput priguenih bubnjeva,
Vode pogrebnu povorku do groba.
U irokim svjetskim bojnim poljima,
U logoru ivota,
Ne budi poput otjerane stoke!
Budi junak u bitci!
38
Ne uzdaj se u Budunost, kakva god bila!

Neka mrtva Prolost pokopa svoje mrtve!
Radi, radi u ivoj Sadanjosti!
Srano, i s Bogom iznad sebe!
ivoti velikana nas podsjeaju,
Da i na ivot moe biti velik,
Stoga, na odlasku, ostavimo iza sebe
Tragove u pijesku vremena.
Tragove zbog kojih e moda
Neki usamljen i skreni brat,
Dok sveano plovi ivotom,
Kad ih vidi, ponovno osjetiti nadu.
Stojmo stoga uspravno i radimo,
Spremni ba na sve;
I dalje stvarajmo, i dalje postiimo,
Nauimo raditi i ekati.
Ova je pjesma nadahnula Billyja iako ni u svojim najluim
snovima nije mogao zamisliti koliko e duboke tragove u pijesku
vremena ostaviti njegov ivot. U to mu je vrijeme Longfellowova
pjesma bila pjesma o nadi na nesretnoj zemlji. Te su rijei
progovorile Billyjevom srcu, ohrabrujui ovog raupanog
etrnaestogodinjaka koji se trudio razumjeti svu nepravdu koju je
doivio u svom ivotu. Stariji su ga djeaci neprestano zadirkivali
i dosaivali mu zbog toga to je roen u Kentuckyju, to je
siromaan, to je nizak za svoje godine, to je drugaiji.
Meutim, sad je Billy shvatio razlog siromatva svoje obitelji
oevo pie. Jednog dana kad su ga kolska djeca izrugivala to
je obuen u prljavu i poderanu odjeu, Billy je proitao dogaaj iz
udbenika povijesti o iskrcavanju Abrahama Lincolna s broda u
New Orleansu i njegovom prolasku kroz trnicu s robovima.
Nemilosrdno pretuen
39
Prema tom opisu, Abraham Lincoln je vidio bijelca koji je nudio

velikog, snanog, uplakanog, tamnoputog ovjeka. Lincoln je
lupio rukama i rekao: "To je pogreno! Jednog u dana udariti po
tome, pa taman me to kotalo ivota." Billy je spremio udbenik
iz povijesti i pomislio: "Pie je takoer pogreno! Jednog u dana
udariti po njemu, pa taman me to kotalo ivota."
Meutim, nita mu nije rasplamsavalo matu vie nego kad je
u udbeniku iz geografije itao o arizonskoj pustinji. elio je biti
tamo, elio je jahati irokim prostranstvom s kaktusima. To mu se
inilo vrlo romantino, vrlo mirno i idilino. Probudio se pjesnik
u njemu, ali nije imao na to napisati svoje misli, pa je posudio
komad papira od uenika do sebe i napisao:
Ja sam nostalgian, o, tako nostalgian,
za tim dalekim jugozapadom,
Gdje sjene padaju
iza planinskih vrhova.
Vidim uljanje kojota
po grimiznoj magli,
ujem zavijanje vuka
gdje pasu dugoroga goveda.
I negdje uz kanjon
ujem riku lava
U tim dalekim Catalina planinama
na granici s Arizonom.
Naalost, uznemiravanje drugih starijih djeaka otilo je puno
dalje od izrugivanja i zadirkivanja. esto bi se nakon kole
skupljali u grupice i napadali ga. Iako je bio malen za svoje
godine, Billy je bio dovoljno uporan i srdit da bi se, ako treba,
borio i s motornom pilom. Deki bi ga sruili, a on bi ponovno
40
ustao. Ruili bi ga dok vie ne bi imao snage ustajati. Mnogo je

puta juhu pio na slamku, jer su mu usta bila previe izudarana da
bi jeo tvrdu hranu.
Jednog proljetnog dana 1923., Billy je otpratio jednu
djevojicu iz kole kui, nosei joj knjige. Na povratku svojoj
kolibi, okruila su ga petorica nasilnika. Sruili su ga u prainu.
Jedan ga je izrugivao: "Zato pjeai s tom curom?" Drugi se
zaderao: "Da, neemo da pjeai s njom, ti prljavi kepecu iz
Kentuckyja."
Na tu je uvredu Billy skoio na noge i zaletio se na njih, a
ake su mu bijesno letjele na sve strane. Ali petorica su bila
previe. Nasilnici su se borili s njim dok mu nisu zgrabili ruke.
Zatim je, dok su ga etvorica drala, jedan djeak uzeo u ruku
kamen i lupao Billyja u lice dok skoro nije pao u nesvijest.
Billy ih je molio: "Samo me pustite, odmah u otii kui.
Obeavam."
Budui da je skoro pao u nesvijest, djeaci su pristali. Ali
prvo su ga sruili, ogrebli mu lice o prljavu tvrdu cestu i onda ga
jo nekoliko puta udarili da stave toku na i svojoj okrutnosti,
prije nego su otili.
Billy je otiao ravno kui, ali ne da bi tamo ostao. Uzeo je 22
kalibarsku Winchster lovaku puku koja je visjela iznad vrata
kolibe, napunio je sa esnaest patrona, a onda preacem kroz
ikaru bagrema doao do mjesta na cesti kuda je znao da e ti
djeaci proi. Sakrio se uz cestu i ekao. Ubrzo je uo glasove.
"To e nauiti tog 'kukuruznog keksa' pjeaenju s curom,"
rekao je jedan. Drugi je krijetao: "Jeste li vidjeli kako je
prestraeno izgledao?" Drugi je dodao: "Da, taj e kepec iz
Kentuckyja ubudue znati gdje je."
Izaavi iz bunja, Billy ih je pratio s naciljanom i
repetiranom pukom. Mirno je rekao: "Koji od vas eli prvi
umrijeti, tako da ne mora gledati druge kako umiru?" Petorica
djeaka je problijedjela i poela vritati u strahu i nevjerici. Billy
Nemilosrdno pretuen
41
je rekao: "Nemojte cmizdriti, jer ete svi umrijeti, jedan po

jedan," nanianio je cijev puke na djeaka koji ga je lupao
kamenom, "poevi od tebe."
Povukao je okida. Klik. Patrona nije opalila. Brzo je
repetirao, gurajui drugu patronu u cijev. Klik ni ona nije
opalila. Sad su petorica djeaka ve bjeala, viui, preskakujui
jarke i stabla, pokuavajui to prije pobjei. Billy je, odluivi ih
ubiti, nastavio stavljati patrone u cijev i povlaiti okida to je
bre mogao ponavljati postupak klik, klik, klik, klik Ali ni
jedna ahura nije opalila.
Petorica djeaka ve su daleko odmakla. Na podu oko Billyja
lealo je esnaest patrona. Podigao ih je, otpuhnuo prainu s njih i
ponovno ih stavio u puku. Naciljao je puku u drvo i poeo
povlaiti okida bum, bum, bum, bum Ovaj je put svaka
patrona opalila, pogaajui deblo, ija je kora letjela na sve
strane. Billy je stajao nasred ceste srdito ljut. A onda se odjednom
poeo smijati glasno, idiotski smjeh koji je izvirao iz dubine
njegove frustracije. Smijao se toliko da su mu suze tekle niz
natekle obraze.
Kad je to ljeto zavrila kola, Billy je otiao i vie se u nju
nije vraao.
Poglavlje 5
Sluajan pucanj
1923. 1924.
WILLIAM BRANHAM je kao etrnaestogodinjak proveo ljeto

1923. godine pomaui svome ocu u vrtu i radu u polju. Charles
je imao dva konja svoga starog za oranje i jednog mlaeg kojeg
je posudio od gospodina Wathena. Budui da je imao dva
jednostruka Moldboard pluga, Charles je uvijek istovremeno orao
s oba pluga. U lipnju su Billy i njegov otac orali izmeu redova
kukuruza kad su konji poeli nervozno rzati i toptati svojim
nogama. Billy se trudio zadrati svog konja izmeu redova kako
Moldboard plug ne bi odlutao meu kukuruzne stabljike. Povikao
je: "Tata, to je s ovim konjem?"
Charlesov se konj takoer ritao. Charles je stao, prebrisao si
elo arenom crveno-bijelom maramicom i promotrio obzor.
"Sine, dolazi oluja."
Billy je pomno razgledao vedro plavo nebo. "Oluja? Ja ne
vidim nikakvu oluju, tata."
"Sine, ne razumije. Bog je konjima dao instinkt. Mogu
nanjuiti oluju dok je jako daleko."
Sluajan pucanj
43
Nastavili su dalje orati, a nisu jo izorali ni dva reda kad su se

nebom nadvili tamni oblaci. Imali su taman vremena vratiti konje
u staju prije nego je udarila nevera. Billy je rijetko mislio o Bogu,
jer se ta tema rijetko pojavljivala u kunim razgovorima, ali tog je
dana mislio o Njemu i pitao se koje je jo pronicljive instinkte
Bog dao ivotinjama. Razmiljajui o svim divnim stvarima koje
je vidio meu umskim stvorenjima, Billy je zakljuio da je taj
Bog zasigurno vrlo mudra osoba.
Jedne subote ujutro, Billy je pitao moe li taj dan otii u grad.
Charles mu je dao kovanicu od deset centi to mu je pomagao
cijeli tjedan, govorei: "Nemoj sve to potroiti na jednom mjestu,
sine."
Stopirajui do Jeffersonvillea, Billy je otiao kui svog
roaka, Jimmyja Poolea. Zatim su on, Jimmy, i Earnest Fisher
proetali do grada potroiti novac. Billy se cijelim put igrao s
kovanicom u depu. Osjeao se jako bogatim. Prvo si je kupio
kornet sladoleda za peni. Zatim je otiao u trgovinu Schimpff's
Candy Store i zagledao se u red iznad reda staklenki s tvrdim
bombonima. Billy je ve i prije bio ovdje i znao je to najvie
voli. Platio je dva centa za dvadesetak dekagrama ljutih bombona.
Ostalo mu je pet centi, taman za dva filma u kinu Leo Theaters.
Nakon to je satima gledao vesterne, Billy je matao o ivotu
na Zapadu i da postane junak velikih stoarskih farmi. Vrhunac
njegovih mladenakih ambicija bilo je postati pravi kauboj, s
debelim konim kaubojskim hlaama i izmama i 45-litrenim
eirom, i jednim tvrdoglavim konjem kojeg ne bi mogao jahati
nitko drugi osim njega. esto je sluao svog oca koji je govorio
kako je, kad je bio mlai, krotio divlje konje i iao na rodeo iz
Kentuckyja u Teksas. Billy je mislio: "O, kad samo malo
narastem, otii u na Zapad i biti pravi jaha."
Billy je vjebao na starom konju za oranje. Kad bi on i
njegov otac proveli dan na polju, Billy je uvijek dolazio kui
ranije napraviti neke uobiajene poslove. Odveo bi svog umornog
44
konja iza kolibe do lijeba s vodom napravljenog od izdubljenog

debla. Konj bi uronio svoju njuku pod mulj, gutajui vodu, dok
bi Billy skinuo opremu i odnio je u staju. Nad lijebom su zujale
pele. Skupila bi se mlaa Billyjeva braa. Pokupili bi dlake
ieljane s konjske grive i repa i spleli ih u konjsku "zmiju" i
stavili je da pliva u lijeb. Budui da bi konj, dok je pio, uzburkao
vodu, konjska bi "zmija" plivala poput vijuganja rusoglavke.
Billy bi iz staje izvukao sedlo i bacio ga na konja. Oko lijeba
s vodom rasle su biljke s ikom. Billy bi skupio aku bodljikavih
iaka i ugurao ih ispod sedla prije nego bi ga vrsto pritegnuo.
Braa su se poredala uz ogradu kako bi promatrala predstavu.
Skaui po leima konja, Billy je udarao nogama o njegov trbuh,
tjerajui ga da se pone ritati. Jadni je konj, umoran od
cjelodnevnog rada, samo zarzao i okrenuo se, jedva diui kopita
od tla. Billy se u sedlu ljuljao naprijed-nazad, pravei se da je
njegov konj odrasli divlji konj. Vikao je: "Gledajte me! Ja sam
kauboj!" dok je udarao konja po stranjici svojim slamnatim
eirom. Braa su se smijala i pljeskala.
TU JESEN nakon etve, Billy je sve vie i vie vremena

provodio u umama, pecajui i lovei sa svojim lovakim psom
za rakune, Fritzom. Billy je volio svog psa i hvalio se da se Fritz
moe popeti za svakom ivotinjom koja se popne na drvo. ak ni
tvor nije mogao obeshrabriti njegovog vjernog psa. Fritz bi stjerao
tvora u bunje, a zatim kruio i reao na tvora. Kad bi stigao
Billy, trebao je samo podii bunje i rei: "Sad ga." Bez
oklijevanja, Fritz bi navalio i epao tvora, zanemarujui njegov
uasan smrad kojim ga je pricao. Normalno, Billyjeva majka to
nije odobravala.
Billyju je lov i pecanje postalo vie od hobija, sati u umi
postali su mu utoite od vanjskog svijeta, predah mira u ivotu
optereenom nepodnoljivim okolnostima. U umama se Billy
Sluajan pucanj
45
vie nije osjeao odbaeno. Osjeao se dijelom divljine, dijelom

ritma godinjih doba, dijelom prirodnog poretka svemira. Osjeao
se kao da tu pripada.
Billy je poeo lutati sve dalje od kue i tako je otkrio Tunnel
Mill, ruralno podruje 25 km sjeveroistono od Jeffersonvillea,
blizu Chalestowna u Indiani. Podruje je dobilo ime po
znamenitom mlinu brana koji se nalazio uz potok Fourteen Mile
Creek. Poetkom 1800-tih godina je ovjek, po imenu John
Work, traio dobro mjesto za mlin. Nije bilo lako pronai
savreno mjesto. Voda je trebala tei dovoljnom brzinom i u
dovoljnoj koliini da bi pokretala ogromne mlinske lopatice to
vie mjeseci u godini to je to mogue. John Work je primijetio
da je na jednom mjestu Fourteen Mile Creek gotovo u potpunosti
okruen velikim stijenama, s padom od 7 m. Procijenio je da e,
ako sagradi mlin nizvodno od brijega i probije tunel izravno kroz
liticu, sam pad vode u tunelu biti dovoljan za pokretanje mlinskih
lopatica. Mlin i tunel su zavreni 1820., ime je to podruje
dobilo ime Tunnel Mill (tj. Tunelski mlin). Trideset godina nakon
toga sin John Worka prodao je mlin Wilfordu Greenu, ija je
obitelj nakon toga drala taj mlin. Zato tamonji stanovnici
ponekad to podruje nazivaju Greenov Mill (tj. Greenov mlin).
Izolirano od civilizacije, podruje Tunnel Milla bilo je bogato
ribom, jelenima, naboruama, tvorovima, rakunima, pacovima,
dabrovima, vjevericama, stablima, breuljcima, stijenama,
potocima, tiinom i spokojem ukratko, svime to je Billy elio u
ivotu. esto je tamo odlazio, hvatajui teretna kola koja su esto
putovala izmeu Charlestowna i Jeffersonvillea. Ponekad bi uspio
nagovoriti svoja dva prijatelja Jimmyja Poolea i Sama Adaira
da idu s njim. Nekad bi poveo Edwarda i Henryja. Obino bi
prespavali u naputenoj lugarskoj kolibi i uvijek bi si doruak
pecali iz potoka. Na jednom je mjestu Fourteen Mile Creek
napravio savren bazen dubok 3 m i irok 12 m. Billy je to mjesto
nazvao "Beaver Hole" (tj. Dabrova jama). U nju je ubacio veliki
namotaj konopca i svezao ga za granu stabla koji se nadvio nad
46
vodom. Plivali bi po potoku u irokom luku od obale, a zatim bi

se putali. Konopac je pruao dekima nebrojene sate zabave.
Kad nije uspio nikoga nagovoriti da ide s njim, Billy je sam
stopirao do Tunnel Milla. Provodio bi dane lovei, pecajui i
istraujui umsku divljinu. Tijekom jedne od tih dugakih etnji,
sluajno je otkrio svoje skrovite. Obilazei brdo, naao se na dnu
vapnenake litice. Ispod njega je teren otro padao 25 m u dolinu.
Cijelo je podruje obraslo gustom umom i bilo prekriveno
velikim stijenama koje su pale s litice. Billy je paljivo traio
kuda proi dnom litice kad je pred nogama primijetio rupu iroku
60 cm, skoro potpuno skrivenu bujnim raslinjem. Isprva je
pretpostavio da je to zasigurno lisiina jazbina pukotina meu
stijenama koja titi ivotinje od runog vremena. Ali paljivijim
pregledom pokazalo se da je to ulaz u pilju. Najprije je gurnuo
nogu. Rupa je bila duboka oko jedan metar, a od tu je padala
prema dolje i nazad prema brijegu oblikujui dovoljno visok
prolaz da je mogao stajati. Zrak je bio hladan i vlaan. Billy je
nakratko pipao put i onda se prestraio. to ako upadnem u rupu?
Nije se usudio ii dalje u mrak. Vratit e se poslije, bolje
pripremljen.
Sljedei put kad se Billy vratio u ovo podruje, donio je sa
sobom svijee kako bi dalje istraio svoju pilju. Progurao se kroz
otvor i skliznuo niz klizavu kosinu do prvog mjesta gdje je mogao
stati. Tu je prolaz bio irok samo oko 45 cm. Iako su zidovi bili
vrlo okomiti, sjena koju je stvarala njegova treptava svijea
naglaavala je mnoge vapnenake kutove u unutranjosti. Prolaz
je lagano skretao na desno i malo se irio. Tu su pod i strop bili na
prihvatljivoj udaljenosti kao da je taj dio napravljen za ljudsku
nastambu. ak je postojala i tanka polica koja je virila iz zida, a
koja je veliinom bila taman za krevet. Nakon daljnjih tri i pol
metra prolaz se ponovno suavao, pod i strop su bili nakrivljeni, a
iz stropa su virili otri komadi vapnenca koji su se za nj vrsto
drali, ali se inilo kao da svakog asa mogu pasti.
Sluajan pucanj
47
Tad je ve proao oko sedam i pol metara od ulaza.

Odjednom je stao i iznenaeno zazvidao. Pred njim se pilja
proirila u malu prostoriju. Nasred prostorije je stajao stol od
jednog masivnog komada vapnenca. Stol je bio pravokutan blok
visok oko pola metra, pola metra irok i metar dugaak. Vrh stola
je bio izvanredno gladak i ravan, a kutovi su mu bili savreno
pravokutni. Ali najupadljivija stvar u prostoriji bila je otra,
trostrana stijena koja je visjela iz stropa poput obrnute piramide.
Taj je kamen visio direktno iznad stola, a vrh piramide je
zavravao samo nekoliko centimetara iznad povrine stola.
Billy je bio oduevljen svojim pronalaskom. inilo mu se kao
savreno skrovite. Odluio je ne pokazati ga svojoj brai niti
prijateljima. To e biti njegova posebna tajna. Kad je napustio
pilju, zakamuflirao je otvor da ga sluajno ne nae neki izletnik
ili lovac.
TO SU BILI bolji dani njegove mladosti, lijepe uspomene

pjeaenje umama, spavanje pod zvijezdama, pecanje doruka,
lov za veeru svojom 22 kalibarskom lovakom pukom. Billy je
poboljao svoju preciznost toliko da je mogao upucati vjevericu s
pedesetak metara i svaki je put pogoditi tono izmeu oiju.
Zapravo, to je postalo njegovo pravilo: ako vjeverica ne pogleda
prema njemu, nee povui okida. Nita manje vjet nije bio ni sa
samaricom te bi s lakoom sruio bilo koju pticu u letu.
Jedne veeri u jesen 1923., etrnaestogodinji Billy iao je
kui sa svojim roakom Jimmyjem Polleom. Njih su dvojica to
popodne lovili ptice, ali sada su im misli bile negdje drugdje
alili su se, smijali i meusobno gurkali. Naalost, Jimmy je
zaboravio isprazniti svoju samaricu. Iznenada je samarica
opalila, ranjavajui Billyjeve noge iz neposredne blizine. Billy se
sruio, vritei od bolova.
48
Jimmy je kleknuo, ponavljajui: "Oprosti, Billy. ao mi je.

Bilo je sluajno. Nisam htio," a zatim je dobro pogledao noge
svog prijatelja. Problijedio je. "Billy, ne mii se. Idem dovesti
pomo."
"Ne, ne ostavljaj me," povikao je Billy. Ali Jimmy je ve
trao poput zeca. Kad je Billy pogledao svoje noge, okirao se
vidjevi da su se gotovo raspale na dva dijela. Spustio je glavu
nazad na tlo i drhtao od straha. "Boe, budi mi milostiv," jecao je.
"Ti zna da nisam nikad," i tad je stao, pokuavajui se sjetiti
neeg dobrog u svom ivotu, neto to bi moglo potaknuti Boga
da mu bude milostiv. Jedino ega se mogao sjetiti bilo je: "Boe,
budi mi milostiv. Ti zna da nisam nikad poinio preljub."
Ubrzo se Jimmy vratio sa svojim susjedom, Frankom
Eichom, koji je odvezao Billyja u bolnicu Clark Country
Memorial Hospital. Billy je vritao u agoniji dok su medicinske
sestre karama rezale velike komade mesa i istile velike rane to
su bolje mogle. Gospodin Eich je Billyju drao ruke. Kad su
medicinske sestre zavrile, morale su silom odvojiti Billyjeve
prste iz aka gospodina Eicha. Rendgenski je snimak pokazao da
je sama tako blizu arteriji da bi jedna mala ogrebotina mogla
prerezati venu i Billy bi poeo krvariti. To je bilo vrijeme prije
transfuzije krvi. Bilo bi pogubno da je izgubio previe krvi.
Tu je no Billy spavao isprekidano, djelom plaui, djelom
zapomaui od bolova. Malo nakon ponoi Billyja je probudio
zvuk prskanja. Pruajui ruku prema svojim ranjenim nogama,
opipao je lokvu krvi. Pozvonio je na zvono za medicinske sestre,
a jedino to su one mogle napraviti bilo je runicima pokupiti krv
i malo jae stegnuti zavoje.
Ujutro su medicinske sestre prevezle Billyja u operacijsku
salu i dale mu eter da ga uspavaju. Dr. Reeder je napravio to je
mogao da sanira ozljedu, ali budui da je Billy bio jako slab,
lijenik nije mislio da e djeak preivjeti. Tijekom ovog tekog
dogaaja, uz Billyjevog oca i majku stajale su dvije gospoe
Sluajan pucanj
49
gospoa Stewart, obiteljska prijateljica i gospoa Roeder, iji je

suprug bio voditelj lokalne automehaniarske radionice.
Billy je pod anestetikom spavao osam sati. Kad je konano
otvorio oi, vidio je gospou Roeder kako sjedi kraj njegovog
kreveta. Plakala je jer je bio jako blizu smrti. Ponovno je zaspao i
u sljedeih se sat vremena nekoliko puta budio i padao u
nesvijest. A tada se neto dogodilo neto poput sna, ali mnogo
jasnije od sna; vrlo jasno, kao da je zaista tamo i u toj
svjesnosti osjetio je da pada pada kroz tanke oblake u tamnu
vjenost, tonui prema dolje, dolje, dolje inilo se da tom
svijetu nema temelja, nieg da zaustavi njegovo padanje. Vrisnuo
je: "Tata!" Ta se rije inila toliko ispraznom i beivotnom.
"Mama!" vrisnuo je. "Mama!" Tamo nije bilo njegove majke.
"Boe!" vrisnuo je, "uhvati me!" Njegov je uzaludan vrisak
ieznuo u ogromnoj praznini. Je li tama beskrajna? Je li otiao s
podruja zemlje, izvan Bojeg dosega? Moda e zauvijek ostati
ovako padati. Obuzeo ga straan strah.
Onda je tiho, vrlo tiho, uo glasove jezovite glasove
jecanja. Kako je padao, glasovi su postajali glasniji sve dok nisu
bili svugdje oko njega jecanje i groktanje. Sad su se u mraku
pojavila lica, enska lica, odvratna lica sa zelenim irevima oko
oiju i izoblienim ustima, jecala su: "Uh uh uh uh"
Billy je povikao: "O Boe, budi mi milostiv! Budi milostiv!
Ako mi pusti da se vratim i ivim, obeajem Ti da u biti dobar
deko."
U trenutku je bio nazad u bolnikoj sobi, njegov se
zamagljeni pogled usredotoio na tamne, udubljene oi njegove
majke. Lice joj je zablistalo i zagrlila je svog sina, plaui: "O,
Billy, Billy, mislili smo da si mrtav. Hvala Bogu, iv si."
iv, da ali jedva. U to vrijeme nije bilo penicilina i teke su
ozljede gorjele od infekcije. Njegov je boravak u bolnici potrajao
tjednima. Branhamovi nisu imali novca za plaanje bolnikih
rauna, pa je gospoa Roeder organizirala dobrotvornu akciju za
50
Billyja. Na kraju su svi trokovi plaeni uz pomo udruge za

pomo iz njezine crkve, Masonsa, Ku Klux Klana i privatnih
donacija.
Konano su lijenici rekli da se Billy dovoljno oporavio da
ode kui. Naalost, daleko od toga da je njegovoj muci bio kraj.
Kod kue je i dalje bio prikovan za krevet. Proli su mjeseci, a
njegove noge nisu ile na bolje. Billy se prevrtao na svom
slamnatom madracu mislei mnogim mranim i bolnim satima na
to neobino iskustvo u kojem je tonuo u tako stranu tamu. Ono
se inilo jako stvarno, jako jasno. Gdje je bio? Lijenici su mu
kasnije rekli o njegovom fizikom stanju u tom trenutku puls
mu se postepeno usporavao tako da su bili sigurni da umire. Billy
se pitao je li moda pao u pakao? To ga je kopkalo. Pomislio je:
"O, neka nikad ne odem na takvo mjesto, neka ni jedno drugo
ljudsko bie nikad ne mora otii na takvo mjesto." A onda se
sjetio onoga to je obeao Bogu: "Ako mi samo pusti da ivim,
obeavam da u biti dobar deko." to znai "biti dobar deko"? I
tko je Bog, uostalom? Cijelo ga je iskustvo zbunjivalo.
Kako je vrlo hladna zima prelazila u sve toplije proljee
1924. godine, bilo je oito da Billyjeve rane idu na gore, a ne na
bolje. Listovi su mu natekli, bili su duplo deblji nego inae i savili
su se prema bedrima tako da nije mogao ispraviti noge. Dr.
Reeder je njegovo stanje dijagnosticirao kao trovanje krvi
uzrokovano krhotinama koje su ostale u njegovim ranama.
Ponovno je Billyjev ivot visio o koncu. Lijenici su savjetovali
da mu se amputiraju obje noge u visini bedara. Billy se nije
mogao pomiriti s pomisli da izgubi noge. Kako e loviti i
postavljati zamke za ivotinje u umi? U protivnom mu je gotovo
isto kao da je mrtav. S apsolutnom odlunou odbio je da mu
amputiraju noge, uplakano rekavi: "Ne, doktore onda napravite
malo vie i odreite ih ovdje," pokazavi rukom na vrat.
Sluajan pucanj
51
"Postoji mogunost da uspije ak ako ih i ne amputiramo,"

odgovorio je dr. Reeder. "Moemo pokuati oistiti strano tijelo iz
rana. Vjerojatnost je mala, ali moda uspije."
Billy je bio voljan prihvatiti tu malu vjerojatnost. Tako,
sedam mjeseci nakon nesree sa samaricom, Billy je ponovno
zavrio na operacijskom stolu. Dr. Reeder i dr. Pearl, specijalist iz
Louisvillea, ponovno su otvorili njegove rane, vadei komadie
prljave lovake odjee, dijelove ahura i sve olovo koje su mogli
nai. Zatim su zaili rezove i nadali se najboljem.
Billy je pod anestezijom prospavao mnogo sati. Budei se iz
svog bunila u bljetavo svijetlo svjesnosti, Billy je imao jo jedno
neobino iskustvo, jednako toliko jasno i stvarno kao prethodno,
ali mnogo drugaije. Ovaj je put znao da je zaista budan jer je
leao na bolnikom krevetu gledajui direktno u svog oca.
Bolnika se soba zamaglila i odjednom je izgledalo kao da stoji
na preriji na Zapadu. Kaktusi i buseni trave rasli su sa svake
strane na obzoru. Ispred njega je stajao veliki zlatni kri, sjao je
kao sunce i bacao zrake svjetlosti. Kako je Billy podigao ruke
prema tom amblemu, inilo se da neke od tih zraka idu direktno u
njegova prsa. Tad je to iskustvo zavrilo i Billy se naao nazad u
bolnikoj sobi kako gleda svog oca.
Operacija je bila uspjena.
Poglavlje 6
Teak udarac
1925. 1927.
ODRASTANJE uz ilegalnu proizvodnju alkoholnog pia

iskrivilo je sliku Williama Branhama o suprotnom spolu. Mnogo
je puta vidio udane ene kako se uljaju u upu, nakon to se
smrklo, kako bi pijanevale cijelu no s mukarcima koji im nisu
bili muevi. Do jutra bi te ene obino bile toliko pijane da bi im
mukarci dali kavu i etali ih u krug, pokuavajui ih dovoljno
otrijezniti da mogu doteturati kui kako bi pripremile doruak za
svoje obitelji. Takvo se ponaanje zgadilo Billyju. Mislio je: "Ako
su one takve, neu si priutiti takve probleme da me i prisile na
to."
Kao rezultat tog negativnog iskustva, Billy je odrastao mrzei
bilo kakav drutveni dogaaj koji bi ga mogao dovesti u kontakt s
curama. Bilo da je bila roendanska zabava ili ples u staji, Billy je
to izbjegavao u irokom luku. Na sam nagovjetaj pripreme
zabave, zapamtio bi vrijeme i mjesto i pobrinuo se da u to vrijeme
bude negdje drugdje. Ponekad bi njegova majka i otac pozivali
svoje susjede na veselice. Tih bi noi Billy uzeo svoj fenjer i svog
psa i brzo pobjegao u prirodu provodei pola noi lovei rakune i
Teak udarac
53
naborue. Kad bi se konano vratio kui, ako su muziari jo

uvijek zavijali svojim guslama, Billy bi se popeo na vrh drvarnice
i spavao do svanua.
Prekidanje kolovanja nije rijeilo ni jedan Billyjev problem,
samo ih je preinailo. I dalje se morao boriti s konstantnom
odbaenou. Nije ga voljela veina lokalnih mladia jer nije
puio ili pio, cure ga nisu voljele jer nije iao na plesove i zabave.
Nitko ga nije razumio. to je bilo gore, Billy nije razumio sam
sebe. Iako je volio ljude i elio biti prihvaen, nije se mogao
natjerati ponaati se poput drugih mladia svojih godina.
Mislio je: "Dobro, ako moram biti odbaen, onda u
postavljati zamke za ivotinje. Kad budem stariji i budem mogao
negdje zaraditi dovoljno novca da pomognem skrbiti za svoju
majku, otii u u Colorado ili dravu Washington, ili moda u
Britansku Kolumbiju, i postavljat u zamke za ivotinje. Uzet u
svoju lovaku puku i zamke i nabaviti si mnogo pasa, i tamo u
ivjeti dok ne umrem. I neu se nikad oeniti."
Billy je uvijek, kad god je radio dugorone planove, uzimao u
obzir svoju majku. alostilo ga je to je pretrpjela toliko mnogo
tekih ivotnih situacija zbog loeg ivota njegovog oca. Kad je
imala trideset godina, bila je majka osmorice djeaka, a najstariji
je imao petnaest godina. Nikad nije bilo dovoljno novca, nikad
dovoljno odjee, esto nije bilo dovoljno hrane. Billy ju je vidio
kako sjedi plaui na kunom pragu s bebom u rukama,
zakljuana izvan svoje vlastite kue, dok je Charles cijelu no
leao unutra, pijan i ne priseban. A ipak, usprkos svemu, Ella
Branham bila je vjerna svom muu i neprekidno se trudila obui
svoju obitelj, nahraniti ih i biti vesela koliko je to bilo mogue.
Billy ju je volio zbog njezinog morala, ali jo vie ju je volio jer
ga je prihvatila onakvim kakav jest, ukljuujui sve njegove
posebnosti. Smatrao je da je zasluila vie od ivota i da je skrb
za nju dio njegove odgovornosti. Njezin je primjer dao Billyju
nadu da postoje druge moralne ene na svijetu.
54
Negdje oko 1926. u grad se doselila nova djevojka, koja se

sprijateljila s djevojkom Jimmyja Poolea. Budui da su se Jimmy
i Billy puno druili, Billy je naiao na tu novu djevojku kod
Jimmyjeve kue. Njezina ga je ljepota oparala. inilo mu se da
ima oi poput golubice, zube bijele poput bisera i vrat elegantan
poput labudovog. Kad mu ju je Jimmy predstavio, djevojka je
zatreptala oima i koketirajui rekla: "Kako si, Billy?" To je bilo
to. Billy je bio upecan.
Kasnije je Jimmy odigrao ulogu posrednika. "Mislim da joj
se svia, Billy."
Billy se topio iznutra. "Misli?"
"Sigurno joj se svia. Zna to, zato ne bi otili na dupli
spoj? Provozat emo ih u tatinom starom Fordu naravno, ako ga
uspijem upaliti."
"Ne znam," nervozno je rekao Billy.
"Daj. Zabavit emo se. Ali trebat e nam neto novca. Koliko
novca moe skupiti?"
Billy se kolebao, a onda je odluio ako se zaista svia toj
predivnoj djevojci da nee tedjeti. "Imam trideset centi."
To se svidjelo Jimmyju. "Dobro. Ja imam trideset i pet centi.
To bi trebalo biti dosta. Osim goriva, trebamo im kupiti hladne
sokove ili sladoled ili neto."
Billy je imao ideju koja bi ga pred tim curama moda mogla
pokazati u boljem svijetlu. "Zna to, Jimmy, moe li da ti vozi,
a ja u kupovati?"
"Meni je to u redu."
Morali su dizalicom podii zadnje kotae od zemlje i runo
pokuati upaliti motor desetak puta prije nego se stari Model-T i
upalio. Kad su pokupili svoje cure, sunce je ve zalo. Billy i
njegova simpatija sjeli su na zadnje sjedalo. Srameljiv kao
uvijek, Billy je pobjegao to je vie mogao u jednu stranu, dok je
Teak udarac
55
ona sjela na drugu. Nadao se da e prostor izmeu njih i tama

sakriti njegovu staru istroenu odjeu.
Sa sputenim krovom, trndekali su po mjeseini, ne idui
nigdje odreeno. Priali su samo Jimmy i njegova djevojka na
prednjem sjedalu. Billy je sjedio i utio, izbjegavajui poglede
svoje simpatije. Razmiljao je kako divno izgleda na mjeseini i
srce mu je pucalo od ponosa na pomisao da je takva ljepotica
izala s njim. Moda djevojka uope nije loa.
Pogledala je prema njemu i nasmijala se. "No je lijepa, to
ne?"
Billy je rekao: "Da, jest."
"Veeras je ples u Sycamore Gardenu," rekla je. "Hajmo
tamo."
Billy se ukoio. "Ne, ne elim ba. Ja ne pleem."
Jo su se malo skitali po tom podruju dok nisu doli do
trgovine mjeovite robe uz cestu. Billy i Jimmy su isplanirali sve
to e napraviti. Billy je proistio svoje grlo. "Jimmy, ja sam
nekako edan. to ne bi mogli stati?"
"Dobra ideja, Billy." Jimmy se zaustavio i onda rekao: "Idem,
pa u nam donijeti neto za jesti i piti." To je bilo samo gluma, jer
Jimmy nije imao ni peni. Potroili su dvadeset i pet centi za dva
galona (devet litara) goriva te im je ostalo etrdeset centi koje je
Billy spremio u svoj dep.
Billy je rekao: "Pusti, Jimmy. Ja u otii po to."
Svaki je sendvi kotao pet centi etiri velika sendvia sa
unkom, prekrivena lukom. Billyju je taman ostalo dovoljno
novca da kupi etiri Coca Cole. Pojeli su u automobilu, uivajui
u pjesmi zrikavaca i svjeem nonom zraku. Billy se osjeao
dobro. Toj se djevojci zaista sviao! Veeras je dio ekipe netko
i neto.
Popili su Coca Cole i Billy je otiao vratiti boice u trgovinu
da mu vrate polog. Kad se vratio, njih je troje sjedilo u
56
automobilu i puilo. Billy skoro nije mogao vjerovati svojim

oima njegova simpatija, ta lijepa mala djevojka, pui cigaretu!
Nagnula je glavu prema nazad i izdahnula dim kroz nos. Billyju
se to zgadilo. Popeo se na zadnje sjedalo i vrlo nezainteresirano
sjeo. Njegova ga je djevojka pitala: "eli li cigaretu, Billy?"
"Ne," rekao je namrgoeno. "Ja ne puim."
Ljutito je pogledala. "Billy Branhame, to je tebi? Prvo si mi
rekao da ne plee. Sad mi govori da ne pui. to ti voli
raditi?"
"Volim loviti i pecati."
"Kako dosadno." Zgraajui se podigla je gornju usnu. "Evo,
Billy, popui ovu cigaretu i uivaj u ivotu."
"Ne, mislim da neu."
"Hoe mi rei da mi cure imamo vie hrabrosti nego ti?"
narugala se. "Eto ti, pravi mekuac."
Mekuac? Ta ga je strana rije povrijedila vie nego zamka
za dabre kad ga je udarila po glenju. Curica? Bol mu je probola
srce! Mekuac? Nisam. On je "veliki, zloesti Billy" lovac,
postavlja zamki, borac. Curica? Pokazat e on njoj. "Daj mi
cigaretu," naredio je.
Samodopadno je udarila po kutiji i pruila mu ju. Billy je
rekao: "Daj mi ibicu."
"E, sad to slii na mukarca," rekla je i pruila mu ibicu.
Billy je namjestio ibicu i istovremeno podigao ibicu i
cigaretu prema svojim ustima, drei jedno u jednoj, a drugo u
drugoj ruci. Ali prije nego je cigareta dotakla njegove usne, uo je
zvuk. Zvuao je poput ukanja lia na vjetru. Spustio je cigaretu
i koncentrirano sluao. Vie ga nije uo. Pomislio je: "Uh, to je
samo moja mata."
Njegova je djevojka pitala: "to se dogodilo, Billy?"
Klimnuo je glavom. "Nita. Samo je pokuavam upaliti."
Ponovno je podigao cigaretu prema svojim ustima. Ponovno je
Teak udarac
57
uo zvuk, ovaj put glasnije slab, neprekidni vjetar, koji je

pojaavao, postajao sve snaniji dok nije tutnjio u njegovim
uima. Huussss! Ruke su mu se zaledile na pol puta do usta.
Sjetio se tog dubokog glasa u topoli, koji je upozorio: "Nikada
nemoj piti, puiti niti okaljati svoje tijelo na bilo koji nain, jer
imam posao za tebe kad odraste." Ruke su mu se poele tresti.
ibica je izgorjela do njegovih prstiju i on ju je bacio. Zatim je
bacio cigaretu. Poeo je plakati.
Njegova se djevojka smijuljila: "Sad znam da si curica."
Ljut, frustriran i prestraen, Billy je otvorio vrata automobila,
iskoio i poeo hodati cestom i dalje plaui. Jimmy se dovezao
do njega. "Daj, ui Billy." Billy je klimnuo glavom. "Neu,
Jimmy," i samo nastavio hodati. Jimmy ga je pratio, nagovarajui
ga da ue u automobil, ali istovremeno ga je njegova djevojka
nemilosrdno ismijavala: "Billy Branhame, ti si velika curica.
Mislila sam da si muko."
Billy je zajecao: "I ja sam takoer mislio," i skrenuo s ceste,
prelazei preko polja kuda ga automobil nije mogao slijediti.
Hodao je neobazirui se dok nije preao na drugu stranu brijega
gdje se nije mogao vidjeti s ceste. Zatim se sagnuo prema tlu,
jecajui prema mjesecu: "Ja nisam za nita. Nemam prijatelja.
Meu tim dekima sam crna ovca. Nitko me ne voli. Zbog ega
ivim? Kakva korist od mene? O, kad bi postojao neki nain da
mogu ovdje umrijeti da se sve to zavri. Ja sam zatoenik ovog
neeg neobinog i ne znam to s tim napraviti."
Jecao je dok mu se nisu smirile emocije. Zatim je samo
sjedio, promatrajui mjesec, osjeajui se mrtav poput te
beivotne stjenovite kugle gore u svemiru. Odjednom je osjetio
neto neobino, kao pritisak na njegovu kou. Imao je neki jezovit
osjeaj da nije sam. Zadrao je dah i paljivo sluao. Nije uo
nikakav zvuk. Pogledao je oko sebe polje obasjano mjeseinom.
Nije bilo nikoga u vidokrugu, a Billy je svejedno osjetio da netko
58
(ili neto) stoji vrlo blizu njemu. Protrnuo je do kosti. Prestraen

je pobjegao kui.
Takva su iskustva davala Billyju do znanja da se njegov ivot
razlikuje od uobiajenog na vie naina, a ne samo zbog
siromatva. Pojavljivali su se neobini dogaaji koji su ga muili
kao kad je naiao na gataru. On i Jimmy Poole bili su na
karnevalu, etali po sredini ceste, sluali ljude koji su ih pozivali
hvalei svoje vjetine u raznim igrama i egzibicijama. Proli su
pokraj gatarinog atora. Izvan atora je stajala mlada Romkinja.
"Ej, ti," pozvala je Romkinja. "Doi ovdje na trenutak."
Obojica su se okrenula. "Ti s izlizanim demperom," dodala je.
Billy je nosio izlizani demper. Otiao je do gatare, mislei
da vjerojatno eli da joj ode kupiti Coca Colu i sendvi. "Da,
gospoo, to mogu napraviti za vas?"
Rekla je: "Zna li da tebe prati svijetlo?" Billyja je to
iznenadilo kao neto neobino za rei. "Svijetlo? Na to mislite?"
Objasnila je: "Vidim da si roen pod znakom tri glavna
planeta u konjukciji u tvojoj prvoj kui, a oni kvadriraju Neptun
vrlo duboko. Radi toga te prati svijetlo. Ti si roen za boanski
poziv."
Billy se prestraio. "Sluaj eno, uti!" odbrusio je i brzo
otiao od tamo.
Kasnije je to rekao svojoj majci. Ona je rekla: "Billy, dobro si
napravio. Te gatare su od avola."
To ga je muilo. Zato bi netko, tako oito povezan sa
avolom, izdvojio njega da ima, kako je to nazvala ta Romkinja,
"boanski poziv"?
Ne uspijevajui razumjeti sam sebe, Billy je postajao sve vie
i vie nezadovoljan svojom situacijom. Zato je on uvijek
nekakvo runo pae koje se ne moe uklopiti meu svoje
vrnjake? A ni obitelj mu nije bila utoite. Iako je Charles tada
ve preselio svoju obitelj iz kolibe na posjedu gospodina Wathena
u veu kuu u predgrau Jeffersonvillea, ivot je kod kue i dalje
Teak udarac
59
bio u gru i kaosu. U kolovozu 1927. Ella Branham je dobila svog

devetog sina, Jamesa Donalda. Tako da je devet djeaka, u dobi
od jedne do osamnaest godina, ivjelo zajedno i hrvalo se u jednoj
kui.
Kao uvijek, Billy je svoj najvei mir naao u lutanju umama
sa svojim psom Fritzom. A tad je doao teak udarac. Gospodin
Short, zamjenik lokalnog erifa, otrovao je Fritza pseim
otrovom. Billy je u mrnji pobjesnio. Charles je uhvatio svog sina
kako ide u policijsku postaju s lovakom pukom u ruci.
"Idem ga ubiti, tata," reao je Billy, tresui se od ljutnje.
Charles je svom sinu vrue glave oteo lovaku puku.
"Nee, ako ja tu mogu pomoi, nee."
Billy se vratio na grob svog psa, kleknuo i skinuo svoj eir.
"Fritz, ti si mi bio prijatelj, pravo drutvo. Ti si me oblaio, i
hranio i slao me u kolu. Ja sam se trebao brinuti za tebe kad
ostari. Ali sada te je gospodin Short ubio prije vremena.
Obeavam ti, Fritz, da oni nee ostati na ivotu. Jednog u ga
dana uhvatiti dok bude hodao ulicom i pregazit u ga
automobilom. Platit e zbog tebe."
Sad kad je ostao bez prijatelja, Billy je vie nego ikad, osjetio
potrebu za promjenom u svom ivotu, tako je preao rijeku u
Louisville u Kentuckyju i upisao se u mornaricu. Kad je to
naveer rekao mami, ona je bila gnjevna. Odmah je ujutro
odjurila do ureda za novaenje u mornaricu i natjerala ih da
prekrie ime njezina sina sa svog popisa.
Billy je shvatio da, ako eli napraviti drastian potez, mora ga
napraviti tajno. Kasnije te jeseni, dobio je priliku. Znao je ovjeka
po imenu Francisco koji se pripremao voziti na Zapad u Phoenix
u Arizoni. Billy mu je spomenuo da i sam planira jednog dana
otii na Zapad. Gospodin Francisco je shvatio to Billy eli i pitao
ga da ide s njim, ak mu nudei da e mu platiti ako pomogne
voziti automobil tijekom tog putovanja duljeg od tri tisue
kilometara. Billy je objeruke prihvatio ponudu i ubrzo su se
60
spremili za odlazak. Billy je rekao svojoj majci da ide kampirati

na tjedan ili dva u Tunnel Mill. Na taj je nain mogao napustiti
grad bez da ga ona od toga odgovara. Kad doe u Arizonu,
napisat e joj pismo i objasniti.
Poglavlje 7
Bijeg u pustinju
1927. 1929.
KAD JE WILLIAM BRANHAM stigao u Phoenix u Arizoni,

gospodin Francisco mu je platio tri dolara jer mu je pomogao
voziti. To je bio sav novac koji je Billy imao, ali nije bio zabrinut.
Bio je siguran da e se pojaviti neka prilika. Bio je prosinac 1927.
godine. Imao je osamnaest godina i pucao od entuzijazma zbog
nove prilike u ivotu.
Nakon to je poslao pismo majci s objanjenjem, Billy je
krenuo istraiti grad. Ubrzo je naiao na neslubeni rodeo. To ga
je navelo na pomisao: "Ja sam stvarno dobar jaha. Budui da
sam bez novca, zato ne lagano zaraditi neto novca na ovom
rodeu? Ali moram si kupiti kone kaubojske hlae prije nego
odem tamo pred te kauboje."
Iao je ulicom do najblie trgovine odjeom i probao jedne
kone kaubojske hlae. Bile su izvrsne na pojasu su imale
ugraviranu rije ARIZONA i na svakoj nogavici juneu glavu s
mjedenim dugmadima za oi. Billy se pogledao u ogledalo i
pomislio: "Izgledam kao Bantam pijetao samo perje i paperje."
62
Prodava je rekao: "One su dvadeset i pet dolara, gospodine."

Billy je bio sretan jer je imao izgovor da ih ostavi. "Bojim se
da imam samo tri dolara."
Prodava je predloio: "Bolje da se zadovoljite s Levi
trapericama."
Billy je kupio levisice i kaubojski eir, a zatim se vratio na
rodeo. Na ogradi su sjedili krivonogi, izoblieni kauboji koji su
izgledali kao da su proli kroz nekoliko potjera stoke i ratova
meu stoarima. Billy je pomislio: "E, to je mjesto za mene."
Popeo se na ogradu pokraj sebe. Svi su oko njega neto uivljeno
mrmljali. Billy je stigao taman kad se uveni jaha penjao na
zloglasnog divljeg konja. Konj je bio zatvoren u oblinjoj
konjunici. Billy je gledao dugonogog jahaa kako se penje u
sedlo i pomislio: "Ako on ne bude mogao jahati tog konja, ja u."
im su se vrata otvorila, konj je zarzao i iskoio iz sedla sa
sve etiri noge u zraku. Kad je dodirnuo zemlju, ponovno je
skoio, izvijajui svoje tijelo i ritajui se istovremeno svim
svojim potkovanim nogama. Jaha je skliznuo iz sedla poput
slamnatog straila, pao uz tupi zvuk udarca i ostao nepomino
leati usred konjunice, a krv mu je tekla iz nosa. Dok je ovjek
zaduen za skupljanje stoke uhvatio divljeg konja i vratio ga u
staju, ve su odnijeli kauboja u nesvijesti u ambulantno vozilo i
odvezli ga.
ovjek je polako dojahao do ograde gdje je Billy sjedio sa
svim tim kaubojima obuenim u kou. Rekao je: "Dat u pedeset
dolara svakom ovjeku koji moe na tom konju ostati trideset
sekundi." ovjek je stajao i gledao kauboje u oi i ponovio svoju
ponudu. Nitko je nije prihvatio. Tada je ovjek stao pred Billyja i
pitao ga: "Jesi li ti jaha?"
"Ne, gospodine," straljivo je odgovorio Billy.
Bijeg u pustinju
63
BILLY SE ZAPOSLIO na stoarskoj farmi sjeverozapadno od

Phoenixa blizu malog grada po imenu Wickenburg. Njegove su se
jahake vjetine brzo poboljale tako da je uskoro radio svoj dio
farmerskog posla pravi kauboj, upravo ono to je sanjao postati.
Ljepota prerije iznenadila je i njegove najlue snove. Oko
njega su se prostrle planine koje su se izdizale iz prerije. Ogromni
saguaro kaktusi prekrivali su pustinjsku ravnicu i padine kanjona.
Pustinja je bila pojam raznolikosti obilovala je opuntia
kaktusom, malim kaktusom koji slii na dabrov rep s dugakim,
neugodnim bodljikama, vivipara kaktusom, koji je prekriven
tankim iglicama toliko gusto da izgleda poput krzna, bavastim
kaktusom, koji slii na bavu s bodljikavim otricama i niskim,
grmovitim stabljikama poznatim po svom panjolskom imenu
palo verde, to znai zeleni tap. Fascinirao ga je varljivi biljni i
ivotinjsku svijet otrovni guter puza, pustinjska egrtua,
takori, male divlje svinje, sve je to bilo jako egzotino, puno
drugaije od uma u dolini rijeke Ohio. A on je usred toga, na
konju die prerijsku prainu, radi s kaubojima i stokom. To je
ivot. to bi moglo biti bolje? Osjeao se kao da je uao u jedan
od onih romantinih vesterna koje je gledao dok je bio djeak.
Ali nakon godinu i pol rada na stoarskoj farmi, poela je
nestajati iluzija savrenstva. Kako je prolazilo ljeto 1929., Billy je
postajao sve nezadovoljniji. Mnogo se puta pitao to ne valja.
Doao je u pustinju nai mir i ispunjenje, ali ga je mir i ispunjenje
nekako obilazilo. Nije bio sretan, ne potpuno. Neto mu je jo
uvijek nedostajalo u njegovom ivotu. Ali to?
Konano je dolo vrijeme za jesensko skupljanje stoke.
Tijekom svakog ljeta mnogi su lokalni farmeri pasli svoja stada
na istom podruju visoko na planinama gdje raste bujna trava
meu visokim borovim stablima. Svaku bi jesen zajedno skupljali
rasprenu stoku, tjerali je na farme u dolini i razdvajali po
oznakama koje pokazuju ija je stoka. Prole je godine jesensko
skupljanje stoke smatrao neim najzanimljivijim u emu je ikad
64
sudjelovao. Ali ove ga je godine muio nemir koji ga je

uznemirivao cijelo ljeto. to nije bilo u redu?
Kad bi se na stazu spustila veer, Billy bi skinuo sedlo sa
svog konja i stavio ga kraj logorske vatre da mu bude jastuk.
Nakon veere bi se naslonio na svoje sedlo i gledao zalazak sunca
iza planina koje su bacale naranaste, roze i crvene plamike po
nebu. Jedan bi stari Teksaanin, po imenu Slim, utimao svoju
gitaru. Slim bi svaku no svirao serenade i kaubojske balade u
pustinji, zajedno s drugim kaubojem koji bi puhao kroz ealj u
papir da zuji u ritmu. Slim je pjevao:
Sino, kad sam leao na preriji,
Zagledao sam se gore u zvijezde,
I pitao se hoe li se ikad kauboj,
Moi iskrasti na onu slatku drugu stranu.
Postoji staza do te blistave sretne oblasti,
A taj je put maglovit, tako kau,
Dok je prostran onaj koji vodi do propasti,
Oznaen i osvijetljen cijelim putem.
Govore o jednom drugom velikom Vlasniku,
A On nikad nije pretrpan, tako kau,
Uvijek e osigurati prostor za grjenika,
Koji krene tim uskim tijesnim putem.
Kau da te On nikad nee ostaviti,
I da zna svaki pokret i pogled,
Iz sigurnosti bolje bi nam bilo da je upisano,
Nae ime u Njegovoj velikoj Knjizi.
Bijeg u pustinju
65
Jer kau da e biti veliko skupljanje,

Kad e kauboji stajati poput siroadi,
Da ih oznae jahai suda,
Koji su oznaeni i znaju svaku oznaku.
Mislim da u ja biti odlutalo mladune,
Samo ovjek osuen na smrt,
Nai u se meu oloem,
Kad doe ef tih jahaa.
Billy je shvatio na to smjeraju rijei te balade. Odlutala
mladunad su bila neoznaena stoka koja je zavrila kao meso za
juhu. A tko je taj veliki Vlasnik sa svojom Knjigom? Billy se
pitao je li to ono to ga mui? Ima li to nekakve veze s Bogom.
Slim je zasvirao drugi melodiju, ovaj put staru crkvenu
pjesmu:
Tamo na kriu gdje je umro moj Spasitelj,
Tamo gdje sam plakao za oienje grijeha,
Tamo je moje srce prekriveno krvlju,
Slava Njegovom Imenu.
Sluajui tu sporu melodiju, Billy je osjetio posebnu bol u
svom srcu. Okrenuo se i povukao plahtu preko svoje glave,
ostavljajui mjesta samo za oi i nos. Zvijezde su se inile jako
blizu, kao da prolaze malo iznad planina. U neprolaznom umu
vjetra kroz stabla borova, Billy je zamislio da uje Boga kako ga
poziva kao to je pozvao svog prvog sina kad je zalutao: "Adame,
Adame, gdje si?"
Nakon tri tjedana zavrilo je skupljanje stoke. Kauboji su se
vratili na farme po isplatu i proitati potu. Billyja je ekalo
pismo od njegove majke, s potanskom markom od prije nekoliko
tjedana. Meu ostalim novostima, spomenula je da je Edward
66
jako bolestan. Billy je to uzeo olako, pretpostavljajui da mu je

brat prehlaen ili da ima gripu.
To su se popodne svi kauboji odvezli do Phoenixa kako bi
proslavili. Iako Billyju nije stalo do zabave koliko drugima, iao
je s njima da promijeni okruenje.
Kad su farmeri napunili krmu, Billy je sam lutao ulicom.
Srce mu je jo uvijek bilo uznemireno. to ne valja? Definitivno
nije nostalgian. Volio je Arizonu, volio je pustinju i uivao u
svom poslu. Ali je nekako i dalje u sebi osjeao prazninu,
neispunjenost. Nije mogao shvatiti.
Nakratko je sjeo i promatrao promet. Pokraj njega se
proetala lijepa mala djevojka, panjolka, treptajui oima. Dok
ga je gledala, ispala joj je bijela maramica. Odsutan mislima,
Billy je rekao: "Hej, ispala ti je maramica." Djevojka ju je podigla
i nastavila hodati.
Billy je uo neku glazbu niz ulicu. Pratio je zvuk glazbe i
doao do praznog rodeo stadiona. Tamo je, pokraj konjunica,
stari kauboj svirao gitaru i pjevao:
Tamo na kriu gdje je umro moj Spasitelj,
Tamo gdje sam plakao za oienje grijeha,
Tamo je moje srce prekriveno krvlju,
Slava Njegovom Imenu.
Ali ovaj je kauboj pjevao to s vie osjeaja nego Slim na
preriji. Ovaj je ovjek pjevao tu pjesmu kao da to zaista misli.
Suze su ile niz njegove rupiaste obraze. Na kraju se pjesme
okrenuo Billyju i rekao: "Brate, ne zna to je to dok ne prihvati
ovog predivnog Isusa Krista." I ponovno poeo pjesmu: "Slava
Njegovom Imenu" Billy je skinuo svoj eir i otiao. Srce su
mu preplavili neobjanjivi osjeaji.
Kad se Billy vratio nazad do krme, njegovi prijatelji farmeri
su se glasno smijali, skakali jedni drugima po nogama kako bi
Bijeg u pustinju
67
jedan drugog tjerali na ples i meusobno se kladili o pet dolara da

mogu hodati po ravnoj crti a svaki od njih je bio toliko pijan da
je jedva stajao na ploniku. Billy ih je skupio u automobil i
odvezao ih nazad u Wickenburg.
Sljedeeg jutra kad je Billy uao u halu za jelo, dobio je
ceduljicu na kojoj je pisalo: "Billy, doi na sjeverni panjak. Vrlo
vano."
Kraj stajskih vrata ga je ekao Pop, stari policijski Lone Star
Ranger. "Bojim se da imam loe vijesti za tebe," rekao je Pop.
Pruio je Billyju telegram u kojem je pisalo: "Tvoj brat Edward je
sino umro. Doi odmah kui."
Vijest ga je okirala. To je bila prva smrt u njegovoj uoj
obitelji. Okrenuo se od Popa i pogledao na utu, suncem spaljenu
preriju, a suze su mu potekle niz obraze. Sjetio se tekog ivota
njih dvojice dok su bili djeaci ili su u kolu bez dovoljno
odjee, bez udbenika, papira i olovaka, a ponekad i bez dovoljno
hrane. Billy se tada sjetio kako je svome bratu ukrao onu jednu
aku kukuruznih kokica. O, kad bi se samo mogao vratiti i
ponovno to proivjeti, ne bi nikad krao svom siromanom
gladnom prijatelju. Ali ne moe to ponovno proivjeti. Sad se
vie ne moe ni ispriati. Edward je umro. Billy se pitao je li
Edward bio spreman susresti Boga? A tad ga je protresla pomisao
a to s njim samim? Je li on spreman sresti Boga?
Billy se vratio u Jeffersonville na pogreb. Na zavretku svoje
propovijedi, gospodin McKinney je rekao: "Moda postoji netko
ovdje tko ne zna Boga. Ako je tako, prihvatite ga sada." Billy se
uhvatio za stolicu da ne ustane. Neto neobino je doticalo
njegovo srce nekakav magnetizam kojeg nije razumio. to god
da je to bilo, jako ga je muilo.
Nakon pogreba Billy se planirao vratiti nazad u Arizonu, ali
ga je majka toliko preklinjala da ostane u Indiani, da je Billy na
kraju popustio, pokuavajui nai neki posao. Konano je naao
posao kopanja kanala za postavljanje plinskih cijevi za lokalnu
68
dravnu slubu, Public Service Indiana. Odluio je ostati u

Indiani, makar neko krae vrijeme.
Snijeg je pao kasno u jesen 1929. Kad se Billy probudio i
vidio da je zemlja bijela i zaleena, uzeo je jednu majinu plahtu,
odvezao se do groblja, pomeo snijeg s Edwardovog groba i rairio
plahtu preko svjeeg humka zemlje. elio je da Edwardu bude
toplo.
Poglavlje 8
Znak prati
1929.
U LISTOPADU 1929. propala je njujorka burza, ruei

Sjedinjene Drave u najveu ekonomsku nonu moru koju su ikad
doivjele. Tisue je banaka zakljualo svoja ulazna vrata dok su
se bespomoni bankari uljali na prstima kroz stranja vrata, u
zadnji as pred svojim ljutitim tediama. Naposljetku je Velika
kriza ostavila trag na svako podruje ekonomije. Tvornice su
smanjile proizvodnju ili su se potpuno zatvorile. Farmeri su troili
manje novca ili su bankrotirali. Naglo je porasla nezaposlenost
tako da je jedan od etvorice Amerikanaca bio nezaposlen.
Iako je posao Williama Branhama u Jeffersonvillskoj
dravnoj slubi bio plaen samo dvadeset centi na sat, smatrao se
sretnim to uope radi. Jo uvijek je planirao jednog dana svoj
ivot u potpunosti posvetiti postavljanju klopki u planinama na
Zapadu, ali sada je njegova plaa bila potrebna kod kue. Slabilo
je zdravlje njegovog oca, zbog njegovog kontinuiranog
pretjeranog pia. Charles Branham, koji je imao trideset i osam
godina, ne samo da je bio bez posla, nego je vjerojatnost da dobije
stabilan posao i da ga zadri bila vrlo mala. 2. studenog 1929.,
70
Ella Branham je rodila svoje deseto i posljednje dijete. Konano

nakon devet sinova konano je dobila djevojicu. Svojoj je
keri Ella dala ime Fay Delores Branham, ali ju je zvala njezinim
srednjim imenom. Tako je od jedanaestero Branhama koji su
ivjeli u istoj kui samo Billy bio zaposlen na puno radno
vrijeme. Billy je osjeao odgovornost pomoi uzdravati svoju
obitelj, makar jo nekoliko godina.
Rad u Public Service Indiani odgovarao je Billyjevom
temperamentu. Tijekom godine je zbog posla bio na otvorenom, a
poslovi su se razlikovali iz tjedna u tjedan tako da mu je rijetko
bilo dosadno. Jedan bi tjedan, na primjer, kopao kanale za
postavljanje plinskih cijevi, a tjedan oitavao brojila, ili
popravljao istjecanje plina, ili se penjao na elektrine bandere i
popravljao ice za prijenos elektrine struje. Jedini dio posla koji
nije volio bilo je iskljuivanje struje korisnicima koji nisu mogli
platiti svoje raune. A s produbljivanjem krize, toga je bilo
previe za njegov ukus.
Koliko god je Billy bio sretan svojim poslom u dravnoj
slubi, ipak osam dolara tjedno nije dugo trajalo u kui s
jedanaest ljudi. Stoga, kad mu je ponuen honorarni posao
zamjenika lugara na podruju za sportski lov u dravi Indiani,
objeruke ga je prihvatio. To je znailo da e moi redovito
pobjei iz grada kako bi nadgledao ume. Pomisao da e biti
plaen za ono to i tako voli raditi inila se savrenom. U
stvarnosti to nije bilo tako. Plaa mu je trebala biti postotak od
broja kazni koje je izdao prekriteljima zakona o sportskom lovu.
Ali se Billy nikad nije mogao natjerati napisati kaznu. Smatrao je
da se vie dobra moe postii ako sjedne s krivolovcem i objasni
mu koristi od zatienog podruja za sportski lov i vanosti
potivanja dravnih zakona. Zapravo, Billy je donirao svoje
vrijeme, ali mu je zadovoljstvo koje je dobio odlaskom iz grada i
etanjem umom bila dovoljna nagrada.
Znak prati
71
Jednog je dana Billy poslan nadzirati Henryville State Park,

32 km sjeverno od Jeffersonvillea. im je uao u Greyhound
autobus, obuzeo ga je neobian osjeaj poput pritiska, skoro kao
da ga gura neka nevidljiva sila. Autobus je bio pun, putnici su
zauzeli sva sjedala, a mnogi su stajali. Billy se progurao do
sredine autobusa i stao kraj krupne ene srednjih godina i
mornara. ena je pogledala prema gore i rekla: "Bok," dok je
autobus kretao sa stanice.
Billy je odgovorio: "Zdravo," i zagledao se kroz prozor
gledajui kue u prolazu. Sad ga je ta neobian sila pritiskala jo
jae. inilo mu se kao da dolazi od te krupne ene. Krajikom je
oka Billy vidio da ona bulji direktno u njega. Zbog nje se osjeao
nelagodno.
Ubrzo je zapoela razgovor. "Jesi li ti vojni slubenik?"
Billy je nosio svoju uniformu lugara, s pitoljem zataknutim
za pojas. "Ja sam slubenik u zatienom podruju," odgovorio je.
"Ti si usamljen, zar ne?"
Billy je skrivao svoje iznenaenje. "Ne, gospoo," lagao je.
"Pa, ti nisi kod svoje kue," rekla je.
"Kod kue sam vie nego to sam ikad bio."
Klimnula je glavom. "Ne, ti si roen za Zapad."
To je Billyja okiralo kao da ga je polila hladnom vodom po
glavi. "Ej, o emu pria?"
Rekla je: "Moda sam se trebala bolje predstaviti. Zna, ja
sam astrologinja."
Billy je u sebi promrmljao: "Evo jo jedne od tih udnih
ljudi." Odmaknuo se od nje i pribliio mornaru.
Ona ga je pratila, malo posrui zbog ljuljanja autobusa.
Rekla je: "eljela bih na trenutak razgovarati s tobom." Billy je
nastavio gledati okolo, pravei se da je ne uje. Bila je uporna:
"Mogu li razgovarati s tobom na trenutak?"
72
Billy ju je ignorirao. Pomislio je: "Ovo nije lijepo od mene,

ali ne elim razgovarati s njom."
Ali ena ga nije htjela pustiti na miru. "Ej, ti, slubenie u
zatienom podruju, mogu li na trenutak razgovarati s tobom?"
Billy se konano okrenuo i drsko odgovorio: "to hoe?"
Bilo mu je ao to je bio tako grub, ali zaista nije elio razgovarati
s astrologinjom. Sjetio se to mu je rekla gatara Romkinja na
karnevalu i ta ga je uspomena uznemirila.
ena ga je pitala: "Jesi li ti kranin?"
"Ne," odbrusio je. "A to se to tebe tie?"
Slegnula je ramenima. "O, samo me zanimalo. Zna li da si
roen pod znakom?"
Billy je jedva preao preko toga. "Gledaj gospoo, ne elim
nita znati o tome, razumije. Znam da sam grub, ali ozbiljno... O
tome ne elim nita znati."
Ona se malo odmakla. "O, ne budi tako grub."
"Dobro, nisam te htio uvrijediti, ali ne znam nita o
religioznim stvarima i ne elim nita znati." Billy se okrenuo od
nje i zagledao se iza mornara prema prednjem dijelu autobusa.
"Pa, ne bi se trebao tako ponaati. Ovo nema nikakve veze s
religijom. Ja idem u Chicago vidjeti svog sina, koji je baptistiki
propovjednik. Ja radim u Bijeloj kui. Jesi li znao da poloaj
zvijezda utjee na dogaaje ovdje na zemlji?"
"Nemam pojma o tome," rekao je Billy.
Rekla je: "Ispred tebe stoji mornar. Pitaj ga kontrolira li
mjesec plimu i oseku."
"Imam toliko mozga da to znam," odbrusio je Billy.
ena je nastavila: "Dakle, postoje mnoga druga nebeska tijela
koja djeluju na zemlju. Ako ti kaem kad si tono roen, hoe li
mi vjerovati?"
Billy joj je nevoljko odgovorio: "Kao prvo, to ne moe."
Znak prati
73
Nasmijala se: "O, mogu. Ti si roen 6. travnja 1909. u pet sati

ujutro."
Raspala se Billyjeva drska fasada i prela u iznenaenje. "To
je tono. Ajde reci mornaru kad je roen."
Rekla je: "Ne mogu. Vidi, ti si roen pod znakom. to ti
propovjednici nisu nikad govorili o tome?"
"Ja nemam nikakve veze s propovjednicima, nikakve."
ena je na trenutak maknula pogled, dok joj je um pratio tu
misao. "Nije li neobino da to propovjednici ne znaju?"
Billy je ponovio: "Ne druim se s njima."
Ponovno je usredotoila svoj pogled na njega. "Pogledaj,
elim ti neto rei. Ti si roen pod znakom kao dar ovjeanstvu.
Kad bi samo to prepoznao"
Prekinuo ju je. "Moda u biti novi Daniel Boone. Volim
loviti, a roen sam u Kentuckyju."
"Ne, ne govorim o tome."
"Dobro, moda u biti poslovan ovjek. U koli sam nauio
gramatiku."
Njoj to nije bilo smijeno. "Ne govorim o tome. Ne znam to
e biti, ali po tvojoj auri mogu vidjeti da si roen kao dar. Sjea
li se prie o tome kako je zvijezda dovela mudrace do djeteta
Isusa?"
"Ne znam nita o religiji."
"Ali, uo si za mudrace koji su doli vidjeti dijete Isusa, zar
ne?"
"Jesam."
"Pa, to su mudraci?"
"O, oni su bili samo mudri ljudi, to je sve to ja znam."
Objasnila je: "Mudraci su bili isto to i ja, bili su astrolozi,
promatrai zvijezda. Zna, prije nego Bog neto napravi na
zemlji, On to uvijek najprije objavi na nebesima. On je to
74
napravio kad je roen Isus tri su se nebeska tijela poredala i

formirala konjukciju koja je privukla pozornost nekih astrologa
koji su ivjeli na Istoku. Jedan je od njih bio iz Hamove linije,
drugi iz emove i trei iz Jafetove tri Noina sina. Oni su
predstavljali sve ljude na zemlji. Svaki od ta tri ovjeka je
zasebno putovao prema zapadu, ne znajui da dolaze i drugi, dok
se nisu sreli u Jeruzalemu. Tada su otili u Betlehem i nali dijete
Isusa. Znali su da je Isus taj kojeg su oni traili zbog boje njegove
aure. Ti zna to je aura, zar ne? To je natprirodno svijetlo due.
Svatko ima auru, one su drugaijih boja, a svaka boja neto znai.
Zlatna znai dar od Boga. Tako su se ta tri mudraca poklonili
Isusu i dali Mu darove. Otili su tono kad su se ta tri nebeska
tijela razdvajala u tri zasebne orbite. U sjeanje na najvei dar
kojeg je Bog ikad dao ovjeanstvu Svog vlastitog Sina Isusa
svaki put kad se ta tri nebeska tijela vrate u liniju, Bog ovjeku
alje manji dar. Ti si roen u takvoj konjukciji. Tebe okruuje
zlatna aura. Po tome znam dan i sat tvog roenja i po tome znam
da ti je sudbina na Zapadu."
Bill je iz pristojnosti pokuao pozorno sluati, ali to je uo
do tad bilo je dosta. "Gospoo, znam samo da sam lugar na
podruju za sportski lov u Indiani, i radim najbolje to mogu.
Nisam religiozan i ne elim vie uti o tome!"
Billy se pomaknuo prema prednjem dijelu autobusa,
ostavljajui mornara izmeu sebe i astrologinje, uspjeno
zavravajui razgovor.
Ipak, dogaaj nije lako zaboravio, nego je on vie puta muio
njegove misli. Njegov mu se ivot inio toliko drugaijim od
veine ljudi koje je poznavaoali dar? to bi to moglo znaiti? I
to je to u njemu to privlai te neobine ljude? Gatara je rekla da
ga prati svijetlo, astrologinja je to nazvala aurom. Billy to nije
mogao povezati. Pitanja su provirala u njegovom umu poput
vrhnja iz mlijeka. Zato je on tako drugaiji? Zato je osjetio taj
prodoran pritisak im je uao u Greyhound autobus? I zato je bio
Znak prati
75
tako neraspoloen kad je dola tema religije? Boji li je se? Moda

ga Bog trai, a on se pokuava sakriti? I to je ta ena mislila kad
je rekla da mu je sudbina na Zapadu?
Poglavlje 9
Njegova posljednja prilika
1930. 1932.
KAD JE WILLIAM BRANHAM uao u svoje dvadesete,

potpunom je sluajnou naiao na mogunosti dodatne zarade.
Jednog je dana posudio motocikl Harley-Davidson. Dok je jurio
po ljunanoj cesti, izgubio je kontrolu nad motociklom i sletio u
jarak ispred dvorane gdje su trenirali boksai. Nekoliko je ljudi
vidjelo nesreu i pretralo cestu vidjeti je li se ozlijedio. Sreom,
Billy se nije ozbiljno ozlijedio, ali je bio previe potresen da bi
ustao i vozio dalje. Stoga su ga ljudi pozvali da doe unutra i
pogleda nekoliko borbi dok se ne bude bolje osjeao. im je Billy
uao u prostoriju, jedan je od trenera, ovjek kojeg su zvali
George "est sekundi" Smith, otvorio vrata krletke. Izletio je
kanarinac, vrludajui po prostoriji toliko brzo da ga Smith nije
mogao uhvatiti. Ali kad je ptica prozujala iznad Billyjeve glave,
Billy ju je uhvatio u zraku.
"est sekundi" Smith je zadivljeno zazvidao. "Nikad u svom
ivotu nisam vidio tako brze ruke. Mladiu, jesi li ikad razmiljao
o boksanju?"
77
Sam spomen toga naveo je Billyja na pomisao o boksanju i

uskoro je velik dio svog vremena provodio trenirajui taj sport
trao je 11 do 12 km na dan, a zatim dolazio na trening gdje bi
udarao boksaku vreu dok ne bi doao neki boksa i pitao ga da
se bori s njim u ringu. Gledajui Billyjevo boksanje, "est
sekundi" Smith je ubrzo bio zadivljeniji Billyjevom odlunou
nego njegovom brzinom. Trener je provodio mnogo sati s
Billyjem. Uio ga je ispravnom radu nogu, pokretima ruku i,
najvanije od svega, kako primiti udarac drugog boksaa, a ne
sruiti se.
George Smith je dobio svoj nadimak nakon svoje prve
profesionalne borbe kad je nokautirao svog protivnika za est
sekundi. Smith je bio stariji od Billyja oko est godina, tei oko
15 kg i bio je najgrublji ovjek kojeg je ikad sreo u svom ivotu.
Prvi put kad je Billy uao u ring sa svojim trenerom, "est
sekundi" ga je nemilosrdno izudarao. Jednom je Smith udario
Billyja toliko jako da je preletio konope i pao na neke stolice na
preklapanje izvan ringa. Billyju je trebalo dugo vremena da
ustane. Kad je konano doao do zraka, rekao je: "est, zato
mora tako sa mnom?"
Smith se smijao i rekao: "Ovakvo boksanje e ti donijeti
najvie dobra."
"Donijeti mi dobra? Kakvo mi dobro to moe donijeti? Skoro
si me ubio."
"Sluaj, Billy, bez obzira koliko si fiziki u formi, svaki put
kad si udaren, udarac okira tvoj sustav i zaustavlja dotok krvi do
srca. U boksu mora nauiti kako primiti teke udarce i odmah
doi k sebi. Ako ti tijelo nije naueno na brzo dolaenje k sebi,
ostat e leati i poet e odbrojavanje. Ali ako si na to naviknut,
ak i ako si nokautiran, ponovno e ustati. Stoga ja treniram na
taj nain. Moda ti sada nisam drag, ali cijenit e me kad doe
na natjecanje."
78
Billy se popeo nazad u ring i nastavio. Konano je stekao

takvu kontrolu nad sobom da ga je "est sekundi" Smith mogao
udariti u trbuh toliko jako da ga srui na konope, i to Billyju
uope ne bi bio problem. Bio je spreman nastaviti se boriti. im
je mogao izdrati osam do deset rundi treniranja boksa, poeo se
boriti u amaterskom natjecanju u boksu Golden Gloves (Zlatne
rukavice).
Billy je napredovao u ringu. Bilo da se radilo samo o
treniranju ili natjecateljskoj borbi, davao je sve od sebe. Boksom
je iskaljivao svoje osjeaje. Ljutnja i zbunjenost koje su se toliko
dugo skupljale u njemu ispaljivale su njegove ruke poput
eksplozije samarice. Njegova ga je brzina i odlunost vodila iz
jedne u drugu pobjedu. Svaki je trijumf donosio vie slave i
poveavao Billyjevo samopouzdanje. Nikad prije nije doivio
takvo priznanje, takvu prihvaenost. Poeo se osjeati da je netko
vaan.
Boksajui kao amater nikad nije izgubio ni jednu borbu.
Nakon godine dana u natjecanju Golden Gloves, preao je u
profesionalce. Pobijedio je petnaest profesionalnih borbi za
redom, ukljuujui osvajanje regionalnog prvenstva u bantam 1
kategoriji koje ukljuuje boksae iz tri drave. Sad je ve mislio
da je nepobjediv. A onda je jedne veeri naiao na jednako
dobrog protivnika.
Po rasporedu se trebao boriti s Billom Pritchardom,
pobjednikom prvenstva u West Virginiji. Borba se odravala u
Evansvilleu u Indiani. Billy Branham se dovezao do Evansivllea
sa svojim prijateljem Howardom McLeanom, boksaem u
kategoriji velter koji je takoer te veeri imao borbu. Ruali su u
tri sata popodne, a zatim krenuli etati nazad do dvorane tako da
1
Kategorija bantam je od 51,3 do 53,6 kg. Kategorija velter je od

61,7 do 66,7 kg.
79
se mogu malo odmoriti prije nego zamotaju ruke za borbe. Billy

je nosio plavo odijelo. Izvukao je ealj iz svog depa i provukao
ga kroz svoju gustu, tamnu kosu.
Howard je pogledao svog prijatelja i zazvidao. "Zna, Billy,
izgleda kao mali baptistiki propovjednik." Billy se zacrvenio od
ljutnje. Uvijek se ljutio na vrijeanja, a u njegovom je umu rije
"propovjednik" bila isto to i "curica". "ekaj trenutak, Howard.
Bolje ti je da to kae sa smijekom." Billy je rairio noge i
podigao ake. Iako je Howard bio tei od njega oko 15 kg, Billy
je bio spreman potui se. Ali Howard se nasmijao, insistirajui da
je to bila samo ala, pa je Billy spustio ake.
Tu je veer u ringu Billy bio iznenaen snagom i brzinom
svog protivnika. Pritchard ga je udarao estinom kojom Billy nije
mogao odgovoriti. Prvi put u njegovoj boksakoj karijeri, Billy se
osjeao nesiguran u sebe. Na poetku borbe, kad je shvatio da je u
problemima, nadao se da e u borbi s Pritchardom izvui
nerijeeno. Ali kako je borba odmicala i Billy iznova primao
udarce, poeo se pitati hoe li ga Pritchard ubiti. Pri kraju borbe,
dok se Billy odmarao na svojoj stolici izmeu rundi, pogledao je
gore u strop i tiho se pomolio: "Boe, ako da da iz ovoga izaem
iv, obeavam ti da u prestati boksati."
Nakon te veeri, Billy vie nikad nije uao u boksaki ring.
JEDNOG DANA u jesen 1931., Billy je popravljao brojila u

New Albany Gas Worksu. Dok je ispitivao proputanje plina, plin
ga je oamutio i on se sruio na pod. Posljedice ove nesree
konstantno su ga muile boljela ga je glava, vid mu se zamutio,
imao je problema s jelom, eludac mu je stvarao kiselinu i bolio
ga kad god je u njega dola hrana, probavna se kiselina penjala uz
grlo i spalila mu usta. Njegov poslodavac, Piblic Service Indiana,
platio mu je odlazak kod nekoliko medicinskih specijalista u
Louisvilleu u Kentuckyju, ali su ti lijenici imali potekoa u
80
otkrivanju njegovog problema. Nakon ponovljenih pretraga, na

kraju su pretpostavili da ima upalu slijepog crijeva. To je
iznenadilo Billyja, jer mu je bol bila u elucu, a ne sa strane. Ali
su ga specijalisti uvjerili da je trovanje plinom samo omelo
potragu, skrivajui simptome upale slijepog crijeva. Insistirali su
da je slijepo crijevo upaljeno i da se mora odstraniti.
Billy je nevoljko popustio da ga operiraju, ali samo ako e
koristiti lokalnu anesteziju. Imao je zastraujue uspomene na
svoju operaciju kad je imao etrnaest godina, kad su mu noge
ozljeene iz samarice. Taj se put skoro nije probudio iz
anestezije i nikad nije uspio zaboraviti to zastraujue iskustvo
kad je padao kroz podruje izgubljenih i lutajuih dua tamu,
maglu, usamljenost i ta zastraujua lica! Nije elio nikad vie
vidjeti to mjesto!
Nervozan i preplaen, Billy je elio tijekom operacije imati
nekoga kraj sebe tko zna kako se moliti, tako je pitao
propovjednika iz lokalne Prve baptistike crkve da bude uz njega.
Slijepo crijevo je uspjeno odstranjeno i Billy je odvezen nazad u
svoju sobu. Leei potpuno svjestan u svom bolnikom krevetu,
Billy je osjetio da mu puls svakom minutom postaje sve sporiji.
Pokuao je dozvati medicinsku sestru, ali mu je glas bio aputanje
i ruke preslabe da bi ih pomakao. Poeo je dahtati, a srce mu je
kucalo sve sporije dok gotovo nije prestalo kucati. Pomislio je:
"Je li ovo smrt? Odlazim li?"
Svijetlo se u njegovoj sobi zamrailo, zidovi su postali mutni
i poprimili oblik stabala u sjeni. Izgledalo je kao da se nalazi u
hladnoj, mranoj umi. uo je puhanje vjetra negdje u daljini. Na
poetku nejasan zvuk polako se pojaavao, pribliavajui se
prema njemu. Billyjev se um trgnuo u panici. To je to! To je smrt
koja me dolazi uzeti! Pokuao se moliti, ali nije mogao nai rijei.
Vjetar se pribliavao sve blie i blie, tako da su se oko njega
grane drvea snano tresle. Onda se sve promijenilo, mrana je
uma odjednom nestala i Billy se naao kako stoji u sjeni velike
81
bijele topole. To je bilo isto ono stablo koje je izbjegavao jo od

kad ga je uasno preplailo kao djeaka. Zrak je bio miran i
sparan, kao tijekom dana s 99% vlanosti. Zvuk utanja lia
podigao je Billyjev pogled prema gore. Vidio je istu onu pijavicu
kako se vrtloi u gornjim granama, uo isti onaj duboki glas kako
govori: "Nikada nemoj piti, puiti niti okaljati svoje tijelo na bilo
koji nain. Zvao sam te, a ti nisi htio ii." Billy se brzo prisjetio
dana prije mnogo godina kad je ovaj glas rekao: "Za tebe postoji
posao da ga napravi kad bude stariji." Sad je glas ponovio
svoju optubu: "Zvao sam te, a ti nisi htio ii."
Billy je bio strano prestraen. Je li propustio svrhu ivota? Je
li prekasno? urno je rekao na glas: "Tko je zvao? Tko si ti? I to
si elio da radim?"
Glas je ponovio po trei put: "Zvao sam te, a ti nisi htio ii."
Billy je povikao: "Isuse, ako si to Ti, pusti me da se ponovno
vratim na zemlju i ja u propovijedati Tvoje Evanelje s krovova
kua i na uglovima ulica."
Billy je odmah bio nazad u svom bolnikom krevetu. Srce mu
je jako tuklo i plua duboko disala. Ostat e na ivotu.
Kirurg, koji je stajao uz njegov krevet, bio je vidno iznenaen
kad je vidio da su se Billyjevi obrazi zacrvenjeli i da mu se tako
brzo vratila snaga. Okreui se Charlesu i Elli Branham,
komentirao je: "Ja nisam ovjek koji redovito ide u crkvu. Imam
toliko posla da nemam vremena. Ali znam da je Bog posjetio
ovog momka."
Iz potrebe, Billy se vratio na posao im su mu avovi mogli
podnijeti naprezanje. Naalost, operacija nije rijeila ni jedan od
njegovih poetnih simptoma. Tijekom zime 1931./32., situacija
mu je postepeno postajala loijom. eludac mu je odbacivao
skoro sve to je pokuao pojesti, prisiljavajui ga da ivi na
limunadi s prokuhanim jemom ili soku od suhih ljiva a ak
mu je i to teko padalo. U oima se pojavio astigmatizam i nije
82
mogao vidjeti bez debelih naoala. Kad god bi skinuo naoale,

glava bi mu se toliko tresla da mu frizer ne bi mogao iati kosu.
Specijalisti u Louisvilleu bili su zateeni. Nakon skupine
pretraga, jedan je lijenik rekao: "Gospodine Branham, bojim se
da je tvoje stanje beznadno. Tvoj je eludac jedan veliki vor
rana. Morat e drati strogu laganu dijetu ostatak svog ivota.
Nemoj to nikad zaboraviti, jer e te jedan zalogaj tvrde hrane
ubiti."
Billy se vratio kui, bolestan i nesretan. Ali makar je iv.
Sada je odluio nai Boga tako da moe odrati svoje obeanje.
Poeo je odluno itati Bibliju. to je vie itao, postajao je sve
ohrabreniji. Mogao se poistovjetiti s nekim iskustvima o kojima
je itao poput toga kad su ljudi i ene uli Boji glas koji im je
izravno govorio. Je li mu to moda govorio Bog iz te topole kad
je bio djeak? Uvijek je vjerovao da je, ali nikad nije bio potpuno
siguran dok nije proitao da je Bog govorio Jobu 2 iz pijavice. To
mu je bila potvrda. Zatim, kad se udubio u ivote Isusa, Petra i
Pavla, Billy Branham je gorio od uzbuenja. Tu su bila
objanjenja za ta neobina stanja poput transa koja je doivljavao,
kad je bio potpuno budan i odjednom se naao negdje drugdje i
gledao neto to se dogaalo to se inilo stvarnim kao cipele na
njegovim nogama. Biblija to naziva vizijama. Moda na kraju
krajeva njegov ivot i nije toliko neobian. Moda je to samo Bog
radio s njim.
Billy je poeo posjeivati razne crkve u tom podruju,
pitajui kako moe sresti Boga. Ali umjesto da nae ope slaganje
i jasan put, naao je proturjene stavove koji su potaknuli zbrku.
Prva baptistika crkva eljela je da se upie u crkveni registar, a
oni e mu dati pismo o primanju. Luterani su eljeli da pohaa
2
Job 38:1 i 40:6 (U hrvatskom prijevodu rije "pijavica" je

prevedena s "oluja". U engleskom se jeziku koristi rije "whirlwind".)
83
predavanja o krizmi. Katolici su rekli da treba priznati papu kao

vrhovnog Bojeg autoriteta na zemlji i svake nedjelje ii na misu.
Adventisti sedmog dana su mu rekli da treba drati subotu kao
abat. Svaka je crkva mislila da ima monopol nad istinom,
iskljuujui druge.
Billy nije znao to napraviti. Nije imao pojma gdje nai
Boga. Tada je pomislio: "Zna to, ja Ga vidim u prirodi. Mislim
da u ii razgovarati s Njim u ume."
Odetao je na jedno od svojih omiljenih mjesta za sportski
lov, ali to nije pomoglo. Nije znao to rei i osjeao se glupo
govoriti tamo gdje se inilo da nema nikoga da ga slua." Tad je
dobio ideju. Zato ne napisati Bogu pismo? To se inilo kao
dobar plan, stoga je napisao:
Dragi Gospodine,
Ja znam da si prolazio ovom stazom ovdje, jer
sjedim ovdje lovei vjeverice i znam da si proao. Ja te
elim. Hoe li nekad doi i razgovarati sa mnom? elim
ti neto rei.
Billy Branham
Prikvaio je svoje pismo na drvo i otiao kui, raunajui da
e se poslije vratiti vidjeti je li iz toga ispalo ita pozitivno. Ali
sutradan je imao neke sumnje. Razmiljao je: "ekaj sada
trenutak. Nikad nisam vidio nikoga tamo u umama. Osim toga,
ako je Bog svugdje, onda bi ja trebao moi doprijeti do Njega u
gradu jednako lako kao i u prirodi. Ali to me ponovno dovodi na
moj poetni problem. elim razgovarati s Bogom, ali ne znam
kako."
Otiao je u malu upu iza kue i zatvorio vrata. Unutranjost
upe bila je vlana zbog kie koja je padala no prije. Ignorirajui
mokru zemlju, Billy je kleknuo pokraj razbijenog Forda Model-T.
Um mu je bio usredotoen na njegov cilj, arko je elio
84
razgovarati sa svojim Stvoriteljem. Promrmljao je: "Evo, kako u

sada ovo napraviti? Vidio sam slike ljudi u molitvi i mislim da su
stavili svoje ruke ovako." Spojio je dlanove ispred sebe u klasian
poloaj za molitvu. "A to u sad rei? Postoji nekakav nain na
koji to mora napraviti, a ja ne znam koji je to." Odluio je da je
jedini nain da doe bilo gdje ako se ne bude osvrtao na to i
pokua. "Dragi Gospodine, elio bih da doe i porazgovara sa
mnom samo na trenutak. elim Ti rei koliko sam lo." Stao je
osluhnuti. upa je bila savreno tiha. "Moda sam trebao staviti
ruke ovako." Stisnuo je prste i ponovno pokuao: "Dragi
Gospodine, ja ne znam kako tono napraviti ovo, ali nadam se da
e razumjeti. Hoe li mi pomoi?" Ponovno je stao osluhnuti
nita.
Sad je ve njegovo suzdravanje potpuno popustilo. Suze su
mu preplavile oi kad se otvorio: "Gospodine, ak i ako Ti nee
razgovarati sa mnom, ja u svejedno razgovarati s Tobom.
Gospodine, Boe, ja nisam dobar. Sram me je samog sebe. ao
mi je to sam Te zanemarivao sve ove godine. Ali sada Te elim.
Molim Te, doi razgovarati sa mnom."
Odjednom se njegove tijelo poelo neobino osjeati. Kad je
otvorio svoje oi i podigao glavu, od jeze se sledio do kosti.
Ispred njega je lebdjelo sjajno jantarno svijetlo, oblikujui u zraku
savren kri. Iz dubine energije tog svijetla doao je glas,
govorei jezikom kakvog Billy nikad prije nije uo. Zatim je
nestalo.
Billy je stajao na svojim koljenima, bez daha i ukoen, nije se
mogao pomaknuti. Konano je skupio dovoljno energije da kae:
"Gospodine, ja ne razumijem Tvoj jezik, ali ini mi se da bi
trebao biti ubrojen negdje u taj kri i moji bi grijesi trebali
leati tamo unutra. Ako e mi oprostiti, onda se vrati i ponovno
progovori u Svom jeziku. Ako ne moe govoriti mojim, po tome
u znati."
85
Kri se ponovno pojavio, isijavajui toplinu i svijetlo. Billy je

zatvorio svoje oi i ispruio svoje ruke. Osjetio je neobian
osjeaj kao da tople kapljice kie pljute po njegovom tijelu.
Odjednom se osjeao smireno i slobodno, kao da mu je s ramena
palo 100 kg. Kad je otvorio oi, svijetlo je otilo.
Prezadovoljan, Billy je otrao iz upe i uletio u kuu.
Preplaena, majka ga je pitala: "Billy, u emu je problem? Jesi li
nervozan?"
"Ne, mama. Dogodilo se neto predivno."
"to to?"
"Ne znam, ali osjeam se jako dobro."
Pourio je vani, traei kako izraziti svoju radost. Iza kue je
po tranicama prolazio vlak. Billy se popeo na nasip i trao za
vlakom, svako toliko zastajui da bi skoio u zrak i pljeskao,
boksajui u prazno izraavajui svoje osjeaje. Napokon, nakon
dugo vremena, naao je Boga u kriu Isusa Krista.
Nakon nekoliko dana Ella je rekla: "Billy, sino sam te
sanjala. Vidjela sam te kako stoji na bijelom oblaku,
propovijedajui cijelom svijetu."
To je iznenadilo Billyja kao neto vrlo neobino, jer njegova
majka gotovo nikad nije sanjala.
Poglavlje 10
Prvi ispit vjere
1932.
U JESEN 1932., William Branham je provjeravao elektrina

brojila uz ulicu u New Albanyju kad se dovezao automobil i
parkirao iza njegovog slubenog kombija. Otvorila su se vrata
automobila i iz njega je izala predivna djevojka. Njezina je
svijetla kosa blistala na suncu, a njezine su tamne oi sjajile
unutarnjom vatrom. Jedan pogled prema njoj i Billy se
predomislio da se nee eniti.
Djevojka je izravnala nabore na svojoj haljini, uzela stvari sa
sjedala iz automobila i poela hodati. Billy se poeo znojiti. Ako
sada ne kae neto, moda je vie nikad nee vidjeti. Konano se
odluio. "Kako ste? Lijep dan, to ne?"
Djevojka se okrenula i nasmijala. "Lijep? Predivan!" Podigla
je ruku i okrenula se oko sebe. "Samo pogledaj javore, potpuno
naranasti i crveni. Zaista su zadivljujui."
"Da, mislim da su ah zadivljujui." Zapravo je mislio da
je ona zadivljujua. "Zovem se Billy Branham. Radim za dravnu
slubu i provjeravao sam brojila."
Prvi ispit vjere
87
Pruila je ruku. "Drago mi je da smo se sreli. Ja sam Hope

Brumbach. Vjerojatno si uo za mog oca, Charlija Brumbacha?
On je rukovoditelj na pruzi."
"Ne, mislim da ga ne poznajem. ivi li ovdje negdje?"
"Ta kua tono tamo preko." Pokazala je na kui niz ulicu.
Billy je pomislio da mu dobro ide ne samo da joj je saznao
ime, nego takoer zna i gdje ivi. Ali to nije bilo dovoljno.
Nastavio je postavljati Hope pitanja, traei izgovor da je
ponovno vidi. Dok je propitkivao, saznao je da je kranka i da
ide u lokalnu Misionarsku baptistiku crkvu u ulici Watt Street u
Jeffersonvilleu. To mu je bila prilika. "Zna, ba sam prije
nekoliko tjedana postao kranin i ne idem u neku odreenu crkvu
moda posjetim tvoju crkvu ovu nedjelju, pa u vidjeti kako mi
se svia."
"Sauvat u ti mjesto," rekla je sa smijekom.
Kad se Billy sljedeu nedjelju pojavio u crkvi, naao je da ga
eka prazno mjesto pokraj Hope. Nakon propovijedi, malo su
razgovarali prije nego je ona otila kui. ivahna i prijatna, ova
ga je devetnaestogodinjakinja zainteresirala kao ni jedna druga
djevojka koju je ikad sreo. Bilo je neto osvjeavajue u njezinom
veselju i nevinosti. Poput magneta privlaila ga je u crkvu u Watt
Streetu iznova i iznova dok nije poeo redovito dolaziti.
Billy je priznao da je razlog zbog kojeg je izabrao
Misionarsku baptistiku crkvu izmeu drugih crkava u gradu bio
jednostavno taj to je tamo ila Hope Brumbach. Meutim, ubrzo
je stekao duboko potovanje za pastora. Dr. Roy Davis je
propovijedao da Bog vrijedi koliko vrijedi Njegova Rije i da
kranin vrijedi koliko vrijedi njegova vjera u Rije Boju
izreka koja je dotakla Billyja kao apsolutna istina. Dr. Davis je
konstantno poticao svoju zajednicu da vjeruju Rije Boju svim
svojim srcima i da primjene tu Rije u praksi u svojim
svakodnevnim ivotima. to je vanije, inilo se da ovaj pastor
ivi ono to propovijeda.
88
Jednog jutra u crkvi, dr. Davis je ispriao priu o tome kako

je, kad je bio mlad, postojao jedan nevjernik koji je iao amo
tamo po dravi, izlazio pred crkvu za crkvom i izazivao kransku
vjeru na teak ispit. Dr. Davis ga je uo na velikom sastanku u
Memphisu u Tennesseeju. Taj je ovjek proitao iz Marka 16.
poglavlje kad je Isus rekao: "A ovi e znaci pratiti one koji budu
vjerovali: u moje ime izgonit e zle duhove; govorit e novim
jezicima; zmije e uzimati rukama; ako popiju to smrtonosno,
nee im nauditi; na bolesnike stavljat e ruke i oni e
ozdravljati." Zatim je taj nevjernik izvadio bocu sumporne
kiseline na podij i izazvao sluateljstvo: "Bilo tko od vas ljudi
ovdje koji bi trebali biti krani, Isus je rekao da ako vjerujete,
moete popiti neto smrtonosno i nee vam nauditi. Pa, ako je to
nadahnuta Rije Boja, onda popijte ovu sumpornu kiselinu."
Ponovio je svoj izazov nekoliko puta, kritizirajui krane zbog
nedostatka vjere i ismijavajui samu ideju Boga.
Mladi dr. Davis je rekao starom metodistikom starjeini koji
je sjedio pokraj njega: "Ako taj nevjernik jo jednom izazove,
otii u tamo gore i popiti to."
Starjeina ga je pokuao odgovoriti. "Taj ovjek sam sebi
kljuca po mozgu. Pusti ga na miru, sine. Biblija kae: 'Ne kuaj
Gospodara, Boga svojega.'"
Ali Davis je bio odluan. "Ne, neu ga pustiti na miru. Ako
umrem na licu mjesta, otii u u nebo vjerujui Boju Rije!"
Nevjernik se smijao dok su se krani vrpoljili po svojim
stolicama. "A netko od vas tu tko vjerujete da je Bog toliko
stvaran? Isprobajte ovaj test sumpornom kiselinom."
Dr. Davis se popeo na podij, okrenuo i rekao sluateljstvu od
oko tri tisue ljudi. "Ja imam dvadeset i pet godina. Ja sam
propovjednik Evanelja. Ja znam da me moj Bog moe osloboditi
te sumporne kiseline, ali bez obzira, ako On to ne uini, neu
dopustiti da ovaj nevjernik stoji ovdje i ovako izaziva Boju
Rije." Zgrabio je sumpornu kiselinu i ispio bocu do kraja bez da
Prvi ispit vjere
89
je osjetio da mu je i malo loe. Tada je propovijedao Evanelje s

takvim uvjerenjem da je tisuu i petsto ljudi ponovno posvetilo
svoje ivote Isusu Kristu.
Dok je Billy sluao priu, mislio je da je metodistiki
starjeina bio vie u pravu nego mladi dr. Davis. Zato bi netko
trebao dokazivati Boga? Nije li Isus rekao o tim nevjernicima
farizejima: "Pustite ih. Ako slijepac slijepca vodi, zar nee
obojica u jamu pasti?" Ali iako se Billy nije slagao s onim to je
dr. Davis uinio, ipak se divio pastorovoj vjeri.
Budui da je bio pod utjecajem ovjeka tako dubokog
uvjerenja, to je inspiriralo Billyja da obrati veliku pozornost na
Rije Boju. Prva pjesma koju je Billy nauio u crkvi ila je: "Biti
kao Isus, biti kao Isus, na zemlji elim biti kao On. Tijekom
cijelog ivotnog putovanja od zemlje k slavi, ja samo traim biti
kao On." To je postala konstantna molitva u Billyjevom srcu
"Isuse, pomozi mi biti kao Ti." Nakon to je proitao Novi zavjet
po drugi put, Billy je shvatio da se treba krstiti. Proitao je u
Mateju 28. poglavlje gdje Isus kae Petru i drugim apostolima:
"Uite sve narode, krstei ih u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga."
Zatim je proitao u Djelima 2. poglavlje gdje je nakon nekoliko
tjedana Petar zapovjedio ljudima: "Krstite se svaki od vas u ime
Isusa Krista." Billu se inilo da ako je itko znao to je Isus mislio
kad je iznio Svoje veliko poslanje, to je zasigurno bio Petar i
ostali apostoli. Tako je Billy zamolio dr. Davisa da ga krsti na isti
nain na koji su apostoli krtavali u knjizi Djela. Iako je to bilo u
suprotnosti s nauavanjem Misionarske baptistike crkve, dr.
Davis je pristao, i Billy je krten u Ime Gospoda Isusa Krista.
Proli su mjeseci od njegove nesree u New Albany Gas
Worksu. Billovo se zdravlje pogoravalo umjesto da je ilo na
bolje. Sad mu se glava tresla ak i kad je nosio svoje debele
naoale, bez njih je bio skoro slijep. Velik dio vremena ga je bolio
eludac, usprkos njegovoj laganoj ishrani od limunade s jemom i
soka od suhih ljiva. A najalarmantnije od svega, osjetio je da mu
90
pomalo ponestaje snage i energije zbog njegove neuravnoteene

ishrane.
Ali sad je imao novi lijek vjeru. Proitao je gdje je Isus
rekao: "Sve, to god zamolite u molitvi, vjerujui, dobit ete." 3
Zatim je proitao u Jakovu 5: "Boluje li tko meu vama? Neka
sebi dozove crkvene starjeine! Oni neka mole nad njim maui
ga uljem u ime Gospodnje, pa e molitva uinjena s vjerom
spasiti bolesnika! Gospodin e ga podii" To je bilo njegovo
rjeenje. Odmah nakon to je ovo proitao, Billy je odjurio kui
dr. Davisa, traei starjeinu da ga pomae uljem i pomoli se.
Zatim je, veselei se i ispovijedajui svoje iscjeljenje, otiao kui.
Te je veeri za veerom Billy stavio svoju Bibliju na stol,
najavljujui svoje iscjeljenje i objavljujui da e od sad nadalje
jesti kao oni ostali.
Nezadovoljna ovom idejom, majka ga je upozorila: "Billy,
mene ne smeta da ima religiju, ali ti zna to je lijenik rekao:
'Jedan zalogaj tvrde hrane e ti oduzeti ivot.'"
Billy je odgovorio: "Ja takoer znam i to je Bog rekao, a On
je rekao da sam iscijeljen! Moemo li se moliti?" Nikad se prije
za Branhamovim stolom nije molilo. Charles nije znao to
napraviti, pa se samo vrpoljio po svojoj stolici. Ella je
bespomono zabrinuto pogledala svog sina i briznula u pla. Billy
je pognuo glavu i pomolio se: "Boe, ako umrem, idem kui
uzdajui se u Tebe. Tvoja Rije kae da sam iscijeljen. Morat u
ili prihvatiti ono to je lijenik rekao ili prihvatiti to si Ti rekao.
Ja sam prihvatio lijenikovu rije godinu dana i nije mi bolje,
nego zapravo, postaje mi gore. Neu vie prihvatiti ono to je
lijenik rekao. Sada prihvaam ono to si Ti rekao. Molim Te
blagoslovi ovu hranu za naa tijela, ja to molim u Ime Tvog Sina,
Isusa Krista. Amen."
3
Matej 21:22
Prvi ispit vjere
91
Gurajui na stranu svoju au soka od suhih ljiva, Billy se

posluio mahunama, lukom i kukuruznim kruhom. im je prvi
zalogaj dotaknuo njegov eludac, poeo se vraati. Drao je ruku
preko usta kako bi ga zadrao u ustima, a onda ga ponovno
progutao. Odmah se vratio. Jo ga je jednom progutao. Iznova i
iznova se njegov eludac protivio ulasku tvrde hrane, povraajui,
vraajui mu kiselinu u grlo i usta. Ali se Billy odbijao osvrtati na
svoj eludac. Svoje je misli zadravao na onome to je Bog rekao
o tome, a ne na ono to je on osjeao, te je nastavio gutati taj
zalogaj mahuna dok konano nisu ostale unutra. Zatim je uzeo
zalogaj kuhanog luka.
Nakon veere, Billy se zatvorio u sobu. eludac ga je bolio
toliko jako da su mu na oi navrle suze. Povremeno bi podrignuo
i iz usta bi mu curila kisela slina. Slabano je pjevao jednostavnu
pjesmu koju je nauio u crkvi: "Mogu, hou, vjerujem; mogu,
hou, vjerujem; mogu, hou, vjerujem; da me Isus sada
iscjeljuje." Sruio se na krevet. S glasom malo glasnijim od
aputanja, rekao je: "Gospode, uzimam Tebe i Tvoju Rije."
Njegova je majka pokucala: "Kako se osjea, Billy?"
"Dobro se osjeam."
"Pozvala sam lijenika. Rekao je da e umrijeti."
Billy je progutao eluanu kiselinu iz svojih usta. "Neu
umrijeti, mama. Osjeam se odlino." Nije govorio o osjetima
svoga tijela, ve kako se osjeao prema Bojem obeanju.
Sljedeeg je jutra ta zdjela s mahunama jo uvijek bila na
tednjaku. Ella se okrenula kad joj je sin uao u kuhinju. "to
eli za doruak, Billy?"
"elim jo mahuna i kukuruznog kruha."
Dani su prolazili, a on se i dalje muio. Svaki je obrok bio
fizika borba eludac je odgovarao negodovanjem, a u glavi mu
92
se vrtjelo od vrtoglavice. Ali u podruju vjere se nije muio i

ljuljao. Nastavio si je ponavljati Isusove rijei: "Ako moe
vjerovati, sve je mogue onomu koji vjeruje." 4 To je bilo njegovo
sidro i usprkos svim njegovim suprotnim simptomima, nastavio je
svjedoiti da ga je Isus Krist iscijelio.
Takoer je proitao upozorenje apostola Pavla: "Nikomu
nita ne budite duni, osim da ljubite jedan drugoga." 5 Na te je
rijei grinja svijesti obuzela njegovo srce. Trenutno je dugovao
dva dolara za medicinske raune od njegove operacije. Nakon to
se pomolio za ovo, shvatio je da Bog ne zabranjuje kranima
zaduiti se, nego Bog kae kranima da vrate ono to mogu od
svojih dugova i da nepotrebno ne odugovlae. Bill je dugovao
tristo dolara ljekarniku, gospodinu Masonu, simpatinom ovjeku
koji Billu nikad nije uskratio lijek iako je znao koliko je obitelj
Branham siromana.
Otiao je do ljekarne i Bill je rekao: "Gospodine Mason,
dugujem ti i ja u ti to vratiti. Jo uvijek sam strano nemoan od
operacije, ali pokuavam raditi. Imam posao ovdje u Public
Service Indiana i zaraujem dvadeset centi po satu. Pokuati u ti
od toga neto vratiti sa svakom isplatom. Ja sam sada kranin, pa
je moja prva obveza prema Bogu. Najprije Njemu dugujem
desetak. Nakon toga, moja je sljedea dunost vratiti svoje
dugove. S novcem sam prilino u kripcu otac mi je boleljiv,
pa pomaem uzdravati svoju majku, sedmero brae i sestru. Ali
pokuat u ti vratiti najmanje dvadeset i pet centi sa svakom
isplatom. A ako ne budem mogao vratiti ni tih dvadeset i pet
centi, doi u i rei ti to."
Dani su se oduili u tjedne, a Bill je i dalje bolovao. Ali malo
po malo, u sljedeih nekoliko mjeseci, njegovo se stanje
4
5
Marko 9:23
Rimljanima 13:8
Prvi ispit vjere
93
popravljalo dok naposljetku nije mogao jesti sve to je elio jesti

bez i malo boli. Njegov se astigmatizam takoer popravio tako da
vie nije trebao naoale. Kad su mu konano pregledali oi, nije
imao dioptriju i imao je savren vid. Bio je jako radostan, a
njegovo je povjerenje u Boja obeanja naglo poraslo.
Poglavlje 11
Postavljen za propovjednika
natprirodnog Evanelja
1932.
WILLIAM BRANHAM i dr. Roy Davis su se meusobno

potivali Billy je bio nadahnut primjerom vjere starijeg ovjeka,
a dr. Davis jednako je tako bio zadivljen mladievom revnou.
Nije prolo dugo i pastor je predloio: "Bill, moda bi trebao
razmisliti o ulasku u slubu propovjednika." Dr. Davis je bio
ovlaten od svoje organizacije na dravnoj razini davati "dozvole
za rad" obeavajuim osobama koje e od njih na kraju uiniti
prepoznatljive propovjednike u Misionarskoj baptistikoj crkvi
bez formalne obuke. Billy nije zaboravio svoju zakletvu kad je
po njega prije godinu dana dola smrt, obeao je Gospodu da e,
ako samo dobije drugu priliku u ivotu, propovijedati Evanelje
na uglovima ulica i s krovova kua. Bio je oduevljen to sada
ima tu mogunost.
Tako, oko Boia 1932. godine dr. Roy Davis je postavio
Williama Marriona Branhama za propovjednika Evanelja Isusa
Postavljen za propovjednika natprirodnog Evanelja
95
Krista, prema zakonu i pravilniku Misionarske baptistike crkve.

Billy je imao dvadeset i tri godine.
Nekoliko dana nakon svog stupanja u slubu propovjednika,
Bill je radio u New Albanyju na svom najneomiljenijem poslu
iskljuivanju onih koji nisu mogli platiti raune za vodu, plin ili
elektrinu struju. Pokucao je na vrata kako bi obavijestio stanare
da im mora iskljuiti svijetlo. ena koja je otvorila vrata poela
ga je nemilosrdno psovati.
Prvo to joj je rekao bilo je: "eno, ne biste trebali tako
psovati. Zar se ne bojite Boga?"
"Ti mali aavi idiote," odbrusila je, "kad bih htjela da mi
netko pria o Bogu, ne bih zvala polu mutavca poput tebe. Majka
ti je sigurno" i tad se upustila u prost, uasan opis njegove
majke i njezine rodbine.
Billy je uvijek govorio: "Mukarac koji udari enu nije
dovoljno muko da udari mukarca," ali moda bi prekrio to
pravilo u sluaju ove ene koja je toliko blatila dobar karakter
njegove majke da je to bilo prije godinu dana. Ako ne, makar bi
planuo gnjevom i uzvratio joj. Ali sada ga njezine uvrijede nisu
pogodile. Kao to voda klizi niz izme namazane rakunovom
masti, tako njezine psovke nisu naruile njegov duevni mir.
Uljudno je rekao: "Molit u se za vas, gospoo," i otiao. Billy je
odmah znao da je promjena u njemu bila istinska i trajna.
Sljedei mu je posao bio iskljuiti kuu iz koje su se ljudi
iselili. Budui da je zgrada bila prazna, a vrata malo otvorena, Bill
se uvukao unutra da se pomoli i zahvali Gospodu. Kleei na
golom podu, sklopio je ruke, ali jo nije zatvorio oi kad se
iznenada prostorija promijenila. Zidovi vie nisu bili prekriveni
kiastim tapetama, sad su bili isto bijeli. I prostorija vie nije bila
prazna. Bill je promatrao jednog starog tamnoputog ovjeka, s
bijelom kosom i bijelim brkovima, koji je leao u neemu to je
sliilo bolnikom krevetu. ovjek je izgledao kao da je doivio
teku nesreu ruke, noge i prsa su mu bili zavijeni. Uz stranu
96
kreveta bliu Billu stajala je starija tamnoputa ena. (Vjerojatno je

to bila supruga tog ovjeka, jer je izgledala otprilike iste dobi kao
i on.)
Bill je krajikom oka primijetio nekakvo pomicanje.
Okreui se, vidio je mladog ovjeka i enu, bijelce, s udaljenije
strane kreveta. Lica su im bila tuna, ali osim tuge Billy nije
mogao pretpostaviti u kakvoj vezi mogu biti s ovjekom
zamotanim u zavoje. Tada su u prostoriju ula jo dva ovjeka
obojica mladii. Stajali su i gledali krevet tako da Bill nije mogao
vidjeti njihova lica. Ta su mu se dva ovjeka inila jako
poznatima, kao da bi ih trebao prepoznati i s lea. Da, da,
prepoznao je jednog od njih. To je bio njegov prijatelj, George
DeArk, kojeg je ba nedavno, prije par tjedana, doveo Gospodu.
A drugi? Nagnuo se da ga vidi. Koga je poznavao s gustom
kovravom crnom kosom? Upravo se tad taj ovjek okrenuo
popriati sa starom enom uz njega. Bill se trgnuo od
iznenaenja. Gledao je samog sebe!
Bill je vidio samog sebe kako se naginje nad krevet i moli za
tamnoputog bolesnika. ovjek je odmah ustao iz kreveta i poeo
skidati zavoje. Tad su Billov pogled na krevet zaklonile mnoge
medicinske sestre i lijenici koji su dotrali u sobu. Nevjerojatan
dogaaj ieznuo je i Bill se naao na drugaijem mjestu. Sad je
stajao na ulici ispred bolnice. Dok je gledao, otvorila su se ulazna
vrata i izaao je taj isti stari ovjek, sputajui se niz stepenice
kao da nikad nije bio ozlijeen. Nije imao zavoje i sada je nosio
smei kaput i eir. Scena je naglo zavrila i Bill se ponovno
naao kako klei na golom podu u nenastanjenoj kui u kojoj su
zidovi bili prekriveni kiastim tapetama.
to se dogodilo? Gdje je bio? Nije se pomaknuo ni
centimetar s mjesta na kojem je kleao, a ipak je nekako bio u
bolnici i gledao nevjerojatnu dramu. Kako? To nije mogao biti
san. Bio je potpuno budan. A zbivanje oko njega u bolnici inilo
97
se toliko stvarno kao njegove ruke sklopljene za molitvu pred

njegovim srcem.
Iako nije razumio to je to znailo, Billy je, bez obzira na to,
bio nestrpljiv podijeliti svoju viziju s prvim tko bude za to. A
ispalo je da je to bio John Potts, kranin koji je radio na ulazu u
dravnu slubu. To je bilo taman prije kraja radnog vremena.
Gospodin Potts nije puno govorio dok je Billy priao samo
povremeno: "U stvarno pa, to je zanimljivo."
Sljedeeg jutra im je Bill doao na vrata, gospodin Potts ga
je pozvao na stranu. "Pa, Billy, vezano za tvoj san koji si imao
juer popodne"
"Gospodine Potts, to nije bio san. Bio sam potpuno budan
kao to sam i sad. Ne znam to je to tono bilo moda nekakva
vrsta transa, pretpostavljam."
"Dobro, ako ti tako kae. No, bez obzira, moda znam to bi
to moglo biti. Sino sam posjetio svog prijatelja u katolikoj
bolnici u New Albanyju. Jedan od bolesnika tamo odgovara opisu
ovjeka u tvom ovaj transu. Zove se William Merrill. On je
tamnoput ovjek od oko ezdeset i pet godina i u vrlo ozbiljnom
stanju. Sino sam malo razgovarao s njim. ini se da ima kola s
dva konja i zarauje za ivot skupljajui smee po ulicama New
Albanyja. Prije dva dana su mladi deko i djevojka jurili
automobilom kad su izgubili kontrolu u zavoju, zabili se u
njegova kola, slomili mu ruke, noge i lea. Rekao sam mu o tebi i
tvome transu. Vrlo se razveselio i molio me da te zamolim da se
doe moliti za njega."
"Pitam se je li to ovjek kojeg sam vidio."
Cijeli se dan Billy pitao to e se dogoditi ako se zaista
pomoli za ovjeka koji je u tako tekom stanju kao to je
oigledno gospodin Merrill. Ta ga je pomisao inila nervoznim.
Hoe li ovjek zaista ustati iz kreveta i poeti skidati zavoje? Tad
je Billy pomislio na propovijedi koje je uo, koje je propovijedao
dr. Davis, potiui krane da vjeruju u natprirodnu silu Boga da
98
ini udesa. Do trenutka kad je Billy zavrio posao, osjeao se

spremnim. Naao je svog prijatelja Georgea DeArka i iznio mu
cijelu fantastinu priu.
George je rekao: "Dakako, Billy, ii u s tobom moliti se za
tog ovjeka."
Dok su se njih dvojica penjali bolnikim stepenicama, Bill je
objasnio: "Brate George, te neobine stvari koje mi se dogaaju,
ja ih ne razumijem, ali znam da se ne mogu moliti za tog starog
ovjeka dok to dvoje bijelaca ne budu u prostoriji i budu stajali s
druge strane kreveta, jer moram sve napraviti tono na nain na
koji mi je pokazano. Tako da ne znam hoe li se to dogoditi
veeras. Ali ekaj i vidjet e ovaj e ovjek biti iscijeljen."
Kad su uli unutra, Bill je pitao za gospodina Merrilla i
uputili su ga do njegove sobe. Jednim pogledom na ovjeka u
krevetu Billy je znao da je na pravom mjestu. To je bio ovjek
kojeg je juer vidio. "Dobra veer, gospodine. Ja se zovem Billy
Branham. Ovdje je juer bio ovjek koji vam je rekao za mene."
Stariji ovjek se uznemirio od nestrpljenja. "O, ti si momak
koji e se moliti za mene da budem iscijeljen."
Njegova se ena, koja je stajala pokraj njegovog kreveta,
namrgodila i poela objanjavati: "Mladiu, mislim da ne
razumije u koliko ozbiljnom stanju je moj mu. Ne samo da ima
temperaturu 40 C, rendgen pokazuje da su neka od njegovih
slomljenih rebara okomito prema pluima. Ako se krivo pomakne
samo centimetar, ti bi otri komadi mogli probiti plua ili jo
gore, porezati arteriju i on bi iskrvario do smrti. Ne slaem se s
time da dolazi ovdje i toliko ga uznemiruje."
Ali gospodin Merrill je to doivio drugaije. "Hajmo makar
uti to momak ima za rei."
Billy je ponovno ispriao svoje jueranje iskustvo. Ba kad
je zavravao, u prostoriju su uli mladi ovjek i ena. Gospodin
Merrill ih je predstavio kao dvoje ljudi koji su bili u automobilu
koji se sudario s njegovim kolima. Bilo im je ao zbog nesree i
99
inili su se iskreno zabrinuti za zdravlje starog ovjeka. Tunih,

ozbiljnih lica, proli su oko kreveta do strane kreveta koja je bila
blizu zida.
To je Billu bio znak. Nagnuo se i taman se poeo moliti kad
je gospodin Merrill povikao: "Ja sam iscijeljen!" i naglo se
uspravio na krevetu. Njegova je ena prestraeno vrisnula:
"William, ne!" i pokuavala ga gurnuti nazad na madrac. U sobu
je uao pripravnik. On je takoer pokuao zadrati gospodina
Merrilla, ali se stari dentlmen ipak uspio istrgnuti iz kreveta,
cijelo vrijeme viui: "Ja sam iscijeljen! Ja sam iscijeljen!"
Dotrale su medicinske sestre i lijenici. Jedna je od
katolikih sestara uletjela u sobu i rekla Billu i Georgeu: "Vas
dvoje ete sada morati otii odavde. Ne moemo vam pustiti da
tako uznemirujete ovog ovjeka. On je jako bolestan."
Kad su Billy i George otili, William Merrill se borio da
obue svoju odjeu dok ga je nekoliko lijenika pokuavalo
uvjeriti da se vrati u krevet. Kad su izali, Bill je stao na dno
bolnikih stepenica i rekao Georgeu: "Saekajmo ovdje. Gledaj
on e nositi smei kaput i eir i uskoro e se spustiti niz ove
stepenice."
Prolo je nekoliko minuta i doao je sa svojom enom,
spustio se niz stepenice tako ivahno kao da je bolniki
posjetitelj, a ne bolesnik. Nosio je smei kaput i eir upravo kako
je Bill predvidio.
George je pitao starog ovjeka: "Kako ste se rijeili svih tih
doktora?"
Gospodin Merrill se nasmijeio ispod svojih bijelih brkova.
"Izmjerili su mi temperaturu i nisam imao temperaturu, pa su me
pustili."
SLJEDEEG JE JUTRA Billy ustao u zoru. Dok je tumarao u

polumraku traei odjeu, prostorija je iznenada postala obasjana
100
suncem, kao da je netko upalio svijetlo. Billy je odmah shvatio da

vie nije u svojoj kui. Prostorija u kojoj je sada bio bila je vea
od njegove sobe, izgledala je poput dnevnog boravka sa
kauom, foteljom, otomanom, stoliem i lampicama uz to je u
jednom kutu bio visoki krevet. Na tom je krevetu leala ena
srednjih godina, teak invalid. Bill je zapanjeno gledao kako se
ispravljaju njezine zgrene ruke i noge i postaju normalne. ena
se digla iz kreveta i etala ravno prema njemu, to je Billu
omoguilo da je dobro vidi. Zatim je ponovno bio u polumraku
svoje sobe.
Billy je dugo sjedio na rubu svog kreveta, duboko
razmiljajui o tome. Oigledno e Gospod Isus osloboditi jo
nekoga. Ali koga? I kada? Pomislio je: "Dobro, vjerojatno u
danas otkriti gdje je ona."
Tog dana ga je poslovna obveza odvela na 2223 u ulici East
Oak Street u New Albanyju. Iz jedne se polovice spojene kue
iselila obitelj i Bill je trebao zatvoriti vodu samo za tu jednu
stranu, ali u ahti nije bilo jasno koje je brojilo za koju stranu.
Zavrnuo je ventil na jednom brojilu, a zatim odetao do
nastanjene polovice kue da bi provjerio.
Na njegovo je kucanje vrata otvorila jedna privlana,
oskudno odjevena tinejderka. "to elite?"
"Radim za dravnu slubu. Bi li htjeli provjeriti vodu da
vidite je li zatvorena?"
"Naravno." Djevojka je skrenula u kuhinju.
Stojei na vratima, Billy je mogao vidjeti enu koja je leala
na bolnikom krevetu u dnevnom boravku. Tijelo je bilo izuzetno
zgreno, tako da je izgledala poput zgrenog pauka. Glava joj je
bila podignuta na krevetu i okrenuta prema vratima tako da je
Billy mogao jasno vidjeti njezino lice. Srce mu je skoilo od
radosti. To je bila ena invalid koju je jutros vidio u viziji. itala
je knjigu crnih korica. Na podu su kraj nje leale razbacane
novine.
101
"Kako ste, gospoo? Ja se zovem Billy Branham."

"Zdravo. Ja sam Marry Der Ohanion. Moja ki je Dorothy."
Dorothy se vratila u prostoriju i rekla: "Ne, voda i dalje ide."
"Mislim da sam onda iskljuio pravo brojilo. Hvala ti to si
provjerila." Ali nije otiao. Morao je nekako razviti razgovor sa
enom invalidom. "to to itate?"
"Armenijsku Bibliju," odgovorila je.
Izazvao ju je: "Vjerujete li?"
Gospoa Der Ohanion je spustila knjigu u svoje krilo.
"Dorothy ima sedamnaest godina. Od kad je ona roena ja sam
invalid u krevetu. Ali jutros sam u novinama proitala o ovjeku
iscijeljenom u katolikoj bolnici i rekla sam: 'Ima nade za mene.'"
ekaj, je si li ti rekao da se zove Branham?" Skinula je svoje
naoale za itanje da promotri mladia koji je stajao na vratima
njenog dnevnog boravka. Njezin se pogled promijenio kad je tog
mladia za brojilo povezala s Branhamom iz novinskog lanka.
"Jesi li ti Boji ovjek koji je sino iscijelio tamnoputog
ovjeka?"
"Ne, gospoo, ja nisam iscjelitelj. Meni je neto pokazalo da
se trebam moliti za tog ovjeka. Gospod Isus je iscjelitelj, ne ja."
ena je klimnula glavom. "Otkad sam proitala o tom udu,
molim Boga za isto u mom ivotu. Bi li se htio moliti za mene?"
Billy je pogledao ovu enu ije su zgrene ruke i noge
pretrpjele sedamnaest godina atrofije i oprezno rekao: "Otii u se
pomoliti o tome i zatim u se vratiti."
Naao je mjesto da bude sam s Bogom i molio se dok
njegova hrabrost nije odgovarala onoj u viziji. Zatim se odvezao
do kue Georgea DeArka. "Brate George, sreo sam enu o kojoj
sam ti jutros govorio. Znam da je to ona. Doi sa mnom."
Njih su dvojica uli u kuu i stali kraj kreveta gospoe
Ohanion. ena je prigrlila svoju armenijsku Bibliju na prsa, a
Dorothy i njezin osam godina stariji brat su se sakrili iza boinog
102
drvca na drugoj strani dnevnog boravka, smijuljei se i izrugujui

cijelu ideju pomisao da e se njihova majka dii iz kreveta
nakon to je u njemu leala sedamnaest godina kakva ala.
Bill je ignorirao djecu. "Gospoo Ohanion, Gospod Isus e
vas iscijeliti." Billy i George su se spustili na koljena i poeli
moliti. Oni kapci, iako su bili zatvoreni, i dalje su omoguavali
da neto svijetla doe do zjenica, pa je Bill kroz svoje kapke vidio
da se iznad gospoe Ohanion upalilo svijetlo. Otvorio je oi,
oekujui vidjeti elektrinu arulju. Umjesto toga vidio je jantarni
vatreni prsten koji je kruio oko njezine glave. Obuzelo ga je
strahopotovanje od straha pomijeanog s radoznalou, ostao je
bez daha. To bi moralo biti isto svijetlo koje je oblikovalo kri u
zraku kad se molio u upi iza svoje kue. Nadahnut, Bill je
ispruio i uhvatio ruku ene invalida, i rekao: "Gospoo Ohanion,
Gospod Isus mi je jutros rekao da ete ozdraviti. Stanite na svoje
noge i hodajte u Ime Isusa."
Maknula je pokrivae, dovukla se do ruba kreveta pomou
svojih usahnulih ruku i nogu puzei poput gusjenice. Billu se
pojavio traak nevjerice mislei da bi, ako je pusti da padne s tog
visokog kreveta, mogla slomiti vrat kad padne na pod. A tada se
sjetio vizije o Williamu Merrillu kako je bila savrena, kako
precizna i njegovo se pouzdanje vratilo.
im je gospoa Ohanion poela prelaziti rub kreveta, obje su
se njezine noge ispravile tono pred oima svih njih. Dorothy je
vrisnula, izbezumljeno vritala i, upajui kosu, pobjegla kroz
ulazna vrata i dalje vritei iz sveg glasa. Dotrali su susjedi sa
svih strana, guvali se na vratima, promatrali u nevjerici,
gledajui svoju susjedu, Marry Der Ohanion, koja je po prvi put u
sedamnaest godina hodala po svom dnevnom boravku i
podignutih ruku slavila Gospoda Isusa Krista na svom rodnom
armenskom jeziku.
Bill je otiao kui uzbuen i sretan zbog tih predivnih vizija
koje su prorokovale takva udesa. Ali uskoro je njegovo
103
uzbuenje splasnulo, uskoro se njegova radost okrenula u strah.

Njegova e sljedea vizija biti znaajno drugaija. A kad tu viziju
opie svome pastoru, bit e zbunjen njegovim odgovorom. To e
zapoeti godine nesigurnosti koje e ga konano dovesti da
otkrije tajnu svog neobinog ivota tajnu koja e zatim
pokrenuti najveu slubu iscjeljenja vjerom koju je svijet ikad
vidio.
Autorovo objanjenje
ONIM ITATELJIMA koje zanima preciznost ovog teksta, od

velike e pomoi biti moji sljedei komentari.
Dramatizirao sam prvo poglavlje Knjige 1, s ciljem da bi oni
koji nikad nisu uli za Williama Branhama brzo uli u priu.
Razgovori u prvom poglavlju moja su pekulacija. Meutim, svi
bitni elementi prie su precizni porijeklo Elle Harvey Branham i
Charlesa Branhama, ak do tako siunog detalja kao to je opis
unutranjosti kolibe i dvorita, svijea lojanica, injenice da baka
Branham nikad, u cijelom svom ivotu, nije imala cipele i da je
Charles Branham iao u Burkesville kupiti novo radno odijelo u
ast dogaaja takve je detalje opisao William Branham kad je
prepriavao prie sluateljstvima po Americi.
Nakon prvog poglavlja, veina razgovora u ovoj biografiji
dolazi direktno iz svjedoanstva samog Williama Branhama. U
vie od devetnaest godina, koliko su snimane njegove
propovijedi, mnogo je puta prepriavao iste prie. Kao to bi
svatko tko iznova prepriava priu, tako je tijekom svakog
prepriavanja dodavao neke detalje, a neke izostavljao. Ja sam
skupio sve te razliite verzije i spojio ih u jedan potpun opis. Ako
usporedite prie u ovoj biografiji s nekim pojedinim mjestom na
magnetofonskim trakama gdje je William Branham priao te iste
SVEZAK 1, KNJIGA 1
Autorovo objanjenje
105
prie, moda ete se pitati gdje sam naao toliko dodatnih detalja.
Ali ako usporedite opise u ovoj biografiji sa SVIM mjestima gdje
je William Branham spomenuo isti dogaaj, nai ete da su sve
ovdje navedene injenice upravo onakve kakvima ih je on opisao.
Naravno, prie su u biografiji ispriane mojim stilom. Ako vas
zanimaju te prie ispriane rijeima samog Williama Branhama,
najlaki je nain nabaviti sve njegove propovijedi na CD-u od
Eagle Computing-a (Pogledajte Izvori i literatura). Trokovi su
minimalni, a moete ih nai u samo nekoliko sekundi. Ako ne
razumijete engleski jezik, propovijedi Williama Branhama
prevedene na hrvatski jezik moete pronai na web stranici
www.biblijski-vjernici.com.
Ako vas zanimaju neke stvari koje ne moete nai u
propovijedima Williama Branhama, sjetite se da propovijedi
snimljene na kazete nisu bile moji jedini izvori materijala za ovu
biografiju. Koristio sam takoer novine, lanke iz asopisa, knjige
navedene u biografiji, kao i osobna svjedoanstva ljudi koji su
poznavali Williama Branhama. Na primjer, dogaaj u prvom
poglavlju kad je golub sletio na prag prozora kolibe saznao sam
od Henryja Branhama, roaka Williama Branhama, ija je majka
bila jedna od babica pri roenju Williama Branhama. Dogaaj je
zabiljeen u asopisu Samo vjeruj, izdanje iz kolovoza 1988.
(Svezak 1, Broj 2, stranica 18).
Svaka je biografija samo prikaz ivota. Budui da svaki
biograf pie svoj doivljaj, njegova e knjiga odraavati njegov
pogled na temu. Radi toga je napisano preko devetsto biografija o
Abrahamu Lincolnu. ak su i autobiografije subjektivne. Iako je
Benjamin Franklin napisao jednu od najpopularnijih
autobiografija u amerikoj povijesti, nakon toga su o njemu
napisane mnoge biografije. Postojalo je jo mnogo toga to se
moglo rei i iz drugaije perspektive.
Ova biografija, to je normalno, odraava moj pogled na
Williama Branhama doivljaj utemeljen na mnogim godinama
SVEZAK 1, KNJIGA 1
106
istraivanja i molitve. Pokuao sam ostati vjeran injenicama i

Duhu Bojem koji je nadahnuo vrlo neobian ivot ovog ovjeka.
Ali jo se mnogo toga moe saznati o njegovom iskustvu i
njegovom uenju. Kad proitate ovu biografiju, vjerojatno ete
najvie nauiti upravo od samog Williama Branhama, bilo
sluanjem njegovih propovijedi snimljenih na kazetama (CD-ima,
DVD-ima itd.) ili itajui te iste propovijedi u obliku knjiice ili
na raunalu. Uvelike e vam se isplatiti utroeno vrijeme i trud.
SVEZAK 1, KNJIGA 1
Izvori i literatura
Prorokova djela, od Pearryja Greena, 1969. Pokriva najvanije

dijelove ivota Williama Branhama, uz osobna iskustva Pearryja
Greena s Williamom Branhamom. 207 stranica
Moete naruiti od Tucson Tabernaclea, 2555 North Stone
Avenue, Tucson, Arizona 85705, SAD.
Sve je mogue: Probuenje iscjeljenja i karizmatsko probuenje
u modernoj Americi, od Davida Harrella, Jr., 1975. Pokazuje
kako je sluba Williama Branhama pokrenula druge slube
iscjeljenja/probuenja u 1950-tima. 304 stranice
Moete naruiti od Indiana University Pressa, 601 North
Morton Street, Bloomington, Indiana 47404, SAD.
Iscjelitelj Krist, od F. F. Boswortha, 1973. Fleming H. Revell
Co., Old Tappan, New Jersey. Kolekcija propovijedi Freda
Boswortha propovijedanih 1920-tih i 1930-tih, koja dokazuje po
Pismu da je Isus Krist jo uvijek iscjelitelj u dananjem svijetu.
241 stranica
Moete naruiti od World Outreach Publicationsa, P.O. Box
4402, Dalllas, Texas 75208, SAD.
SVEZAK 1, KNJIGA 1
108
Nisam bio neposluan nebeskoj viziji, od Williama Branhama,

1947. Opisuje iscjeljenje sedmogodinje Betty Daugherty i iznosi
dnevnik dogaaja, iz dana u dan, skupa iscjeljenja u St. Louisu u
Missouriju. 27 stranica
Isus Krist je isti juer, danas i zauvijek e biti isti, od Williama
Branhama, 1963. Ukratko opisuje svoj rani poziv u slubu
propovjednika i svoje prve vizije i iscjeljenja nakon obraenja
1932. 24 stranice
Moete naruiti od Voice of God Recordingsa, Inc., P.O. Box
950, Jeffersonville, Indiana 47131, SAD.
asopis Samo vjeruj, urednice Rebekah Smith. Ovaj asopis
sadri lanke o ivotu Williama Branhama i njegovoj slubi.
Objavljuje ga Believers International, P.O. Box 78270, Tucson,
Arizona 85703, SAD.
Propovijedi Williama Branhama moete naruiti:
Na hrvatskom jeziku:
info@biblijski-vjernici.com
Na engleskom jeziku:
Eagle Computing, P.O. Box 490, Elizabethton, Tennessee
37643, SAD, izdaje propovijedi na CD-ima i DVD-ima.
End Time Message Tabernacle, 9200 156 Street,
Edmonton, Alberta T5R 1Z1, Kanada, izdaje neke tiskane
propovijedi.
SVEZAK 1, KNJIGA 1
Izvori i literatura
109
The Word Publications, P.O. Box 10008, Glendale, Arizona

85318, SAD, izdaje neke tiskane propovijedi.
Voice of God Recordings, Inc., P.O. Box 950, Jeffersonville,
Indiana 4731, SAD, izdaje audio kazete, tiskane propovijedi i
indeks tih propovijedi.
William Branham, ovjek poslan od Boga, od Gordona
Lindsayja (u suradnji s Williamom Branhamom), 1950. Pokriva
ivot Williama Branhama do 1950., s poglavljima od Jacka
Moorea, Gordona Lindsayja i Freda Boswortha. 261 stranica
Moete naruiti na hrvatskom jeziku na web stranici
www.biblijski-vjernici.com, ili na engleskom od The William
Branham Evangelistic Associationa, P.O. Box 325, Jeffersonville,
Indiana 47131, SAD.
William Branham, prorok posjetio junu Afriku, od Juliusa
Stadskleva, 1952. Detaljni opis posjete Williama Branhama 1951.
junoj Africi.
Moete naruiti od The William Branham Evangelistic
Associationa, P.O. Box 325, Jeffersonville, Indiana 47131, SAD.
SVEZAK 1, KNJIGA 1
Indeks
Adair, dr. Sam, Billov prijatelj

iz djetinjstva, 46
Bog govori Jobu iz pijavice, 82
Branham
baka
pomae kod roenja
Billa, 6
Bill (Pogledaj "Branham,
William Marrion"), 6
Charles Edward, mlai
roen 1919., 35
Charles, stariji
bjei od zakona, 10
najmlai od 17 djece, 10
porijeklo, 8
radio za farmera, 15
seli se u Jeffersonville,
15
vjet drvosjea, 9, 15
Edgar Lee ("Doc")
roen 1914., 17
Edward ("Humpy")
jako bolestan, 66
krenuo u kolu s
Billyjem, 21
nadimak "Humpy", 19
nestalo kukuruznih
kokica, 30, 67
roen 1910., 10
umro 1929., 67
Ella (Harvey)
porijeklo, 8
sanja Billa da
propovijeda s bijelog
oblaka, 85
skoro se smrznula s
bebom, 9
Fay Delores ("Delores")
roena 1929., 70
Henry
roen 1911., 10
Hope (Brumbach) (Pogledaj
"Hope Brumbach"), 87
Howard Duffy
SVEZAK 1, KNJIGA 1
Indeks
111
roen 1923., 35
James Donald ("Donny")
roen 1927., 59
Jesse
roen 1916., 35
Melvin
roen 1912., 15
William Marrion ("Bill")
bolest uzrokovana
plinom, 80
iskustva u ranoj mladosti,
11
izlijeen od eluane
bolesti, 93
krenuo u kolu, 21
krten u Isusovo Ime, 89
ljubav prema Zapadu, 43,
60, 63, 70
natprirodno svijetlo kod
obraenja, 84
natprirodno svijetlo kod
roenja, 6
natprirodno svijetlo
nakon operacije noge,
51
nestalo kukuruznih
kokica, 30, 67
noge ranjene
samaricom, 47
operacija nogu, 49, 51
operacija slijepog crijeva,
80
pie pjesmu, 39
porijeklo, 8
posao u dravnoj slubi,
68
posao zamjenika lugara

na podruju za
sportski lov, 70
postaje boksa, 77
postaje kauboj, 63
postavljen za
propovjednika, 95
posveen kao beba, 8
roen 1909., 6
skoro se sa svojom
majkom smrzao kao
beba, 9
stav prema novcu, 92
Brumbach, Amelia Hope
(Pogledaj "Hope
Brumbach"), 87
Davis, dr. Roy
krstio Billa u Isusovo Ime,
89
pastor Misionarske
baptistike crkve, 87
postavio Bill Branhama za
propovjednika, 95
prihvaa nevjernikov izazov,
89
DeArk, George
svjedoi iscjeljenju Marry
Der Ohanion, 102
svjedoi iscjeljenju
Williama Merrilla, 99
vien u viziji, 96
Doktrina
desetak, 92
iscjeljenje, 90
krtenje u Ime Gospoda
Isusa Krista, 89
odlaganje vraanja duga, 92
SVEZAK 1, KNJIGA 1
112
Golub
pojava kod Billovog
roenja, 7
Hope Brumbach
upoznaje Billa Branhama,
87
huussss, 11, 24, 36, 57
Iscjeljenje
Marry Der Ohanion, 102
Williama Merrilla, 99
Lov/ribolov, 35, 47
Nacionalna zabrana
proizvodnje i prodavanja
alkohola, 23
Natprirodna iskustva
"Nemoj nikad piti ni puiti
ni prljati svoje tijelo ni na
koji nain.", 24, 36, 57,
81
astrologinja vidi Billovu
auru, 74
gatara vidi svijetlo koje ga
prati, 58
glas govori iz pijavice u
topoli, 24
na samrti, Bog govori, 81
podruje izgubljenih i
lutajuih dua, 49
pojava svijetla u obliku
kria na Billovom
obraenju, 84
prvi put uje glas, 11
sprijeen piti, 36
sprijeen puiti, 57
sprijeen ubiti, 41
Natprirodno svijetlo
nakon operacije Billove

noge, 51
pojavljuje se iznad Marry
Der Ohanion, 102
pojavljuje se kod Billovog
obraenja, 84
pojavljuje se kod Billovog
roenja, 6
Nauavanje
desetak, 92
iscjeljenje, 90
krtenje u Ime Gospoda
Isusa Krista, 89
odlaganje vraanja duga, 92
Pijavica, Boja, 24, 81, 82
Pismo
Bill trai Boga, 83
Pjesma
"Tamo na kriu", 65, 66
kaubojska serenada, 64
Longfellowov Psalam
ivota, 37
napisao Bill Branham, 39
Prorotvo
"Ti e ivjeti blizu grada
koji se zove New
Albany.", 11
"Za tebe postoji posao da ga
napravi kad bude
stariji.", 81
San
Ella Branham sanja Billa da
propovijeda s bijelog
oblaka, 85
pilja kod Tunnel Milla
(pogledajte takoer Tunnel
Mill podruje)
SVEZAK 1, KNJIGA 1
Indeks
113
Bill je pronalazi, 46
Tunnel Mill podruje
(pogledajte takoer "pilja
kod Tunnel Milla")
Bill pronalazi lokalitet, 45
Vizija (pogledajte takoer
"Prorotvo")
iscjeljenja Marry Der

Ohanion, 100
iscjeljenja Williama
Merrilla, 96
kria na Zapadu, 51
mosta preko rijeke Ohio, 25
SVEZAK 1, KNJIGA 1
Informacije o knjigama
KNJIGA 1
Djeak i njegova neimatina
(1909 1932)
Od trenutka kad je roen, William Branham bio je drugaiji.
Optereen siromatvom i odbaenou, postao je nervozno dijete.
Dogaalo mu se neuobiajeno: neobjanjive i duhovne stvari koje
su ga plaile. O Bogu nije poeo razmiljati do svoje etrnaeste
godine kad je skoro izgubio obje noge u nesrei sa samaricom.
Dok je leao umirui u lokvi krvi, imao je zastraujuu viziju
pakla. Vidio je sebe kako neprekidno pada sve dublje u podruje
izgubljenih i lutajuih dua. Zavapio je Bogu za milost i milostivo
mu je pruena druga prilika prilika koju je kasnije skoro
propustio.
KNJIGA 2
Mladi i njegovo oajanje
(1933 1946)
Kao mladi pastor, William Branham muio se shvatiti svoj
neobian ivot. Zato je on jedini propovjednik u gradu koji ima
SVEZAK 1, KNJIGA 1
115
vizije? Kad ga je Bog pozvao u evangelizaciju irom drave

1936., on je to odbio, da bi za svoju pogreku grdo platio
gubitkom svoje supruge i keri koje su umrle od tuberkuloze.
Vizije su se nastavile. Propovjednici su mu govorili da te vizije
dolaze od Sotone. Oajanje ga je konano natjeralo da ode u
pustinju i potrai Boga, gdje se susreo licem u lice s natprirodnim
biem. Aneo mu je dao Boji poziv da pronese dar boanskog
iscjeljenja narodima svijeta. Kad je William Branham pitao hoe
li ljudi vjerovati da je zaista sreo anela, aneo mu je rekao da e
mu biti dana dva natprirodna znaka da potvrde njegov poziv.
Onda e morati vjerovati. I povjerovae!
KNJIGA 3
ovjek i njegovo poslanje
(1946 1950)
Uskoro nakon to je aneo posjetio Williama Branhama i
rekao mu da je odreen pronijeti dar boanskog iscjeljenja
narodima svijeta, pojavio se prvi znak fizika reakcija u
njegovoj ruci koja se pojavljivala samo kad bi dotakao ruku
nekog tko boluje od bolesti uzrokovane mikroorganizmima. U
roku dva mjeseca od njegovog poslanja, izvanredan dar Williama
Branhama privukao je pozornost na razini drave. Na njegovim su
se skupovima, na kojima je propovijedao spasenje i boansko
iscjeljenje u ime Isusa Krista, skupljale na tisue ljudi. Dogaalo
se mnotvo udesa. Svijet takvo to nije vidio jo od vremena kad
je Isus hodao Galilejom, izbacujui zloduhe i iscjeljujui sve koji
su bili bolesni.
Meutim, mnogi su ljudi i dalje sumnjali da se aneo zaista
pojavio ovom poniznom ovjeku. Tada se pojavio drugi znak i
morali su vjerovati!
SVEZAK 1, KNJIGA 1
116
KNJIGA 4
Evanelist i njegova prihvaenost
(1951 1954)
William Branham je paradoks u modernoj povijesti. Poevi s
1946. njegova je sluba naglo, u manje od est mjeseci, prela iz
anonimnosti do velike pozornosti na dravnoj razini, a tijekom
toga je rasplamsala probuenje iscjeljenja vjerom irom svijeta.
Uspio je to postii uz pomo svog jedinstvenog dara
natprirodnog znaka koji je na prepad privukao pozornost ljudi.
Ubrzo su ga primijetili krani po cijelom svijetu. Izmeu 1951. i
1954. William Branham je odrao najvee kranske sastanke u
povijesti do tog vremena oko tristo tisua ljudi na jednom
sastanku u Bombaju u Indiji. Njegova se traena sluba u Americi
i dalje inila nezaustavljivom. Ali William Branham nije bio
zadovoljan. Neto se inilo pogrenim. Dugo vremena nije znao
to je to, ali saznao je krajem 1954. Njegova sluba treba
doivjeti promjenu.
KNJIGA 5
Uitelj i njegova odbaenost
(1955 1960)
Meunarodna sluba Williama Branhama imala je tri glavne
faze. Prva, prepoznavao je bolesti natprirodnim darom u svojoj
ruci. Kasnije su mu vizije omoguavale prepoznavanje bolesti i
vie od toga. Izmeu 1946. i 1954. preko petsto tisua ljudi
prihvatilo je Isusa Krista za svog Spasitelja zahvaljujui
njegovom propovijedanju a nema naina procijeniti koliko je
milijuna ljudi primilo iscjeljenje zahvaljujui njegovim
molitvama. Uviajui da ljudi ne prihvaaju duhovne dubine i
visine koje im nudi Boja Rije i Duh, William Branham je
osjetio da ga Duh Boji poziva da uini neto vie. Znao je da
ljudi dolaze na skupove iz mnogih razloga. Neki su dolazili jer su
SVEZAK 1, KNJIGA 1
117
vjerovali da je prisutan Duh Isusa Krista. Drugi su dolazili zbog

toga to je to bilo novo i uzbudljivo, isto kao to su se ljudi
skupljali vidjeti kako Isus iscjeljuje bolesne i umnoava vino,
kruh i ribu. Ali svjetsku povijest je promijenilo Isusovo uenje.
William Branham je osjeao da ga Bog poziva da tijekom
skupova iscjeljenja vjerom vie nauava. Vjerovao je da njegova
sluba moe donijeti trajan, koristan doprinos kranskoj crkvi.
Poevi s 1955., vie nije samo nauavao boansko iscjeljenje,
ve je takoer uio i druge aspekte Boje Rijei. Bog mu je dao
viziju nove faze njegove slube "trei potez" (ako emo koristiti
anelove rijei) koji e nadmaiti sve to je Bog do tad kroz
njega napravio.
to je neizbjeno, mnogi su se uvrijedili.
Uskoro izlazi
KNJIGA 6
Prorok i njegovo otkrivenje
(1960 1965)
SVEZAK 1, KNJIGA 1
Narudba knjiga
Na hrvatskom jeziku:
info@biblijski-vjernici.com
upit@biblijski-krscani.com
Na engleskom jeziku:
Tucson Tabernacle
2555 North Stone Avenue
Tucson, Arizona 85705, SAD
Posjetite:
www.messagehub.info
www.vjerujznaku.com
Tko je bio William Branham? Bio je jedan od najutjecajnijih

kranskih voa dvadesetog stoljea i jedan od
najkontroverznijih. U njegovoj je slubi bilo vie udesa
nego u bilo kojoj u povijesti. Veina ih se moe provjeriti.
Ali to je njihova svrha? Tu lei kontroverza. Predstavljamo
vam odgovor:
NATPRIRODAN
KNJIGA 1
Djeak i
njegova neimatina
(1909. 1932.)
Od trenutka kad je roen, William Branham bio je drugaiji.

Optereen siromatvom i odbaenou, postao je nervozno
dijete. Dogaalo mu se neuobiajeno: neobjanjive i
duhovne stvari koje su ga plaile. O Bogu nije poeo
razmiljati do svoje etrnaeste godine kad je skoro izgubio
obje noge u nesrei sa samaricom. Dok je leao umirui u
lokvi krvi, imao je zastraujuu viziju pakla. Vidio je sebe
kako neprekidno pada sve dublje u podruje izgubljenih i
lutajuih dua. Zavapio je Bogu za milost i milostivo mu je
pruena druga prilika prilika koju je kasnije skoro
propustio.

Owen Jorgensen - Natprirodan Zivot Williama Branhama - Knjiga 1

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Owen Jorgensen - Natprirodan Zivot Williama Branhama - Knjiga 1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

NATPRIRODAN

ivot Williama Branhama

Djeak i njegova neimatina

Ova je knjiga drugaija od svih koje ste do sada

Iznenada je samarica opalila, ranjavajui

Ali te su dramatine situacije samo poetak. Zatim

Negdje na svijetu iskreni tinejder trai odgovore

SVEZAK 1, KNJIGA 1, STRANICA VII

KAD SAM ZAPOEO OVAJ PROJEKT, prvo teko pitanje s

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

Budui da je ve napisano nekoliko kratkih biografija

SVEZAK 1, KNJIGA 1, STRANICA X

Crte kolibe blizu Burkesvillea u Kentuckyju

"PETNAEST godina nije prerano za roditi dijete," promrmljala

SVEZAK 1, KNJIGA 1, STRANICA 3

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

Charles Branham je tog jutra primio plau za sjeu drva i

Tajanstveni znak roenja

kao kauboj da moe obuzdati skoro svakog divljeg konja kojeg je

CHARELS BRANHAM se vratio u kolibu sat vremena nakon

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

Charles eka vani. On se nije bunio. Uzeo je prekriva i dopuzao

Tajanstveni znak roenja

Ella je vrisnula i vrsto prigrlila svog sina u svoje naruje.

NOVOSTI SU SE BRZO PROIRILE meu ljudima u planini

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

u suprotnosti s njegovim karakterom. Meutim, sada se pojavilo

SJEA DRVA JE ESTO prisiljavala Charlesa na odsutnost od

Tajanstveni znak roenja

to je bolje mogla, uvukla se u krevet i pokrila jorganom. Vjetar

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

bi ih druge drvosjee vezivali u splav i otplutali do rijeke Ohio i

U OUJKU 1910. Charles i Ella dobili su drugo dijete, Edwarda.

Tajanstveni znak roenja

djece. Billy je imao dvije i pol godine, Edward je imao jednu i

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

Ella je brisala blato s Edwardovog trbuha. "Billy, to se

Tajanstveni znak roenja

mu je pismo napisao jedan od njegove brae koji je ivio u

SVEZAK 1, KNJIGA 1, STRANICA 13

CHARLES BRANHAM je u tom pismu poslao dovoljno novca

Njegova prva vizija

kukuruza. Na poetku su mu ruke bile pune uljeva i krvarile, a

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

jedne od prostorija. Ljestve do prostora za spavanje bile su

Njegova prva vizija

Billy je bio sljedei na redu za kupanje. Dobro je pazio da mu

14. SVIBNJA 1914. Billy je dobio novog brata, Edgara Leea

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

U koiji je pet pari oiju paljivo gledalo kako tata pravedno

SVEZAK 1, KNJIGA 1, STRANICA 18

Njegova prva vizija

Billy je mislio na to koliko je teka ta cedrena kanta, ak i

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

Vrt se nalazio niz breuljak na pola puta izmeu kue i staje.

KRAJEM KOLOVOZA 1916. nakon to je parni kombajn

Njegova prva vizija

U rujnu su Billy i Edward zajedno krenuli u kolu. Billy je

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

Na poetku je Billy bio odbaen od druge djece. Nazivali su

Njegova prva vizija

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

pecaju, a ja moram biti kui i nositi vodu." Zauo je zvuk poput

SVEZAK 1, KNJIGA 1, STRANICA 24