Owen Jorgensen - Natprirodan Zivot Williama Branhama - Knjiga 2

NATPRIRODAN
ivot Williama Branhama

KNJIGA 2
Mladi i njegovo oajanje

(1933. 1946.)
Autor:
Owen Jorgensen
Prijevod:
www.biblijski-vjernici.com
Ova je knjiga drugaija od svih koje ste do sada

itali. Naravno, sadri prirodne dramatine situacije...
Oko njega je kripila kua dok se naginjala da se

srui. Sa stropa je padala buka poput kie, a sa
zidova prtala poput kokica. Hodnikom je odjeknuo
glasan zvuk lomljave. Pod se zaljuljao kad se kua
pomaknula, zbog ega je Bill udario u vrata ormara.
Ubrzo nakon prvog, uo se jo jedan zvuk lomljave i
pucanja drveta. Zgrada se odlomila od svoga
temelja.
Trei hodnikom, Bill je, ne znajui da se
veranda upravo u potpunosti odvojila od kue, upao
kroz prednja vrata i zavrio u hladnoj vodi...
Ali te su dramatine situacije samo poetak. Zatim

dolaze natprirodne i vie nita nije isto.
NATPRIRODAN
_____________________________
KNJIGA 2
Mladi i
njegovo oajanje
(1933. 1946.)
_____________________________
Autor:
Owen Jorgensen
Prijevod:
IZDAO:
Tucson Tabernacle
2555 North Stone Avenue
Tucson, Arizona 85705
SAD
PRIJEVOD:
______________
www.messagehub.info
www.vjerujznaku.com
www.biblijski-krscani.com
Posveta
Negdje na svijetu iskreni tinejder trai odgovore

na pitanja poput:
Postoji li zaista Bog? Ako postoji, tko je On? I gdje
je? I je li tom Bogu stalo do mog ivota?
Tebi, mladi istraivau, posveujem ovu knjigu.
Jer sam nekad to bio ja.
Sadraj
Posveta ........................................................................................... V
Predgovor autora.......................................................................... IX
Saetak prve knjige .................................................................... XIII
KNJIGA 2: Mladi i njegovo oajanje
12. Lebdenje u zraku....................................................................... 3
13. Ponovno se pojavljuje tajanstvena zvijezda............................ 16
14. Pokazan njegov budui ator .................................................. 29
15. Spetljana pronja..................................................................... 34
16. Nalik imiu iz pakla ............................................................. 43
17. Brak pun nade ......................................................................... 48
18. Pogreka nakon Mishawake ................................................... 54
19. Sputanje crne zavjese ............................................................ 67
20. Katastrofalna poplava ............................................................. 78
21. Hope umire ............................................................................. 84
22. Najvarljiviji trenutak njegovog ivota .................................... 94
23. Pokuaj povratka................................................................... 104
24. Iscjeljenje uvijenih nogu ....................................................... 114
25. udo u M-i-i-i-lltownu ......................................................... 128
26. Izgubljen na planini Hurricane ............................................. 141
27. Ubojiti bik ............................................................................. 152
28. Aneo i pilja ........................................................................ 166
SVEZAK 1, KNJIGA 2, STRANICA VII
VIII
NATPRIRODAN ivot Williama Branhama
29. Znak u njegovoj ruci ............................................................. 181

30. Sunjevi osloboeni .............................................................. 188
Autorovo objanjenje .................................................................. 199
Izvori i literatura ......................................................................... 203
Indeks .......................................................................................... 205
Informacije o knjigama ............................................................... 214
Narudba knjige .......................................................................... 218
SVEZAK 1, KNJIGA 2, STRANICA VIII
Predgovor autora
NEVOLJE MOGU IMATI RAZLOG. Apostol Pavao kae: "...

znamo da Bog ini da sve pridonosi dobru onih koji Ga ljube;
onih koji su odlukom Bojom pozvani." Ponekad Bog dopusti da
proemo kroz teke kunje kako bi nas usmjerio prema Svome
viem cilju. Tako je to bilo u ivotu Williama Branhama, a tako je
to bilo i u mom ivotu.
O Williamu Branhamu sam prvi put uo 1970., pet godina
nakon njegove smrti. Bio sam zadivljen onim to sam uo. To nije
zvualo kao pria o obinom propovjedniku, ve kao da je Bog
ponovno izravno i otvoreno kontrolirao situacije ljudi.
Zaintrigiran, brzo sam proitao dvije kratke biografije o njemu
od Gordona Lindsayja (1950.) William Branham, ovjek poslan
od Boga i Pearryja Greena (1969.) Prorokova djela. eljan
saznati vie, traio sam sve to sam mogao nai o ovom
izuzetnom ovjeku. Naao sam pregrt dostupnih informacija, ali
je veina detalja o njegovim neobinim iskustvima bila rasprena
po njegovim propovijedima snimljenim na kazetama. Palo mi je
na pamet da bi bilo nadahnjujue kad bi se sva ta iskustva skupila
i kronoloki poredala. Tada sam prvi put poeo sanjati da sam
napiem biografiju.
Ali pisanje iscrpne biografije zahtijeva angairanost i zrelost
to ja, u svojim ranim dvadesetim godinama, jo nisam imao.
Stoga, umjesto iscrpne biografije, 1973. napisao sam poduu
SVEZAK 1, KNJIGA 2, STRANICA IX
brouru o Williamu Branhamu. Sam sam je tiskao i poslao

nekolicini propovjednika i poznanika za koje sam mislio da e ih
interesirati. Njihov me odgovor oduevio. Ljudi su poeli
naruivati tisue kopija. Ubrzo sam dobivao pisma iz zemalja po
cijelom svijetu u kojima je traeno vie informacija o ivotu i
slubi Williama Branhama. Nemajui vremena niti sredstava
odgovoriti na sve te zamolbe, prepustio sam nekolicini kranskih
misionarskih grupa da preuzmu tiskanje i slanje broura. U
sljedeih dvadeset godina, po cijelom je svijetu distribuirano
stotine tisua kopija u nekoliko desetaka jezika.
Zbog potranje za ovom brourom shvatio sam potrebu za
iscrpnom, detaljnom biografijom o Williamu Branhamu. Ali
inilo se da je zadaa istraivanja i skupljanja goleme hrpe
informacija potrebnih za pisanje takve biografije izvan mojih
mogunosti. Radio sam puno radno vrijeme na obiteljskoj farmi
penino gospodarstvo s preko esnaest tisua hektara. Takoer
sam radio i honorarno kao pastor male crkve; sve to uz odgajanje
etvero djece. Kako da naem vremena za pisanje? inilo se
nemogue.
Ali ako Bog eli neto uiniti, On zna kako nas staviti u
situaciju da to uinimo. U oujku 1986., moju je obitelj zadesilo
nekoliko nevolja. Prvo, moja se supruga morala podvri
riskantnoj operaciji lea. Drugo, ja sam se teko ozlijedio u
nesrei na skijanju. Tree, izgubio sam svoj honorarni posao i,
etvrto, zbog spora s vladom oko ugovora, mojoj je obitelji
prijetio gubitak cijele nae farme. inilo se da je to previe
problema odjednom. S problemima u ivotu, preispitao sam svoje
ciljeve i molio se za svoju budunost. to mi je Bog pokuavao
rei? Jedina misao koja mi se neprestano vraala bio je raniji san
o pisanju detaljne ivotne prie Williama Branhama. Napokon, u
strahu i strepnji, posvetio sam se tom zadatku.
Milou Bojom, moja supruga i ja smo se oporavili. Takoer
smo s vremenom rijeili spor s vladom bez da smo izgubili farmu.
SVEZAK 1, KNJIGA 2, STRANICA X
Predgovor autora
XI
Kroz sve to, moja angairanost u pisanju biografije Williama

Branhama nije minula. Dvije sam godine provodio dvanaest sati
tjedno istraujui za ovaj projekt. itao sam novinske lanke o
njemu, prouavao fotografije i gledao filmske vrpce s udesima
koja su se dogodila na njegovim skupovima iscjeljenja. Obiao
sam i neka mjesta gdje su se pojavili natprirodni fenomeni u
njegovom ivotu, te sam razgovarao sa svjedocima. Ali veinu
sam vremena proveo sluajui stotine snimljenih propovjedi
Williama Branhama. Do 1988. kad sam poeo pisati, ve sam
kategorizirao preko tisuu stranica biljeaka.
Ako ita dokazuje da nevolje mogu imati razlog, to je upravo
ovaj dio ivota Williama Branhama. Kunje i tragedije koje je
doivio izmeu 1933. i 1946. bile su instrument oblikovanja
njegovog karaktera, inei ga voljnim uiniti togod je Bog traio.
A Bog je od njega naumio traiti mnogo. Nakon mnogo godina,
William Branham je rekao: "Karakter je pobjeda, a ne dar."
Govorio je iz iskustva. Nadam se da e vas pria o pobjedi
Williama Branhama nadahnuti za vae pobjede. Moja je molitva
da nakon ove knjige budete svjesni sile i blizine Isusa Krista
danas, te osjetite Boju ljubav i brigu za svu Njegovu djecu.
Owen Jorgensen, 1995.
SVEZAK 1, KNJIGA 2, STRANICA XI
Saetak prve knjige
U SVOJEM SE DJETINJSTVU William Branham borio za

opstanak. Njegov je otac, Charles, bio nepismen zbog ega je bio
slabo plaen i jedva je uspijevao prehraniti sve vei broj svoje
djece. Da stvari budu gore, Charles je volio alkohol koji mu je s
vremenom naruio zdravlje i onesposobio ga za bilo kakav rad.
Zato je uloga skrbi za obitelji pala na Billyja, najstarijeg od
desetero djece u obitelji Branham, jo dok je bio jako mlad.
Billy Branham je bio nervozno dijete koje se nije najbolje
uklopilo meu svoje vrnjake. Dogaale su mu se neobine stvari,
mistine i duhovne stvari koje su ga inile razdraljivim i
zbunjenim. esto mu je njegova mama, Ella, govorila o udnom
svjetlu koje se spustilo u njihovu planinsku kolibu u trenutku
njegovog roenja bilo je pet sati ujutro, 6. travnja 1909. Koliko
je ta pria bila fascinantna toliko je doprinosila Billyjevoj
zbunjenosti. Zato je njegov ivot toliko drukiji od ivota ljudi
oko njega? Zato mu je glas iz pijavice u stablu rekao da nikad ne
pije, ni pui, niti okalja svoje tijelo na bilo koji nain, jer za njega
postoji posao kad odraste? Zato se pijavica pojavljivala svaki put
kad je pokuao biti neposluan toj zapovijedi? I zato je ona
gatara Romkinja na karnevalu rekla da zna da je roen pod
znakom jer je vidjela da ga prati svjetlo?
Usprkos tim i drugim znakovima, Billy nije obraao
pozornost na Boga do onog dana 1931. kad je skoro umro nakon
SVEZAK 1, KNJIGA 2, STRANICA XIII
XIV
operacije slijepog crijeva. Dok mu je srce kucalo sve sporije i

sporije, bolnika je soba postajala sve maglovitijom dok nije u
potpunosti nestala. Odjednom je stajao na cesti ispod velike
topole. Bilo je to isto mjesto gdje ga je prepao glas iz pijavice kad
je bio mali djeak. Sada je meu granama vidio vrtloenje iste
pijavice; ali ovaj je put glas iz pijavice rekao: "Nikada nemoj piti,
ni puiti niti okaljati svoje tijelo na bilo koji nain. Zvao sam te, a
ti nisi htio ii." Izbezumljen, Billy je pitao: "Tko je zvao? Tko si
ti? I to si elio da radim?" Glas je samo odgovorio: "Zvao sam te,
a ti nisi htio ii." Billy je povikao: "Isuse, ako si to Ti, pusti me da
se ponovno vratim na zemlju i ja u propovijedati Tvoje
Evanelje s krovova kua i na uglovima ulica. Svima u rei o
tome." Odjednom se vratio u svoju bolniku sobu. udom je
preivio.
Tada je zapoeo iskrenu potragu za Bogom. Mjesecima je u
mnogim denominacijskim crkvama traio spasenje. Jednog je
dana kleknuo u upi iza kue svojih roditelja da se pomoli. U
oajanju due ispovjedio je svoje grijehe kao i svoju veliku
potrebu. Odjednom se u zraku ispred njega pojavio kri svjetlosti
i glas mu je progovorio jezikom koji nije razumio. Umjesto da
bude uplaen, osjeao se smireno i slobodno, kao da mu je s
ramena palo 100 kg. Napokon je naao spasenje u kriu Isusa
Krista.
Nedugo nakon ovog iskustva upoznao je mladu enu,
Ameliju Hope Brumbach, koja ga je pozvala da posjeti
Misionarsku baptistiku crkvu u Jeffersonvilleu. Bill je tamo
poeo odlaziti redovito. Pastor, dr. Roy Davis, bio je
impresioniran iskrenou i predanou ovog mladia. Nakon to
ga je promatrao nekoliko mjeseci, dr. Davis je predloio Billu da
postane propovjednik. Bill nije zaboravio svoju zakletvu koju je
dao kad je smrt pokucala ako samo dobije jo jednu priliku u
ivotu, propovijedat e Evanelje Isusa Krista s krovova kua i na
uglovima ulica. Bio je presretan to sada ima tu mogunost.
SVEZAK 1, KNJIGA 2, STRANICA XIV
KNJIGA 2
Mladi i
njegovo oajanje
(1933. 1946.)
William Branham kao mladi (crte)
Poglavlje 12
Lebdenje u zraku
1933.
WILLIAMU BRANHAMU novootkrivena vjera nije bila neto

popratno, nekakav prilog, poput putra i marmelade na komadu
kruha. To je bio njegov kruh. Dvadeset i etiri godine lutao je
vlastitom duhovnom pustinjom, izgladnio do granice
iznemoglosti u duhovnom je smislu jeo koru drvea, lie i
travu kako bi preivio. A sada je, po prvi put u svom ivotu, jeo
pravu hranu punu duhovnih vitamina, hranio se Isusom Kristom,
Kruhom ivota koji je siao s neba podariti vjeni ivot ovjeku
na samrti. Bill je osjeao kako njegova duhovna snaga raste iz
tjedna u tjedan. Odjednom je svijet imao vie smisla od samo
znoja, uljeva, odbaenosti i zbunjenost. Billy je sada imao trajnu
nadu, ljubav i cilj. Njegova je vjera u Isusa Krista ubrzo postala
sredite njegovog postojanja oko kojeg su se vrtjele sve njegove
misli i djela.
Billy je uo svog pastora kako propovijeda da je Svemogui
Bog unio Svoje misli u Bibliju da bi svaki kranin mogao znati
Boju volju za svoj ivot samo treba itati Bibliju i moliti se. To
je Billu imalo smisla i on je nezasitno itao Bibliju sa eljom
poveati znanje o Rijei kako bi to znanje mogao primijeniti u
SVEZAK 1, KNJIGA 2, STRANICA 3
vlastitom ivotu. Njemu se Biblija inila poput kue pune blaga

koju je odjednom naslijedio. Htio je ui u svaku prostoriju,
pogledati u svaku ladicu, pretraiti sve ormare i vidjeti to to on
sada posjeduje.
Od kad je zavrio sedmi razred prije deset godina nije
proitao puno knjiga, tako da je itao loe i sporo. Razumio je
dosta dobro, ali nije mogao izgovoriti ona nezgodna imena Starog
zavjeta kao to su Artakserkso, Nabukodonozor, Zerubabel i
Benaja, a esto se muio i s neobinom sintaksom engleskog
jezika Kinga Jamesa koja je bila poprilino drugaija od njegovog
dijalekta iz Kentuckyja. Kad je propovijedao svoju prvu
propovijed 1933. godine, Bill nije imao povjerenja u svoj izgovor
da bi itao Bibliju na glas. Zato je nagovorio Hope da sjedne na
binu iza njega i umjesto njega proita tekst kad joj on da znak.
Njegova je tema bila Boja milost i briga u Samsonovom
buntovnom ivotu. Hope je proitala Billov tekst iz Knjige o
sucima i Bill je poeo propovijedati. Ubrzo je elio proitati
zajednici to je Isus rekao u Ivanu 14. Dao je Hope znak i ona je
poela: "Neka se ne uznemiruje vae srce," Bill ju je prekinuo i
rekao: "uli ste to je rekao, nemojte se uznemirivati." Ponovno
je klimnuo Hope i ona je nastavila itati: "Vjerujte u Boga i u me
vjerujte," Bill ju je ponovno prekinuo rekavi: "inite li to?
Vjerujete li zaista?" I tako su se nastavili njegovi spetljani
pokuaji propovijedanja. Bili su to nespretni i isprekidani
pokuaji, ali sve je to nadoknadila iskrenost koja ga je inila
razumljivim.
Dok je sluala u publici, Ella Branham je pomno razmiljala
o rijeima svoga sina. Dramatina promjena u Billyjevom ivotu,
kao i njegovo udesno ozdravljenje, probudila je neto duhovno
duboko u njenoj dui. Na to je ona odgovorila predajui svoj ivot
Isusu u trideset i devetoj godini ivota. Presretan, Bill je krstio
svoju majku u Ime Gospoda Isusa Krista.
Lebdenje u zraku
Ohrabren reakcijom svoje majke, Billy je poeo nagovarati

oca da doe u crkvu. Charles Branham je odbio i, unato svim
Billovim naporima, nije krenuo u tom pravcu. To je muilo
Billyja. Nije se mogao oteti osjeaju brige za izgubljene zbog
onog stranog iskustva u etrnaestoj godini kad izgleda da je za
vrijeme operacije utonuo u podruje izgubljenih dua. esto se
molio: "Dragi Boe, nemoj pustiti da tata ode na takvo mjesto,
molim Te dopusti mu vidjeti Tvoju milost i prihvatiti Tvoj
oprost."
Jedne noi nakon to je veina njegove obitelji otila na
spavanje, Billy je legao na krevet u predsoblju, molei se za oca
koji je bio u oblinjoj krmi i pio. Dok se molio, imao je dojam
da mu je glas rekao: "Ustani." Ustao je i, ne znajui zato, izaao
van kao da ga je neto vuklo van.
Iza kue je puteljak prelazio preko nekoliko neobraenih
parcela prekrivenih broomsageom, to je crvenkasta trava visoka
do koljena koja je vrlo esta na tom podruju. Billy je hodao
puteljkom po mjeseini. Kad je doao do sredine polja, kleknuo
je, pognuo glavu, sklopio ruke i nastavio se moliti za svog oca.
Odjednom je otvorio oi i prestraio se kad je tri metra ispred
sebe vidio ovjeka bio je to vrlo neobian ovjek: nizak i sitne
grae, s kosom do ramena, neobrijane brade, obuen u bijelu
haljinu koja se isticala na mjeseini. ovjek je stajao bono
gledajui na istok. Bio je miran. Ruke su mu bile skupljene, a
noge razmaknute jedna je noga bila malo ispred druge. Bill je
jo jednom pogledao noge. Nevjerojatno, nisu doticale zemlju!
"ekaj malo," pomislio je Bill dok se grizao za zglob toliko
da ga je zaboljelo. "Ne spavam. Ne, bio sam unutra i molio se za
tatu i neto mi je reklo da izaem ovdje a tu je ovaj ovjek."
Sve se inilo vrlo stvarno. Od istog povjetaraca koji je ljuljao
visoku travu vijorila se odjea tog ovjeka. Bill je otkinuo
komadi broomsagea i stavio ga u usta poput akalice.
Razmiljao je: "On izgleda poput Gospoda Isusa. Pitam se je li to

On?"
Skrenuvi s puteljka, Bill se pomaknuo da bi mogao bolje
vidjeti lice tog ovjeka. Proistio je grlo: "Uh-uh." ovjek se nije
pomaknuo. Bill je pomislio: "Ma, pozvat u ga." Rekao je na glas:
"Isuse?"
ovjek se okrenuo i pruio ruke.
To je bila posljednja stvar koje se Billy sjeao. Izgubio je
svijest i pao prema naprijed, ali ne prije nego li se to lice zauvijek
urezalo u njegovo pamenje: lice koje je odsijevalo karakter koji
niti jedan umjetnik na svijetu ne moe naslikati. Bilo je to lice
odlunog autoriteta. inilo se da bi, kad bi progovorio, svijetu
doao kraj, a ipak su Njegove oi odisale tolikom milou,
suosjeanjem i ljubavlju.
U zoru je, nasred polja, Bill doao k sebi drhtei zbog
hladnoe jutarnjeg zraka i mokrog gornjeg djela pidame od
vlastitih suza. Otiao je kui, obukao se i pun uzbuenja krenuo
prema kui svog pastora pitati ga za njegovo miljenje.
Dr. Davisa se taj dogaaj nije ni malo dojmio: "Billy, to e te
izluditi. To je avao. Nemoj se zezati s takvim stvarima."
To su bile obeshrabrujue rijei ovjeka kojeg je Bill zaista
cijenio. Otiao je zbunjen i prestraen, te je elio drugo miljenje.
Nakon toga je posjetio svog prijatelja, starijeg propovjednika
McKinneyja, kojemu je rekao sve to se dogodilo. "Recite mi
sada, brate McKinney, to ti misli o tome?"
McKinney se zamiljeno uhvatio za bradu. "Pa, Billy, rei u
ti neto. Mislim da e ti biti bolje da ivi kranskim ivotom i
samo propovijeda ono to je u Bibliji o milosti Bojoj i tako
dalje. Da sam na tvom mjestu, ne bih iao za neim
ekscentrinim."
"Gospodine, ali ja ne pokuavam ii za neim ekscentrinim.
Samo pokuavam shvatiti to je ovo."
Lebdenje u zraku
Propovjednik je klimnuo. "Billy, prije su u crkvi postojala

takva iskustva. Ali nakon to su apostoli otili sa scene, te su
stvari prestale. Jedino to sada pokazuje takvu vrstu fenomena su
demoni i spiritisti."
"O, brate McKinney, zar zaista tako mislite?"
"Da."
Billy je zadrhtao na samu pomisao. "O, Boe, smiluj mi se!
Brate McKinney, hoete li mi se pridruiti u molitvi da Bog ne
dopusti da mi se opet dogode takve stvari. Znate da Ga volim i ne
elim biti na pogrenom putu to se tie tih stvari."
"Hou, brate Billy."
Njih su dvojica kleknuli na pod u propovjednikovoj kui.
McKinney se pomolio: "Nebeski Oe, molim Te da zaustavi ove
demonske pojave koje opsjedaju ovaj mladi kranski ivot."
"Da, nebeski Oe," sloio se Billy u molitvi, "molim Te,
nemoj dopustiti da mi se to ikada ponovno dogodi."
Ali to se svejedno nastavilo dogaati i to redovito. Ponekad
bi osjetio udan pritisak po koi, kao da neto (ili netko)
nevidljivo stoji pokraj njega i pue u njega. Najeio bi se. Osjeaj
je bio jeziv. Ponekad bi radio i odjednom bi stajao na nekom
drugom mjestu i promatrao neto to se dogaa toliko stvarno i
jasno kao da sjedi u prvom redu kazalita i gleda dramu. Nakon
toga bi se naao na mjestu gdje je bio prije, trans bi proao, a
ivot se nastavio kao da se nikada nita nije dogodilo. Ali slika bi
ostala u njegovoj glavi. Bio je tamo, vidio je neto i to nije mogao
zaboraviti ili zanemariti, ak iako nije znao to to znai.
Ponovno se sjetio rijei svoga pastora: "Ako eli znati volju
Boju za svoj ivot, itaj Bibliju i moli se." Bill je pronaao
mjesto ispod jednog starog hrasta i molio se za svoj problem do
kasno u no. Neto poslije ponoi stresao je sa sebe prainu i
krenuo kui. Njegova ga je majka ula kako dolazi i pozvala ga
govorei mu da mu je sestra bolesna. Bill je zastao pored sobe
gdje je Delores spavala, kleknuo i pomolio se za trogodinju
sestru, a zatim se popeo na kat u svoju sobu. im je zalupio

vratima, uo je pucketanje kao da iskri izmeu dvije elektrine
ice. Da se nije u sobi dogodio kratki spoj? Promatrao je zidne
utinice kad se soba ispunila udnim ukasto-zelenim svjetlom.
Trenutak poslije, soba je u potpunosti nestala.
Billu se inilo da lebdi u zraku. Od straha mu se steglo srce.
to se dogaa? Umire li? Ili je ve umro? To je svjetlo, koje je jo
uvijek sjalo svugdje oko njega, isijavalo iz izvora negdje iznad
njega. Pogledao je prema gore otvorenih usta i iroko otvorenih
oiju dok se prema njemu kovitlala ogromna blistava zvijezda.
Billovo je srce tuklo kao bubanj. Prsa su mu se stisnula i nije
mogao disati. Pokuao je vikati, ali nije mogao izbaciti zrak iz
plua. Zaudo, dok se pribliavala, plamena se kugla smanjivala,
te sad nije bila vea od njegove ake. Udarila mu je u prsa bez
ikakve vidljive sile i ula u njegovo srce.
U tom se trenutku scena promijenila. Billy se nalazio na
breuljku prekrivenom travom. Ispred njega je na zemlji stajala
starinska staklenka za slatkie s kvadratnim dnom i okruglim
poklopcem. Ali umjesto slatkih tapia i peperminta, u staklenci
je bio veliki moljac koji je bijesno udarao o staklo pokuavajui
se osloboditi. elei pogledati okruenje, Billy se okrenuo
nadesno. Tamo je stajao aneo. Izgledao je ozbiljno i mono. Bio
je obuen u bijelu haljinu koja je isijavala vlastitu svjetlost. Billy
je mirkao pokuavajui vidjeti lice anela, ali ga nije mogao
razabrati. Crte anelovog lica su bile nejasne od svjetla.
Aneo je rekao: "Budi oprezan. Pogledaj to ti imam
pokazati," i upro je prstom u staklenku.
Billy je pogledao nazad na staklenku i taman je ugledao ruku
kako baca kamen koji je pogodio staklo i razbio moljev zatvor.
Debeli je moljac pokuao uzletjeti, ali se nije mogao dii sa
zemlje tijelo mu je bilo preteko za njegova zdepasta krila.
Moljac je otvorio usta i izletio je roj muha koje su ispunile zrak
Lebdenje u zraku
svojim ljutim zujanjem. Muhe su se rasprile na sve strane. Jedna

je uletjela u Billyjevo uho, a on se trgnuo.
Aneo je rekao: "Budi oprezan. Muhe predstavljaju zle
duhove, kao to su duhovi gatanja i vraanja. Budi oprezan."
Billy nije znao kako se vratio natrag kui. U jednom je
trenutku stajao na travnatom breuljku, a ve je u sljedeem
trenutku bio natrag u tami svoje sobe. U meuvremenu nije niti
trepnuo. Gdje je bio? Kako je doao tamo i kako se vratio? To ga
je iskustvo uznemirilo, pa je otpuzao do kreveta, ali nije mogao
zaspati. Neprestano je mislio na upozorenje anela pitajui se to
ono znai?
Sljedei je dan na poslu Bill bio iznimno oprezan, ak i
nervozan. Oekivao je da e se dogoditi neto drastino.
Za vrijeme njegove podnevne marende zaustavio se u
trgovini gdje su zajedno radili George DeArk i njegov brat Ed.
Bill je bio iza i prepriavao Georgeu viziju kad je na ulazna vrata
ula jedna ena. Billa je obuzeo neobian osjeaj, isti osjeaj koji
je doivio u autobusu Greyhound kad mu se obratila astrologinja.
Spomenuo je to svom prijatelju. "George, neto je udno s tom
enom."
Zaustavljajui se kod blagajne, ena je rekla Edu DeArku:
"Traim ovjeka koji se zove Branham. Rekli su mi da je on
ovjek Boji."
"Pa, posreilo vam se. On je u trgovini." Ed je povikao: "Bill.
Tu je netko tko te eli vidjeti."
Kad je Billy doao, ena ga je pitala: "Jesi li ti William
Branham, prorok Boji?"
"Ja sam William Branham."
"Jesi li ti taj koji je uinio ono udo na gospodinu Williamu
Merrillu u bolnici i iscijelio Mary Der Ohanion nakon to je
sedamnaest godina bila invalid?"
10
Billy je odmahnuo glavom. "Gospoo, pogreno ste shvatili.

Ja sam William Branham i bio sam tamo kad se to dogodilo, ali
nisam ih ja iscijelio. Isus Krist je to uinio."
To ju je zadovoljilo. "Izgubila sam neku nekretninu i elim da
je locirate."
Billy nije razumio to je ona s time htjela rei, ali je znao da
je ova situacija ono na to ga je upozorila sinonja vizija. Rekao
je: "Gospoo, doli ste pogrenoj osobi, sigurno traite gataru ili
medija."
inila se iznenaenom. "Niste li vi medij?"
"Nisam. Mediji su od avola. Ja sam kranin i imam Duha
Bojeg."
Njezino se lice sledilo. Billy je odjednom shvatio da je i ona
sama bila medij. Rekao je: "Sino mi je Gospod poslao anela da
me upozori na va dolazak i da mi kae da budem oprezan. Posao
kojim se bavite je od avola i alosti Duha Bojeg."
ena se uhvatila za srce. "Trebam lijek."
"Gospoo, nemojte inite te stvari i vae e srce biti u redu."
Okrenula se na svojim petama i udarajui nogama izala iz
trgovine. Jo je uvijek bila u vidokrugu kad se ponovno zaustavila
i uhvatila za srce. Vrisnula je i zgrila se na trotoaru. Kad su Bill i
Ed doli do nje, ve je bila mrtva.
Vizijom su dolazile i druge poruke iako nisu uvijek bile jasno
definirane. U jednoj se Bill naao kako skakue po cesti u
sumraku. Osjeao se bezbrino i sretno onako kako se osjeao
onog dana kad je predao svoje srce Bogu. U toj je viziji
poskakivao i boksao u prazno izraavajui svoju sreu. Odjednom
je prema njemu potrala velika mrana sjena, poput psa koji ga je
htio ugristi. Preplaen, Bill ju je udario nogom i povikao: "Mii
se, pseto!"
Lebdenje u zraku
11
Sjena se podigla. Na Billovo iznenaenje, vidio je da to

uope nije pas, ve visoki ovjek obuen u crno. ovjek je rekao
ljutim glasom: "Nazvao si me psom."
"Ispriavam se gospodine," rekao je Bill, "mislio sam da ste
pas jer ste hodali na sve etiri."
ovjek je rekao, i dalje ljutim glasom: "eli rei da sam
pas? Zbog toga u te ubiti." Iz svog je pojasa izvukao dugaku
sablju i prilazio Billu sporim, odlunim korakom, a oi su mu bile
pune mrnje.
"Molim vas, gospodine," molio je Bill dok je uzmicao,
"molim vas, shvatite me. Nisam znao da ste ovjek. Zaista sam
mislio da ste pas."
Izbezumljeni ovjek se nije zaustavljao, svakim je korakom
sve vie sliio demonu. "Ti e mene nazvati psom Ubit u te."
Odjednom se iza Billyja pojavio ponor. Naao se u zamci.
"Gospodine, ne bojim se umrijeti jer imam Isusa u srcu. Samo
elim da znate da sam vas pogrekom nazvao psom."
Mrana je figura samo bezumno zareala: "Ubit u te."
Podigao je visoko zakrivljenu sablju i namjestio se za udarac.
Billy je povikao. U tom je trenutku uo buku odozgo i
pogledao prema gore. S neba je u naletu siao ovjek obuen u
bijelo. Odluno je stao pokraj Billa, okrenuo se prema napadau i
otro ga pogledao. Neprijatelj se povukao njegova je sablja,
koja je jo uvijek bila visoko u zraku, zadrhtala i ispala mu iz
ruku. Mraan se lik okrenuo i pobjegao to je bre mogao.
ovjek u bijelom se okrenuo prema Billu i nasmijeio ili je
barem Bill pretpostavio da je to bio osmijeh. Bill je, kao i prije,
pokuao malo bolje vidjeti lice anela, ali izgled anela nije bio
jasan niti prepoznatljiv. Zategnuo je svoj bijeli ogrta oko sebe i
vratio se u nebesa. Zatim je vizija zavrila.
to je to moglo znaiti? Bill nije bio siguran, ali dok se ne
pojavi neto konkretnije, pretpostavio je da to znai da e Bog
12
poslati anela da ga zatiti od svake zamke koju avao stavi pred

njega.
WILLIAM BRANHAM je ozbiljno shvaao svoju slubu. Ostao

je vjeran svojoj zakletvi i propovijedao je Evanelje u svakoj
prilici, iznosei svoju vjeru u ljubav i dobrotu Isusa starim
prijateljima, poznanicima i strancima. Jedna od prvih osoba koju
je priveo Gospodu bio je gospodin Short, zamjenik erifa koji je
otrovao Billovog lovakog psa Fritza. Slijedili su mnogi. Bill je
konstantno svjedoio o Isusu. Nije se bojao govoriti ni na
neobinim mjestima kao to su autobusne postaje, garae
mehaniara, ulina raskrija i gradski parkovi gdje god bi
mogao nai skupinu ljudi koji bi zastali dovoljno dugo i posluali.
Kao posljedica toga, njegova je vjera neprekidno kuana.
Jedne je nedjelje Bill propovijedao u parku maloj skupini
ljudi kad je prolazio ovjek koji je ivio blizu parka s vreicom
namirnica u rukama. Bill ga je poznavao. Nekad se taj ovjek
kolovao za rimokatolikog sveenika, ali se razoarao openito u
religiju i sad je bio nevjernik. Zaustavio se posluati na nekoliko
trenutaka, vaui u ustima veliki komad duhana. Konano je
rekao: "Propovjednie, neprestano govori o Bibliji kao da je ona
neto dobro. Biblija je najpokvarenija knjiga ikad napisana.
Toliko je zavodljiva da se ne bi trebala nalaziti u literaturi za
javnost."
Bill je rekao: "Pa, ovo je slobodna zemlja. Ima pravo na
vlastito miljenje."
Bivi je sveenik pljunuo smeu duhansku pljuvaku i za
malo promaio Billove noge. "Propovjednie, vjeruje li zaista da
postoji Bog?"
"Da, gospodine. Vjerujem."
"Vjeruje li da je taj Isus bio ljudski Bog?"
Lebdenje u zraku
13
"Da, gospodine. Vjerujem da je Isus Krist bio ovjek i da je

isto tako bio i Bog."
"Vjeruje li da je u tom ljudskom tijelu uskravao mrtve?"
"Da, vjerujem."
ovjek je uzeo komad duhana i stavio ga u usta. "Kad bih ti
mogao dokazati da ne moe postojati ljudski Bog, bi li to
prihvatio?"
"Da, gospodine. Bih."
ovjek se podmuklo podsmjehnuo. "U redu, propovjednie,
reci mi koliko osjetila ima ljudsko tijelo?"
"Ma daj, zna koliko ih ima."
"Da, ali elim da ih ti nabroji."
Billy je krenuo: "Vid, okus, njuh, opip i sluh."
"U redu, ako je Isus bio ljudski Bog, kao to tvrdi da je bio,
tada ga mora osjetiti jedan od ovih pet osjeta. Nije li tako?"
Ljudi oko njih su napeto sluali. Bill je oprezno odgovorio:
"To se ini loginim. Zato?"
"Jesi li ikad vidio Boga?"
"Pa, da. Jedne noi, nedavno, ja"
"Onda daj da Ga ja vidim," prekinuo ga je taj ovjek. "Ja ne
govorim o vjeri. Moj vid je jednak tvome."
Bill je rekao: "Ja sam Ga vidio u viziji."
"Onda daj da ja vidim viziju."
"To ne mogu ja. Samo Bog moe pokazati"
"Istina je da Ga nikad nisi upoznao preko bilo kojeg od svojih
pet osjeta."
"Ja Ga osjeam."
"Pa, ako Ga ti osjea, daj da Ga i ja osjetim. Moj je osjeaj
jednako dobar kao i tvoj. Dovedi Isusa ovdje da Ga osjetim, tada
u vjerovati u Njega."
Bill je uzrujano rekao: "Ja Ga osjeam u svom srcu."
14
ovjek je argumentirao: "Onda daj da Ga ja osjetim u mom

srcu."
"Kad bi vjerovao..."
"E sad, ne tvoja psihologija. elim znati istinu." ovjek je jo
jednom pljunuo duhansku pljuvaku na Billove noge."
Bill je rekao: "Molim vas, gospodine, nemojte pljuvati na
moje noge."
Bivi je sveenik likovao: "Pa, propovjednie, sad si sav
spetljan, zar ne? Nikad Ga nisi vidio, opipao, okusio, pomirisao
ili uo. Stoga, ako Ga pet ula ne osjete, onda Bog ne postoji i ti
bi trebao prestati obmanjivati ove ljude svojim glupostima."
ovjek je imao vrst argument. Billy se u svom srcu molio za
mudrost: "Gospodine, mislim da imate dobre argumente."
ovjek se cerio. "Poinje dolaziti k sebi, zar ne?"
"Moda," rekao je Billy, "vi ste zaista pametan ovjek. Imate
dobar um."
Ponovno je pljunuo i zadovoljno rekao: "Sigurno da imam
dobar um. Moja majka nije odgojila budalu."
"Samo malo. Jeste li rekli da imate um?"
"Pa, naravno da imam um. Nemaju li svi?"
"Je li to ljudski um?" pitao je Billy.
ovjek se inio zbunjenim. "to je tebi, sinko? Mora da je
tvoj pomuen. Naravno da je ljudski um."
Billy je rekao: "Onda, ako je ljudski um, mora ga osjetiti
jedno od ljudskih ula. Nije li tako?"
"Pa, pretpostavljam"
"Jesi li ikad vidio svoj um?"
Sada je na redu bila uzrujanost nevjernika. "Pa, uh, lijenici
bi mogli"
"Ne, mozak," prekinuo ga je Billy, "um. Postoji razlika
izmeu mozga i uma. Mozak je dio koji moe vidjeti ako
Lebdenje u zraku
15
pogleda ispod lubanje. Um su misli koje mozak razmilja. A ti

nikad nisi vidio svoj um, zar ne?"
"Ne, pretpostavljam da nisam."
"Jesi li ikad pomirisao svoj um? Opipao ga? Okusio ga? uo
ga? Ne, nisi nikad, zar ne? Tako da prema tvom shvaanju ti
nema um."
"Znam da imam um," ljutito je rekao ovjek.
"A i ja znam da imam Boga," rekao je Bill, zadovoljan da je
jasno dokazao svoj stav. Tada je smislio mudar kraj. U skupini
promatraa stajao je mladi momak koji je imao ruu zakvaenu na
znaki. Bill je posudio iglicu i rekao: "Razumije li sada to sam
htio rei?" i bocnuo biveg sveenika u ruku.
"Hej!"
"Jesi li osjetio to?" pitao je Billy.
"Naravno," povikao je i mrtei se protrljao svoju ruku.
Billy se nasmijao. "udno, ja nisam nita osjetio."
Nasmijali su se i ljudi oko njega.
"Daj da ja tebe ubodem iglom, pa e i ti osjetiti."
Sada je Billy navukao svog suparnika ba tamo gdje je htio.
"To je moj argument. Ako prihvati istog Krista kojeg sam ja
osjetio, onda e Ga i ti osjetiti na isti nain na koji Ga ja
osjeam."
Nevjernik je otiao ljut i nerazuvjeren. Billy se nije
iznenadio. Iako je bio kranin samo nekoliko mjeseci, svjedoio
je dovoljnom broju ljudi da shvati kako ne moe dobrim
argumentom promijeniti ovjekov stav. Vjera je otkrivenje koje
dolazi od Boga.
Poglavlje 13
Ponovno se pojavljuje tajanstvena
zvijezda
1933.
WILLIAM BRANHAM je propovijedao tri mjeseca u

Misionarskoj baptistikoj crkvi kad su se on i dr. Davis
porjekali. Davis je elio da Bill postavi nekoliko ena za
propovjednike u lokalnoj zajednici. Bill je to izriito odbio.
"to ti je?" uzrujano je rekao dr. Davis, ljutit zbog njegove
drske neposlunosti. "Ti si starjeina ove zajednice," podsjetio ga
je pastor, "tvoja je dunost izvravati statut ove crkve."
"Dr. Davis, s dunim potovanjem prema baptistikoj vjeri i
svemu onome za to sam postavljen, nisam znao da je doktrina
ove crkve postavljanje ena za propovjednike."
"Meutim, to jest doktrina ove crkve."
Billy ga je pitao: "Gospodine, mogu li se ispriati samo
veeras?"
"Ne. Tvoja je dunost biti tamo."
S jedne je strane Bill smatrao da je dr. Davis u pravu: kao
starjeina trebao bi podravati sve to lokalna crkva radi. Billy se
Ponovno se pojavljuje tajanstvena zvijezda
17
osjeao runo to je primoran napraviti neto u suprotnosti sa

svojim uvjerenjima.
"Hoete li mi onda makar odgovoriti na neka pitanja?"
"To hou."
"Moete li mi objasniti zato je Pavao u 1. poslanici
Korinanima u 14. poglavlju rekao: "ene neka u crkvama ute,
jer im nije doputeno govoriti?"
"Naravno."
Doktorovo
je
ponaanje
bilo
puno
samopouzdanja. "U to su vrijeme sve ene sjedile iza u kutovima,
traale i doaptavale se, pa je Pavao rekao: 'Nemojte im to
dopustiti.' Razumije li?"
Billyju se to objanjenje nije slagalo s drugim dijelom Pisma
kojeg je proitao. "Onda mi objasnite 1. poslanicu Timoteju, 2.
poglavlje," Billy je listao stranice Biblije dok nije naao citat gdje
je Pavao rekao: "Ne doputam eni da pouava niti da vri vlast
nad muem; tovie, neka ostane u skrovitosti! Uistinu, najprije je
bio stvoren Adam, onda Eva. Osim toga, Adam nije zaveden, ve
je ena, poto je zavedena, upala u grijeh. Ali e se ona spasiti
vrenjem majinskih dunosti ako ustraje sa ednou u vjeri,
ljubavi i posveenju" Dr. Davis, ne kaem da ona eli uiniti
neto loe, ali ona je zapravo u tome zavedena. Stoga, Bog ne eli
da ona bude propovjednik."
Dr. Davis se namrtio: "Je li to tvoj osobni stav?"
"To je stav Pisma, koliko ja vidim."
"Mladiu, zbog toga ti baptistika crkva moe oduzeti
dozvolu."
Billy je izvadio novanik iz svog stranjeg depa. "Skratit u
im muku i odmah je vratiti. Najbolje da se je sam rijeim jer
vidim da e mi biti teret."
"Ne, ne, brate Billy, nemojmo prenagliti u tome."
Rasprava je zavrila na tom slabom znaku pomirenja. Kako
ni jedan nije htio povui svoj stav, obojica su se sloili da bi Billy
18
trebao krenuti vlastitim putem i zapoeti svoju vlastitu slubu

Gospodu. Njihovu je odluku zacementirao vrst stisak ruke i
rastali su se kao prijatelji.
Pun snova i entuzijazma, Billy je iznajmio staru dvoranu
Masonic Hall u Jeffersonvilleu i poeo odravati nedjeljne slube.
Prve je nedjelje dola samo nekolicina ljudi uti ga kako
propovijeda, ali od tada se njegova zajednica poveavala za duu
ili dvije tjedno. Billy je neprekidno irio svoju vjeru svjedoei
novim ljudima koje je sreo na poslu, kao i onima koje je znao
itav ivot. Na nedjeljnoj je slubi uvijek bilo novih posjetitelja
jer je pozivao mnoge da dou. Od tih posjetitelja, nekolicina bi
prihvatila Krista kao svog Spasitelja i redovito dolazila na slube.
Malo pomalo, njegova je zajednica postajala sve vea.
Svaki mu je novi obraenik uzimao jo malo vie vremena,
ali Billyju to nije smetalo. Nakon toliko godina odbaenosti,
napokon je naao ljubav i prihvaenost kako Isusa Krista tako i
male skupine ljudi koja ga je smatrala svojim pastorom. Napokon
je pronaao svoje mjesto, svoju ivotnu svrhu i namjeravao se u
potpunosti posvetiti Kristu.
U lipnju 1933. godine, Billy je iznajmio veliki cirkusni ator
smjeten na praznoj parceli u Jeffersonvilleu i planirao je tamo
odrati dva tjedna probuenja. Nedjelju prije nego su poeli
njegovi skupovi, dok se pripremao za slubu u Masonic Hallu,
pao je u trans kakav dotad nije doivio. Vidio je itav svijet kako
se pred njim protee poput stolnjaka i inilo se kao da je on na
neki nain povezan s tijekom vremena. Vidio je vojnike
maslinaste boje koe kako slono mariraju, a na pukama na
runo punjenje sjajile su im se bajunete. Zatim je vidio kako ti
vojnici napadaju skupinu tamnoputih ljudi koji su se branili
kopljima, vilama i kosama.
Oglasio se glas od iza s desne Billove strane, izvan njegovog
vidokruga. To je bio isti onaj glas koji mu je govorio iz topole
kad je imao sedam godina dubok, rezonantni glas: "Benito
19
Mussolini e izvriti invaziju na Etiopiju i zauzeti ju. Siromanija

e zemlja pasti pod njegove noge. Italija e onda pokuati izvriti
invaziju na druge zemlje, ali nee uspjeti i sam Mussolini e doi
do sramotnog kraja."
Scena se promijenila. Bill je vidio vojsku ljudi u smeozelenim uniformama koja se bori protiv vojnika obuenih u sivo.
Mogao je vidjeti vojne tenkove, eksplozije i veliku mreu
betonskih bunkera, topova, strojnica i bodljikave ice. Glas iza
njega je objasnio: "Iz Njemake, mladi Austrijanac, Adolf Hitler,
odvui e svijet u rat. I Amerika e takoer otii u rat, i u procesu
e Franklin Roosevelt biti po etvrti put izabran kao predsjednik.
Njemaka e se utvrditi iza dugakog betonskog zida, a Amerika
e platiti ogromnu cijenu u ivotima da bi se probila kroz ovaj
zid. Ali Njemaka e biti poraena i Hitler e doi do
tajanstvenog kraja."
Scena se ponovno promijenila. Bill je vidio kako se Europa
pred njim rasprostire kao karta i kako se mijenjaju nacionalne
granice i ponovno formiraju u nove politike blokove. Glas je
rekao: "Tri se politike ideologije bore za vlast u svijetu: faizam,
nacizam i komunizam. Prve dvije e propasti, a komunizam e
procvasti. Promatraj Rusiju, kralja Sjevera."
Scena se promijenila po etvrti put. Izblijedio je rat u Europi i
ieznuo u prolosti. Umjesto njega, Bill je svjedoio
nevjerojatnom razvoju tehnologije koji preplavljuje cijeli svijet.
Meu ostalim divotama, vidio je automobile s aerodinaminim
oblinama poput jaja kako putuju po dotjeranom sustavu cesta.
ak je vidio i automobil bez vozaa. Ljudi u njemu su bili
okrenuti od vjetrobranskog stakla i umjesto toga su se usredotoili
na zabavnu igru dok je automobil sam sebe elektroniki upravljao
po cesti. Glas nije komentirao i scena se promijenila po peti put.
Sada je Bill vidio ene s dugim kosama i dugim haljinama
kako mariraju s transparentima traei pravo glasa. Kad im je to
pravo dano, vidio je kako za predsjednika Sjedinjenih Drava
20
izabiru mladog ovjeka. Zatim je Bill gledao kako ene iaju

kosu. Neke od ena su obukle hlae, dok su druge skratile svoje
suknje i napravile si oskudne bluze dok im odjea nije bila
veliine i oblika smokvinog lia.
Vizija se izmijenila po esti put. Bill je gledao kako se u
Sjedinjenim Dravama die predivna ena, elegantno obuena.
Ali unato njenim ljubaznim crtama lica, inilo se da u njoj
postoji okrutnost koja naruava opis. Bila joj je dana velika mo i
ona je dominirala zemljom svojim autoritetom.
Glas s Billove desne strane je pourivao: "Pogledaj jo
jednom." Bill se malko okrenuo pogledati sedmi i posljednji
prizor pred njim su se prostirale Sjedinjene Drave u kaotinim
ruevinama. Karteri su izdubili tlo, a stupovi dima iz ruevina su
zamraili zrak. Koliko je Bill mogao vidjeti, na zemlji nije bilo
ljudskih bia. Zatim je vizija zavrila.
Bill je dugo vremena sjedio ukoen i zaprepaten. Kad su ga
prsti opet poeli sluati, uzeo je kemijsku olovku i poeo
zapisivati sedam vizija razmiljajui o njihovom znaenju.
"Mussolini e napasti Etiopiju" To bi bio neoekivani
preokret dogaaja u svijetu. Bill je znao poneto o Mussoliniju,
ovjeku koji je esto bio na vijestima. Mussolini je bio
totalitaristiki diktator Italije od 1922. godine i mnogi su ga
smatrali nacionalnim spasiteljem Italije. Sredio je kaos zemlje
osiromaene Prvim svjetskim ratom, stabilizirao je talijansko
gospodarstvo i vratio Italiji dostojanstvo. Njegove su socijalne
reforme provedene bez gubitka potpore poduzetnika ili
zemljoposjednika. Mussolinija su podravale javne osobe cijele
Europe i Sjedinjenih Drava, usporeujui ga ponekad sa
Cezarom, Napoleonom ili Cromwellom zbog njegovog velikog
uspjeha u tranziciji i vladanju svojom dravom. Zato bi
Mussolini riskirao svoj ugled da bi izvrio invaziju na tako
zaostalu zemlju poput Etiopije?
21
to se tie Adolfa Hitlera, prolog ga je sijenja njemaki

predsjednik Paul von Hindenburg postavio za kancelara to je
Hitlerovu nacistiku stranku dovelo na elo njemake politike.
Ali kako on moe ponovo povesti europske nacije u rat kad je
proli bio toliko razoran i donio tolike patnje? Nitko u svijetu nije
elio jo jedan rat. Ali vizije do tad nisu nikada pogrijeile.
Bill nije razumio svjetske politike sile, ali je itao novine i
bio je svjestan da Mussolinijev faizam poinje imati veliku
potporu u Aziji i Latinskoj Americi. Faizam je odbacio ideju
individualne slobode i umjesto toga njegovi su zagovornici
vjerovali da bi drava trebala kontrolirati cijeli ivot nacije. Drali
su se ideje da dravu treba voditi jedna dinamina linost koja e
nareivati s vrhovnim autoritetom. Bill nije znao gotovo nita o
Hitlerovom nacizmu koji se tek poeo pojavljivati na vijestima.
Znao je poneto o ruskom komunizmu koji je zagovarao prava
radnika i njegovoj skuenoj sredinjoj vladi koju je izravno vodila
elita Komunistike partije. Od svih, tada sukobljenih strana u
Europi, inilo se najmanje vjerojatnim da e prevladati
komunizam. Ali ipak, vizije jo nikada nisu pogrijeile.
Svi ti automobili koje je vidio! Tako zaobljeni i
aerodinamini. Izgledali su uvelike drukije od automobila koji su
vozili cestama 1933. godine, koji su bili poput kutija. Kakve e
tek divote slijediti ako znanost i tehnologija mogu izumiti tako
velianstvene strojeve! Ali ta e dostignua nadomjestiti
propadanje vrijednosti u svijetu to je u viziji predstavljeno
moralnim propadanjem ena. A to je s onom ljepoticom hladnog
srca koja e jednog dana dominirati Amerikom? Hoe li ona
zaista biti ena ili je samo predstavljala silu? Moda enski
politiki pokret ili duhovni pokret. Bill je u zagradama napisao:
"Moda Katolika crkva." I na kraju je bilo ono uasno unitenje.
Izgledalo je kao da su dani Amerike odbrojeni.
Bill je proitao proroanstvo svojoj zajednici, usput
komentirajui. Kad je detaljno opisivao kako e komunizam
22
progutati tri europska "izma", traio je da ljudi ustanu i

ponavljano govore: "Promatraj Rusiju. Promatraj kralja Sjevera."
Nakon to je opisao sedmu i posljednju viziju, dodao je vlastito
miljenje: "Dakle, ljudi, ovaj mi dio nije rekao Gospod, ovo je
moje. Ali sudei po tome koliko sve u svijetu ide brzo, ja
predviam da e se sve to dogoditi do 1977."
Inspiriran ovim vizijama, Bill je entuzijastino propovijedao
prve noi svojih skupova probuenja u unajmljenom atoru. Iako
je i dalje trebao Hope da umjesto njega na glas proita tekst iz
Biblije, to nije omelo njegovu slubu jer je arko poticao ljude da
prihvate milost spasenja Isusa Krista. Sljedee veeri, i svake
veeri nakon te, u atoru je bilo sve vie ljudi, dok je na slubi
posljednje nedjelje ujutro, dva tjedna kasnije, Billy Branham
propovijedao pred preko tisuu dua. Pitao ih je koliko ih se eli
krstiti u Ime Gospoda Isusa Krista i preko dvjesto ljudi je izalo
naprijed. Zavrio je propovijed i otili su do rijeke Ohio.
Bio je to 11. lipnja 1933. godine. Do dva sata popodne
skupilo se preko tisuu ljudi na obali rijeke Ohio na kraju ulice
Spring kako bi gledali ova krtenja. Zemlja se prila pod nebom
bez oblaka. Nije bilo ni najmanjeg povjetarca da ohladi lica ljudi
dok su pjevali: "Stojim na olujnim obalama Jordana i eljno
gledam prema lijepoj i sretnoj zemlji Kanaana gdje se nalazi moja
batina. Ja sam vezan za obeanu zemlju"
Kad je Billy doao do obale, vidio je Margie W-, 6 djevojku
njegovih godina koja je sjedila u amcu blizu mjesta gdje se
trebalo odrati krtenje. Margie je bila obuena samo u kupai
kostim. Budui da je smatrao da je kupai kostim neumjesan i
neprimjeren, Billy ju je pristojno zamolio da izie iz vode.
Svaki put kad se u ovoj biografiji pojavi prezime u ovom obliku

(W-), to znai da William Branham nije iznio prezime te osobe kad je
priao o tom dogaaju. Autor je nasumino izabrao poetno slovo zbog
funkcionalnijeg opisivanja dogaaja.
23
Ona je neprijazno odgovorila: "Ne moram se maknuti."

"To je tono, Margie, ne mora. Ali da sam ja na tvom
mjestu, imao bih dovoljno potovanja prema Evanelju da odem
odavde gdje se krsti."
"Nemoj ti meni priati o potovanju prema Evanelju. Ja sam
uitelj nedjeljne kole, ali ne vjerujem u krtenje i ne moram
izai."
Margie se cerila dok je Billy odlazio.
Billy je uao u vodu zajedno s prvim kandidatom za krtenje.
Njih su dvojica stajali u vodi do pasa dok je voda oko njih lagano
tekla svojim tokom. Povrina vode je bila toliko mirna da je
izgledala poput stakla rastaljenog na jakom suncu. Valovi vruine
su zamutili pogled na stabla na suprotnoj obali.
Bill je pitao: "Vjeruje li da si upoznao Isusa Kista na ovom
probuenju?"
ovjek je odgovorio: "Da."
"Jesi li se pokajao za svoje grijehe?"
"Da."
"Vjeruje li da ti je Isus Krist oprostio i da si sada spaen od
svojih grijeha?"
"Da."
"Pomolimo se onda." Zajedno su pognuli glave: "Nebeski
Oe, mi smo ovdje jer si nam zapovjedio da idemo meu sve
narode inei ih uenicima, krstei ih u Ime Oca, i Sina i Duha
Svetoga. Amen." Zatim je Bill dignuo glavu i okrenuo se prema
osobi, te rekao: "Na osnovi ispovijedanja svojih grijeha, ja te
krstim, moj voljeni brate, u Ime Gospoda Isusa Krista." On se
tada uhvatio za nos i Bill ga je uronio u mutnu vodu.
Dok je prva krtena osoba ila prema obali, a druga ulazila u
vodu, Bill je podsjeao mnotvo: "Zato nam je Isus rekao da se
krstimo? Pa, zbog jedne stvari: to je simbolina smrt smrt
svijetu. Simbolino, stari ovjek ide u grob tako da novi ovjek
24
moe izai i ivjeti novi ivot u Isusu Kristu. Ali zapamtite,

krtenje vas ne mijenja, to je samo vanjski znak neega to se
dogodilo iznutra. Vjernik svjedoi svijetu da ga je Isus Krist ve
izmijenio iznutra."
Jednog po jednog, Bill je krstio kandidate na slian nain.
Sedamnaesti na redu za ulazak u vodu bio je Edward Colvin,
mladi malo mlai od Billa. Dok su obojica stajala u vodi do
pasa, Bill je pitao: "Edwarde, vjeruje li da si promijenjen na
skupovima probuenja?"
"Da," rekao je mladi.
Bill je povisio glas kako bi ga ulo mnotvo na obali: "Svi
pognite glave." Kad su ga posluali, Bill je sklopio svoje oi,
pognuo glavu i poeo se na glas moliti: "Nebeski Oe..."
Upravo tada uo je glas koji je rekao: "Pogledaj gore."
Otvorio je oi i pogledao Edwarda koji je strpljivo ekao pognute
glave i sklopljenih oiju. To nisu bile njegove rijei. Bill nije znao
tko je to rekao. Zbunjen, ponovno je pognuo glavu, sklopio oi i
nastavio molitvu: "Nebeski Oe, dok ja krstim ovog mladia
vodom, Ti ga krsti Duhom Svetim."
Ponovno je uo glas kako kae: "Pogledaj gore." Otvarajui
oi, pogledao je okolo.
I Edward je otvorio oi, znatieljan zbog zadravanja.
"I, brate Bill?"
"Jesi li uo to?"
"to uo?"
Bill je po trei put uo glas kako kae: "Pogledaj gore!" Ovaj
je put pogledao prema nebu... i ostao bez daha! S neba je silazila
vatrena kugla! Iz daljine je sliila zvijezdi, mijenjajui boju
izmeu uto-zelene i jantarne. Dok se pribliavala, izgledala je
poput vatrenog kruga koji se vrtio tutnjei, okreui se, bacajui
iskre i plamen. Bill je od velikog straha zadrao dah dok je
zvijezda ila ravno na njega, ali se zaustavila vrlo blizu i lebdjela
25
tono iznad njegove glave. Voda oko Billa se uzburkala i digla se

fina magla od ega je nastala mala duga iznad zvijezde.
Odjednom je Bill uo glas kako mu govori. Nije to bio
melodian glas bas, koji mu je tako esto govorio u vizijama, ovaj
je glas bio tenor, poznat. Rekao je: "Kao to je Ivan Krstitelj bio
poslan da prethodi prvom dolasku Isusa Krista, tako si ti poslan s
porukom da prethodi Njegovom drugom dolasku."
Ljudi na obali rijeke su i dalje drali pognute glave u molitvi.
Ali Margie je gledala iz svog amca. Kad je ugledala svjetlo,
histerino je povikala prije nego li se onesvijestila, padajui
prema naprijed na pramac amca. Zbog tog su se vriska podigle
glave. U nekoliko je sekundi nastala pomutnja kad je mnotvo
pogledalo gore i vidjelo vatrenu kuglu kako lebdi iznad glave
Billyja Branhama. ene su vritale, mukarci su uhvatili jedan
drugoga, neki su paniarili i pobjegli, nekolicina se onesvijestila,
a veina je samo drhtala.
Nisu svi koji su vidjeli zvijezdu uli i glas. Ali ula ga je
jedna posebna etrnaestogodinja djevojica. Drala je zatvorene
oi i pognutu glavu dok su ljudi paniarili, jer joj je njezin pastor
rekao da pogne glavu, a ona je uvijek nastojala posluati svoga
pastora. Ona je ula glas, ula je svaku pojedinu rije i zato to je
to ula, neto se snano usidrilo duboko u njenoj dui, kao da se u
njezino dosadanje iskustvo zakopalo sidro. Zvala se Meda Broy i
bila je odreena za vrlo vanu ulogu u Billovoj budunosti.
Vatrena je kugla lebdjela nad Billovom glavom manje od
minutu, a zatim se velikom brzinom vratila na nebo odakle je i
dola. Uzburkana se voda ponovno smirila pod spokojnim
modrim nebom. Billy je govorio ljudima dok se svi nisu umirili, a
zatim je nastavio krstiti dok nije zavrio s uranjanjem u vodu
dvjesto osoba u Ime Gospoda Isusa Krista.
Dok se pribliavao obali, okruila ga je skupina poslovnih
ljudi iz Jeffersonvillea i nestrpljivo pitala: "to je znailo to
svjetlo?"
26
Bill je iskreno odgovorio: "Ne znam. Ja sam vjernik. Moda

je to znak za nevjernika. Ne mogu vam rei."
SLJEDEEG SU JUTRA lokalne novine objavile lanak o

ovom dogaaju pod naslovom: "Pojavila se tajanstvena zvijezda
iznad propovjednika tijekom krtavanja." Za sve druge to je bio
jo jedan zanimljiv dio vijesti, tema za razgovor prvog dana
objave. Ali Williamu Branhamu je to znailo puno vie. On je
stajao ispod te pulsirajue jantarne kugle i mirkao zbog jaine
njezinog svjetla. Vidio je kako se voda oko njega uzburkala.
Jasno je uo glas kako govori: "Kao to je Ivan Krstitelj bio
porukom da prethodi Njegovom drugom dolasku." Ne, to ne
treba tek tako pustiti samo zato to se ini udnim i tekim za
razumjeti. Bill je to smatrao natprirodnim znakom koji zahtjeva
objanjenje. Ako je taj znak uistinu doao od Boga, vjerovao je da
onda njegovo objanjenje treba doi sa stranica Boje Rijei. Bill
je sa arom itao svoju Bibliju u potrazi za indicijama. U blizini
je drao biljenicu i olovku da moe zabiljeiti dijelove Pisma
koji bi se mogli odnositi na to. Na njegovo iznenaenje, otkrio ih
je mnogo.
Prvi dio Pisma koji je pronaao da se u njemu Bog pojavljuje
u obliku natprirodne vatre bio je Postanak 15, 17, gdje je Bog
sklopio savez s Abrahamom. Mojsije je uo Boga kako mu govori
iz gorueg grma tu se moralo raditi o natprirodnoj vatri jer grm
nije izgarao. 7 Mojsije je ponovno vidio Gospoda u oblaku svjetla
koji mu je pomogao da odvede djecu Izraela iz Egipta. Poslije je
sreo to svjetlo na Sinaju gdje je primio deset zapovijedi. 8 Mojsije
ga je vidio jo puno puta, ukljuujui i onda kad je posveivao
7
8
Izlazak 3, 2
Izlazak 14, 19 20 i 19, 18 19
27
ator u pustinji, te napisao: "Jer Gospod, Bog tvoj, oganj je to

prodire" 9 Salomon ga je vidio kad je posveivao prvi hram u
Jeruzalemu. 10 Manoah, Samsonov otac, ga je vidio kad je sreo
anela Gospodnjeg. 11 Ilija ga je vidio na gori Karmel. 12 Ezekiel
ga je vidio u viziji. 13 David ga je opisao u 18. Psalmu. Savla iz
Tarza je, na njegovom putu u Damask da bi progonio krane,
oslijepilo to svjetlo koje mu je reklo: "Ja sam Isus koga ti
progoni." 14 I na kraju, Daniel i Ivan su vidjeli to svjetlo
utjelovljeno u Gospodu Isusu Kristu. 15
To je bio iznenaujui niz stihova koji u Billovom umu nisu
ostavili mjesto sumnji u to da je zvijezda koja je sjala nad njim uz
obalu prole nedjelje imala biblijsko porijeklo koje se protee
Svetim Pismom od Postanka do Otkrivenja. to je vie mogao
traiti za potvrdu? Znao je da je to moralo doi od Boga.
Zatim je Bill obratio svoju pozornost na to da se rijeka, ija je
povrina bila ravna kao da je od stakla, odjednom oko njega
uzburkala kad se pojavilo svjetlo. Naao je jedini slian dogaaj u
Ivanu 5, 4. Je li mogue da je svjetlo iznad njega bio isti aneo
koji je pokretao vodu Bethesde u starom Jeruzalemu? Dugo je
razmiljao o toj pomisli, ali nije mogao nai daljnjih dokaza za ili
protiv, tako da je to ostavio kao pitanje.
Trei i najizravniji dokaz o znaenju ovog znaka doao je iz
glasa: "Kao to je Ivan Krstitelj bio poslan da prethodi prvom
dolasku Isusa Krista" Bill je duboko razmiljao o ovim rijeima
iz svakog kuta, pokuavajui zakljuiti to one tono znae.
9
Levitski zakonik 9, 24; Ponovljeni zakon 4, 24

2. Ljetopisa 7, 1
11
Suci 13, 19 20
12
1. Kraljevima 18, 38
13
Ezekiel 1, 4
14
Djela apostolska 9, 1 5
15
Daniel 10, 5 7; Otkrivenje 1, 14 15
10
28
Prouavao je ivot Ivana Krstitelja i bio je posebno oduevljen

vezom kojom je Bog povezao proroka Ivana s prorokom Ilijom.
"On [Ivan] e ii pred njim [Isusom] s Ilijinim duhom i snagom..."
rekao je aneo Ivanovom ocu. 16 Kasnije je Isus rekao o Ivanu:
"On [Ivan] je, ako ete pravo, Ilija koji je imao doi." 17 Tu se
nalazilo mnogo toga i Bill je znao da e mu trebati mnogo
vremena da to bolje shvati.
Razmiljao je i o drugom dijelu onoga to je glas rekao: "
tako si ti poslan s porukom da prethodi Njegovom drugom
dolasku." Bill je vjerovao u drugi Kristov dolazak jer je o tome
propovijedao dr. Davis i itao je o tome u Novom zavjetu. Ali
kakve veze ima njegov beznaajan ivot s najvanijim dogaajem
svih vremena? Je li to natprirodno svjetlo na rijeci bilo znak? Je li
nekako povezano s drugim Kristovim dolaskom? Pribliava li se
to vrijeme? to je glas mislio kad je rekao "poslan s porukom"?
Jedina poruka koju je on imao bila je Biblija. Takve su se misli
vrzle po Billovom umu. To se inilo predubokom tajnom da bi je
dokuio. Ali je ipak u dui osjetio uzbuenje zbog novonastalog
iekivanja.
16
17
Luka 1, 17
Matej 11, 14
Poglavlje 14
Pokazan njegov budui ator
1933.
OD STOTINA ljudi koji su prisustvovali prvom evanelistikom

skupu Williama Branhama u lipnju 1933. godine, veina ih se
nakon veernjih skupova u atoru vratila svojim crkvama. Ali
neki novoobraenici Kristu nisu prethodno pripadali nekoj crkvi.
Mnogi od tih ljudi su poeli dolaziti na Billyjeve redovne
nedjeljne slube. Unajmljena dvorana Masonic Hall ubrzo je
postala premala da bi se ljudi udobno smjestili, to je Billa
primoralo potraiti drugu zgradu.
Na krianju Osme i Penn ulice u Jeffersonvilleu, nedaleko od
mjesta gdje je ivio sa svojom obitelji, cesta je obilazila malu,
plitku baru obraslu ljiljanima. Hodajui kui od dvorane Masonic
Hall, Billy je kleknuo u grm kunjaka na rubu te bare kako bi se
pomolio o svom novonastalom problemu. "Gospode, to da
napravim? Gdje eli da se ova crkva preseli?"
Zagledao se u okrugle, zelene listove ljiljana koji su plutali na
vodi poput tanjura. Kako su divni ti cvijetovi, neki ruiasti, neki
bijeli. Ljiljani su ga oduevljavali kako kreu iz takvog mulja i
blata na dnu bare, probijaju se do suneve svjetlosti i na kraju su
30
tako isti i zadivljujui. To je Billa podsjetilo na njegov vlastiti

ivot koji je nedavno izaao iz blata grijeha na sunevu svjetlost
ljubavi Isusa Krista. Kako je divan Gospod koji je mogao uiniti
takvo udo. Tada mu je sinulo, poput otkrivenja odapetog s
Bojeg prijestolja: tu e biti njegova crkva upravo tu gdje je
bara ljiljana. Billy je ustao i proao kroz trsku na rubu bare. Srce
mu je uzbueno kucalo. Da, to e biti savreno. Mogao bi
sagraditi
Prije nego se buka njegovog otkrivenja osuila, oko
njegovih su uiju ve poele padati cigle sumnje. Kako moe
kupiti ovu zemlju i sagraditi crkvu kad jedva ima novca za sebe,
svoju majku, brau i sestre? Bio je siromaan ovjek i
propovijedao je zajednici siromanih ljudi za vrijeme jedne od
najgorih ekonomskih kriza u ovoj zemlji. Mnogi ljudi u njegovoj
zajednici nisu bili zaposleni. Financiranje izgradnje crkve inilo
se nemoguim snom. Ali ipak, ako je to otkrivenje zaista bilo od
Boga, onda postoji nekakav nain
Bill je o tome porazgovarao s lanovima svoje zajednice.
Zaudo, zajednica je dajui svoje oskudne priloge skupila
dovoljno gotovine za kaparu. Dali su izraditi nacrt, osigurati
kredit i isuiti baru sve u nekoliko tjedana. U srpnju su nasuli
temelje i na gradilite dovezli betonske blokove. Ali prije nego su
postavili drugi sloj betonskih blokova, Bill je htio odrati kratku
sveanost posveenja tijekom koje e postaviti kamen temeljac na
pravokutan temelj.
To jutro kad e se odrati ta sveanost, Bill se probudio oko
est sati. Vani su ptice pjevale kao soprani, dok su pele zujale
kao tenori. Stablo kozokrvnice ispod prozora njegove sobe na
drugom katu ispunilo je njegovu sobu mirisnim parfemom ljeta.
Bill je dugo leao u krevetu s rukama iza glave uivajui u
radosnom trenutku, razmiljajui: "O, veliki Jahve, kako si Ti
divan. Prije samo nekoliko trenutaka bio je mrak, a sad je izilo
sunce i sva se priroda raduje. Uskoro e se i duhovan svijet, koji
31
je zbog grijeha toliko hladan i mraan, radovati jer e sunce

pravde ogranuti sa zdravljem u zrakama."
Dok je tako leao, unutarnji glas ga je pozvao da ustane. Bill
je ustao iz kreveta i stao licem prema prozoru. Odjednom je
osjetio neopisivu prisutnost u sobi, poput pritiska ali ne loeg,
prijeteeg pritiska. Ova je prisutnost izazvala sveto
strahopotovanje kao da se pribliio sam Gospod. Bill je pogledao
tri zida u svom vidokrugu. Soba se inila praznom. Okrenuo se
pogledati iza sebe i odmah je utonuo u viziju.
Nalazio se na obali rijeke Jordana gdje je Ivan Krstitelj krstio
Isusa. Bill je propovijedao Evanelje mnotvu ljudi kad je iza
sebe uo roktanje i skvianje. Okrenuo se i vidio veliku svinjsku
staju izgraenu pokraj rijeke. Bila je puna svinja i osjetio se jak
vonj. Bill je komentirao: "Ovo mjesto je zaprljano. A nikako ne bi
trebalo biti. Ovo je sveto tlo po kojem je koraao sam Isus."
Tada se ukazao aneo Gospodnji, uzeo je Billa i odveo ga s
tog mjesta na krianje Osme i Penn ulice u Jeffersonvilleu. Na
mjestu gdje je neko bila bara s ljiljanima, sada je bila velika,
betonska zgrada s natpisom na prednjim vratima "Branhamov
ator". Aneo ga je uveo unutra. Bill nije mogao vjerovati svojim
oima. Zgrada je bila prepuna ljudi. Ne samo da je svako mjesto
bilo zauzeto, ve su ljudi sjedili i na prolazima izmeu klupa i
stajali uza zid. Na kraju prostorije su bila tri kria, jedan kod
propovjedaonice i dva sa strane. U viziji je Bill doao do mjesta
iza propovjedaonice i rekao: "O, to je divno, to je sjajno. Boe,
kako si dobar to mi daje ovaj ator."
Tada je aneo Gospodnji rekao: "Ali ovo nije tvoj ator."
"Naravno da je ovo moj ator," pobunio se Bill.
Aneo je ponovio: "Ne. Doi i vidi." Aneo je podigao Billa i
ponovno ga spustio, ovaj put pod prostranstvo vedrog plavog
neba. Aneo je rekao: "Ovo e biti tvoj ator."
Razgledavajui uokolo, Bill je primijetio da se nalazi u
vonjaku. Voke su narasle do oko 6 m visine u dva usporedna
32
reda s prolazom izmeu njih, a na kraju prolaza se nalazilo jedno

veliko stablo, smjeteno tako da je jednako udaljeno od oba reda.
U jednom redu su se nalazile samo jabuke, a u drugom ljive.
Neobino, ali njihovi su se korijeni nalazili u velikim zelenim
kantama. I s desne i s lijeve Billove strane bile su prazne posude u
ravnini sa svakim redom stabala.
Zagrmio je glas s neba: "Ljetina je zrela, ali radnika je
malo."
Bill je pitao: "Gospode, to mogu uiniti?" Dok je promatrao,
stabla su poela sliiti na crkvene klupe iz vizije njegovog atora,
a tri stabla na kraju prolaza su poprimila oblik krieva. Bill je
pitao: "to ovo znai? I to je s ovim praznim posudama?"
Aneo je odgovorio: "Treba saditi u te dvije posude."
Stojei izmeu ta dva reda stabala, Bill je odlomio granu sa
stabla jabuke i smjestio je u praznu kantu na toj strani. Tada je
odlomio granu sa stabla ljive i zasadio je u praznu kantu na toj
strani. Odmah su iz te dvije posude izrasla dva stabla i nisu se
zaustavila dok nisu bila visoka koliko i druga stabla vonjaka.
Zatim je jak vjetar zatresao stabla i glas je rekao: "Dobro si
uinio. Dri ispruene ruke i beri ljetinu."
Bill je drao obje ruke ispruene. U jednu je ruku pala velika
uta jabuka, bila je tvrda i zrela, a u drugu ruku je pala velika uta
ljiva, mekana i zrela. Glas je rekao: "Pojedi plodove, ukusni su."
Bill je zagrizao prvi, a potom i drugi plod. Oba su bila slatka,
sona i ukusna. Glas je ponovio: "Ljetina je zrela, ali radnika je
malo."
Tada je Bill primijetio da veliko stablo na kraju prolaza, koje
je jo uvijek bilo u obliku kria, na svojim granama ima i jabuke i
ljive. Bill je otrao prolazom i bacio se pod to stablo plaui:
"Gospode, to mogu uiniti?"
Jak vjetar je toliko zatresao stabla da su jabuke i ljive poele
padati na Billa poput kie. Glas je rekao tri puta: "Kad izae iz
33
ove vizije, proitaj 2. Timoteju 4." Zatim je Bill ponovno bio u

svojoj sobi.
Sunce se popelo malo vie na jutarnjem nebu pokazujui da
je, dok je on bio u viziji, prolo odreeno vrijeme. Bill je zgrabio
svoju Bibliju i okrenuo 2. poslanicu Timoteju. Polako je proitao
etvrto poglavlje, razmiljajui o svakoj rijei, pokuavajui
povezati svaku rije s vizijom.
Propovijedaj rije, uporan budi bilo to zgodno ili
nezgodno, kori, prijeti, opominji u svoj strpljivosti i
nauci. Jer doi e vrijeme kad oni nee podnositi zdrave
nauke, nego e prema svojim strastima sebi nagomilati
uitelje da im kaklju ui, te e odvratiti svoje ui od
istine, a okrenut e se bajkama. A ti budi razborit u
svemu, podnesi patnje, vri posao evaneliste, svoju
slubu ispuni potpuno.
Bill je istrgnuo tu stranicu iz svoje Biblije i ponio je sa sobom
na sveanost posveenja u Osmoj i Penn ulici. Budui da je bio
radni dan, moglo je prisustvovati samo oko pedeset ljudi iz
njegove zajednice uglavnom ene i djeca. Dok je Major Ulrey iz
Amerikih volontera poveo svoj bend u veseli mar, Bill je
postavio kamen temeljac na njegovo mjesto u svjeem betonu.
Bila je to simbolika gesta. Budui da Novi zavjet kae da je Isus
Krist Zaglavni kamen Svoje crkve, kada je Bill stavio kamen
temeljac za svoju zgradu, rekao je da e crkva biti posveena
naelima Zaglavnog kamena, Isusa Krista.
Ljudi su tada ubacili kovanice, uspomene i pisane molitve u
jednu limenku i stavili je u uplji kamen temeljac. Bill je dodao
stranicu koju je tog jutra istrgnuo iz svoje Biblije stranicu koja
je sadravala te proroke rijei: "A ti budi razborit u svemu,
podnesi patnje, vri posao evaneliste, svoju slubu ispuni
potpuno."
Poglavlje 15
Spetljana pronja
1933.
IAKO je William Branham ve bio pastor vlastite zajednice i

iako je propovijedao svake nedjelje ujutro u staroj dvorani
Masonic Hall u Jeffersonvilleu, cijelo je ljeto 1933. godine
nastavio ii na slube Misionarske baptistike crkve srijedom i
nedjeljom naveer. Oigledno, to mu je bio izgovor da bude sa
svojom djevojkom, Hope Brumbach, a ne da bi sluao propovijedi
dr. Davisa. Ali budui da je ubrzo trebala biti zavrena njegova
zgrada, to se trebalo promijeniti, jer e i on odravati slube
sredinom tjedna. Kako e onda vidjeti svoju djevojku? Bill je
uvijek bio srameljiv i nesiguran u enskom drutvu. Pomisao da
e izgubiti svoj savren izgovor da vidi Hope bi ga oblila znojem i
nemirom.
Bill je cijenio svaki trenutak proveden u drutvu Hope. Kad
se ona smijala, on se smijao. Kad se ona veselila, on se veselio.
Nije znao ime ga je oarala ali svialo mu se to. Ona mu je bila
sve dobro i lijepo na svijetu zrak, i kia, i ljeto, i cvijee, i
dobrota, i enja to je vie bio s njom, sve je vie elio biti s
njom. to e se dogoditi njihovoj vezi ako ne bude imao izgovor
Spetljana pronja
35
da je vidi svaku srijedu naveer? Hoe li se udaljiti od njega? Bill

je zadrhtao na samu pomisao. to ako nae drugog deka? Nije
mogao disati dok je razmiljao o tome. Nije mogao riskirati da je
izgubi. Kako e ivjeti? Ne, morao je smisliti neki drugi dobar
izgovor da je redovito via. U jednom trenutku, dok je Bill iznova
i iznova razmiljao o tom problemu, sinulo mu je da je najbolji
nain da provede vie vremena s Hope Brumbach da joj promijeni
prezime u Branham.
Od trenutka kad je odluio zaprositi Hope, poele su ga
muiti drugaije sumnje. Njezin je otac kao direktor sindikata,
lokalnog Bratstva pennsylvanijske eljeznice, zaraivao petsto
dolara mjeseno. Billy je, s druge strane, zaraivao dvadeset centi
na sat u javnoj slubi i svojom je plaom pomagao uzdravati
svoju majku, oca, sedmero brae i jednu sestru. Kako e moi
uzdravati svoju enu? Sve to joj je mogao ponuditi bila je
ljubav i privrenost. Tko je on da uzme Hope iz njenog udobnog
doma i da je podvrgne mukama siromatva? Ona je zasluila
mnogo bolje. Nakon dugog i munog predomiljanja, Bill je
zakljuio da ne moe pitati Hope da se uda za njega. Previe ju je
volio da joj pokvari ivot.
Ali ta odluka nije prekinula njegovu muku, samo je otvorila
jo jednu dilemu. Ako nee zaprositi Hope, kako opravdati to to
joj oduzima vrijeme? Nee li joj biti bolje ako on prekine njihovu
vezu? to je prije prestane viati, prije e ona nai nekog drugog
nekog tko joj moe pruiti dobar ivot. Da, to je pravedno. I on
to mora uiniti. Ali
Koliko god razmiljao da je to za njeno dobro da joj kae
zbogom, nije se mogao prisiliti na to. Preispitivao je svoje
financijsko stanje i mogunosti. Neka njegova braa su sada bila
dovoljno odrasla, pa su i oni pomagali kod obiteljskih rauna. To
je bio plus. A ostala braa nisu bila daleko od toga. Za nekoliko
godina i oni e pomagati jo jedan plus. Moda bi Bill mogao
postupno smanjivati svoju potporu bez da majci zada dodatne
36
probleme. Onda bi, ako bi puno radio, moda mogao priutiti

Hope lijep ivot. Raslo mu je uzbuenje dok je razmatrao tu
mogunost. Da, inilo se financijski izvedivo. Treba li to uiniti?
Da da, uinit e to. Zaprosit e Hope Brumbach!
Ali donijeti odluku da je zaprosi i zaprositi ju, to su dvije
razliite stvari. Kako je zavravao kolovoz i poinjao rujan, Bill je
pokuavao skupiti dovoljno hrabrosti da postavi pitanje. Zagledao
bi se u njene tamne oi i ozareno lice, i razmiljao: "O, ne bi li
zajedno bili sretni?" Ali svaki put kad bi pokuao pitati, usta bi
mu se osuila i knedla bi mu zapela u grlu, te ne bi mogao ni
gutati, a kamo li izgovoriti razumljivu reenicu. Svake noi kad je
bio s njom pokuao bi iznova, ali rijei su odbijale izai. Sam bi
sebi rekao: "Veeras u to uiniti! Nee proi ni deset minuta na
mom satu prije nego je pitam." Nije pomoglo, vrijeme je ipak
prolo i nije se mogao natjerati zaprositi ju.
Bill je satima beskrajno promiljao o svom problemu.
Ponekad bi se zaustavio u jarku gdje je radio, naslonio glavu na
lopatu i samo buljio u prazno dok je u glavi tragao za odgovorom.
Kako e joj ikad dati do znanja da je eli oeniti ako joj nema
hrabrosti to rei? Neko je vrijeme razmiljao o ideji da je njegov
prijatelj, George DeArk, pita umjesto njega. Ali to se nije inilo
dobrim. Hope bi ga moda u tom sluaju odbila. Kako e to onda
uiniti? Kako? Odjednom mu je sinula ideja. Tako je! Napisat e
joj pismo.
Te nedjelje naveer, Bill je bio budan s olovkom i papirom
do kasno u no, naporno je radio na svakoj reenici, sastavljajui i
prepravljajui, znojei se dok nije na dvodimenzionalni papir
prenio svoje osjeaje najbolje to je mogao. Nakon tog velikog
dostignua, njegova je poetna ideja bila osobno predati pismo
Hope. Tada je zamislio Hope kako tiho ita pismo dok on stoji
stisnutih paleva, grizui usne, toliko nervozan da bi se mogao
onesvijestiti. Ne, to nee ii. Odluio je pismo poslati potom.
Ako poalje u ponedjeljak, Hope e dobiti pismo u utorak tako da
Spetljana pronja
37
mu moe odgovoriti u srijedu naveer kad je bude vodio u crkvu.

To se tada inilo kao dobar plan.
U ponedjeljak ujutro je Bill polizao markicu, zalijepio je na
kuvertu i ubacio pismo u potanski sandui na putu za posao.
Kasnije tijekom tog dana, dok je kopao jarak, na pamet mu je pala
strana misao: to ako se njezina majka dokopa tog pisma?
Billovo se elo orosilo kapljicama znoja i koljena su mu toliko
klonula da se morao nasloniti na rub jarka. Pomislio je: "Ako
njena majka proita to pismo, gotov sam."
Bill se dobro slagao s Hopinim ocem, Charlijem, ali s njenom
je majkom bila druga pria. Dotjerana i utirkana, gospoa
Brumbach se ponosila visokim drutvenim poloajem. ivjela je
u prekrasnoj kui, nosila skupu odjeu, bila je lan velike
formalne crkve i nekolicine utjecajnih organizacija. Na Billa
Branhama je gledala kao na jo jednog ljakera definitivno ne
dovoljno otmjenog da oeni njenu ker. Sumnjiavo je gledala i
na Billova zadrta vjerska uvjerenja. Ako ona vidi to pismo,
vjerojatno e se snano usprotiviti. Moda e ak ii toliko daleko
da natjera Hope da prekine s njim. Bill je strahovao od te pomisli.
U srijedu uveer, Bill je parkirao iza Brumbachovog novog
sjajnog Buicka. Ostavio je otvorena vrata svog klimavog Forda u
sluaju da je gospoa Brumbach proitala pismo i da mora
pobjei od tamo.
Pokucao je. Otvorila je Hope: "Bok, Billy. to nee ui?"
"O, ne," pomislio je Bill, "dovest e me u prostoriju u kojoj
je tvoja majka i zatvoriti vrata. Onda u biti u gadnoj nevolji."
Malko se nasmijeio i rekao: "Hvala, Hope, ali toplo je. ekat u
tu na verandi dok se ne spremi."
"O, ui. Mama i tata te ele vidjeti."
Bill je pomislio: "O! Sve je gotovo." Nervozno je uao,
skinuo eir i stao kraj vrata, spreman na brzi bijeg.
Hope je rekla: "Odi u kuhinju gdje su mama i tata. Bit u
spremna za crkvu za nekoliko trenutaka."
38
Bill je otiao do vrata kuhinje. Hopini roditelji su sjedili za

kuhinjskim stolom. "Kako ste, gospodine Brumbach? Kako ste,
gospoo Brumbach?"
Charlie Brumbach je, srdano kao i uvijek, rekao: "Bok,
Billy. Ui i popij au ledenog aja."
"Ne, hvala. Nisam edan."
"Pa, hajde svejedno doi i sjedni."
Urota je bila sve dublja. Billovo je srce jako lupalo. "Ne,
hvala. Ostat u tu ako je to u redu. Ba je divno vrijeme."
Gospoa Brumbach je rekla: "Da, prekrasno vrijeme."
Njih troje je askalo o vremenu i drugim dogaajima dok
Hope nije sila. Bill je disao lake tek kad su Hope i on bili na
verandi, a iza njih zatvorena vrata.
"Billy, ba je lijepa veer, hajmo pjeice do crkve."
Novi val straha je preplavio Billa. Mislio je: "To je to. Rei
e mi da je gotovo. Trebao bih je dobro pogledati jer je to
vjerojatno posljednji put da sam s njom."
Ali na putu do crkve Hope nije spominjala pismo. Zbog toga
ga je tijekom cijele slube preplavila nervoza. Nije uo ni jednu
rije koju je dr. Davis rekao. Umjesto da slua, vrijeme je
provodio gledajui krajikom oka Hope i razmiljajui koliko bi
mu bilo mrsko izgubiti ju. Bila je zaista dobra djevojka. Te je
veeri blistala vie nego ikad. Nadao se da e nai nekoga tko e
biti dobar prema njoj. Zasluila je najbolje to ivot moe pruiti.
Kad su Bill i Hope izali iz crkve i krenuli kui, ve je bio
pao mrak. Na nonom nebu je etvrtina mjeseca bila poput lampe.
Svaki put kad bi izali iz sjene stabala, bijela bi mjeseeva
svjetlost naglasila kontrast Hopine tamne kose i oiju, i mekanih
bijelih obraza. U Billu je buktala ljubav i enja.
"Pa, Billy, da li ti se sviala sluba veeras?" oputeno je
pitala Hope.
Spetljana pronja
39
"O, pa bila je u redu." Billu se inilo kao da mu je eljust

ukoena tvrda i nepomina. Promatrao je Hopino lice i traio
gestu ili bilo koji drugi znak koji bi ga upozorio da je doao
trenutak kojeg se bojao. Svaki put kad bi pomakla usta kako bi
poela priati, Bill je bio siguran da je doao kraj. Ali umjesto
toga, ona bi iznijela jo jedan nevezan komentar kao da joj na
umu nije nita osim uivanje u babljem ljetu.
Budui da su se pribliavali njenoj kui, a ona jo uvijek nije
spomenula pismo, Bill je poeo sumnjati da ga uope nije dobila.
Moda je zapeo u potanskom sanduiu ili se izgubilo u
potanskom uredu. Neto mu se sigurno dogodilo. Da ga je Hope
proitala, sigurno bi ga ve spomenula. Bill se napokon pribrao i
njegov se jezik razvezao.
Sad su ve bili skoro pred njenom kuom. Za vrijeme
spontane stanke u razgovoru, Hope je rekla: "Billy, primila sam
tvoje pismo."
Billyja su proli trnci, stvorila mu se knedla u grlu i
zaustavila dovod zraka tako da je jedva disao. Snano ju je
progutao i uspio izmucati: "Jesi?"
Hope je rekla: "Aha," i nastavila hodati.
Billova je neizvjesnost postajala neizdrivom. Pomislio je:
"eno, reci neto prije nego se onesvijestim." Ali inilo se da se
Hope sviala njezina nedoreenost. Bill je pomislio: "Onda ja
moram neto rei, jer emo ubrzo biti pred njenom kuom."
Skupio je svu hrabrost i rekao: "Jesi li ga proitala?"
Odgovorila je: "Aha," i to je bilo to.
Bill je ludio od neizvjesnosti. "Da li ti se svidjelo?"
Na usnama joj se potkrao mali, nestaan osmjeh. "Pa, bilo je
u redu."
Bill je osjetio adrenalin. Prestao je hodati i okrenuo se prema
njoj. "Hope..."
"Bill, voljela bih se udati za tebe," rekla je. "Volim te."
40
Sljedeeg su se dana Bill i Hope odvezli do grada do

zlatarnice. Bill je platio osam dolara za par vjenanih prstena.
Zakaio je prsten za iglicu u svom depu da se ne izgubi. Tada je
njeno uzeo Hopin draestan prst u svoju uljevitu ruku i poeo
na njega stavljati zaruniki prsten.
Hope ga je zaustavila. "Billy, ne misli li da bi bilo lijepo da
prvo pita majku i tatu?"
Bill je osjetio kako mu je srce zastalo. Mislio je: "Eto nas
opet." Bojao se da bi se Hope mogla predomisliti ako se gospoa
Brumbach dovoljno odluno usprotivi. Jedva je, preko volje,
rekao: "Da. Pretpostavljam da bi." Tada se dosjetio. "Sluaj Hope,
nakon vjenanja emo sve dijeliti po pola, zar ne?"
"Tako je. Ja u odraditi svoj dio."
"I ja svoj. to kae na to da ponemo odmah ti pitaj svoju
majku, a ja u pitati tvog tatu?"
Hope je slegnula ramenima. "To mi se ini u redu."
"Moda bi trebala pustiti da ja prvo pitam tvog tatu," mudro
je predloio Bill. Htio je dobiti Charlijev pristanak prije nego
gospoa Brumbach sazna ita o tome. inilo mu se da tako ima
vie anse.
"Hoe li ga ubrzo pitati?"
"Uinit u to u nedjelju naveer."
Sljedeu nedjelju naveer, nakon to je Bill doveo Hope
natrag kui, njih dvoje su sjeli na pod dnevne sobe i sluali
gramofonsku plou Victrole. Charlie Brumbach je tipkao za
radnim stolom, a gospoa Brumbach je sjedila u udobnoj
Morrisovoj fotelji i heklala. Hope je mrko pogledala Billa i
klimnula glavom prema svom ocu. Bill je odmahnuo glavom i
klimnuo prema njenoj majci. Nije mogao sada pitati njenog oca,
ne dok je njena majka sjedila u sobi. To bi bilo kao da ih pita
oboje. Njena bi majka mogla izazvati neugodnosti i Bill ostati bez
iega.
Spetljana pronja
41
Bill je ustao. "Devet i pol je. Mislim da bih trebao krenuti."

Hope ga je otpratila do vrata drei ga za ruku. Rekao je laku no
i pokuao otii, ali ona mu nije pustila ruku.
Proaptala je: "Zar ga nee pitati?"
"Ne mogu ga pitati dok tamo sjedi tvoja majka."
"Onda u se ja vratiti unutra, a ti ga pozovi van."
To se Billu inilo smotano, ali nije imao pametniju ideju. "U
redu."
Hope se vratila natrag u dnevnu sobu. Bill je proistio grlo.
"Gospodine Brumbach, mogu li popriati s vama na nekoliko
trenutaka?"
Charlie je prestao tipkati i okrenuo se u svojoj stolici.
"Naravno, Bill, to eli?"
"Mislim, tu vani, na verandi."
Gospoa Brumbach je podigla pogled s vune i znatieljno
podigla obrve. Charlie je rekao: "Naravno." Otpratio je Billa do
verande i za sobom zatvorio vrata.
Bill se zagledao u mjesec koji je bio malo iznad drvea. "Ba
je lijepa veer, nije li?"
"Jest," sloio se Charlie.
"Bilo je jako toplo posljednjih par dana."
"Je."
Bill je mucao i traio prave rijei. "Znate... Uh... Pitao sam
se... Uh..."
"Moe je imati, Bill."
Osjetio je olakanje. Poelio je zagrliti gospodina
Brumbacha, ali se zaustavio samo na rukovanju. "Charlie, vi
znate da sam ja siromah. Ne mogu se brinuti o njoj tako dobro
kao vi. Zaraujem samo dvadeset centi na sat. Ali, Charlie, ona ne
bi mogla nai nikoga tko je voli vie nego ja. I skrbit u se za nju
dok mi ruke ne prokrvare od rada. Bit u joj vjeran i uinit u sve
to mogu da je usreim."
42
Charlie je stavio svoju veliku ruku na Billova ramena. "Billy,

znam da je voli i znam da ona voli tebe, s obzirom na to, radije
bih da je uzme ti nego netko tko e se prema njoj odnositi loe
bez obzira koliko novca imao. Osim toga, nije bitno to ima u
ivotu, bitno je koliko si zadovoljan s onim to ima."
"Hvala, Charlie. Zapamtit u to."
Bill nije nikada pitao Hope to je rekla njena majka kad ju je
ona pitala dovoljno je znati da im gospoa Brumbach nee
stajati na putu. Datum vjenanja je zakazan za lipanj sljedee
godine.
Poglavlje 16
Nalik imiu iz pakla
1933. 1934.
GRADNJA na parceli kod krianja Osme i Penn ulice je zavrena

krajem rujna 1933. godine. Iz ljubavi i potovanja prema svom
pastoru, zajednica je izglasala da se zgrada zove "Branhamov
ator". Nije izgledala poput tipine crkve. Nije imala crkveni
toranj, ni veliki kri, ni strmi krov niti kupolasti strop. Bila je to
jednostavna betonska zgrada s niskim krovom, fasadom i obinim
pravokutnim prozorima i vratima. Neki su se ljudi iz susjedstva
alili da vie slii na garau ili skladite nego na crkvu. Ali
Williamu Branhamu je bila prekrasna. Smjestio je svoju
propovjedaonicu tono na mjesto gdje je kleao kad ga je Gospod
nadahnuo da kupi tu parcelu zemlje. Ispred sluateljstva je
smjestio tri kria, jedan kod propovjedaonice i po jedan sa svake
strane, a bili su rasporeeni kao u viziji.
Cijeli je projekt kotao dvije tisue dolara, a banka im je
omoguila da dvadeset godina otplauju hipotekarni kredit. To je
bilo puno novca za siromanu zajednicu usred velike gospodarske
krize. Kako bi bio siguran da e Branhamov ator moi plaati
svoje mjesene obveze, Bill je odbio uzimati za vlastite ivotne
44
izdatke od desetka i dobrovoljnih priloga koje su ljudi davali, bilo

mu je drae da se novac uloi u zgradu.
Bill je zadrao svoj posao u javnoj slubi Indiane iako se
premjestio u drugi odjel. Bio je monter elektromree zaduen za
ophodnju visokonaponskih elektrinih dalekovoda koji su
prolazili kroz umska podruja. Na sreu, taj se posao jako dobro
preklapao s njegovim lugarskim obvezama, pa je mogao raditi
dva posla u isto vrijeme, jer jo uvijek nije bio plaen za posao
lugara.
Jedan od naina na koji je Bill smanjio troak izgradnje
Branhamovog atora bio je ne izgraditi pod, ve na podu ostaviti
zemlju. Kad bi se vani smrznula zemlja, smrznuo bi se i pod u
atoru. Jednom je prije jedne slube srijedom naveer Bill doao
ranije i upalio dvije pei kako bi ugrijao crkvu prije nego doe
zajednica. Ljudi su ulazili u crkvu po smrznutom tlu. Ali se do
zavretka slube pod pretvorio u blato. Bake i njihove unuke su
propadale do glenjeva u blato dok su pokuavali izai. Iako su se
tome poslije smijali, ipak su pod prekrili piljevinom da se to ne bi
ponovilo.
Bill se objeruke prihvatio dunosti pastora, izdrljivou i
upornou mladia koji je napokon otkrio svoju strast. Osim
obavljanja oekivanih dunosti kao to su propovijedanje,
savjetovanje i molitva za bolesne, vodio je i pjevanje, plaao
raune i istio pepeo iz pei za sve to je trebalo napraviti Bill je
volontirao svoje vrijeme.
Biti mlad pastor, uz to to je bio mlad kranin, ispunilo je
Billove dane iskustvima uenja neka su bila oekivana, a neka
posve neobina. Kad se jedne subote naveer vraao kui
automobilom, Bill je svjetlima svog automobila osvijetlio pijanca
koji se gegao po cesti. To je bio Wayne Bledsoe, mladi koji je
bio prijatelj Billovog brata Edwarda. Jo uvijek je na snazi bila
prohibicija, pa je Bill stavio Waynea u automobil i povezao ga sa
sobom kui prije nego zavri u zatvoru. Pomogao je Wayneu da
Nalik imiu iz pakla
45
ue u kuu, stavio ga u svoj krevet i zatim pripremio sebi za lei

na kauu.
"Wayne, zar te nije sram?" izgrdio ga je Bill.
"Nem... Billy... Nem... Nemoj to govoriti, Billy."
"Opijanje nije rjeenje. Ubit e te prije tvog vremena. Trebao
bi uiniti ovo: predati ivot Isusu. To e ti produljiti vrijeme u
vjenost."
"A, Billy."
Bill je poloio ruke na Wayneovo elo. "Pomolit u se za
tebe, Wayne."
Vani se parkirao taksi. Zalupila su vrata taksija i Bill je uo
kako netko tri po ploniku. Neka je ena fanatino lupala po
vratima, viui: "Brate Bill! Brate Bill!"
Bill je pomislio: "Ajme, mora da netko umire." Upalio je
svjetla, obukao se i otrao prema vratima.
Na vratima je stajala osamnaestogodinja Nellie Sanders.
Lice joj je bilo blijedo, a oi crvene i natekle.
"Ui, Nellie."
Nellie je ula. "O, Billy, gotova sam. Gotova sam."
"to nije u redu, Nellie? Jesi li dobila srani udar?"
"Ne, brate Bill. Hodala sam ulicom Spring i, zaista, brate Bill,
nisam mislila zlo."
Bill se predomiljao, pitajui se to napraviti s ovom
histerinom djevojkom. "Pa, smiri se, sestro. Priaj mi o tome."
Nellie je i sama bila nova kranka, jedna od Billovih
obraenika sa skupova u atoru u lipnju. Prije nego li se obratila,
bila je jedna od najboljih plesaica u gradu, a njezin je plesni
partner, Lee Horn, jo uvijek imao trofeje da to potvrdi.
Nellie je duboko udahnula da bi se smirila. Pokuala je
govoriti sporo i razgovijetno, ali njene su rijei izlazile sve bre i
bre i na kraju su postale jedva razumljive. "Hodala sam pokraj
dvorane Redman's Hall i ula sam plesnu glazbu. Zaustavila sam
46
se na trenutak posluati. Glazba se inila sve boljom i boljom.

Rekla sam: 'Gospode, zna da Te volim, ali se vrlo dobro sjeam
trenutaka kad smo Lee i ja osvajali sve one trofeje i nagrade.
Mogla bih se popeti stepenicama i svjedoiti nekim ljudima.'
Tako sam se popela i prije nego sam toga bila svjesna, bila sam na
plesnom podiju u naruju nekog mladia. O, Billy, jesam li sada
zauvijek izgubljena? Ne elim zavriti poput Margie."
Billy se sjetio Margie W-, djevojke u oskudnom kupaem
kostimu koja je, na dan kad je krstio obraenike poslije skupova
probuenja u lipnju, odbila izii iz svog amca nakon to ju je
zamolio da ode. Kad se s neba spustila ona tajanstvena zvijezda,
Margie se onesvijestila. Kasnije se propila. Prilikom jedne
tunjave u baru udarena je po licu razbijenom bocom od ega su
joj ostali veliki oiljci. Zadnje to je Bill uo o njoj bilo je da je
smjetena u umobolnu ustanovu.
Nellie je bila toliko uznemirena da se sva tresla. Bill ju je
pokuao utjeiti. "Ne, sestro, nisi izgubljena. Ali si pogrijeila kad
si se na trenutak zaustavila posluati glas avola koji te pozivao
na ono to si inila prije nego si srela Isusa. Ja nisam dugo
kranin, ali ve znam da je najvea bitka ikada voena u
ljudskom umu. To je bitka izmeu vjere i sumnje. Hoe li
vjerovati Boju Rije ili e sumnjati u Nju? Mora sama
izabrati."
"O, Billy, ja elim izabrati vjeru u Isusa."
Wayne Bledsoe se pomalo otrijeznio i znatieljno promatrao
sjedei na krevetu.
"Ne znam mnogo o Bibliji," rekao je Bill, "ali vjerujem da je
Isus rekao ovo: 'U Moje e ime izgonit zle duhove.'" 18 Stavio je
ruku na Nellieno rame i pomolio se: "Zli duhu, ne znam tko si, ali
ovo je moja sestra i nema je pravo drati. Morat e sada izii iz
nje. uje li me?"
18
Marko 16, 17
Nalik imiu iz pakla
47
Vanjska su se vrata poela sama od sebe brzo otvarati i

zatvarati bang, bang, bang, bum.
Nelline su se oi irom otvorile. "Billy, pogledaj tamo. to se
dogaa?"
Billy je bio jednako tako iznenaen. "Ne znam." Pogledao je
natrag u Nellie i pomolio se: "Napusti ju, Sotono, u Isusovo Ime,
izii iz nje."
im je Bill spomenuo Isusovo Ime, tamna se utvara, nalik
divovskom imiu s dugom kosom koja mu je visjela s krila i
nogu, dignula iza Nellie Sanders. Zareala je dubokim glasom:
"Rrrrrr," i krenula na Billa koji je povikao: "Krvi Isusova, zatiti
me!" Demon je promijenio smjer i odletio prema krevetu gdje je
sjedio Wayne. Napravio je jedan krug i zatim nestao u krevetu.
Izbezumljen i u potpunosti otrijenjen, Wayne je vrisnuo, bacio
pokrivae i otrao u susjednu prostoriju.
Bill je odvezao Nellie kui. Kad se vratio, s majkom je
rastavio krevet i istresli su plahte. Nije bilo niega.
Zabrinut, Bill je spomenuo ovaj sluaj nekolicini
propovjednika. Svaki mu je od njih rekao, u osnovi, isto: "Billy
Branhame, dani istjerivanja zlih duhova su proli. Osim toga,
ovjek ionako ne moe vidjeti demona. Mora da je to bila tvoja
mata." Bill je to moda mogao pripisati svojoj mati, ali su i
Wayne i Nellie vidjeli onu utvaru. Je li to bio demon koji mu je
neprestano dodijavao? Je li ga slijedio? Je li cijelo vrijeme bio
pored njega? Je li on odgovoran za sve udne stvari u njegovom
ivotu, ukljuujui i vizije? Neprestano su ga muile takve misli,
Bill se pitao zato je njegov ivot toliko drukiji od ivota drugih
propovjednika koje je poznavao.
Poglavlje 17
Brak pun nade
1934. 1935.
WILLIAM MARRION BRANHAM je oenio Ameliju Hope

Brumbach u petak, 22. lipnja 1934. godine. Bill je imao dvadeset
i pet, a Hope skoro dvadeset i jednu godinu. Unajmili su malu
kuu na adresi Ulica Graham 434, nedaleko Branhamovog atora.
Kua je imala samo dvije prostorije. Jednu su stranu koristili kao
spavau sobu i dnevni boravak, a druga je strana bila kuhinja.
Kua nije imala vodu. Hope je morala donositi vodu s javne
slavine iz susjednog kvarta. Sve u svemu, to i nije bila neka kua,
ali za etiri dolara mjeseno bila je ono to su si mogli priutiti.
Mladenci su zapoeli svoj brani ivot s vrlo malo stvari. Bill
je imao jedan stari koni kau i automobil Ford. Billova majka im
je dala mali eljezni krevet. Netko drugi im je dao stari krevet na
sklapanje. Bill je kupio na otpadu polovan tednjak za sedamdeset
i pet centi i zatim platio 1,25 dolara za ugradnju novih vrata na
penici.
Hope je radila u tvornici Fine's Shirt kako bi pripomogla
zaraditi dovoljno novca da kupe jo neto namjetaja. Nakon
nekog vremena, utedjeli su dovoljno novca da u Searsu kupe
Brak pun nade
49
neobojan stol i stolice. Bill ih je obojio u uto s velikom zelenom

djetelinom na stolu i sjeditu svake stolice, jer ga je Hope uvijek
zezala da je Irac. Set za doruak je znatno popravio njihov dom.
Ali tvrde drvene stolice nisu bile udobne. Bill bi bio jako umoran
jer je danom radio dva posla, a naveer bi obavljao svoje dunosti
pastora. Poelio se moi naveer uvaliti u mekanu fotelju, dignuti
noge i odmarati se dok ita Bibliju.
Budui da je Hope radila, Bill je mislio da bi si moda ipak
mogli priutiti udoban komad namjetaja. Njih su se dvoje
zajedno odvezli preko rijeke u Louisville kupiti fotelju s udobnim
jastucima. Pronali su je kod Morrisa po cijeni od samo 16,98
dolara. To se nije inilo toliko puno. Oduevljen doivljenim, Bill
je prodavau dao tri dolara kao predujam i odvezao se kui s tom
prekrasnom, zelenom Morrisovom foteljom. Smjestili su je u kut
spavae sobe. Bill se zavalio u tu fotelju mekanu kao barun, a
plua mu je ispunio osvjeavajui miris nove tkanine. Mogao se
sjetiti samo jedne rijei kojom bi opisao taj doivljaj: nebesko.
Ta je Morrisova fotelja bila daleko najvei luksuz koji je Bill
do tad posjedovao. Nakon cjelodnevne ophodnje dalekovoda i
propovijedanja po gradu do kasno naveer, zavalio je svoje
umorno tijelo u oputajue jastuke Morrisove fotelje. Tijekom
sljedeeg mjeseca Bill je esto zaspao u svojoj fotelji s otvorenom
Biblijom na krilu. Hope bi ga ljubazno nagovorila da se ustane
kako bi ga mogla staviti na spavanje.
Ali je kupnja te fotelje uskoro stvorila problem kojeg Bill nije
predvidio. Prema uvjetima ugovora, svoj je dug trebao otplaivati
po jedan dolar tjedno. Pokazalo se da je to novac koji je trebao za
druge stvari. Kako su prolazili tjedni, otplaivanje kredita je sve
vie i vie ugroavalo njegov nesiguran budet. Sedmog tjedna,
Bill je prvi put propustio platiti novac za kredit. Jednostavno nije
imao novaca. Bill se ispriao i tekog srca predloio da dou uzeti
fotelju.
50
Nekoliko dana kasnije, kad se Bill vratio kui s posla, kuhinja

je mirisala po upravo ispeenoj piti od vianja, a ona mu je bila
omiljena. Nakon veere je pojeo dva komada pite, zaprljavi lice
sirupom od vinje. Zezao je Hope: "Zato si mi veeras tako
dobra?"
Ona se osmjehnula kao da neto skriva. "Bill, rekla sam
djeaku iz susjedstva da danas popodne iskopa nekoliko crvia.
to kae na to da odemo na rijeku i malo pecamo?"
To se Billu inilo udnim jer Hope i nije ba neto voljela
pecanje. "Hajmo prvo otii u susjednu sobu i sjesti da mi se
slegne ova pita od vianja."
"Ne, Bill, hajmo odmah na pecanje." Njene su rijei zvuale
gotovo kao preklinjanje.
"Draga, to se dogodilo danas?"
Hope je rekla: "Nita." Ali su joj na oi navrle suze.
Bill je osjetio problem, pa je rekao: "Hajmo prvo u drugu
sobu." Kad se njeno lice rastuilo, Bill je znao da je bio u pravu.
Zagrlio ju je i zajedno su proli kroz vrata. Vie nije bilo
Morrisove fotelje.
Hope je naslonila glavu na Billova prsa i plakala: "O, Bill,
pokuala sam je zadrati. Zaista sam pokuala."
Bill ju je lagano stisnuo: "Znam, ljubavi. Nisi ti kriva. Nismo
nita mogli uiniti. Ali jednog e dana biti drukije. Jednog e
dana Bog omoguiti i imat emo lijepu fotelju."
Ona je odmaknula glavu da vidi umirujue oi svoga mua.
"Nadam se, Bill."
UNATO neizbjenim tekoama siromatva, Bill i Hope

Branham su zajedno bili jako sretni. Cijenili su jedno drugo i
njihova je bezgranina ljubav preskakala prepreke na njihovom
putu. U prosincu 1934., Hope je zatrudnjela. Oboje su bili
Brak pun nade
51
oduevljeni pomilju da e imati dijete. Bill je bio irskog

porijekla, a Hope njemakog, pa ju je Bill zezao: "Ako je muko,
nazvat emo ga Heinrick Michael."
Hope je uzdahnula: "O, Bill, to zvui uasno."
Hope je rodila 13. rujna 1935. Bio je to teak porod i skoro je
umrla. Bill je neprestano hodao amo tamo po ekaonici u
bolnici. U tri sata popodne je zaplakalo dijete. Bill je u isti
trenutak povikao: "Hvala Ti, Gospode! Muko je i zvat e se Billy
Paul."
Nakon nekoliko trenutaka iz raaonice izaao je lijenik.
Rekao je s osmjehom: "Branhame, mogao bih ti naplatiti linoleum
koji si izlizao, ali isplatilo bi ti se. Dobio si sina."
Nakon to je Bill provjerio je li mu ena u redu, nije mogao
ne naaliti se. "Draga, predomislio sam se. Mislim da ga ne bi
trebali nazvati Heinrick Michael. Budui da je roen na petak
trinaesti, mislim da bi ga trebali nazvati Baksuz."
Ona se nasmijala. "Ali Bill, ja sam ga htjela nazvati po
njegovom ocu."
"Onda emo ga nazvati po njegovom ocu i po velikom
apostolu, svetom Pavlu. Nazvat emo ga Billy Paul."
U RUJNU 1935., novine su objavile da je Mussolini izvrio

invaziju na Etiopiju. Italija se, sa svojim modernim orujem,
obruila na tu zaostalu zemlju i ubrzo slomila sav etiopski otpor.
Europa je izrazila svoje nezadovoljstvo zbog tog iznenadnog
napada tako da je odmah Italiji uvela ekonomske sankcije.
Bill je s velikim zanimanjem itao novine. Nije razumio koja
mu je nepoznata sila dopustila vidjeti budunost, ali to god da je
ona bila, ono to je vidio uvijek se dogodilo. Ponovno se pitao
kako takav dar moe doi od avola, kao to su to tvrdili njegovi
prijatelji propovjednici. Osjeao se jako zbunjeno.
52
Jedne nedjelje nakon slube, Bill je nauo kako Walt

Johnsons govori: "Trebali ste sino uti one svete valjae"
Bill se ukljuio u razgovor: "O emu ti to, brate Walt?"
Walt je zbog probave vakao komad osuene kore od
narane. "Pentekostalci, Billy. Nikad nisi vidio neto takvo,
skakali su gore dolje i valjali se po podu. Kau da nisi spaen
ako ne brblja u nekom stranom jeziku."
"Gdje je to?"
"Imaju skupove u atoru s druge strane Louisvillea. Skupina
se naziva Davidovom kuom i te skupove nazivaju kolom
proroka. Crnci, naravno."
"O, sad mi je jasno," rekao je Bill znajui kako su neki crnci
fanatino izraavali svoju vjeru.
"Bilo je tamo i mnogo bijelaca."
"Zaista? Jesu li i oni radili te stvari?"
"Da, i oni su to radili."
"To je smijeno. I ljudi se zapletu u neto takvo." Bill je
odmahnuo glavom. "A valjda toga mora biti."
Ali su te glasine pobudile Billyjevu znatielju i on se u
ponedjeljak naveer odvezao preko rijeke u Louisville kako bi
provjerio. Iako nije vidio nikoga da se valja po podu, to je
mnotvo zaista bilo neime oduevljeno i inilo se da imaju neke
udne doktrine.
Za vrijeme slube udan srednjovjeni ovjek ustao je
svjedoiti. Billa je podsjeao na proroka Starog zavjeta sa sijedom
kosom do ramena i kovravom bradom koja mu je padala na prsa.
Njegovo je svjedoanstvo bilo zapanjujue koliko i njegov izgled.
Predstavio se kao John Ryan iz Dowagiaca iz Michigana. Rekao
je da mu je Gospod rekao da doe u Louisville u Kentuckyju i da
svjedoi na skupovima. Govorio je o Bojoj sili, vatri pentekosta i
krtenju Duhom Svetim. Njegovo je svjedoanstvo nosilo toliku
Brak pun nade
53
energiju i uvjerljivost da je Bill odluio upoznati tog neobinog

ovjeka.
Nakon skupa su dugo razgovarali. John Ryan mu je rekao da
je kao mladi bio akrobat u cirkusu. Godinama je pripadao
Katolikoj crkvi, ali je, nakon to je predao ivot Isusu Kristu,
postao pentekostalac, te je sada putovao kamo ga je Gospod
vodio, svjedoei o Bojoj sili gdje god je doao.
Bill mu je ispriao o sedmodijelnoj viziji koju je vidio u
lipnju 1933. Kad je John Ryan uo da su neki dijelovi predvidjeli
Mussolinijevu invaziju na Etiopiju, jedva je uspio suzdrati svoj
entuzijazam i pitao je mogu li kasnije popriati vie o tome. To je
Billu odgovaralo, pa je pozvao starijeg mukarca svojoj kui da
prenoi.
Ujutro su dugo sjedili za kuhinjskim stolom dok je Bill priao
o nekima svojim tajanstvenim iskustvima. Osjeao se ugodnije
dok je priao s ovim strancem nego kad je priao s
propovjednicima koje je poznavao godinama.
John Ryan je ohrabrio Billa da dobro prati vizije i rekao da
mu to moda govori Bog. Tada je poeo govoriti o neemu
zvanom "pentekostalno iskustvo" za to je tvrdio da je Boja
dinamina i iva sila u ivotu krana. Bill nije razumio to to
znai. ovjek je koristio nepoznate pojmove poput "krtenja
Duhom Svetim", "govorenje u jezicima", te "tumaenje jezika".
Ali jedna je stvar bila jasna: John Ryan je definitivno vjerovao u
ono to je govorio. Bio je vrlo ivahan dok je priao. Odjednom je
dignuo ruke i poeo govoriti na nekom nerazumljivom jeziku.
Stao je na par trenutaka, a zatim je hodao oko stola, te poloio
ruke na Billova ramena i rekao: "Brate Billy, ovo je tumaenje.
Sada si samo mladi. U tebi jo uvijek ima mnogo mladosti. Ali
to e se jednog dana smiriti i svemogui e te Bog upotrijebiti da
pokrene narode."
Poglavlje 18
Pogreka nakon Mishawake
1936.
TIJEKOM SLJEDEIH est mjeseci, William Branham je

nekoliko puta pozvao Johna Ryana kod sebe kui i tako ga je
bolje upoznao. Iako ga je smetala Ryanova navika govorenja u
jezicima, Bill je zaista potivao njegov kranski ivot. John Ryan
je bio jako ponizan i predan molitvi i vodstvu Gospoda.
John Ryan je ivio u Dowagiacu u Michiganu, malom gradu
oko 300 km sjeverno od Jeffersonvillea, malo nakon granice s
Indianom. Pozvao je Billa da ga posjeti, mamei ga priama o
izvrsnom ribolovu na oblinjem jezeru Papaw.
Billu je to bilo primamljivo. Iako godinama nije imao
godinji odmor, zabrinjavao ga je troak tog puta. Hope je
utedjela osam dolara od plae u tvornici odjee. Kako opravdati
troenje teko zaraene uteevine svoje supruge za godinji kad
su trebali toliko drugih stvari? Hope je imala drugaiju ideju.
Budui da je ona utedjela novac od svoje plae, smatrala je da
ima pravo sudjelovati u odluci kako ga potroiti a eljela je da
njezin suprug iskoristi taj novac za odmor. Bill se sloio i poelio
da ona poe s njim. Ali Hope je odbila rekavi da bi radije ostala
55
kui i brinula se za devetomjesenog Billyja Paula. Osim toga,

ve je bila tri mjeseca trudna s njihovim drugim djetetom. esto
se ujutro osjeala umorno i tromo, pa je mislila da i tako ne bi
uivala u godinjem odmoru.
Tako je Bill u lipnju 1936. natoio gorivo u njegov Ford
Model-T i uputio se sjeverno na odmor. Kad je doao do
Dowagiaca u Michiganu, gospoa Ryan ga je udobno smjestila.
Na Billovo iznenaenje, nije bilo Johna Ryana. Gospoa Ryan je
objasnila: "Gospod ga je pozvao da ode dolje, negdje kraj
Indianapolisa."
Bill je pogledao malu kolibu s dvije prostorije. Kuhinjski
ormarii nisu imali vrata i mogao je vidjeti da su prazni. "Mislite
mi rei da ste dopustili da taj ovjek ode tek tako i ostavi vas bez
iega za jesti u kui?"
"O! Ali, brate Bill, on je Boji sluga," rekla je.
Bill je pomislio: "Pa, neka te Bog blagoslovi, sestro. Ako ti
toliko potuje svog mua, neu ga ni ja kritizirati."
"Nakon cjelodnevnog pecanja na jezeru Papaw, Bill je donio
svoj ulov u kuu gospoe Ryan. Kako ona nije imala ni masti da
popri ribu, Bill je otiao u grad i donio joj neke namirnice.
U subotu ujutro, Bill je krenuo natrag kui. Prolazei kroz
gradi Mishawaka u Indiani, opazio je automobil koji je s bone
strane imao veliki natpis: "SAMO ISUS". Bill je pomislio: "to to
znai?" Zatim je vidio jo jedan automobil s natpisom "SAMO
ISUS", a zatim jo jedan i ponovno jo jedan. Izgledalo je da je taj
natpis posvuda, zalijepljen na Cadillace, Buicke, Forde, ak i na
bicikle. Znatieljan, Bill je pratio jedan automobil s tim natpisom
koji ga je odveo do velike crkvene zgrade na kraju grada. Prilazne
ulice i nekoliko praznih parcela su bile prepune parkiranih
automobila, a veina ih je imala isti zanimljivi natpis: "SAMO
ISUS". Dok je Bill vozio pored crkve uo je pjevanje koje je
dopiralo kroz otvorene prozore. Pjevanje zajednice je bilo
popraeno pokojim kliktanjem i vikanjem. Zvualo je kao ista
56
vrsta slube proslavljanja koju je Bill vidio u Louisvilleu kad je

posjetio grupu zvanu Davidova kua. Pomislio je: "Recimo, ovdje
u vidjeti to su sveti valjai."
Nakon to je parkirao automobil, uao je unutra. U crkvi je
bilo najmanje dvije tisue ljudi: i crnih i bijelih. Bill je morao
stajati iza i gledati iznad glava ljudi da vidi to se dogaa. Negdje
naprijed je svirao klavir. Ljudi su pljeskali i pjevali s
oduevljenjem: "Jedan od njih, jedan od njih, tako sam sretan to
mogu rei da sam jedan od njih" ene su kliktale, od ega se
Bill najeio. Tada je netko poeo plesati to je vie moga u
prolazu izmeu klupa. Uskoro su mu se pridruili drugi. Cijelo se
to mnotvo njihalo i poskakivalo u ritmu glazbe.
Isprva je Bill pomislio: "O! U! Kakvo ponaanje u crkvi! to
je tim ljudima?" Ali to je dulje tamo stajao, osjeao se sve bolje.
Poeo je razmiljati: "Tim ljudima nije nita. Nisu ludi, samo su
oduevljeni."
Kad je poelo propovijedanje, Bill je shvatio da je to
pentekostalna nacionalna konvencija. Morali su je odrati na
Sjeveru, jer je na Jugu i dalje prevladavala rasna segregacija.
Mladi je propovjednik govorio o krtenju Duhom Svetim i
tijekom govora upirao prstom. Billu se inilo kao da pokazuje
prstom ravno prema njemu. Propovjednik je svako malo
spominjao citate kao to su Djela apostolska 2, 4: "Svi se oni
napunie Duha Svetoga, te poee govoriti tuim jezicima, kako
ih je ve Duh nadahnjivao da govore," Djela apostolska 2, 38:
"Pokajte se i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za
oprotenje grijeha i primit ete dar Duha Svetoga," i Djela
apostolska 10, 44 i 46: "Dok je Petar jo govorio te rijei, sie
Duh Sveti na sve koji sluahu rije ue ih gdje govore jezicima
i slave Boga."
"To je dio Biblije," pomislio je Bill, "samo nikad do sad to
nisam tako vidio. Moda u ovome ipak ima neeg." to je due
sluao, sve mu se vie svialo ono to je uo. Kad je sluba
57
zavrila, mislio je: "Jedna je stvar sigurna kad su u pitanju ovi

ljudi: ne srame se svoje vjere. Mislim da u veeras opet doi."
Bill je zaista htio ostati i saznati to je zapravo "krtenje
Duhom Svetim", pa je otiao do svog automobila pobrojati koliko
mu je novaca ostalo. Imao je jo 1,75 dolara. Budui da je znao
koliko e mu trebati benzina da doe kui, izraunao je da mu
ostaje samo dvadeset centi. To nije bilo dovoljno za prenoiti u
motelskoj sobi, ali mogao se snai tako da spava u kukuruznom
polju. Odvezao se u grad i kupio vreicu peciva za pet centi
mislei da to moe jesti dva dana. Pojeo je jedno pecivo, ostale
stavio na stranje sjedalo, a zatim se odvezao u crkvu na veernji
sastanak.
Prije nego to je sluba poela, jedan se ovjek popeo na binu
i rekao: "Veeras elimo da svi propovjednici, bez obzira na
denominaciju, dou sjesti na binu." Prema bini je krenulo preko
dvjesto propovjednika i Bill je bio meu njima. Sjeli su na stolice
iza propovjedaonice okrenuti prema sluateljstvu. Nakon to su
svi sjeli, ovjek za propovjedaonicom je rekao: "Nemamo
vremena da svi vi propovjednici propovijedate, pa molimo da
svaki od vas doe do propovjedaonice i kae tko je i od kuda
dolazi."
Mikrofon je visio na ici s plafona, oko metar iznad
propovjedaonice. Bill nikad prije nije vidio mikrofon. Znatieljno
ga je gledao dok je prolazio i rekao: "William Branham,
evangelist, Jeffersonville, Indiana."
Te je veeri Bill vidio neobine i zanimljive stvari koje e
pamtiti do kraja ivota. Dva su ovjeka stajala u sluateljstvu i
inilo se da ih Bog koristi na poseban nain. Primijetio ih je i
prije tog poslijepodneva, a i sad su opet radili istu stvar. Jedan bi
se ustao i govorio tuim jezikom brzo poput mitraljeza, a zatim bi
drugi ovjek ustao i tumaio na engleskom jeziku ono to je prvi
rekao na tuem jeziku. Nakon nekog vremena bi to ponovili, ali
58
obrnuto. Divei se kako su ta dva ovjeka duhovna, Bill je

odluio s njima porazgovarati prije nego sutra krene kui.
Kad je dolo vrijeme za propovijedanje, do bine je dohramao
jedan stari crnac. Nosio je dugaak crni kaput s ljubiastom
kragnom. Bio je sijed, elav na tjemenu. Izgledao je slabano i
krhko i Bill se pitao: "Nee valjda staviti tog jadnog malog
staria da propovijeda, zar ne?"
Ali dogodilo se upravo to. Stari gospodin je doao do
mikrofona i rekao: "Draga djeco, veeras u itati tekst iz Joba
38, 4 7."
Otvorio je svoju Bibliju i proitao: "Gdje si bio kad zemlju
utemeljih? ... Kad su zajedno pjevale jutarnje zvijezde i sinovi
Boji kliktali od radosti?" Krenuvi od tu, ovaj se stari
propovjednik vratio deset milijuna godina unatrag kako bi opisao
to se dogaalo na nebu dok je zemlja bila samo misao u Bojem
umu. Zatim je iao kroz vrijeme, kroz razdoblja, postepeno sve do
milenija i u novo nebo i novu zemlju. Do tad je ve bio toliko
sretan da je vikao: "Slava Bogu! Mislite li da imam neku novu
religiju? Brate, ja samo imam novi sluaj stare religije! Ju-hu!"
Skakao je u zrak, lupao petama i vikao: "Haleluja! Meni ovdje
nema dovoljno prostora za propovijedanje." Skoio je s bine,
okretno poput djeteta.
Bill je bio zapanjen. Pomislio je: "Ako krtenje Duhom
Svetim potakne jednog starca da se tako ponaa, to e tek uiniti
meni?"
Nakon crkve, Bill se zaustavio kod jednog hidranta popiti
vode. Pojeo je neto svog peciva, odvezao se izvan grada i
parkirao u polju kukuruza. Pokuao je ispeglati hlae svog odijela
jer su bile jako zguvane. Stavio ih je na prednje sjedalo svog
Forda, i na njih stavio stranje sjedalo nadajui se da e ih do
jutra teina sjedala ispeglati. Tada je legao na travu ispod vinje i
pomolio se: "Gospode, na to sam ja to naiao? Je li to ono to je
John Ryan nazvao "pentekostalnim iskustvom"? Gospode,
59
pomozi mi da saznam o emu se tu radi. Nikad u svom ivotu

nisam vidio toliko religiozne ljude. Ne znam to oni zapravo
imaju, ali osjeam da je to ono to trai moje gladno srce. Boe,
nekako dopusti da me oni prihvate."
Neto nakon ponoi, smotao je svoju majicu i iskoristio je za
jastuk, te zaspao.
Ujutro je Bill pogledao svoje hlae. Nisu bile puno bolje,
iako su i dalje izgledale bolje od drugih hlaa koje je imao.
Meutim, majica mu je bila zguvana. Bill je bio nauen kao
baptist ii u kuu Boju odjeven uvijek u najbolju odjeu koju je
imao. Pitao se moe li se natjerati da ode u crkvu u tim hlaama i
u obinoj bijeloj kratkoj majici. Tada je pomislio: "Zato ne?
Ovdje me nitko ne poznaje. Bit e to u redu."
U crkvu je doao ranije. Crkva je bila prepuna ljudi. S jedne
njegove strane je sjedio crnac, a s druge bjelkinja. Nakon
pjesama, do mikrofona je doao jedan ovjek i rekao: "Sino je
najmlai propovjednik kojeg smo imali na bini bio evangelist,
William Branham iz Jeffersonvillea u Indiani. elimo da izae i
propovijeda ovog jutra."
Bill je teko povjerovao to je uo. Pogledao je svoju otrcanu
odjeu i podsvjesno se malo sagnuo na svojoj stolici.
ovjek je ponovio: "Zna li itko gdje je William Branham,
evangelist iz Jeffersonvillea? Bio je na bini sino. elimo da
propovijeda ovog jutra."
Bill se sagnu jo nie na svojoj stolici. Crnac kraj njega se
nagnuo i rekao: "Hej, poznaje li ga?"
Nije htio lagati ovjeku, pa je Bill apnuo: "Da, poznam ga."
"Je li on tu?"
"Aaa da, on je ovdje, ali..."
"Onda odi po njega."
To je Billa dovelo u neugodan poloaj. "Pa, uh, uj, brate,
rei u ti, to sam ja."
60
Crnac se nasmijeio i klimnuo. "I inilo mi se da si ti kad si

se zbog neega saginjao. Pa popni se tamo i propovijedaj."
"Ne, ne mogu otii tamo s ovim na sebi." Bill je pokazao na
svoju staru bijelu majicu.
"Njih nije briga to ima na sebi. Idi gore."
"Ne, gospodine. Zaista ne mogu."
Mikrofon je ponovio: "Je li netko pronaao Williama
Branhama?"
Crnac je dignuo ruku i svojim prstom upro u Billa, te
povikao: "Ovdje je! Ovdje je!"
Bill se polako ustao. Svaki pogled u prostoriji bio je uprt u
njega. Njegovo se lice toliko zacrvenilo da se inilo kao da mu ui
gore. S Biblijom pod rukom, doao je do sredine prolaza meu
klupama i popeo se na binu. Ustraeno je doao do
propovjedaonice. Bio je nervozan zbog svih tih ljudi, zbog svoje
odjee, pa ak i zbog ovog inovativnog mikrofona. Ali najvie od
svega, bio je nervozan jer nije imao nikakvu ideju o emu
propovijedati.
Stoga je samo poeo govoriti: "Dakle, ljudi, ne znam ba
mnogo o nainu na koji svi vi propovijedate. Ja sam samo iao
cestom i" Stavio je Bibliju okomito na propovjedaonicu i pustio
da se stranice same otvore. Dok je priao, pogledao je prvi stih na
stranici. Bio je to Luka 16, 23: "U paklu podie oi, usred
stranih muka I povika" Bill je odmah prepoznao priu o
bogatau koji je zanemarivao prosjaka Lazara. Zatim je bogata
umro i otiao u pakao.
Bill je sada imao propovijed. Proitao je sluateljstvu tu
priu, a zatim je propovijedao: "Tamo, u paklu sjedi bogata.
Zato je bio u tako stranim mukama? Vidio je da tamo nema
cvijea, pa je plakao. Vidio je da tamo nema djece, pa je plakao.
Vidio je da tamo nema pjesme, pa je plakao" Bill je tako
nastavio prikazujui tragediju na kraju jednog ivota koji je
odbacio Evanelje. Kako je prolazilo vrijeme, pentekostalci su
61
sve vie ulazili u njegovu temu, dok nisu bili prepuni emocija.
"Tamo nije bilo mira, pa je plakao. Tamo nije bilo ljubavi, pa je
plakao. Tamo nije bilo krana, pa je plakao. Tamo nije bilo
Boga, pa je plakao." Na kraju je Bill poeo plakati.
Ljudi su se digli na noge i vikali, molili Boga za milost. I od
tad se Bill vie ne sjea tog skupa izgubivi se u emocionalnom
vrtlogu ljudi. Sljedee ega se sjeao bilo je da je stajao u
dvoritu crkve. Priao mu je velik, krupan ovjek i rekao: "Kae
da si evangelist?"
"Da, gospodine."
"Ja sam Elder Johnson iz Teksasa. to misli o tome da doe
u Teksas i odri probuenje?"
Bill je pogledao ovjekove izme s visokim petama i veliki
kaubojski eir. "Jeste li vi propovjednik?"
"Naravno da jesam."
Tada mu je priao malo manji ovjek, obuen u karirane
kratke hlae onakve kakve su nosili igrai golfa. "Ja sam
propovjednik Smith iz Miamija u Floridi. Imam crkvu od petsto
ljudi. I ja bih volio da doe i odri probuenje."
Bill je podigao obrve i pomislio: "Moda ipak moje hlae i
bijela majica nisu bili toliko neprimjereni."
Prila je jedna ena i rekla: "Ja sam misionarka i radim s
Indijancima u sjevernom djelu Michigana. Dok si propovijedao,
Gospod mi je rekao da te pitam da doe i pomogne mi s
Indijancima."
"Samo malo," rekao je Bill, "dopustite mi da uzmem komad
papira." Dok je krabao imena i adrese, prilazilo mu je sve vie
propovjednika s istim molbama i Bill je imao poziva dovoljno za
godinu dana putovanja. Bio je ushien. Njegov e se ivot
promijeniti. Jedva je ekao doi kui i ispriati to Hope.
Ali prije nego li se uputi kui, Bill je elio upoznati jo dva
ovjeka. Pretraivao je gomilu ljudi izvan crkve dok nije uoio
62
jednog od one dvojice koji su ga zadivili za vrijeme sastanaka s

velikim darom govora u jezicima i tumaenja. Bill je doao do
njega i predstavio se.
"Pa ti si mladi koji je jutros propovijedao," rekao je stariji
gospodin. "Jesi li krten Duhom Svetim?"
"Ja sam baptist."
"Ali jesi li primio Duha Svetog od kad si povjerovao?"
"Pa, brate, nemam ono to svi vi imate, toliko znam."
"Jesi li ikad govorio u tuem jeziku?"
"Ne, gospodine."
"Onda u ti odmah rei da nema Duha Svetog."
Bill je slegnuo ramenima. "Pa, ako je to potrebno za dobiti
Duha Svetog, tada Ga nemam."
Dok su razgovarali, Bill je paljivo promatrao ovjeka,
tragajui za njegovim duhom. Iako Bill nije mogao shvatiti svoj
jedinstveni dar koji je posjedovao, uio je kako koristiti svoj dar
da bi postigao svoj cilj. Otkrio je da ako zaista eli saznati neto o
nekome, to e obino saznati ako razgovara s tom osobom
dovoljno dugo da uhvati njegov duh. inilo se da je stariji
kranin osjetio da se dogaa neto udno jer je poeo nervozno
vrtjeti oima lijevo desno. Bill je nastavio razgovor usredotoen
na skupove i ubrzo je dola vizija. Bill je bio zadovoljan ovaj je
ovjek bio iskren, pravi kranin.
Budui da je tada bio uvjeren da je na pravom putu, Billova
je dua gorjela od elje za vie od Boga. Na putu do svog
automobila, sreo je drugog ovjeka koji ga je zadivio u
sluateljstvu. Bill se predstavio.
ovjek je pitao: "Kojoj crkvi pripada?"
"Ja sam baptist."
"Jo uvijek nema Duha Svetog, zar ne?"
"Pa, ne znam. Znam da nemam ono to svi vi imate."
"Jesi li ikad govorio u jezicima?"
63
"Ne, gospodine."
"Onda Ga nema."
Tijekom cijelog razgovora, Bill se trudio uhvatiti i njegov
duh takoer. Kad je vizija napokon dola, rastvorila je ivot tog
ovjeka poput trulog jajeta. Bill je vidio da je taj ovjek oenjen
za crnokosu enu, ali trenutno ivi s plavokosom enom i s njom
ima dvoje djece. Vizija se nastavila sa okantnim detaljima. Bio je
to pravi licemjer. On nije bio "SAMO ISUS", on je bio "SAMO
NEDJELJOM". U viziji ga je Bill vidio kako nedjeljom sjedi u
krmi, pije i psuje, a zatim kako sjedi u crkvi, govori u jezicima i
prorokuje! Bill se u mislima zgraao. "Gospode, oprosti mi. Mora
da je duh meu ovim ljudima lo, jer kako bi inae ovaj licemjer
stajao u crkvi i prorokovao?"
Bill se pozdravio i brzo naao svoj automobil. Dok je vozio
od Mishawake, po glavi su mu skakale misli koliko i njegov
istroeni Ford po cesti. "Gospode, ne mogu razumjeti. Kako bi
pravi Duh Sveti mogao istovremeno doi na onog iskrenog
kranina i na licemjera? To ne moe biti tako. Moda sam u
krivu, ali ja to jednostavno ne mogu vidjeti u Bibliji. Mislim da
bih jednostavno trebao ostaviti te 'jezike i prorokovanja' na miru."
Tada se Bill sjetio to je Isus rekao u Markovom Evanelju u
16. poglavlju: "Tko bude vjerovao i krsti se, spasit e se; tko ne
bude vjerovao, osudit e se. Ovi e znaci pratiti one koji budu
vjerovali: u Moje e ime izgoniti zle duhove; govorit e novim
jezicima" Bill je pomislio: "To je Pismo. to da radim s tim?"
Nije mogao nai odgovor, pa je prestao misliti o tome i poeo
misliti na sve one pozive koje je spremio u svoj stranji dep.
Duh mu je ponovno ivnuo: sanjao je rairiti krila poput orla i
letjeti visoko iznad oblaka, u iekivanju gledajui na svoju
budunost. Sjetio se to mu je Gospod rekao na dan kad je
postavio kamen temeljac svog atora: "Vri posao evaneliste"
inilo se da mu je sada Gospod omoguio da uini upravo to.
64
Do trenutka kad je Bill doao svojoj kui, bio je tako uzbuen

da je bio spreman spakirati se i ve sutradan otii. Hope mu je
trei dola u susret, a kosa joj je vijorila u zraku. im su se
zagrlili, Hope je osjetila njegovo uzbuenje. "Bill, zato si tako
sretan?"
"Draga, pronaao sam najbolju crkvu na svijetu!"
"Gdje si bio?"
"Gore u Mishawaki. Draga, kakva je to crkva! Ti ljudi kliu i
viu, ne srame se svoje vjere."
Hope je sumnjiavo podigla obrve. "Nisu to valjda oni sveti
valjai?"
"Ne znam kakvi su to valjai, ali imaju neto to ja trebam.
Vidio sam kako je devedesetogodinjak ponovno postao mlad.
Neki od tih ljudi priaju u tuim jezicima i drugi tumae ono to
oni kau. A propovijedanje! Oni propovijedaju dok im ne
ponestane zraka, klee po podu, ponovno ustanu, uhvate malo
zraka i ponovno ispoetka. Nikad u ivotu nisam uo neto takvo.
I pogledaj." Bill je zamahnuo papirom s imenima i adresama. "Svi
ovi pastori ele da ih posjetim i propovijedam kod njih, od
Michigana pa sve do Teksasa. Dati u otkaz, ostaviti svoju crkvu i
poeti propovijedati meu svim tim ljudima. Imam dovoljno
pozivnica za godinu dana. Hoe li ii sa mnom?"
Bez imalo oklijevanja, Hope je rekla: "Bill, kad sam se udala
za tebe, obeala sam da u ostati s tobom dok nas smrt ne rastavi.
Naravno da u ii s tobom. Osim toga, ako su ti ljudi toliko sretni
koliko ti kae, i ja bih voljela to iskusiti. Kako to nazivaju?"
"To nazivaju krtenjem Duhom Svetim. Hajmo pronai Isusa,
tako."
Sljedei je korak bio rei to njihovim roditeljima. Kad je Bill
priao svojoj majci, Ella je rekla: "Billy, sjeam se sna koji sam
imala nekoliko dana nakon to si se obratio. Vidjela sam te na
bijelom oblaku kako propovijeda cijelom svijetu."
65
Bill se kroz maglu sjetio da mu je taj san ispriala prije

mnogo godina. Bill je slegnuo ramenima: "Pa, ne znam za cijeli
svijet, ali sigurno u propovijedati po Sjedinjenim Dravama.
Mama, treba vidjeti kako su ovi ljudi oduevljeni Isusom.
Nimalo se ne srame vikati Njegovo Ime."
"Prije mnogo godina, dolje u Kentuckyju, bili su neki koje
smo zvali "staromodni" baptisti. Oni su se tako ponaali, vikali i
kliktali. To je iskrena vjera, Billy."
"Ja vjerujem u iskrenu vjeru, mama."
Potapala ga je po ramenu. "Znam da vjeruje, Billy.
Vjerujem da e te Bog blagosloviti."
Ali kad su otili javiti Hopinoj majci, bila je to sasvim
drugaija pria. Tada su gospodin i gospoa Brumbach ve bili
rastavljeni. Charlie Brumbach se odselio u Fort Wayne u Indiani,
a gospoa Brumbach je i dalje ivjela u kui u Jeffersonvilleu.
Sjedei na verandi pred kuom s Hope i njenom majkom, Bill je
rekao: "Gospoo Brumbach, pronaao sam divnu grupu ljudi.
Hope i ja planiramo putovati k njima." Tada joj je rekao to se
dogodilo u Mishawaki.
Gospoa Brumbach se namrtila. "William, hou da zna da
nikada neu dopustiti svojoj keri da ode s nekom grupom smea
svetih valjaa kao to su ti ljudi."
"O! Ali, gospoo Brumbach, to je najsretnija skupina ljudi na
svijetu. Ne srame se svoje vjere. To mi se svia."
"Smee," inzistirala je, "nisu nita drugo nego smee! Ne
shvaa li da su to samo oni ljudi koje su druge crkve izbacile?
Nikada ti neu dati doputenje da odvue moju ker meu te
izopenike. Ni na kraj pameti!"
"Ali, gospoo Brumbach, u svom srcu osjeam da Gospod
eli da odem tim ljudima."
"Smee," ponovila je, "Williame, zato ne ostane sa svojom
crkvom dok je ne otplati, a onda si napravi upnu kuu i ponaaj
se razumno. Zar misli da bih mogla biti sretna znajui da mi
66
kerka odlazi na drugi kraj zemlje danas jede, a sutra ne; da

nema presvlaku odjee ili pristojnu haljinu?"
"Gospoo Brumbach, ovo nije o tome kako se treba odijevati.
Stvar je u tome da osjeam da Bog to eli od mene."
"Ne, zaista, nikada neu dopustiti da moja ker ode meu
takvo smee." Tada se gospoa Brumbach okrenula i optuujue
pogledala Hope. "A ako ode, njena e majka otii u grob
slomljena srca."
Hope je zastala. "Majko, zar to zaista misli?"
"Mislim tono tako."
Hope je poela plakati. Bill ju je zagrlio. "Ali, gospoo
Brumbach, ona je moja ena."
"Ali meni je ker!"
Bill je rekao: "Da, gospoo." Ustao se i siao s verande, te
krenuo prema automobilu.
Hope je otrala do njega. "Billy, bez obzira to je majka
rekla, ostat u s tobom."
"O, u redu je. Zaboravimo sve."
"Ali, Bill, ako osjea da Bog eli da ode, tada bi trebao
otii."
Bill je uzdahnuo. "Draga, moda sjedim na dvije stolice, ali
ne elim povrijediti tvoju majku. to ako joj se neto dogodi dok
smo mi na putu? Tada e provesti ostatak ivota pitajui se jesi li
slomila srce svojoj majci. Odgodimo to na neko vrijeme."
Tako je Bill ignorirao prvi Boji poziv za evangelizaciju
diljem nacije. To se pokazalo kao najvea pogreka koju je uinio
u cijelom svom ivotu pogreka koja e ubrzo imati
katastrofalne posljedice.
Poglavlje 19
Sputanje crne zavjese
1936.
KAKO BI UBLAIO grinju savjesti, William Branham je

uloio jo vie truda u evangelizaciju podruja oko
Jeffersonvillea. Mislei da e moda njegova ivotna pria
nadahnuti druge da vjeruju Bogu, Bill je zapisao neka svoja
osobna iskustva i dao ih tiskati u knjiicu od petnaest stranica. 19
Naslov je posudio iz poslanice Hebrejima 13, 8: "Isus Krist isti je
juer i danas i zauvijek e biti isti." Potpisao je svoj uradak s:
"Propovjednik Wm. (Billy) Branham."
U predgovoru je napisao:
"Ova je knjiga napisana kako bi svatko tko je proita
znao da Isus Krist jo uvijek spaava i iscjeljuje ljude.
Ja vjerujem da e se On ubrzo ponovno pojaviti.
19
Originalno izdanje je imalo petnaest stranica. Kasnije je proirena

na dvadeset i etiri stranice.
68
Ova knjiga govori o tome kako je On odabrao

siromanog djeaka i pozvao ga u propovjedniku
slubu, kako je taj djeak neko vrijeme bjeao od Njega,
a tada Mu se vratio svim svojim srcem."
Bill je na sljedeoj stranici nastavio s molitvom:
"O, nebeski Oe, molim Te da blagoslovi svakoga
tko proita ovu knjigu.
Neka zna da e Ti ubrzo pozvati silnu crkvu, kakvu
do sad nismo vidjeli.
Mi Ti jo uvijek vjerujemo.
Stvori enju u svakom srcu i, o Pravedni, pomozi
Svome poniznom sluzi da prenese Tvoju poruku.
Znam da si me iz nekog razloga sakrio u rogoz, kao i
Mojsija.
Stoga mi Oe pomozi da proslavim Tvoje Ime, jer te
to molim u Isusovo Ime.
Amen."
Sljedeih je sedam stranica opisivalo Billov neobian ivot,
poevi od toga kako bi on i njegova majka umrli u snjenoj oluji
da nije intervenirao susjed. Ispriao je o glasu koji mu je govorio
iz kronje stabla kad je imao sedam godina: "Nikada nemoj piti,
ni puiti niti okaljati svoje tijelo na bilo koji nain. Bit e posao
za tebe da ga izvri kad bude stariji." Tada je spomenuo svoj
put u Arizonu 1927. i napisao kako ga je smrt njegovog brata
Edwarda vratila kui i prisilila da dobro promisli o tome to
dolazi nakon ovog ivota. Pisao je o tome kako ga je omamio plin
dok je radio za javnu slubu, o operaciji koja je uslijedila i o viziji
svjetlosti u obliku kria koja ga je okrenula prema Bogu. Tada je
opisao vlastito udesno iscjeljenje od eluanih tegoba i
69
astigmatizma, svoj poziv da propovijeda, te, na kraju, kuglu

svjetlosti koja se pojavila iznad njegove glave dok je krstio na
rijeci Ohio 1933. (Ali nije spomenuo glas koji je rekao: "Kao to
je Ivan Krstitelj bio poslan da prethodi prvom dolasku Isusa
Krista, tako si ti poslan s porukom da prethodi Njegovom
drugom dolasku." )
Knjigu je zavrio ovim rijeima:
"Dragi itatelju, kad bih barem imao mjesta u ovoj
knjiici ispriati ti o svemu to se dogodilo, o tome kako
je sagraen na ator i koliko smo velikih probuenja
odrali. Ljudi su dolazili iz daleka, kao i iz okolice, da
budu iscijeljeni. Ali ova knjiica mora biti dovoljno
malena da bude jeftina i dostupna svima. Ovi ti dogaaji
pokazuju da je Isus Krist jo uvijek isti i danas kao to je
bio juer i bit e zauvijek, a ti bi Mu trebao vjerovati i
spasiti se. Ako moe, naa su ti probuenja uvijek blizu,
molim te da ih posjeti."
Zatim su slijedile dvije stranice svjedoanstva ljudi koji su
udesno iscijeljeni, ukljuujui svjedoanstva gospodina Merrilla
i gospoe Der Ohanion, koji su prvo dvoje koje je iscijeljeno po
viziji nakon to je Bill postao kranin.
Gospodin Merrill je napisao:
"Bio sam u bolnici u New Albanyju u Indiani kad
sam uo o bratu Branhamu. Na mene je naletio
automobil. Skoro su mi sva rebra bila slomljena. Imao
sam iaenu kraljenicu. Medicinski gledajui, bio sam
beznadan sluaj.
Brat Branham se pomolio za mene i rebra su mi se
odmah vratila na svoje mjesto, kao i kraljenica. Doktor
70
nije mogao razumjeti. Ustao sam, obukao se, otiao kui

i otiao na posao.
Slava Bogu na Njegovoj sili iscjeljenja."
William H. Merrill
1034 Clark Street
New Albany, Indiana
Gospoa Der Ohanion je napisala:
"Bila sam nepokretna mnogo godina. Neko vrijeme i
vezana za krevet. Udovi su mi bili zgreni tako da nisam
mogla hodati. Doktor mi je rekao da nikad neu moi
hodati. ula sam o bratu Branhamu i kako Bog odgovara
na njegove molitve. Zato sam ga pozvala. On i jo jedan
mladi po imenu DeArk su doli i pomolili se za mene.
Moji su udovi odmah bili iscijeljeni. Mogla sam hodati. I
dalje hodam. Prolo je etiri godine otkako se to
dogodilo.
Slava Bogu na Njegovoj udesnoj moi."
Ga. Mary Der Ohanion
2223 East Oak Street
New Albany, Indiana
Zadnje dvije stranice knjiice su sadravale propovijed o
iscjeliteljskoj sili Isusa Krista danas. Bill je napisao:
"Mnogi koji itaju Bibliju kau: 'Da sam bar ivio u
biblijsko vrijeme, otiao bih Isusu i On bi mi pomogao.'
Prijatelju, On je danas ovdje da ti pomogne, isto kao to
je bio i tih dana. Samo vjeruj Duhu Svetom, On svjedoi
71
o Isusu. Molim te, upravo tu gdje si sada, vjeruj Njemu i

bit e iscijeljen."
lanovi Billove zajednice su podijelili primjerke Isus Krist
isti je juer i danas i zauvijek e biti isti svojim prijateljima i
roacima koji su dalje dijelili primjerke koje su dobili svojim
prijateljima i susjedima. S vremenom je ova skromna knjiica
stigla u mnoga zabaena mjesta i rezultirala nekim zapanjujuim
udesima...
KASNIJE tijekom tog ljeta 1936., Bill i Hope su kretali na put u

Fort Wayne u Indiani posjetiti Hopinog oca. Billu se urilo
krenuti na put jer e, ako stignu na vrijeme, moi prisustvovati
subotnjoj slubi u Redigar atoru, crkvi koju je volio posjetiti
svaki put kad bi bio u Fort Waynu.
"Hope, nee se valjda kupati prije nego krenemo?" Bill je
nervozno bacio pogled na sat.
"Neu dugo. Ali, Bill, ako emo veeras ii u crkvu, trebat e
mi novi par najlonki. Dok se ja spremam, molim te, odi u
JCPenny i kupi mi jedan par."
"Pa, ako e to ubrzati stvari."
"Hoe. Evo ti ezdeset centi. Pazi da uzme najlonke od
ifona, a ne od umjetne svile. Uzmi one koje su uske uz nogu.
Hoe li upamtiti sve?"
"Naravno. Najlonke od ifona. Uske uz nogu."
Najlonke od ifona su bile od stopostotne svile: glatke i
luksuzne. Iako su bile tri puta skuplje od najlonki od umjetne
svile, najlonke od ifona su voljele ene koje su htjele izgledati
elegantno i moderno. Umjetnu svilu su, s druge strane, esto
birale starije ene koje su vie mislile na ekonominost i
praktinost nego na izgled. Bill Branham je znao vrlo malo o
72
enskoj modi i teko je u svojoj glavi razlikovao ifon od umjetne

svile. Da ne bi zaboravio, na putu do duana je ponavljao to je
trebao kupiti: "ifon ifon ifon ifon" Dok je
prolazio, netko ga je pozdravio. "Pozdrav," odgovorio je i
nastavio mrmljati: "ifon ifon ifon"
Tada je naiao na Orvilla Spona, starog prijatelja s pecanja.
Orville je rekao: "Billy, zna li da grgei grizu tamo s druge
strane onog mola? Neki od njih su ovoliki." Orville je ispruio
ruke da pokae veliinu ribe.
Bill je zadivljeno zazvidao. Njih su dvojica na nekoliko
minuta popriali o mamcima i metodama pecanja. Kad je Bill
otiao, zaboravio je kakve najlonke treba kupiti.
to sad uiniti? Bilo ga je sram vratiti se kui i rei Hope da
je zaboravio. Osim toga, uzelo bi previe vremena. Odjednom se
sjetio Thelme Ford, njegove prijateljice koja je radila u oblinjoj
trgovini. Ona e mu moda rei ono to bi trebao znati.
Kad je uao na vrata, Bill se zaustavio u sportskom odjelu
kako bi se divio svojoj omiljenoj 22 kalibarskoj puci na polici.
Bilo je to prekrasno vatreno oruje, savreno za lov na vjeverice.
Bill ju je elio kupiti ve vie od godinu dana, ali je kotala
sedamnaest dolara, a on nije mogao skupiti niti tri dolara za
polog. Ali, moda jednog dana
Naila je Thelma Ford. "Bok, Billy. Mogu li ti pomoi?"
"Pozdrav, Thelma. Hope eli da joj kupim par arapa."
Thelma ga je udno pogledala. "Pa, Billy, Hope ne voli
arape."
"Voli. eli one koje idu usko uz nogu."
"O, pa ti misli najlonke. Kakve najlonke eli?"
Osjeao se glupo i nije elio pokazati jo vie neznanja, pa je
Bill odluio rijeiti stvar blefom. "Kakve ima?"
"Imamo sve od umjetne svile do"
"Te eli, umjetnu svilu. Koliko su?"
73
"Jedan par, dvadeset centi."

"Ako je tako, uzeti u dva para."
Bill je bio pun sebe. Kad je doao kui zadirkivao je Hope:
"Vi ene se uvijek hvalite kako znate dobro kupovati. Ti ode
preko rijeke u Louisville i provede cijeli dan traei snienje, a ja
odem u grad, tu u Jeffersonville, i kupim dva para arapa novcem
koji si mi dala za jedan par i jo mi ostane novca."
"Jesi li kupio ifon?"
"Jesam, kupio sam ga." ifon ili umjetna svila, njemu je sve
to zvualo isto.
Hope je uzela vreicu i pogledala u nju. Nasmijala se. "Da,
Bill, ti stvarno zna nai snienje."
Kad su kasno tog poslijepodneva doli u Fort Wayne, Billu je
ilo na ivce kad je Hope rekla da mora skoiti u trgovinu prije
crkve. Bill je stao i Hope se pourila. Nakon nekoliko minuta,
vratila se s malenom papirnatom vreicom u ruci. Nije rekla to je
kupila, a Bill nije pitao jer se sav usredotoio na to da to bre
dou u Redigar ator. Bill nije niti slutio da e ga kasnije ta
nevina mala pogreka proganjati.
TRAAK suneve svjetlosti je obasjao Billov ivot kad mu se

27. listopada 1936. godine rodila ki. Nazvali su je Sharon Rose
(aronska Rua) obrnutim redoslijedom od rue aronske, jedne
od pjesnikih titula Isusa Krista. Sharon Rose je bila prekrasno
dijete i Bill ju je volio vie nego ozeblo sunce. Nije znao da e
roenje Sharon biti njegov posljednji traak sree slijedeih
nekoliko godina.
U studenom su se poeli skupljati tamni oblaci. Prvo je umrla
Billova ogorica. Tada je poginuo jedan od njegove brae,
sedamnaestogodinji Charles Edward Branham mlai. Jedne
nedjelje naveer, Charlie se vozio stojei na vanjskoj stepenici
74
automobila kojeg je vozio pijani ovjek. Automobil je udario u

stup, a Charlie je pao i slomio vrat. U to je vrijeme Bill
propovijedao u crkvi. Jedan od njegove brae mu je donio vijest.
Bill je odmah zavrio slubu, ali dok je doao do bolnice, njegov
brat Charlie je ve umro.
Smrt mladog Charlija je imala teke posljedice na Billovog
oca. Jo uvijek slabog zdravlja i oajniki siromaan, Charles
Branham stariji poeo je razmiljati o svom ivotu, o prolosti, ali
i o budunosti. Jednog ga je jutra Bill vidio kako plaui sjedi na
drci pluga. Bill je pitao: "to nije u redu, tata?"
"Nee razumjeti, Billy, ali jednog dana hoe. elim ponovo
vidjeti svoj dom. Imam pedeset i dvije godine i nisam bio tamo
ve oko dvadeset i pet godina."
"Ako eli otii tamo, tata, ja u ti dati novac da ode."
Charles je po posljednji put posjetio mjesto blizu
Burkesvillea u Kentuckyju, gdje je roen. Kad se vratio u
Jeffersonville, sjeo je u krmu i razmiljao o tome kako je unitio
svoj ivot alkoholom. Jedan ga je ovjek ponudio piem na svoj
raun. S grinjom savjesti, ali bez snage odbiti, prihvatio je. Dok
je svjetlo smea tekuina punila njegovu au, Charles je rekao:
"Sluajte momci, moj mali stoji tamo za propovjedaonicom
veeras. On je u pravu, a ja sam u krivu. Nemojte da ovo pie
zasjeni mog maloga." Kad je prinio au usnama, njegova se ruka
toliko tresla da mu se veina viskija prolila po bradi. Ljudi su mu
se smijali. Charles se slomio i poeo plakati. Uzeo je svoj eir i
otiao.
Dva tjedna poslije, 30. studenog 1936., Charles Branham je
imao teak srani udar. Jo je bio iv kad je Bill doao do njega.
Bill je podigao glavu svoga oca. Oni kovravi crni uvojci su tek
poeli sijediti na sljepoonicama. Bill je pomislio: "Ja sam
doprinio da te vlasi posijede. Koliko sam mu muka zadao?"
Pogledao je ruke svoga oca, nedostajao mu je prst koji je izgubio
u nesrei sa sjeckalicom, i pomislio je koliko je taj ovjek
75
naporno radio kako bi odgojio svoje desetero djece. Bill nije

mario to su drugi mislili o Charlesu Branhamu, taj je ovjek bio
njegov otac i volio ga je.
Charles je pogledao svog najstarijeg sina u oi. "Billy,"
apnuo je, "bio sam u krivu."
"Tata, nije prekasno za promjenu."
I upravo tu na smrtnoj postelji Bill je svog oca odveo do
Gospodara svakog ivota i nade, Isusa Krista. Unutar sat
vremena, Charles Branham je otiao u susret svom Stvoritelju. U
tom je trenutku Bill vidio anela obuenog u bijelo kako stoji
pred njim. U svojoj je tuzi Bill barem znao da je dua njegovog
oca sigurna u Kristu.
SLJEDEA JE NESREA poela tjedan dana prije Boia kad

su se oba Billova djeteta prehladila. Ubrzo je s njima mrcala i
kaljala i Hope. Vanjska je temperatura pala ispod nitice. Hope
je stavila pokrivae na prag vrata i runike na prozore kako bi
smanjila propuh. To je neto malo pomoglo, meutim, kua je
imala vrlo slabu izolaciju i kuhinjska je pe vrlo teko odravala
toplinu u dvjema sobama.
1936. je Boi pao na petak. Dan prije Boia, Hope je s
prijateljicom otila preko rijeke u Louisville u Kentuckyju kako bi
u posljednji as kupila poklone za djecu. Bill se javio da e raditi
kao i obino. Za vrijeme podnevne marende otvorio je tedni
raun za Sharon Rose i uplatio osamdeset centi njegov boini
poklon za njegovu dvomjesenu kerkicu. Zatim je odnio boini
poklon u ured prijatelja iz svojih mladenakih dana, Sama Adaira,
koji se tek nedavno vratio s medicinskog fakulteta kako bi otvorio
privatnu ordinaciju u Jeffersonvilleu.
Kasno poslijepodne, Bill je dobio hitan poziv. Dok je
kupovala u Louisvilleu, Hope se sruila na ulici. Sada je bila kod
kue u krevetu i oajniki ga je trebala. Ubrzo je Bill doao, a
76
Hope je bila vrsto umotana u pokrivae i nekontrolirano se

tresla. Stavio je svoju ruku na njeno elo. inilo se kao da joj
koa gori.
Bill je pozvao Sama Adaira koji je odmah doao. Dr. Adair je
stavio toplomjer ispod Hopinog jezika. Kad je stavio stetoskop na
njena prsa, posluao je i smrknuo se. Zatim je pogledao
toplomjer. "O, pa ona ima temperaturu 40,5 C. Bill, ovo je
ozbiljno. Ona ima upalu plua. Mora joj davati sok od narane
cijelu no. Neka noas popije barem sedam litara da joj se spusti
temperatura."
Bill je cijelu no sjedio pored Hopinog kreveta i davao joj
gutljaj soka svakih par minuta. Do boinog jutra, njena je
temperatura pala za stupanj dva.
Gospoa Brumbach je navratila vidjeti svoju ker i bila je
zgroena hladnom prostorijom i propuhom. "William, ova kua
nije dovoljno topla da bi Hope bilo toplo. Odvest u je svojoj
kui."
Bill je rekao: "Radije bih da pitamo dr. Adaira da li je
smijemo micati."
"Adair? Ne bih ja njega nita pitala. Taj ovjek nema
dovoljno pameti da se skloni s kie. Dovesti u dr. Lawrencea da
je pregleda." Otila je.
Bill je nazvao dr. Adaira koji mu je rekao: "Bill, nemoj je
micati. Ako sada izvede Hope po ovom hladnom vremenu, to e
je ubiti."
"Ali, doktore, njena e majka to svejedno uiniti."
"Tada to vie nije moj sluaj. Bill, volim te kao brata, to zna.
Ali pod tim uvjetima ne mogu biti odgovoran za Hope. Morat u
ostaviti sluaj i prepustiti ga dr. Lawrenceu."
"Pa, doktore, ti zna to ja mislim."
77
Uzburkanih misli, Bill je otiao u crkvu, kleknuo i pomolio

se: "Gospode, volim svoju enu. Molim Te smiluj se i iscijeli ju.
Hoe li, Gospode?"
Bill je vidio kako se ispred njega sputa crna zavjesa, poput
zastora kojim zavrava kazalina predstava. Zadihao se
prestraivi se vizije. Zatim su, dok je gledao, tamno sivi oblaci
prekrili sunce. Na zemlju se izlio pljusak, zbog kojeg je nabujala
rijeka Ohio, dok na kraju nisu popustili nasipi koji su titili
Jeffersonville, poplavivi niski dio grada. Vidio je ovjeka koji se
spustio iz zraka s ravnalom u ruci i izmjerio dubinu vode od 6,7 m
u ulici Spring.
Vizija je uznemirila Billa. Do sada se svaki pogled u
budunost obistinio. Ispriao je viziju cijelom gradu nadajui se
da e ljudi obratiti pozornost, pripremiti se i da e se tako spasiti
ivoti. Ali su se oni kojima je rekao cerekali, smijuljili ili
grohotom nasmijali. ak su i lanovi same njegove zajednice bili
sumnjiavi, poput starog Jima Wisehearta, koji je rekao: "Billy,
najgora poplava koju smo ikada imali bila je 1884., a onda je bilo
samo oko 15 cm vode u ulici Spring."
Bill je ponovio viziju. "Vidio sam ovjeka kako se sputa iz
zraka, uzima ravnalo, uranja ga tu u ulici Spring i kae: '22
stope.'" [22 stope su oko 6,7 m]
Jim Wiseheart je podrugljivo rekao: "O, Billy, ti si samo
uzbuen."
"Ja nisam uzbuen. To je 'tako kae Gospod'! tovie, isti
Bog koji mi je rekao da e biti poplava, pokazao mi je crni zastor
koji se spustio izmeu Njega i mene. Neto nas je razdvojilo. On
me ne uje kad se molim za svoju enu. Brinem se da se ona
moda nee izvui iz ovoga."
Poglavlje 20
Katastrofalna poplava
1937.
IAKO su se Billy Paul i Sharon Rose brzo oporavili od prehlade,

Hopina upala plua uporno nije poputala. Provela je cijeli
sijeanj u krevetu u kui svoje majke jer nije mogla nita bez
pomoi. Bill se nakon posla brinuo o djeci, ali preko dana ih je
morao ostaviti dadilji. Zaposlio je Medu Broy. Meda je ve imala
skoro osamnaest godina. Prolog je svibnja maturirala i jo nije
nala posao s punim radnim vremenom, pa je ovo bio dobar nain
da zaradi malo novca i istovremeno pomogne svome pastoru.
U drugoj polovici sijenja 1937. na sjeveroistoni dio
Sjedinjenih Drava spustila se oluja. Dva je tjedna pljutala
hladna kia nad irokim podrujem Appalachian planina od kud
se slijevala rijekom Ohio. Svakog je dana rijeka Ohio rasla uz
nasipe koji su titili Jeffersonville i Louisville. Ali padaline nisu
prestajale, ponekad kao snijeg, ali ee kao susnjeica. Ljudi su
neprestano nadgledali nasipe. Kad bi samo jedan popustio,
poplavilo bi stotine kilometara obradive zemlje kao i niskih
dijelova svih okolnih gradova na obali rijeke. Nasipi su bili dobro
utvreni, ali su bili napravljeni iskljuivo od zemlje, i nisu mogli
79
izdrati toliko visoku vodu toliko dugo. Iz dana u dan su nasipi

sve vie poputali. Sredinom veljae je doao trenutak kad su
lokalne vlasti odluile evakuirati sve stanovnike iz opasne zone.
Ceste su taj cijeli dan bile pune ljudi koji su se selili u via
podruja. Billova kua i kua gospoe Brumbach su se nalazile u
ugroenom podruju, pa je Bill morao nai mjesto gdje odvesti
svoju suprugu. Prvo je provjerio bolnice. Naalost sve su bile
popunjene. To je znailo da svoju suprugu i djecu mora
premjestiti u privremenu bolnicu koju je postavila vlada. Zatim se
pridruio civilnim snagama za evakuaciju.
Unato mnogobrojnim upozorenjima, neki su ljudi ostali u
svojim kuama, esto zato to nisu imali ime putovati. Volonteri
su naporno radili cijelu no pokuavajui pronai te ljude i
prevesti ih prije nego bude prekasno. Oko ponoi je popustio dio
nasipa rijeke na strani Indiane, te je velik val nasrnuo na sredite
Jeffersonvillea. Oglasile su se sve sirene u gradu s posljednjim
upozorenjem najgore je dolo.
Bill je u to vrijeme bio u drugom djelu grada u ophodnji
svojim kamionom javne slube. Iza je imao svoj amac, za svaki
sluaj. Preko radija je dobio poziv: "Bill, popustilo je na naoj
strani. Pouri i amcem doi do ulice Chestnut. Trebat emo tvoju
pomo."
Kad je Bill doao do lokacije koja mu je javljena preko
radija, nekoliko je ljudi pokazivalo preko uzburkane vode koja se
vrtloila oko i izmeu kua. "Tamo je jedna majka i nekoliko
djece. Ne moemo doi do njih. Moe li svojim amcem doi do
njih?"
Gledajui u susnjeicu i tamu, Bill je razabrao siluetu kako
stoji na verandi kue u blizini mjesta gdje je popustila brana. Kroz
nasip je tekao mlaz vode i kua se snano tresla od njegovog
udara. Kroz buku vjetra i amor vode, Bill je nauo enu kako
doziva upomo. Mlaz se inio stranim. "Uinit u sve to mogu.
Pomozite mi staviti amac u vodu."
80
Bill je upalio motor i pokuao krenuti ravno prema

bespomonoj eni, ali je bujica bila prejaka i uporno ga je nosila u
stranu. Usmjerio je pramac amca uzvodno i probijao se prema
izvoru poplave. Njegov se mali motor i propeler muio da se
uspije probiti. Kad se pribliio sruenom nasipu koliko se usudio,
zakrenuo je svoj amac i ubrzao okomito na bujicu koja ga je
odnijela dijagonalno prema njegovom cilju.
Zabio se u zid kue i brzo zavezao svoj amac za jedan od
stupova verande. Majka se onesvijestila. Izgledala je tako
saaljivo ispruena na zaleenoj verandi s kosom koju joj je
susnjeica prilijepila za glavu i odjeom prilijepljenom za kou.
Iza nje su se na pragu otvorenih vrata skupile dvije ustraene
djevojice. Bill je uspjeno maknuo svih troje s kliske verande i
stavio ih u svoj amac koji se ljuljao.
Usmjerio je svoj amac ravno prema povienom dijelu gdje je
bio parkiran njegov kamion, ali ga je snana struja natjerala da
stane gotovo kilometar i pol dalje od mjesta s kojeg je krenuo.
Skupina spasioca je prvo pomogla djeci izai iz amca. Kad su
izvadili onesvijetenu majku, ona je dola k svijesti i poela
histerino vritati: "Moja beba! Moja beba! O, nemojte ostaviti
moju bebu!"
Bill se prestraeno trgnuo i pogledao dvije djevojice koje je
spasio. Najmlaa je imala najmanje dvije godine. Panika ga je
sledila vie od susnjeice koja mu je padala po licu. Nije provjerio
unutar kue! Mora da je ostavio malu bebu u toj kui koja e se
sruiti! Bill je povikao ostalim spasiocima: "Vratit u se po njenu
bebu." Ljudi su klimnuli glavom.
Bill je okrenuo svoj amac i ponovno se probio uzvodno do
sruenog i poplavljenog nasipa. Kad je doao do objekta, dio
verande je ve bio odnesen, a inilo se da e uskoro i ostatak
kue. Bill je zavezao svoj amac za jedan od preostalih stupova
verande i otrao u kuu, fanatino pretraujui prostoriju po
prostoriju. Bebe nije bilo. to bi to moglo znaiti? Tada je shvatio
da je majka cijelo vrijeme spaavanja bila u nesvijesti i nije znala
81
da su njene dvije djevojice na sigurnom. Mora da je mislila na

svoju najmlau ker kad je povikala: "Moja beba!"
Oko njega je kripila kua dok se naginjala da se srui. Sa
stropa je padala buka poput kie, a sa zidova prtala poput
kokica. Hodnikom je odjeknuo glasan zvuk lomljave. Pod se
zaljuljao kad se kua pomaknula, zbog ega je Bill udario u vrata
ormara. Ubrzo nakon prvog, uo se jo jedan zvuk lomljave i
pucanja drveta. Zgrada se odlomila od svoga temelja.
Trei hodnikom, Bill je, ne znajui da se veranda upravo u
potpunosti odvojila od kue, upao kroz prednja vrata i zavrio u
hladnoj vodi. Milou Bojom uspio je uhvatiti rub verande dok
su je valovi odnosili. Izvukao se iz vode i preko razbacanih
dasaka popeo u svoj amac. Ukoenim prstima je odvezao vor.
Nekoliko trenutaka kasnije, kua se odvojila od temelja i bujica ju
je odnijela u mrak.
Bill je znao da jo uvijek nije izvan opasnosti. Dok je
pretraivao kuu, motor se ugasio i njegov je maleni amac sada
nekontrolirano noen kroz poplavljene ulice. U svakom ga je
trenutku mogao prevrnuti val ili grana nekog stabla. Bill je
zgrabio ue za paljenje obavijeno ledom i zakaio kraj ueta s
vorom za zubac zamanjaka motora. Snano je potegnuo. Nita
se nije dogodilo. Ponovno je potegnuo i dalje nita. Povukao je
ok i jo jednom potegnuo, i dalje se nije htio upaliti. Sad je ve
motor bio pod vodom. Ponovno i ponovno je Bill potezao to ue
za paljenje dok njegovi umorni miii nisu vapili za odmorom.
Motor se nije htio upaliti.
U meuvremenu ga je bujica odnijela u ulicu Market, a zatim
kroz jo jednu rupu u nasipu u samu rijeku Ohio. Strah je osvjeio
Billovu snagu. Samo nekoliko minuta od njega tutnjili su
vodopadi rijeke Ohio!
Oko njega su se dizali valovi od etiri do pet metara. Bill se
trudio odrati ravnoteu dok se borio s tim tvrdoglavim motorom.
Izmeu potezanja, inilo se kao da moe uti glas koji mu govori:
82
"Dakle, to sada misli o svojoj odluci da ne ode meu tu

skupinu pentekostalaca?" Bill je ponovno potegnuo ue za
paljenje nita.
Ispred sebe mogao je uti huku vodopada Ohija. Kleknuvi u
ledenu vodu koja je po dnu amca napravila bljuzgavicu, Bill je
spojio smrznute prste i pomolio se u oaju: "Gospode, imam
bolesnu enu i dvoje bolesne djece koji lee tamo u bolnici. Za
samo nekoliko minuta, ja u potonuti pod te vodopade. O,
Gospode, molim Te, pomozi mi. Ne elim umrijeti ovdje na rijeci
i ostaviti svoju obitelj bespomonom."
Njegovu molitvu prekinula je jedna drugaija misao. inilo
mu se da moe uti svoju punicu kako govori: "Smee, nisu nita
drugo nego smee! Nikada ti neu dopustiti da odvue moju ker
meu te izopenike."
Drhtei od krivnje, Bill se pomolio: "Dragi Boe, znam da
sam pogreno postupio, ali molim Te, oprosti mi. Isuse, molim
Te, budi mi milostiv. Molim Te, upali ovaj motor!"
Vodopadi su svakom minutom bili sve glasniji. Ustavi,
ponovno je povukao ue za paljenje. Ovaj se puta motor upalio,
dvaput zatekao i krenuo. Bill je okrenuo svoj amac i dao gas do
kraja. Uspio je polako ii uzvodno dok se napokon nije dovoljno
udaljio od vodopada da moe sigurno usmjeriti svoj pramac
prema obali Indiane.
Doao je blizu Howard Parka, kilometrima dalje od svog
polazita, skoro u New Albanyju. Zavezao je amac za drvo i
poeo hodati natrag prema Jeffersonvilleu.
Bilo je rano ujutro kad je napokon uspio umoran sjesti za
upravlja svog slubenog kamiona. Odmah je krenuo vidjeti svoju
enu i djecu, ali je morao promijeniti smjer kad je vidio da je put
poplavljen. Pokuao je drugom cestom. I ona je bila poplavljena.
Nakon gotovo sat vremena frustrirajuih pokuaja, Bill je shvatio
da su sve ceste u tom smjeru neprohodne. Odjednom je novi val
straha obuzeo njegovo srce. Je li dravna bolnica poplavljena?
83
Pourio je u dravne urede i naao svog prijatelja, Majora

Weeklyja.
"Majore, je li bolnica poplavljena?"
"Billy, na tom je podruju preko est metara vode. Je si li
imao nekog tamo?"
"Da, bolesnu enu i dvoje bolesne djece."
"Ne brini se, svi su se izvukli. Sve su ih stavili na vlak i
prevezli sjeverno u Charlestown. Nije neki luksuz, bojim se. Na
raspolaganju su imali samo vagone za stoku."
Netko drugi je rekao: "uo sam da je voda poplavila vlak
tamo gdje pruga prelazi preko potoka Lancassange. Mislim da su
se svi utopili."
Sve telefonske i telegrafske linije izmeu Jeffersonvillea i
Charlestowna su bile poplavljene, pa nije bilo naina dobiti vie
informacija bez da se ode tamo. Bill je uskoio u svoj kamion i
krenuo Utica Pikeom prema Charlestownu, oko 20 km sjeverno
od Jeffersonvillea. Ubrzo ga je zaustavilo potok Lancassange.
Razlio se kilometrima, preplavio svoje korito, pretvorivi
kukuruzna polja u movare i potopivi kilometre ceste. Bill se
pourio natrag u Jeffersonville, ukrcao je svoj amac, napunio
rezervoar gorivom i vratio se do mjesta gdje su Utica Pike i pruga
nestale pod vodom.
Susnjeica je prela u tuu i odbijala se od dna njegovog
amca dok je Bill gurao amac u vodu. Pokuao je pratiti tragove
pruge pod vodom i prvi kilometar i pol mu je dobro ilo, ali to se
vie pribliavao sreditu potoka, struja mu se sve jae
suprotstavljala dok ga na kraju nije u potpunosti skrenula sa
smjera. Ubrzo je bio beznadno izgubljen u labirintu movarnih
kukuruznih polja smjetenih izmeu umskih parcela. Postalo je
preopasno nastaviti dalje ili se vratiti. Iako mu se srce zbog toga
paralo, Bill je znao da e morati saekati da proe oluja. Izvukao
je amac na mali otoi, napravio zaklon od grana i zapalio vatru.
Zatim je sjeo i ekao i brinuo se.
Poglavlje 21
Hope umire
1937.
POPLAVA je zatoila Williama Branhama na tom malom otoku

tri nesretna dana. Veliki dio tog vremena proveo je u muenju
samog sebe mislei najgore, zamiljajui svoju enu i djecu kako
plutaju negdje po rijeci licima okrenutim prema vodi zakaeni za
hrpu granja. Takve su mu misli parale duu. U agoniji je molio za
milost svog Gospodara. Ali bez obzira koliko je molio, nije
mogao nai utjehu u Gospodu. inilo se kao da mu je Bog
okrenuo lea i odbio ga sluati. Svaki put kad se molio, njegove
su se misli vraale na one pentekostalce koje je upoznao u
Mishawaki. Jesu li oni zaista izopenici iz ostalih crkava? Jesu li
moda izali iz tih crkava jer su pronali neto istinsko? Dok je
sjedio iz sata u sat zatoen na svom otoku, Bill je imao dovoljno
vremena razmiljati jesu li oni emocionalni pentekostalci bili
smee ili ne, i je li trebao sluati miljenje svoje punice prije
vodstva Duha Svetoga.
Drugog dana njegovog zatoenitva, kia je napokon prestala,
oblaci su se prorijedili i povremeno je kroz njih provirilo sunce.
Uoio ga je neki avion i bacio mu neto hrane. Treeg dana se
Hope umire
85
vjetar smirio i Bill je odluio ponovno pokuati prei na drugu

stranu. Uspio je svojim amcem prei jo jednu milju poplavljene
rjeice i doi do malog naselja zvanog Port Fulton smjetenog na
dovoljno visokom podruju da su valovi dolazili samo do
ponekog praga. Ostao je u Port Fultonu sedam dana i ekao da se
voda povue i da struja popusti. Na kraju vie nije mogao
podnijeti ekanje. Jo jednom je pokuao stii do udaljene obale i
ovog puta je uspio.
Poto je vezao amac za drvo, pjeke se uputio glavnom
cestom do Charlestowna. Kad je doao do grada, pitao je sve koje
je sreo znaju li neto o vlaku koji je doao iz Jeffersonvillea malo
prije nego li je voda poplavila tranice. Koga god je pitao, nitko
nije znao. Oajan, Bill se vukao po cesti prema eljeznikom
kolodvoru.
Pored njega je proao jedan automobil i stao. "Pa, Billy
Branhame, to je tebe dovelo u Charlestown?" Bio je to pukovnik
Hayes, stari obiteljski prijatelj. Nakon to je Bill objasnio svoju
situaciju, pukovnik Hayes je rekao: "Ui, Billy. Pomoi u ti da
ih pronae."
Ubrzo su stajali na vratima otpremnog ureda eljeznikog
kolodvora. Bill je drhtao dok je pitao: "Prije deset dana one noi
kad je u Jeffersonvilleu popustio nasip je li ovdje oko ponoi
doao vlak? Imao je vagone za stoku, ali su u vagonima bili ljudi
bolesnici."
"Kako bih mogao zaboraviti taj vlak?" odgovorio je
otpremnik. "Bio je to posljednji vlak koji je doao prije nego su
tranice poplavljene."
Bill je osjetio val olakanja. "to se dogodilo tim ljudima?"
pitao je s oekivanjem.
"Ne znam vam rei. Vlak se nije ondje zaustavio. Ne znam
gdje je zavrio, ali e strojovoa koji ga je vozio doi za nekoliko
trenutaka. Priekaj tu."
86
Strojovoa je bio od vee pomoi. "Majka s dvoje male

djece? Da, sjeam se tog sluaja. Svi troje su bili jako bolesni.
Iskrcali smo ih u Columbusu u Indiani. Mladiu, tamo ne moe
nikako doi. Poplava je onemoguila prolaz do Columbusa svim
vlakovima, a i sve su ceste zatvorene."
Dok su Bill i pukovnik izlazili iz kolodvora, Bill je bio
uznemiren, trljao je ruke i pucketao prstima. Pukovnik Hayes je
stavio mirnu ruku na Billova ramena i rekao: "Billy, ja te mogu
odvesti tamo. Znam sporedne ceste koje idu visokim podrujima.
Poprilino sam siguran da emo zaobii vodu."
"Krenimo onda."
Columbus u Indiani je bio jo 80 km sjeverno. Tamo su doli
u sumrak i ubrzo saznali da je jedna baptistika crkva privremeno
oformljena kao bolnica kako bi smjestili sve bolesne i ranjene
rtve poplave. Kad su se dovezli ispred zgrade, Bill je potrao po
stubama prelazei tri stube jednim korakom. Auditorij je bio pun
ljudi. Sve su klupe naslagali uz zid, a mnogobrojni vojniki
kreveti su bili poredani po podu. Ta je velika prostorija vrvjela
bukom i zbrkom. Ljudi su etali i priali, a pacijenti jaukali i
kaljali. Bill je panino vikao: "Hope! Hope! Gdje si?" Okretali
su se prema njemu. Bill nije mario. Trao je izmeu kreveta
traei lice koje mu je znailo vie od bilo kojeg drugog. "Hope,
gdje si, draga?"
Daleko na kraju prostorije, Bill je vidio mravu ruku kako se
die u zrak. Pourio je izmeu redova kreveta dok nije doao do
njenog. Najeio se na prvi pogled na svoju dragu enu. "Dragi
Boe, smiluj se!" pomislio je. Hopina je koa bila bijela poput
pamuka. Njene ruke su bile tako tanke, sigurno je izgubila 10 kg.
Oi su joj utonule duboko u glavu, a udubine na obrazima su se
toliko uvukle da su joj se isticale kosti.
Hope je gledala u njega i slabano se nasmijeila. "Bill, ao
mi je to ovako izgledam."
Hope umire
87
Bill je pao na koljena i zagrlio ju. Nastojei odrati jainu

glasa, rekao je: "Draga, dobro izgleda. ao mi je to si tako
bolesna Gdje su Billy Paul i Sharon?"
"Netko ih uva tamo u sobi. Ne daju mi da ih vidim."
Netko je rukom dotaknuo Billovo rame. "Jeste li vi gospodin
Branham?"
"Da."
"Ja sam jedan od lijenika ovdje. Mogu li popriati s vama
nasamo na nekoliko minuta?"
im su se odmakli od Hope, lijenik je rekao: "Gospodine
Branham, ao mi je to vam moram ovo rei, ali vaa ena ima
tuberkulozu plua. Mislim da je ne moemo izlijeiti."
Lijenikove rijei su se inile poput skalpela koji prodire u
Billova prsa. "Ne, doktore, nije mogue. Bog je moe spasiti."
"Pa, to je moda istina, ali to se tie medicine, ona je gotova.
Mi vie ne moemo uiniti nita. Ja lijeim i vau djecu. Va
sini je dosta dobro, ali vaa mala djevojica boluje od jake
upale plua. Moete biti sretni ako se ona izvue."
Bill je zajecao: "O, Boe, smiluj se."
"Nemojte se slomiti pred svojom enom," napomenuo mu je
lijenik. "To e joj samo pogorati stanje. Ona ne zna da umire."
Bill se mukom pribrao. "Kad mogu nju i djecu odvesti u
Jeffersonville?"
"im otvore ceste."
Bill se vratio natrag do Hopinog kreveta i rekao: "Draga,
doktor je rekao da te mogu odvesti kui za nekoliko dana. Dr.
Sam Adair e se brinuti o tebi."
Hopine tanke usnice su se lagano osmjehnule. "To bi bilo
dobro, Bill. Moda se Bog smiluje i ostavi me na ivotu."
Pokuavajui odrati normalnu jainu glasa Bill je rekao:
"Svim srcem se nadam da hoe."
88
PET JE MJESECI Hope bila zatvorena u bolnici u

Jeffersonvilleu. Dr. Adair je probao sve to je imao u svojoj crnoj
lijenikoj torbi kako bi poboljao njeno stanje. Nita nije
pomoglo.
Kad je Hope poela iskaljavati krv, Bill je bio izbezumljen
od zabrinutosti. Dr. Adair nije mogao uiniti puno kako bi ga
ohrabrio osim da mu objasni to se dogaa: "Bakterije
tuberkuloze koje su joj zarazile plua su nagrizle krvne sudove u
bronhijalnim granama. Od tuda dolazi krv."
"Doktore, zar ne moemo pokuati jo neto? Oajan sam."
"Znam jednog dr. Millera koji radi u ljeilitu u Louisvilleu.
On ima mnogo iskustva s tuberkulozom i moda on ima neke
prijedloge. Nazvat u ga."
Dr. Miller je preao rijeku kako bi pregledao Hope prije nego
iznese svoje miljenje. "ini se da je bolest poprilino
uznapredovala. Jedina stvar koja moda upali jest umjetni
pneumotoraks."
Bill je zbunjeno pogledao. "to je pneumotoraks?"
"Pneumo znai plua, a toraks je prsna upljina koja sadri
srce i plua. Pneumotoraks je stanje u kojem zrak ili plin ulazi u
podruje izmeu plua i prsnog zida poveavajui tlak u tom
podruju, to uzrokuje ispuhavanje plua. To se u nekim plunim
bolestima dogodi spontano i obino je to jako loe. Kod umjetnog
pneumotoraksa mi namjerno ispuemo jedno pluno krilo. Budui
da bakterije koje uzrokuju tuberkulozu trebaju velike koliine
kisika kako bi preivjele, ako ispuemo jedno pluno krilo,
ponekad moemo uguiti bakterije."
"To se ini obeavajue. to treba uiniti?"
"Iglu ubodemo izmeu rebara u prsnu upljinu. Tada ubacimo
odreenu koliinu zraka i ispuhujemo jedno po jedno krilo. Plua
postepeno upiju taj zrak tako da u intervalima tijekom tretmana
moramo unositi jo zraka."
Bill nije bio siguran: "To mi se ini riskantno."
Hope umire
89
"Nema garancije," rekao je dr. Miller.

Bill je o tome porazgovarao s Hope i ona je pristala riskirati.
Bolnica u Jeffersonvilleu nije imala aparat za pneumotoraks pa je
Bill posudio novac kako bi ga unajmio iz bolnice u Louisvilleu.
Drao je Hope za ruku dok su joj lijenici davali lokalnu
anesteziju i uboli iglu meu njena rebra. Hope je grizla usnicu i
jako stiskala Billovu ruku tijekom cijele operacije. Strano je
patila. Kad je dr. Miller zavrio, Bill je morao odvojiti Hopine
prste od svoje ruke.
Nakon zahvata, dr. Miller je htio napraviti rendgenske slike
obaju plunih krila. Pomno ih je prouio, a zatim je pozvao Billa
u prostoriju za konzultacije. "Gospodine Branham, bojim se da
nismo uspjeli. Plua vae supruge su ve u odmaklom stadiju.
Sada vie nema ba nita na ovom svijetu to bi mogli uiniti za
nju. Svemogui Bog je zove. Bojim se da ona moe poivjeti jo
samo nekoliko dana."
Neizrecivo shrvan, Bill se vratio u Hopinu sobu. Izgledala je
tako blijedo i krhko, poput velike porculanske lutke koja lei na
krevetu. Koliko ju je volio. to e on bez nje? A djeca Billy
Paul nije imao niti dvije godine, a Sharon Rose jedva devet
mjeseci to e oni bez majke?
Hope je pitala: "Je li ti doktor ita rekao?"
Bill je odmahnuo glavom. "Nemoj me pitati, draga. Sada
moram ii na posao, ali vraat u se svakih nekoliko sati da
provjerim kako si." Bilo mu je mrsko napustiti ju, ali je u zadnjih
nekoliko mjeseci uao u dug od nekoliko stotina dolara zbog
zdravstvenih trokova i morao je nastaviti raditi kako bi ga
otplatio.
U utorak, 22. srpnja, Bill je bio u ophodnji 50 km sjeverno
blizu Scottsburga u Indiani kad je na njegov radio stigla grozna
poruka: "Williame Branhame, vaa supruga umire. Ako je elite
vidjeti ivu, onda odmah doite."
90
Bill je zaustavio kamion uz cestu i izaao. Otkopao je pojas

s pitoljem, stavio ga na sjedalo, a zatim skinuo svoj eir i
kleknuo pokraj ceste. Pognuo je glavu pred Bogom i pomolio se:
"Nebeski Oe, uinio sam sve to sam mogao. Ti zna da para
duu Svoga sluge, ali ja sam vjerojatno parao Tvoju duu kad sam
posluao svoju punicu umjesto Tebe. I prije sam ti rekao da mi je
ao. Gospode, molim Te, nemoj dopustiti da Hope umre prije
nego je vidim jo jednom."
Popevi se natrag u kabinu, upalio je svoju sirenu i odjurio
prema bolnici koliko god je kamion iao. Pourio je po
stepenicama i kroz prednja vrata, te vidio Sama Adaira kako hoda
prema njemu. Dr. Adair je ugledao Billa, pognuo glavu i skrenuo
kroz bona vrata da ga ne susretne. Bill je otrao hodnikom i
otvorio vrata.
Sam ga je zagrlio i suosjeajno zajecao: "Billy, mome."
"Reci mi, doktore, je li jo uvijek iva?"
"Mislim da jest, Billy. Ali ne zadugo."
"Doktore, doi sa mnom u njenu sobu, hoe li?"
Dr. Adair je pognuo glavu. "O, Billy, nemoj me traiti da
idem. Hope mi je ispekla toliko pita. Ona mi je poput sestre. Ne
mogu podnijeti povratak u tu sobu."
Sestra je otvorila vrata i ula u sobu. "Gospodine Branham,
elim da popijete ovaj lijek. On e vam smiriti ivce."
Bill ga je odgurnuo i otiao do Hopine sobe. Medicinska
sestra je rekla: "Ii u s vama," i otila za njim.
Dr. Adair je povikao za njim: "Bill, ona je u nesvijesti."
Hope je leala na krevetu s plahtom preko lica. Bill je
podigao plahtu. Oi su joj bile zatvorene, a eljust sputena.
Tijelo joj je oslabilo na manje od 45 kg. Bill joj je stavio ruku na
elo bilo je hladno i ljepljivo. Primio ju je za rame i njeno
protresao. "Hope, draga, odgovori mi. Volim te svim svojim
srcem. Hoe li popriati sa mnom jo samo jednom?" Nije bilo
Hope umire
91
odgovora ni pomicanja. Bill se pomolio na glas: "Boe, znam da

sam pogrijeio, ali molim Te, dopusti da jo jednom popria sa
mnom."
Prije nego je zavrio molitvu, Hopine oi su zatreptale i zatim
se otvorile. Pokuala je dignuti svoju ruku, ali je bila preslaba.
Njene su se usne micale dok je izgovarala nejasne rijei. "Tako je
lako," rekla je. "Zato si me pozvao natrag?"
Bill se nagnuo nad krevet da je bolje uje. "to misli,
draga?"
"Bill, priao si o tome, propovijedao si o tome, ali nema
pojma kako je to lijepo."
"O emu pria?"
"Otila sam kui. Tamo su bila dva ovjeka odjevena u bijelo,
jedan sa svake moje strane. Hodali smo puteljkom s predivnim
cvijeem i elegantnim palmama. Svugdje su bile lijepe ptice koje
su pjevale i letjele od stabla do stabla. Bilo je tako mirno. Tada
sam te ula kako me doziva izdaleka i okrenula sam se da te
vidim." Hope je primijetila medicinsku sestru koja je stajala iza
njenog mua. "Luise, kad se uda, nadam se da e imati dobrog
mua poput mog. Bio mi je tako dobar, pun razumijevanja."
Medicinska sestra je maramicom prekrila lice i izjurila iz
sobe.
"Ne, draga," rekao je Bill, "nisam ti mogao uiniti kako sam
htio."
"Uinio si najbolje to si mogao, Bill, i ja te zbog toga volim.
Ali trebala bih pouriti, ekaju me. Prije nego li odem, elim ti
rei nekoliko stvari. Ti zna zato ja idem, zar ne?"
Pokuao je rei da, ali nije mogao izustiti rije, pa je samo
klimnuo.
"Nismo smjeli posluati majku," apnula je Hope. "Oni
pentekostalci su u pravu. Obeaj mi da e jednog dana otii onim
ljudima. Tako odgoji nau djecu."
92
"Znam da nisam smio posluati tvoju majku. O, kad bih

barem to mogao ponovno proivjeti, postupio bih drugaije. Ali,
uinit u to jednog dana."
"Bill, sjea li se one puke koju si htio kupiti, ali nismo imali
dovoljno novaca za polog?"
"Da, draga, znam ju."
"Toliko sam htjela da ima tu puku. tedjela sam svoj sitni
od novca kojeg si mi tjedno davao za odjeu. Kad doe kui,
pogledaj na vrh kreveta na preklapanje. Tamo e nai kuvertu s
novcem. Obeaj mi da e kupiti tu puku."
Progutao je knedlu i obeao: "Zbog tebe u je kupiti."
"Jo neto elim se ispriati jer sam ti neto zatajila. Sjea
li se onaj puta kad smo ili u Fort Wayne, a ti si mi kupio one
najlonke?"
"Da, sjeam se."
"Bill, kupio si mi pogrene najlonke. One najlonke su bile za
starije ene. Dala sam ih tvojoj majci. Nisam ti rekla jer te nisam
htjela povrijediti."
Odjednom je Bill osjetio kako ga para drugaija bol. Svojom
neobazrivou je tog dana omalovaio Hopine potrebe. Kako li je
mogao biti toliko nepaljiv, toliko bezosjeajan? Njegova bol mu
se sada inila neizdrivom.
Hopino lice je postalo smireno. "Vraaju se. Mogu osjetiti
kako se pribliavaju. Bill, to je lako. Ovaj dragocjeni Duh Sveti
kojeg smo primili, On me provodi. Obeaj mi da e
propovijedati krtenje Duhom Svetim dok ne umre. To je stvarno
i to je divno u smrti."
"Obeavam da hou."
Hope se uspjela lagano osmjehnuti. "elim da mi takoer
obea da nee ivjeti kao samac."
"O, Hope, to ne mogu obeati. Previe te volim."
Hope umire
93
"Bill, imamo dvoje djece. Ne elim da se vuku od nemila do

nedraga. Pronai neku dobru kranku i oeni je neku koja e
voljeti nau djecu i napraviti im dom."
"O, Hope, molim te, nemoj me pitati da ti to obeam."
"Molim te, Bill. Nee dopustiti da umrem nesretna, zar ne?"
Gotovo iupana srca, Bill je promumljao: "Obeavam da u
uiniti najbolje to mogu."
Njene posljednje rijei njemu su bile: "Bill, nastavi
propovijedati."
Bill je rekao: "Draga, sahranit u te gore na Walnut Ridgeu. I
ako usnem, lei u pokraj tebe. Ako Isus doe prije nego umrem,
biti u negdje na bojnom polju propovijedajui Evanelje Duha
Svetog. Tog velikog dana kad Isus otvori nebo i s nebesa se spusti
Novi Jeruzalem, pokupit u Billyja Paula i Sharon, te emo se
nai s tobom pokraj Istonih Vrata prije nego uemo."
Hope se nasmijeila posljednji put i stisnula mu ruku. Zatim
je sklopila oi kako bi odetala onim putem izmeu onih palmi
prema Bojem gradu. U Billovim mislima, ona e zauvijek ostati
s dvadeset i etiri godine.
Poglavlje 22
Najvarljiviji trenutak
njegovog ivota
1937.
ELLA BRANHAM je nagovarala sina da ostane kod nje tu prvu

no nakon Hopine smrti. Znala je da njegovu djecu uva
gospoica Broy i Ella nije htjela da Bill bude sam. Ali je Bill
odbio jer je htio otii kui. Iako tamo nije bilo mnogo stvari s
deset dolara moglo bi se kupiti sve to je bilo u obje prostorije
ipak je ta mala kua bila njihova kua. Hope ju je odravala
istom: svojom je ljubavlju dotakla i pretvorila pretrpanu, obinu
iznajmljenu kuu u topao, primamljiv dom.
Ali im je Bill zakoraio kroz prednja vrata, znao je da je
pogrijeio. Nije bilo nikakve dobrodolice, ni ivota, ni utjehe.
Uao je u spavau sobu i pogledao na vrh kreveta na sklapanje.
Tamo je, ispod novina, bila kuverta koju je Hope spomenula. Bill
je ispraznio sav sitni na krevet i prebrojio ga. Bilo je ukupno
2,80 dolara samo dvadeset centi manje od iznosa potrebnog za
polog 22 kalibarske puke koju je ekao preko godinu dana. Bill
je u srcu odluio tim novcem platiti polog za tu puku i unato
Najvarljiviji trenutak njegovog ivota
95
dugu od stotina dolara zbog zdravstvenih trokova obeao je da

e tu puku redovito mjeseno otplaivati dok je u potpunosti ne
otplati u sjeanje na svoju odanu suprugu.
Legao je na krevet u elji pobjei u san. U tednjak se uvukao
mi koji je ukao s nekakvim papirom za potpalu u reetkama.
Billu je to zvualo kao da Hope otvara omot nekih slatkia koje je
drala na polici u kuhinji. Ustao je i nogom zatvorio vrata
kuhinje. Tamo je, na kuki iza vrata, visio Hopin ogrta. Tada je
shvatio da je trebao otii kod svoje majke tamo ga je sve
podsjealo na njegovu suprugu koja lei u mrtvanici. Bill je
stavio mokre obraze u madrac i izlio svoju tugu.
Netko je poeo nasrtljivo lupati po vratima. Bill je skoio i
pustio Freda Broya i njegovog sina Fletchera u sobu. Frank je
rekao: "Bill, imam loe vijesti za tebe."
"Znam, Frank. Bio sam s Hope kad je umrla."
"Ali to nije sve. I tvoje dijete umire."
"Sharon?" Bill se zaprepastio. "Nemogue!"
"Da. Dr. Adair ju je upravo odveo u bolnicu. Ima meningitis.
Doktor kae da ne postoji mogunost da preivi. Doi, odvest u
te tamo."
Umjesto da se pomakne, Bill se sruio na pod. Frank i
Fletcher su ga podigli i odnijeli u Frankov kamion.
Kad je Bill stigao u bolnicu, dr. Adair ga je odveo u
laboratorij i dopustio mu da na mikroskop pogleda uzorak
tekuine izvaene iz Sharonine kraljenice. "To je tuberkulozni
meningitis," tuno je rekao dr. Adair. "Pokupila je to od svoje
majke. Obino se bakterije tuberkuloze zaustave u pluima, ali
ponekad uu u krv i dou do meninga koje pokrivaju mozak. To
se dogodilo tvojoj keri. ao mi je, Bill, ali u ovom trenutku ne
moemo za nju uiniti apsolutno nita."
"Gdje je ona, doktore? elim je vidjeti."
"Ona je dolje u karanteni pa je ne moe vidjeti. Zarazna je."
96
"Nije me briga da umrem, moram vidjeti Sharon jo jednom."

Teko, ali dr. Adair je ostao odluan. "Ne moe, Bill. To je
meningitis. Mogao bi ga prenijeti preko kaputa i zaraziti Billyja
Paula."
Bill je sjeo i rukama prekrio lice, plaui: "Samo mi donesi
malo kloroforma da umrem s njom. to mi sad znai ivot? Sve
to volim je nestalo."
Dr. Adair je suosjeao s tugom svog prijatelja kao da je
njegova. "Bill, ti ostani ovdje. Ja idem do medicinske sestre da ti
da neto to e ti olakati bol."
im je dr. Adair napustio sobu, Bill se oduljao kroz druga
vrata i doao do podruma. Sharon Rose je leala u kolijevci
jecajui, a njeni su se miii grevito trzali. Nad njezinim je
tijelom bila rairena gaza kao mrea za komarce, ali ju je svojim
trzajima i okretajima strgnula i sada su muhe sisale vlagu oko
njenih oiju. Bill je otjerao muhe i ponovno objesio mreicu.
"Sharon," rekao je tiho.
"Kad je okrenula glavu da ga pogleda, usnice su joj poele
drhtati. Toliko je patila da joj je jedno oko ilo u kri.
Bill je pao na koljena, zatvorio oi i skupio ruke. "O, dragi
Boe," jecao je, "uzeo si moju dragu enu, a sad uzima i moju
bebu! Molim Te, nemoj uzeti moju malu djevojicu. Ja sam taj
koji je pogrijeio, trebao bi uzeti mene. ao mi je to sam sluao
nekog drugoga, a ne Tebe. Pokuat u nikada vie ne uiniti takvo
neto. Gospode, ii u onim ljudima koje je ona nazvala smeem i
izopenicima i nee me biti briga tko me zove svetim valjaem.
Uinit u sve to eli od mene, ali samo, molim Te, nemoj
dopustiti da moja beba umre."
im je otvorio oi, vidio je ono to mu je izgledalo kao crna
zavjesa kako se sputa izmeu njega i Sharon. Istu je stvar vidio
kad se molio za Hope prolog Boia. Znao je da je Bog odbio
njegovu molitvu.
97
Taj je trenutak bio najvarljiviji trenutak Billovog ivota.

Kleei na tvrdom podu karantene u podrumu bolnice, dok je
njegova devetomjesena beba umirala pokraj njega, doao je
napasnik i apnuo: "Ti kae da je Bog ljubav. Je li ovo ljubav?
Koliko god si propovijedao Njegovu Rije i pokuavao ivjeti za
Njega, a sada kad se radi o ivotu tvog vlastitog djeteta, On e te
odbiti! Kakvom ti to Bogu slui?"
Bill se na nekoliko trenutaka neizvjesno kolebao izmeu
ivota i smrti. Tada je doao njegov odgovor iz skrivenog izvora
snage duboko u njegovoj dui: "Poput starog Joba u rei:
'Gospod dao, Gospod oduzeo! Blagoslovljeno ime Gospodnje.'" 20
O, Boe, ne znam zato ovako postupa sa mnom, ali to ne
mijenja moju vjeru u Tebe. ak i ako me ubije, ja u Ti
vjerovati. Vjerujem u Tebe."
Ustao je i posljednji put se nagnuo nad kolijevku svoje keri.
"Sharon, nakon to ti aneli prenesu duu preko ususret majci,
pokopat u te u naruju tvoje majke."
Amelia Hope Branham pokopana je u subotu, 24. srpnja
1937. na groblju Walnut Ridge u grobu kojeg je njezin otac kupio
za sebe i svoju enu. Sharon Rose je umrla sljedeeg dana. U
ponedjeljak ujutro, ukopnik je ponovno otvorio Hopin grob i
spustio Sharonin mali lijes na lijes njene majke. Bill je odrao
svoje obeanje pokopao je Sharon Rose u naruju njene majke."
SLJEDEA dva tjedna, Bill je ivio u nepodnoljivoj tuzi. Dani

su mu se inili beskrajni, noi su esto bile besana muenja.
Svakog se radnog jutra prisiljavao otii na posao. Znao je da ima
obvezu platiti dug zdravstvenih trokova i to mu je dalo razlog za
ivot. Popodne bi pokupio Billyja Paula iz kue Broyevih, skuhao
veeru, a tada satima etao ulicama nosei sina na ramenima.
20
Job 1, 21
98
Jednog dana nakon posla, Bill je sjeo sina ispred prednjih

stepenica i krenuo prema stranjem dvoritu pogledati svog
lovakog psa kojeg je drao zavezanog ispod hrasta sa stranje
strane kue. Billy Paul je rekao: "Tata, gdje je mama?"
Bill je odgovorio na to pitanje stotinu puta, ali dvogodinji
Billy jednostavno nije bio dovoljno velik da bi shvatio. "Ona je na
nebu. Otila je vidjeti Isusa."
"Kad se vraa? elim ju."
"Nee se vratiti, Billy. Ali ti i ja emo je jednom otii
vidjeti."
Bill je krenuo putem prema stranjem dijelu kue.
Billy Paul je upro svoje bucmaste prstie prema nebu. "Tata,
pogledaj! Vidio sam mamu tamo gore na onom oblaku."
Bill to nije mogao podnijeti. Pao je na puteljak i leao tamo
oko sat vremena, smrtno mirno, dok je Billy Paul sjedio na
stepenicama i plakao za svojom majkom. Kad je Bill napokon
skupio snagu da ustane, odveo je Billyja Paula natrag u kuu
Broyevih i ostavio ga tamo, te etao prema Walnut Ridgeu. Prije
nego je stigao do groblja, pokraj njega se zaustavio automobil. Iz
automobila je izaao gospodin Isler, senator Indiane koji je ivio
blizu. "Gdje ide, Billy? Do groblja?"
"Da."
"Ovo nije prvi put da te vidim kako hoda u tom smjeru. to
radi tamo?"
"Sjedim pokraj groba moje ene i keri i sluam glazbu vjetra
u drveu."
"Kakva je to glazba?"
Bill je citirao prvi stih jedne crkvene pjesme. "Postoji zemlja
preko rijeke koju nazivaju zauvijek slatkom, a do te obale
moemo doi samo odlukom vjere. Jedan po jedan dolazimo do
vrata, kako bi ivjeli s besmrtnima, jednog dana zazvonit e ona
zlatna zvona za mene i tebe."
99
Senator Isler je uhvatio Billa za obje ruke. "Billy, elim te

neto pitati. Vidio sam te kako stoji na raskrijima i propovijeda
dok se nisi toliko umorio da se inilo kao da e se sruiti. Vidio
sam te gdje hoda gore dolje po ulicama kako bi doao do
bolesnika u svako doba noi. Ali nakon toliko problema koje si
imao, to ti Krist sada znai?"
"On je sve to mi je preostalo, gospodine Isler. On je moj
ivot, moje sve, moja posljednja nada. On je jedino stabilno u
mom ivotu na to se mogu osloniti."
G. Isler je protresao glavom. "Nakon to ti je uzeo enu i
bebu, ti Mu jo eli sluiti?"
"Ako me i ubije, ipak u Mu vjerovati."
Rano slijedeeg jutra Billu je bio dodijeljen popravak
oteene sekundarne ice na autocesti 150 blizu New Albanyja.
Stavljajui potporanj i sigurnosni pojas, popeo se na stup dok nije
doao do razvodnika. Mislio je na Hope i Sharon Rose. Mogao je
razumjeti zato je Bog uzeo njegovu enu, ali bebu? Zato mu je
Bog uzeo njegovu malu djevojicu?
Dok je radio, pjevao je staru evaneosku pjesmu: "Na
dalekom breuljku stajao je stari grubi kri, simbol patnje i srama.
Na tom starom kriu, Isus je patio i umro, i za svijet izgubljenih
grjenika je pogubljen." Upravo je tada sunce izalo iznad stabala
na horizontu umivajui ga zrakama i stvarajui sjenu na breuljku
pokraj njega sjenu ovjeka razapetog na kri.
"Tako je," zajecao je, "moji su Te grijesi stavili tamo, Isuse.
Ja sam kriv kao i ostali." Odjednom mu je umom prola
zbunjujua ideja. Iskoristivi zbunjenost, Sotona ga je potaknuo
da si oduzme ivot. Bill je pogledao svoje gumene rukavice i
2300-voltnu primarnu icu koja je prolazila odmah pokraj
sekundarne. Razmislio je o mogunostima. To je bilo pogreno
potpuno pogreno, ali se nekako tog trenutka, oajem zamraenog
razmiljanja, pogreno inilo ispravnim. Svlaei zatitnu
rukavicu, rekao je: "Dragi Boe, ne elim to uiniti, ali ja sam
100
kukavica. Jednostavno ne mogu ivjeti bez njih." Ispruio je golu

ruku prema 2300-voltnoj primarnoj ici, znajui da e mu, kad je
uhvati, struja spriti krv i rasuti kosti. "Sharon, tata e doi vidjeti
tebe i mamu."
Nikad nije znao to se dogodilo nakon toga. Kad je doao k
sebi, sjedio je na podu sa sigurnosnim pojasom jo uvijek
privrenim za stup. Znoj mu je prekrio tijelo i nekontrolirano se
tresao. Poto taj dan vie nije bio u stanju raditi, ubacio je alat u
prtljanik svog slubenog kombija i odvezao se kui.
U potanskom sanduiu na ulazu bilo je nekoliko pisama.
Bill ih je sve skupa pokupio, unio unutra i stavio na kuhinjski
stol. Uz redovne mjesene raune, jedno pismo je bilo
neoekivano. Stiglo je iz banke i bilo je upueno gospoici
Sharon Rose Branham. Billu su se tresle ruke dok je otvarao
kovertu. Tada je shvatio. Banka je vraala osamdeset centi. Bill je
zaboravio da je otvorio tedni raun za Sharon nekoliko dana prije
Boia. To je bilo upravo prije...
Mentalno se slomio, misli su mu preplavila ta uasna
sjeanja. Molio se: "Isuse, dok sam bio dijete, bio sam gladan i
esto mi je bilo hladno. Svi su mi se smijali i nazivali me
slabiem. Osjeao sam se usamljeno. Nakon to sam postao
kranin, dao si mi mali dom i vlastitu obitelj. Pokuavao sam
ivjeti ispravno. Sada si mi sve oduzeo. Toliko sam izmuen da
vie ne mogu ovako. O, Boe, zato ne uzme i mene?"
Ponovno se Sotona uvukao poput magle oduzevi Billu zdrav
razum. Na trenutak je izgubio pogled na Boju ruku koja ga je
vodila. U tom varljivom trenutku, Sotona ga je nagnuo na najgori
mogui in. Bill je drao svoj lugarski pitolj objeen u futroli na
avlu iza kuhinjskih vrata. Uzevi taj pitolj u ruku, kleknuo je na
pod pokraj vojnikog odjela koje je bilo pokraj pei. Uperivi
cijev prema glavi, repetirao je i povukao okida dok se glasno
molio: "Oe na koji jesi na nebesima, sveti se Ime Tvoje. Neka
doe kraljevstvo Tvoje, neka bude volja Tvoja..." Povlaio je sve
101
jae i jae dobro podmazani okida, a on se nije micao. Napeo je

svom preostalom snagom, ali se ipak taj tanki elini polumjesec
nije htio pomaknuti. Konano je odustao i bacio pitolj. Kad je
pao na pod, opalio je, a metak je probio zid.
Bill je pao preko djejeg krevetia. "O, Boe, para me na
komadie. ak mi ne doputa ni umrijeti."
Na kraju se od tolikog plaa iscrpio da je zaspao i sanjao.
Nije to bio obian san s nejasnim obrisima i mutnom svijesti.
Obrisi su bili otri i izraajni da su mu se urezali u pamenje tako
jasno kao da je doista bio tamo.
Sanjao je da je negdje na Zapadu na preriji, da hoda pustom
cestom i pjeva popularnu baladu: "Kota na koiji je slomljen, a
na ranu na znaku pie 'Na prodaju'..." Bill je hodao pokraj stare
prekrivene koije kakvu su prvi starosjedioci nazivali prerijskim
jedrenjakom. Jedan je od prednjih kotaa na koiji bio slomljen
tako da se koija nakrivila toliko da je krajem osovine dodirivala
tlo. Pokraj mjesta na kojem se puknuti drveni kota oslanjao na
koiju, stajala je lijepa mlada djevojka i gledala ga. Vjetar se
poigravao s njezinom dugom plavom kosom. Njezine su plave oi
blijetale na suncu. Dok je Bill prolazio pokraj nje, skinuo je svoj
kaubojski eir i veselo pozdravio: "Dobro jutro, gospodina."
Ona je rekla: "Dobro jutro, tata."
Bill je stao i pogledao ovu prelijepu djevojku obuenu u
bijelo. Izgledala je kao da ima najmanje dvadeset godina. "Pa,
gospodina, kako ti ja mogu biti tata kad si skoro stara kao i ja?"
iroko se osmjehnula pokazujui savrene zube. "Tata, ti ne
zna gdje si. Na zemlji sam ja bila tvoja mala Sharon Rose."
"Sharon? Ali ali ti si bila mala beba."
"Ovdje nema malih beba, tata. Svi smo iste dobi, mi smo
besmrtni. Gdje mi je brat, Billy Paul?"
"Pustio sam ga maloprije kod gospoice Broy."
102
Sharon je rekla: "ekat u ovdje Billyja Paula. Zato ne

nastavi dalje i vidi mamu. Ona te eka u vaoj novoj kui."
"Novoj kui? Branhami nisu nikada imali kue, uvijek smo
bili siromane skitnice."
"Ima dom ovdje, tata. Pogledaj."
Pokazala je niz cestu. Tamo je na kraju staze stajala
velianstvena palaa smjetena na vrhu breuljka. Sunce je taman
zalo iza krova palae i nove su suneve zrake sjale na sve strane
poput svjetionika koji vodi umorne putnike u luku. Bill je hodao
niz cestu s rukama podignutim u zrak, pjevajui: "Moj dom, slatki
dom..." Od podnoja breuljka do prednjih vrata vodile su
dugake stepenice. Hope je ekala ispred otvorenih vrata,
obuena u bijelo, s dugakom crnom kosom raspletenom na
povjetarcu. Bill je skoio na stepenice i preskakao po tri stepenice
odjednom. Kad je doao do ulaza, pao joj je pred noge. Hope ga
je njeno nagovorila da ustane. Bill je rekao: "Hope, upravo sam
sreo Sharon na putu. Ona je narasla u prekrasnu mladu djevojku."
"Da, jest. Bill, mora se prestati brinuti o Sharon i meni."
"Draga, ne mogu si pomoi. Toliko mi obje nedostajete, a
Billy Paul plae za vama cijelo vrijeme. Ne znam to napraviti s
njim."
"Sharon i meni je mnogo bolje nego vama. Obeaj mi da se
vie nee brinuti za nas." Hope je stavila ruku na njegovo rame i
potapala ga upravo onako kako je esto radila na zemlji. "Bill,
izgleda jako umorno. Iscrpljuje se molei za bolesne. Ui sa
mnom, sada moe sjesti i odmoriti se."
Uao je s njom u palau, a tamo je stajala zelena Morris
stolica, upravo onakva kakvu je vratio financijskoj kompaniji jer
je nije mogao otplaivati.
Hope je rekla: "Sjea li se te stolice?"
U grlu mu je zastala knedla. "Kako se dobro sjeam." "Ovu
nam nee uzeti," uvjeravala ga je. "Ve je plaena."
103
"Ne razumijem."
"Sada e se vratiti, Bill. Obeaj mi da se vie nee brinuti
za Sharon i mene."
"Hope, ne mogu ti to obeati."
Ali Hope je odjednom nestala i Bill se budio. Jo je kleao
iznad djejeg krevetia u mraku svoje kuhinje. Ustao je i
pogledao po mranoj sobi. inilo se kao da moe osjetiti
nevidljivu ruku na svom ramenu. "Hope, jesi li to ti?" inilo se
kao da moe osjetiti kako ga tape po leima. "Hope, jesi li ovdje
u sobi?" Je li to zamiljao? Ili je mogao uti kako apue: "Obeaj
mi da se nee brinuti."
Bill je rekao: "Hope, obeavam."
Poglavlje 23
Pokuaj povratka
1937. 1939.
VODOSTAJ RIJEKE OHIO u ulici Spring za vrijeme poplave

1937. je iznosio 6,7 m (22 stope), upravo kao to je aneo
pokazao Williamu Branhamu. Tako je poplavljen Branhamov
ator, koji nije bio daleko od ulice Spring. Podizanje vode u
poplavi je razbilo prozore i podiglo sve to nije bilo uvreno,
ukljuujui propovjedaonicu i klupe. Kad se prljava rijeka
konano povukla, klupe su ostale posvuda razbacane, ali je
propovjedaonica ostala u gotovo istom poloaju kao i prije i
dalje uspravna i okrenuta prema zajednici. Veer prije poplave,
Bill je ostavio svoju Bibliju otvorenu na vrhu propovjedaonice.
Kada je konano doao pregledati tetu, pronaao je svoju Bibliju
upravo tamo gdje ju je ostavio, otvorenu na istoj stranici. Bill je
to smatrao znakom od Boga iako su vanjske okolnosti u
njegovom ivotu bile u zbrci, rije Boja koju je propovijedao
ostala je istinita i stabilna.
To je bilo ohrabrujue a Billu je trebala svaka mrvica
ohrabrenja koju je mogao dobiti da bi mu pomogla izdrati
ivjeti. Nije se mogao oporaviti od gubitka ene i keri. Osjeao
Pokuaj povratka
105
se kao da slui zatvorsku kaznu bez nade u pomilovanje. Tuga ga

je zatvorila kao u kavez, a usamljenost straarila nad njim poput
zatvorskog straara, a inilo se da beznae poput okrutnog uvara
usmjerava svaki njegov korak. Kazna se inila gotovo
neizdrivom.
Povremeno se tjeio snom o Hope i Sharon na nebu. Znao je
da je to bio san, jer je bio zaspao. (Vizije su se dogaale kad je
bio potpuno budan.) Ali, to je bio nezaboravan san toliko
stvaran, od drvea u preriji i koije do njegovih stopa u pijesku.
Takoer, inilo se znaajnim, kao da mu je Bog pokuavao rei
mnogo toga. Neke su se stvari inile oitima slomljeni kota na
koiji zasigurno je predstavljao njegovu slomljenu obitelj; a
sigurno je i to da su Hope i Sharon sada na boljem mjestu nego
to je zemlja. Ali ostali simboli nisu bili toliko jasni. Zato se san
odigrao na Zapadu? Ima li zalazak sunca znaenje? I
najdvojbenije, to je Hope mislila kad je rekla da se iscrpljuje
molei se za bolesne? Za ova pitanja nije pronalazio odgovarajue
odgovore.
Najveu snagu Bill je crpio iz Biblije. itao je u Rimljanima
8, 28 gdje je apostol Pavao rekao: "Znamo da sve ide na dobro
onima koji ljube Boga, onima koji su pozvani po Njegovoj svrsi."
Bill se trudio vjerovati to, ali bilo je teko. Kakvo dobro moe
doi iz toga to je izgubio enu i ker? Oznaio je Ivana 14.
poglavlje gdje Isus kae: "Neka se ne uznemiruje vae srce!
Vjerujte u Boga i u Me vjerujte. U kui Oca Moga ima mnogo
stanova... Idem vam pripraviti mjesto... Doi u ponovno i uzet u
vas k Sebi... Neka se ne uznemiruje vae srce, i neka se ne plai."
Bill je pokuao prakticirati ovaj savjet, ali esto mu je srce
bilo jednako uznemireno. Iako je nastavio propovijedati u svojoj
crkvi, izgubio je mnogo prijanje energije i prodornosti. Brinuo je
o ljudima kao i prije, ali se nekako nije osjeao u redu s
Gospodom. to god da se molio, nije mogao kao nekada
dotaknuti Boje prijestolje. Osjeao se jadno.
106
Majka mu je jo uvijek ivjela nekoliko zgrada dalje od

njega. Nakon smrti Charlesa starijeg, poela je iznajmljivati sobe
u kui to joj je opskrbljivalo sigurne ali skromne prihode. Ella je
svaki dan kuhala doruak i veeru za svoje podstanare. Bill bi
esto naveer navratio na veeru. Jedne veeri dok je pomagao
svojoj maci poistiti prljavo posue sa stola, Ella ga je pitala to
misli o novom mostu koji se gradio preko rijeke Ohio izmeu
Louisvillea u Kentuckyju i Jeffersonvillea u Indiani. "Zar ti se ne
ini poznat?" pitala je.
"udno, ali kao da da gotovo kao da ga se od negdje
sjeam.
Ella je klimnula glavom. "Jednog dana prije mnogo godina
dotrao si u kuu sav uzbuen i nabrajao kako si vidio most tamo
gdje ga nije bilo. Najprije sam pomislila da je to glupost. Ali sam
se zatim zamislila tako da sam to zapisala i spremila."
Izvadila je komadi smotanog utog papira. Bill je znao to
pie prije nego je proitao, navrla su mu sjeanja iz djetinjstva.
Sjetio se stabla jabuke, igre pekulama i udnog osjeaja koji ga
je obuzeo. Sjetio se kako se rijeka odjednom uinila blia i kako
se ubrzo pojavio most na rijeci, dio po dio, dok se na sredini nije
odlomio jedan nosa i pao. Otvorio je staru biljeku i proitao
maminu natuknicu. Zatim je razmiljao o novom mostu koji se
gradio. To je bio taj most. Dogodilo se upravo onako kako je
vidio kad je bio djeak. "Mama, to misli da to znai?"
Slegnula je ramenima: "Otkud bih ja znala? Ali Bill, sve ove
godine esto sam se pitala jesi li ti moda roen s posebnom
svrhom u ivotu. Jo uvijek mislim da bi moglo biti tako."
Sjetivi se vizije iz djetinjstva, svoje prve vizije, i shvaajui
da se ona ispunila, Bill se pitao isto to. Je li moda njegov ivot
imao neku jedinstvenu svrhu? Trenutno mu se ivot inio
ispraznim, besciljnim, i bilo je teko shvatiti kako bi ga Bog
mogao iskoristiti za neto posebno. Ali nije mogao zaboraviti tog
sedmogodinjeg djeaka kako prestraen slua duboki glas iz
Pokuaj povratka
107
pijavice: "Nikada nemoj piti, ni puiti niti okaljati svoje tijelo na

bilo koji nain. Bit e posao za tebe da ga izvri kad bude
stariji." Da li mu zbog toga Bog nije dozvolio umrijeti? Ima li jo
neto to bi trebao napraviti?
U grudima mu je trepnuo traak nade.
1. RUJNA 1939., Adolf Hitler je naredio svojim trupama da

napadnu Poljsku. Dva dana poslije, Francuska i Velika Britanija
su objavile rat Njemakoj. Francuska je odmah napala preko
rijeke Rajne na granici s Njemakom, ali se teko probijala kroz
gustu njemaku obranu. Za to su vrijeme njemake mehanizirane
jedinice nadjaale poljske trupe na konjima. Nakon punih
osamnaest dana strane borbe, poljska vlada i vojni zapovjednici
su pobjegli u susjednu Rumunjsku. Od tog je trenutka poljska
obrana rapidno slabila i Njemaka se mogla koncentrirati na
francusku invaziju. Iako se Francuska urno povukla s njemakog
teritorija, inilo se oitim veini politikih analitiara da rat u
Europi, umjesto da zavrava, zapravo tek poinje.
Poput svih koji su imali pristup radiju ili novinama, William
Branham je s posebnom pozornou pratio europsku dramu. Ipak,
njegovo je zanimanje za rat bilo iz potpuno drugaije perspektive.
Ispunjavalo se ono to je vidio u lipnju 1933. kad je pao u zanos i
promatrao sedam dogaaja koji su se odvili pred njim u
panoramskoj viziji budunosti. Bilo je jezovito. Kakva mu je sila
dopustila vidjeti dogaaje prije nego su se odvili? I s kojom
svrhom? Opet se pojavila ta rije svrha. Moda je Bog
isplanirao njegov ivot sa znaajnom svrhom. Ako jest, zato se
ona nije jasnije obznanila?
U ovom se trenutku svoga razmiljanja neizbjeno vratio na
svoj susret s pentekostalcima u Mishawaki u Indiani od prije dvije
godine. Bill je znao da je propustio Boji plan za svoj ivot kad je
odbio pozive pentekostalnih propovjednika da evangelizira u
108
njihovim crkvama. A kako da se vrati u Boju volju? Naravno da

je mogao jednostavno poeti posjeivati pentekostalne crkve u
nadi da e ga netko zatraiti da propovijeda za njih. Ali,
preprijeilo se jo jedno pitanje koje ga je kopkalo i zadralo ga
da ne ide tim izravnim pravcem: pitanje o darovima Duha Svetog,
a posebno pitanje o jezicima i tumaenju jezika.
Do sada se Bill osjeao uvjeren da su jezici i njihovo
tumaenje ispravni darovi Bojeg Duha: to se u Bibliji inilo
posve jasnim. 21 Ali, Billa je muilo iskustvo u Mishawaki s tom
dvojicom koji su bili vrlo aktivni u izraavanju dara govorenja u
jezicima i njihovog tumaenja. Oboje su prikazali istu snanu
manifestaciju Bojeg Duha za vrijeme slube u crkvi. Ali kasnije
je Bill razgovarao s obojicom. Vidio je njihove privatne ivote.
Iako je jedan bio posveeni kranin, drugi je apsolutno bio
licemjer. Bill je znao da je to istina jer vizije nikada nisu
pogrijeile. Muila ga je ukupna pentekostalna ideja
dozvoljavanja darovima Duha da slobodno djeluju za vrijeme
crkvenih sastanaka. Ako je to uistinu bio Boji Duh koji se izlio
na pentekostalnim sastancima u Mishawaki, kako je Boji Duh
mogao blagosloviti tog stranog licemjera? To se nije inilo
moguim. A moe li sotonski duh proizvesti Boja djela? I u to je
sumnjao. I je li mogue da oba duha djeluju na istom sastanku?
Takva je ideja imala svoje mane. Ako Boji Duh i sotonski duh
proizvode iste rezultate, kako onda znati to je istina?
To ga je muilo mnogo puta u protekle dvije godine. Ali
sada, nakon to je vidio da se ispunila njegova vizija o ratu u
Europi, Bill je ponovno osjetio snanu potrebu za pronalaskom
odgovora kako bi se mogao rijeiti prijanje greke i ponovno
krenuti u smjeru onoga to je Bog imao u planu.
Uzevi nekoliko slobodnih dana na poslu, Bill se odvezao
sjeverno cestom 62 do podruja Tunnel Milla. Automobil je
21
1. Korinanima 12, 1 12 i 14, 1 33

Pokuaj povratka
109
parkirao pokraj ceste, preao prema Fourteen Mile Creeku i

odetao u umu. Jesen je prikazivala svoju ljepotu. Naranasto,
smee i crveno lie je utalo iznad njega i ukalo pod njim dok
je hodao. Ptice su u pozadini odravale tihi koncert. Konano je
Bill doao do mjesta gdje se 25 m dubok kanjon sputa niz strmu
vapnenastu klisuru. Uputio se kroz grmlje i meu stijene na dnu
kanjona dok nije doao na ulaz svoje pilje. Tamo je stajao uski
kamen koji je poput zuba strio ispred pilje. Upalio je svijeu i
provukao se kroz otvor. Pratei vijugavi hodnik koji je iao oko
7,5 m u obronak, zaustavio se kako bi ponovno promotrio
naopake okrenutu stijenu u obliku piramide pozicioniranu iznad
kamenog pravokutnog stola. Oduevio bi se svaki put kad bi je
vidio. Stavio je svoj kaput i nekoliko dodatnih svijea na greben
kojeg je koristio za krevet. Onda je uzeo svoju Bibliju i krenuo
van kako bi traio Boga na toplom jesenskom suncu.
Na zemlji, nedaleko ulaza u pilju, leao je srueni hrast.
Mjesto gdje se deblo starog drveta granalo formiralo je prirodnu
stolicu s naslonjaem. Bill se cijelo popodne ugnijezdio u ravu,
itao Bibliju i molio se. Konano se nebo zamrailo i pojavile su
se zvijezde. Lagan, ali prohladan, jesenski povjetarac ga je
natjerao da se skloni u pilju.
Ujutro se nije micao dok sunce nije bilo dovoljno visoko da
ugrije taj dio. Ostavio je otvorenu Bibliju na ravi mrtvog drveta,
a vjetar ju je otvorio na Hebreje 6. poglavlje. Bill se ispruio na
deblo drveta i poeo itati:
Zbilja je nemogue one koji su jedanput
prosvijetljeni, i okusili nebeski dar, i postali dionici
Duha Svetoga, i okusili dobru Rije Boju i snagu
budueg svijeta, ako otpadnu, opet obnoviti za to da se
obrate, njih koji za svoj vlastiti raun ponovno razapinju
Sina Bojeg i javno ga izlau ruglu. Zemlja, naime, koja
pije kiu to esto na nju pada i donosi korisno povre
110
svojim ratarima, prima od Boga blagoslov, ali ona koja

raa trnje i drau je odbaena, i blizu je prokletstvu.
Njezin e zavretak biti u vatri.
Nije vidio znaenje toga. Okrenuo je stranice i traio odreen
citat iz Biblije iz 2. Timotejeve koji mu je bio na pameti. Kad je
maknuo ruku s Biblije, zapuhnuo je vjetar i ponovno okrenuo 6.
poglavlje Hebrejima. Pomislio je: "Kako udno." Pokuava li mu
Bog neto rei ovim citatom iz Biblije? Ponovno je proitao 6.
poglavlje, ali i dalje nije vidio znaenje. Vraajui se u pilju,
provukao se kroz rupu i krenuo uskim prolazom na mjesto gdje je
ta okrenuta piramida od vapnenca visjela iznad pravokutnog
kamenog stola. Bill je kleknuo i pomolio se: "Gospode, to znai
6. poglavlje Hebreja? to mi pokuava rei?"
Odjednom su mu se poeli koiti prsti, ali ne od hladnoe u
pilji to je bio taj osjeaj ukoenosti koji je uvijek prethodio
viziji. Ruke i noge su mu postale teke, a usne oteene kao da mu
je stomatolog upravo dao injekciju prokaina. Kad je otvorio oi,
vidio je svijet kako se okree oko svoje osi. Tlo je izgledalo kao
svjee izorana oranica. S ruba ovog planeta koji se vrtio doao je
ovjek obuen u bijelo nosei uza se veliku vreu. Taj je ovjek
svakih nekoliko koraka izvadio aku sjemenja iz vree i razbacao
ih po tlu trzajem svoje ruke. im je nestao iza Zemljinog
horizonta, Bill je vidio drugog ovjeka, obuenog u crno, kako se
prikrada iza prvog. Ovaj je drugi ovjek takoer imao vreu uza
se i bacao je sjemenje dok se uljao poljem. Stalno je zamahivao
glavom s jedne na drugu stranu kao da radi neto pogreno i da se
boji da e biti uhvaen.
Nakon to je ovaj ovjek u crnom zaao iza ruba svijeta, Bill
je vidio kako sjemenje klija i ubrzano raste do pune visine. Sada
je postalo oito to je sjemenje jedno je bilo penica, a drugo
iak, eljika i estika. Izalo je sunce, prilo polje i isuivalo
svu vlagu iz tla. I penica i korov su pognuli svoje glave, uzdiui
Pokuaj povratka
111
i molei za kiu. Sve su se vie savijali prema isuenoj zemlji. A

zatim je Bill vidio veliki crni oblak kako prekriva horizont. Dok
se kia izlijevala, penica se uspravila i povikala: "Slava Bogu!
Slava Gospodu!" U istom su se trenutku iak i estika uspravili i
povikali: "Slava! Haleluja! Slava Gospodu!" Odjednom je cijeli
svijet oivio s biljkama koje su se njihale na kii i sve su vikale
isto: "Slava Gospodu!" Zatim ga je vizija napustila.
Bill se razvedrio. Sada je razumio Hebrejima 6. poglavlje:
"Zbilja je nemogue one koji su... postali dionici Duha Svetoga...
ako otpadnu, opet obnoviti za to da se obrate... Zemlja, naime,
koja pije kiu... prima od Boga blagoslov, ali ona koja raa trnje
i drau je odbaena..."
To mu je bio odgovor. Ista kia koja ini da penica raste
takoer zalijeva iak i estiku. A isti Duh Sveti koji blagoslivlja i
hrani kranina, takoer moe blagosloviti licemjera, samo to e
licemjer manifestirati drugaiji plod. Sve ovisi o posijanom
sjemenu.
Bill je razmiljao o neemu to je Isus rekao: "Ljubite svoje
neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, inite dobro
onima koji vas mrze i molite za one koji vas zloupotrebljavaju i
progone, kako biste bili sinovi svog Oca nebeskog, jer On ini da
Njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i alje kiu na
pravedne i nepravedne." 22 Kao to je u prirodnom, tako je i u
duhovnom. To objanjava zato je Isus najavio: "Mnogi e Mi u
onaj dan rei: 'Gospodine, Gospodine, zar nismo u Tvoje ime
prorokovali, i u Tvoje ime izgonili zle duhove i u Tvoje ime inili
mnoga udesa?' Tada u im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao.
Odlazite od mene, zlotvori.'" 23 Iako su ljudi pokazivali vanjske
znakove Boje sile, njihovi su unutarnji motivi bili neispravni ili
iskvareni.
22
23
Matej 5, 44 45
Matej 7, 22 23
112
Bill je napustio svoju pilju konano shvaajui da u okviru

crkve postoje dva duha koja djeluju i crpe svoj ivot iz istog
izvora, ali idu u suprotnom smjeru. Poput tuih grana
nakalemljenih na stablo, sve one crpe ivot iz istog debla.
Naranino stablo stoga moe imati limunove grane ili grane
grejpa. Sve tue grane mogu izgledati kao da pripadaju narani,
ali kad rode plod, limunova grana raa limun, grejpova grana raa
grejp. Na isti nain e uvijek postojati ljudi u kranskoj crkvi
koji e crpiti ivot iz stabla Duha Svetog, a njihovi e plodovi bit
vlastiti interes, ili politika, ili samopravedni legalizam ili
licemjerje sve osim plodova Duha Svetog. Ali ipak, ako to
deblo pusti novu granu, ona e roditi narane. Isus je rekao u
Ivanu 15. poglavlje: "Ja sam trs, vi ste grane. Tko ostaje u meni i
ja u njemu, donosi mnogo ploda, jer bez mene vi ne moete nita
uiniti." Pavao pie: "Naprotiv, plod su Duha: ljubav, radost, mir,
strpljivost, blagost, dobrota, vjera, krotkost, uzdrljivost." 24 Isus
naglaava: "Prepoznat ete ih po njihovim plodovima." 25
Sada kada je shvatio razliku izmeu ta dva ovjeka u
Mishawaki koji su govorili u jezicima i tumaili ih, Bill se
opustio u odnosu prema darovima Duha i vanjskom prikazivanju
emocija. 31. prosinca 1939. u svojoj crkvi odrao je slubu
doeka nove 1940. godine. Imao je plou na bini i crtao je
biblijsku temu o drugom Kristovom dolasku, najbolje to je znao.
Na slubi je bila prisutna skupina pentekostalaca koja je dola s
druge strane rijeke iz Louisvillea. Kad je Bill uzeo pauzu u
nauavanju, neke su ene iz te skupine eljele neto otpjevati. To
se pretvorilo u mali glazbeni sastav jedna je ena svirala inele,
druga je udarala u limenku, trea je udarala o dasku za pranje s
naprscima na prstima, a etvrta je svirala klavir. Svirale su brzu
pjesmu, a zajednica je pjevala: "Jednom e biti taj sastanak gore,
24
25
Galaanima 5, 22 23
Matej 7, 15 20
Pokuaj povratka
113
ubrzo to kaem vam. Ja u te sresti, sresti te, na sastanku gore.

ut ete pjevanje kakvo jo uli niste, bit e slavno ja kaem vam.
Boji Sin tad bit e voa nam na sastanku gore tamo." U zanosu i
buci pjesme, plavokosa tinejderka je skoila iz stolice i poela
plesati na prolazu izmeu klupa.
Bill je sjedio s prezirom i kritiziranjem u srcu, mislei: "U
tome nema nita od Boga. Ona samo radi predstavu. eli biti
viena. Ona radi krmu od moje crkve."
Druga se djevojka pridruila prvoj, a zatim i trea. Bill je
pomislio: "Samo trenutak. Pitam se pie li u Pismu neto o
plesanju." Sjetio se kako je Mirjam, kada je vidjela faraonovu
vojsku potopljenu u Crvenom moru, uzela bubanj i plesala niz
obalu, veselila se u pobjedi, a slijedile su je izraelske keri,
pleui. 26 Onda se Bill sjetio kako je kralj David, kad se Koveg
saveza vratio u Jeruzalem, plesao pred Jahvom svom svojom
snagom. 27 Bill je pomislio: "Moda jo uvijek u sebi nemam
dovoljno pobjede." Tako se, dok je sjedio na bini, opustio i
ukoenom baptistikom nogom poeo tapkati u ritmu. Uskoro je
udarao nogama i pljeskao rukama. Prije nego je pjesma zavrila,
bio je na nogama i plesao s ostalima.
Nauivi iz tog iskustva, Bill se molio: "Boe, oduzmi mi
prezir. Daj da od sad nadalje sve razborito pogledam prije nego
donesem sud."
Bila je to jednostavna molitva, ali molitva s dalekosenim
posljedicama. Ponovno je iao u smjeru onoga to je bilo
odreeno za njega.
26
27
Izlazak 15, 20 21
2. Samuelova 6, 12 15
Poglavlje 24
Iscjeljenje uvijenih nogu
1940.
JEDNOG NEDJELJNOG POPODNEVA u rano proljee 1940.

William Branham je nakon crkve navratio k svojoj majci. Sjedio
je s njom za stolom i razgovarao do kasno. Meda Broy je preko
noi kod svoje kue uvala etverogodinjeg Billyja Paula. Kad
se konano ustao kako bi krenuo, Ella je rekla: "ini se da je vani
jako hladno. Billy, zato ne prenoi ovdje?"
Vani je otar sjevernjak zabacivao snijeg na prozore. Bill je
pomislio na dvije hladne sobe koje ga ekaju doma. "Zasigurno,
mama, prenoit u," rekao je sa zadovoljstvom.
Kad je uao u maminu slobodnu sobu, Bill je legao na bok
popreko kreveta i poeo se moliti. Cijeli je dan osjeao neopisivu
tjeskobu na srcu, a sada je bio trenutak da o tome popria sa
svojim nebeskim Ocem. Nakon sat vremena je zaspao.
Probudio se oko dva sata ujutro, jo uvijek osjeajui taj
nejasan teret koji ga je pritiskao u duhu. Dolazei sebi iz sna,
kleknuo je pokraj kreveta i nastavio se moliti. Soba je bila toliko
mrana da nije morao zatvoriti oi kako bi se koncentrirao.
115
Uskoro je zapazio kako neto bijelo lagano sjaji u kutu sobe.

Najprije je pomislio da je to majino rublje prebaeno preko
stolice. Ali dok je promatrao, inilo se da se mie i podie. Sada
je nalikovalo na bijeli oblak i inilo se da mu prilazi.
Slijedei je trenutak bio okruen bljetavom maglom.
Odjednom Bill vie nije bio u krevetu, ve negdje vani. Pred njim
je stajala mala, uska kua kakvu je uvijek nazivao kuom
"samaricom". Doao je do ulaznih vrata i naao se u prostoriji
koja je bila i dnevni boravak i spavaa soba. Zidovi su bili
obloeni crvenim ploama. Ravno pred njim su se otvorila vrata
kuhinje koja je, kao i u stanu kojeg je on unajmio, bila jedina
dodatna prostorija u kui. Na kuhinjska je vrata glavu naslonila
crnokosa ena u svojim ranim dvadesetima i plakala. S Billove
lijeve strane je sjedila starija ena u crvenoj tapeciranoj stolici i
plakala. Skinula je naoale i brisala ih maramicom. Pogledavi na
desno, Bill je primijetio mladia koji je sjedio na crvenom
tapeciranom kauu. Taj je mladi gledao prema prozoru tako da je
Bill mogao vidjeti samo njegovu valovitu plavu kosu na zatiljku.
Jo vie lijevo od Billa je na prsima na sredini metalnog kreveta
leao mali smeokosi djeak u plavom samtnom kombinezonu.
Djeak je bio teak bogalj noge su mu bile uvijene poput spirale
i savijene prema bedrima. Ruke su mu takoer bile uvijene i
stisnute uz bok. Pokraj kreveta je stajao visoki tamnokosi
mukarac, za kojeg je Bill pretpostavio da je otac, i gledao dijete.
"Nije li ovo udno?" pomislio je Bill. "Prije nekoliko
trenutaka bio sam kod mame, a sad sam u ovoj kui."
Uskoro je osjetio divnu nazonost nekoga tko je stajao iza
njegovog desnog ramena. Bill je pokuao pogledati, ali ga je neto
sprijeilo da okrene glavu. Onda je uo onaj glas koji mu je
uvijek govorio u vizijama.
Aneo je pitao: "Moe li ovo dijete ivjeti?" "Gospodine, ne
znam," odgovorio je Bill.
116
Aneo je rekao: "Je li otac donio djeaka k tebi da bi se

mogao pomoliti za njega i da bi on ivio?"
Otac je uzeo svog sina s kreveta i donio ga k Billu koji je
poloio ruke na djeakov trbuh i poeo se moliti. Iznenada je
djeak pao iz oevih ruku. Pao je na pod na lijevu nogu koja se
izravnala i postala normalna. Odmah je zakoraio, a im je to
napravio, ispravila mu se desna noga. Kad je zakoraio trei put,
ispravile su mu se ruke. Zatim se djeak rukovao s Billom i
pogledao ga. Djeakovu gornju usnu prekrili su brkovi od
mlijeka. Rekao je: "Brate Bill, ja sam savreno zdrav."
"Dobro, slava Gospodu," odgovorio je Bill.
Aneo, jo uvijek iza Billa, ali izvan vidokruga, je rekao:
"Sada u te odnijeti negdje drugdje." Uzeo je Billa i prenio ga
daleko i spustio ga na groblje pokraj seoske crkve. Aneo je
pokazao na jedan nadgrobni spomenik i rekao: "Zapamti ime i
datume na ovom. To e ti biti vodilja." Tada je prenio Billa na
drugo mjesto gdje su bile dvije trgovine, benzinska postaja i
nekoliko kua na okupu na raskriju. Jedna je trgovina sprijeda
bila uta. Iz te je zgrade izaao ovjek u plavom kombinezonu i sa
utom samtnom kapom. Imao je sijede brkove. Aneo je rekao:
"On e ti pokazati put."
Bill je jo jednom odnesen sa scene. Kad mu je stopalo
ponovno dotaklo tlo, pratio je mladu krupnu enu u kuu. Bill se
naao u sobi sa utim tapetama i crvenim ukrasima. Iznad vrata je
visio znak: "Boe blagoslovi na dom." Pored lijevog zida se
nalazila pe na drva, a pored desnog zida krevet s mjedenim
okvirom. Na plahtama je leala tinejderka u pidami, malaksala
od posljedica neeg poput djeje paralize obje su joj noge bile
uvijene i podvijene pod tijelo, a jedna joj je ruka bila potpuno
smeurana. Bill nije mogao razaznati radi li se o djeaku ili
djevojici u jednom je trenutku lice izgledalo muko, ali su
duga kosa i srcolike usne upuivale na suprotno.
117
Aneo je pitao: "Moe li ova osoba hodati?" Bill je

odgovorio: "Gospodine, ne znam."
Aneo je naredio: "Idi, stavi ruke na trbuh osobe i pomoli
se."
Kad je Bill napravio to mu je reeno, osoba u krevetu je
povikala: "Slava Gospodu!" dok se smeurana ruka potpuno
popunila i dvije hrome noge ispravile i ojaale. Tinejderka je
sjela na krevet, a pri tome je podigla jednu nogavicu pidame i
otkrila koljeno. Sada je Bill bio siguran za spol. To nije bilo
koato koljeno djeaka, ve njeno, zaobljeno koljeno
djevojice. Bill je uo kako netko pokraj njega vie: "O, hvala
Bogu!"
U daljini je uo kako ga netko doziva: "O, brate Branhame!
Brate Branhame!" Iznenada se Bill ponovno naao u kui svoje
mame, na podu nasred sobe. Uhvatio se za glavu osjeajui se
zbunjeno i neorijentirano. Iz susjedne sobe ga je zvala majka:
"Billy, netko kuca na ulazna vrata i doziva te."
"ujem, mama." Sjurio se hodnikom i otvorio ulazna vrata.
Na vratima je stajao izbezumljeni mladi s nateenim crvenim
oima. Bill ga je odmah prepoznao kao ovjeka iz prvog dijela
vizije, onog koji je spustio djeaka. "Uite," pozvao ga je Bill. "U
emu je problem?"
ovjek je zakoraio unutra kako bi se sklonio s hladnog
vjetra. "Brate Branhame, sjea li me se?"
"Ne, ne sjeam te se."
"Ja sam John Himmel. Prije etiri godine si krstio mene i
moju obitelj gore u Powder Plainsu."
"Sad se sjeam," rekao je Bill, dok su mu se vraala
izblijedjela sjeanja: "Ti si prije nekoliko godina ubio ovjeka,
zar ne?"
"Da gospodine, u tui sam ga udario akom i slomio mu vrat.
Bjeao sam od zakona i od Boga. Prole godine mi je najstariji sin
umro od upale plua. Imam jo jednog sina i on takoer umire s
118
dvostrukom upalom plua. Upravo je doktor otiao iz moje kue

jer vie ne moe uiniti nita. Odjednom si mi ti doao na srce.
Hoe li doi pomoliti se za mog sina?"
"Da, hou. Samo da se obuem i upalim auto."
"Ne treba paliti auto, moe ii sa mnom. Ja u te vratiti. Ja
ivim samo nekih 18 km odavde, nekoliko kilometara iznad
Utice. Dok se oblai, idem po Grahama Snellinga. On mi je
roak i elim da se i on moli za mog sina."
Dok se Bill vraao u sobu kako bi se odjenuo, Ella ga je
pozvala dok je prolazio pokraj njenih vrata: "Billy, to je bilo s
tim ovjekom?"
"Mama, neto se dogodilo. Maloprije sam bio u viziji."
"O, to da?" rekla je gotovo leerno. "Je li neto dobro?"
"Da, njegov e mali djeak biti iscijeljen. Priat u ti vie o
tome kad se vratim."
Nakon deset minuta John Himmel se dovezao sa svojim
roakom. Bill je poznavao Grahama Snellinga, mladia njegove
dobi koji je nedavno postao kranin. im je Bill uao u
automobil, prepoznao je da je Graham plavokosi ovjek kojeg je
vidio u viziji, onaj to je sjedio na crvenom kauu i gledao kroz
prozor. Bill je u sebi izgarao od nestrpljenja znajui da e Bog
napraviti udo.
Ili su sjeverno prema Utica Pikeu. Bill je rekao: "Gospodine
Himmel, ti ivi u maloj bijeloj kui, zar ne?"
"Da, gospodine, ivim."
"Tvoja kua je na breuljku, a ulazna vrata su okrenuta na
jug."
"Tako je."
"Ima dvije sobe. Jednoj je zid do pola obloen crvenim
ploama. U njoj ima crveni kau, stolicu i krevet s metalnim
okvirom. Tvoj bolesni djeak ima oko... rekao bih tri godine. Ima
119
smeu kosu i nosi plavi samtni kombinezon. Majka mu ima crnu

kosu."
John Himmel je zinuo i zagledao se u svog suputnika. "Jesi li
ikada bio kod mene kui, brate Branhame?"
"Kad si pokucao na moja vrata, upravo sam odlazio iz tvoje
kue."
Njegovo se lice izobliilo od uenja. "udno. Nisam te vidio
tamo."
"Bio sam tamo duhovno. Gospodine Himmel, ako sam te
krstio, vjerojatno si uo da sam govorio o tome kako nekada
vidim neto prije nego se dogodi."
"Da, sjeam se. Je li ti se neto takvo dogodilo i sada?"
"Jest. I to god je to to mi govori te stvari, nikada mi nije
reklo la. Gospodine Himmel, tvoj e sin biti iscijeljen kad doem
tamo."
Na te je rijei John Himmel zakoio i stao, naslonio glavu na
upravlja i rukama prekrio lice, te iznenada rekao: "Boe, ja se
sramim sebe. Ako mi oprosti, obeavam da u ostatak ivota
ivjeti za Tebe."
Kad su stigli na odredite, izgledalo je upravo kao kua koju
je Bill vidio u viziji. Samouvjereno je zakoraio k ulaznim
vratima. Tamo je bio crveni kau, crnokosa mlada majka, krevet s
metalnim okvirom, bolestan djeak.
John je pitao svoju enu: "Die li?"
Djeakova se plua nisu dovoljno pomicala da bi se to
primijetilo, pa je majka drala komadi papira ispred djeakovog
nosa kako bi pratila disanje. "Da, jo je iv," rekla je, "ali jedva."
Sada je Bill znao da te teko uvijene ruke i noge koje je vidio
u viziji predstavljaju upalu plua koja je ubijala tog djeaka.
"Donesite mi djeaka," naredio je.
Otac je donio sina i drao ga dok se Bill molio. Ali umjesto
da djeak pone ozdravljati, stanje se odjednom pogoralo.
120
Pomicanje je pobudilo njegove osjete. Grlo mu se zaepilo tako

da je potpuno prestao disati. Roditelji su panino tresli sina i
udarali ga po leima dok ponovno nije napunio plua. Ali svaki
novi udisaj inio se kao da bi mogao biti posljednji kaljao je,
pljuvao i muio se, povremeno nemono jecajui izmeu udisaja
zraka.
"Neto nije u redu," pomislio je Bill. Dok je brzo pregledavao
sobu, shvatio je to. Situacija nije bila potpuno onakva kakvu je
vidio u viziji. Majka se nije naslonila na kuhinjska vrata, Graham
Snelling nije sjedio na kauu i gledao kroz prozor, a na crvenoj
tapeciranoj stolici je trebala sjediti starija ena i brisati naoale.
Dok je izbezumljena majka brisala nos svome sinu, Bill je
sjeo na kau, posramljen. U svom je uzbuenju radio ispred
vizije, i inei to je propustio Boga. Nije ni mogao rei
Himmelima u emu je problem. Jedino to je sada mogao uiniti
bilo je sjesti i ekati... i nadati se da e Boja milost prei preko
njegove greke.
Sat i pol je Bill tiho sjedio i molio se, dok se dijete oajniki
borilo za svoj ivot. im se na obzoru pojavilo prvo svjetlo,
Graham Snelling je rekao: "Morat u ii, jer moram biti na poslu
do osam sati."
"U redu," rekao je John Himmel, "odvest u te. Brate
Branhame, eli li i ti takoer ii?"
"Ne, ostat u ovdje."
Potonulog srca, Bill je promatrao kako obojica oblae kapute
na ulaznim vratima. Znao je da je Graham Snelling plavokosi
ovjek iz vizije. Ako Graham ode sada, kad e se vratiti?
Veeras? Prema viziji, dijete ne moe biti iscijeljeno ako Graham
nije ovdje. Bill se pitao kako e taj mali bolesni djeak preivjeti
dan.
Gledajui kroz prozor, Bill je video stariju enu kako ide
stazom prema kui. Odmah je primijetio da nosi naoale. Bill je
121
pomislio: "O, Boe, koliko Ti zahvaljujem. Sada samo da njih

dvojica ne odu."
John Himmel je zakopao zadnje dugme na svom kaputu,
zatim se okrenuo k svojoj eni i rekao: "Brzo u se vratiti. Danas
ne idem na posao."
Graham je ravnao ui ispod kape kad se zaulo kucanje na
kraju kue. Majka je potrala kroz kuhinju kako bi otkljuala
stranja vrata. Ubrzo je ula starija ena, drhtei od hladnoe.
"Tko je to?" pitao je John.
"Mama je," odgovorila je mlada majka, zatvarajui stranji
ulaz. "Mama, jesi li ita spavala?"
"Jedva par sati," rekla je starija ena. "Kako je djeak? Je li
ita bolje otkako sam otila?"
"Ne," odgovorila je mlada majka drhtavim glasom. "Mama,
on umire," i onda se rasplakala. Pokrivi lice rukama, naslonila je
glavu na kuhinjska vrata.
"To je to!" pomislio je Bill dok mu je raslo uzbuenje.
"Upravo je tako izgledala u viziji. Baka sada mora sjesti na
stolicu i brisati naoale, a brat Snelling mora sjediti ovdje gdje
sam ja."
Bill se ustao kako bi oslobodio kau. Graham Snelling je
skinuo kapu, sjeo na mjesto s kojeg se Bill upravo maknuo i
gledao kroz prozor.
"O moj Boe," pomislio je Bill. "Samo da se dogodi jo jedna
stvar." Baka je ula u dnevni boravak i sjela na crvenu stolicu.
Naoale su joj se zamaglile poto je dola vani iz hladnoe u
vlanu toplu sobu, pa ih je skinula s nosa i poela brisati... upravo
kao u viziji.
Odjednom je sve bilo u redu, Bill je mogao osjetiti taj
poseban pritisak na koi, kao da je netko ili neto snano stajalo u
blizini. Bill je rekao: "Brate Himmel, ima li jo uvijek povjerenja
u mene kao Kristovog slugu?"
122
"Zasigurno, brate Branhame."

"Onda mi donesi bebu."
Roditelji su pustili djeaka da lei jer bi svaki put kad bi ga
digli dobio napad kaljanja i potpuno prestao disati. Sada, bez
pomisli sumnje i straha, otac je uzeo svog sina i donio ga Billu.
Polaui ruke na djetetovu plavu kou, Bill se pomolio:
"Nebeski Oe, oprosti glupost Svoga sluge to je iao prije vizije.
Iscijeli ovu bebu u Ime Isusa Krista."
Djeak se poeo vrpoljiti. Njegovi su plavi obrazi postali
crveni i njegove su se ukoene oi poele pomicati, a onda su se
usredotoile. "Tata!" povikao je. "O, tata, tata!" I zagrlio je tatu.
Svi su se u sobi usredotoili na djeaka i postavljali isto
pitanje: "Je li mu dobro?" Djeak je rekao da mu je dobro, ali je
Bill dodao: "Gospodine Himmel, proi e tri dana prije nego to
potpuno napusti dijete, jer je u viziji napravio tri koraka prije
nego su mu se uvijeni ekstremiteti potpuno ispravili."
John Himmel je odvezao Billa i Grahama nazad u
Jeffersonville kako bi obojica stigli na posao.
U srijedu naveer Bill je ispriao svojoj zajednici o viziji i
iscjeljenju, govorei: "Sutra popodne elim da svi idete sa mnom
tamo gore i pogledate kroz prozore. Gledajte i vidjet ete hoe li
taj mali djeak doi hodajui po podu s brkovima od mlijeka na
gornjoj usnici. On e se rukovati sa mnom i rei: 'Brate Bill, ja
sam savreno zdrav.'"
U etvrtak popodne je cijela crkva slijedila Billa k toj
dvosobnoj zabaenoj kui "samarici". Ljudi su se nagurali oko
prozora, a drugi su stajali iza Billa dok je kucao na prednja vrata.
Majka je radila u kuhinji na kraju kue. Bill ju je mogao uti kako
tri po drvenom podu kako bi otvorila vrata.
"Pa, to je brat Bill. Ui i vidi sada razliku na naem sinu."
Bill je zakoraio unutra bez da je ita rekao. Kroz otvorena
kuhinjska vrata mogao je vidjeti djeaka kako sjedi u kutu i igra
123
se s nekakvim kockicama. Djeak je ustao i gegao se po podu.

Njegova je gornja usnica bila ukraena brkovima od okoladnog
mlijeka. Rukovao se svojim malim ruicama s Billom i rekao:
"Brate Bill, ja sam savreno zdrav."
Na svojoj slijedeoj slubi u crkvi Bill je ispriao ostatak
vizije o djevojci s jednom usahlom rukom i dvjema uvijenim
nogama koja e biti iscijeljena. Naglasio je: "Ne znam to to
znai. Samo vam mogu rei to sam vidio."
Nakon dva tjedna, kad se Bill ujutro pojavio na poslu,
gospodin Scott, njegov nadreeni, je rekao: "Stiglo je pismo za
tebe, Billy. Stavio sam ga u tvoj pretinac."
Dok je Bill dobivao radno zaduenje za taj dan, pogledao je
adresu s koje je stiglo pismo. Poslala ga je gospoa Harold Nale
iz South Bostona, iz Indiane. Nikad nije ni uo za mjesto South
Boston u Indiani.
Parajui kovertu i otvarajui pismo, proitao je:
Dragi g. Branham,
Zovem se ga. Harold Nale. ivim u South Bostonu,
u Indiani. Imam hromu tinejderku koja je vezana za
krevet zbog svoje bolesti. Zglobove joj je zahvatio artritis
i sada danju i nou plae od boli. Ja sam metodistkinja.
Na molitvenom sastanku prije nekoliko tjedana [Bill je
osjetio muninu kad je vidio datum. To je bilo iste veeri
kad je vidio viziju o izlijeenoj hromoj djevojci.] .. netko
mi je dao vau knjiicu s naslovom Isus Krist je isti
juer, danas i zauvijek e biti isti. Nakon to sam
proitala vau knjigu, neto me je potaklo u srcu da vam
piem i zamolim vas da se doete pomoliti za moju
ker."
S potovanjem,
Ga. Harold Nale
124
Te je veeri u crkvi, nakon to je podsjetio ljude na viziju,

Bill proitao pismo. "Siguran sam da je ovo ta djevojka koju sam
vidio u viziji, ali nikad nisam uo za to mjesto. Zna li netko ovdje
gdje je South Boston?"
George Wright je rekao: "Brate Branhame, mislim da je to
juno od New Albanyja."
Nekoliko ljudi je htjelo ii s Billom i vidjeti ispunjenje vizije:
Jim Wiseheart, Billov stariji akon, dvadesetjednogodinja Meda
Broy i gospodin i gospoa Brace, par koji se nedavno doselio u to
podruje kako bi bili blizu Branhamovog atora nakon to je
gospodin Brace udesno izlijeen od tuberkuloze kroz Billovu
molitvu. Taj vikend, kad su se svi nagurali u Billov automobil,
Bill je pruio gospodinu Braceu komadi papira na kojem je
pisalo ime i dva datuma.
"emu ovo?"
"Negdje putem emo proi pokraj groblja. To e pronai
napisano na nekom spomeniku."
"Mislio sam da nikada prije nisi bio u South Bostonu?"
"Nisam. Te mi je datume dao aneo Gospodnji. Kad ih
vidimo, znat emo da smo na pravom putu."
Uputili su se prema jugu i otkrili da je George Wright mislio
na grad koji se zove New Boston, a ne South Boston. Kad su
pitali u poti, saznali su da je South Boston selo sjeverno od
Jeffersonvillea, odmah iznad Henryvillea. Kad su ponovno pitali
u Henryvilleu, dali su im nedovoljno detaljne upute.
Vozili su desetak kilometara uskim makadamom uz male
farme, kukuruzna polja, umovita brda i ikare lovora. Bone
cestice (ili su to bile glavne ceste) su se granale tako da je bilo
teko znati idu li u pravom smjeru. Odjednom je Billa neto
iznutra stegnulo takvom silom da mu je oduzelo dah. Skrenuo je i
stao.
"to je?" pitao je Jim Wiseheart.
125
Bill je drhtavo i njeno izmasirao sljepoonicu. "Ne znam.

Neto nije u redu. Treba mi trenutak da doem k sebi."
Izaao je i odetao iza automobila. Stavivi nogu na stranji
branik, pomolio se: "Nebeski Oe, to eli da tvoj sluga shvati?"
Osvjeio ga je hladni proljetni vjetar tako da ga je osjeaj pritiska
po pluima i grudima napustio. Dok je gledao uokolo, zapazio je
crkvu daleko od ceste. Pokraj stare crkve se nalazilo malo seosko
groblje. "Brate Brace," oduevljeno ga je pozvao, "donesi mi taj
papir."
Svi su izali iz automobila i slijedili Billa do groblja. Odmah
iza vrata je stajao veliki mramorni nadgrobni spomenik. Ime i
datumi uklesani u glatku bijelu povrinu bili su isti kao oni na
papiru u ruci gospodina Bracea.
"Nikada prije nisam bio ovdje," rekao je Bill, "ali znam da
smo na pravom putu. To me je zaustavio aneo Gospodnji. Nije
htio da propustim ovu oznaku."
Nakon nekoliko kilometara popeli su se na breuljak i
ugledali malo selo na raskriju.
"To je to mjesto," rekao je Bill. "I tu je uti izlog. Gledajte
sada, kad se dovezemo, iz trgovine e izai ovjek sa sijedim
brkovima i uputiti nas. On e nositi plavi kombinezon i utu
samtnu kapu. ekajte i vidjet ete."
Gospoa Brace je rekla: "Brate Branhame, jo uvijek ne
mogu doi sebi nakon tog nadgrobnog spomenika tamo. Nikad
prije nisam vidjela da se dogodilo neto ovako. Ako se taj ovjek
ne pojavi kako si rekao, ne znam to u uiniti."
"Ako se ne pojavi," rekao je Bill, "onda ja priam velike
bajke."
Dok se automobil usporavao kako bi se zaustavio na
raskriju, otvorila su se vrata trgovine i izaao je ovjek sa
sijedim brkovima u plavom kombinezonu i sa utom samtnom
kapom. Gospoa Brace, koja je sjedila u krilu svoga mua, se
onesvijestila.
126
Bill je rekao: "Gledajte sada, ponaat e se stvarno smijeno

jer je snaga Gospodnja blizu." Sputajui prozor, rekao je:
"Gospodine, recite mi gdje ivi Harold Nale."
Isprva je ovjek izgledao iznenaen. A zatim je, dok je
govorio, micao oi amo tamo kao da je nervozan. "Idite ovim
putem oko kilometar i skrenite na prvoj cesti u lijevo. To je druga
kua s vae lijeve strane. Vidjet ete veliku crvenu staju na
breuljku. Zato?"
"On ima bolesnu ker, zar ne?"
"Da, ima. to s njom?"
"Gospod Isus e je iscijeliti."
Bill je slijedio upute tog ovjeka iz South Bostona dok je na
zadnjem sjedalu gospodin Brace lagano udarao svoju enu po
licu. Gospoa Brace se osvijestila upravo kad su skretali k
Naleovima. Bill je parkirao u dvorite i svi su izali. Vrata svoje
kue je otvorila krupna ena.
"Kako ste? Ja sam brat Branham."
"I mislila sam da ste vi. Ja sam gospoa Harold Nale, ona
koja vam je poslala pismo."
"Drago mi je da smo se sreli, gospoo Nale. Ovi su ljudi doli
sa mnom moliti se za tvoju ker. Ona e biti iscijeljena."
"Molim?" ena je irom otvorila vrata. "Uite." Kad su uli,
Bill nije ekao da ih gospoa Nale povede, ve je samouvjereno
odetao hodnikom do djevojkine sobe. Ostali su ga slijedili drei
se uza nj. Soba u koju su uli se potpuno poklapala s njegovom
vizijom: tamo je bila pe na drva, ute tapete sa crvenim
uzorcima, znak iznad vrata na kojem je pisalo "Boe blagoslovi
na dom", krevet s mjedenim okvirom i na pokrivaima je leala
iscrpljena djevojka mukobanjastog lica s usahlom rukom i
nogama podvijenim pod sebe.
Kad je gospoa Brace vidjela sobu i djevojku kakve ih je Bill
opisao, ponovno je pala u nesvijest. Njezin je mu potrao k njoj,
127
djelomino je podigao, lagano je udarao po licu i pokuavao je

ponovno osvijestiti.
Ovdje se dogodilo neto to Bill kasnije nije mogao objasniti.
inilo se kao da mu se duh odvojio od tijela i odlebdio u kut
iznad te grupe ljudi. Iz ptije perspektive je promatrao sebe (ili
makar svoje tijelo) kako hoda po podu prema krevetu i govori:
"Sestro, tako kae Gospod: 'Ti e biti zdrava.'" Vidio je sebe
kako stavlja ruke na trbuh djevojke, upravo onako kako je
napravio u viziji. Zatim se njegov duh spustio u tijelo. Imao je
zatvorene oi i molio se: "Gospode, ovo inim po onome to
vjerujem da je tvoja zapovijed."
Djevojka je vrisnula. Bill je otvorio oi i vidio da joj je
uvijena ruka normalna. Izbezumljena od oduevljenja, djevojka se
pomou tek iscijeljene ruke digla iz kreveta. Noge su joj se
ispravile, a pri tome se jedna nogavica pidame visoko zavrnula i
otkrila njezino zaobljeno koljeno, potpuno ispunjavajui viziju.
Gospodin Brace je uspjeno osvijestio svoju enu tako da je
stala na noge. Djevojka, koja je prije bila vezana za krevet,
vrisnula je: "Mama! Mama!" maui novim nogama uz rub
kreveta, spustila ih je na pod i ustala. Gospoa Brace je jo
jednom pogledala udo i ponovno se onesvijestila padajui na
ruke svoga mua.
Ubrzo je ta tinejderka, dok su ekali u dnevnom boravku,
izala obuena u ogrta hodajui na dvije zdrave noge i eljajui
kosu rukom koja je godinama bila smeurana i neupotrebljiva.
Ovaj je put gospoa Brace uspjela ostati pri svijesti.
Poglavlje 25
udo u M-i-i-i-lltownu
1940.
NEKOLIKO TJEDANA nakon iscjeljenja keri gospoe Nale,

William Branham je ponovno prenoio kod svoje majke. Iako je
bilo kasno, nije mogao zaspati. Ustao je i u tami etao skromnom
sobom, osjeajui u srcu nejasnu tjeskobu. Pomislio je: "Moda je
netko negdje bolestan i treba me da se molim."
Bill je kleknuo pokraj kreveta i dugo se molio bez da je
osjetio olakanje. Kad je pogledao gore, primijetio je bijelu
zakrpu u kutu blizu rublja koje je njegova majka prebacila preko
stolice. Zaista udno, inilo se kao da polako gori. Kada je ta
bijela toka krenula prema njemu, Bill je znao da je to aneo
Gospodnji. Izgledao je poput malog bljetavog oblaka. Bijela se
magla uvukla u njega i odjednom se naao kako hoda sjenovitom
divljinom. U daljini je uo blejanje janjeta. "Be-e-e-e-e. Be-e-e-ee." Zvualo je bespomono. Bill je rekao: "Jadan mali. Idem
vidjeti hou li ga uspjeti pronai." Krenuo je prema tom alosnom
glasu, gledajui iza stabala i pod grmlje traei hrpu drhtave vune.
Kako se pribliavao, blejanje je postajalo sve jae i inilo se da
mijenja jainu i ton dok nije zvualo gotovo poput ljudskog glasa.
129
Bill je stao i paljivo posluao. inilo se da janje bleji: "M-i-i-illtown... M-i-i-i-lltown." Zatim ga je vizija napustila.
Bill nije nikada uo za mjesto koje se zove Milltown, te je
sljedee veeri u crkvi pitao svoju zajednicu ako netko zna gdje je
to.
George Wright je rekao "Ja znam, brate Branhame. To je
mali grad oko 55 km zapadno odavde, blizu mjesta gdje ja ivim."
"Sljedeu nedjelju u otii tamo," objasnio je Bill. "Netko je
tamo u nevolji." I rekao je svojoj zajednici o viziji.
"Ja u te odvesti," ponudio mu je George Wright.
Milltown se pokazao kao tipina seoska sredina Indiane.
Najprometnije mjesto u nedjelju bila je trnica usred grada gdje
su svi farmeri dolazili obaviti tjednu kupovinu. Vozei se
glavnom ulicom, Bill je pomislio: "Pitam se to Gospod eli od
mene?" Poto si nije mogao predloiti nita bolje, odluio je
propovijedati na uglu pokraj trgovine. Uao je u trgovinu i kupio
drvenu kutiju. Okrenuo ju je naopake na uglu ulice i stao na nju s
Biblijom u ruci, naumivi propovijedati svakom prolazniku. Ali,
iako je tako na uglu ulice evangelizirao na stotine puta u
Jeffersonvilleu, iz nekog udnog razloga nije se mogao sjetiti
teme na koju bi propovijedao. Uskoro je postalo oito da ljudi
nee stati sluati njegovu isprekidanu improviziranu propovijed.
George Wright je rekao: "Brate Branhame, ja idem u brdo
prodati neka jaja tamo gore jednom poznaniku. eli li sa
mnom?"
"Mogao bih. Ovdje ne postiem nita."
Na putu prema vrhu brda proli su pored velike bijele crkve.
Bill je komentirao: "Nije li to divna zgrada?"
"Da," odgovorio je George. "Zna, ao mi je zbog toga
mjesta. Nekada je tu bila baptistika crkva, ali je zadnji pastor
upao u probleme. Cijela se zajednica razila i otila po drugim
crkvama u gradu, a zgradu je preuzeo grad."
130
"Brate George, pa zato ne bi zaustavio automobil i pustio me

da ja tu izaem. Osjeam kao da me neto vue prema toj crkvi."
"U redu, brate Bill. Pokupit u te kad se budem vraao."
Nakon to je automobil otiao, Bill se popeo po stepenicama i
pokuao otvoriti vrata. Bila su zakljuana. Sjeo je na prednje
stepenice, prekriio ruke, pognuo glavu i pomolio se: "Gospode,
ako me ti eli u ovoj crkvi, molim Te, otkljuaj mi vrata."
Uskoro je doetao ovjek i rekao: "Zdravo. Vidio sam te da
sjedi ovdje pa sam se pitao mogu li ti kako pomoi."
"Dobro, ja sam propovjednik," objasnio je Bill, "i htio sam
pogledati ovu crkvu, ali je zakljuana."
ovjek je rekao: "Ja imam klju."
"Hvala Ti, Gospode!" proaptao je Bill.
Stranac mu je otkljuao prednja vrata i proveo ga kroz malo
predvorje u veliki auditorij koji je mogao primiti oko etiristo
ljudi.
"Tko je vlasnik zgrade?" pitao je Bill.
"Grad. Ja se samo brinem za nju. Koristimo je samo za
vjenanja i pogrebe."
"Bi li bilo mogue da ovdje odrim probuenje?"
"Za to e morati otii do gradskih slubenika."
Kad se George Wright vratio, njih su dvojica pronali
gradonaelnika koji je rekao: "Zasigurno, ako ugradite brojilo.
Trenutno u zgradi nema struje."
"To nee biti problem," rekao je Bill. "Ja radim za
komunalnu slubu u Jeffersonvilleu. Jednostavno u ugraditi
svoje vlastito brojilo."
Sljedee je nedjelje ujutro Bill ugradio svoje brojilo u staru
crkvu i nakon toga poeo obilaziti ljude u okolici i govoriti im o
skupovima probuenja iji je poetak planiran za sljedeu srijedu
naveer. Njegov prvi kontakt nije bio obeavajui. "Kako ste,
gospodine? Ja sam Billy Branham."
131
"Jutro. Ja sam J-"

"Gospodine J-, sljedeu srijedu naveer emo imati skupove
probuenja u staroj bijeloj crkvi na brdu. Hoete li doi?"
Gospodin J- se pokazao kao tvrdo kuhano jaje. "Ja uzgajam
pilie. Nemam vremena za crkvu."
"Dobro, zar ne moete nakratko ostaviti pilie i doi na
skupove?" ustrajao je Bill.
"Sluaj mali," obruio se ovjek, "misli na svoje probleme, a
ja u se baviti svojima."
"Nisam vas htio povrijediti, gospodine."
A to se nastavilo ostatak dana. Veina je ipak bila ljubaznija
od gospodina J-, ali su svi s kojima je razgovarao odbili ideju o
probuenju. Bill bi se osjeao obeshrabreno da nije znao da je
tamo po rijei Gospodnjoj. Negdje je u Milltownu blejalo jedno
Boje janje traei pomo. Budui da mu je vizija dala samo
jedan mali detalj, ime grada, Bill je znao da e morati ustrajati
pokuavati dok se ne pojavi to janje u potrebi.
George Wright je objavio oglas o nadolazeem probuenju u
lokalnim novinama najavljujui svog pastora kao "jo jednog
Billyja Sundayja", povezujui Billa s poznatim igraem bejzbola
koji je ostavio bejzbol i poeo odravati probuenja, a umro je
1935. Taj bi trik moda i privukao malu zainteresiranu grupicu da
u oglasu takoer nije spomenuto "Boansko iscjeljenje" i
napomenuto da e se pastor Billy Branham moliti za bolesne.
Takva je radikalna ideja odbila konzervativne ljude Milltowna. Te
su nedjelje lokalni pastori savjetovali svojim zajednicama da se
klone takvih gluposti. Lokalna Kristova crkva je otila toliko
daleko da je zastraila svoje lanove izbacivanjem iz crkve ako se
usude posjetiti to probuenje. Uz takvu opoziciju nije ni udno
to je u srijedu naveer u klupama stare baptistike crkve u
Milltownu sjedilo samo etvero ljudi: George Wright, njegova
ena, njihov sin i njegova ker. Bill je svoju poruku iznio isto kao
i da je zgrada puna.
132
U etvrtak naveer se inilo kao da e se ponoviti srijeda. Ali

pet minuta prije poetka slube po prednjim stepenicama se
popeo ovjek s lulom u ustima i pogledao kroz otvorena vrata.
Kad je primijetio da tamo stoji taj ovjek, George Wright se
pourio kako bi ga pozvao da ue. "Pa, gospodine Hall, lijepo vas
je vidjeti," pozdravio ga je George.
Tom je ovjeku kosa bila razbaruena, odjea prljava, i falilo
mu je nekoliko zubi. Okrenuo je svoju lulu naopako i lagano je
otresao od zgradu, prosipajui pepeo po stepenicama. "Gdje je taj
mali 'Billy Sunday' s kojim se hvali? elim ga vidjeti."
Gospodin Hall se spustio na prvu klupu na koju je naiao, a
George je otiao naprijed kako bi upozorio svog pastora. "Brate
Bill, upravo je na vrata uao najtei ovjek u ovom kraju. Zove se
William Hall. Ima kamenolom na vrhu brda. Pravi je silejija."
Bill je sjedio na stolici iza propovjedaonice i itao Bibliju.
Umetnuo je oznaku za nalaenje stranice i ustao: "Moda je on taj
koga Gospod trai."
Kad je Bill poeo propovijedati, George Wright je otiao na
kraj crkve i pozvao gospodina Halla da se primakne blie.
"Ne, hvala. Ja u se pobrinuti za stvari ovdje nazad, a ti se
pobrini za naprijed."
Ali do kraja Billove slube, gospodin Hall ne samo da je
primaknuo blie, ve je kleao ispred ograde pred
propovjedaonicom, plaui Bogu da se smiluje njegovoj dui.
Do petka naveer je novi William Hall prisilio nekoliko
svojih susjeda i zaposlenika da dou s njim na probuenje. Na
kraju slube, Bill se pomolio za svakog tko je bio bolestan.
Naprijed je izalo nekoliko ljudi i bilo iscijeljeno.
Kasnije je gospodin Hall rekao: "Zna, brate Branhame,
danas dok sam govorio o skupovima i pozivao ljude, saznao sam
da postoji jedna djevojka koja se raspitivala o tebi. Zove se
Georgie Carter i godinama ima tuberkulozu. Georgie ima skoro
dvadeset i sedam godina, i ako se dobro sjeam, rekli su da je u
133
krevetu ve devet godina i osam mjeseci. Sada je u prilino loem

stanju sama kost i koa. Toliko je loe da je ne mogu ni podii
da pod nju stave tutu. ini se da je itala malu knjigu koju si
napisao o tome da je Isus isti danas kao to je bio juer i moli te
da se doe pomoliti se za nju."
Billova intuicija mu je govorila da je to janje koje je blejalo u
viziji. "to ekamo? Idemo se pomoliti za nju."
"Bojim se da to nije tako jednostavno. Njezini roditelji
pripadaju Kristovoj crkvi i ne ele imati nikakve veze s tobom.
Oni misle da si varalica."
"U tom sluaju," rekao je Bill, "stavit u to pred Boga u
molitvi."
Iscjeljenja koja su se dogodila u petak naveer dirnula su u
osinjak rasprava u tom podruju. Na povrinu je izbio bijes i
mnogi su se izrugivali, ali neki su postali znatieljni. U subotu
naveer u klupama stare bijele crkve sjedilo je trideset novih lica,
a jo nekoliko novih iscjeljenja je dolilo ulje na vatru lokalnih
rasprava.
Nakon slube je gospodin Hall Billu donio dobre vijesti.
"Carteri su se predomislili i pustit e te da se veeras pomoli za
njihovu ker ako ni jedno od roditelja ne mora biti u kui kad ti
doe. Pretpostavljam da je Georgie toliko plakala za tobom da se
nadaju kako e je ovim umiriti."
"Pretpostavljam da su morali dobiti doputenje od svog
pastora prije nego su me pustili da doem tamo," komentirao je
Bill. "Svejedno, hajdemo."
Ono to je Bill vidio kad je uao u sobu te mlade ene
pogodilo ga je u sr njegovog suosjeanja. Preko devet godina
bolesti iscijedilo je Georgie Carter da je sada leala u krevetu
poput kostura prekrivenog koom. Ruke su joj izgledale kao drke
metle. Nije mogla imati vie od oko 25 kg. Na polici pokraj njene
glave bila je kopija Billove knjiice Isus Krist isti je juer, danas i
zauvijek e biti isti.
134
Georgijine usne su se pomakle, ali Bill nije mogao uti to je

rekla. Priao je krevetu i prignuo se. Ona je apnula: "Brate
Branhame, ja sam vjerovala da e doi i da e mi Isus dati da
ozdravim."
"Sestro, ako On to uini, hoe li mu sluiti svim svojim
srcem?"
Ona je lagano klimnula glavom i ponovila: "Svim svojim
srcem." Onda je poela kaljati. Njena je medicinska sestra
primakla au k Georgijinim ustima, ali jadna djevojka je bila
toliko slaba da nije imala snage pljunuti.
Kako bi ohrabrio njezinu vjeru, Bill je ispriao Georgiji o
izljeenju keri gospoe Nale. Georgie je pitala: "Zato ne uini
meni ono to si uinio djevojci Nale?"
"Sestro, to je bila vizija. Najprije moram imati viziju. Za dva
tjedna u ponovno imati etverodnevne skupove probuenja
ovdje u gradu. Moda e mi do tada Bog pokazati neto
konkretnije. Za sada, mogu se moliti za tebe to je sve to znam.
Ako mi Gospod pokae neto vie, vratit u se. Ali i dalje
vjerujem da e, nakon to se pomolimo, ozdraviti."
Kad su se nakon dva tjedna ponovno otvorila vrata stare
baptistike crkve u Milltownu, Bill je propovijedao o milosti
spasenja i snazi iscjeljenja Isusa Krista dvostruko veem broju
ljudi nego prije. Svake je veeri vidio vei broj ljudi u
sluateljstvu i bilo je vie obraenika, to je potaklo Billa da
subotu popodne izdvoji za slubu krtenja.
U subotu, 1. lipnja 1940. su se sastali u Totem Fordu na rijeci
Blue. Billa je iznenadilo to je na obali rijeke bilo puno vie ljudi
nego na bilo kojoj veeri probuenja. Kad je to spomenuo
Williamu Hallu, on mu je rekao da je jedan lokalni pastor poveo
svoju cijelu zajednicu da doe pogledati.
Bill je uao u hladnu tekuu vodu do pasa i pozvao nove
vjernike da dou i zapeate svoje svjedoanstvo krtenjem.
Odazvalo se gotovo pedeset ljudi. Bill je krstio jednog po jednog
135
u Ime Gospoda Isusa Krista. Kad je Bill doao do posljednje

osobe u redu, pomolio se: "Boe, kao to si poslao Ivana da krsti
Isusa, tako nam je Isus rekao: 'Idite po svem svijetu i
propovijedajte evanelje svakom stvorenju. A ovi e znaci pratiti
one koji budu vjerovali: u Moje e ime izgonit zle duhove; govorit
e novim jezicima; uzimat e zmije; ako popiju to smrtonosno,
nee im nauditi; na bolesnike stavljat e ruke, i oni e
ozdravljati.'" 28
U tom je trenutku mnotvo poelo kliktati i uzvikivati,
rukovati se i pljeskati kao da se Duh Boji kretao od jednog do
drugog. Gotovo su svi koji su jo uvijek bili u suhoj odjei stali u
red za krtenje, ukljuujui i propovjednika koji je doveo svoju
zajednicu. Jedno po jedno od tih ljudi je ulazilo u rijeku
mukarci u odijelima i kravatama, ene u svilenim haljinama,
roditelji s djecom. Bill je nastavio krstiti ljude do kasnog
popodneva. Kad je zavrio, noge su mu bile toliko hladne i
ukoene da su ga dva ovjeka morala iznijeti iz vode.
George Wright je odvezao Billa svojoj kui kako bi ga
nahranio i omoguio mu da se odmori za veernju slubu. Kad su
stigli, morali su ekati sat vremena do veere. Bill je rekao svom
prijatelju: "Idem izai vani u umu da se pomolim. Neto me jako
titi u srcu."
"U redu," rekao je George, "ali kad pozvonim za veeru,
odmah se vrati jer emo morati pouriti jesti ako hoemo na
vrijeme stii u crkvu."
Bill se probio kroz nisko raslinje i kleknuo pokraj grma svibe.
Sunce je zalazilo i padao je mrak. Usprkos potitenosti, bilo mu je
teko ui u raspoloenje za molitvu. Zrak je bio hladan i nije mu
bilo ugodno. Trnje ga je bockalo kroz hlae i brinuo se da ne
zakasni u crkvu. Ali je uporno pokuavao dok mu krila molitve
nije zahvatio vjetar Bojeg Duha, podiui Billa visoko iznad
28
Marko 16, 15 18
136
beznaajne uznemirenosti trnjem i hladnoom. Zazvonilo je

zvono za veeru, ali je Bill bio preduboko u molitvi da bi ga uo.
Zvono je zvonilo i zvonilo bez rezultata. Ubrzo su Wrightovi
poeli pretraivati umu sa svjetiljkama, dozivajui svoga pastora.
Otvarajui oi, Bill se preplaio svjetla koje ga je obasjalo
nedaleko grma svibe. umom je zatutnjio dubok glas, govorei:
"Navrati kod Carterovih i Georgie e biti iscijeljena."
Kliui od radosti, Bill se digao na noge i poeo trati prema
farmi Wrightovih. Prelazei polje, protrao je iza ugla zgrade
ravno u ruke Georgea Wrighta.
"Brate Bill, gdje si bio? Ljudi te trae po cijelom brdu. Mama
eka na tebe s veerom preko sat vremena."
"Brate Wright, veeras neu veerati. Georgie Carter e biti
potpuno iscijeljena. To je 'Tako kae Gospod!'"
Obrve Georgea Wrighta su se podigle koliko god su mogle.
"Misli da e ustati?"
"Bit e normalna i zdrava za nekoliko slijedeih minuta, im
stignem tamo."
"Doi onda," rekao je George. "Idem po auto dok ti ue
unutra i kae mami da smo te nali. Ona moe rei ostalima."
U kui je bio gospodin Brace. Kad mu je Bill rekao dobru
vijest, nije mogao vjerovati. "Misli na one kosti? Mogu li ii s
tobom i vidjeti to?"
"Naravno."
George je izvukao automobil i njih trojica su ubrzo prola
oko 13 km blatnjave ceste koja ih je vodila u Milltown.
U ISTO JE VRIJEME gospoa Carter uljala i brisala pod u

svojoj kui. Ranije tog dana sjedila je pored kreveta svoje keri
dok se Georgie nagaala s Bogom. Georgie je obeala Bogu da
e, ako tog dana bude iscijeljena, otii u Totem Ford i krstiti se s
137
drugima. Kako je popodne prolo bez da se dogodilo udo,

Georgie je postala toliko izbezumljena da je plakala do
iznemoglosti. Gospoa Carter je bila uzrujana zbog cijele
situacije. Otila je u kuhinju, kleknula i pomolila se: "Dragi Boe,
smiluje se Georgiji. Jadna mala, lei tamo na samrti, a sada je
doao taj varalica u ovaj kraj tvrdei da je neto to nije i toliko je
raalostio i zbunio moje dijete. Boe, smiluj se."
Podigla je glavu i obrisala oi. Zalazak sunca je kroz
kuhinjski prozor obasjao suprotni zid intenzivnim crvenim
svjetlom. Gospoa Carter je vidjela kako se po zidu mie sjena
ovjeka. Isprva je pomislila da to dolazi njezin mu iza kue. Ali
kad su se k njoj pribliili obrisi, izgledalo joj je kao sjena Isusa
Krista.
Zamuckivala je: "Tko tko si ti?"
Sjena se okrenula i pogledala prema vratima. Gospoa Carter
se takoer okrenula i iznenadila to vidi tog propovjednika,
Billyja Branhama, kako ulazi kroz njena prednja vrata bez
kucanja. Znala je da je to Branham jer je vidjela njegovu sliku u
toj maloj knjiici koja je pokrenula njezinu ker. Branham je
drao Bibliju na srcu, a pratila su ga dva ovjeka jedan je bio
domai ovjek, George Wright, a drugog nije poznavala. Njih su
trojica prola pokraj nje prema Georgijinoj sobi, ali prije nego su
stigli do nje, nestali su.
Gospoa Carter je prekrila usta rukama i vrisnula: "O,
milosti! Zasigurno sam zaspala!" Trei u sobu svoje keri,
promrmljala je: "Georgie! Georgie! Nikada nee pogoditi to se
upravo dogodilo. Bila sam u kuhinji molei se i..."
ula je da se dovezao automobil i stao ispred kue. Zalupila
su vrata automobila. Gospoa Carter je pogledala kroz otvorena
vrata kupaonice u kuhinju i vidjela mladog pastora Branhama
kako ulazi kroz prednja vrata s Biblijom naslonjenom na prsima.
Iza njega su ila dva ovjeka. To joj je bilo previe udno da bi
138
shvatila. Oi su joj se okrenule i onesvijestila se, pala na pod kao

da je vrea brana pala sa stolice.
KAD JE BILL izaao iz automobila ispred kue Carterovih,

osjetio je da je njegovim tijelom prostrujalo oduevljenje
apsolutnom sigurnou. Sad ga nita nije moglo zaustaviti. Imao
je viziju. Znao je gdje je. Dok se penjao stepenicama prema
verandi, inilo se kao da mu se duh odvojio od tijela. Gledao je
samog sebe kako otvara prednja vrata i ulazi bez kucanja. U
krevetu je leala jadna mlada djevojka, Georgie Carter, mrava i
skvrena poput egipatske mumije. Njezina je majka, koja je
kleala uz krevet, jednom pogledala i onesvijestila se. Bill je
gledao sebe kako prilazi krevetu. Zatim se njegov duh vratio u
tijelo.
Pogledao je na slabanu djevojku i rekao: "Sestro Georgie,
Gospod Isus Krist, kojeg si voljela i u koga si se uzdala cijelo ovo
vrijeme, isti taj Isus me sreo veeras u umi i rekao mi vizijom da
e ti ozdraviti. Stoga, uzimam te za ruku i kaem, u Ime Isusa
Krista, ustani na svoje noge i budi izlijeena."
Hvatajui je za koatu ruku, Bill ju je njeno povukao. Ali
nije bilo potrebe biti njean. Georgie je vrisnula kad je
natprirodna sila osnaila njezino tijelo. Bacajui pokrivae,
skoila je iz svog zatvora ivahno poput djevojice kolskog
uzrasta na Boino jutro.
Iz druge je sobe utrala Georgijina mlaa sestra provjeriti
nastalo komeanje. Vidjela je svoju stariju sestru, koju je oduvijek
pamtila vezanu za krevet, kako plee po sobi poput malog
kostura. Od oka je na trenutak prestala razumno razmiljati.
Vrisnula je, upala si kosu i istrala kroz otvorena prednja vrata
vritei: "Neto se dogodilo! Neto se dogodilo!"
Gospodin Carter se vraao iz staje i nosio kantu mlijeka.
uvi vritanje, u strahu od najgoreg, spustio je mlijeko i potrao
139
u kuu, ali se zaustavio na ulazu i zaprepateno gledao svoju ker

Georgie kako sjedi za klavirom svirajui pjesmu koju je nauila
svirati kad je bila mala djevojica:
Isuse, dri me blizu kria,
Tamo je dragocjen izvor,
Slobodno dostupan svima izvor koji iscjeljuje,
Tee s Golgote.
Kasnije se George Wright odvezao na brdo u crkvu kako bi
okupljeno mnotvo znalo zato se pastor Branham nije pojavio na
vrijeme. Svi su eljeli vidjeti udo iz prve ruke. Dok su doli u
Carterovu kuu, Georgie je puzala po dvoritu na rukama i
koljenima, ljubei cvijee i travu. 29
Razumljivo, slijedee je veeri stara bijela crkva bila prepuna
ljudi. Nakon to je sluba zavrila, William Hall je pitao: "Brate
Branhame, to planira ovdje dalje?"
"Nisam siguran. Nisam razmiljao dalje od pronalaska
izgubljenog janjeta iz vizije."
George Wright je uoio: "Bila bi sramota pustiti ove ljude
bez da im se da izobilje osnovnog biblijskog uenja."
Bill se sloio. "Pretpostavljam da bih mogao redovito
navraati dok Bog ne podigne nekoga tko e raditi taj posao."
Gospodin Hall, koji e kasnije postati pastor baptistike crkve
u Milltownu, izrazio je svoje odobravanje. "Bilo bi dobro
29
Georgie Carter je ivjela zdravo do 1954. kad joj je

dijagnosticiran rak dojke. Tada je imala etrdeset i jednu godinu. U
trenutku kad je rak otkriven, ve je bio metastazirao, to je znailo da
nije bilo medicinske nade za ozdravljenje. U oaju je pitala Williama
Branhama da se pomoli za nju. On je to uinio i Georgie Carter je
ponovno iscijeljena. ivjela je jo etrdeset i etiri godine, a umrla je 22.
oujka 1998. u dobi od osamdeset i etiri godine.
140
iskoristiti ovu lijepu staru crkvu za neto drugo osim pogreba. I

tako se ini da ih je bilo previe. Jedan imamo u ponedjeljak."
"O, netko koga poznajem?" pitao je George.
"Mislim da poznaje gospodina J-."
George i Bill su pogledali jedan drugoga. George je rekao:
"Mislim da vie nee uzgajati pilie."
Bill je nadodao: "Ba teta to nije mogao nai malo vremena
kako bi se pobrinuo za svoju duu."
Poglavlje 26
Izgubljen na planini Hurricane
1941.
PJESMA JE ZVARILA. Billy Paul je nestrpljivo stao ispred

svoje torte, udahnuo to je dublje mogao i puhao dok se svih est
svjeica nisu ugasile. Isijavajui radou, odmotavao je poklone.
William Branham se smjekao zadovoljan to mu sin uiva u
roendanu zahvaljujui brizi Mede Broy. Ona je ispekla tortu za
Billyja Paula i isplanirala njegovu zabavu s tortom, elei da taj
dan, subota 13. rujna 1941., bude dan za pamenje njenom malom
tienika.
Do sada je Meda uvala Billyja Paula svaki radni dan skoro
punih pet godina. Njoj se inilo normalnim prirediti mu
roendansku zabavu. Meutim, nisu svi u zajednici gledali na
Medinu i Billovu situaciju tako bezazleno. Mnogi su zlobnici
irili zle glasine o "tom mladom propovjedniku i njegovoj kunoj
pomonici".
Billa su smetale te neprimjerene insinuacije na raun
Medinog dobrog karaktera, meutim, mogao je razumjeti zato su
142
ljudi to govorili: Ona je lijepa mlada ena za udaju koja radi malo
to drugo u svom ivotu osim to mu pere rublje, isti kuu i pazi
na sina. Zaista nije bilo fer prema Medi to joj oduzima toliko
vremena. Bill je odluio da je za Medu bolje da joj da otkaz.
Planirao joj je to rei jednog popodneva kada doe po Billyja
Paula poslije posla. Ali, kad god se pojavila prilika, uutio bi.
Kako rei ovoj njenoj djevojci koja se brinula za njegovog sina
skoro pet godina da on sada eli novu dadilju? Nije se mogao
natjerati, ali osjeao je da to mora napraviti za njezino dobro.
Meda se morala osloboditi onoga to ju je privremeno povezivalo
s njim kako bi mogla razviti doivotnu vezu s nekim drugim.
Konano je Bill smislio zaobilazan plan. Mislio je ako
pozove drugu enu na spoj da e Meda biti toliko ljuta na njega i
sama dati otkaz. Ali nije bilo tako. Meda se uope nije naljutila.
Bila je povrijeena. Plakala je danima.
Bill se takoer osjeao grozno. Toliko je mislio na Medu i
pokuavao napraviti ono to je za nju najbolje, a umjesto toga je
sve zakomplicirao. Najmanje to joj je dugovao bilo je
objanjenje. "Meda, zar ne vidi? Oduzimam ti previe vremena.
Ti si predobra djevojka da bi svoj ivot protratila na mene."
"Ali, Bill, ja te volim. Uvijek sam te voljela. I tovie, ti si
jedini ovjek kojega u ikada voljeti."
"Ja to cijenim, Meda. I ja tebe volim. Ali zna, ja u ivjeti
kao pustinjak. Neu se ponovno eniti, nikada, pa kako da ti onda
oduzimam vrijeme?"
To je bio argument kojeg Meda nije mogla prihvatiti. Kada se
povukla u samou, stavila je zatvorenu Bibliju na krilo i pomolila
se: "Gospode, ako Ti eli ovo, ne elim biti neposluna Tebi... a
ipak volim Billa. Ne znam to napraviti. Gospode Isuse, hoe li
mi pomoi? Nikada Te prije u svom ivotu nisam molila neto
ovakvo, Gospode, i nadam se da nikada vie neu morati, ali sada
Te pitam: kad otvorim Bibliju, hoe li mi, molim Te, dati citat iz
Pisma kao smjernicu i utjehu?"
143
Zatvorenih oiju, otvorila je sredinu Biblije i stavila svoj

kaiprst na sredinu stranice. Onda je pogledala. Prst joj je
pokazivao stih u Malahiji u 4. poglavlju: "Evo, poslat u vam
proroka Iliju prije nego doe velik i straan Dan Gospodnji..."
"To je neobian citat iz Pisma za utjehu," pomislila je. "Pitam
se zato Gospod..." Onda se sjetila... Prije mnogo godina je stajala
na obali rijeke, a Bill je bio u vodi i krstio kad se oko podneva
pojavila zvijezda. Ona nije vidjela vatrenu kuglu jer je drala oi
zatvorenima za vrijeme molitve, ali nikada nije mogla zaboraviti
kako je ula glas da obznanjuje: "Kao to je Ivan Krstitelj bio
porukom da prethodi Njegovom drugom dolasku." Sada je
shvatila zato joj je Gospod dao ba ovaj citat iz Pisma za utjehu.
"Evo, poslat u vam proroka Iliju..." Meda je ustala i otila
svojim putem mirnog srca, uvjerena da e se ona i Bill vjenati.
Ni sam Bill nije bio daleko od istog zakljuka. Jednog je dana
poslije posla stao pokupiti sina od Broyevih. Billy Paul se igrao u
hrpi pijeska. Bill je rekao: "Billy, hajde, ide doma s tatom."
Billy Paul je okrenuo glavu i pitao: "Tata, gdje je moj dom?"
Bill se okirao. Odnedavno je ivio u maloj splav-kuici
usidrenoj na rijeci jer je mrzio biti u svojoj iznajmljenoj kui
inila se toliko prazna bez Hope. Pogledao je svog estogodinjeg
sina i pomislio: "Ako bi ga jednog dana vodili na elektrinu
stolicu, mogao bi mi se okrenuti i rei: 'Tata, da si uinio ono to
te je mama traila da uini i ponovno se oenio i napravio mi
dobar dom umjesto da me vue od nemila do nedraga, ne bi bilo
ovako.'" Dok je Bill tresao pijesak s hlaa svoga sina, pomislio je:
"Hope na samrti, moda je bila u pravu."
Te je noi neto trgnulo Billa iz duboka sna. Dok je tiho leao
u mraku, sluao je valove kako njeno udaraju u njegovu splavkuicu. A tamo je bilo jo neto. Je li netko stajao taman s
unutranje strane vrata? Od straha mu se najeila kosa iza na
144
vratu. Tada je Bill uo dubok, zvuan glas: "Idi uzmi Medu Broy i
oeni je 23. ovog listopada."
WILLIAM BRANHAM i Meda Broy su se vjenali 23.

listopada, 1941. godine. Za brano putovanje Bill je predloio
posjet Niagarinim slapovima i nastavak putovanja istono uz
sjevernu granicu Sjedinjenih Drava prema planini Adirondack u
gornjem New Yorku. Bill je nekoliko puta bio u ovim krajevima i
tu je poznavao jednog lugara. Prije dvije godine su lugar Denton i
on ulovili tri medvjeda blizu planine Hurricane, blizu kanadske
granice. Ako bude mogao ii u lov ovu jesen, Bill se nadao uloviti
jo jednog medvjeda, ime bi priskrbio obilje mesa da mu potraje
tijekom zime.
Medi se to inilo pametno. Znala je koliko su bili siromani
na poetku svog branog ivota. Veerima je pomagala Billu brati
borovnice kako bi zaradili dovoljno novca za ugljen za zimu.
Osigurati se mesom bio bi dobrodoao prihod za njihov mali
budet.
Bill je napisao: "Gospodine Denton, dolazim ovu jesen.
elim ponovno s tobom uloviti kojeg medvjeda."
Gospodin Denton je otpisao: "Dobro, Billy, doi. Bit u u
kolibi na kraju puta za planinu Hurricane..." i napisao datum u
studenom. "Moe mi pomoi spustiti telefonsku icu koju smo
postavili ovo proljee i zatim emo loviti medvjede."
Na vrhu planine Hurricane bio je vidikovac. Tog je proljea
Bill pomagao lugaru razvui telefonsku icu 8 km uz prugu koja
je spajala osmatranicu s kolibom na kraju puta. Trebat e
najmanje jedan dan za namotati tu icu za zimu, ali se Billu to
inilo kao poteno oduivanje za to to ima privilegiju loviti s
tako odlinim vodiem.
Bill, Meda i Billy Paul su stigli nekoliko dana ranije.
Lugarova kuica je bila zakljuana, ali je tamo bila mala kolibica
145
koja im je posluila kao zaklon od vjetra. Iako jo nije pao snijeg,

inilo se da zima moe poeti svaki trenutak. Te je noi
temperatura pala ispod nule. Kako bi sauvali da se Billy Paul ne
smrzne na smrt, Bill i Meda su ga legli izmeu sebe dok su
spavali.
Slijedeeg jutra je Billy rekao: "Zna, draga, bilo bi lijepo
kad bih ulovio velikog jelena za ponijeti kui s medvjedom. Ako
danas budem mogao malo loviti, zasigurno emo si uhvatiti mesa
za zimu."
Pogledavajui na tamne oblake, Meda je pitala: "Misli li da
je sigurno ii bez lugara? to ako se izgubi?"
"Ja da se izgubim?" Billu je to bilo zabavno. "Nema anse. Ja
se nigdje ne mogu izgubiti. Meni je majka polu Indijanka, sjea
se? Imam dovoljno instinkta da uvijek znam gdje sam. Ja sam na
svog djeda Harveyja. Osim to je bio uitelj u koli, bio je
najbolji lovac i postavlja zamki na Jugu."
Meda je popustila pogledavi ga pogledom "nisam ba
sigurna". "Dobro, nemoj dugo, Bill. Zapamti, ja nikad prije nisam
bila u umi. Ne znam nita o ovome."
"Vratit u se do dva sata," obeao je.
Prebacivi puku preko ramena, krenuo je putem dok nije
doao do mjesta koje je godinama bilo naputeno. Meu
panjevima i hrpom otpalih grana, izraslo je novo drvo visoko oko
pet metara. Izgledalo je kao idealno stanite srna izobilje hrane i
dobro pokriveno. Bill je skrenuo s puta u smjeru ume. Slijedeih
sat vremena je uoavao mnoge tragove srna, ali svi su bili otri,
to je znailo da su to tragovi laneta. Njemu je trebao jelen.
Kad je preao greben i spustio se u slijedei kanjon, Bill je
uo kako se neto mie u grmlju. Ukoio se kao panj i sluao.
Jasno je uo kako neto nogama drobi suhe borove iglice ne
papcima nego mekanim apama. Zatim se to stvorenje preplailo i
pobjeglo. Bill je na trenutak vidio ogromnu pumu kako bjei u
146
bunje. Upro je puku o rame, ali je velika maka bila prebrza.

Bill nije imao vremena zapucati prije nego li je nestala.
Bill je pratio pumu kilometar i pol niz kanjon. Neko ju je
vrijeme uo kako se provlai kroz gusto grmlje, ali je uskoro
maka pobjegla toliko daleko da se Bill morao posluiti svojim
vjetinama traganja gledajui tragove i savijene grane. Na kraju je
puma skoila na ogromno stablo gdje je oprezno pobjegla kroz
kronje stabala. Bill je izgubio trag i odustao.
Poeo se vraati uz kanjon, ali se zaustavio kada je osjetio
miris mujaka medvjeda. Uzbueno se popeo strmim kanjonom u
divljinu prelazei preko grebena i sputajui se na drugu stranu. U
nekoliko je navrata izgubio miris, ali ga je ubrzo opet namirisao.
Doao je na ravan dio. Bill je nastavio hodati traei po tlu
tragove kao to su razvaljeni mravinjaci ili tragovi na stablima.
Popeo se na vrh grebena i krenuo niz plitak jarak. Kad je doao do
dna, miris mu je govorio da mu je lovina blizu. Bill je traio meu
stijenama i usjeklinama dok nije pronaao medvjei brlog. Nije
mogao pogrijeio jer su mu oi zasuzile od smrada. Paljivo je
priao mranom otvoru s napetom i spremnom pukom. Plitka
jama je bila prazna.
Bill je pogledao na svoj sat. Pribliavalo se 12:30. Trebao se
ubrzo poeti vraati ako misli odrati obeanje Medi. Nije mu
bilo teko prekinuti lov. Sada kad zna gdje je nastamba medvjeda,
moe se vratiti im on i gospodin Denton zavre demontau
telefonske linije na planini Hurricane.
Penjui se uz jarak, proao je vrlo malo kad je vidio kako se s
druge strane kanjona trese grmlje. "Eno ga," pomislio je. Stavio je
metak i mirno stajao. Umjesto medvjeda, na nianu se naao
velianstveni mujak jelena. Bill je nanianio puku i povukao
okida. Jelen se na mjestu sruio.
Kad je Bill zavrio s putanjem krvi i izvadio utrobu svojoj
lovini, ve je bilo prolo sat vremena. Objesio je jelena o stranje
noge na stablo i krenuo to bre uz kanjon, koliko mu je
147
doputalo bunje. Primijetio je da se sputaju oblaci. Ve su

prekrili planinu Hurricane. Pomislio je: "Morat u pouriti.
Pribliava se oluja." Znao je, ako se spusti magla, da nee moi
nai svoje oznake.
Izgubio je trideset minuta neprestano traei mjesto gdje je
uao u ovaj kanjon. Stao se odmoriti, izvadio je maramicu iz
depa i obrisao znoj s lica. "Ajme, ovo je bilo daleko," pomislio
je. "Nisam mislio da sam doao tako daleko."
Ponovno je poeo trati. Za nekoliko minuta je stao potpuno
iznenaen. Tamo je visio njegov jelen!
"Dobro, to sam napravio?" promrmljao je. "Negdje sam
pogreno skrenuo. Ali kako sam se okrenuo i vratio ovdje?"
Krenuo je ponovno, mislei: "Ovaj put u pogoditi. Nisam
dovoljno obraao pozornost." Uurbanim hodom je paljivo
traio mjesto na kojem se spustio u strmu padinu. Oblaci su ve
bili u visini stabala. Postajalo je sve tee prepoznati bilo to.
Nakon etrdeset minuta je doao na mjesto koje mu je izgledalo
poznato. Uskoro je shvatio zato. Na tom je stablu visio njegov
jelen.
Kad je Bill krenuo trei put, pomislio je: "Ne mogu ponoviti
istu greku tri puta za redom." Ali, nakon sat vremena, ponovno
se naao kod svog jelena.
Umoran i zbunjen, sjeo je da se odmori i doe sebi. Znao je
to se dogaa. Indijanci su to nazivali putovanjem u smrt kada
se ovjek izgubi u umi i kruei po istom umre od iscrpljenosti.
Da je Bill bio u planinama sam, ne bi se brinuo. Jednostavno bi se
vratio u taj medvjei brlog i priekao dok se oluja na ispue i
oblaci dignu. im bi njegove oznake bile vidljive, bilo bi
jednostavno vratiti se u kolibu. Ali u trenutnim okolnostima taj je
plan bio nezamisliv. Meda nikada prije u svom ivotu nije bila u
umi. Nee znati naloiti vatru. Ako se Bill ne vrati u kamp, ona i
Billy Paul se vrlo lako mogu smrznuti na smrt tijekom noi.
tovie, bojala se mraka. to da uje glasanje ivotinje? Mogla bi
148
pomisliti da je to on i poeti ga traiti, i izgubiti se. Onda je Bill

pomislio na pume kako se uljaju blizu...
Izludivi od brige, Bill je skoio i izgrebao se u bunju.
Ubrzo je stao i pomislio: "ekaj malo, Williame Branhame. to ti
je? Jesi li poludio?" Cijeli si svoj ivot bio u umi. Znao je koja je
najvea opasnost u ovakvim situacijama ovjek se prepadne i
lakomisleno krene kroz umu, a onda u proljee netko pronae
njegove kosti na dnu litice. Duboko je udahnuo kako bi smirio
napete ivce. "Moram se pribrati," pomislio je. "Nisam se
potpuno izgubio. Samo sam malo dezorijentiran. Sve to moram
napraviti je nai pravac."
Magla se sada potpuno spustila i sve se inilo nepoznatim.
Kako bi situacija bila jo tea, poeo je padati snijeg. Najgore od
svega, sunce je zalazilo i brzo je padao mrak. Ako ubrzo ne
pronae put, nee ga uope pronai. Onda e tijekom noi svih
troje umrijeti.
Pokuavajui ostati smiren, Bill je pomislio: "Ja se ne mogu
izgubiti. Ja sam predobar poznavatelj ume da bih se izgubio.
Razmisli na trenutak. Kad sam dolazio ovdje, vjetar mi je puhao u
lice. To je to! Sve to moram uiniti je paziti da mi vjetar pue u
lea i moi u izai odavde."
Iao je u suprotnom smjeru od vjetra. Oko sebe mogao je
vidjeti samo sjene oblinjih stabala i grmlje koje se kovitlalo u
magli i snijegu. Svako toliko je hiroviti vjetar promijenio smjer.
Uskoro je postalo oito da vjetar, koji je kruio oko planinskih
vrhova, nee posluiti kao kompas.
Ali kako bi se ohrabrio i ostao smiren, Bill je glasno rekao:
"Nisi se izgubio. Zna gdje si."
Ali njegova je svijest dozivala njegovu glumu: "Billy, zna da
si se izgubio."
Odgovorio je sam sebi: "Ja? Ne ja. Ja se ne mogu izgubiti."
Onda je doao do ogromnog panja za kojeg je znao da ga nije bio
149
proao. Poeo se tresti. Znoj mu je tekao niz lice. "Nema potrebe

da se vie zavarava," pomislio je. "Izgubio si se. Priznaj to."
Nije ga bolio udarac u ponos, nego veliki strah kojeg je
osjeao zbog svoje ene i sina. "Zaista sam izgubljen," rekao je
sebi. "Ne znam gdje je istok, a gdje zapad. Morat u se odluiti za
jedan smjer i ii ravno, hodam u krug. Zato u krenuti u ovom
smjeru."
Odabravi nasumce smjer, poeo je hodati, obraajui
pozornost na nekoliko stabala koje je mogao vidjeti, pokuavajui
hodati ravnom linijom od stabla do stabla. Dok je hodao, inilo
mu se da uje glas kako ape: "Gospod je nae utoite i snaga,
pomo u vrijeme nevolje." 30
Bill je pomislio: "Sad sam poludio. ujem glasove." Nastavio
je hodati. Usredotoio se to je vie mogao na svoju misiju.
Ponovno je uo isto, malo glasnije nego prije. "Gospod je nae
utoite i snaga, pomo u vrijeme nevolje." Bill je nastavio
hodati. Vukao je svoju puku i osjeao se jako umoran. Uporni
glas je postajao glasniji: "Gospod je nae utoite i snaga..."
Bill je zastao i glasno rekao: "Gospode Isuse, ja sam se
izgubio. Nemam kompas niti oznake, ali jo uvijek imam Tebe.
Gospode, ja nisam dostojan ivjeti, ali molim Te, nemoj dopustiti
da moja ena i sin umru."
Zatim je ponovno uo isti glas. Nije to bila njegova mata,
uo ga je jasno svojim uima: "Gospod je nae utoite i snaga,
pomo u vrijeme nevolje."
Naslonio je puku na stablo. Bill je skinuo svoj eir, spustio
ga na snijeg i kleknuo na njega. Gledajui prema gore, pomolio
se: "Nebeski Oe, mislio sam da znam sve o umama, ali sam bio
u krivu. Znam da idem pogreno, ali ne znam kamo se okrenuti.
Bio sam takav hvalisavac. Zasluio sam izgubiti se. Trebao sam
ostati tamo danima i jesti dikobraze da preivim. Ali, Gospode,
30
Psalam 46, 1
150
moja jadna ena je nevina. Ona i moj sin e noas umrijeti ako ne
doem tamo. Oe, skoro je pao mrak, a ja sam se izgubio
potpuno izgubio. Molim Te, pomozi mi. Budi moj kompas i moj
vodi."
Ustajui, otresao je snijeg sa svoje kape i zatim rekao:
"Gospode, vjerujem da je glas koji mi je aptao bio Tvoj glas.
Vjerujem da je ovdje negdje aneo Boji koji me prati kroz ovu
umu. Gospode, molio sam Te za vodstvo. To je sve to mogu
uiniti. Sada u krenuti ovim putem."
Poeo je ii u istom smjerom kao i prije. Odjednom je osjetio
ruku na ramenu kako ga povlai kao da ga pokuava zaustaviti.
Prestraen, Bill je okrenuo glavu kako bi pogledao i vidio tko je
to. udno, nije bilo nikoga. Ali dok je gledao, magla se na
trenutak razmakla i nakratko je iza sebe vidio Hurricane planinu.
To je bio put k sigurnosti. A on je iao u potpuno suprotnom
smjeru! Imao je samo toliko vremena da se okrene i usmjeri
prema planini prije nego se magla opet spustila.
Podiui svoje ruke, Bill je povikao: "O, veliki Jahve Boe,
toliko si mi blizu da si stavio Svoju ruku na moje rame. Uistinu si
mi pomo u vrijeme nevolje."
Bill se penjao kroz magloviti sumrak to je vie mogao ravno
u smjeru planine Hurricane, pazei svaki trenutak da ne skrene.
Na umu se spustila no. Bill je hodao s jednom rukom u zraku,
trei tono iznad svoje glave telefonsku icu koja je ila od
stabla do stabla 8 km uz planinu. Ako promai te ice, on,
njegova ena i sin e umrijeti.
Slijedea tri sata je drao smjer. Ponekad se morao penjati
preko malih litica. Snjeni vjetar je preao u meavu. Vjetar je
zavijao i kidao granje drvea. Bill je nosio puku u jednoj ruci, a
drugu je ruku drao iznad glave dok mu ruka nije postala teka
poput cijevi samarice. Tada bi zamijenio ruke, uvijek pazei da
se vrati nekoliko koraka nazad prije nego nastavi, kako bi bio
siguran da nije promaio telefonski kabel tijekom zamjene ruku.
151
Nekada bi rukom zapeo na nekakav objekt i povikao: "Evo ga!"

Ali bi samo uhvatio granu drveta. Na kraju je jedva drao
podignutom bilo koju ruku. Ali jednu je morao drati. O tome
ovise tri ivota.
Do tad je no postala toliko mrana da je jedva vidio meavu
pred svojim licem. Postao je maloduan. to ako je proao
udolinom gdje su se ice protezale od stabla do stabla iznad
onoga to je mogao dotaknuti ispruenom rukom? Ako se to
dogodilo, onda im je sueno.
Ruka mu je udarila u neto elastino. Spustio je ruku i
prstima uhvatio tanku icu. Pronaao ju je! Bio je spaen! Svi
troje su spaeni!
Bill je bacio svoju puku, skinuo eir i zahvalio: "O, Boe,
kakav je osjeaj biti naen nakon to se izgubi. Kako da Ti ikad
zahvalim? Dolje na kraju ove ice je sve u ivotu to drim
dragim moja ena i moj sin. Ova telefonska ica e me voditi s
planine. Neu pustiti ovu icu za nita na svijetu. Ali uistinu,
Gospode Isuse, Ti si moj voa. Ja se namjeravam drati Tebe
ostatak mog ivota, jer znam da je na kraju toplina, i sigurnost i
poinak."
Poglavlje 27
Ubojiti bik
1945.
RAZARAJUI rat u Europi se pribliavao svome kraju jer su

Saveznike snage stisnule njemaku vojsku s dvije strane. U
sijenju 1945. ruska se vojska, voena generalom Zhukovim,
probila do rijeke Odre samo 65 km od Berlina. Ubrzo nakon toga,
ruske su oklopne divizije zapele zbog movarnog proljetnog blata
i vrstog njemakog otpora. Istovremeno su zapadni Saveznici
dobro napredovali kroz Francusku i Belgiju, a Amerikanci su se
probili najdublje u teritorij koji su drali Nijemci. Poetkom
oujka je trea pjeadijska divizija generala Pattona dola do
rijeke Rajne kod Koblenza. Nekoliko dana nakon toga je prva
pjeadijska divizija generala Hodgea dola do mosta nizvodno
kod Remagena. Ameriki su generali eljeli nastaviti dalje kako
bi stigli u Berlin prije Rusa, ali im je bilo nareeno saekati da se
prikljui britanska 25. divizija generala Montgomeryja.
Do 25. travnja, Rusi su ne samo opkolili Berlin, nego su se
takoer sreli s amerikim snagama na rijeci Elbi 70 km zapadno.
U isto je vrijeme sruena njemaka obrana u Italiji,
omoguavajui zapadnim Saveznicima da brzo prou prema
Ubojiti bik
153
sjeveru kroz talijansku izmu. 28. travnja je uhvaen talijanski

diktator Benito Mussolini i pogubljen od svog vlastitog naroda
kad je pokuavao pobjei pred Saveznicima koji su se
pribliavali. Tada je propao faizam kao svjetska politika sila, a
nacizam je bio na svom kraju. S druge strane, komunizam je
ruio, irio se i prodirao sve na to je naiao. Dok su se
komunisti i nacisti borili na ulicama Berlina, Hitler je postavio
jednog od svojih pomonika, Karla Donitza, za poglavara
njemake drave. 30. travnja je Adolf Hitler tiho nestao s lica
zemlje. Donitz je bez oklijevanja poeo postupak jednostrane
predaje, koja je slubeno zavrena 8. svibnja 1945. Zavrio je rat
u Europi.
SUOEN s trenutnim svjetskim dogaajima, William Branham

je mogao samo gledati i diviti se, jer je to znailo da su se tri od
sedam vizija koje je vidio u nizu onog lipanjskog jutra 1933.
doslovno ispunile Mussolini je umro u sramoti, Hitler je doao
do tajanstvenog kraja, a komunizam je postajao sve jai kao
dominantna politika sila. Nema sumnje da e se ispuniti i
preostale etiri vizije u vrijeme kad to Bog odredi. To je Billu
dalo razlog biti optimistian za svoju osobnu budunost.
Zasigurno Gospod ima specifian cilj u njegovom ivotu, jer
zato bi ga inae Svemogui obdario takvim neobinim darom?
Bill je trebao sve to je mogao nai kako bi mala vatra
njegovog optimizma nastavila gorjeti, jer u prirodnom smislu,
nije vidio nikakvog naina da se izvue iz svog siromatva kako
bi postigao ita veliko za kraljevstvo Boje. Jo uvijek je radio na
svoja tri posla, a dva mu nisu bila plaena. Iako se inilo da mu
uvijek nedostaje novca, nikad nije pomiljao uzeti nikakav novac
za svoju slubu pastora. Za to je imao nekoliko razloga. Prvi,
itanjem Biblije i promatranjem propovjednika koji su ga
okruivali, rano u svojoj slubi je shvatio da ljubav za novcem
154
moe biti jedna od najsmrtonosnijih zamki s kojom se

propovjednik moe suoiti, a Bill ju je odluio izbjei. Drugo,
iako su neki lanovi njegove zajednice zaraivali i po tri dolara na
sat, veina ih je bila siromana kao i on ili siromaniji od njega, a
Bill se nije mogao natjerati pitati te siromane ljude da rtvuju
vie od onog to su do tad rtvovali. Propovijedao je biblijski
princip desetka i svaki je lan stavljao deset posto svoje zarade u
kutiju koja se nalazila u pozadini crkve posebno za tu svrhu. Ali
Bill nije koristio ni peni tog novca za sebe. Sve je to ilo za rate
kredita, pri emu je ostalo jedva dovoljno za odravanje zgrade.
Budui da je bio snaan i mogao raditi, mislio je: "Zato ne
raditi?"
Jednog dana kad je dobio plau, Bill i Meda su planirali kako
rasporediti njegovu tjednu zaradu od dvadeset i osam dolara iz
javne slube Indiane. Najprije je dolazio desetak. Zatim je Meda
izdvojila raune koji se zaista moraju platiti. Bez obzira kako su
dijelili preostalih 25,20 dolara, jednostavno nisu mogli pokriti
svoje neodgodive obveze. Nedostajalo im je oko deset dolara. Bill
je podigao potu i rekao: "Draga, ovo ne moemo ni poeti
plaati."
"Ali moramo ga platiti," rekla je. "O, Bill, to emo
napraviti?"
Bill je imao ideju. "Zna to, danas u u crkvi uzeti
dobrovoljne priloge."
Medino je poetno iznenaenje prelo u zezanje. "Uivat u
te gledati kako pokuava."
Bill je te veeri, nakon slube pjesama i prije nego je poeo
propovijedati, rekao: "U redu, prijatelji. Veeras Mrzim vas
ovo pitati" Meda ga je smijeno pogledala, znajui kako se
neugodno osjea. Bill je pokuao ne gledati u nju dok je
zamuckivao u potrazi za rijeima. "Ovo nisam napravio nikad
prije teko je vrijeme, znate, i ne mogu nikako spojiti kraj s
krajem ako imate kovanicu od pet ili deset centi koju elite
Ubojiti bik
155
ubaciti u moj eir dok bude prolazio Brate Wiseheart, hoe li

doi i uzeti moj eir."
Doao je akon Wiseheart, izgledajui zbunjeno kao i svi
drugi ne zato to nije volio svog pastora, volio ga je. Svi su ga
voljeli i zaista su bili voljni pomoi Billu na bilo koji nain su
mogli. Bili su iznenaeni jer se ovo jo nije dogodilo u
posljednjih dvanaest godina.
Brat Wiseheart je proslijedio eir u prvi red. Bill je gledao
kako gospoa Weber posee u dep u svoju kariranu maramicu i
izvlai mali novanik. Kad je izvukla kovanicu od pet centi,
Billovo se srce slomilo kao tap za pecanje pod tekim teretom.
Znao je da su to teka vremena gotovo svakome, ne samo njemu.
Nije to mogao uiniti. "ekaj trenutak, sestro Weber. Ne treba
ubaciti tu kovanicu. Nisam to mislio za pravo. Samo sam vas
zezao da vidim to ete napraviti."
Stari je akon Wiseheart bio zbunjen vie nego ikad u ivotu.
Pitao je: "Brate Branhame, to da radim?"
"Samo vrati moj eir, brate Wiseheart. Nastavljam sa
slubom."
Meda je pokrila usta rukom i tresla glavom. Bill je mogao
vidjeti po njezinim oima da se smije.
Taj je tjedan u posjeti u Jeffersonvilleu bio John Ryan, stari
Billov prijatelj sa Sjevera. Ovaj se hrabri stari ovjek dovezao
istroenim biciklom skroz iz Michigana, udaljenog nekih 400 km.
Ali mu je bicikl tijekom putovanja zadavao mnogo problema, pa
ga je odluio ostaviti i stopirati nazad do kue. Karakteristinom
dareljivou, John Ryan je dao Billu bicikl, a on ga je odmah
popravio i uljepao kanticom boje od deset centi. Billu nije trebao
bicikl, ali je mislio da e ga moi prodati kako bi zaradio neto
dodatnog novca kojeg je trebao.
Billov se drugi neplaeni posao, onaj lugara na podruju za
sportski lov drave Indiane, jako dobro poklapao s njegovim
poslom u javnoj slubi tako da mu se to zaista rijetko inilo
156
dodatnim naporom. To je bila srea, jer je njegov posao

popravljanja ica bio previe naporan za dva posla. Jedan od
njegovih glavnih poslova u javnoj slubi Indiane bio je nadziranje
visokonaponskih vodova koji su se prostirali stotinama kilometara
kroz zarasle ume Indiane. Uglavnom u blizini nije bilo ceste, pa
je Bill esto etao, pjeaei 50 km na dan, est dana tjedno i
sve to za samo ezdeset centi po satu. Meutim, osim novca,
postojale su druge prednosti. Zbog posla je iao izvan grada u
divljinu koju je volio. Povremeno bi, budui da je bio lugar na
podruju za sportski lov, preobratio krivolovca i zatitio lokalnu
divlja. Takoer bi uvijek stao i popriao s farmerima koji su
radili na svom polju. Gotovo bi uvijek doli na temu Boga i Bill
bi im imao priliku izloiti ljubav Isusa Krista. Ponekad bi se
farmer smekao i dao svoje srce Isusu. Bill bi ga odmah odveo do
najblieg potoka i krstio ga u Ime Gospoda Isusa. Rastali bi se
mokre odjee, obojica se veselei i vraajui se svojim
poslovima.
Jednog je popodneva Bill bio blizu Henryvillea u Indiani,
putajui u potok neku ribu za odsjek ribarstva i sportskog lova.
Bio je blizu farme svog prijatelja za kojeg je sluajno saznao da je
bolestan, pa je Bill pomislio da bi bilo lijepo navratiti i pomoliti
se za tog ovjeka. Budui da je farma bila samo iza nekoliko
ograda, Bill se bez problema odvezao cestom. Otkopao je futrolu
s pitoljem, bacio pitolj na prednje sjedalo svog kamiona,
zatvorio vrata i popeo se preko prve ograde, zaboravljajui da je
na svakom kutu panjaka bio znak: "POZOR! UVAJ SE BIKA."
Bill je, dok je etao po travnatom panjaku, pjevuio
kransku pjesmu. Nasred panjaka je bila mala povrina s
krljavim hrastovima krhkim stablima prosjeno visokim oko
tri metra. Bill im se pribliavao, kad je odjednom pred njega stao
veliki bik i zabrektao. Do tog je trenutka mirno leao u hladu
kvrgavih hrastovih grana i do tada ga nije vidio. Bill je odmah
shvatio koliko je opasan, jer je ovaj Guernsey bik bio nadaleko
poznat. Bio je pasmine koja je osvajala nagrade s farme Burk
Ubojiti bik
157
blizu Jeffersonvillea, ali je uvijek bio strano agresivan i na kraju

je proboo na smrt svog uvara, prisiljavajui svog vlasnika da ga
se rijei. Budui da je to bio bik koji je osvajao nagrade, Burk ga
je prodao ovom ovjeku u Henryvilleu, nadajui se da u
osamljenom podruju nee imati prilike raditi probleme.
Sve je to Bill znao, ali je jednostavno smetnuo s uma. Sad je
oajniki odmjeravao svoje anse. Krljavi su hrastovi bili
preslabi i u pogrenom smjeru. Ograde su bile predaleko. Ostavio
je pitolj. Moda je mogao ubiti ivotinju i kasnije farmeru
nadoknaditi tetu.
Ubojiti bik je spustio svoju glavu, zabrektao i nogom strugao
po zemlji. Njegovi su dugaki rogovi izgledali poput smrtonosnog
oruja. Bill je posegnuo za svojim pitoljem. Nije ga bilo. Sjetio
se, ostavio je futrolu s pitoljem na sjedalu u kamionu!
"Dobro, Gospode, ako je vrijeme da umrem, elim se s time
suoiti kao mukarac." Ispravio je ramena i hladnokrvno pogledao
svog neprijatelja. U tom se trenutku u njemu dogodilo neto
nevjerojatno. Nestao je strah, a zamijenila ga je ljubav ponikla iz
suosjeanja i razumijevanja drugaija od bilo ega to je do tad
doivio. Pomislio je: "Taj je jadan bik leao tamo na polju, a ja
sam naiao i uznemirio ga. On ne zna nego se braniti."
Bik je zabrektao glasnije i bre, struui kopitom po zemlji,
bacajui iza sebe zemlju, kao to to bikovi rade prije napada. Bill
je glasno rekao: "Biku, ao mi je to sam te uznemirio. Ne elim
da me ubije. Ja sam Boji sluga i krenuo sam se moliti za
bolesnog ovjeka. Zaboravio sam na znakove."
Bik se zaletio u napad, pognuo glavu, sa svojim zakrivljenim
rogovima smrtonosno uperenim u metu. Zaudo, Bill zaista nije
osjeao strah, samo ljubav. Rekao je: "U Ime Gospoda Isusa, odi i
legni pod ona stabla."
Bik je nastavio trati svom snagom i estinom. Kad je bio
udaljen samo tri metra, ispruio je svoje prednje noge i zaustavio
se u oblaku praine. Na licu mu se pojavio neobian izraz dok je
158
okretao glavu u desno i zatim u lijevo. ivotinja se okrenula i

pokazala Billu rep. Polako je odetala do krljavih hrastova, legla
i gledala kako Bill prelazi ostatak panjaka.
Ostatak tog dana, i mnoge druge dane, Bill se udio tome to
se dogodilo izmeu njega i bika na panjaku. Suoen s gotovo
sigurnom smru, nekako je nadiao svoju zabrinutost kako bi
osjetio bilo tueg ivota. Nekako je razumio bikovu uznemirenost
i saalio se nad ivotinjom. Kao pastor, esto se zalagao za druge,
nosei i pomaui u emu god je mogao. Na nekoliko minuta
njegovog ivota nestao je strah i osjetio je savrenu ljubav.
NEGDJE U TO VRIJEME Bill je saznao da njegova susjeda,

gospoa Reed, koja je ivjela na kraju njegovog kvarta, umire od
tuberkuloze. Odvedena je u bolnicu u Louisvilleu kako bi sauvali
njezino etvero male djece od vrlo zarazne bolesti. Budui da je
tuberkuloza demon koji je ubio Hope, Bill je na srcu imao veliku
brigu za gospou Reed. Jednostavno je nije mogao maknuti iz
misli, tako mlada majka, toliko pati i mora ostaviti tu malu djecu
u potrebi.
Jeden se veeri Bill dovezao do bolnice i pomolio se za nju.
Dva dana kasnije, dok je Bill sjedio na verandi, Gospod mu je
pokazao viziju gospoe Reed kao sjede starice koja se rukuje sa
svojom odraslom djecom. Bill se vratio u bolnicu i rekao joj:
"Tako kae Gospod: 'Ti e poivjeti!'"
Gospoa Reed je povikala: "O, hvala Bogu!"
Bill ju je pitao: "Hoe li ustati i krstiti se u Ime Gospoda
Isusa Krista, pozivajui Ga da opere tvoje grijehe?"
Rekla je: "Uinit u sve to Bog zatrai od mene da uinim."
Par dana kasnije Bill je bio na ploniku ispred svoje kue
pripremajui se odvesti svoj novo dobiven bicikl u trgovinu.
Taman je prebacio nogu preko sredinje ipke i trebao krenuti,
Ubojiti bik
159
kad ga je pozvao prvi susjed. "Ej, saekaj, propovjednie. Gdje

ide?"
"Dobro jutro, gospodine Andrews. Idem do trgovine. Treba li
vam neto donijeti?"
"Ne. elim te neto pitati." Glas mu je poprimio kritizirajui
ton. "to te nije sram?"
"Na to mislite?"
"Rei toj jadnoj majci na samrti da e poivjeti i dati njezinoj
obitelji lanu nadu."
Sad je Bill shvatio o emu se radi. Gospodin Andrews je
veinu vremena bio ljubazan susjed, ali uvijek je bio grub prema
Billovoj vjeri u Boga. Gospodin Andrews je radio s gospodinom
Reedom u dravnoj eljeznikoj postaji i vjerojatno je od njega
uo za viziju. "Pa, gospodine Andrews, ona e poivjeti,"
insistirao je Bill.
"Svake godine tisue ljudi umre o tuberkuloze. Zbog ega ti
misli da e gospoa Reed poivjeti?"
Bill je dao jedino objanjenje koje je imao. "Jer je Isus tako
rekao. Pokazao mi je viziju toga."
Gospodin Andrews se zgrozio. "Da sam na tvom mjestu, bilo
bi me sram ii okolo i tako zavoditi ljude. Znam da sam bio grub
prema tebi, ali"
"U redu je, gospodine Andrews. Vi imate svoj stav, a ja
svoj." Bill se popeo na svoj bicikl i odvezao se.
U meuvremenu se stanje gospoe Reed izuzetno popravilo
da su lijenici eljeli ponovno rendgenski slikati njezina plua. Na
njihovo iznenaenje, nisu mogli nai ni traak bolesti u njezinom
tijelu. Vie nije bilo razloga da je zadre u bolnici. Vrlo radosna i
kliui, vratila se kui svojoj obitelji.
Dva dana poslije Meda je rekla: "Billy, saznala sam danas da
je gospoa Andrews jako bolesna. Trebao bi otii i posjetiti ju."
160
"U redu, otii u, ali morat u paljivo s njezinim muem. On

nema dobro miljenje o meni."
Bill je otiao do susjednih vrata i pokucao. Vrata je otvorio
gospodin Andrews. "Pozdrav, gospodine Andrews. uo sam da
vam je ena bolesna. Mogu li napraviti neto za vas?"
"Gledaj," odbrusio je njegov susjed, "imamo dobrog lijenika
i ne trebamo nikakvu pomo od tebe. Ima samo upalu slijepog
crijeva. Odstranit emo ga i time e je to proi. Ne treba nam
nikakva molitva."
"Gospodine Andrews, nisam pitao mogu li se pomoliti za
vau enu. Samo sam htio ponuditi pomo. Mogu vam donijeti
veeru ili otii u trgovinu, ili neto drugo ime bih mogao
pomoi."
"Hvala, ali ne hvala," drsko je rekao gospodin Andrews. "Sve
je pod kontrolom."
"Nadam se da je," rekao je Bill. "Ako mogu biti od pomoi,
samo mi recite."
Susjed je progunao i zalupio vratima.
Slijedeeg jutra je Bill kao i obino otiao na posao, obilazei
visokonaponske vodove za javnu slubu. Izaao je iz svog
kamiona, zakopao pojas s lugarskim pitoljem i poeo hodati
cestom. Nije odmaknuo daleko kad se osjeao snano potaknut da
se vrati kui. Sa sivog neba je rominjala kiica, ali ne toliko da bi
ga zaustavila u poslu, pa je preao preko osjeaja i nastavio
hodati. Osjeaj se ponovno vratio, mnogo izraajniji nego prije.
Bill se vratio u kamion i preko radija javio svom nadreenom da
danas nee raditi. Zatim se odvezao kui.
Medu je iznenadilo kad je vidjela da joj mu dolazi na vrata
sredinom jutra. "Zato si se vratio?"
"Ne znam tono. Gospod mi je rekao da se vratim, pa sam se
vratio."
Ubojiti bik
161
Stavio je svoj pitolj na kuhinjski stol, rastavio ga i poeo

uljiti i glancati njegove dijelove. Kroz prozor je vidio kako oko
kue ide gospodin Andrews. Za nekoliko trenutaka je netko
pokucao na njegova vrata i gospodin Andrews je pozvao:
"Gospoo Branham, je li tu propovjednik?"
Meda, koja je radila u kutu kuhinje, obrisala je svoje ruke o
pregau i rekla: "Je. Uite, gospodine Andrews."
Kroz vrata kuhinje je uao njihov susjed izgledajui umoran
kao pas. Oi su mu bile natekle i crvene, curio mu je nos, a na
glavi mu se nakrivio zguvani eir. "Pozdrav, propovjednie,"
rekao je pokajniki.
"Pozdrav, gospodine Andrews. Sjednite."
Gospodin Andrews je sjeo do Billa. Svaka crta njegovog lica
pokazivala je emocionalno previranje. "Jesi li uo za gospou
Andrews?"
"Ne. U emu je problem?"
"Pa, propovjednie," glas mu je zadrhtao, "ona e umrijeti."
"ao mi je to to ujem, gospodine Andrews. Iako znam da
imate dobrog lijenika."
"Da," rekao je, ispuhujui nos, "ali to na kraju nije bila upala
slijepog crijeva. Ispostavilo se da je to ugruak krvi i treba jo
samo nekoliko sati da doe od njezinog srca. Sada smo u bolnicu
doveli specijalistu iz Louisvillea. On je rekao da e umrijeti kad
ugruak krvi doe do njenog srca."
"O, to je jako loe," rekao je Bill. "ao mi je to to ujem. Ali
sretan sam to u ovom sluaju imate dobrog lijenika."
Gospodin Andrews je zamucao i muio se izvui slijedee
rijei. "Pa o ona je jako loe, zna, i o Mislio sam ako
a smatra li da joj moe pomoi?"
"Ja?" Bill je stavio ruku na svoja prsa. "Ja nisam lijenik.
Kako bih mogao znati to napraviti?"
162
"Pa o zna Mislio sam da joj moda moe malo

pomoi, kao to si pomogao eni dolje na uglu, gospoi Reed."
"To nisam bio ja," objasnio je Bill. "Gospod Isus je pomogao
gospoi Reed. Mislio sam da ti ne vjeruje u Njega."
Gospodin Andrews je slegnuo ramenima. "Zna, jedna od
mojih tetki je bila kranka, a ivjela je na breuljcima. Jednom je
obeala Bogu da e dati pet dolara krunom propovjedniku na
kraju godine. Prala je drugim ljudima odjeu pokuavajui
utedjeti novac, ali kako se pribliavao kraj godine, jednostavno
nije imala taj novac. Dan prije nego je doao propovjednik kupila
je novi sapun za pet centi. Stajala je nad kablom za pranje, plaui
to ne moe odrati svoje obeanje. Obrisala si je suze pregaom,
a zatim je gurnula ruke u vodu i trljala sapunom po daski za
pranje da bi napravila pjenu. Sapun je udno zveketao. Kad je
bolje pogledala, u tom je sapunu nala zlatnu kovanicu od pet
dolara. Tako je na kraju mogla odrati svoje obeanje Bogu."
"Kako je to zlato dospjelo tamo?" pitao je Bill, iako je mislio
da zna odgovor.
Gospodin Andrews je klimnuo glavom. "Ne znam. I sam sam
se esto pitao."
"Rei u vam kako. To je napravio uskrsli Isus. ena je dala
obeanje u dobroj vjeri iz istog srca. Mislila je da e ga moi
ispuniti. A Bog joj je jednostavno omoguio da odri svoje
obeanje."
Gospodin Andrews je klimnuo glavo."Puno sam o tome
razmiljao. To me je ak navelo da se pitam postoji li Bog."
"Gospodine Andrews, Bog postoji."
ovjek je pognuo glavu. "Misli li da On moe pomoi mojoj
eni?"
"Zasigurno. Znam da moe."
"Hoe li se pomoliti za nju?" zamolio je gospodin Andrews.
Ubojiti bik
163
"Prvo kao prvo. Vi trebate ispraviti svoje srce. A da kleknete

ovdje sa mnom i zajedno emo se pomoliti."
"Pa, ja ja gotovo ne znam to rei."
"Ja u vam pomoi."
Tako su odmaknuli svoje stolice od stola i kleknuli
oslanjajui se laktovima na stolice. Bill ga je pouio: "Iz dubine
svog srca recite: 'Boe, budi milostiv meni, grjeniku.'"
Nastavili su se moliti dok ovaj tvrdi nevjernik nije u suzama
doao do vjere u Isusa Krista. Zatim je gospodin Andrews obrisao
svoje oi i pitao: "Dobro, propovjednie, hoe li sada otii do
bolnice?"
"Hou, otii u."
Meda je ila s njim. Dok su stigli u bolniku sobu, gospoa
Andrews je bila toliko loe da su joj oi izgubile boju. Lice joj je
toliko nateklo da vie gotovo nije sliila na enu koja je mnogo
godina bila njihova prva susjeda. Kad ju je vidjela, Meda je
zaplakala. Bill je kleknuo uz krevet i pomolio se: "Dragi Boe,
molim Te, pomozi gospoi Andrews. Svi smo mi bespomoni.
Lijenici su napravili sve to mogu, a ona i dalje umire. Isuse, mi
znamo da si Ti uskrsnuo iz mrtvih, da si iv meu nama i moe
uiniti sve. Molimo Te da bude milostiv ovoj jadnoj eni i da joj
da da ivi."
Bill je stajao tamo neko vrijeme, drei nateenu ruku
gospoe Andrews.
Meda je pitala: "Vidi li neto?"
"Ne, draga, ne vidim."
Izali su iz sobe i proetali hodnikom do rodilita pogledati
novoroene bebe kroz prozor. Zatim su se vratili do sobe gospoe
Andrews. im je Bill prekoraio prag, vidio je gospou Andrews
u svojoj kuhinji kako vadi pitu od jabuka iz tednjaka. Zatim je
Bill vidio sebe kako sjedi na verandi pred svojom kuom.
Gospoa Andrews je dola iza ugla kue i dala mu cijelu pitu.
164
Nakon to je razrezao pitu na komade, Bill je uzeo komad i pojeo

ga. Zatim je, onoliko brzo za koliko je otiao, bio nazad u
bolnikoj sobi. Okrenuo se Medi i rekao: "Draga, bit e u redu.
Ne brini se, Bog je uo nae molitve."
Taj je komentar naula medicinska sestra. Pitala je:
"Gospodine Branham, na to misli?"
Bill joj je objasnio: "Gospoa Andrews e mi ispei pitu u
roku od tri dana od sad. Ako ne bude tako, ostavit u slubu."
Vraajui se kui gospodina Andrewsa, Bill mu je rekao:
"Tako kae Gospod, Vaa e ena biti u redu.' Ne brinite se,
gospodine Andrews."
"Kako moe biti siguran?"
"Bog je rekao istom vizijom kojom je rekao gospoi Reed da
e poivjeti, a ona je kui i osjea se dobro." Ali Bill nije
spomenuo dio o piti od jabuka.
Bill i Meda su otili kui. Dva sata poslije gospodin Andrews
je ponovno pokucao na Billova vrata. "Propovjednie, lijenik
kae da ona umire upravo sada. Die mrtvakim tropotom."
"Ali Gospod Isus je rekao da e poivjeti," odgovorio je Bill
pokuavajui ga ponovno uvjeriti. "Zar ne vjerujete to sam vam
rekao?"
"Pa, propovjednie, elim, ali lijenici kau da ne moe
poivjeti jo sat vremena."
"To to lijenici kau ne mijenja ba nita. Kad Bog neto
kae, to se mora dogoditi."
Nervozan i nimalo uvjeren, gospodin Andrews je otiao
prema bolnici. Meda, sjeajui se kako je loe izgledala gospoa
Andrews, pitala je svog mua: "Bill, to stvarno misli?"
"Pa, ne brini se za to. Bog je to rekao i time je to rijeeno. Ta
e mi ena ispei pitu od jabuka u roku od tri dana od sada, a ja
u sjediti vani na verandi kad budem jeo prvi komad. Ako se to ne
dogodi, onda mi ne govori Bog."
Ubojiti bik
165
Kroz sat vremena gospodin Andrews se vratio, sav uzbuen,

viui: "Propovjednie, zna li to se dogodilo?"
Bill se taman vratio sastaviti svoj pitolj. Zavrtio je bubanj,
zakoio ga i gurnuo pitolj u futrolu. "to se dogodilo, gospodine
Andrews?"
"Sva je voda izala iz nje. Ustala je iz kreveta i rekla: 'Gladna
sam na smrt.' Kad joj je jedna od medicinskih sestara donijela
kokoju juhu, rekla je, "Ne elim kokoju juhu, elim hrenovke i
kiseli kupus.' Propovjednie, rekli su da u je moi odvesti kui
za nekoliko dana!"
Tri dana nakon toga, dok je Bill sjedio na verandi, gospoa
Andrews je dola iza ugla kue, s pitom u ruci. Bill je podigao
svoje noge i uivao u najljepoj piti od jabuka koju je ikad jeo.
Sljedeeg je dana Bill prodao svoj renovirani bicikl za deset
dolara to je bilo taman dovoljno novca da podmiri svoje kreditne
obveze za taj mjesec. Znao je da se Gospod pobrinuo za njega.
Poglavlje 28
Aneo i pilja
1946.
MNOGO JE SATI William Branham nervozno etao amo tamo

po ekaonici u bolnici. U oblinjoj raaonici je Meda, njegova
ena, raala njihovo prvo dijete. Nije to bio jednostavan porod.
Na kraju su lijenici izvadili dijete carskim rezom. Bilo je to 21.
oujka, 1946. godine, pet dana prije Medinog dvadeset i sedmog
roendana.
Kasnije tijekom tog dana lijenik je savjetovao Billu da nema
vie djece. Prema njegovom strunom miljenju, Medino tijelo ne
bi izdralo stres raanja po drugi put. Bill je mirno prihvatio
njegov savjet. Imao je skoro trideset i sedam godina. Prije samo
nekoliko godina mislio je da e mu njegov sin, Billy Paul, biti
jedina obitelj koju e imati. A sada se skrbio ne samo za svoju
suprugu, nego je takoer u kolijevci ljuljao bebu, djevojicu. Ako
je Bog odluio da e njegova obitelj biti tolika, ne moe se aliti.
Meda i Bill su svojoj novoroenoj keri dali ime Rebekah.
Iako je zbog nje njihova kua s dvije prostorije bila jo tjesnija,
Rebekah se za to iskupila osvjeavajui Billove dane koji su inae
bili preoptereeni beznadnou i sumnjom u sebe.
Aneo i pilja
167
Billovo je oajanje imalo duboke korijene. Od kad je odbacio

priliku propovijedati meu pentekostalnim crkvama prije gotovo
deset godina, Bill je rijetko bio zadovoljan svojim odnosom s
Bogom. Koliko god se Bill molio i prouavao, i propovijedao, i
svjedoio tijekom godina, inilo se kako to nikamo ne ide.
Zasigurno, bilo je nekoliko vizija i mnogo iscjeljenja, od kojih su
neka bila izuzetna. Ali, zaudo, ti su dogaaji Billa inili jo vie,
a ne manje, zabrinutim i zbunjenim, jer su ih odluno kritizirali
gotovo svi propovjednici u tom podruju. Otri pastori su osudili
Billa kao zavodnika opsjednutog avolom i bezobzirnog varalicu.
Ljubazniji su ga etiketirali kao zavedenog ovjeka s dobrim
namjerama. Ali svi su se ti propovjednici sloili da vizije koje je
Bill imao i udesa koja su slijedila dolaze od demonskih sila. Bog
jednostavno vie ne ini takve stvari.
Jo kad je Bill postao kranin, bio je zbunjen osuujuim
stavom takvih propovjednika. Na kraju krajeva, ne samo da su se
vizije koje je on imao o budunost uvijek pokazale tonima, nego
su openito bile dobrotvorne, esto pokazujui nain udotvornog
iscjeljenja neijeg ivota. Kako moe neto to daje tako dobre
rezultate biti inspirirano od kneza zala? Ali su godine neprekidne
kritike njegovih kolega na kraju kolebale Billovo razmiljanje u
drugom smjeru. Ako se toliko upuenih ljudi, njegovih suradnika
u Kristovom Evanelju, slae da su vizije demonski nadahnute,
onda valjda vizije dolaze iz pogrenog izvora. To je neizmjerno
muilo Billovu duu. Budui da je volio Isusa Krista svim svojim
srcem, pomisao da avao ima nekakvu neuobiajenu,
neobjanjivu vlast nad njegovim ivotom inila je Billa vrlo
nesretnim. Dugo se vremena molio da bude osloboen tih vrlo
neuobiajenih dogaaja, molei: "Molim Te Boe, otkloni ovo od
mene. Ne elim ih vie vidjeti, nikad vie. Nebeski Oe, ja sam
sada kranin. Ja ne pripadam Sotoni, ja pripadam Tebi. Molim
Te, nemoj dopustiti da mi se ikada vie dogode te neobine stvari.
Nemoj mi dopustiti da nastavim biti kakav sam sada. elim biti
168
poput drugih kranskih propovjednika, jednostavno prouavati

Rije kako sam to nauen raditi."
Njegove gore navedene molitve nisu bile usliane. Ubrzo
nakon roenja njegove keri Rebekah, imao je jo jednu viziju u
kojoj je hodao cestom u smjeru sjeveroistoka. Duh Boji ga je
smjesta okrenuo i usmjerio ga prema Zapadu. Bill je vidio veliku
ravnicu, a onda je vidio kako se iz prerije die planina, i to
planina s visokim crkvenim tornjem na svom vrhu.
Iza, s Billove desne strane, stajao je aneo, izvan njegovog
vidokruga. Aneo je zapovjedio: "Idi zapadno prema planini."
Bill je posluao. Kako se pribliavao, vidio je vrata koja su se
nalazila na dnu planine. Uao je unutra i sreo predivnu enu
obuenu u vjenanicu. Paljivo izraena haljina, koja je zasigurno
nekad bila bijela popu snijega, sad je bila zaprljana i umrljana.
ena je rekla: "Pozdrav. Ja sam gospoa Metodist. Jesi li ti brat
Branham?"
"Jesam. Reci mi, zato ti je haljina tako umrljana?"
"O, da," rekla je, podiui jedan dlan i odmahujui rukom
pokazujui da joj nije stalo. "Bila sam jako zauzeta."
"To je tono," sloio se Bill. "Vi metodisti imate toliko
organizacija i udruga u svojoj crkvi, nije vam ostalo puno
vremena za Gospoda."
Gospoa Metodist je rekla: "Reeno mi je da si mi poslan.
Moda bih trebala probuditi svog mua." Pourila je niz tunel i
nije se vratila.
Gledajui na svoju lijevu stranu, Bill je primijetio malu hrpu
truca kruhova s tvrdom korom okruenu jatom bijelih pilia.
Kokodakajua je perad okrenula svoje glave kako bi gledala
gozbu, neke su malo kljucale po hrpi, ali je veina kruha ostala
nepojedena.
Aneo ga je pitao: "Poznaje li ih?"
"Ne," odgovorio je Bill.
Aneo i pilja
169
"To je tvoj ator i oni vie ne ele jesti Kruh ivota. aljem te
zapadnije."
Nastavljajui dalje prema Zapadu, Bill je ostavio planinu i
doao u prostranu pustinju, gdje je vidio veliku graevinu, neto
poput atora ili katedrale s kupolom. Bill je proao kroz otvorene
bone strane i montirane poviene bine i na kraju se zaustavio
pred glomaznom zavjesom.
Aneo je naredio: "Povuci zavjesu."
Kad je Bill povukao konopac koji je visio, zavjesa je lagano
kliznula na jednu stranu, otkrivajui veliku hrpu Kruha ivota.
Aneo je rekao: "Nahrani ljude ovime."
Bill se okrenu gledati kako dolazi mnotvo ljudi obuenih u
bijelo trei iz svih smjerova, skupljajui se ispod atora, inei
golemo sluateljstvo. Tad je vizija zavrila.
Ta je vizija Billa proganjala vie nego obino. U posljednje
se vrijeme intenzivno molio da bude osloboen tih neeljenih
upadica, a ipak je dola jedna od njih. Zato Bog dozvoljava
Sotoni da mu tako dosauje? Da stvar bude gora, vizija je
izgledala ba po Pismu, a pored svega toga ga je ostavila u
pitanjima. Zato na Zapad? Zato je planina Kruha ivota bila
toliko velika? Odakle su doli svi oni ljudi? I konano, kako je on
mogao nahraniti sve te ljude Kruhom ivota? Na kraju krajeva,
on je siromaan, neobrazovan propovjednik u malom gradu. Zato
je toliko puno ljudi dolo sluati njega kako propovijeda
Evanelje? Meutim, do sad vizije nisu nikada pogrijeile. To je
vjerojatno bilo najzamrenije pitanje u Billovom umu: zato bi
mu avao davao vizije koje su na kraju bile tone? Zato? Zato?
Zato? Sve se to inilo jako zbunjujue.
U podne, u utorak, 7. svibnja, Bill je parkirao svoj slubeni
kamion ispred svoje kue na 922 Istonoj osmoj ulici, preko puta
ulice od Branhamovog atora. Dok je izlazio, dovezao se Roger
Gibbs, koji je bio lan njegove crkve, i parkirao iza njega.
170
Roger je rekao: "Bill, hoe li sa mnom popodne otii do

Madisona?"
"Oprosti, brate Roger, ali ne mogu. Popodne moram ii do
Henryvillea u ophodnju. Doi malo u kuu. ena je pripremila
ruak."
"Ne, trebam ii. Vidimo se u crkvi sljedeu nedjelju."
"U redu. Vidimo se u nedjelju."
Bill je zasukao rukave i oprao ruke pod vanjskom slavinom u
dvoritu. Zatim je krenuo oko kue, otkopavajui pojas s
pitoljem, dok je hodao, tako da ga moe ostaviti na verandi, koju
je natkrivao veliki javor. Bill je taman zakoraio pod njegove
grane kad je iznad sebe uo huku vjetra. Podigao je pogled i
okirao se kad je vidio veliku pijavicu koja ide ravno po njega.
inilo se da trga vrh kue i stabla, bacajui sve drvene ploice i
lie u njegova prsa. Bill je izgubio kontrolu i pao na lea na
verandu, gotovo padajui u nesvijest.
Roger Gibbs je istrao iz automobila i potrao do svog
pastora. "Brate Bill, to se dogodilo?"
Bill je promatrao oko sebe, ne shvaajui to se dogodilo.
Pijavica je otila. Dan je bio miran i topao. Pogledao je gore u
grane javora, a zatim na krov svoje kue. Na iznenaenje, bili su
neoteeni i cijeli. Tad je shvatio to je to bilo. "U redu sam,"
rekao je zamiljeno. "Brate Roger, moe ii. Bit u dobro."
Meda je istrala iz kue s vrem vode. "Bill, jesi li pao u
nesvijest?"
Miui vodu, Bill je rekao: "Ne. Dobro sam."
Nakon to se Roger odvezao, Meda je insistirala na detaljima.
"to se zaista dogodilo, Billy? Jesi li bolestan?"
"Ne, draga. To je ponovno ta ista stvar."
Pomogla mu je da se digne. "Doi unutra. Ruak je gotov."
"Meda, ljubavi, umoran sam od ovoga." Glas mu je bio
optereen agonijom njegovih unutarnjih sumnji i oajanja. "Ja
Aneo i pilja
171
znam u svom srcu da volim Isusa Krista. Ne elim da avao ima

ikakve veze sa mnom. Molio sam i preklinjao Boga da ne dopusti
da se to ponovno dogodi, a to i dalje dolazi. Ovako vie ne mogu.
Svi mi govore da sam opsjednut avolom, a ja pokuavam ivjeti
kranskim ivotom. Ja sam suanj!"
"Billy, ne bi trebao sluati to ti govore ti ljudi."
"Ali, draga, pogledaj druge propovjednike. Njih ne mui
neto ovakvo."
Meda je u udubljenim oima svoga mua vidjela donoenje
vrste odluke i to ju je preplailo. "to planira uiniti?"
"elim nazvati svog efa i rei mu da danas popodne neu
raditi. Sutra moda hou, a moda neu vie nikad. Reci mu, ako
se ne vratim do petka, neka stavi drugog ovjeka na moje mjesto.
Meda, na banci imam uteenih sedamnaest dolara. To ti je dosta
za ivot za neko vrijeme."
"Billy, gdje ide? to e napraviti?"
Idem gore do svoje pilje u Tunnel Millu raistiti s Bogom.
Ne znam kad u se vratiti kui. Moe biti za dva dana ili dva
tjedna. Meda, neu se vratiti iz ume dok mi Bog ne obea da e
maknuti ovo od mene i da nee dopustiti da se to vie ikad
dogodi."
Dovezavi se do Tunnel Milla, Bill je parkirao svoj
automobil na otrom zavoju u udolini. Razmaknuo je stupove
ograde od bodljikave ice, provukao se izmeu njih i krenuo brzo
prema svom skrovitu, molei se veim dijelom puta. Kad je
doao do svoje pilje, smjestio se ispred u srueno stablo i otvorio
svoju Bibliju, itajui i molei se ostatak popodneva.
U 1. poslanici Korinanima, jedan je dio 14. poglavlja
privukao njegovu pozornost. Stihovi 32 i 33 kau: "Duhovi
proroka podloni su prorocima. Jer Bog nije tvorac zbrke, nego
mira" Upravo to je Bill elio u svome srcu mir. Jo od kad je
bio djeak, jo od njegove prve vizije, bio je okovan zbunjenou.
To to je postao kranin na neko je vrijeme ublailo njegovu
172
zbunjenost, ali je nije u potpunosti uklonilo. Gdje je taj mir kojeg

je Bog obeao? to je Bog mislio s "duhovi proroka podloni su
prorocima"?
Nakon zalaska sunca preselio se u pilju. Tamo je, eui
amo tamo u mranom, uskom prolazu nastavio svoju oajniku
potragu za odgovorom. "Oe, zato puta da mi se dogaaju te
neobine stvari? Ti zna da Te ja volim. Ne elim biti opsjednut
avolom. Ne elim da mi se dogaaju te stvari. Molim Te, Oe,
nemoj pustiti da se vie ikad dogode. Ne elim ii u pakao. Kakve
koristi od mog propovijedanja i intenzivnog pokuavanja, ako
sam u krivu. A ja ne samo da vodim samog sebe u pakao, takoer
zavodim stotine drugih."
Sat za satom iznosio je Gospodu svoju duevnu bol.
Intenzivno se molio, preklinjui i plaui dok mu oi nisu natekle
i zaboljelo ga grlo. Zatim je sjedio u mraku, razmiljajui o
Svemoguem Bogu, usmjeravajui svoje misli jo dalje od
mjeseca i zvijezda, vremenskih dimenzija i vjenosti, traei
mjesto gdje bi se konano mogao sresti sa svojim Stvoriteljem.
Ubrzo je ponovno ustao i ponovno etao, branei na glas osjeaje
svog oajnog srca.
Negdje kasno u no sjeo je na policu koju je koristio kao
krevet. San mu nije htio na oi. "Boe, molim Te, oslobodi me. Ti
poznaje moje srce. Ti zna da Te ja volim. Svi mi ti
propovjednici ustrajno govore da je duh koji se vrti oko mene
avao. Zato puta da se ovako muim u svom ivotu? Zato me
ne oslobodi od toga? Boe, ostat u ovdje dok ne umrem, ako me
ne posjeti i ne oslobodi me iz mog zatvora. Zato me ne
oslobodi od toga da mogu biti poput svih drugih propovjednika?
Ponovno je osjetio taj neobian pritisak, kao da je neka
nevidljiva sila upravo ula u mranu pilju. Najeio se i digla mu
se kosa iza na vratu. Moda e mu Gospod dati odgovor. Tiho je
sjeo u mraku crnom kao ugljen, ekajui da uje Boji glas. Dok
je ekao, dola mu je nova misao: to ako su svi ti propovjednici
Aneo i pilja
173
bili u krivu? Bill nikad prije nije razmatrao tu mogunost. Ipak,

to ako jesu? to ako Bog, ne Sotona, potie te natprirodne
dogaaje? Ali ako je to sluaj, kako onda mogu avolom
opsjednuti ljudi poput gatara, astrologa i medija prepoznati dar u
njegovom ivotu, a da o tome ti kranski propovjednici ne znaju
nita?
im je rijeima formulirao ovo pitanje, doao mu je snaan
odgovor. Kad je Isus roen, samo su astronomi, koji su bili
astrolozi, vidjeli njegovu zvijezdu na istoku i slijedili je do
Betlehema. Nije ju vidio ni jedan sveti ovjek u Palestini. Bi li to
mogla biti ista zvijezda koja se pojavila nad rijekom Ohio 1933.
godine kad je krstio ljude nakon skupova svog prvog probuenja?
Mogao se sjetiti da je dan bio vedar, voda kao staklo, nebo plavo,
bez oblaka. Iznad glave se vrtloila vatrena kugla, a glas je
objavio: "Kao to je Ivan Krstitelj bio poslan da prethodi prvom
dolasku Isusa Krista, tako si ti poslan s porukom da prethodi
Njegovom drugom dolasku." Bill se sjetio kako mu je poslije tog
poslijepodneva dola skupina poslovnih ljudi i pitala ga to je to
znailo. Tada nije znao, sve ove godine nije znao. Ali sada
sada, u nonoj tiini, nakon to je isplakao sve suze iz oiju; sada,
nakon to je preklinjao toliko da mu je grlo bilo suho i greblo ga;
sada, nakon to je vapio Bogu da makne te vizije od njega i ne
dopusti da mu se ponovno dogode; sada se, po prvi put u svom
ivotu, pitao je li moda traio pogrenu stvar!
Slika, koja je mnoge godine bila tamna i mutna, iznenadno se
poela rasvjetljavati. Billu je palo na pamet da je, kad je Isus
hodao zemljom, Izrael bio prepun religioznih ljudi farizeja,
saduceja, pismoznanca, knjievnika, sveenika i rabina. Mnogi su
od tih ljudi bili kolovani. Dobro su poznavali Pismo. Ipak,
zaudo, kad je Isus zapoeo svoju javnu slubu, mnogi od tih
ljudi su ga bezobzirno odbacili, nazivajui Isusa avolom,
Belzebulom, poglavicom gatara, najboljim medijem meu njima.
174
31
Jo je udnija injenica da su avolom opsjednuti ljudi ispravno

prepoznali Isusa, govorei: "On je Sin Boji!" 32
Bill je drhtao dok su u njegovo shvaanje navirali citati iz
Pisma. Propovjednici su rekli da je Isus avao, a avoli su rekli
da je Isus Svetac Izraelov. Moe li se taj obrazac primijeniti na
Billov ivot? Da moe, jer taj obrazac nije ogranien samo na
Kristov ivot. Kad su Pavao i Sila propovijedali Evanelje po
Maloj Aziji, u svakom gradu su ih idovski sveti ljudi
proglaavali laljivcima i zavodnicima, ali je u Filipima avolom
opsjednuta gatara proglasila Pavla i Silu Bojim ljudima koji
pokazuju put k spasenju. 33 Tada se Bill sjetio kako su Isus i
Pavao postupili prema tim avolima ukorivi ih i zapovijedajui
im da umuknu. Oni nisu trebali pomo avola. Isus i Pavao su
znali tko su.
"Moda sam cijelo vrijeme u krivu," pomislio je Bill. Moda
sam to trebao prihvatiti, a ne boriti se protiv toga. Glasno se
pomolio: "Boe, ako sam bio u krivu i odbacio neto od Tebe jer
to nisam razumio, ako sam bio u krivu, onda mi, molim Te,
oprosti."
im je rekao te rijei, Bill je primijetio traak svjetla. To ga
je prestrailo. Ej, to je to? Dolazi li netko sa svjetiljkom? Ne, to
nije dolazilo izvana. Bilo je unutar pilje mala je tokica svjetla
lebdjela u zraku, pulsirajui energijom postajala je sve veom i
svjetlijom dok konano nije postala vatrenom kuglom koja se
vrtloila i zvidala, obasjavajui svojom svjetlou zidove i pod.
Bill je mirio i podigao ruku da zatiti oi od bljetavila. Zatim je
uo tup zvuk koraanja, koraanja, koraanja po podu pilje.
31
Matej 9, 32 34; 10, 25 i 12, 22 28; Marko 3, 22 26;

Luka 11, 15 20
32
Matej 8, 28 29; Marko 1, 22 24
33
Djela apostolska 16, 16 18
Aneo i pilja
175
Tono ispod te jantarne vatrene kugle, Bill je uoio bosu nogu i

bijelu haljinu. Zatim je iz svjetla izaao ovjek.
ovjek kakvog Bill nikad prije nije vidio! Bio je velik
visok najmanje metar i 80 cm, i teak oko 90 kg. Imao je krupne
ruke, koje su bile prekriene pred njim. Tamna kosa mu je padala
do ramena. inilo se da ima oko trideset godina. Lice mu je bilo
bez brade i gotovo maslinasto zelenog tena. Oi su mu bile tamne
i prodorne.
ovjek je nastavio hodati prema Billu. Jantarno je svjetlo
oslabilo dok se podizalo na vrh pilje i lebdjelo tono iznad glave
posjetitelja, i dalje se vrtloilo i pulsiralo energijom. Bill je elio
pobjei, ali nije imao kuda pobjei. Ovaj je ovjek blokirao uski
hodnik koji je vodio van. Bill je ekao u velikom strahu, ugrizavi
se za prst toliko jako da je poeo krvariti.
Kad je ovjek bio udaljen samo nekoliko koraka, stao je i
ljubazno pogledao Billa. Bill je zapamtio to lice za sva vremena,
iako ga nikad nije mogao u potpunosti opisati tako blag, tako
miran, a ipak je iza toga bio osjeaj snage i autoriteta koji je
potaknuo Billa na divljenje.
Tihim, dubokim glasom, ovjek je rekao: "Ne boj se"
im je Bill uo taj glas, nestao mu je strah. To je on! Nema
zabune. To je isti glas koji mu je govorio iz onog stabla topole
kad je bio djeak, govorei mu: "Nikada nemoj piti, ni puiti niti
okaljati svoje tijelo na bilo koji nain. Bit e posao za tebe da ga
izvri kad bude stariji." Bill nije nikada mogao zaboraviti taj
glas. Tijekom ovih godina uo ga je mnogo puta. Mora da je ovo
isti aneo koji je govorio Billu u svim tim vizijama. Bill ga nikad
prije nije uspio dobro vidjeti. Ponekad je aneo stajao iza njega s
njegove desne strane, taman izvan Billovog vidokruga. Ponekad
se aneo pokazao u viziji, ali je uvijek bio mutan, tako da mu
nekako Bill nikad nije mogao razaznati crte lica. Sad ga je Bill
mogao jasno vidjeti. Ali ovo nije bila vizija! Pogled na ovog
176
ovjeka bio je stvaran kao to je krv kapala iz njegovog prsta kad

je Bill progrizao kou od velikog straha.
Aneo je nastavio: "Poslan sam iz prisutnosti Svemogueg
Boga rei ti da je tvoje roenje neobino i ivot neshvaen da bi
se pokazalo da ti ima odnijeti dar boanskog iscjeljenja
narodima svijeta. Ako bude iskren kad se bude molio i bude
mogao dobiti da ti ljudi vjeruju, nita nee ostati pred tvojom
molitvom, ak ni rak. Ii e na mnoga mjesta po zemlji i molit
e se za kraljeve, i vladare i monike. Propovijedat e
mnotvima po svijetu i tisue e doi k tebi po savjet. Mora im
rei da njihove misli u nebu govore glasnije od njihovih rijei."
Bill je uo anelovu poruku jasno kao da slua svog efa u
javnoj slubi Indiane kako mu daje dnevno zaduenje, ali nije
mogao zamisliti kako e ikada moi ispuniti tako uzvieno
poslanje. "Gospodine, ja sam siromaan ovjek i ivim meu
siromanim ljudima. Kako bih mogao ii po svijetu? I kako bih
mogao postii da budem razumljiv? Ja imam samo
osnovnokolsko obrazovanje. Moda bi to trebao biti netko
dovoljno obrazovan tko bi mogao govoriti ljudima. Ne bi me
sluali."
Anelovo se lice uozbiljilo. "Kao to su proroku Mojsiju
dana dva znaka da potvrde da je poslan od Boga, tako e tebi biti
dana dva znaka. 34 Prvi kad uzme desnu ruku osobe u svoju
lijevu ruku, moi e detektirati prisutnost bilo koje bolesti
uzrokovane mikroorganizmom po vibracijama koje e se pojaviti
u tvojoj lijevoj ruci. Tada se mora pomoliti za tu osobu. Ako se
tvoja ruka vrati u normalu, moe tu osobu proglasiti
iscijeljenom. Ako ne, samo zamoli blagoslov i odi. Pod
pomazanjem od Boga, nemoj pokuavati misliti svoje vlastite
misli, bit e ti dano to rei."
"Ali to ako mi i dalje ne budu vjerovali?" pitao je Bill.
34
Izlazak 4, 1 8
Aneo i pilja
177
"Drugi znak je vei od prvoga. Ako ostane ponizan i iskren,

dogodit e se da e moi rei po viziji same tajne njihovih srca.
Tad e ti ljudi morati vjerovati. Ovo e pokrenuti Evanelje u
snazi to e najaviti drugi Kristov dolazak."
Te su rijei pogodile bolnu toku sumnje i depresije
oiglednu mjesecima ne, godinama. Postepeno je nestala
njegova muka, teka i bolna u srcu. "Gospodine, ba je to razlog
zato sam ja ovdje veeras, molei se. Meni su propovjednici rekli
da te vizije dolaze od zlog duha."
"Zar ne razumije," rekao je aneo, "da je tako bilo u danima
Isusa Krista, naeg Gospoda?"
Billovo shvaanje duhovnog svijeta mijenjalo se toliko brzo
da je teko mogao pratiti. "Dobro onda, kakav je to duh koji mi
daje te vizije?"
"To je Boji Duh Sveti. A sad e se u tvom ivotu te vizije
umnoiti."
Sluanje tih rijei zauvijek je promijenilo Billovo shvaanje.
Dugo su ga kolebala miljenja drugih ljudi. Sada je shvatio koliko
je zaista ovjekov hod s Isusom Kristom osoban.
Anelove su ruke ostale prekriene, a lice spokojno. Uputio
je Billa da koristi King Jamesov engleski kad god bude citirao
Bibliju, znajui da e Bill to vrlo lako prepoznati kao Sveto
Pismo. Aneo je rekao: "Razmisli o ivotu Isusa Krista. Kada je
Natanael prvi put doao u Njegovu prisutnost, Isus je rekao: 'Evo
pravog Izraelca, bez lukavstva!' Natanael je pitao: 'Odakle me
poznaje?' Na to je na Gospod odgovorio: 'Prije nego te Filip
pozvao, kad si bio pod smokvom, vidio sam te.' 35 Kako je na
Gospod 'vidio' Natanaela? Vidio ga je vizijom. Sjeti se kako je Sin
Boji izjavio: 'Sin ne moe nita sam od sebe uiniti, nego to vidi
da ini Otac. to god ovaj ini, to takoer jednako ini i Sin.' 36
35
36
Ivan 1, 43 51
Ivan 5, 19
178
Jesi li se ikada udio to ovo znai? To znai da je otac Sinu

pokazivao vizije koje su Mu omoguile da zna to treba uiniti.
On je ovo dokazao kad je, na ribnjaku Bethesda, proao kroz
veliko mnotvo bolesnih i ljudi u potrebi da iscijeli jednog
odreenog ovjeka." 37
"Vizije su naem Gospodu Isusu unaprijed pokazivale to e
se dogoditi. Sjea li se kako je On znao da e Petar nai
kovanicu u ustima ribe? 38 I razmisli kako je na Gospod Isus, kad
se pribliavao Jeruzalemu, rekao Svojim uenicima: 'Idite u selo
to je pred vama. Tu ete odmah nai privezanu magaricu i s
njom magare. Odveite ih, te mi ih dovedite. I pone li vam tko to
govoriti, recite mu: 'Gospodinu trebaju,' i odmah e ih pustiti.' 39
Zar se to nije dogodilo upravo onako kako je na Gospod opisao?
On je znao da hoe, jer je On to prvo vidio po viziji od Oca."
"I tovie, doi e vrijeme u tvojoj slubi kad e ti vizije
otkrivati tajne skrivene u srcima ljudi koje ih sprjeavaju da budu
iscijeljeni. Razmisli o eni na studencu u Samariji. Isus je s njom
razgovarao dok nije kontaktirao njezin duh, zatim je po viziji
vidio gdje se nalazi njezin problem. Rekao je: 'Idi, zovni svoga
mua, pa se vrati ovamo.' Tad je ena odvratila: 'Ja nemam
mua.' Isus je odgovorio: 'Dobro si rekla: 'Nemam mua,' jer si
imala pet mueva, a onaj koga sada ima nije ti mu.' To je
navelo enu da usklikne: 'Gospodine, vidim da si prorok.' 40 Tako
e biti u tvojoj slubi, ako bude iskren."
Ovdje je aneo zastao, pruajui Billu priliku da ponovi svoje
sumnje. "Gospodine, ne znam kako se sve ovo moe dogoditi u
mom ivotu. Ja sam siromaan i neobrazovan i..."
37
Ivan 5, 1 15
Matej 17, 24 27
39
Matej 21, 1 7, Marko 11, 1 7, Luka 19, 28 35
40
Ivan 5, 1 15
38
Aneo i pilja
179
Aneo ga je prekinuo: "Nemoj nikada zaboraviti da je Isus

Krist isti juer, danas i zauvijek, kako to kae Pismo. 41 Nisi to ti
koji e ispuniti ita od ovoga, nego Gospod Isus Krist. Zapamti
da je Isus obeao svojim sljedbenicima: 'Tko vjeruje u me, i on e
initi djela koja ja inim. init e i vea od ovih, jer ja idem k
svome Ocu... Jo malo, i svijet me nee vie vidjeti, a vi ete me
vidjeti, jer ja ivim i vi ete ivjeti takoer. U taj dan spoznat ete
da sam ja u svome Ocu, i vi u meni i ja u vama.'" 42
to je jo Bill mogao rei? Pred njim je stajao glasnik od
Boga s izvanrednim poslanjem da je on, Billy Branham,
odreen odnijeti dar boanskog iscjeljenja narodima svijeta. To je
izgledalo gotovo nemogue. Bio je preplavljen emocijama, ali se
ipak neto duboko u njemu pokrenulo na pomisao svih tih citata
iz Pisma koje je aneo tako vjeto primijenio citata iz Pisma
koji su uspjeli dati nekakav smisao Billovom ivotu koji bi u
protivnom bio ekscentrian. I dalje je oklijevao.
"Ja u biti s tobom," rekao je aneo.
To je uvrstilo Billovu odluku. "Ii u."
Aneo se nije nasmijao. Lagano je jednom klimnuo i rekao:
"Kad god doivi isti ovaj osjeaj kojeg osjea sada u mojoj
prisutnosti, znat e da ja stojim u blizini."
Vatrena kugla iznad anelove glave se poela iriti,
pucketajui i zvidei dok se vrtloila, bacajui plamene jezike.
Izgledalo je kad da aneo isparava usred tog svjetla koje se irilo.
Tada je Ognjeni Stup nestao kroz vapnenaki strop.
Odjednom je pilja bila mrana poput ugljena, tiha poput
groblja, zbog ega se Bill ukoio. Osjeao je ugriz kunje da
posumnja je li poludio. Stavio je prst meu zube i ugrizao se
toliko da se uvjeri da ne sanja. To je znailo da je aneo kojeg je
41
42
Hebrejima 13, 8
Ivan 14, 12, Ivan 14, 19 20
180
upravo vidio bio stvaran poput okusa krvi na vrhu njegovog prsta.
Ne, nee posumnjati ni rije onoga to je aneo rekao.
Bill je kleknuo na pod, sklopio ruke i rekao: "Nebeski Oe,
hvala Ti to si mi poslao Svog anela da mi objasni stvari. ini se
nevjerojatnim da e mi se sve ovo dogoditi, da u propovijedati
mnotvima po svijetu i moliti se za kraljeve, i vladare i tako dalje.
Ja sam jako siromaan. Kako u si to ikad moi priutiti initi?
Znam da sam ne mogu, ali takoer znam da Ti moe sve.
Gospode, ja u ii i obeavam Ti da u ostati u slubi dok god Ti
bude ispunjavao moje potrebe tako da nikad ne moram moliti
novac."
Te je srijede ujutro, 8. svibnja 1946. godine, William
Branham otiao kui kao novi ovjek.
Poglavlje 29
Znak u njegovoj ruci
1946.
NAKON TO JE WILLIAM BRANHAM rekao svojoj eni o

anelovom poslanju, smjesta je posjetio svog biveg pastora. Dr.
Roy Davis je bio novi starjeina nad cijelom Misionarskom
baptistikom crkvom u tom dijelu Indiane. Iako je izmeu Billa i
dr. Davisa u prolosti dolo do odreenih neslaganja, Bill je i
dalje potivao stav starijeg ovjeka i smatrao ga svojim
nadglednikom. A sada je Bill, vie nego ikad u ivotu, trebao
dobar savjet. Aneo mu je predstavio izvanrednu sliku slube
diljem svijeta, ali mu nije ni natuknuo gdje bi trebao poeti ili u
kojem bi pravcu trebao otputovati. Moda Gospod eli da pone u
okviru Misionarske baptistike crkve. Ako je tako, onda mu dr.
Davis moe pomoi da krene.
Sjedei u starjeinovoj prostoriji za prouavanje, Bill je
opisao svoju nekadanju muku i oajanje na pomisao da moda
avao utjee na njegov ivot. Rekao je kako mu se juer uinilo
da se javorovo stablo trga i pada na njega, te kako je odluio otii
u umu i ne vratiti se dok ga Bog ne posjeti i oslobodi ga od
njegove agonije. Rekao je dr. Davisu o vatrenoj kugli koja se
182
vrtloila u pilji i anelu koji je iskoraio na vidjelo. Opisao je

anelovo lice i tada je poeo iznositi to mu je aneo rekao
kako e se moliti za kraljeve i vladare, i kako e ljudi iz cijelog
svijeta dolaziti k njemu po savjet.
U tom ga je trenutku dr. Davis prekinuo i otro iznio svoj
stav. "Billy, to si tu veer veerao? Oito si imao nonu moru."
Bill se osjeao pokoeno. "Dr. Davis, to mi se uope nije
svidjelo."
Stariji je ovjek podigao ruku i zanemario primjedbu. "O, odi
kui i zaboravi to, Billy. To je samo jo jedna od halucinacija koje
vidi. Ima previe bujnu matu."
"Dr. Davis, vi mi moete rei da zaboravim to, ali Bog je
usidrio neto duboko u mom srcu. Ako me vi ne elite, ima
drugih koji hoe. Ja sam duan prema Bogu ii propovijedati
svijetu."
Vidjevi koliko je ozbiljan ovaj mladi ovjek u svojoj prii o
posjeti anela, dr. Davis ga je pokuao urazumiti. "Billy, hoe mi
rei da e ii po svijetu i pridobivati tisue za Krista sa svojih
sedam razreda kole?"
"To mi je on rekao i ja to vjerujem."
"Kako e napraviti to?"
"Ne znam. Nadao sam se da ete imati neke korisne
prijedloge."
Dr. Davis se smijuljio. "Moj je prijedlog da ode kui i dobro
se naspava. Moda e biti pametniji kad se probudi. Zar zaista
misli da se moe suoiti s obrazovanim svijetom s takvom
teologijom boanskog iscjeljenja?"
"To nije moje boansko iscjeljenje," usprotivio se Bill. "To je
Boje obeanje. On je taj koji mi je dao ovo poslanje."
To nije dojmilo dr. Davisa. "Zar zaista misli da e ti ljudi
vjerovati?"
183
"To nije na meni," odluno je rekao Bill. "Na meni je da

ostanem vjeran Rijei."
"Billy, ako bude propovijedao neto takvo, propovijedat e
gredama koje budu drale krov tvoje crkve."
"Onda u propovijedati Boju Rije gredama, jer Bog moe
od tih greda podii Abrahamu djecu. Ako me alje Bog, bit e
netko tko e to vjerovati."
Bill je otiao iz kue dr. Davisa i dalje odluan i predan
slijediti anelovo poslanje bez obzira na posljedice i potekoe.
Meutim, starjeinov podsmijeh je ostavio traak sumnje u
njegovom srcu koji se zadrao i pratio ga ostatak tjedna. Na kraju
krajeva, to se inilo kao nerazuman san. Kako moe on, skromni
Bill Branham, odnijeti dar boanskog iscjeljenja narodima
svijeta? Logiki gledano, inilo se malo vjerojatnim.
U petak popodne, Bill je hodao do trgovine Mason's
Drugstore u ulici Spring unoviti svoj tjedni ek od dvadeset i
osam dolara i kupiti neke djeje boice i gumene dudice tako da
estomjesena Rebekah moe poeti piti aj od metvice. Bill je
taman zavrio s poslom i jo je uvijek bio obuen u lugarsku
uniformu. Kad se pribliio trgovini, na uglu se zaustavio autobus
iz Louisvillea kako bi iskrcao putnike. Veina ljudi je izala iz
autobusa i vrlo brzo otila svojim poslom, ali jedan ovjek nije.
Taj je ovjek spustio svoj kofer na plonik i promatrao svoje
okruenje kao da je tu zabunom. Kad je spazio Billa, ovjek je
buljio u njega s udnim izrazom lica.
Uavi svojim poslom u trgovinu Mason's Drugstore, Bill je
potpuno zaboravio na neobinog ovjeka koji je stajao vani. Kad
je izaao van, vidio je da je ovjek uzeo svoj kofer i krenuo prema
trgovini. ovjek je ponovno ugledao Billa i stao, buljei u Billa s
istim onim udim izrazom lica. Bill je na trenutak pomislio da ga
ovjek eli opljakati. Ali onda je Bill shvatio da je to besmisleno
budui da je dan i prometno raskre, a Bill je za pojasom nosio
pitolj, to se moglo dobro vidjeti.
184
Bill se okrenuo prema ulici. Ubrzo je osjetio kako mu je

netko dodirnuo rame. Okreui se, vidio je da je to taj zagonetni
stranac.
"Oprostite," rekao je ovjek. "Jeste li vi policajac?"
"Ja sam lugar," odgovorio je Bill. "Radim za Indiana State
Game Department."
ovjek je govorio zastajkujui, kao da je nesiguran u sebe.
"Ja... uh... pokuavam nai odreenu odreenu osobu. Moda
mi vi moete pomoi. Poznajete li... uh... dobro ovo podruje?"
"ivim ovdje praktino cijeli svoj ivot," rekao je Bill. "Koga
pokuavate nai?"
Sad je ovjekovo lice ponovno poprimilo onaj udan izraz
zbunjenosti. "Nisam ba siguran. Moda ete misliti da sam lud,
ali da vam ispriam svoju priu. Ja ivim u Paducahu u
Kentuckyju, oko 300 km nizvodno odavde. Nekih dvije godine
propadam u zdravlju. Ovog sam tjedna usuo san u kojem sam
vidio velikog, sjajnog anela kako se sputa s neba i govori mi da
odem u Jeffersonville u Indiani i potraim nekoga po imenu
Branham da se pomoli za mene. Zna li nekoga u ovom kraju po
imenu Branham?"
Billovo je srce zakucalo od radosti toliko jako da je mislio da
e mu iskoiti iz prsa. Rekao je: "Moja mama iznajmljuje sobe tu
iza ugla, ona se zove Branham."
"O, ona je Branham. Zar se i vi ne zovete tako?"
"Brate," rekao je Bill, grlei stranca, "ovog sam tjedna stajao
u pilji kad je dolo veliko svjetlo i obasjalo je, a aneo mi rekao
da se idem moliti za bolesne."
ovjek se slomio i zaplakao. Bill je skinuo svoj eir i
zajedno su kleknuli na uglu ulice i zamolili Boga da vrati ovom
ovjeku njegovo zdravlje. Kad je Bill zavrio molitvu i otvorio
oi, vidio je da su se prolaznici zaustavili. Mukarci su stajali sa
eirima skinutim iz potovanja, a ene su drale djecu da ne tre
okolo. Bill je osjetio kao da ga je upravo ubola Boja igla i vjeto
185
zauvijek uklonila taj traak sumnje. Sad je bio siguran da ga Bog

alje, a ako ga alje Bog, Bog e mu pripremiti put.
KAD JE BILL slijedeu nedjelju doao u crkvu, prva stvar koju

je uo bila je nova pjesma koju je pjevala njegova zajednica.
Svidjelo mu se ono to je uo. (To e postati njegova tematska
pjesma.) Ritam je bio jednostavan i lijep. Dok je Bill sluao ljude
kako ponavljaju razne varijacije pripjeva, osjetio je pribliavanje
prisutnosti anela Gospodnjeg... kao da se i anelu takoer svia
ova pjesme.
Samo vjeruj, samo vjeruj,
Sve je mogue, samo vjeruj...
Isus je tu, Isus je tu,
Sve je mogue, Isus je tu...
Gospode, ja vjerujem; Gospode, ja vjerujem,
Sve je mogue, Gospode, ja vjerujem...
Tu je nedjelju Bill izaao pred svoju zajednicu i, bez traka
sumnje u svom umu, smjelo iznio sve to mu je aneo rekao.
Rekao je: "Ovdje e dolaziti tisue ljudi iz cijele drave. Oni e
vas istisnuti van. Neete nai mjesto za sjesti ako ne budete
iskreni prema Bogu i ne doete ranije."
Njegova mu je zajednica vjerovala, ukljuujui Charlija
McDowella. U ponedjeljak je Charlie na poslu otetio oi
bljeskom od varenja. Njegov ga je lijenik uvjerio da e sljepoa
biti privremena i da e trajati samo osam do deset dana. Ali
Charlie je bez obzira na to pozvao Billa da se doe pomoliti za
njega. Ujutro je Charlie vidio dovoljno dobro da se vratio na
posao.
186
Njegov se ef, gospodin Morgan, iznenadio kad je vidio

Charlija tako brzo ponovno na poslu i pitao ga o tome. Charlie mu
je objasnio da je Isus odgovorio na molitvu njegovog pastora.
Gospodin Morgan je rekao: "Pitam se bi li molitve tvog
pastora pomogle mojoj supruzi? Ona je preko u baptistikoj
bolnici i umire od raka."
Charlie je odgovorio: "Ne znam. Zato je ne bi doveo u crkvu
u srijedu naveer i vidio?"
Morganova ena, Margie, medicinska sestra dvadeset i jednu
godinu, mjesecima je umirala od raka. Pretrpjela je mnoge
tretmane zraenja rendgenskim zrakama, ali bez ikakve koristi.
Lijenici su izvrili pretragu operirajui je i nali da ju je rak
zahvatio od prsa na dolje. Rak je bio jako teak jer se omotao oko
njezinih crijeva poput korijenja drveta oko podzemne cijevi. Kad
su je zaili, lijenici su dali jedine prognoze koje su mogli dati:
nema nikakve nade, tovie.
Na veernju slubu u srijedu gospodin Morgan je unio svoju
suprugu na nosilima. Bila je jedva svjesna. Bill je sa saaljenjem
pogledao ovu slabanu enu. Mrmljala je u bunilu dok se trzala od
bolova. Bill je uzeo njezinu desnu ruku u svoju lijevu ruku,
upravo onako kako je aneo rekao da treba napraviti. Njegov se
zglob ake i donji dio ruke poeo trzati. Ruka mu je malo natekla
i postala arko crvenom. Po vanjskoj strani ruke su mu se pojavile
male bijele kvrice. Osjetio je kako mu vibracije podiu ruku
prolazei kroz rame i prelazei preko prsa, skroz do srca.
Podiui pogled prema suprugu, Bill je pitao: "Kakav
problem ima ova ena?"
"Umire od raka," rekao je gospodin Morgan. "Moe li joj
pomoi?"
Bill je pomislio na rijei anela: "Ako bude iskren kad se
bude molio i bude mogao dobiti da ti ljudi vjeruju, nita nee
ostati pred tvojom molitvom, ak ni rak." Pogledao je gospodina
187
Morgana u oi. "Gospodine, vjerujem da je Bog moe iscijeliti.

Pitanje je, vjeruje li ti to?"
"Da," odgovorio je gospodin Morgan.
Bill je zatvorio svoje oi i pomolio se za iscjeljenje ove ene
u Ime Isusa Krista. Odjednom je prestalo vibriranje njegove lijeve
ruke. Bill je otvorio svoje oi i iznenadio se kad je vidio da mu je
lijeva ruka normalna kao i desna. U tom je trenutku vidio viziju
gospoe Morgan obuene u odjeu medicinske sestre kako se
skrbi za pacijente u bolnici. Bill je ustao i najavio: "Gospodine,
nemoj se bojati, jer tako kae Gospod: 'Tvoja e ena ivjeti!'"
Pobunio se lijenik Margie Morgan koji ju je dopratio u
crkvu. "Ispriavam se, pastore Branham, rak joj je stisnuo crijeva
toliko jako da je ne moemo oistiti ni klistirom."
"Nije me briga kakve probleme ona ima. Imao sam viziju nje
kako se ponovno skrbi za pacijente u bolnici. A taj mi je ovjek,
koji me je sreo u umi, rekao da kad god to vidim, trebam rei
upravo na taj nain i tako e biti. I ja mu vjerujem!"
Slijedeeg je dana Margie Morgan bila potpuno svjesna i pri
zdravoj pameti. Do petka joj se vratio apetit, kao i neto snage. U
subotu je, na veliko iznenaenje njezinog lijenika, hodala
hodnicima i molila da je puste kui.
Poglavlje 30
Sunjevi osloboeni
1946.
NOVOSTI O iscjeljenju Margie Morgan irile su se od prijatelja

do susjeda nekim svojim tajanstvenim putem dok nisu prele
rijeku Mississippi. Ubrzo je William Branham dobio telegram iz
St. Louisa u Missouriju. Pastor Robert Daugherty je elio da se
Bill doe pomoliti za njegovu ker, Betty, koja je bolovala od
nepoznate bolesti. Prepoznajui u tome ruku Boju, Bill je rekao
svojoj crkvi da e otii im skupi dovoljno novca za put. Njegova
je zajednica takoer osjetila da je to volja Boja. Odmah su
zajedno skupili jedanaest dolara potrebnih za kupnju povratne
karte za vlak. Bill je posudio odijelo od jednog od svoje brae i
krenuo nonom linijom za Missouri.
Kad je slijedeeg jutra vlak stao u St. Louisu, na postaji ga je
ekao Robert Daugherty. Izgledao je jako umoran. "Brate
Branhame, jesi li uo ita od Gospoda?"
"Ne, brate Daugherty. Kako je tvoja mala djevojica?"
Slegnuo je ramenima, a glas mu se inio obeshrabrenim.
"Ona je vrlo loe. Doi, odvest u te da je vidi."
Sunjevi osloboeni
189
Na putu kui je objasnio: "Moja ki boluje od ovoga tri

mjeseca. Lijenici su zateeni. Zbog njezinog neprekidnog trzanja
mislili su da bi to mogla biti Sydenhamova chorea, ali ona ima
druge simptome koji ne odgovaraju toj dijagnozi. Nita od onoga
to su lijenici napravili nije pomoglo. Ja sam se molio i molio za
nju, moja se obitelj molila, moja se zajednica molila, i drugi su se
propovjednici u gradu molili i postili za nju. Ali njoj i dalje nije
bolje."
Kad je doao njihovoj kui, Bill je sreo gospou Daugherty.
Izgledala je slomljeno. Objesili su joj se podonjaci i krajevi usta.
Iz tjedna u tjedan je ova majka sjedila uz krevet svoje bolesne
keri. A mala kovrava Betty Daugherty se neprekidno muila.
Izgleda je jako saaljivo. Njena je donja usna natekla i bila arko
crvena od krvarenja jer ju je grizla od bolova. Stalno se micala po
krevetu. Jadno je dijete cvililo i vritalo toliko da je ostalo bez
glasa, a i dalje je pokuavalo plakati.
Bill je kleknuo uz krevet i uzeo desnu ruku djevojice u svoju
lijevu ruku. Iznenadilo ga je da nije bilo vibracija. Aneo je rekao
da e osjetiti bolest u svojoj lijevoj ruci i upravo se to dogodilo s
Margie Morgan. Zato je ovdje ne moe osjetiti? Tada se Bill
sjetio: aneo je rekao da e osjetiti vibracije u svojoj ruci samo
ako je bolest uzrokovao demonski ivot, poput mikroorganizma.
To je znailo da Betty Daugherty nema bolest. to je onda mui?
Bill se pomolio za bolesnu djevojicu, bez trenutnih rezultata.
Ne znajui to drugo napraviti, Bill je predloio da on i pastor
Daugherty odu u njegovu crkvu nastaviti svoj vapaj Bogu. Tamo
su njih dvojica u tiini u crkvi ustrajala u molitvi tri sata,
preklinjui Svemogueg Boga da bude milostiv prema Betty
Daugherty. Prije nego su stali, Bill se pomolio: "Nebeski Oe, ako
da toj jadnoj maloj djevojici da ozdravi, obeavam Ti da u
krenuti u slubu u koju si me pozvao. I ponovno Ti obeavam da
u ostati u slubi dok god se Ti bude skrbio za moje potrebe, jer
ne elim nikada moliti ljude novac."
190
Kad su se vratili kui, Betty Daugherty je bila ista. Bill je

sjeo na kau u dnevnoj sobi, tiho se molei. Ljudi su neprekidno
dolazili i odlazili. Nakon nekoliko sati, Bill je izaao vani
protegnuti noge, nastavljajui se moliti dok je etao iz kvarta u
kvart.
Kad se vratio, na verandi ga je sreo djed Daugherty, pitajui
ga: "Je li ti Gospod do sad ita pokazao, brate Branhame?"
Bill je tuno odgovorio: "Jo nita." Vratio se unutra i sjeo na
kau. Dok je kroz prozor gledao vani, soba se promijenila. Vidio
je krevet djevojice, vidio je ljude koji su se okupili oko njega,
vidio je sebe kako neto radi djetetu. to to? Prije nego to je
mogao rei, vizija je iznenada prestala i naao se nazad u dnevnoj
sobi sjedei na kauu. Tad je Bill shvatio to se dogodilo. U kuu
se vratio djed zbog ega se vizija tako brzo prekinula.
Djed je pitao: "Mogu li ti neto donijeti, brate Branhame?"
"Ne, hvala." Bill je ustao i otiao na ulazna vrata. "Ispriavam
se, ali trebam neko vrijeme biti sam." Izaao je vani i sjeo u
automobil gospodina Daughertyja, molei Boga da dopusti da se
vizija vrati. Uskoro je u uima uo zvuk ritminog vrtloenja
pijavice. Gledajui gore, vidio je isti Ognjeni Stup koji je pulsirao
iznad anela u pilji. Sada se vrtio nekoliko desetaka centimetara
iznad poklopca motora automobila.
Ubrzo je dola vizija: Bill je vidio malu djevojicu kako se
igra izvan kue Daughertyjevih na nagnutim podrumskim
vratima, vidio ju je kako skae gore dolje po najviem dijelu
vrata, vidio ju je kako je kliznula i pala na nezgodan greben. Tada
je Bill vidio njezin problem i vidio je to mora napraviti da bi joj
pomogao.
urno je otvorio vrata automobila, pourio stazom i uao u
kuu. "Brate Daugherty, ima li povjerenje u mene kao Bojeg
slugu?"
"Da, brate Branhame."
Sunjevi osloboeni
191
"Imam 'tako kae Gospod' za tvoju ker. Ali mora napraviti

tono ono to ti kaem da napravi. Prvo, elim da iz kue izau
svi osim obitelji." Nakon to su otili brojni prijatelji, Bill je rekao
majci: "Sestro Daugherty, prije dva dana si kupila bijelu kantu i
stavila je ispod sudopera u smonici. U nju jo nisi ulijevala
vodu."
"Brate Branhame, to je istina. Kako zna?"
"Odi po nju, napuni je vodom i donesi je ovdje, skupa s
bijelom krpom."
Kad se ona vratila, Bill je kleknuo uz djetetov krevet i rekao:
"elim da djed klekne s moje jedne strane i da otac klekne s
druge. Dok budem ponavljao Gospodnju molitvu, elim da majka
smoi krpu, iscijedi je i njome prebrie djetetovo lice, zatim ruke i
noge taman kad zavrim." Bill je pognuo svoju glavu i poeo:
"Oe na, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje! Doi
kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na
zemlji..." im je zavrio poznatu molitvu, rekao je s autoritetom:
"Tako kae Gospod: 'Betty Daugherty e biti iscijeljena.' Pala je s
podrumskih vrata i izbila kost s njenog mjesta u leima. Pritisni
tu kost nazad na njezino mjesto i ona e ozdraviti."
Robert Daugherty je okrenuo svoju ker na trbuh i osjetio
iskrivljenost njezine kraljenice. Dakle, jedan je kraljeak bio
previe izboen. Jakim je rukama vrsto pritisnuo to mjesto, a
kraljeak se vratio na svoje mjesto. Betty je odmah prestala
jaukati i tresti se. Ubrzo je sjedila na krevetu i smijala se. Kasnije
tog dana Bill i Betty su otili do trgovine po frape.
NAKON NEKOLIKO TJEDANA kasno popodne Bill je sjedio

na svojoj verandi kad se dovezla obitelj Daugherty. Prva je iz
automobila izala Betty. Njezine su se plave kovre vijorile dok je
trala Billu i zagrlila ga. Robert Daugherty je sjeo na verandu i
192
pitao Billa da razmisli o povratku u St. Louis za cijelotjedno

probuenje iscjeljenja.
Bill nije morao dugo razmiljati o ponudi. Pomislio je na
viziju koju je vidio u oujku, kad je stajao na Zapadu
distribuirajui veliku planinu Kruha ivota. St. Louis je zapadno
od Jeffersonvillea. Moda e ovo probuenje biti ispunjenje te
vizije. Ali ako i nee, Bill je osjeao da sada mora odrati svoje
obeanje Bogu i u potpunosti se posvetiti svojoj novoj slubi.
Slijedeeg je dana dao otkaz u javnoj slubi Indiane i na
poslu lugara na podruju za sportski lov u dravi Indiani. U
nedjelju je u crkvi Bill rekao svojoj zajednici o nadolazeem
probuenju u St. Louisu. Takoer je objasnio svoje obeanje
Bogu da e, ako Betty Daugherty bude iscijeljena, krenuti u
evanelistiku slubu i ostati u njoj dok god Bog bude ispunjavao
njegove financijske potrebe tako da nikad ne mora od ljudi traiti
novac. Mnogo je godina to bila posljednja Billova propovijed u
Branhamovom atoru.
Uzeo je temu o malom Davidu koji je pobijedio velikog
filistejskog ratnika Golijata. Tekst se inio prikladnim, jer poput
mladog Davida, i Bill je bio nerazmjerno opremljen u odnosu na
svoje neprijatelje. Bio je bez novca, propovjednik iz malog grada
koji je iskoraio u vjeri boriti se protiv nekih od velikih svjetskih
zala: bolesti, boli i duhovnog neznanja. Ali nije se zabrinjavao
zbog nedostatka svojih sposobnosti i sredstava, jer je znao da je
Bog s njim. A s Bogom je sve mogue (to je dokazala pria o
Davidu i Golijatu). 43
U St. Louis je s Billom i Medom ila i Margie Morgan, kao i
neki drugi lanovi crkve. Robert Daugherty je iznajmio ator
veliine cirkusnog atora i oglasio skupove iscjeljenja po gradu.
Prve veeri probuenja dolo je samo nekoliko desetaka ljudi.
Bill im je rekao kako ga je susreo aneo i da mu je dao Boje
43
1. Samuelova 17
Sunjevi osloboeni
193
poslanje da odnese dar boanskog iscjeljenja narodima svijeta.

Zatim je na binu dola Margie Morgan i iznijela svoje
svjedoanstvo. Kako spektakularno je to svjedoanstvo bilo! Prije
mjesec i pol se Margie tresla u krevetu, buncajui od boli. inilo
se da su joj sati odbrojeni. Rak ju je beznadno izjeo. A tada je
dolo udo. Sad se osjeala jakom i zdravom kao nikad u ivotu.
Nakon toga je naprijed doskakutala Betty Daugherty. I ona je
izgledala zdravo i poletno poput svake sedmogodinje djevojice.
Na osnovi ta dva svjedoanstva, Bill je propovijedao kratku
slubu, ohrabrujui ljude da imaju apsolutnu vjeru u Boje
obeanje iscjeljenja. Zatim je pozvao one koji su bolesni da dou
naprijed. Naprijed je za molitvu izalo osamnaestero ljudi.
Jedna od prvih za koju se Bill pomolio bila je
sedamdesetogodinja ena koja je oko glave imala zamotan zavoj.
Na vrhu nosa je imala izraslinu veliine loptice za golf. Uzimajui
desnu ruku te ene u svoju lijevu ruku, vanjska strana Billove
ruke je postala arko crvena i poela naticati. Osjetio je pulsiranje
vibracija od ene, koje su ile kroz njegovu ruku, penjale se uz
njegovu ruku skroz do srca. Promotrio je skupinu bijelih
bubuljica koja je nastala na nateenoj, crvenoj ruci. Pomakle su se
upravo kao bubuljice koje je vidio kad je dotaknuo ruku Margie
Morgan. "To je rak, zar ne?" rekao je.
ena je rekla da je. Nakon to se Bill pomolio za njezino
iscjeljenje u Ime Isusa Krista, prestalo je pulsiranje u njegovoj
ruci i oteklina je splasnula, a ruka mu se vratila u normalno stanje.
Bill ju je proglasio iscijeljenom iako je rak i dalje jasno stajao na
njezinom nosu.
Zatim je Bill preao na ovjeka koji je doepao naprijed
oslanjajui se na tap. ovjek je rekao Billu da je ve mnogo
godina teko pokretan. Kad je Bill uzeo ruku tog ovjeka, nije
bilo vibracija, tako da se Bill pozvao na Boje obeanje u Jakovu
5, 14 15: "Boluje li tko meu vama? Neka dozove starjeine
crkve! I neka se oni mole nad njim maui ga uljem u ime
194
Gospodnje, pa e molitva vjere spasiti bolesnika i Gospod e ga

podii." Bill je namazao ovjekovo elo kapljicom maslinovog
ulja dok je molio Isusa Krista da ga iscijeli. Prije nego je Bill
zavrio svoju molitvu, ovjek je odbacio svoj tap i koraao
sigurno i zdravo kao da je dvadeset godina mlai. Bill je pokupio
baeni tap i objesio ga o preku iznad bine.
Kako je veer prolazila, slijedilo je iscjeljenje za iscjeljenjem.
Tu su veer iscijeljena dva gluha ovjeka i jedan slijepac.
Naravno, nisu sva iscjeljenja bila vidljiva, ali je svatko tko je
izaao naprijed za molitvu tvrdio da mu se dogodilo neto
natprirodno nakon to se Bill pomolio. Ljudi su otili kuama
oduevljeni.
Novosti o takvim spektakularnim udesima brzo su se
proirile meu lokalnim stanovnitvom, pa su slijedee veeri bile
zauzete sve stolice u atoru. Za narednu veer doneseno je jo
vie stolica, ali su ipak mnogi ljudi ostali stajati. Tako je bilo
ostatak cijelotjednog probuenja. ator nije bio dovoljno velik da
primi sve one koji su eljeli ui. No bez obzira na to, oni koji nisu
mogli ui nisu otili kui. Zgurali su se uz otvore kako bi uli
Billovo propovijedanje, nadajui se da e kasnije imati priliku
izai naprijed za molitvu.
Kakva iscjeljenja! Bill nikad nije vidio toliko puno iscjeljenja
i udesa unutar jednog tjedna. Ljudi su osloboeni od ukrienih
oiju, artritisa, prijeloma, tuberkuloza, dijabetesa, sranih
problema, djejih paraliza, tumora, rakova, ivanih poremeaja,
eluanih problema i tako dalje i dalje.
Bill je prepoznao ljude koji su imali bolesti po znaku u svojoj
ruci. Poeo je stjecati osnovno razumijevanje to dar u njegovoj
ruci moe. Oito je ivot svake bolesti uzrokovane
mikroorganizmom vibrirao posebnom frekvencijom. Njegova je
lijeva ruka fiziki reagirala na te vibracije. Najvie su ga
intrigirale bijele bubuljice koje su se pojavljivale s vanjske strane
njegove ruke. Izgledalo je da je za svaku bolest uzorak bubuljica
Sunjevi osloboeni
195
drugaiji. Uenjem znaenja svakog uzorka moi e

dijagnosticirati bilo koju bolest uzrokovanu demonskom
prisutnou, bilo da je to mikroorganizam ili virus. Zasigurno je
stekao puno iskustva.
U subotu naveer je naprijed donesen 93-godinji starac s
dugom, bijelom bradom. Imao je drvenu nogu i stakleno oko, a
traio je molitvu za svoje zdravlje. Bio je potpuno gluh. Nakon
pomazanja uljem i molitve u Isusovom Imenu, ovjek je mogao
uti i aputanje. U nedjelju naveer je naprijed doveden 65godinji tamnoputi propovjednik. Taj je ovjek bio slijep dvadeset
godina. Bill je posvijetlio depnom svjetiljkom ovjeku u lice bez
da je ovjek i trepnuo okom. Pomolio se za ovjeka, pomazao ga
uljem i zazvao Ime Gospodnje. Zatim je Bill stavio svoju ruku
ovjeku pred lice i pitao: "Moe li mi vidjeti ruku?"
ovjek se uzbueno tresao. "Da! Da, vidim neto. Tamno je i
mutno."
"To je moja ruka," rekao je Bill. "Zadri svoj pogled na njoj i
reci mi kad je vie ne bude mogao vidjeti." Bill je hodao unazad
po bini, drei svoju ruku u istom poloaju u razini oiju. Kad je
Bill doao do kraja bine, udaljenom 12 m, ovjek je odjednom
podigao pogled i povikao: "Slava Bogu! Mogu pobrojati svjetla! I
mogu vidjeti krine nosae na kojima vise."
U ponedjeljak ujutro je u Billovu hotelsku sobu dola skupina
propovjednika iz grada pitati ga bi li htio nastaviti skupove jo
jedan tjedan. Bill je rekao da e se pomoliti za to i rei im. Kad su
propovjednici otili, Bill i Meda su kleknuli zamoliti Gospodnje
vodstvo. Nakon to su se neko vrijeme molili i oboje utihnuli,
Meda se osjeala voenom proitati iz Biblije. Nasumce ju je
otvorila i poela itati iz Izaije 42. poglavlje:
Evo sluge mojega koga podupirem, mog izabranika
u kome moja dua uiva. Na njega sam stavio svoga
duha, on e donijeti sud poganima... Ja, Gospod, u
196
pravdi te pozvah, i drat u te za ruku, i pazit u te i dati

te za savez narodu, za svjetlo poganima, da otvori oi
slijepima, da izvede sunjeve iz zatvora i one koji su u
tami iz tamnice.
Bill je osjetio da mu je to odgovor. Nije li ovaj protekli tjedan
vidio oslobaanje sunjeva, ak i otvaranje oi slijepima? Pozvao
je propovjednike iz St. Louisa i rekao im da e nastaviti
probuenje iscjeljenja jo jedan tjedan.
Te je veeri propovijedao punom atoru i molio se za bolesne
do jedan sat ujutro. Nastavilo se oslobaanje sunjeva od
problema sa sinusima, unih kamenaca, bolesti lijezda, slabog
vida, visokog krvnog tlaka, artritisa i rakova. inilo se da se nita
ne moe suprotstaviti vjeri ljudi u snagu Isusa Krista. Jedan je
ovjek imao paraliziranu ruku dvadeset i devet godina. Nakon
molitve ju je mogao saviti iza glave. Hroma ena koju su morali
unijeti unutra sama je izala van. ovjek koji je imao tuberkulozu
u kostima desne noge hodao je i stajao na nekad bolesnu nogu bez
da je osjetio ikakvu bol. ena koja je drala malo dijete rekla je
Billu da beba nije nikad otvorila oi. Bill se pomolio u Isusovo
Ime i bebine su se oi otvorile.
Jedne je veeri jedanaestogodinja djevojica Evangeline
Getty dovele naprijed malog gluhog djeaka. Kad je Bill uo
njezinu priu, dao joj je da je ponovi u mikrofon. Evangeline je
rekla da Bobyjevi roditelji ne vjeruju u Boga ali ona vjeruje.
Vidjela je to Bog moe uiniti, pa je dovela svog prijatelja
Bobbyja na skup da se za njega moli. Bill je pomazao Bobbyja
uljem i pomolio se za njega u Isusovo Ime. Bobbyju se vratio
sluh.
To nije bilo jedino iscijeljeno gluho dijete. Jedne veeri oko
12:30, kad se Bill pripremao zavriti molitvenu slubu, u ator je
utrao ovjek, viui: "Brate Branhame, ekaj! Nemoj jo
zavriti." Tad je ovjek doveo naprijed dvanaestogodinju
Sunjevi osloboeni
197
djevojicu. Objasnio je: "Ja sam propovjednik iz sjevernog

Illinoisa. Nazvali su me neki prijatelji i rekli mi kako na Gospod
Isus Krist odgovara na tvoje molitve. Vozio sam cijeli dan da
doem ovdje da se ti moe pomoliti za moju ker. Ona u svom
ivotu nikad nije ula nikakav zvuk. Roena je gluha."
Maui djevojicu kapljicom ulja, Bill je podigao oi prema
nebu i u blagosti se pomolio: "Molim Te, dragi Gospode, vrati
sluh ovom djetetu u Ime Isusa Krista."
Djevojica je skoila kao da je prestraena. Podiui ruke
prema uima, potrala je svome ocu. ula je!
Na poetku svake veernje slube naprijed su izlazili neki
ljudi za koje je ve moljeno na probuenju rei o svojim
iscjeljenjima, poput stare ene koja je imala rak na vrhu nosa. Iste
veeri kad je za nju moljeno, rak je otpao, ostavljajui oiljak na
mjestu gdje je bila izraslina. Druga stara ena je pokazala kako su
joj ruke zdrave, objanjavajui da su joj posljednje dvije godine
obje ruke bile bolesne i neupotrebljive nakon neuspjene
operacije. ovjek koji se prije jedva kretao uslijed reumatoidnog
artritisa pokazao je kako zaista moe micati svoje ruke i noge.
Jedna je mlaa ena ispriala kako je ozlijedila svoju lijevu nogu,
slomila kost stopala koja je strila ispod koe. Lijenici joj nisu
mogli pomoi. Ali petnaest minuta nakon to se Bill pomolio za
nju, osjetila je da joj se noga hladi. Kad je pogledala dolje,
iznenadila se kad je vidjela da se oteklina povukla i kost se vratila
na svoje pravo mjesto.
Posljednju veer probuenja oko bine se skupilo toliko ljudi
za molitvu da se Bill jedva kretao od osobe do osobe. Uz puno
potekoa, uspio se pomoliti za svakoga tko je ekao molitvu, ali
je zbog toga sluba potrajala do dva sata ujutro. Na kraju svake
veeri bio je toliko nemoan da mu je pastor Daugherty morao
pomoi da doe do automobila. Uz taj zamoran posao, tijekom
dana je pastor Daugherty vodio Billa kuama da se moli za one
koji su bili previe bolesni da dou na veernje skupove.
198
Konano je zavrilo njegovo prvo probuenje iscjeljenja,

nakon kojeg se Bill veselio budunosti. Ulazio je u svoju novu
slubu i Bog je blagoslivljao. Tijekom posljednjih jedanaest dana,
Bill je dotaknuo i molio se za preko tisuu ljudi. Sunjevi su bili
izvedeni iz zatvora, ali to je imalo svoju cijenu. Fiziki, Bill je bio
iscijeen. Ali se osjeao zadovoljno jer je znao da je dao sve od
sebe da ostvari Kristov cilj. Naalost, St. Louis je postao model
njegovih skupova koji e ga u sljedee dvije godine gotovo
potpuno iscrpiti.
Autorovo objanjenje
ONIM ITATELJIMA koje zanima preciznost ovog teksta, od

velike e pomoi biti moji sljedei komentari.
to se tie stila, kao i u prvoj knjizi Djeak i njegova
neimatina, veina dijaloga u ovoj drugoj knjizi temelji se na
snimljenim osobnim svjedoanstvima Williama Branhama, kada
je te prie prepriavao tijekom preko 1100 propovijedi koje je
propovijedao izmeu 1947. i 1965. godine. Iznimka ovom
pravilu, a nalazi se na poetku 23. poglavlja Pokuaj povratka,
dijalog je u kojem ga njegova majka Ella podsjea na viziju iz
djetinjstva o esnaest ljudi koji su pali s konstrukcije mosta preko
rijeke Ohio i poginuli. Taj je dijalog moja pekulacija. To sam
dodao da bih sugerirao koliko ga je moralo ohrabriti ispunjenje
njegove vizije iz djetinjstva tijekom tekog perioda njegovog
ivota. Osnovne su injenice tone: da je u to vrijeme Ella
Branham iznajmljivala sobe u kui i da je njezin najstariji sin
znao esto navratiti na veeru, da je Ella zapisala viziju svog sina
i sauvala ju, kao i da je most Clark Memorial, koji premouje
rijeku izmeu Jeffersonvillea i Louisvillea, sagraen te godine.
(Iako brojni drugi mostovi premouju rijeku izmeu ta dva
grada, William Branham je svom prijatelju Pearryju Greenu
SVEZAK 1, KNJIGA 2
200
ukazao na most Clark Memorial i rekao mu da je to most kojeg je

vidio u viziji u djetinjstvu.)
to se tie poslanja, u preko devetnaest godina meunarodne
slube William Branham je esto spominjao tu no u svibnju
1946. kad ga je aneo sreo u pilji i razgovarao s njim oko pola
sata. Njegov je razgovor s anelom, koji sam iznio u 28. poglavlju
Aneo i pilja, sastavljen od svega to je William Branham rekao
o toj posjeti anela tijekom mnogih godina svog propovijedanja.
Zbog toga ga nije mogue nai cijelog u samo jednoj od njegovih
propovijedi.
Jo jedna stvar o toj kljunoj noi: u svojim najranijim
slubama William Branham je obino govorio da se molio u
jednoj staroj, naputenoj lugarskoj kolibi kad se susreo s anelom
i kad mu je dao poslanje. Meutim, privatno je rekao Pearryju
Greeenu i drugima da se to zapravo dogodilo u pilji nedaleko te
kolibe. Bez sumnje, bojao se da bi ljudi mogli, ako javno kae da
ga je aneo posjetio u njegovoj pilji, pretraivati umu dok je ne
nau. Budui da je tu pilju koristio kao skrovite za molitvu, htio
je sauvati tajnom gdje se ona nalazi. Jednom je javno priznao da
mu se aneo prvi put pojavio u njegovoj pilji: "Jedne noi u
Greenovom Millu u Indiani, u pilji u kojoj sam bio, pojavio se
Aneo Gospodnji i rekao: 'Ii e se moliti za bolesne.' Zatim mi
je rekao to e se dogoditi. Rekao je: 'Ne boj se. Ja u biti s
tobom.' Krenuo sam i proao dravom, dolje do Jonesbora,
govorei ljudima to je On rekao da e se ispuniti. I tako je bilo,
dokazano diljem svijeta." 44
Konano, evo nekoliko mojih misli o znaku u njegovoj ruci.
Iako je znak bio natprirodan dar, postojala je i njegova prirodna
strana. Kad je njegova lijeva ruka dotaknula desnu ruku nekoga s
boleu, mikroorganizam ili virus bi uzrokovao fiziku reakciju u
44
William Branham: "Ognjeni Stup", propovijed propovijedana u

Jonesboru u Arkansasu, 9. svibnja 1953.
SVEZAK 1, KNJIGA 2
Autorovo objanjenje
201
njegovoj ruci. Njegov dodir nije stvorio te vibracije. Vibracije su

ve bile prisutne u toj drugoj osobi, a uzrokovao ih je demonski
ivot bolesti. Svojim je darom William Branham mogao osjetiti te
vibracije i gledati kako one mijenjaju njegovu ruku. Svaka je
bolest drugaije utjecala na njegovu ruku. U svojoj propovijedi
Djeca u pustinji 23. studenoga 1947. godine, rekao je da mu je
ruka postajala "krvavo crvena i na njoj su iskoile bijele bubuljice
prema bolesti."
Na osnovi svog prouavanja kemije, znam da svi elementi
vibriraju na drugim frekvencijama, to jest, elektroni se konstantno
vrte oko jezgre atoma. Budui da tvarima njihov oblik daje
elektronska konfiguracija, u odreenom su smislu tvar i gibanje
sinonimi. Svi su atomi, sve su molekule, a prema tome i stanice
svih ivih tkiva, sastavljene od vibracija. Slijedi da demonski
ivot u mikroorganizmu i virusu takoer vibrira razliitim
frekvencijama i da je podloan prirodnim zakonima svemira.
ivot ima dvije strane: fiziku i duhovnu. To bi trebalo biti
oito svakom tko promatra smrt ivog tkiva. Mogu postojati sva
fizika svojstva, a ivot je otiao. ivot je, u osnovi, duhovan.
Demonski ivot bolesti takoer ima fiziku i duhovnu stranu. Iako
je prvi znak manifestirao fiziku stranu bolesti tako da je ljudi
mogu vidjeti, samo duhovna snaga Isusa Krista moe skonati
demonski ivot.
to se tie toga koliko je dugo William Branham morao uiti
da bi koristio ovaj znak, znam da mu je bilo potrebno uiti, jer
kad je uzeo ruku Margie Morgan i po prvi put osjetio vibracije,
nije znao to one znae. Morao je pitati njezinog mua u emu je
njezin problem. Ne znam koliko je dugo potrajao ovaj proces
uenja. Moda je bio kratak. ak i kad je uio, nikad nije
pogrijeio u pronicanju tajni srca. Ako ne bi prepoznao bolest,
pitao bi. Od 1947. godine, od kad postoje prvi snimci njegovih
propovijedi, nije pitao, ve je ljudima govorio njihove bolesti i
nikad nije pogrijeio.
SVEZAK 1, KNJIGA 2
202
Postoji takoer i duhovna strana njegovog dara koja je

neshvatljiva. U pilji, kad je aneo govorio Williamu Branhamu o
prvom znaku, aneo je rekao: "Pod pomazanjem od Boga, nemoj
pokuavati misliti svoje vlastite misli, bit e ti dano to rei." To
se ne moe objasniti, ali se rezultati toga mogu uti na snimljenim
kazetama njegovih molitvenih slubi.
William Branham je uvijek naglaavao da njegov dar ne
moe nikoga iscijeliti. Meutim, kad su ljudi vidjeli da je dar
dijagnoze problema 100% precizan, vjera im je mogla uzrasti do
toke da ljudi mogu prihvatiti svoje iscjeljenje od Isusa Krista.
Vjera je duhovni zakon. Snaga vjere je dostupna svakom
kraninu koji je hoe koristiti. Zavrit u s ovom milju: nemojte
misliti o ivotu Williama Branhama samo kao prolosti.
Razmislite kako se to odnosi na vas. Bog je ponovno otkrio Svoju
snagu naoj generaciji. Omoguite svojoj vjeri uzrasti do toke
gdje moete primiti od Boga to god trebate: spasenje, iscjeljenje,
otkrivenje, to god. Isus je rekao: "Molite i primit ete..."
SVEZAK 1, KNJIGA 2
Izvori i literatura
Prorokova djela, od Pearryja Greena, 1969. Pokriva najvanije

dijelove ivota Williama Branhama, uz osobna iskustva Pearryja
Greena s Williamom Branhamom. 207 stranica
Moete naruiti od Tucson Tabernaclea, 2555 North Stone
Avenue, Tucson, Arizona 85705, SAD.
Sve je mogue: Probuenje iscjeljenja i karizmatsko probuenje
u modernoj Americi, od Davida Harrella, Jr., 1975. Pokazuje
kako je sluba Williama Branhama pokrenula druge slube
iscjeljenja/probuenja u 1950-tima. 304 stranice
Moete naruiti od Indiana University Pressa, 601 North
Morton Street, Bloomington, Indiana 47404, SAD.
Iscjelitelj Krist, od F. F. Boswortha, 1973. Fleming H. Revell
Co., Old Tappan, New Jersey. Kolekcija propovijedi Freda
Boswortha propovijedanih 1920-tih i 1930-tih, koja dokazuje po
Pismu da je Isus Krist jo uvijek iscjelitelj u dananjem svijetu.
241 stranica
Moete naruiti od World Outreach Publicationsa, P.O. Box
4402, Dalllas, Texas 75208, SAD.
SVEZAK 1, KNJIGA 2
204
Tragovi u pijesku vremena, uredilo osoblje Spoken Word

Publicationsa, 1975. Skup pria koje je William Branham priao
o svom neobinom ivotu, prepisanih iz njegovih snimljenih
slubi i stavljenih u autobiografskom obliku. 700 stranica
Nisam bio neposluan nebeskoj viziji, od Williama Branhama,
1947. Opisuje iscjeljenje sedmogodinje Betty Daugherty i iznosi
dnevnik dogaaja, iz dana u dan, skupa iscjeljenja u St. Louisu u
Missouriju. 27 stranica
Isus Krist je isti juer, danas i zauvijek e biti isti, od Williama
Branhama, 1963. Ukratko opisuje svoj rani poziv u slubu
propovjednika i svoje prve vizije i iscjeljenja nakon obraenja
1932. 24 stranice
Moete naruiti od Voice of God Recordingsa, Inc., P.O. Box
950, Jeffersonville, Indiana 47131, SAD.
asopis Samo vjeruj, urednice Rebekah Smith. Ovaj asopis
sadri lanke o ivotu Williama Branhama i njegovoj slubi.
Objavljuje ga Believers International, P.O. Box 78270, Tucson,
Arizona 85703, SAD.
Propovijedi Williama Branhama moete naruiti:
Na hrvatskom jeziku:
info@biblijski-vjernici.com
SVEZAK 1, KNJIGA 2
Izvori i literatura
205
Na engleskom jeziku:
Eagle Computing, P.O. Box 490, Elizabethton, Tennessee
37643, SAD, izdaje propovijedi na CD-ima i DVD-ima.
End Time Message Tabernacle, 9200 156 Street,
Edmonton, Alberta T5R 1Z1, Kanada, izdaje neke tiskane
propovijedi.
The Word Publications, P.O. Box 10008, Glendale, Arizona
85318, SAD, izdaje neke tiskane propovijedi.
Voice of God Recordings, Inc., P.O. Box 950, Jeffersonville,
Indiana, 4731, SAD, izdaje audio kazete, tiskane propovijedi
i indeks tih propovijedi.
William Branham, ovjek poslan od Boga, od Gordona
Lindsayja (u suradnji s Williamom Branhamom), 1950. Pokriva
ivot Williama Branhama do 1950., s poglavljima od Jacka
Moorea, Gordona Lindsayja i Freda Boswortha. 261 stranica
Moete naruiti na hrvatskom jeziku na web stranici
www.biblijski-vjernici.com, ili na engleskom od The William
Branham Evangelistic Associationa, P.O. Box 325, Jeffersonville,
Indiana 47131, SAD.
William Branham, prorok posjetio junu Afriku, od Juliusa
Stadskleva, 1952. Detaljni opis posjete Williama Branhama 1951.
junoj Africi.
Moete naruiti od The William Branham Evangelistic
Associationa, P.O. Box 325, Jeffersonville, Indiana 47131, SAD.
SVEZAK 1, KNJIGA 2
Indeks
Adair, dr. Sam

govori Billu da Sharon Rose
ima tuberkulozu, 95
otkriva da Hope ima upalu
plua, 76
otvara privatnu ordinaciju,
75
s Billom prije nego je Hope
umrla, 90
upuuje Hope dr. Milleru
koji je imao iskustva u
lijeenju tuberkuloze, 88
Aneo Gospodnji (pogledajte
takoer "Ognjeni stup" i
"Natprirodno svjetlo")
"... tvoj ator", 31
"Ja u biti s tobom", 179
"Mora im rei da njihove
misli u nebu govore
glasnije od njihovih
rijei", 176
"Ne boj se...", 175
brani Billa od napadaa, 11
koritenje King James

engleskog prijevoda kod
citiranja Biblije, 178
objanjava citate iz Biblije,
178
objanjava vizije, 178
opis, 175
pojavio se u pilji kao
ovjek, 202
pribliavanje prisutnosti za
vrijeme pjesme "Samo
vjeruj", 185
stavlja ruku Billu na rame,
150
ukazao se u pilji kao
ovjek, 175
Aneo Gospodnji u viziji
Branhamovog atora, 31
hrpe Kruha ivota iza
zavjese na Zapadu, 168
iscjeljenja sina gospodina
Himmela i keri gospoe
Nale, 115
SVEZAK 1, KNJIGA 2
Indeks
207
izgubljenog janjeta u
Milltownu, 129
staklenke s moljcem, 8
vonjaka, 32
Braham, Ella (Harvey)
iznajmljuje sobe u kui, 106
Branham, Billy Paul
roen 1935. godine, 51
Branham, Charles Edward,
mlai
umro 1936. godine, 74
Branham, Charles, stariji
umro 1936. godine, 75
Branham, Ella (Harvey)
krtena u Isusovo Ime, 4
pria san o Billu na bijelom
oblaku kako propovijeda,
64
Branham, Hope (Brumbach)
dr. Miller provodi tretman
umjetnog pneumotraksa,
89
ima tuberkulozu, 88
ima upalu plua, 76
pristaje se udati za Billa, 39
u snu na Zapadu, 102, 105
udaje se za Billa Branhama,
48
umrla 1937. godine, 93
Branham, Meda (Broy)
(pogledajte takoer "Meda
Broy")
medeni mjesec/lovaki izlet,
145
pokazan joj citat iz Biblije
koji je prorotvo o Billu,
195
udaje se za Billa Branhama,

144
zajedno s Billom na skupu u
St. Louisu, 192
Branham, Rebekah ("Becky")
roena 1946. godine, 166
Branham, Sharon Rose
roena 1936. godine, 73
u snu na Zapadu, 101, 105
umrla 1937. godine, 97
Branham, William Marrion
("Bill")
dogaaj s Morrisovom
foteljom, 50, 102
dogaaj s najlonkama od
ifona, 71
iscijeljen od eluanih
tegoba i velikog
astigmatizma, 69
medeni mjesec/lovaki izlet,
145
napasnik ga pokuava
okrenuti od Boga, 97
njegovo obeanje Bogu,
180, 189, 192
pie knjiicu "Isus Krist isti
je juer i danas i zauvijek
e biti isti", 67
poinje svoju crkvu, 18
pokuaji samoubojstva, 100,
101
prelazi na evanelistiku
slubu, 192
propovijeda svoju prvu
propovijed, 4
raspravlja s bivim
sveenikom koji je
postao nevjernik, 12
SVEZAK 1, KNJIGA 2
208
sredinja tema: Isus Krist

isti..., 67
stav prema novcu, 44, 155,
183, 189, 192
susree Hope Brumbach,
XIV
ukazuje mu se aneo u
pilji, 175
eni Hope Brumbach, 48
eni Medu Broy, 144
Branhamov ator
nakon poplave 1937. godine,
104
postavljen kamen temeljac,
33
zavrena gradnja, 43
Broy, Meda (pogledajte takoer
"Branham, Meda")
uje glas koji je prorokovao
na krtenju na rijeci
Ohio, 25
dan joj znak da e se udati
za Billa Branhama, 143
ide sa skupinom drugih
vidjeti ispunjenje vizije,
124
zaposlena kao dadilja Billyja
Paula i Sharon Rose, 78
Brumbach, Charlie
daje Billu doputenje da
oeni njegovu ki, Hope,
41
Brumbach, gospoa
buni se da Bill i Hope idu sa
"svetim valjaima", 65
Davis, dr. Roy
iznosi stav o vizijama, 6
kritizira Billa Branhama,

182
potie Billa da pone
propovijedati, XIV
razilazi se od Billa
Branhama, 18
DeArk, George
Bill mu govori viziju, 9
pismo gospoe Ohanion, 70
Demonologija
izbaen demon, 47
uzrok mnogih bolesti, 158
Doktrina
desetak, 154
Ilija treba prethoditi oba
Kristova dolaska, 28
istiniti i lani duh, oba crpe
iz Krista, 112
krtenje u Ime Gospoda
Isusa Krista, 22, 23, 135
ples u duhu, 113
pomazanje uljem, 194
ene ne smiju biti
postavljene za
propovjednike, 17
Drugi znak (pogledajte takoer
"Dva znaka")
objanjenje, 177
pronicanje tajni ljudskih srca
pomou vizije, 177
Dva znaka (pogledajte takoer
"Znak, prvi", "Prvi znak",
"Znak, drugi" i "Drugi
znak")
"Kao to su proroku Mojsiju
dana...", 176
Hall, William
SVEZAK 1, KNJIGA 2
Indeks
209
budui pastor baptistike

crkve u Milltownu, 140
dolazi na propovijed u
Milltownu, 132
govori Billu o Georgie
Carter, 133
Iscjeljenje
Betty Daugherty, 191
Bill naglaava da njegov dar
ne moe iscijeliti nikoga,
10
citati iz Biblije na temu
iscjeljenja, 46, 194
ovjeka iz Paducaha u
Kentuckyju, 185
Georgie Carter, 138
gospoe Andrews, 165
gospoe Reed, 159
keri gospoe Harold Nale,
127
Margie Morgan, 187
Mary Der Ohanion, 70
sina Johna Himmela, 122
Williama Merrilla, 70
Isus Krist isti...
Bill pie knjiicu, 67
knjiica, 67, 123
knjiica, 133
Lov/ribolov, 54, 145
Margie Wna krtenju na rijeci Ohio,
22
u umobolnoj ustanovi, 46
McKinney, pastor
iznosi stav o vizijama, 6
Mishawaka
Bill u nedoumici oko dva

ovjeka koja su govorila
u jezicima, 63
skup, 56
Morgan, Margie
iscijeljena od raka, 187
na samrti od raka, 186
pridruuje se Billu i Medi na
skupu u St. Louisu, 192
Natprirodna iskustva
"Nikada nemoj piti, ni puiti
niti okaljati svoje tijelo
na bilo koji nain.", XIV,
69, 107, 176
Hope vidi raj, 91
naputanje svog tijela, 127,
138
pojavljuje se zvijezda na
krenju na rijeci Ohio, 25
prorotvo na krtenju na
rijeci Ohio, 25
savrena ljubav prestaje
optuivati bika, 157
susree anela licem u lice,
175
Velika pijavica udara u
Billova prsa, 170
vidi demona nalik imiu,
47
vidi Isusa u polju
broomsagea, 5
Natprirodno svjetlo (pogledajte
takoer "Aneo Gospodnji"
i "Ognjeni Stup")
iznad rijeke Ohio 1933.
godine, 25
kad je aneo napustio pilju,
179
SVEZAK 1, KNJIGA 2
210
kad se aneo pojavio u

pilji, 175
mjesta gdje se spominje u
Bibliji, 26
pojavljuje se, 115, 129, 137,
190
Nauavanje
desetak, 154
Ilija treba prethoditi oba
Kristova dolaska, 28
istiniti i lani duh, oba crpe
iz Krista, 112
krtenje u Ime Gospoda
Isusa Krista, 22, 23, 135
ples u duhu, 113
pomazanje uljem, 194
ene ne smiju biti
postavljene za
propovjednike, 17
Ognjeni Stup (Pogledajte
takoer "Aneo Gospodnji"
i "Natprirodno svjetlo")
naputa pilju, 179
pojavljuje se, 190
Pentekostalci
Davidova kua, 52
pleu na slubi doeka nove
godine, 113
skup u Mishawaki, 56
Pijavica, natprirodna, 107, 170,
190
za krtenja na rijeci Ohio, 25
Pismo
od gospoe Harold Nale,
123
pronja Hope, 37
svjedoanstvo gospodina
Merrilla, 69
svjedoanstvo gospoe Der
Ohanion, 70
Pjesma
"Isuse, dri me blizu
kria...", 139
"Jedan od njih...", 56
"Jednom e biti taj sastanak
gore...", 113
"Kota na koiji...", 101
"Postoji zemlja preko
rijeke...", 98
"Samo vjeruj", 185
"Stojim na olujnim obalama
Jordana...", 22
Billova tematska pjesma,
185
Pomazanje, pod
"Nemoj pokuavati misliti
svoje vlastite misli, bit e
ti dano", 33, 176
Poplava rijeke Ohio 1937.
godine, 79
Pronicanje tajni srca
(pogledajte takoer "Znak,
prvi", "Prvi znak", "Znak,
drugi" i "Drugi znak")
nepogrjeiv, 202
Proroanstvo (Pogledajte
takoer "Tako kae Gospod"
i "Vizija")
"Ako bude iskren kad se
bude molio...", 176, 187
"Bit e posao za tebe da ga
izvri kad bude stariji.",
69, 107, 176
SVEZAK 1, KNJIGA 2
Indeks
211
"Kao to je Ivan Krstitelj bio

poslan da prethodi...", 25,
26, 28, 69, 143, 173
"Kao to su proroku
Mojsiju...", 176
"Molit e se za kraljeve, i
vladare...", 176
"Odnijeti dar boanskog
iscjeljenja...", 176
"Tajne njihovih srca...", 177
"Vri posao evaneliste...",
33, 63
22 stope vode (6,7 m) u ulici
Spring, 77
6,7 m vode (22 stope) u ulici
Spring, 77
aneo prorie Drugi znak,
177
djeaka s brkovima od
mlijeka, 116, 122, 123
Georgie Carter e biti
iscijeljena, 136
gospoa Andrews e biti
iscijeljena, 164
Margie Morgan e ivjeti,
187
Ryan prorokuje o Billu
Branhamu, 53
Prorotvo (Pogledajte takoer
"Tako kae Gospod" i
"Vizija")
" Kao to su proroku
Mojsiju...", 176
"Ako bude iskren kad se
bude molio...", 176, 187
"Bit e posao za tebe da ga
izvri kad bude stariji.",
69, 107, 176
"Kao to je Ivan Krstitelj bio

poslan da prethodi...", 25,
28, 69, 143, 173
"Molit e se za kraljeve, i
vladare...", 176
"Odnijeti dar boanskog
iscjeljenja...", 176
"Tajne njihovih srca...", 177,
178
"Vri posao evaneliste...",
33, 63
22 stope vode (6,7 m) u ulici
Spring, 77
6,7 m vode (22 stope) u ulici
Spring, 77
aneo prorie Drugi znak,
177
djeaka s brkovima od
mlijeka, 116, 122, 123
Georgie Carter e biti
iscijeljena, 136
gospoa Andrews e biti
iscijeljena, 164
Margie Morgan e ivjeti,
187
Ryan prorokuje o Billu
Branhamu, 53
Prvi znak (pogledajte takoer
"Dva znaka")
karakteristike, 186, 189
objanjenje, 176
otkrivanje na osnovi
vibracija bolesti, 176
primjeri, 186, 193, 194
prvi put kad ga je
upotrijebio, 186
Ryan, John
daje Billu bicikl, 155
SVEZAK 1, KNJIGA 2
212
poziva Billa da doe u

posjetu, 54
upoznaje Billa Branhama,
53
San
ovjek sanja anela kako mu
kae neka se "Branham"
pomoli za njega, 184
Ella Branham iznosi san o
Billu na bijelom oblaku
kako propovijeda, 64
Hope i Sharon na nebu, 102,
105
razlika izmeu sna i vizije,
105
slomljenog kotaa na koiji
na Zapadu, 101
Sanders, Nellie, 45
Skupovi
Billov prvi, 22, 29
Skupovi, lokacije
St. Louis u Missouriju, 192
pilja kod Tunnela Milla
(pogledajte takoer "Tunnel
Mill, podruje")
"raistiti s Bogom", 171
Bill susree anela
Gospodnjeg kao ovjeka,
175
dogaaj s Hebrejima 6, 110
opis, 109
Tako kae Gospod (pogledajte
takoer "Proroanstvo")
" Vaa e ena biti u redu.",
164
"Betty Daugherty e biti
iscijeljena", 191
"Georgie Carter e biti

iscjeljenja", 136
"Imam 'tako kae Gospod'
za tvoju ker, 191
"Ti e biti zdrava.", 127
"Ti e poivjeti!", 158
"Tvoja e ena ivjeti!", 187
voda u poplavi e biti visoka
6,7 m (22 stope), 77
Tunnel Mill, podruje
(pogledajte takoer "pilja
kod Tunnela Milla")
"raistiti s Bogom", 171
dogaaj s Hebrejima 6, 110
Vizija (pogledajte takoer
"Prorotvo")
1. dio od sedam glavnih
dogaaja kraja vremena:
Mussolini, 19
Hitler, 19
Komunizam, 19
napredak znanosti, 19
opadanje morala, 20
dominantna ena, 20
Amerika u ruevinama,
20
SVEZAK 1, KNJIGA 2
Indeks
213
aneo Gospodnji objanjava

vizije, 178
bijelog anela kod oeve
smrti, 75
Bill Branham bere u Bojem
vonjaku, 32
budueg Branhamovog
atora, 31
citati iz Biblije vezani za
vizije, 178
dva sijaa koja siju na isti
svijet, 111
gospoa Carter vidi u viziji
Billa Branhama, 137
hrpe Kruha ivota iza
zavjese na Zapadu, 168,
169
iscijeljene gospoe
Andrews, 164
iscijeljene gospoe Reed,
158
iscijeljene keri gospoe
Harold Nale, 117
iscijeljene Margie Morgan,
187
iscijeljenog sina Johna
Himmela, 116
janjeta izgubljenog u
Milltownu, 129
ljudi koji su govorili u
jezicima na skupu u
Mishawaki, 62, 63
mosta preko rijeke Ohio,
106
objanjenje, 178
poplave rijeke Ohio 1937.

godine, 77
problema Betty Daugherty,
190
razlika izmeu sna i vizije,
105
sputanje crne zavjese, 77,
96
staklenke s moljcem, 8
susjede koja je umirala da e
biti iscijeljena i da e mu
ispei pitu, 164
zamijenio ovjeka za crnog
psa, 11
Wright, George
pokuava pomoi govorei
gdje je South Boston, 124
pomae govorei gdje je
Milltown, 129
Znak, drugi (pogledajte takoer
"Dva znaka")
objanjenje, 177
pronicanje tajni ljudskih srca
pomou vizije, 177
Znak, prvi (pogledajte takoer
"Dva znaka")
karakteristike, 186, 189
objanjenje, 176
otkrivanje na osnovi
vibracija bolesti, 176
primjeri, 186, 193, 194
prvi put kad ga je
upotrijebio, 186
SVEZAK 1, KNJIGA 2
Informacije o knjigama
KNJIGA 1
Djeak i njegova neimatina
(1909 1932)
Od trenutka kad je roen, William Branham bio je drugaiji.
Optereen siromatvom i odbaenou, postao je nervozno dijete.
Dogaalo mu se neuobiajeno: neobjanjive i duhovne stvari koje
su ga plaile. O Bogu nije poeo razmiljati do svoje etrnaeste
godine kad je skoro izgubio obje noge u nesrei sa samaricom.
Dok je leao umirui u lokvi krvi, imao je zastraujuu viziju
pakla. Vidio je sebe kako neprekidno pada sve dublje u podruje
izgubljenih i lutajuih dua. Zavapio je Bogu za milost i milostivo
mu je pruena druga prilika prilika koju je kasnije skoro
propustio.
KNJIGA 2
(1933 1946)
Kao mladi pastor, William Branham muio se shvatiti svoj
neobian ivot. Zato je on jedini propovjednik u gradu koji ima
SVEZAK 1, KNJIGA 2
215
vizije? Kad ga je Bog pozvao u evangelizaciju irom drave

1936., on je to odbio, da bi za svoju pogreku grdo platio
gubitkom svoje supruge i keri koje su umrle od tuberkuloze.
Vizije su se nastavile. Propovjednici su mu govorili da te vizije
dolaze od Sotone. Oajanje ga je konano natjeralo da ode u
pustinju i potrai Boga, gdje se susreo licem u lice s natprirodnim
biem. Aneo mu je dao Boji poziv da pronese dar boanskog
iscjeljenja narodima svijeta. Kad je William Branham pitao hoe
li ljudi vjerovati da je zaista sreo anela, aneo mu je rekao da e
mu biti dana dva natprirodna znaka da potvrde njegov poziv.
Onda e morati vjerovati. I povjerovae!
KNJIGA 3
ovjek i njegovo poslanje
(1946 1950)
Uskoro nakon to je aneo posjetio Williama Branhama i
rekao mu da je odreen pronijeti dar boanskog iscjeljenja
narodima svijeta, pojavio se prvi znak fizika reakcija u
njegovoj ruci koja se pojavljivala samo kad bi dotakao ruku
nekog tko boluje od bolesti uzrokovane mikroorganizmima. U
roku dva mjeseca od njegovog poslanja, izvanredan dar Williama
Branhama privukao je pozornost na razini drave. Na njegovim su
se skupovima, na kojima je propovijedao spasenje i boansko
iscjeljenje u ime Isusa Krista, skupljale na tisue ljudi. Dogaalo
se mnotvo udesa. Svijet takvo to nije vidio jo od vremena kad
je Isus hodao Galilejom, izbacujui zloduhe i iscjeljujui sve koji
su bili bolesni.
Meutim, mnogi su ljudi i dalje sumnjali da se aneo zaista
pojavio ovom poniznom ovjeku. Tada se pojavio drugi znak i
morali su vjerovati!
SVEZAK 1, KNJIGA 2
216
KNJIGA 4
Evanelist i njegova prihvaenost
(1951 1954)
William Branham je paradoks u modernoj povijesti. Poevi s
1946. njegova je sluba naglo, u manje od est mjeseci, prela iz
anonimnosti do velike pozornosti na dravnoj razini, a tijekom
toga je rasplamsala probuenje iscjeljenja vjerom irom svijeta.
Uspio je to postii uz pomo svog jedinstvenog dara
natprirodnog znaka koji je na prepad privukao pozornost ljudi.
Ubrzo su ga primijetili krani po cijelom svijetu. Izmeu 1951. i
1954. William Branham je odrao najvee kranske sastanke u
povijesti do tog vremena oko tristo tisua ljudi na jednom
sastanku u Bombaju u Indiji. Njegova se traena sluba u Americi
i dalje inila nezaustavljivom. Ali William Branham nije bio
zadovoljan. Neto se inilo pogrenim. Dugo vremena nije znao
to je to, ali saznao je krajem 1954. Njegova sluba treba
doivjeti promjenu.
KNJIGA 5
Uitelj i njegova odbaenost
(1955 1960)
Meunarodna sluba Williama Branhama imala je tri glavne
faze. Prva, prepoznavao je bolesti natprirodnim darom u svojoj
ruci. Kasnije su mu vizije omoguavale prepoznavanje bolesti i
vie od toga. Izmeu 1946. i 1954. preko petsto tisua ljudi
prihvatilo je Isusa Krista za svog Spasitelja zahvaljujui
njegovom propovijedanju a nema naina procijeniti koliko je
milijuna ljudi primilo iscjeljenje zahvaljujui njegovim
molitvama. Uviajui da ljudi ne prihvaaju duhovne dubine i
visine koje im nudi Boja Rije i Duh, William Branham je
osjetio da ga Duh Boji poziva da uini neto vie. Znao je da
ljudi dolaze na skupove iz mnogih razloga. Neki su dolazili jer su
SVEZAK 1, KNJIGA 2
217
vjerovali da je prisutan Duh Isusa Krista. Drugi su dolazili zbog

toga to je to bilo novo i uzbudljivo, isto kao to su se ljudi
skupljali vidjeti kako Isus iscjeljuje bolesne i umnoava vino,
kruh i ribu. Ali svjetsku povijest je promijenilo Isusovo uenje.
William Branham je osjeao da ga Bog poziva da tijekom
skupova iscjeljenja vjerom vie nauava. Vjerovao je da njegova
sluba moe donijeti trajan, koristan doprinos kranskoj crkvi.
Poevi s 1955., vie nije samo nauavao boansko iscjeljenje,
ve je takoer uio i druge aspekte Boje Rijei. Bog mu je dao
viziju nove faze njegove slube "trei potez" (ako emo koristiti
anelove rijei) koji e nadmaiti sve to je Bog do tad kroz
njega napravio.
to je neizbjeno, mnogi su se uvrijedili.
Uskoro izlazi
KNJIGA 6
Prorok i njegovo otkrivenje
(1960 1965)
SVEZAK 1, KNJIGA 2
Narudba knjige
Na hrvatskom jeziku:
info@biblijski-vjernici.com
upit@biblijski-krscani.com
Na engleskom jeziku:
Tucson Tabernacle
2555 North Stone Avenue
Tucson, Arizona 85705, SAD
Posjetite:
www.messagehub.info
www.vjerujznaku.com
Tko je bio William Branham? Bio je jedan od najutjecajnijih

kranskih voa dvadesetog stoljea i jedan od
najkontroverznijih. U njegovoj je slubi bilo vie udesa
nego u bilo kojoj u povijesti. Veina ih se moe provjeriti.
Ali to je njihova svrha? Tu lei kontroverza. Predstavljamo
vam odgovor:
NATPRIRODAN
KNJIGA 2
(1933. 1946.)
Kao mladi pastor, William Branham muio se shvatiti svoj
neobian ivot. Zato je on jedini propovjednik u gradu koji
ima vizije? Kad ga je Bog pozvao u evangelizaciju irom
drave 1936., on je to odbio, da bi za svoju pogreku grdo
platio gubitkom svoje supruge i keri koje su umrle od
tuberkuloze. Vizije su se nastavile. Propovjednici su mu
govorili da te vizije dolaze od Sotone. Oajanje ga je
konano natjeralo da ode u pustinju i potrai Boga, gdje se
susreo licem u lice s natprirodnim biem. Aneo mu je dao
Boji poziv da pronese dar boanskog iscjeljenja narodima
svijeta. Kad je William Branham pitao hoe li ljudi vjerovati
da je zaista sreo anela, aneo mu je rekao da e mu biti
dana dva natprirodna znaka da potvrde njegov poziv. Onda
e morati vjerovati. I povjerovae!

Owen Jorgensen - Natprirodan Zivot Williama Branhama - Knjiga 2

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Owen Jorgensen - Natprirodan Zivot Williama Branhama - Knjiga 2

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

NATPRIRODAN

ivot Williama Branhama

Mladi i njegovo oajanje

Ova je knjiga drugaija od svih koje ste do sada

Oko njega je kripila kua dok se naginjala da se

Ali te su dramatine situacije samo poetak. Zatim

Negdje na svijetu iskreni tinejder trai odgovore

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

29. Znak u njegovoj ruci ............................................................. 181

SVEZAK 1, KNJIGA 2, STRANICA VIII

NEVOLJE MOGU IMATI RAZLOG. Apostol Pavao kae: "...

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

brouru o Williamu Branhamu. Sam sam je tiskao i poslao

Kroz sve to, moja angairanost u pisanju biografije Williama

SVEZAK 1, KNJIGA 2, STRANICA XI

Saetak prve knjige

U SVOJEM SE DJETINJSTVU William Branham borio za

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

operacije slijepog crijeva. Dok mu je srce kucalo sve sporije i

William Branham kao mladi (crte)

WILLIAMU BRANHAMU novootkrivena vjera nije bila neto

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

vlastitom ivotu. Njemu se Biblija inila poput kue pune blaga

SVEZAK 1, KNJIGA 2, STRANICA 4

Ohrabren reakcijom svoje majke, Billy je poeo nagovarati

SVEZAK 1, KNJIGA 2, STRANICA 5

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

Razmiljao je: "On izgleda poput Gospoda Isusa. Pitam se je li to

SVEZAK 1, KNJIGA 2, STRANICA 6

Propovjednik je klimnuo. "Billy, prije su u crkvi postojala

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

sestru, a zatim se popeo na kat u svoju sobu. im je zalupio

SVEZAK 1, KNJIGA 2, STRANICA 8

svojim ljutim zujanjem. Muhe su se rasprile na sve strane. Jedna

SVEZAK 1, KNJIGA 2, STRANICA 9

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

Billy je odmahnuo glavom. "Gospoo, pogreno ste shvatili.

SVEZAK 1, KNJIGA 2, STRANICA 10

Sjena se podigla. Na Billovo iznenaenje, vidio je da to

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

poslati anela da ga zatiti od svake zamke koju avao stavi pred

WILLIAM BRANHAM je ozbiljno shvaao svoju slubu. Ostao

SVEZAK 1, KNJIGA 2, STRANICA 12

"Da, gospodine. Vjerujem da je Isus Krist bio ovjek i da je

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

ovjek je argumentirao: "Onda daj da Ga ja osjetim u mom

pogleda ispod lubanje. Um su misli koje mozak razmilja. A ti

SVEZAK 1, KNJIGA 2, STRANICA 15

WILLIAM BRANHAM je propovijedao tri mjeseca u

Ponovno se pojavljuje tajanstvena zvijezda

osjeao runo to je primoran napraviti neto u suprotnosti sa

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

trebao krenuti vlastitim putem i zapoeti svoju vlastitu slubu

Ponovno se pojavljuje tajanstvena zvijezda

Mussolini e izvriti invaziju na Etiopiju i zauzeti ju. Siromanija

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

izabiru mladog ovjeka. Zatim je Bill gledao kako ene iaju

SVEZAK 1, KNJIGA 2, STRANICA 20

Ponovno se pojavljuje tajanstvena zvijezda

to se tie Adolfa Hitlera, prolog ga je sijenja njemaki

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

progutati tri europska "izma", traio je da ljudi ustanu i

Svaki put kad se u ovoj biografiji pojavi prezime u ovom obliku

Ponovno se pojavljuje tajanstvena zvijezda