Owen Jorgensen - Natprirodan Zivot Williama Branhama - Knjiga 3

NATPRIRODAN
ivot Williama Branhama

KNJIGA 3
ovjek i njegovo poslanje

(1946. 1950.)
Autor:
Owen Jorgensen
Prijevod:
www.biblijski-vjernici.com
Ova je biografija drugaija od bilo koje knjige koju ste

ikada prije itali...
"Brate Moore, brate Lindsay, sjeate li se te

vizije koju sam vam rekao u Americi, one o djeaku
koji je uskrsnuo iz mrtvih? Otvorite svoje Biblije i
proitajte mi to pie o tome na praznoj stranici."
Jack Moore je brzo otvorio svoju Bibliju i na
brzinu proitao to je zapisao prije dvije godine...
"Smea kosa, smee oi... izmeu osam i deset
godina starosti... siromaki odjeven u stranu
odjeu... unakaen od nesree... zemlja s naslaganim
stijenama i zimzelenim biljem brate Branhame,
ovo zasigurno odgovara opisu."
"To je on," potvrdio je Bill. Srce mu je jako
lupalo od uzbuenja kada se sjetio ishoda vizije. "I
ovako govori Gospod: 'Ovaj e se djeak vratiti u
ivot.'"
Gordon Lindsay je uzdahnuo u nevjerici. "Hoe
mi rei da e ovo raskomadano dijete ponovno
disati? Kako je to mogue?"
Bill je hrabro izjavio: "Ako ovaj djeak ne bude
iv u sljedeih nekoliko minuta, moete mi zakaiti
znak na lea s natpisom da sam lani prorok."
Upravo ete pogledati u podruje natprirodnog...
NATPRIRODAN
_____________________________
KNJIGA 3
ovjek i
njegovo poslanje
(1946. 1950.)
_____________________________
Autor:
Owen Jorgensen
Prijevod:
IZDAO:
Tucson Tabernacle
2555 North Stone Avenue
Tucson, Arizona 85705
SAD
PRIJEVOD:
______________
www.messagehub.info
www.vjerujznaku.com
www.biblijski-krscani.com
Posveta
Negdje na svijetu iskreni tinejder trai odgovore

na pitanja poput:
Postoji li zaista Bog? Ako postoji, tko je On? I gdje
je? I je li tom Bogu stalo do mog ivota?
Tebi, mladi istraivau, posveujem ovu knjigu.
Jer sam nekad to bio ja.
Sadraj
Posveta ....................................................................................... V
Predgovor autora ...................................................................... IX
Saetak druge knjige .............................................................. XIII
KNJIGA 3: ovjek i njegovo poslanje
31. udan san slijepca ................................................................... 3
32. Izazov mentalno poremeene osobe ...................................... 10
33. Osmodnevni red za molitvu ................................................... 20
34. ok nakon povratka kui ....................................................... 33
35. Odbio ek od 1,5 milijuna dolara........................................... 40
36. Vjera Apaa ........................................................................... 50
37. Anelov ukor ......................................................................... 57
38. "Molitveni red uda".............................................................. 63
39. Stjenjak u Coloradu ............................................................... 71
40. Veliki test ............................................................................... 78
41. Poveznica s Bosworthom ....................................................... 89
42. Skren i oporavljen .............................................................. 101
43. Pojava drugog znaka ............................................................ 111
44. Shvaanje svoje slube ........................................................ 119
45. Fenomeni u Fort Wayneu .................................................... 134
46. Aneo fotografiran u Houstonu ........................................... 150
47. Nightingalin oajniki let .................................................... 168
48. Uskrsnue mrtvog djeaka prema viziji............................... 176
49. Prijatelji i neprijatelji ........................................................... 192
50. Peraica rublja prizemljuje njegov let ................................. 204
SVEZAK 1, KNJIGA 3, STRANICA VII
VIII
NATPRIRODAN ivot Williama Branhama
51. Objanjenje vizija ............................................................... 209

52. Orao uz tok rijeke Troublesome ......................................... 217
Autorovo objanjenje ................................................................ 227
Izvori i literatura ....................................................................... 229
Indeks ........................................................................................ 229
Informacije o knjigama ............................................................. 244
Narudba knjige ........................................................................ 248
SVEZAK 1, KNJIGA 3, STRANICA VIII
Predgovor autora
3. KOLOVOZA 1993. GODINE, aneo Gospodnji doao je u

moju kuu te mi progovorio o knjizi koju sada drite u rukama.
Da pojasnim...
1974. godine, kad sam imao dvadeset i jednu godinu, oenio
sam divnu kranku po imenu Marguerite. Petnaest smo godina
zajedno radili i pouavali nau djecu o milosti Isusa Krista. Onda
se dogodilo neto nevieno. Pretpostavljam da se radilo o krizi
srednjih godina. Iz ne znam kojeg razloga, Marguerite se pitala je
li neto propustila u ivotu. Vratila se u kolu i nakon tri godine
postala via medicinska sestra. Dok je studirala, polako je odlazila
od Krista u svijet. U jednom je trenutku njezino skretanje prelo
mjeru, to je unijelo nemir u na brak.
1991. godine Marguerite je upisala sveuilini studij kako bi
postala asistent lijenika. Kad je diplomirala u sijenju 1993.
godine, ja sam upravo zavravao nacrt Knjige 3: ovjek i njegovo
poslanje. U zadnjem poglavlju tree knjige napisao sam saetak
spajajui najzanimljivije dijelove ranog ivota Williama
Branhama. Iako sam na ovoj biografiji radio pet godina, moja
supruga nije proitala niti jednu stranicu. Najedanput sam poelio
da ona poslua saetak. Nerado je sjela i posluala. Kad sam
prestao itati, ona je poela plakati. Rekla je: "Owene, nisam
htjela proitati tvoju knjigu jer sam se bojala da u se, im to
uinim, uvjeriti da je to istina. I sad se to dogodilo. elim se
vratiti Isusu."
SVEZAK 1, KNJIGA 3, STRANICA IX
Saetke prve, druge i tree knjige zavrio sam do srpnja.

Tada sam se suoio s pitanjem koje me muilo zadnjih pet
godina: kako knjigu ponuditi ljudima koji bi je htjeli proitati?
Cijelo vrijeme planirao sam je sam tiskati, ali sam sada bio
duboko u dugovima zbog godina kolovanja svoje supruge. U
oekivanju sugestija, poslao sam nekoliko poglavlja nekolicini
ljudi za koje sam smatrao da bi mogli savjetima pomoi.
Ovim se vraam na anelov posjet. Margueritina zadnja
godina kolovanja fiziki ju je iscrpila. Naporan raspored ju je
umorio to joj je oslabilo imunoloki sustav. Zadnju je godinu
esto bolovala od prehlade, bronhitisa, upale plua i ira, a i
estih migrena. Nikako nije ozdravljala iako nismo mogli uprijeti
prstom u izvor problema.
3. kolovoza 1993. godine, Marguerite se ustala u 9:30. Tog
jutra moja ki trebala ju je odvesti kod lijenika. Marguerite je
rekla: "Betsy, pozovi tatu. Moram mu neto rei prije nego
odemo."
Ja sam radio u susjednoj prostoriji u trgovini na farmi. Kad
sam uao u kuu, Marguerite je uzbueno rekla: "Owene, upravo
me posjetio aneo Gospodnji!" To mi je privuklo panju. U
devetnaest godina naeg braka nikad prije nije vidjela neto
slino. Nastavila je: "To nije bio san, ili je bio san drugaiji od
svih koje sam sanjala do sada. Bila su dva avola i imali su
imena. Jedan se zvao Illsa, a drugi Samona. Tamo je takoer
stajala medicinska sestra koju poznajem, a ona sama za sebe tvrdi
da je kranka. Ova je medicinska sestra prijatno avrljala s ta dva
avola. Leala sam na krevetu slinom operacijskom stolu na
hitnom odjelu u bolnici. Nisam mogla govoriti, ali me medicinska
sestra mogla vidjeti i ja sam joj mogla davati motove. S moje je
jedne strane stajao brat Branham, a s druge aneo Gospodnji. Brat
Branham je rekao medicinskoj sestri: 'Dobro pripazite na ovu
enu jer je ona Boja ki.'"
Marguerite je ovaj dio uzbueno naglasila. Otkako se vratila
Isusu Kristu prije sedam mjeseci, Sotona ju je neprekidno
podsjeao na prijanje pogreke i muio sumnjama u njezino
SVEZAK 1, KNJIGA 3, STRANICA X
Predgovor autora
XI
spasenje. Sada je uzviknula: "Owene, ja sam spaena! Znam da

sam spaena!"
Rekao sam: "Marguerite, elim da to zapamti dok si iva.
Nikad vie nemoj sumnjati u svoje spasenje."
"Zapamtit u," sloila se i nastavila, "aneo mi je rekao: 'Idi
reci Owenu to si vidjela. Reci mu da e dobiti novac.'
Medicinska sestra je pitala: 'Novac za to?' Ja u viziji nisam
mogla govoriti, tako da sam gestikulirala kao da itam knjigu.
Medicinska sestra je pitala: 'Je li novac za knjigu?' Aneo je
odgovorio: 'Da, a pomoi e mu dva ovjeka sa zapada.'"
Marguerite je dodala: "Owene, vidjela sam kako se tisue raduju
zbog ove knjige."
Kad je dovrila priu, ja sam otiao natoiti benzin u
automobil na crpku na farmi. Nakon nekoliko minuta ker me
vriskom pozvala da se odmah vratim. Marguerite je pala u
nesvijest. Odnijeli smo je u auto. Uskoro je leala na
operacijskom stolu na hitnom odjelu u bolnici, meutim, bilo je
prekasno.
Marguerite je imala samo etrdeset godina. Lijenici nisi
pronali medicinske razloge zbog kojih je umrla. Jednostavno,
dolo je njezino vrijeme za odlazak. Zato to je bila Boje dijete,
Bog je ekao dok njezina dua nije bila spremna prije nego ju je
pozvao kui. Vjerujem da je Marguerite upravo pred smrt
pogledala duhovnu dimenziju i rekla mi to je vidjela. Pitam se
jesu li Illsa i Samona bili demoni koji su je pokuali odvui od
Krista te je, poto nisu uspjeli, muili infekcijama, migrenama i
sumnjom. Moda su bili tamo na kraju kako bi vidjeli da su
izgubili bitku. Isus Krist je pobijedio Marguerite je bila spaena.
to se tie anelove poruke, znam da je ona bila za mene. Koju
sam veu utjehu mogao dobiti od te da mi aneo kae kako u
ponovno vidjeti svoju enu?
Onog dana kad smo sahranili Marguerite, nazvao me brat
Pearry Green, pastor Tucson Tabernaclea iz Arizone. Svidjelo mu
se poglavlje koje sam mu poslao i htio je proitati cijeli rukopis.
SVEZAK 1, KNJIGA 3, STRANICA XI
XII
Kasnije je ponudio tiskati i distribuirati Natprirodan ivot

Williama Branhama preko Tucson Tabernacle Booksa.
Ispunile su se rijei koje je aneo rekao Margueriti. Nadam se
da ete i vi biti jedan od tisua ljudi koje je ona vidjela da se
raduju zbog ove knjige. Neka vas Bog blagoslovi dok budete
itali.
Owen Jorgensen, 1996.
SVEZAK 1, KNJIGA 3, STRANICA XII
Saetak druge knjige
MNOGO GODINA William Branham nije mogao razumjeti svoj

neobian ivot. Zato je on bio jedini propovjednik u
Jeffersonvilleu u Indiani koji je imao vizije? Ostali su ga
propovjednici upozoravali da te vizije dolaze od Sotone, kneza
lai i obmana. Zato su se vizije uvijek ispunjavale i zato su
toliko esto pomagale ljudima?
U svibnju 1946. godine Billova je zbunjenost dosegla
vrhunac. Izoliravi se u pilju daleko u umovitim brdima
Indiane, oajniki je traio odgovor. Neto poslije ponoi tamu je
otjerao aneo svjetla. Aneo je rekao: "Ne boj se. Poslan sam iz
prisutnosti Svemogueg Boga rei ti da je tvoje roenje neobino
i ivot neshvaen da bi se pokazalo da ti ima odnijeti dar
boanskog iscjeljenja narodima svijeta. Ako bude iskren kad se
bude molio i bude mogao dobiti da ti ljudi vjeruju, nita nee
ostati pred tvojom molitvom, ak ni rak. Ii e na mnoga mjesta
po zemlji i molit e se za kraljeve, i vladare i monike.
Propovijedat e mnotvima po svijetu i tisue e doi k tebi po
savjet. Mora im rei da njihove misli u nebu govore glasnije od
njihovih rijei."
Bill se pobunio: "Gospodine, ja sam siromaan ovjek i ivim
meu siromanim ljudima. Kako bih mogao ii po svijetu? I kako
bih mogao postii da budem razumljiv? Ja imam samo
osnovnokolsko obrazovanje. Moda bi to trebao biti netko
dovoljno obrazovan tko bi mogao govoriti ljudima. Ne bi me
sluali."
SVEZAK 1, KNJIGA 3, STRANICA XIII
XIV
Aneo je odgovorio: "Kao to su proroku Mojsiju dana dva

znaka da potvrde da je poslan od Boga, tako e tebi biti dana dva
znaka. Prvi kad uzme desnu ruku osobe u svoju lijevu ruku,
moi e detektirati prisutnost bilo koje bolesti uzrokovane
mikroorganizmom po vibracijama koje e se pojaviti u tvojoj
lijevoj ruci. Tada se mora pomoliti za tu osobu. Ako se tvoja
ruka vrati u normalu, moe tu osobu proglasiti iscijeljenom. Ako
ne, samo zamoli blagoslov i odi. Pod pomazanjem od Boga,
nemoj pokuavati misliti svoje vlastite misli, bit e ti dano to
rei."
Bill jo nije bio uvjeren: "Ali to ako mi i dalje ne budu
vjerovali?"
"Drugi znak je vei od prvoga. Ako ostane ponizan i iskren,
dogodit e se da e moi rei po viziji same tajne njihovih srca.
Tad e ti ljudi morati vjerovati. Ovo e pokrenuti Evanelje u
snazi to e najaviti drugi Kristov dolazak."
Nakon tjedan dana Bill je bio primoran iskuati anelove
rijei. U srijedu naveer oajan je mu doveo na nosilima svoju
suprugu u nesvjesnom stanju u crkvu. Margie Morgan je bila
toliko zahvaena rakom da su doktori digli ruke od nje. Kad je
Bill uzeo njezinu malaksalu desnu ruku u svoju lijevu, zglob
njegove ake i donji dio ruke poeli su se trzati kao da je
dotaknuo kraj niskonaponske elektrine ice. Ruka mu je malo
natekla i postala arko crvena. Mogao je osjetiti vibracije kroz
ruku. Pognuvi glavu, zamolio je Isusa Krista da iscijeli enu koja
je umirala. im je zavrio s molitvom, vibracije su prestale i
crvenilo s ruke se povuklo. Nakon tri dana Margie Morgan je
ustala iz kreveta, etala hodnicima bolnice i molila doktora da je
pusti kui.
Vijest o ovom udu se brzo proirila i uskoro je William
Branham primio telegram iz St. Louisa, iz Missourija.
Propovjednik Daugherty je elio da Bill doe moliti se za njegovu
ker. Tri je mjeseca mala Betty Daugherty bolovala od
tajanstvene bolesti koja je zbunjivala sve njezine lijenike. Bill je
otiao u St. Louis gdje mu je Bog otkrio njezin problem. Bez
SVEZAK 1, KNJIGA 3, STRANICA XIV
XV
Saetak druge knjige
ikakvog napora, Betty Daugherty je bila iscijeljena. Propovjednik

Daugherty je tada zamolio Billa da se vrati u St. Louis odrati
nekoliko sastanaka probuenja s naglaskom na boansko
iscjeljenje. Bill je pristao. Vrativi se u Jeffersonville, dao je
otkaz u komunalnoj slubi u Indiani. Tada se sastao s akonima
crkve kojoj je bio pastor i prepustio da ga netko zamijeni iza
propovjedaonice dok je odsutan. Osjetio je da e od sada nadalje
puno radno vrijeme raditi kao evanelist.
Njegov prvi skup iscjeljenja bio je zapanjujue uspjean.
Propovijedao je naveer. Nakon svake slube pozvao bi bolesne
da izau naprijed i okupe se oko propovjedaonice kako bi ih
mogao dotaknuti i moliti za svakoga ponaosob. uda su se
dogaala redovito. Ljudi su bili iscjeljeni od ukrienih oiju,
artritisa, kile, tuberkuloze, dijabetesa, sranih mana, djejih
paraliza, tumora, rakova, ivanih poremeaja, bolesti eluca, pa
ak i sljepoe. Do zavretka probuenja, Bill se molio za vie od
tisuu ljudi. Bio je iscrpljen, ali sretan i nestrpljiv da mu
Gospod pokae kamo krenuti dalje.
SVEZAK 1, KNJIGA 3, STRANICA XV
KNJIGA 3
ovjek i
njegovo poslanje
(1946. 1950.)
William Branham prema fotografiji koja se spominje u

Poglavlju 46 "Aneo fotografiran u Houstonu" (crte)
Poglavlje 31
udan san slijepca
1946.
NADAHNUTE zadivljujuim iscjeljenjima u St. Louisu, vijesti

su se proirile junim i zapadnim dravama poput okota koji
puta grane, s priom kako je aneo sreo nepoznatog
propovjednika iz Indiane zvanog William Branham i naredio mu
da odnese dar boanskog iscjeljenja ovjeanstvu koje pati.
Nedugo nakon to se Bill vratio kui iz St. Louisa, stigao je
telegram od drugog propovjednika kojeg nije poznavao
propovjednik Adams iz Camdena, iz Arkansasa, elio je biti
pokrovitelj Billovog tjednog skupa u svom gradu. Bill je pristao
te su dogovorili da e to biti u prvoj polovici kolovoza 1946.
godine.
Poto Bill nije imao vlastito odijelo, posudio je rabljeno
odijelo od svog brata. Ovo je odijelo bilo noeno za vrijeme
automobilske nesree uslijed ega se poderalo na nekoliko mjesta.
Meda je zaila hlae izglaanim zakrpama, dok je Bill zakrpao
veliki raspor na desnom depu sakoa. Meda je uzela njegove dvije
bijele koulje, paljivo uklonila avove s izlizanih kragni,
okrenula kragne i ponovno ih zaila. Bill je spakirao malu torbu,
ubacio je u prtljanik svog starog Forda i krenuo na jug.
Kad je stigao u Camden, Bill je pozdravio propovjednika
Adamsa pruajui pogrenu ruku uz objanjenje: "Oprostite to
SVEZAK 1, KNJIGA 3, STRANICA 3
pruam lijevu ruku, ali, ona mi je blia srcu." Zapravo, bilo ga je

sram neurednog zakrpa na depu sakoa pa ga je elio drati
prekrivenog desnom rukom. To je narednih nekoliko mjeseci
esto radio.
Camden, blizu june granice Arkansasa, imao je oko petnaest
tisua stanovnika. Ali uskoro nakon poetka sastanaka postalo je
oito da ljudi dolaze od svuda s juga. Propovjednik Adams je
iznajmio veliku kolsku dvoranu koja je ak i prve veeri bila
potpuno popunjena. Bill je pokuao ohrabriti ljude da vjeruju
Bogu podsjeajui ih da je "Bogu sve mogue", ali je raspoloenje
sluateljstva i dalje bilo formalno i neuvjerljivo. inilo se kao da
su doli iz znatielje i da sada sjede sa stavom "dokai". Bill ih je
nastojao potaknuti na razumijevanje rijeima: "Dragi prijatelji, ja
sam samo ovjek, ali vam pokuavam objasniti da je Bog poslao
Svog anela koji je bio sa mnom."
Za trenutak je Bill osjetio promjenu atmosfere. Mogao je
osjetiti prisutnost koju je osjetio u pilji blizu Tunnel Milla. Oito
je to takoer osjetilo i sluateljstvo jer su ljudi zaueno gledali.
Bill je vidio kovitlajui ognjeni krug kako ulazi kroz stranja
vrata dvorane. "Neu vie morati govoriti o tome," rekao je Bill,
"jer on sada dolazi."
Natprirodna je vatra prola kroz prolaz upravo iznad glava
ljudi. Kroz mnotvo se rairio uzdah. ene i djeca su poeli
vritati, padati ili se izmicati od oka. Na poetku prolaza sjedio
je hromi baptistiki propovjednik u invalidskim kolicima. Kad je
Ognjeni Stup preao preko njega, iskoio je iz svog zatvora na
kotaima i gurnuo invalidska kolica niz prolaz ispred sebe,
proslavljajui Boga to je glasnije mogao. To je izbacilo
skepticizam iz mnotva.
Tada se jantarno svijetlo kretalo prema naprijed te se
zaustavilo i lebdjelo upravo iznad Billove glave. Propovjednik
Adams je stajao s druge strane propovjedaonice dok je fotograf
udan san slijepca
slikao za novine, fotografirajui natprirodno svjetlo. 45 Sljedeeg

je trenutka propovjednik Adams krenuo prema fenomenu kao da
e ga dotaknuti, uz povik: "Vidim ga!" Svjetlo je sve vie
bljetalo i propovjednik Adams se odmaknuo s privremenom
sljepoom. Tada je zvijezda nestala.
Od tog se trenutka otopio skepticizam mnotva te se ostatak
veeri vjera digla poput plime. Bill je zatraio da ljudi koji ele
molitvu stanu u red s jedne strane zgrade. Stotine su ustale te se
zgurale u ispresijecani red. Bill je htio da mu ljudi prilaze s desne
strane jer je mogao osjetiti pritisak anela Gospodnjeg koji je
tamo stajao. Bill bi lijevom rukom uzeo desnu ruku osobe. Kod
onih koji su bolovali od bolesti uzrokovanih mikroorganizmima,
ruka bi mu svaki put pocrvenjela. Nakon molitve je znao da su
ljudi iscijeljeni ukoliko bi mu se ruka vratila u normalno stanje.
Za one s drugim potekoama, vjera je toliko jako pulsirala u
njihovim srcima da je jednostavna molitva u Isusovom Imenu
esto bila sasvim dovoljna da se dogodi ono to se prije inilo
nemoguim.
Te su se veeri dogaala uda u stotinama ivota. Bill se
molio za jednog po jednog bolesnog dugo nakon ponoi. U
trenutku kad je konano prestao, lijeva mu je ruka bila toliko
ukoena da ju je, kad se vratio u hotelsku sobu, morao pola sata
drati pod tekuom vodom kako bi mu se u miie vratio osjeaj.
Sljedeeg jutra nakon doruka, dok se Bill molio u hotelskoj
sobi, nauo je razgovor ispred svojih vrata. ovjek je govorio:
"Dobro, samo bih htio nakratko popriati s bratom Branhamom.
Ja sam reporter i neto mu elim pokazati."
Zaposlenik hotela, zaduen za uvanje Billovih vrata,
odgovorio je: "Bez obzira tko ste, naredili su mi da ne putam
nikoga. Sad je vrijeme molitve."
45
Pogledajte 19. sliku u knjizi Gordona Lindsayja: "William

Branham, ovjek poslan od Boga".
Krenuvi prema vratima, Bill je pozvao reportera neka ue.

Reporter je nestrpljivo zakoraio. Izvadio je fotografiju i pokazao
ju: "Brate Branhame, pogledajte."
Dok je uzimao fotografiju, Bill je prouavao sadraj. To je
bila crno-bijela fotografija sa sinonjeg sastanka. Bill je vidio
sebe kako stoji iza propovjedaonice. Iznad njega je pulsiralo to
natprirodno svjetlo, a s lijeve je strane stajao propovjednik
Adams.
"Brate Branhame," rekao je reporter, "moram priznati da sam
sino poeo kao skeptik. Mislio sam da je cijela pria o anelu i
iscjeljenju samo psihologija. Ali, ovdje je na slici! Zapazite etiri
ravnomjerno rasporeena svjetla ispod balkona. To su bila jedina
svjetla iza vas. To znai da svjetlo koje sja iznad i pokraj vas
mora biti natprirodno."
Bill je klimnuo glavom: "Uistinu izgleda poput svjetla koje
sam vidio."
Reporter je rekao: "Ja pripadam baptistikoj crkvi, ali elim
Duha Svetoga kakvog vi imate."
Prije nego je Bill uspio odgovoriti, netko je pokucao na vrata.
Oekujui sobaricu, Bill se iznenadio kad je ugledao direktoricu
hotela. Ula je i nervozno okretala klju meu prstima. Bill joj je
pokazao sliku anela Gospodnjeg.
"Zbog toga sam i dola k vama," rekla je. "Brate Branhame,
ja sam sino bila dolje i takoer sam vidjela svjetlo. Gledajte,"
izgledala je neurozno, ali kao da se muila pronai prave rijei,
"brate Branhame, ja ja elim biti nanovo roena."
Kako bi odgovorio, Bill je podigao rolete na prozoru i
pokazao prema brdima izvan grada. "Vidite li ovaj bijeli puteljak
koji se sputa izmeu borova? Prije nekoliko dana bio sam tamo
oko etiri sata i ustrajno se molio da Bog dopusti da njegov aneo
posjeti ovaj grad, te da uzburka srca ljudi kao nikad prije. To se
upravo dogodilo. Nije teko biti nanovo roen. Stvar je u
jednostavnom predavanju svog ivota u potpunosti Isusu Kristu."
Njih su troje kleknuli na pod u hotelskoj sobi te su oboje,
direktorica i reporter, bili nanovo roeni u Boju obitelj.
udan san slijepca
Nakon sat vremena na vrata je doao mladi s telegramom od

drugog propovjednika, g. Browna, koji je pitao Billa da doe
odrati sastanke u Little Rock u Arkansasu. Mladi koji je donio
telegram zastao je na hodniku kao da eli jo neto rei. Bill ga je
pitao treba li jo neto. Mladi je rekao: "Moj je otac etiri godine
imao probleme s leima. Sino je bio iscijeljen i danas je
drugaiji. Sad kao da imam novog tatu. I ja elim upoznati Isusa."
"Blagoslovljeno tvoje srce, sine. Ui i zatvori vrata. Moe
pronai Isusa upravo ovdje. Nije teko."
Mladi je kleknuo, skinuo kapu i stavio je na pod, te predao
svoje srce Kristu.
Kroz ostatak tjedna u Camdenu, rastao je broj ljudi kako su
ljudi svjedoili prijateljima i susjedima o iscjeljenjima te ih
nagovarali da se sami dou uvjeriti u to da je Bog posjetio njihov
grad s anelom. Iz veeri u veer, Bill se molio za beskrajne
redove ljudi i nakon ponoi. Do Billove zadnje slube iscjeljenja
tog tjedna u nedjelju, osjeao se iscrpljeno.
Propovjednik Adams je prepustio Billu da u nedjelju ujutro
propovijeda u lokalnoj crkvi. Poto je to trebala biti samo sluba
bez molitvi za bolesne, Bill je osjeao da za to ima dovoljno
snage. Naravno, dolo je vie ljudi nego je crkva mogla primiti.
Nakon slube, etiri su snana policajca pomogla Billu i
propovjedniku Adamsu proi kroz mnotvo do pastorovog
crvenog automobila. Ljudi su se naguravali kako bi vidjeli Billa.
Neki su ga pokuali dodirnuti dok su ih slubenici pokuavali
zadrati. Billovo se srce lomilo dok je gledao hrome i majke s
bolesnom djecom kako stoje na laganoj kii u potrazi za
iscjeljenjem. Htio je dotaknuti svakoga i moliti se za svakoga dok
mu dah ne napusti tijelo, ali je znao da ne moe. Nakon kratkog
odmora ekale su ga obveze u Little Rocku.
U amoru mnotva Bill je uo kako netko vie: "Smiluj se!
Smiluj se!" Pogledao je i zapazio stari crnaki par gdje stoji na
breuljiu iza crkve daleko od mnotva bijelaca. (U to su
vrijeme na jugu na snazi bili zakoni Jima Crowa koji su
zabranjivali crncima mijenje s bijelcima na javnim mjestima.)
Ovaj je stari crnac drao kapu u ruci, putajui da mu kia pada

po tankom obruu sijede kose na glavi. Nastavio je svoju alosnu
melodiju: "Milost! Milost! Smiluj se!"
"Jadan," pomislio je Bill dok je prolazio. Odjednom je zastao
i ponovno pogledao starca. Dogaalo se neto neobino. Bill je
mogao osjetiti nekakav pritisak na koi. Bio je to dobar, a ne lo
osjeaj, te je Bill osjetio kako je povezan s tim crncem koji ga je
dozivao s vrha breuljka. Bill je krenuo prema starcu.
Jedan ga je od policajaca iz osiguranja pitao: "Kamo idete,
propovjednie?"
"Duh Sveti eli da odem k tom crncu," odgovorio je Bill.
Slubenik ga je upozorio: "Nemoj to uiniti, deko. Dok te
svi ovi bijelci dozivaju, izazvat e galamu na rasnoj osnovi. Ovo
je jug."
Bill je otklonio opasnost: "Bez obzira na vae zakone, Duh
Sveti me alje da razgovaram s tim ovjekom."
etiri su policajca slijedila Billa do malog breuljka na kojem
su stajali crnac i njegova ena. Dok se Bill pribliavao, uo je
kako ena govori ovjeku: "Dragi, evo pastora."
Bill se pribliio dok su slubenici formirali krug oko njega
kako bi sprijeili mnotvo. "Mogu li vam pomoi, striko?" pitao
je Bill.
ovjek je, kako bi ga pogledao, okrenuo glavu u pogrenom
smjeru. Bill je shvatio da je starac slijep. ovjek je zamuckivao:
"Jesi jesi li ti pastor Branham?"
"Da, striko."
Starac je podigao ruke i lagano pogladio Billa po licu. "O, ti
si mladi."
"Nisam toliko mlad," rekao je Bill. "Imam trideset i sedam
godina."
"Pastore Branhame, moe li me samo minutu posluati?"
"Samo izvolite, striko."
"Oslijepio sam prije deset godina. ivim oko 320 km odavde.
Nikad u svom ivotu nisam uo o tebi do jutros. Oko tri sata sam
udan san slijepca
se probudio u sobi. Naravno, nita nisam vidio, ali dok sam

gledao, ispred sebe sam mogao vidjeti svoju majku. Ona je davno
umrla, ali dok je bila iva, vjerovala je kao ti. Moja majka u svom
ivotu nikad nije lagala. Ovog je jutra stala i govorila: 'Drago
dijete, ustani, obuci se i idi u Camden, u Arkansas. Pitaj za
ovjeka koji se zove pastor Branham i bit e ti vraen vid.' Zato
sam ovdje, pastore. Moe li mi pomoi?"
Osjeajui bol u srcu od saaljenja, Bill je stavio ruke na oi
starca i pomolio se: "Nebeski Oe, ne razumijem kako mu je u
snu dola majka, ali Te molim u Imenu Isusa da mu vrati vid."
Mnotvo se naguravalo. Policajci su se muili odgurati ih.
Bill je znao da im prije mora doi do automobila te se okrenuo
kako bi otiao.
Starac se nasmijao i klimao glavom dok je mirno i
zadovoljno ponavljao: "Hvala Ti, Gospode, hvala Ti."
Supruga ga je pogledala irokih oiju: "Dragi, vidi li?"
"Naravno da vidim. Rekao sam ti da u vidjeti ako doem
ovdje. Pogledaj." Pokazao je u pravcu automobila prema kojem je
iao Bill. "Vidi li taj automobil tamo? On je crven."
Njegova je supruga povikala: "O, Isuse!" dok su se radosno
grlili.
Suavajui zatitni prsten, etiri su policajca jedva otpratila
Billa kroz uzbueno mnotvo do sigurnosti crvenog automobila.
Poglavlje 32
Izazov mentalno poremeene
osobe
1946.
NAKON CAMDENA, William Branham je odrao tjedni skup u

Pine Bluffu, u Arkansasu, i nakon toga otiao u Little Rock,
glavni grad te drave. Propovjednik Brown je iznajmio veliki
auditorij blizu zgrade parlamenta. Do tada se Billov ugled toliko
rairio usmenom predajom da je mnotvo koje je posjetilo
sastanke u Little Rocku bilo vee od mnotva u Camdenu.
Auditorij se ubrzo potpuno popunio, a mnogi su ostali vani.
Prve je veeri Bill objasnio anelovo poslanje te iznio
svjedoanstva iz Camdena i Pine Bluffa. Tada je zatraio da svi
koji ele molitvu stanu u red njemu s desne strane. Odjednom su
ustale stotine i postepeno, uz mnogo guve, formirale red.
Orgulja je ponavljao melodiju "Samo vjeruj", dok su ljudi jedan
po jedan prilazili po molitvu.
Kad bi osoba stala pred njega, Bill bi uzeo desnu ruku
bolesnika svojom lijevom rukom. Ako je osoba bila bolesna, Bill
bi odmah osjetio vibracije u ruci poput slabe elektrine struje.
Tada bi mu ruka pocrvenjela kao da je zaraena i po poleini bi se
pojavile male bijele kvrice. Prema uzorku oiljaka Bill je mogao
rei od ega osoba boluje. Govorio je u mikrofon kako bi
Izazov mentalno poremeene osobe
11
sluateljstvo moglo uti. Ustanovio bi problem: ir, tuberkuloza,

rak i sl. Njegove su dijagnoze uvijek bile tone. Tada bi se
pomolio i ukoravao demone u Ime Isusa Krista. im bi demoni
napustili bolesnika, Billova bi ruka opet postala normalne veliine
i boje. Tada bi bolesnika proglasio iscijeljenim i nastavio sa
sljedeom osobom u redu.
U tim bi trenucima esto iz usta promatraa pobjegao
spontani uzdah divljenja. Ovi ljudi nisu nikada vidjeli neto
slino. Ovdje je bio vidljiv dokaz Boga meu njima. To je ganulo
mnoge da iz potovanja puste suzu.
Bill je bio zadivljen svojim darom poput svih ostalih. Prije
ovog poslanja, nije mu nikad palo na pamet da mikroorganizmi
vibriraju ivotom. Sada ne samo da je osjeao vibracije, ve je
mogao promatrati fiziku reakciju koju su izazivale u njegovoj
lijevoj ruci crvenilo i bijele kvrice koje su stvarale uzorak
ovisno o bolesti. to je vie Bill koristio ovaj dar, vie je uio o
demonima. Na primjer, do sad je shvatio da je razlog zbog kojeg
se kvrice na poleini njegove ruke miu taj to se demonski
ivot bolesti uznemiri zbog prisutnosti anela.
Duhovni znaaj ovih bakterijama ili virusima uzrokovanih
vibracija postajao je sve jasniji. U slobodno je vrijeme izmeu
slubi Bill ponovno i ponovno itao Novi zavjet, pokuavajui
shvatiti Isusovu, Petrovu i Pavlovu slubu iscjeljenja (i tako
shvatiti vlastitu). Povezujui citate Pisma sa svojim poznavanjem
moderne medicine, inilo mu se kao da se bolesti sastoje od dva
dijela fizikog i duhovnog. Fizika razina bile su bakterije ili
virusi koje je medicina mogla vidjeti kroz mikroskop. Ali odakle
su dole bakterije i virusi? Zasigurno ne od Boga. Bakterije i
virusi izvlaili su ivot od Bogom danog ivota osobe koju bi
napali. itajui biblijske sluajeve o Isusovoj slubi iscjeljenja,
Bill je shvatio da su bakterije i virusi fiziki dio demonskih sila.
Upravo kao to se svako ivo bie sastoji od fizikog i duhovnog
dijela ivota, tako je i s bolestima. Lijenici su se usredotoili na
fiziku bolest, dok se Bill bavio demonologijom. Znak u njegovoj
12
ruci je hvatao vibracije demonskog ivota koji je napadao Bogom

dani ivot ljudskog bia.
Bill je znao da to to mu je ruka otekla ne moe nikoga
iscijeliti, ali je moglo podii vjeru. Natprirodno otkrivanje bolesti
moglo je podii vjeru osobe do razine da on ili ona povjeruje
Bogu za iscjeljenje. Isus je rekao: "Ako moe vjerovati, sve je
mogue onomu koji vjeruje." 46 Ali, Isus je bio taj koji je
iscjeljivao onda i sada.
Naravno, natprirodan znak nije bio potreban za otkriti
problem svake osobe. Neki su problemi bili oiti. Jedan je ovjek
imao veliku, crvenu guu koja mu je izrasla na vratu. im je Bill
zamolio Isusa da iscijeli ovjeka, gua je pobijelila, pala na pod i
otkotrljala se Billu pod noge. Reporter za novine snimio je
fotografiju te se sutradan slika ovog uda nala na naslovnici.
Jedan je hromi starac, koji je godinama hodao uz pomo
taka, iscijeljen pred svima te je otiao s bine nosei take iznad
glave dok je proslavljao Isusa Krista. Sljedee veeri kad je
poela sluba, ovaj je ovjek sjedio u prednjem dijelu s natpisom
na leima: ISUS KRIST ISTI JE JUER, DANAS I ZAUVIJEK.
Kad je Bill izaao na binu, ovaj se ovjek ustao i povikao: "Ej,
propovjednie, neto bih te pitao."
Bill je prepoznao ovjeka. "to to, striko?"
"Ja sam nazaren, a kad sam te prvi put sluao kako
propovijeda mislio sam da si i ti nazaren. Ali kad sam vidio
koliko je pentekostalaca na sastancima, pomislio sam da si
zasigurno pentekostalac. A onda sam uo da si rekao da si baptist.
Ne razumijem."
"To je jednostavno, striko," odgovorio je Bill. "Ja sam
pentekostalac-nazaren-baptist." Nakon to se mnotvo prestalo
smijati na ovu malu alu, Bill je rekao: "Ozbiljno, ja samo
predstavljam Gospoda Isusa Krista i Njegovu milost. Pismo kae
46
Marko 9, 23; takoer Matej 19, 26; Marko 10, 27; Luka 1, 37
13
da smo jednim Duhom svi krteni u jedno tijelo i postajemo jedan

narod. 47 Isus nas nee pitati jesmo li metodisti ili baptisti. On e
nam suditi prema onome to nam je u srcima."
Iz veeri u veer, slijevale su se stotine ljudi po molitve. To
je optereivalo Billovo tijelo budui da se molio za bolesne i one
u nevolji do jedan, dva, ak i tri sata ujutro. Propovjednik Brown
bi ga ukoenog i iscrpljenog vodio do hotelske sobe gdje bi
uhvatio est sati grevitog sna.
Jednog ga je jutra propovjednik Brown probudio zbog hitnog
sluaja. "Dolje niz stepenice je g. Kinney iz Memphisa, iz
Tennesseeja. ini se da njegov prijatelj g. D-, 48 koji je
rukovoditelj potanskog ureda u Memphisu, umire od astmatine
upale plua. G. Kinney je doletio ovdje kako bi te zamolio da se
doe moliti za g. D-. G. Kinney ti je ve rezervirao mjesto u
zrakoplovu kako bi ovog jutra odletio u Memphis. Trebao bi se
stii vratiti do veeranje slube. Idem dolje niz stepenice pa u
ga dovesti ovdje."
Bill se obukao i tek je stavio kaput kad je uo zvuk jakog
vjetra. Pretpostavio je da je to vani i pomislio: "Moj Boe, danas
stvarno pue." Onda je vidio natprirodno svjetlo u sobi kako lebdi
u zraku, rotira i pulsira energijom. Bill je kleknuo kraj kreveta.
Uskoro je uo glas anela: "Ne idi tamo. Njegovo je vrijeme
dolo." Tada je svjetlo iezlo. Bill je ustao i skinuo kaput.
Nakon nekoliko minuta propovjednik Brown se vratio s
ovjekom koji je izgledao pod stresom i uznemireno. "Brate
Branhame, zovem se Kinney. Moj prijatelj g. D- sada nije pri
svijesti, ali ja vjerujem da Bog moe..."
47
1. Korinanima 12, 12 27
Svaki put kad se u ovoj biografiji pojavi prezime u ovom obliku
(D-), to znai da William Branham nije iznio prezime te osobe kad je
priao o tom dogaaju. Autor je nasumino izabrao poetno slovo zbog
funkcionalnijeg opisivanja dogaaja.
48
14
Bill ga je prekinuo. "Gospodine, Duh Sveti me sreo prije

nekoliko minuta i upozorio da ne idem s vama jer ovako govori
Gospod: 'ovjek e umrijeti.'"
"Mislite da nema nade?"
"Vjerojatno e biti mrtav kad se vratite. Ali, jo u se moliti o
tome. Nazovite me ujutro i obavijestite o njegovom stanju kad
je umro i je li ve bio mrtav kad ste se vratili. Nemojte me zvati
veeras jer u biti na slubi do dva ili tri sata ujutro."
Te je veeri nakon nekoliko sati neprestanog moljenja za
bolesne, propovjednik Brown rekao: "Brate Branhame, javi mi
kad bude trebao malo odmora. elim ti pokazati neto u
podrumu auditorija. To je sluaj kakvog jo nisi sreo."
Umornom od pritiska, Billu je dobro doao izgovor da se
malo odmori. "Spreman sam za pauzu," rekao je. Dok su ljudi
stajali u redu i ekali, propovjednik Brown je odveo Billa u
podrum gdje su sreli mladia koji je sjedio na zadnjoj stepenici
stubita. Izgledao je poput tipinog farmera iz Arkansasa. Bio je
obuen u tronu plavu koulju i radno odijelo. ovjek je buljio u
podrum prozirnim, tunim pogledom. Bill je takoer pogledao i
okirao se od prizora. U cijelom svom ivotu Bill nikada nije
vidio neto slino. Izvaljena nasred velikog podruma, na golom
podu, leala je visoka, miiava ena obuena u bijelu majicu
kratkih rukava i crne kratke hlae. Bill je pretpostavio da ima
izmeu trideset i trideset i pet godina. Leala je na leima s
rukama i nogama u zraku. Noge su joj bile razmazane od krvi iz
mnogih posjekotina.
Pogledavi na ovjeka na stepenicama, Bill je sumnjiavo
pitao: "Brate, je li to tvoja supruga?"
"Da, brate Branhame."
"Moj Boe! to joj je?"
"Nakon to je rodila najmlau bebu, lijenici smatraju da ju je
to bacilo u preuranjeni klimakterij. Dali su joj neke injekcije, ali
nisu bile ispravne i poludjela je. Dvije je godine u ludnici. Prodao
sam farmu kako bih skupio dovoljno novca da joj pomognem, ali
nita od onoga to su lijenici pokuali nije pomoglo. Brate
15
Branhame, ja doma imam etvero djece. Kad sam uo priu o

poremeenoj eni iz Mississippija koja je sino iscijeljena na
tvojim sastancima, prodao sam mazgu kako bih skupio novac i
mogao dovesti svoju enu u kolima hitne pomoi."
"Zato krvari iz nogu?"
"U instituciji su rekli da je moemo odvesti samo na jednu
no. Ali, kad su je pokuali uvesti u kola hitne pomoi, nisu
mogli. Zato sam sa sobom uzeo etiri brata iz svoje crkve te smo
je uspjeli staviti u automobil. Onda, na putu ovdje, sva etvorica
je nisu mogla zadrati te je razbila stakla uz stranje sjedalo. Kad
smo je doveli u zgradu, gurala nas je posvuda. Jedva smo je
doveli u podrum i legli na lea. Jednostavno je ostala tako, s
rukama i nogama u zraku."
Bill je saaljivo pogledao na poremeenu enu kako lei na
leima nasred poda dok su joj krvave ruke i noge bile podignute u
zrak. Bill je rekao njezinom muu: "Idem je uhvatiti za ruku i
vidjeti hou li osjetiti vibracije."
Strah je zasvijetlio iz ovjekovih oiju. "Brate Branhame,
nemoj joj prilaziti. Ubit e te."
Ignorirajui upozorenje, Bill se priuljao poremeenoj eni
koja ga je intenzivno promatrala proraunatim pogledom. "Dobra
veer," rekao je Bill, pruajui ruku prema njezinoj desnoj ruci.
Upravo kad joj je dohvatio zglob, iznenada ga je udarila
akom toliko snano da je skoro pao s nogu. Nije mogla biti tea
od 75 kg, ali se inilo kao da posjeduje etiri puta vie snage od
prosjene ene. Dok ga je potezala prema sebi, Bill se prestraio
da e mu slomiti kosti. Ukoio je noge, uhvatio je za grudni ko i
snano gurnuo. Oslobodio je ruke i pobjegao prema stubitu.
Poremeena ena ga je nastavila progoniti. Jo uvijek je
leala na leima i brzo puzala tijelom po betonskom podu poput
velike zmije dok je isputala neartikulirane zvukove. Na pola puta
do stubita, promijenila je smjer i krenula prema drvenoj klupi
koja je stajala pokraj zida. Udarila je glavom u rub klupe toliko
jako da se raspuklo drvo. Krv joj se pomijeala s kosom. Uzela je
16
komad drveta i bacila na svog mua, ali ga je promaila za samo

nekoliko centimetara i pogodila buku na zidu iza njega.
"Brate Branhame," jecao je mu, "ima li nade za nju?"
"Gle, brate", rekao je Bill dok je stavljao ruku na rame
ovjeka, "jedino to znam i mogu ti rei kad me je taj aneo
sreo, rekao mi je ako budem iskren i dovedem ljude da mi vjeruju,
da e onda On iscijeliti bolesnog. Ima li toliko jednostavne vjere
da Isus Krist, Sin Boji, izbacuje avole?"
ovjek je hrabro odgovorio: "Vjerujem."
Kad je to ula opsjednuta ena, vrisnula je: "Williame
Branhame, ti nema nita sa mnom. Ja sam je doveo ovdje." Tada
je ena poela puzati na leima prema Billu.
"to je to?" iznenaeno je pitao mu. "Ta ena niti ne zna
kako se zove! Ona nije izgovorila ni rije zadnje dvije godine."
"To nije bila ona," rekao je Bill. "To je bio demon koji ju je
opsjeo. On zna da e morati napustiti enu ako sad bude
vjerovao Gospodu Isusu Kristu. Udruimo se u molitvi."
ena je ponovno vrisnula: "Nema nita sa mnom!" dok je
Bill pognuo glavu i molio se: "Nebeski Oe, u Imenu Tvog Sina
Isusa Krista, neka je avao napusti."
ena je utihnula. Za trenutak je pala na pod kao da je bez
ivota. Mu je pitao: "to da sad radim?"
"im zavri sluba, vrati je u instituciju. Ako bude vjerovao,
to e se dogoditi. Javi mi kako se zavrilo."
SLJEDEEG JE JUTRA sunce udarilo Billu u oi. Okrenuo je

glavu na jastuku kako bi pogledao kroz prozor hotela te se
preplaio kad je vidio enu kako sjedi pokraj njegovog kreveta.
Njena je sijeda kosa bila svezana u punu, a nosila je svijetlo
smei komplet i bijeli pojas. Nije gledala njega, ve je gledala
prema zidu tako da ju je mogao vidjeti iz profila. Izgledala je
tuno.
17
Nemiran, Bill je pomislio: "Kako mi je uspjela ui u sobu?

Vrata su zakljuana, a klju je ovdje na nonom ormariu."
Oslanjajui se na lakat, zbunjeno je rekao: "Gospoo?" Tada
je Bill vidio kako upravo iza ene pokraj zida sjedi ovjek. Bio je
visok i sijed, obuen u svijetlo smee odijelo i svijetlo crvenu
kravatu. I on je izgledao tuno. ena se okrenula pogledati
ovjeka i njih su se dvoje jedno drugome nasmijeili.
"to je ovo?" pomislio je Bill. Sjeo je u krevetu. Kad je to
uinio, odjednom vie uope nije leao na krevetu, ve je stajao
na bini u crkvi koju nije prepoznao. Ugrizao se jako za prst kako
bi provjerio spava li. Bol ga je uvjerila da je potpuno budan. Tada
je znao da je to vizija.
Crkva je nestala i Bill se ponovno naao u krevetu. Promatrao
je sijedog ovjeka i enu. Oni su mu se nasmijeili, klimnuli
glavama i inilo se kao da se smjekaju jer su sretni. Odjednom su
samo nestali.
Zatvorenih oiju Bill je uzdahnuo: "Boe, ne razumijem ovo,
zato mi, molim Te, pokai to to znai." Pretpostavio je da e se
njih dvoje pojaviti u redu za molitvu te veeri. To se ve
dogaalo: vidio bi viziju osobe prije slube i kasnije je te veeri,
kada bi prepoznao tu osobu u redu za molitvu, znao da e Bog
uiniti neto posebno u ivotu te osobe. Obino bi takva vizija
Billu pokazala tono ono to e se dogoditi za vrijeme molitve.
Ova je vizija pak zavrila tajanstveno.
Dok je uzimao svoju Bibliju s nonog ormaria, Bill je pitao:
"Gospode, to eli da proitam u Tvojoj Rijei ovog jutra?" Tada
je nasumce otvorio Bibliju. Otvorila se 2. Kraljevima 20.
poglavlje. Bill je itao kako je Gospod poslao proroka Izaiju
kralju Ezekiji kako bi mu rekao da je dolo njegovo vrijeme, te da
e mu ta bolest uzeti ivot. Kralj Ezekija se okrenuo prema zidu i
arko molio jo vremena. Gospod je uo Ezekijinu molitvu i
rekao Izaiji: "Idi reci Mome sluzi Ezekiji da u mu darovati jo
petnaest godina."
U tom je trenutku zazvonio telefon. Bill je podigao slualicu
oekujui propovjednika Browna. Umjesto njega bio je g. Kinney
18
iz Memphisa. Bill je ovaj sluaj potpuno smetnuo s uma, ali se

odmah sjetio. "Dobro, brate Kinney, kakve novosti imate za
mene?"
Osjeala se teina u glasu g. Kinneyja: "Brate Branhame,
cijelu no smo sjedili pokraj njega. On e nas napustiti svaki
trenutak."
"Recite mi, g. Kinney, nosi li g. D- nekad svijetlo smee
odijelo i svijetlo crvenu kravatu?"
"Pa da, u tome je cijelo vrijeme. Zato?"
"A ga. D- nosi li nekad svijetlo smei komplet s bijelim
pojasom?"
"Upravo je sada u toj suknji. Kako znate? Brate Branhame,
poznajete li ih?"
"Da. Pozovi gu. D- na telefon."
G. Kinney je oklijevao: "Ve sam joj rekao to ste rekli."
"elim razgovarati s njom," insistirao je Bill. Uskoro se s
druge strane uo drhtav, uzrujani enski glas. Bill je rekao:
"Sestro D-, ovako govori Gospod: 'Tvoj suprug e ivjeti.'
Vjerujete li to?"
Ga. D- nije odgovorila. Bill je uo nekakvo komeanje u
pozadini, a onda se g. Kinney ponovno javio na telefon. "to ste
rekli, brate Branhame? ena se onesvijestila."
"Rekao sam da e njezin suprug ivjeti. Opisivao sam ga jer
sam ga vidio u viziji prije nekoliko trenutaka. Letim za Memphis
sljedeim letom. Doekajte me na aerodromu."
Kad je Bill stigao u bolnicu u Memphisu, na hodniku ga je
srela sestra gospodina D-. Bila je ljuta, nezadovoljna i drska:
"Odlina ideja! Propovjednik svetih valjaa dolazi se moliti za
mog brata. Mislim da je to sramota."
Bill je proao pokraj nje, razmiljajui: "Sotona ne moe
poslati dovoljno avola iz pakla da to sada zaustavi. Gotovo je jer
je to: 'Ovako govori Gospod.'" Sreo je medicinsku sestru koja je
izlazila iz sobe. "Ima li unutra lijenika i medicinskih sestara?"
"Da," rekla je, "dva lijenika."
19
"Molim vas zamolite ih da iziu."

Lijenici su ljutito otili. Bill je odmah prepoznao da je
ovjek koji je umirao na respiratoru onaj kojeg je vidio u viziji
tog jutra. G. D- je leao na leima te je tuno gledao prema gore
bez da je treptao. Bill se primaknuo pokraj respiratora i uzeo ga
za ruku. Njegova se ruka trzala u ritmu vibracije upale plua.
"Brate D-, ujete li me?"
Ga. D- je rekla: "Moj mu ve dva dana nije pri svijesti,
brate Branhame."
Bill je pogledao staricu. I ona je izgledala tono onako
kakvom ju je vidio u viziji. "Ne sumnjate u nita od onoga to
sam vam rekao, zar ne?"
"Ne, ne sumnjam."
Obraajui pozornost ponovno na ovjeka na samrti, Bill se
pomolio: "Dragi Boe, znam da su ovo ljudi koje sam jutros vidio
u viziji. Sada, u Ime Isusa Krista, molim Te, iscijeli ovog
ovjeka." Iako je imao zatvorene oi, znao je da se trzanje u
njegovoj ruci smanjuje jer je prestala vibrirati. Tada je Bill osjetio
kako ga ovjek hvata za ruku. Bill je otvorio oi i zapazio kako g.
D- jezikom oblizuje usne.
Ga. D- je bila na podu pokraj kreveta jo uvijek sa
zatvorenim oima u molitvi.
Bill je rekao: "G. D-, poznajete li me?"
ovjek je lagano klimnuo glavom i rekao: "Da, vi ste brat
Branham."
Sada se njegova ena trgnula u udu. Onda se, kad je shvatila
to se dogaa, bacila na respirator vritei: "Tata! Tata!" grlei ga
i obasipajui poljupcima.
Bez dodatnih rijei, Bill se izvukao iz sobe te se sljedeim
letom vratio u Little Rock.
Nakon dva dana g. D- je za doruak jeo unku i jaja te je
puten iz bolnice. Dan poslije vratio se na posao rukovoditelja
potanskog ureda.
Poglavlje 33
Osmodnevni red za molitvu
1946.
OSTATAK ljeta i poetak jeseni 1946. godine, William Branham

je bez odmora propovijedao po cijelom Arkansasu. Budui da je
svaki sastanak predstavljao reklamu za sljedei, dolazilo je sve
vie ljudi i redovi su za molitvu postajali sve dui. Bill se natjerao
svake veeri moliti za bolesne do jedan, dva, a esto i tri sata
ujutro. Osjeao je potrebu nadoknaditi proputeno vrijeme i na
neki nain ispraviti pogreke koje je uinio prije deset godina
kada ga je Bog pozvao da zapone s evangelizacijom, a on je
odbio. Iako je bio u dobroj kondiciji koju je stekao tako to je
godinama hodao obilazei dalekovode, ipak je veliki napor i
nedostatak sna ostavljao traga na njegovom tijelu. Jednostavno se
previe troio.
Bilo bi drugaije da je tijekom dana mogao odspavati koliko
mu je bilo potrebno da obnovi energiju, ali to se rijetko dogaalo.
inilo se kao da uvijek postoji neka posebna potreba koju Bill
nije mogao odbiti kao za vrijeme dok je Bill propovijedao kod
pastora Johnsona u Corningu, u Arkansasu. Nakon zavretka
slube u tri sata ujutro, Bill se potpuno iscrpljen sruio na krevet u
susjednom pastorovom domu. Nakon nekoliko sati, probudio ga
je telefon. uo je g. Johnsona kako govori: "Ne moemo ga
probuditi, gospodine. Tek je zaspao."
21
Oito je osoba s druge strane telefonske ice bila uporna.

Konano je Bill banuo u dnevni boravak i promrmljao: "Daj da
popriam s njim."
"Halo, brate Branhame, ja sam Paul Morgan," rekao je ovjek
umorna ali odlunog glasa. "Ja sam dravni slubenik ovdje u
Walnut Ridgeu, to je udaljeno oko 120 km od mjesta u kojem si
sada. Moja dvanaestogodinja ki umire od upale plua. Hoe li,
molim te, doi moliti se za nju."
Telefon je bio pokraj prozora tako da je Bill mogao vidjeti
vani. Dan je izgledao tmurno. Uporna je kiica padala na vie od
stotinu ljudi okupljenih u male skupine na livadi. Bill je znao da
ekaju njega. "G. Morgan, rado bih doao kad bih mogao, ali
gledajte, upravo sada ovdje vani stoje majke koje ekaju da se
molim za njihove bebe. Stajale su ovdje na kii cijelu no. Kako
da ih ostavim i doem moliti se za vau ker?"
"Ja to cijenim," rekao je g. Morgan, "ali tim majkama bebe ne
umiru. Najbolji specijalist kojeg sam uspio pronai kae da moja
beba moe ivjeti jo oko tri sata. Brate Branhame, ona mi je
jedinica. Molim te, doi se pomoliti za nju."
Prisjetivi se smrti svoje Sharon Rose, Bill je rekao: "Doi u
im uspijem."
Kad je poklopio slualicu, pastor Johnson je protestirao:
"Brate Branhame, ne moe ii tamo. Jedva si iv."
"Pokuat u spavati na stranjem sjedalu dok budemo
putovali."
Propovjednik Johnson je vozio mokrom cestom oko 120
km/h dok je Bill leao u isprekidanom snu na stranjem sjedalu.
Nije mu bilo udobno. Boljele su ga oi i glava. Bill je sjeo i
naslonio glavu na prozor. Uskoro se najeio i osjetio sve jai
pritisak. Tada je vidio anela Gospodnjeg kako sjedi pokraj njega
na stranjem sjedalu. Bill se odmah potpuno razbudio, zadrao je
dah, irom otvorio oi, a miii su mu se ukoili od straha.
Taman iznad anela kruilo je natprirodno svjetlo, ili
preciznije, dio svjetla, poto je kruilo kroz krov automobila,
napola unutra, napola vani. Kao i obino, aneo je imao
22
prekriene ruke i odluno je gledao Billa. Ali kad je progovorio,

anelov je glas zvuao toplo i uvjerljivo: "Reci Paulu Morganu:
'Ovako govori Gospod...'" Aneo je, im je zavrio s uputama,
nestao.
Bill je u bolnici vidio neto to nikad prije nije susreo.
Umjesto respiratora, uz krevet je stajala medicinska sestra i
povremeno stavljala gumenu masku na nos djevojice ime joj je
ubrizgavala kisik u plua. Svaki put kad bi ubrizgala kisik,
djevojica bi nekoliko puta teko povrno udahnula. Medicinska
sestra je rekla: "Moram pustiti kisik. Ovo je jedini nain da je
odrimo na ivotu. Ona ne die."
G. Morgan je zagrlio Billa i jecao: "Brate Branhame,
pokuavao sam ivjeti ispravno. Ne znam zato mi Bog uzima
moju malu djevojicu."
"Nemoj se uznemirivati, brate Morgan," uvjereno je rekao
Bill. "Ne boj se. Imam za tebe rije od Gospoda. Najprije u se
pomoliti za tvoju ker." Dok je polagao ruke na djevojicu, Bill je
zatraio njezino iscjeljenje u Ime Isusa Krista. Medicinska sestra
je ponovno krenula staviti gumenu masku na nos pacijentice. Bill
je pruio ruku i zaustavio je. Nastao je napeti trenutak
iekivanja. Tada je djevojica sama lagano udahnula.
Medicinska sestra je pogledala Billa s upitnikom nad glavom. Bill
joj je dao znak neka prieka. Djevojica je ponovno udahnula.
Nakon minute bilo je jasno da joj vie ne treba respirator.
Bill se okrenuo prema roditeljima. "Mnogi su specijalisti
proglasili da vam ker umire, ali ovako govori Gospod: 'G.
Morgan, vaa e se djevojica oporaviti.' Evo vam rijei od
Gospoda (zapamtite ih za sva vremena): 'Vode teku iste, dalje.'"
Iako se Bill nije uspio niti malo odmoriti prije poetka
veernje slube, ipak je smatrao da su ovakvi cjelodnevni izleti
vrijedni jer je nakon tri dana ker Paula Morgana bila toliko
zdrava da se vratila u kolu.
23
DOLO JE vrijeme, u kasnu jesen 1946. godine, kad je Bill

shvatio da jednostavno nee izdrati toliki konstantni napor.
Odluio je uzeti predah nakon dogovorenih osam veeri u
Jonesboru u Arkansasu.
Pokrovitelj skupu u Jonesboru bio je propovjednik Reed
organizirajui ga u suradnji s lokalnim crkvama. Zajedno su
iznajmili najvei auditorij u gradu. Ipak, gotovo da nije bilo dosta
prostora da bi sjeli svi ljudi koji su doli. Slile su se tisue i tisue
odsvuda s juga i srednjeg zapada. 70 km uokolo Jonesbora nije se
mogla pronai slobodna soba u hotelima i motelima. Oni koji nisu
pronali drugaiji smjetaj, spavali su u atorima ili u kamionima
i automobilima. Lokalne su novine objavile podatak da je
prisustvovalo dvadeset i osam tisua ljudi. Kad su zapoeli
sastanci, mnoge su tisue ostale izvan auditorija u nadi da e
dobiti priliku ui.
Bill je zapoeo prvu slubu u Jonesboru svojim uobiajenim
pozdravom. "Ako netko od vas bude u potrebi, pozovite me i ako
budem u mogunosti, doi u k vama bilo po kii ili po suncu. Ili,
kad budete u blizini Jeffersonvillea u Indiani, doite me posjetiti.
Ja ivim blizu crkve na krianju 8. i Penn ulice. Volim vas i uinit
u sve to mogu da vam pomognem." Uslijedila je hrabra Billova
izjava: "Budui da mi je ovo zadnji tjedan u Arkansasu za neko
vrijeme, namjeravam stajati upravo ovdje iza propovjedaonice
dok i posljednja bolesna osoba ne proe kroz red za molitvu."
U tom je trenutku Bill primijetio enu koja je sjedila naprijed
i energino mu mahala. "Mogu li vam pomoi, sestro?" pitao je.
"Zar me ne prepoznaje?" rekla je s velikim smijekom na
licu.
"Ne, ne mogu se sjetiti."
"Posljednji smo se put sreli u Little Rocku. Rekli su mi da su
mi noge bile krvave i da nisam bila pri zdravoj pameti."
Sad ju je Bill prepoznao. To je bila ena za koju se molio u
podrumu gradskog auditorija u Little Rocku. Prije nekoliko
mjeseci bila je toliko mentalno bolesna da je razbila staklo na
stranjem sjedalu automobila i leima puzala po podu podruma.
24
Sada je mirno sjedila sa svojim suprugom, a pokraj njih je sjedilo

njihovo etvero djece. Njezin je mu posvjedoio: "Nakon to si
se pomolio za nju te veeri, mirno je sjedila u automobilu cijelim
putem natrag u instituciju. Nakon tri dana proglasili su je potpuno
zdravom i dopustili joj vratiti se doma."
To to je sluba zapoela tako dramatinim svjedoanstvom
uzdiglo je vjeru sluatelja do nebeskih oekivanja. Promatrali su
kako znak u Billovoj ruci natprirodno otkriva bolesti i divili se
kad su vidjeli kako je Billova tiha molitva mijenjala situaciju.
Uskoro se nita vie nije inilo nemoguim. Ljudi su se, poput
nepresune rijeke, slili u red za molitvu s Billove desne strane. Iz
sata u sat i dalje su pristizali. im je moljeno za jednu osobu i ona
sjela, netko drugi bi ustao i doao na kraj reda. Ljudi su imali
neizbjean osjeaj da Isus Krist stoji pokraj ovog malog ovjeka
na bini te su svi htjeli ui u Kristovu prisutnost.
Nije bio dogovoren kraj slube tako da ona jednostavno nije
prestajala. Bill se molio cijelu no za bolesne uz povremene
prekide kako bi popio naranin sok. Povremeno bi u ranim
jutarnjim satima legao uz propovjedaonicu i odspavao nekoliko
sati. Kad bi se probudio, orgulja bi jo uvijek tiho svirao: "Samo
vjeruj, samo vjeruj, sve ti je mogue, samo vjeruj," a molitveni je
red jo uvijek bio na mjestu i sljedei je bolesnik ekao svoj red
za molitvu.
Bill je jeo iza propovjedaonice kako bi kroz dan mogao
nastaviti s molitvama za bolesne. Oni koji su imali dovoljno sree
da su uspjeli ui u auditorij prvog dana, odbijali su izai. Mnogi
su uvali sjedala dan za danom, aljui nekoga po sendvi kad bi
ogladnjeli. Takoer su telefonski zvali prijatelje i roake te im
govorili o fantastinom Bojem djelovanju kojem su svjedoili i
nagovarali ih da dou i sami se uvjere u uda. To je tijekom
tjedna dovelo jo ljudi u Jonesboro. Oni izvan auditorija strpljivo
su ekali u dugom i zbrkanom redu ispred ulaznih vrata u nadi da
e ui. Pomalo vrlo sporo red se pomicao kad bi nekoliko
ljudi izalo da bi drugi mogli ui. Ljudi koji su izlazili opisivali su
25
divna uda koja su se dogaala unutra. Samo je nekoliko ljudi

vani u redu otilo, ak i kad je usred tjedna poela padati kia.
No i dan Bill se molio za red bolesnih i onih u nevolji kojem
nije bilo kraja. uda su bila nepresuna. Jednog jutra, oko etiri
sata, pred Billa je iz reda dola 35-godinja ena, a lijevom je
rukom preko nosa drala maramicu. Bill je pretpostavio da plae.
Uzeo je njezinu desnu ruku svojom lijevom rukom, a vibracije su
otkrile njezinu bolest. Rekao je: "Ima rak, zar ne, gospoo?"
ena je maknula lijevu ruku s lica. Nije imala nos jer ga je
rak cijelog izjeo.
"Vjeruje li?" pitao je Bill.
Glas joj je drhtao u oajanju. "Brate Branhame, moram
vjerovati! To mi je jedina nada."
"Onda sestro, mogu ti pomoi. Poto je aneo koji me je sreo
rekao ako budem iskren i budem mogao dobiti da mi ljudi
vjeruju, da onda nita nee ostati pred mojom molitvom, ak ni
rak." Dok se Bill molio u Ime Isusa Krista, suosjeao je s
oajnom sudbinom ove mlade ene. Uskoro je jako trzanje u
njegovoj ruci prestalo te je znao da je iscijeljena. 49
Osme i zadnje veeri skupa u Jonesboru, Bill je napustio
konstantni molitveni red kako bi otiao na eljezniku postaju
nai se sa svojom enom. Nisu se vidjeli mjesecima. Ona je stigla
prisustvovati na sastanku zadnju veer te mu praviti drutvo na
povratku u Jeffersonville kamo je iao po neophodan odmor.
49
Nakon nekoliko mjeseci Bill je propovijedao u Texarkani, u

Teksasu, kad je ova ena izala rei: "Brate Branhame, prepoznaje li
me?"
"Ne sestro, ne mogu se sjetiti," rekao je Bill.
"Sjea li se da si se u Jonesboru molio za enu kojoj je rak izjeo
nos?"
Bill se sjetio. "Ti nisi ta ena, zar ne?"
"Da, jesam," odgovorila je. "Ne samo da je rak otiao, ve kao to
se moe vidjeti, nos je ponovno narastao."
26
Dok su se vozili prema auditoriju, morali su se zaustaviti

nekoliko blokova zgrada prije odredita. Ulice i parkiralita bila
su pretrpana automobilima, kamionima, biciklima i atorima. Bill
i Meda su poeli hodati. Konano je Meda ugledala veliku guvu
ispred zgrade. Mnogi su drali novine iznad glava i tako se titili
od rose. Iako joj je Bill opisao preko telefona, nije si to mogla
predoiti. "Billy, zar su svi ovi ljudi doli sluati tebe?"
"Ne," odgovorio je, "doli su vidjeti Isusa."
Meda ga je uzela za ruku i poela pjevati: "Dolaze s istoka i
zapada, dolaze izdaleka, na gozbu s Kraljem poput Njegovih
gostiju, kako su blagoslovljeni ti putnici!" Bill se pridruio:
"Gledati lice Njegovo koje sjaji boanskim svjetlom, divni dionici
Njegove milosti, poput dragulja u kruni Mu." Bill nikad nije bio
dobar pjeva imao je promukao glas i teko je odravao ritam
ali volio je pjevati. On i Meda su zajedno otpjevali refren: "Otkad
Isus oslobodi me, dua mi je vesela..."
Susrela ih je skupina portira te im pomogla provui se kroz
nagurano mnotvo i ui u zgradu. Odmah iza vrata, Bill je zapazio
kako ovjek mae plavom kapom da bi privukao njegovu
pozornost. Bill se pribliio i upitao: "Mene zovete, gospodine?"
ovjek je neurozno stisnuo kapu. "Niste li vi brat Branham?"
pitao je.
"Da, jesam. Ali, ne smijem se moliti za nikoga ovdje jer bi to
izazvalo zbrku. Ako doete kroz red za molitvu, onda u..."
"O, ne traim molitvu za sebe," objasnio je ovjek. "Ja vozim
vozilo hitne pomoi. Danas sam dovezao stariju pacijenticu iz
Missourija. Jako je bolesna. Upravo umire u mom vozilu hitne
pomoi. Moda je ve mrtva. Nigdje ne mogu pronai lijenika i
ne znam to initi. Moete li otii k njoj?"
"Gospodine, nee je proglasiti mrtvom na moju rije. Morate
pozvati mrtvozornika."
Voza ga je nastavio nagovarati: "Kad biste barem otili.
Njezin je suprug poludio pa biste ga moda uspjeli utiati."
27
Bill je znao gdje su parkirana vozila hitne pomoi. Prometna

je policija odredila odreeno podruje samo za hitnu slubu.
"Mislim da ja ne mogu ii k toj eni. Izmeu nas i vozila hitne
pomoi je najmanje dvije tisue ljudi."
"Pomoi emo vam," ponudio je jedan od etiri portira.
Tako je Bill pristao. Dosta teko, uz mnogo naguravanja,
konano su doli do vozila hitne pomoi parkiranih uz rub. Vani
su stajala etiri portira dok su Bill i voza otvarali vrata i penjali
se u vozilo hitne pomoi. Tamo je kleao stari ovjek nad
malaksalim tijelom naborane ene. Tom je ovjeku koulja bila
zakrpana, a odijelo izblijedjelo. Kroz rupe na cipelama vidjele su
mu se arape. Brada mu je izgledala kao da se tjedan dana nije
brijao. Pogrbljen, micao je glavu naprijed nazad i jecao: "O,
majko, majko, zato me naputa?"
Nain na koji je ovjek zakopao slamnati eir podsjetio je
Billa na njegovog oca. "U emu je problem, gospodine?"
Starac je pogledao. "Jeste li vi lijenik?"
"Ne, ja sam brat Branham."
"O, brate Branhame jadna mama." Ponovno je pogledao
nepominu enu na lealjci. "Izgubio sam je, sigurno. Davno je
prestala disati. Toliko vas je htjela vidjeti prije nego je umrla. Bila
mi je jako dobra supruga. Odgajala mi je djecu, obraivala zemlju
i uvijek mi bila od pomoi. Prije nekoliko godina je dobila rak
enskih organa. Odveli smo je u St. Louis kako bi je lijenici
operirali, ali nije joj pomoglo. Bilo joj je sve gore i gore."
Pogledao je Billa, a glas mu je odao gorko razoaranje. "Ovog
smo jutra sluali radio i uli ovjeka koji je svjedoio da je deset
godina bio slijep i da je, nakon to ste se molili za njega, potpuno
ozdravio. Mislio sam da bi se moda takvo udo moglo dogoditi
nama. Nismo imali nita novca jer sam potroio svu uteevinu na
operaciju. Ali, prodao sam neke jorgane koje je napravila i
zimnicu koju je spremila, te sam unajmio vozilo hitne pomoi da
je doveze u Jonesboro." Tuno je pogledao svoju enu. "Sad je
mrtva, a ja ne znam to u bez nje. Bit u toliko usamljen."
28
Kako bi ga malo utjeio, Bill je rekao: "Dobro, striko, jedino

to vam mogu ponuditi je molitva."
Bill nije znao je li ena mrtva. Izgledala je kao da jest. Voza
hitne pomoi joj je izvadio protezu te su joj usne potpuno propale.
Imala je mutnu tekuinu u oima. Na Billov dodir, elo joj je bilo
hladno i ljepljivo. Uzeo je njezinu desnu ruku svojom lijevom
rukom i traio puls. Nije ga mogao napipati. Kao jo jedan dokaz
da je bila mrtva, Billova lijeva ruka nije mogla osjetiti vibracije
raka.
Pognuvi glavu, Bill je smireno rekao: "Dragi Gospode Isuse,
molim Te da se smiluje ovom bratu. Pomozi mu i blagoslovi ga.
I ovoj eni koja je dola cijelim putem vjerujui da..."
Bill je osjetio da mu ena stie ruku. Otvarajui oi, pozorno
ju je promatrao. I dalje je izgledala poput trupla. Zasigurno mu se
priinilo ili je to samo gr miia mrtve ene. Bill je zatvorio oi i
nastavio s molitvom, ali nakon nekoliko trenutaka osjetio je da
mu ponovno stie ruku. Ovaj je put znao da je rije o ivotu.
Otvorio je oi i analizirao njezino lice. Koa se na njezinom elu
naborala. Otvorila je oi i pogledala ga.
Bill nije rekao ni rije. Starac je i dalje drao zatvorene oi
dok je trljao ruke s glavom usmjerenom prema stropu. ena je
lagano podigla glavu i rekla Billu: "Kako se zove?"
"Ja sam brat Branham."
Starac je trgnuo glavom i zaprepateno vrisnuo: "Mama!"
Tada ju je zagrlio i plakao od sree: "Mama! Mama!"
Nakon to se eninim obrazima vratila boja, Bill je zapazio
da njegova lijeva ruka ne moe osjetiti vibracije raka u njezinom
tijelu. To je znailo da je bolest otila. 50
Starac je toliko vikao da je privukao pozornost nekolicine
pokraj vozila hitne pomoi koji su se nagurali na prozore. Voza
50
Bill je ponovno sreo ovu enu nakon osam godina. 1954. godine
je bila jaka, zdrava i dobro.
29
je rekao Billu: "Mislim da su shvatili tko si. Teko e se vratiti u

zgradu."
Bill je znao da je voza u pravu. Prilino je lako doao do
tamo budui da ga ljudi prije nisu vidjeli. Ali veina je njih
danima ekali kako bi uli unutra za molitvu. im bi saznali da je
meu njima, vijest bi se proirila poput vjetrom raznoenog
poara i bilo bi mu vrlo teko vratiti se u auditorij.
Sinula mu je ideja. Rekao je vozau: "Ako se leima okrene
prozoru i lagano skine kaput, sakrit e unutranjost vozila hitne
pomoi toliko da se mogu izvui kroz ova vrata. Ako odem
odavde bez da me primijete, bit e u redu. Vani me nitko ne
poznaje. Provui u se pokraj mnotva do kraja parkiralita.
Morat e poruiti portirima da me tamo sretnu. Ne vjerujem da
mogu proi kroz mnotvo u auditorij bez njihove pomoi."
"Rei u im," rekao je voza. Okrenu je lea prozoru na
kojem je bilo nekoliko lica. Tada je rairio kaput i pomalo vadio
ruku iz kaputa, uspjeno prekrivi mali prozor. "Hajde," rekao je.
Bill se tiho izvukao i urno otiao uz red vozila hitne pomoi
dok nije stigao na kraj parkiralita. Munje su osvjetljivale kiicu
koja je padala na glave nekoliko tisua ljudi, ena i djece koji su
se nagurali oko stranjih vrata auditorija. Bill se osjeao potpuno
nepoznat budui da ga nitko prije nije vidio. Tako, da ne bi ekao
pomo portira, Bill je pokuao sam proi kroz mnotvo.
Hrapavi je glas otro rekao: "Ne guraj se!"
"Oprostite," rekao je Bill te se pokuao progurati dalje.
Velik se ovjek opasnog izgleda okrenuo prema njemu i
viknuo: "Rekao sam da se prestane gurati!"
"Da, gospodine," prestraeno je rekao Bill. "Izvinite."
Odlazei iz guve, Bill se pitao to uiniti. Portira nije bilo na
vidiku. uo je enski glas kako doziva: "Tata! Tata!" Bill je
pogledao tko plae i zapazio mladu tamnoputu djevojku, staru
oko sedamnaest godina, kako se gura kroz mnotvo bijelaca.
Oito je bila slijepa. Oi su joj bile bijele od mrena. Ali ipak,
30
zbog zakona Jimmyja Crowa koji je nalagao segregaciju bijelaca i

crnaca, nitko joj nije htio pomoi.
Djevojka je ila kroz mnotvo prema Billu. Bill se pomakao
na rub guve dok nije bio direktno na njezinom putu. Uskoro je
nabasala na njega.
"Oprostite," rekla je, "slijepa sam i izgubila sam tatu. Moete
li mi pomoi pronai autobus iz Memphisa?"
Bill je pogledao na dugaak red parkiranih autobusa na
jednom kraju parkinga. "Da, mogu ti pomoi," rekao je. "to radi
ovdje?"
"Tata i ja smo doli vidjeti iscjelitelja," odgovorila je.
"Kako ste uli za njega?"
"Jutros sam sluala radio i jedan je ovjek govorio o tome
kako etiri godine nije mogao rei ni rije, a sad moe govoriti.
Drugi je ovjek rekao da je on dvanaest godina bio u invalidskoj
mirovini zbog sljepoe, a sad toliko dobro vidi da moe itati
Bibliju. To mi je ponovno dalo nadu za moj vid. Kad sam bila
mala djevojica dobila sam mrene na oima. Lijenik mi je rekao
da e ih skinuti kad odrastem, ali sad kad sam odrasla kae da su
zarasle oko optikih ivaca i da ih ne smije dirati. Tako, ne
preostaje mi nita ako ne doem do iscjelitelja. Ali, veeras je
zadnja veer da je ovdje, a tata i ja nismo uspjeli doi niti blizu
zgrade. I jo sam izgubila tatu, tako da se ne mogu vratiti niti do
autobusa. Ljubazni gospodine, molim vas, hoete li mi pomoi?"
"Da, gospodina, hou. Ali prije toga elim te pitati o tom
iscjelitelju o kojem govori. Vjeruje li da bi Bog poslao anela i
danas iscjeljivao ljude?"
"Da, gospodine, vjerujem."
"Hoe rei da vjeruje, unato tome to imamo toliko dobrih
lijenika i bolnica?" Bill se osjetio posramljenim zbog toga to na
ovaj nain koristi njezinu sljepou, ali je elio kuati njezinu
vjeru.
31
Brzo je odgovorila. "Niti jedan od tih lijenika ne moe mi

pomoi. Gospodine, ako me uzmete za ruku i odvedete do
iscjelitelja, tada u sama pronai tatu."
Bill se vie nije mogao pretvarati. "Sestro, moda sam ja taj
kojeg treba vidjeti."
Zgrabila je znaku na njegovom kaputu i drala ju. "Jeste li vi
iscjelitelj?" insistirala je.
"Ne, gospodina. Ja sam brat Branham, propovjednik. Isus
Krist je iscjelitelj. Ako samo spusti ruke s mog kaputa..." uzeo ju
je za ake kako bi je odmaknuo.
Djevojka se drala svom snagom. Uhvatila ga je i nije ga
htjela pustiti. "Smiluj mi se, brate Branhame," molila je.
"Sestro, hoe li dopustiti da te drim za ruku dok se molim?"
Bill je uspio osloboditi jednu ruku djevojke za molitvu. U ruci je
osjetio vibracije od mrena dok je zapoinjao s molitvom. "Dragi
Isuse, jednog si dana Ti ulicama nosio taj stari hrapavi kri. Krv
je tekla niz Tvoja ramena, a Tvoje se malo, krhko tijelo muilo s
teretom. Do Tebe je doao tamnoputi ovjek po imenu imun
Cirenac, uzeo kri i pomogao Ti ga ponijeti. 51 A sada se jedna od
imunovih potomaka ovdje mui u tami. Siguran sam da Ti
razumije..."
Djevojka je uzdahnula. "Neto je prolo kroz mene," rekla je
dok se tresla. "Oi su mi jako hladne."
Bill je osjetio kako vibracije u ruci prestaju. Demonski je
ivot napustio mrene. "Sestro, zatvori oi nakratko. To je to.
Mrene se smanjuju. Za nekoliko e trenutaka moi vidjeti.
Nemoj priati o tome da me ne prepoznaju. Ne elim da ljudi
znaju da sam ovdje. Sad polako otvori oi. Isus ti je dao vid."
Kapci su joj podrhtavali. Pogledala je i zaprepastila se: "Jesu
li to lampe?"
"Da. Moe li ih prebrojati?"
51
Matej 27, 32; Marko 15, 21; Luka 23, 26
32
"etiri! Zar to ljudi prolaze?" Prije nego je Bill stigao

odgovoriti, povikala je iz sveg glasa. Svi su se okrenuli prema
njoj. Ponovno je vikala: "Slava Bogu! Mogu vidjeti! Mogu
vidjeti! Bila sam slijepa, a sad vidim!" 52
Ljudi su poeli prilaziti Billu i djevojci. Upravo je tada
skupina portira dola s kraja zgrade i okruila Billa. Prije nego su
ga portiri odveli, ovjek s iskrivljenom nogom, koji se naslonio
na taku, povikao je: "Znam da si ti brat Branham. Smiluj mi se.
Ovdje stojim osam dana. Doma imam petero djece, a hrom sam.
Vjerujem da si ti dobar deko. Ako zatrai od Boga, On e to
uiniti."
Bill je rekao: "Onda, u Imenu Isusa Krista, daj mi taku."
Bez oklijevanja, hromi je ovjek pruio Billu runo izraenu
taku. Odmah mu se iskrivljena noga ispravila te ga je u
potpunosti podboivala. Udarajui nogom o asfalt, ovjek je
vikao: "Iscijeljen sam! Iscijeljen sam!"
Uzbueno se mnotvo naguralo prema naprijed. etiri su se
portira, koja su titila Billa to su vie mogli, progurala natrag u
auditorij dok su ljudi koji su bili dovoljno blizu pokuavali makar
dotaknuti Billovu odjeu dok je prolazio. Nije im bilo vano to
to je Billovo odijelo na mjestima bilo zakrpano.
52
Poslije mnogo godina Bill je ponovno sreo ovu enu. Radila je

kao konobarica i rekla mu kako nikad vie nije imala nikakvih problema
s oima od dana iscjeljenja 1946. godine u Jonesboru, u Arkansasu.
Poglavlje 34
ok nakon povratka kui
1946.
U JONESBORU je, u jesen 1946. godine, William Branham

stajao na bini punih osam dana i noi te se molio za neprekidan
red bolesnih i onih u nevolji. Na bini je jeo i spavao iza
propovjedaonice dok su oni u molitvenom redu strpljivo ekali da
se probudi i nastavi s poslom. Do kraja tjedna Billovo se elo
treslo od umora. Zatiljak mu je bio ozlijeen na mjestu gdje je
upao dlake kako bi ostao budan. Ipak nije htio prestati. Htio je
ostati tamo i moliti se za sve bolesne koji su doli, ali nije mogao.
Tijekom tjedna su vijesti o iscjeljenjima i udima privlaile poput
magneta na tisue ljudi u Jonesboro. Kad je Bill konano stao
nakon osme noi skupa iscjeljenja u Jonesboru, molitveni je red
bio dui nego kad je poeo.
Bill se osjeao iscrpljeno, fiziki i psihiki. Pastor Reed ga je
odveo na spavanje, ali je bio toliko razdraljiv da nije mogao
zaspati. Satima se prevrtao ispod pokrivaa. Konano je odustao i
odluio odvesti se doma u Jeffersonville i sruiti se u vlastiti
krevet gdje e moi danima neometano spavati.
Nakon nekoliko sati vonje, Bill je teko oi drao
otvorenima. Kako bi sprijeio da zaspe za volanom, tukao je
nogom o vrata dok se oplata na vratima nije izobliila. Jednom je
zaspao. Probudio ga je zvuk sirene te je imao upravo toliko
34
vremena da skrene u svoju traku. Potresen, skrenuo je i stao kako

bi se pribrao. Meda je i dalje spavala na stranjem sjedalu. Bill je
izaao u nadi da e ga malo etnje razbuditi. Odjednom se
onesvijestio od iscrpljenosti. Kad se konano osvijestio, bio je na
panjaku za krave s ispruenim rukama te je mrmljao: "Samo
vjeruj, sestro. Samo to mora, samo vjerovati." Ljuto je zatresao
glavom dok je razmiljao: "to mi je? Kao da sam poludio."
Kad su kasno naveer stigli u Jeffersonville, stali su kod
Medinih roditelja pokupiti djecu. Rebekah je sada imala pet
mjeseci. Bill je nije vidio tri mjeseca, stoga nije bilo udno to ga
nije prepoznala. Kad ju je uzeo u naruje, poela je plakati i
pokuavala se ponovno vratiti mami. To je boljelo. "Ne poznaje
me," alio se.
Dok je ljuljala Rebekah kako bi je umirila, Meda je glavom
klimnula prema slici Billa koja se nalazila na rubu stola. "Istu
sliku tebe drim na stoliu za presvlaenje. Svakog joj je dana
pokaem i kaem: 'To je tvoj tata.'"
Bill je vidio sliku te se pogledao u ogledalo na hodniku. "Nije
ni udno to me ne prepoznaje. Izgubio sam 10 kg, izgubio sam
puno kose, ak sam se pogrbio. Uope ne izgledam isto."
Drugi ok ih je doekao kada su se dovezli pred svoju kuu
automobili parkirani s obje strane nekoliko ulica, a skoro dvjesto
ljudi ga je ekalo u njegovom dvoritu.
"O emu se radi?" pitala je Meda.
Bill je pocrvenio. "Gdje god sam iao dijelio sam nau adresu
i govorio ljudima da navrate ako budu blizu Jeffersonvillea, a
bude im potrebna molitva. Nisam oekivao da e tako brzo doi."
Do kasno naveer Bill se molio za mnotvo ljudi u dvoritu.
Konano je i zadnja osoba otila. Meda je pomogla Billu lei u
krevet. Bila su dva sata ujutro. Leao je tiho i utonuo u polu san.
Odjednom se naglo trgnuo i razbudio. Hvatali su ga grevi u
nogama.
Meda je sjedila na rubu kreveta. "Bill, zna li to si radio?"
"Mislio sam da spavam."
35
"Zagrlio si jastuk i mrmljao: 'Tko je sljedei? Ako samo

budete vjerovali jer aneo mi je rekao ako budem mogao dobiti
da ljudi vjeruju...' Bill, bojim se za tebe."
Vani se zaustavio automobil. Zvuao je staro motor je
tutnjio, a blatobrani zveckali od vibracija. Uskoro je netko
pokucao na ulazna vrata. Meda je lagano sklopila Billove kapke.
Rekla je: "Rei u im da dou sutra. Mora spavati, dragi."
Bill je mogao uti ovjeka u kuhinji kako govori: "Beba je
ve dugo bolesna. Ne prestaje plakati. Plae danju i nou.
Lijenik ne moe otkriti u emu je problem." Bill je mogao uti
bebu kako isputa neartikulirane zvukove nekakvo teko
disanje, kao da pokuava plakati ali joj nije preostalo dovoljno
snage za pla. Glas nije zvuao kao ljudski. Bill je uo da Meda
govori: "Ali, Bill je tek zaspao. Ne elim ga odmah probuditi."
Onda je Bill uo drugu enu gdje govori: "Doputovali smo iz
sjevernog Ohija. Putovali smo cijeli dan i cijelu no."
Bill je pomislio: "Kako mogu spavati dok ta jadna beba pati u
susjednoj prostoriji, a moda bi joj molitva pomogla?"
Ustao se obuen u pidamu. Na kuhinjskom je stolu leala
beba stara deset tjedana, omotana u dekicu. Njezino se malo lice
grilo dok je slabano pokuavala plakati. Bill je zatraio da svi
kleknu i zajedno su se pomolili Onome koji moe osloboditi
bolesno dijete Isusu Kristu. Beba je prestala plakati i lice joj se
opustilo. Deset minuta kasnije kad je par odlazio, beba je gugutala
i smijala se.
Prije nego se Bill stigao uvui natrag u krevet, zaustavio se
drugi automobil. Bill je uo kako netko tri prema kui. Netko je
glasno pokucao na ulazna vrata. Bill je pustio uznemirenog
mladia u kuhinju. Mladi je rekao: "Brate Branhame, moja sestra
ima upalu slijepog crijeva. Loe se osjea. Ujutro ima dogovorenu
operaciju u Louisvilleu, ali je sada u tako loem stanju i tata misli
da nee stii do bolnice. To je lo planinski put. Mi ivimo oko 55
km zapadno odavde blizu Milltowna. Znamo to je Bog uinio
za Georgiju Carter i zato me tata poslao da vidim ako biste se
doli moliti za moju sestru. Hoete li doi?"
36
Bez da je i na trenutak oklijevao, Bill je rekao: "Da. Samo da

se na brzinu presvuem pa u te pratiti svojim automobilom."
Meda je poela plakati. "Dragi, zaspat e negdje."
"Ne, sve e biti u redu, draga," uvjeravao ju je Bill.
Njegovo se samopouzdanje sleglo nakon nekoliko
kilometara. Kapci su mu postali teki poput olovnih. Povremeno
bi se tipnuo da bi zadrao svijest, povremeno je grizao prste, ak
je pljunuo na prst i trljao oi pokuavajui otjerati san. Mladi je
vozio ispred njega po uasnoj cesti, pogotovo zadnjih trinaestak
kilometara gdje se cesta pretvorila u dva kolosijeka koja su ila
uzbrdo u planinu uz plot. Sada se makar nije morao bojati da e
zaspati, poto bi se trgnuo kad god bi pokupio kamen ili upao u
rupu na cesti.
U staroj su farmerskoj kui bila upaljena sva svjetla kad su
stigla dva automobila i parkirala se. Nakon to je upoznao oca i
majku, odveli su ga do kreveta djevojke stare oko osamnaest
godina. Bila je blijeda, a kapljice su znoja odsijevale na njenoj
sljepoonici. Pokazala je Billu nateeni bok.
Otac djevojke je rekao: "Nije jela tri dana. Danas nije mogla
niti piti. Ujutro bi trebala biti operirana. Za nekoliko sati bi po nju
trebala doi hitna pomo, ali noas joj se stanje toliko pogoralo
da se bojim da nee preivjeti put."
Billu je upala slijepog crijeva bila poznata jer je nekoliko
puta gledao kako njegov prijatelj Sam Adair operira pacijente s
tim problemom. Ako crvuljak ove djevojke pukne a izgledalo je
da hoe tada vjerojatno nee preivjeti 60 km do New Albanyja.
Ve bi je tih prvih trinaestak kilometara ubilo.
Djevojka je neurozno pitala: "O, brate Branhame, mislite li da
u preivjeti?"
Pomno odabirui rijei, Bill je odgovorio: "Vjerujem da
hoe ako ima dovoljno vjere. Vjeruje li da te Isus Krist moe
iscijeliti?"
Odgovorila je nervozno i naglo: "O, da, vjerujem. Moja crkva
kae da su dani udesa proli, ali mene nije briga to kae moja
37
crkva, vjerujem da je Georgie Carter ozdravila i da u i ja

ozdraviti. Bojim se operacije."
Poto je kroz proteklih est mjeseci vidio na tisue iscjeljenja
i uda, Bill je prepoznao da je djevojkino neurozno ispovijedanje
vjere zapravo sumnja i strah. "Sestro, ne elim te povrijediti, ali ti
ne vjeruje. Obino bi bilo dosta vremena da uzmem to malo
vjere to ima i pokuam te navesti da vjeruje za svoje
iscjeljenje. Ali, ovo je hitan sluaj. Mora vjerovati odmah, u
protivnom, bit u iskren, nee iva ugledati bolnicu."
Ni djevojci ni njezinim roditeljima nije se dopala Billova
iskrenost, ali Bill nije imao izlaza. Situacija je bila urna. Odluio
je probati neto radikalno kako bi ona shvatila. Bill je sjedio na
rubu djevojkinog kreveta na strani koja je bila prema sredini sobe.
Njezini roditelji i nekoliko susjeda sjedili su s druge strane
kreveta blie zidu. Nasred stropa bila je elektrina lampa.
Izmeu poda i stropa na kabelu koji je visio iz lustera bila je
crveno-bijela narukvica. Bill nije znao zato ta narukvica visi
tamo, osim ako je nisu koristili kao igraku za bebu koja je bila u
kui. Shvatio je da e mu narukvica dobro posluiti. Bill je rekao:
"Svi vi odrasli trebate okrenuti stolice i gledati u zid." Tada je
rekao djevojci: "to misli, koliko je udaljena ta narukvica?"
"Oko 5 m. Zato?"
"Govori mi da vjeruje za sve. elim da mi to dokae.
elim da gleda ravno u narukvicu koja visi nasred sobe i elim
da je natjera da se zavrti, i onda elim da je natjera da se njie
naprijed-nazad i onda da je zaustavi. Ako to uspije, tada u
znati da ima dovoljno vjere za udo."
Djevojka se ujedno iznenadila i razoarala. "O, brate
Branhame! Zato traite to od mene. To nitko ne moe."
"O, da," rekao je Bill. "Moe svatko tko vjeruje. Isus je
rekao: 'Sve je mogue ako vjeruje.'"
Ostala je skeptina: "Ali, Isus je govorio o duhovnim
stvarima. Ovo je materijalno. Moete li vi to?"
"Da, gospodina."
38
"Mogu li vidjeti?"
"Ako eli. Samo promatraj narukvicu." Bill je usmjerio
pogled na objekt i usredotoio svoju vjeru. Do sada je vidio kako
Bog ini toliko uda da je znao kako je sve uistinu mogue vjeri.
Za trenutak je narukvica poela kruiti, onda se zanjihala
naprijed-nazad i onda je stala."
Djevojka je uzdahnula: "Brate Branhame, to je spiritizam!"
"Pretpostavljao sam da e rei neto slino. Ne, ovo nije
spiritizam, ovo je vjera. Spiritisti to esto koriste za vradbine
lome naoale, savijaju lice i slino, ali to je ipak vjera."
Djevojka nije razumjela to joj govori: "Ja pripadam Crkvi
Kristovoj. Mi govorimo kad Biblija govori i utimo kad Biblija
uti. Neeg takvog nema u Bibliji."
"Zasigurno, to je u Bibliji," rekao je. "Sjeti se da je jednog
jutra Isus proao pokraj smokvinog stabla u potrazi za plodovima.
Kad ih nije pronaao, prokleo ga je. Stablo je poelo venuti. Kad
se naveer vraao, stablo je uvenulo. Petar je zapazio kako se to
brzo dogodilo, a Isus mu je odgovorio da ne samo da mogu uiniti
isto to je On uinio smokvi, ve reknu li ovoj gori da se
pomakne i ne budu sumnjali u svom srcu to e se i dogoditi. 53
Nije li to rekao? Da, rekao je. Znam da tvoj pastor pokuava
opravdati svoju nevjeru tvrdei da je Isus govorio o planini
grijeha, ali to je bila Maslinska gora. A rekao je da je samo
potrebna vjera poput goruiinog zrna. Ako samo toliko malo
vjere moe pomaknuti goru, koliko je manja vjera dovoljna tebi
za pomaknuti narukvicu?"
Djevojka je tiho sjedila i razmiljala. Duboko je disala zbog
boli koju je trpjela. Bill je odluio probati neto drugo: "Gledaj,
sestro, prije pet mjeseci doao mi je aneo i rekao da sam davno
prije roenja bio odreen od Boga odnijeti dar boanskog
iscjeljenja narodima. Stajao sam licem u lice s natprirodnim
53
Matej 21, 18 22; Marko 11, 12 13
39
biem, a on mi je rekao ako budem mogao dobiti da mi ljudi

vjeruju i ako budem iskren kad se budem molio, da nita nee
ostati pred mojom molitvom. Stoga, ako bude vjerovala cijelim
srcem, to e pokrenuti Boga. Tvoja e te vjera spasiti. Ne ono to
bude razumjela, ve ono to bude uistinu vjerovala."
Tada je djevojka odgovorila: "Brate Branhame, znam da
postoji neto vie od onoga to sam dosegla. Boe, smiluj mi se.
Cijelim u srcem pokuati vjerovati Njemu."
Dok ju je uzimao za ruku, Bill je promatrao kako mu lijeva
ruka crveni od pulsiranja nevidljivih vibracija. I prije je dodirivao
ljude s upalom slijepog crijeva te je bio upoznat s uzorkom bijelih
kvrica koji se pojavljivao na ruci. Po intenzitetu samih vibracija
mogao je rei da se radi o ozbiljnom sluaju. Dok je molio
Gospoda Isusa da intervenira, lupanje u lijevoj ruci se smanjilo, a
zatim prestalo. Lijeva se ruka vratila u normalu. Bill je rekao:
"Neka te Gospod blagoslovi, sestro. Tvoja te vjera spasila."
Unato radosti i olakanju koje je zahvatilo prostoriju, Bill je
sjeo i odmah zaspao. Probudio se nakon nekoliko sati s vedrinom
na licu.
Otac je zaelio dobro jutro i s entuzijazmom se rukovao s
Billom, zahvaljujui mu: "Zvao sam hitnu i rekao im da ne
trebaju dolaziti jer je moja ker potpuno iscijeljena."
Djevojka se ve ustala iz kreveta, sjedila je za kuhinjskim
stolom i jela sladoled. "Odlino se osjeam, brate Branhame.
Oteklina se potpuno povukla i vie ne osjeam ni malo boli. Jako
sam gladna."
Poglavlje 35
Odbio ek od
1,5 milijuna dolara
1947.
SAD KAD se William Branham vratio kui u Jeffersonville,

shvatio je da je dobio novi niz odgovornosti. Stizala su pisma od
svuda iz Sjedinjenih Drava i Kanade. U poetku su se Bill i
Meda trudili sami odgovoriti na pristiglu potu. Ali svakog bi
dana potar ostavio na ulaznim vratima novu veliku kutiju punu
pisama te je Bill uskoro shvatio da je to za njega previe posla.
Iznajmio je mali ured i zaposlio g. i gu. Cox, lanove njegove
zajednice, kao tajnike. Uz njihovu pomo, Bill je razdvajao potu
na dvije hrpe. Prva i vea hrpa pisama dolazila je od ljudi koji su
opisivali svoje probleme i potrebe i traili da se moli za njih. Bill
je smatrao ove zahtjeve dijelom svog poslanja te se za svaki
ozbiljno molio. Druga hrpa pisama dolazila je od propovjednika
koji su ga pozivali da doe odrati skup iscjeljenja u njihovim
mjestima. Bill je takve pozive stavljao na stranu i molio se o tome
gdje Bog eli da krene.
Konano je sloio raspored zbog kojeg e biti zauzet
sredinom 1947. godine. Najprije, dok sjeverne drave jo budu
pod snijegom, putovat e na jug, poeti s Louisianom i nastaviti
zapadno prema Teksasu, Arizoni i Kaliforniji. Kasnije e u
Odbio ek od 1,5 milijuna dolara
41
proljee provesti nekoliko mjeseci blie kui, prije nego krene

sjeverno u Saskatchewan i Albertu u Kanadi.
Iako se nije potpuno oporavio od iscrpljenosti, Bill je bio
nestrpljiv vratiti se poslu kojem ga je Gospod pozvao. Poeo je u
Shreveportu u Louisiani gdje je trebao odrati pet slubi za Jacka
Moorea, pastora nezavisne pentekostalne crkve poznate kao Life
Tabernacle.
Kad je propovjednik Moore poveo Billa u svoju crkvu za
prvu slubu, Moore je ostao zbunjen kad je vidio da je taj veliki
ator toliko pretrpan strancima te su se on i njegov gost teko
provukli unutra. Samo oglaavanje usmenim putem dovelo je
obitelji iz cijele Louisiane i Arkansasa. Jack Moore je odluio da
je potrebno vie prostora, tako da je za drugu veer iznajmio
auditorij u srednjoj koli. Ipak, nakon odravanja samo dvije
slube u auditoriju u srednjoj koli, odluio je vratiti sastanke u
Life Tabernacle jer su ljudi prerano dolazili u srednju kolu te su
tako ometali nastavu.
Ovakav tjedan brat Jack Moore nije vidio nikad prije pet
veeri prepunih uda. Kasnije je o tome napisao: "Ljudi su ostali
ponizni i blagi jer su znali da je Isus iz Nazareta proao pokraj nas
u Svome sluzi... Da, ovdje su se ponovili biblijski dani. On je
ovjek koji ivi ono to propovijeda. Kaem ovo, ne kako bih
uzdigao ovjeka, ve kako bih naglasio da se nae duboko
potovanje prema naem bratu [bratu Branhamu] zasniva na
injenici da izgleda kao da nam njegova sluba pribliava naeg
dragog Gospoda [Isusa] te nas bolje upoznaje s Njegovim ivim
rijeima, Njegovom osobnou i Njegovim boanstvom vie od
iega prije..." 54
Osjetivi da treba bolje upoznati ovu fenomenalnu slubu,
Jack Moore je prepustio svoju crkvu u ruke pomonom pastoru
54
Gordon Lindsay: "William Branham, ovjek poslan od Boga,"

1950. godine, str. 103. 104.
42
kako bi do kraja godine mogao putovati s Williamom

Branhamom.
Nakon Louisiane, Bill je odletio u Teksas te je u Houstonu
odrao sastanke petnaest veeri za redom prije nego je otiao u
Texarkanu i San Antonio. Za vrijeme prve veeri u San Antoniju,
dogodilo se neto to je Billa pogodilo u sr duha. Tek to je
sluba poela i voa pjesama sluateljstvu najavio Billa, mnotvo
je ekalo ponizno i s iekivanjem. Dok je Bill prelazio binu
prema propovjedaonici, ustao je ovjek koji je sjedio na bini i
poeo govoriti u nepoznatom jeziku. Nerazgovijetne su rijei
izlijetale glasno i brzo poput metaka. Kad je prestao, sluateljstvo
je i dalje bilo tiho. Drugi je ovjek u pozadini auditorija ustao i
povikao: "Ovako govori Gospod: 'ovjek koji hoda po bini
nastupa sa slubom koja je odreena od Svemogueg Boga. Kao
to je Ivan Krstitelj bio poslan da prethodi prvom dolasku Isusa
Krista, tako je ovaj ovjek poslan da prethodi Njegovom drugom
dolasku.'"
Bill se osjeao iscrpljeno i toliko slabo da su mu koljena
poela klecati. Uhvatio se za propovjedaonicu kako bi se pridrao
dok je govorio u mikrofon: "Gospodine vi u pozadini to se
upravo iznijeli prorotvo poznajete li ovog ovjeka na bini koji
je govorio u jezicima?"
ovjek u pozadini je ponovno ustao. Izgledao je kao kauboj.
"Ne, gospodine, ne poznajem."
"Znate li ita o meni?"
"Do danas nisam uo za vas."
"Kako ste doli ovdje veeras?"
"Ljudi za koje radim ili su na sastanke i pitali me hou li
poi s njima. Zato sam doao."
Okrenuvi se prema ovjeku na bini iza njega koji je govorio
u jezicima, Bill je pitao: "Poznajete li vi tog ovjeka koji je iznio
prorotvo?"
"Ne, ne poznajem."
"to vi radite ovdje veeras?"
43
"Ja sam lokalni prodava. Proitao sam u novinama o

'boanskom iscjelitelju' i doao vidjeti o emu se radi."
Budui da je prouavao 1. Korinanima od 12. do 14.
poglavlja, Bill je znao da je "tumaenje jezika" jedan od darova
Duha Svetoga. Ipak, Bill je dugo vremena sumnjao mislei da je
veina onoga to pentekostalci nazivaju "jezici" zapravo
uzbuenje, fanatizam i tjelesnost. Ovo se "tumaenje" nije
uklapalo niti u jednu od tri navedene kategorije. Zvualo je
iskreno jer je ovaj stranac ponovio ono to je Bill uo onog dana
1933. godine dok je krstio u rijeci Ohio kad mu se iznad glave
pojavila zvijezda. To se dogodilo prije etrnaest godina! Bill je
drhtao pitajui se hoe li u njegovoj slubi biti neto vie osim
molitve za bolesne.
NAKON TEKSASA, Bill je otputovao u Phoenix u Arizoni.

Stres ga je neprekidno crpio, inilo se vie od mnogo sati stajanja
i premalo sna. Dok se Bill molio za bolesne, zapravo je osjeao
demonske sile s kojima se borio. Izgledao je umorno kao da je
motikom i lopatom kopao rupe u kamenitom tlu. Kad god bi Bill
uzeo desnu ruku bolesnika u svoju lijevu i dopustio vibraciju
bolesti kroz svoju ruku sve do srca, Bill je osjeao da gubi vlastitu
energiju energiju koja se nije obnavljala nakon prospavane noi.
Bill je o demonima uio tako to je ono to je itao u Bibliji
potvrivao s onim to je doivljavao dok se molio za bolesne.
itao je u Novom zavjetu kako su demoni izbaeni iz jedne osobe
mogli traiti novog domaina. 55 Promatrao je taj fenomen na
svojim sastancima. Dok je bolesnik na bini bivao osloboen od
mentalnog poremeaja, bilo je mogue da nevjernik bez
potovanja u sluateljstvu odjednom bude pogoen istom boleu.
Na jednom je sastanku bila skupina ljudi koji nisu imali
potovanja podrugivali su se i zvidukali. Bill se molio za
55
Matej 8, 28 32 i 12, 43 45
44
mladia koji se tresao na podu zbog epileptinog napada. (Svaki

bi epileptiar kad bi doao u prisutnost anela Gospodnjeg uvijek
dobio napad.) Bill se molio za mladia koji je uskoro osloboen.
im je vibracija napustila Billovu ruku, skupina od dvanaest
nevjernika podivljala je od epileptinih napada. Nakon toga, Bill
je uvijek bio oprezan. Kad god bi osjetio tvrdoglavost, zatraio bi
od auditorija da pognu glave i mole se s njim. Otkrio je da su ak
i nevjernici bili sigurni na njegovim sastancima ako su imali
potovanja.
Jedne je veeri u Phoenixu kroz red za molitvu dolo dijete.
Bill je uzeo djevojicu za ruku i osjetio vibracije epilepsije. Dijete
je dobilo napad. Pala je na binu i nekontrolirano se tresla.
Auditorij je uzdahnuo. Bill je ostao miran i zatraio od svih da
pognu glave. Kad je on pognuo glavu kako bi se molio, osjetio je
prekid u tijeku vjere. Pogledavi iznad mnotva, primijetio je
ovjeka koji nije pognuo glavu. Bill je rekao u mikrofon: "Meni s
desna je ovjek podignute glave. Gospodine, ako i ne vjerujete,
molim vas da pognete glavu i imate potovanja. Ove demonske
sile mogu prelaziti s jednog na drugog."
ovjek nije pognuo glavu. Priao mu je jedan od portira i
razgovarao s njim, a onda priao bini i rekao Billu: "To je g. K-,
jedan od javnih slubenika Phoenixa. On kae da u ovome nema
nita vie od malo dobre psihologije. Insistira na tome da nee
pognuti glavu."
Bill je ponovno rekao u mikrofon: "U redu, gospodine.
Zamolio sam vas. To je sve to sam mogao." Tada se Bill okrenuo
prema djevojici koja je jo uvijek ekala na podu i isputala
duboke zvukove. Bill se molio: "Boe, nemoj dopustiti da ovo
nevino dijete ispata zbog nevjere tog ovjeka. Blagoslovi dijete i
oslobodi je." Djevojica se umirila i ubrzo otvorila oi. Njezin joj
je skrbnik potrao pomoi da ustane te su zajedno sili s bine
slavei Boga.
G. K- se nasmijao kao da eli rei da je dokazao da nije
morao pognuti glavu. Naalost, bila je to pobjeda kratkog vijeka.
45
Zadnju veer u Phoenixu Bill je obeao mnotvu da e se

pokuati moliti za sve u zgradi koji budu eljeli. To bi bilo
nemogue da je morao uzeti svaku osobu za ruku kako bi
vibracije otkrile svaku bolest. Te je veeri pokuao neto drugo.
Nazvao je to brzim molitvenim redom. Ljudi su se u molitvenom
redu neprekidno polako kretali, a Bill je samo polagao ruke na
njihova ramena dok su prolazili, molei Gospoda Isusa da ih
iscijeli.
Od mnogih uda koja su se dogodila te veeri, vjerojatno je
najnevjerojatnije ono koje se dogodilo Haddie Waldorf, eni koja
je umirala od raka srca, jetara i debelog crijeva. Poto su doktori
odustali od nje, oajno je pokuavala doi do ovjeka koji je
tvrdio da pokraj njega stoji aneo dok se moli za bolesne.
Haddijin mu i staist iz bolnice doveli su je na sastanak na
nosilima. Dok su ekali u redu za molitvu, osjetila je da je ivot
naputa. Rekla je svom muu: "Ako i umrem, svejedno me
provedite kroz red." Bili su daleko u pozadini. Dok se red za
molitvu polako kretao prema naprijed, pala je u nesvijest. Uskoro
je prestala disati. Staist je pokuao opipati Haddijin puls, ali ga
nije mogao pronai, te ju je prekrio plahtom po glavi. Ali g.
Waldorf s velikom odlunou nije naputao red. Trebalo je
gotovo sat vremena da g. Waldorf dovede svoju enu naprijed.
Netko je rekao Billu da stie truplo. Bill je zaustavio red kako bi
se mogao due moliti za ovaj sluaj. ena je na njegov dodir bila
hladna. Kad je Bill zamolio Boga da vrati ivot Haddiji Waldorf,
ne samo da je ponovno poela disati, ve je uskoro sjedila, a
kasnije i sama odetala iz zgrade. 56
Dugaki red za molitvu u Phoenixu bio je prepun iscjeljenja i
uda. Iako se Bill kratko molio, ipak mu je trebalo do tri ujutro
kako bi dodirnuo sve bolesne koji su prolazili. Prema procjenama
56
Ga. Haddie Waldorf je nastavila posjeivati sastanke Williama

Branhama do svoje smrti 1965. godine. On bi je esto pozdravio u
sluateljstvu i ispriao ovo udo.
46
Jacka Moorea, te se veeri u veljai 1947. godine Bill molio za

dvije i pol tisue ljudi.
DO OUJKA Bill je putovao obalom Kalifornije. Njegovi prvi

sastanci u Los Angelesu preplavili su veliku crkvu u Monterey
Parku to je potaklo crkve koje su suraivale na preseljenje
sastanaka u Municipal Auditorium u Long Beachu.
Druge veeri skupa tri ovjeka i mlada ena donijeli su na
nosilima u red za molitvu enu u nesvijesti. Bill je drao oputenu
desnu ruku bolesne ene i osjetio poznate vibracije. "To je rak,"
rekao je.
Mlada je ena odgovorila: "Da. Ona se zove Melikian. Ovo je
njezin lijenik, a ja sam joj ki. Nedavno je bila u St. Louisu radi
uklanjanja obje dojke u pokuaju sprjeavanja irenja raka, ali
nije pomoglo. Sada joj je jedina nada u Bogu."
Dok je sputao glavu, Bill je od Boga molio udo. Prestale su
vibracije u ruci. Kad ju je htio proglasiti iscijeljenom, obuzeo ga
je udan osjeaj te je bez razmiljanja rekao: "Ovako govori
Gospod: 'Za tri dana ova e ena ii u kupovinu.'"
Njezin lijenik, koji je oito doao na zahtjev obitelji,
ogoreno se naljutio: "Nemogue, propovjednie Branham! Ova
ena oito umire. Kako moete njezinima davati takvu lanu
nadu?"
Bill je smireno odgovorio: "Doktore, ako ta ene ne ozdravi i
ne bude hodala ulicom za tri dana, moete staviti znak na moja
lea na kojem e pisati da sam lani prorok i moete me voziti po
gradu na haubi svog automobila."
Pred kraj tjedna, Billa je iz sna od iscrpljenosti probudio zvuk
jakog kucanja na vrata hotelske sobe. U hodniku je bio crkveni
slubenik iji je posao bio paziti na Billovu privatnost. Iza njega
su stajala dva lijepo odjevena stranca. "ao mi je to te ometam,
brate Branhame, ali trebaju te njih dvojica. Znam da se mora
odmarati, ali njihov je posao neobian pa sam mislio..."
47
"Uite, kako vam mogu pomoi?"

Dvojica su ula, a glasnogovornik je preao na stvar. "Mi smo
predstavnici g. Melikiana."
"Melikian?" Bill je ponovio ime kako bi se pokuao sjetiti
otkud ga poznaje.
"G. Melikian vodi vinariju Mission Bell. Njegova je ena
poetkom tjedna iscijeljena od raka na vaim sastancima."
Bill se sjetio ene u nesvijesti na nosilima. "Kako je ona?"
"G. Branham, njezin je oporavak iznenadio sve, a pogotovo
njezinog lijenika. Dan nakon to ste se molili za nju dola je k
svijesti i sjedila je na krevetu. Trei je dan otila u kupovinu sa
svojom kerkom, upravo kako ste rekli. G. Melikian je toliko
zahvalan te nas alje da vam predamo ovaj ek od 1,5 milijuna
dolara."
ovjek je drao ek. Bill se nije pomaknuo. ovjek je rekao:
"G. Branham, to nije ala. Ovo je potpuno ispravan ek napisan
na vae ime." Pruio mu je listi papira.
Bill i dalje nije uzimao ek. Razmiljao je o svojoj obitelji
koja ivi u kolibi s dvije sobe u Jeffersonvilleu, o svojoj eni kako
nosi vodu u kuu udaljenu pola kvarta, a onda iznosi prljavu vodu
poto u kui nemaju tekuu vodu, razmiljao je o tome koliko je
kua zimi prohladna i koliko propuhuje, i kako Meda stavlja krpe
oko vrata i prozora da bi sprijeila propuh. Bilo bi divno pruiti
svojoj eni i djeci neto bolje, ali...
Tolike se godine Bill trudio shvatiti svoj poziv od Gospoda.
Kad je iskoraio iz Boje volje 1937. godine, toliko je propatio da
ga sad ak ni 1,5 milijuna dolara ne bi izazvalo da se odrekne
svojih uvjerenja. Znao je da nije on iscijelio gu. Melikian od
raka, Gospod Isus Krist ju je iscijelio. Kako da primi nagradu za
neto to nije uinio? A osim toga, Bill je istaknuo tri glavne
zamke koje su esto unitavale ljude koji bi poeli ivjeti za
Boga: ene, popularnost i novac. Bilo koji propovjednik koji bi
flertovao s jednom od ove tri opasnosti, lako bi skrenuo i pao. Bill
je davno odluio da e se uvati sve tri, bez obzira na cijenu.
48
"Gospodo," rekao je odluno, "ne elim niti pogledati taj ek.

Recite g. Melikianu da cijenim to, ali ne mogu primiti njegov
novac."
NAKON POSLJEDNJEG molitvenog reda u Long Beachu u

Kaliforniji, koji je zavrio u dva sata ujutro, Bill je utrnuo i bez
osjeaja teturao prema automobilu. Jack Moore i Young Brown
su vozili Billa gradom oko sat vremena, razgovarali s njim i
pokuali od njega dobiti odgovor. Otvorili su njegov prozor kako
bi mu kia prskala u lice. Konano je Bill doao k sebi te je
poelio otii u krevet.
Odvezli su ga u hotel. Kad su izali iz lifta u malo predvorje,
naguralo se mnotvo ljudi i dozivalo Billa elei s njim
razgovarati. Moore i Brown su ga proguravali kroz mnotvo kad
je na pod ispred Billa pala ena, uhvativi ga za nogavicu. Jack
Moore se spustio kako bi je odgurnuo, ali mu je Bill dao znak da
stane i rekao: "Hajde da barem posluamo njezinu priu."
Ni uz to jamstvo, ena mu nije htjela pustiti nogu. Oi su joj
otkrivale oajanje. "Brate Branhame, ja sam ga. K-. Moj suprug
i ja smo bili na vaim sastancima u Phoenixu. Kad ste se molili za
dijete s epilepsijom, moj suprug je odbio pognuti glavu. Sljedeeg
se dana osjeao nekako udno po cijelom tijelu. Mislio je da si je
to samo umislio. Onda ga je nakon dva dana policija pronala
kako besciljno luta Phoenixom. Mozak mu se pomutio. Ne zna ni
tko je ni to radi."
Tada je Bill primijetio ovjeka koji je stajao dalje od grupe
pogled mu je bio prazan, lice mravo, kosa i odjea neuredne, a
lice prekriveno raupanom bradom. "Je li to va suprug?" pitao
je Bill.
"Da, brate Branhame," jadala se ga K-. Pokuavala sam ga
svaku veer dovesti u red za molitvu, ali nisam uspjela. Oajna
sam. Neto se mora uiniti. Ne eli jesti. ak ga moram polijevati
vodom." Spustila je elo Billu na cipelu.
49
Okrenuvi se k Jacku Mooreu, Bill je rekao: "Odvedi g. K- u

moju sobu da moemo biti malo nasamo."
Jack Moore je uzeo g. K- za ruku i poveo ga kao da je
retardirano dijete. Bill ih je pokuao pratiti, ali mu ga. K- nije
putala nogu, niti je popustila stisak. Konano su Moore i Brown
uzeli Billa i odnijeli ga u njegovu sobu, povlaei za sobom gu.
K-. Nakon to su zakljuali vrata, napokon su je natjerali da pusti
Billovu nogu.
"Sestro," rekao je Bill, "prije oko godinu dana sreo me aneo
Gospodnji i rekao mi da u odnijeti dar iscjeljenja narodima
svijeta. Rekao mi je ako budem iskren i budem moga dobiti da mi
ljudi vjeruju, da nita nee ostati pred mojom molitvom. Otkrio
sam da je to istina: nema bolesti, bez obzira koliko teka bila, koja
nee biti iscijeljena ako se dovoljno dugo molim za osobu.
Vjerujete li mi?"
"Da, brate Branhame, vjerujem."
G. K- je mirno stajao. Nije ni treptao. Zurio je u prazno. Ali,
kad mu je Bill priao, odmaknuo se i zareao poput ivotinje.
Zbog sigurnosti, Moore i Brown su drali g. K- za ruke dok je
Bill poloio ruke na ovjeka i poeo se moliti. Pobjeda nije dola
jednostavno. 45 minuta se Bill borio s tim demonom mentalne
poremeenosti. Konano je g. K- trepnuo i pogledao po sobi
ponaajui se kao ovjek koji se upravo probudio u
neoekivanom prostoru pa se pita gdje je i zato. Nakon to mu je
ena objasnila, g. K- je zagrlio Billa kao davno izgubljenog brata.
Napustio je hotel zdravog razuma kao i nekad prije, iako je sada
bio poprilino skloniji Evanelju Isusa Krista.
Poglavlje 36
Vjera Apaa
1947.
KAD JE WILLIAM BRANHAM sredinom oujka 1947.

godine stigao u Oakland u Kaliforniji, uo je za mladog Davida
Walkera, "djeaka" propovjednika koji je odravao evanelistike
slube u gradu iste veeri kad se Bill molio za bolesne. Iz
znatielje, Bill je prvu veer zavrio ranije kako bi mogao otii
posluati malog Davida. Billu se svidjelo ono to je uo. Iako je
mali David bio mravi tinejder, baratao je Bojom Rijeju
mudrije i hrabrije nego se to oekivalo za njegovu dob.
Nakon sastanka, Bill ga je otiao upoznati. Dok su
razgovarali, dvojica su evanelista usporedili procijenjenu
veliinu sluateljstva na njihovim sastancima. Mali je David
propovijedao u Oaklandu ve nekoliko veeri, a njegov auditorij
nikada nije bio popunjen vie od treine. (Njegov je auditorij
primao sedam tisua ljudi, a po veeri je bilo oko dvije i pol
tisue sluatelja.) S druge strane, Bill je odravao sastanke u
auditoriju s tri tisue sjedeih mjesta, a na njegovom se prvom
sastanku skupilo oko sedam tisua ljudi. Mali David je predloio
da se zamijene za auditorije. To su i uinili i obojici je
odgovaralo. Bill je htio platiti malom Davidu razliku u cijeni
iznajmljivanja manjeg i veeg auditorija, ali djeak nije htio uzeti
novac uz objanjenje: "Moda e mi jednog dana moi pomoi."
51
Vjera Apaa
U to je vrijeme Jack Moore, koji je i dalje pratio Branhamove

skupove, odletio u Ashland u Oregonu kako bi nagovorio svog
prijatelja Gordona Lindsayja da sam doe pogledati ovu
fenomenalnu slubu. Moore se veselio dok je govorio Lindsayju o
Bojoj snazi kojoj je svjedoio: oticanje Billove ruke; otkrivanje
bolesti; slijepi, gluhi i hromi bivali su izlijeeni; demoni su
istjerivani. Uvjeravao je Lindsayja da se ovo isplati vidjeti.
Zajedno su se odvezli u Kaliforniju na Billove sastanke u
Sacramentu.
Sluba je te veeri pogodila Gordona Lindsayja u sr vjere. S
etrdeset i jednu godinu, Lindsay je ve dvadeset i tri godine bio
propovjednik Evanelja: posljednjih pet godina kao pastor u
Ashlandu u Oregonu, a prije toga osamnaest godina kao
evanelist koji je putovao po cijelim Sjedinjenim Dravama i
Kanadi. Svih tih godina, na svim tim sastancima, nikad nije vidio
snagu Duha Svetoga toliko vidljivo prikazanu kao te veeri u
Sacramentu. To ga je nadahnulo do vrhunca vjere kakvu prije nije
poznavao. Silno je elio podijeliti ovo iskustvo sa svojim
prijateljima. Dok je razmiljao o pastorima i organizacijama koje
je poznavao diljem zemlje, dobio je jednu ideju. Sljedeeg se
dana Gordon Lindsay susreo s Billom i prenio mu ovu misao. To
je bio poetak prijateljstva koje e za obojicu imati dalekosene
posljedice.
Iz Sacramenta Bill je krenuo prema Santa Rosi u Kaliforniji.
U nedjelju naveer portiri su se muili zadrati mladia u
zaobilaenju reda za molitvu. Mislili su da ne eli ekati svoj red.
Guva koju je to stvaralo ometala je Billa u molitvi za bolesne.
Bill je nauo kako mladi objanjava portirima: "Ne elim u red
za molitvu. Samo elim postaviti pitanje propovjedniku."
Priavi rubu bine, Bill je pitao: "to trebate, gospodine?"
Mladi je pitao: "Kako slovkate svoje ime?"
Billu se to uinilo kao udan razlog za izazivanje tolikog
metea. Odgovorio je: "B-R-A-N-H-A-M."
ovjek je pogledao na komadi papira u ruci, a onda se
okrenuo i uzbueno uzviknuo prema mnotvu: "Mama, to je to!
52
To je to!" Majka je izala i objasnila: "Moj suprug i ja smo

evanelisti iz Skuptina Bojih. Ja imam dar govorenja u
jezicima, a moj suprug ima dar tumaenja. Prije dvadeset i dvije
godine molila sam se u jezicima kad je dolo tumaenje preko
mog supruga s prorotvom o veeri kao to je ova. Zapisala sam
to na papir i sve ove godine spremila ga u ormari. Kad sam ula
o vaim sastancima, izvadila sam ga, ali smo se htjeli uvjeriti da
ste vi taj."
Uzela je papir iz ruke svog sina i pruila ga Billu. Pisalo je:
"Ovako govori Gospod: 'U posljednjim danima, prije
dolaska Gospoda, poslat u Svog slugu Williama
Branhama uz zapadnu obalu.'"
"Prije dvadeset i dvije godine!" pomislio je Bill. To se moralo
dogoditi 1925. godine kad je on imao samo esnaest godina. Trnci
su mu proli niz kraljenicu. Ovdje je u starom prorotvu leala
nova potvrda da je njegova sluba predodreena od Boga za neto
posebno.
PRED KRAJ travnja 1947. godine, Bill se vratio u Phoenix

odrati sastanke posebno za graane koji govore panjolskim
jezikom. Tada je prvi put odrao slubu s prevoditeljem.
Tijekom dana Bill se susreo s kranskim propovjednikom
koji je radio s Apae Indijancima u San Carlos Indian rezervatu,
oko 80 km istono od Phoenixa. Ovaj je misionar doveo sa sobom
tri bolesna Indijanca da bi prisustvovali Branhamovim sastancima
s nadom da e ti Indijanci doi u red za molitvu i biti iscijeljeni.
Taj je misionar pozvao Billa da odri sastanke u rezervatu. Bill
mu je obeao da e, ako Gospod iscijeli tih troje Indijanaca,
odrati sastanke za Apae.
Te je veeri Bill uinio hrabar izazov. Do sada se toliko puta
uvjerio u spremnost Isusa Krista da iscijeli ljude da je Billova
53
Vjera Apaa
vjera imala samo nekoliko ogranienja. (Zar mu nije aneo rekao

ako bude iskren i bude mogao dobiti da mu ljudi vjeruju, da nita
nee ostati pred njegovom molitvom?) Nakon svih uda kojima je
svjedoio protekle godine, nije se bojao suoiti s najteim
sluajevima na koje je nailazio. Zapravo im se radovao jer je
osjeao da su samo vei dokaz da njegov Bog moe uiniti sve.
Sada je, ispred ovih ljudi koji govore panjolskim jezikom, rekao:
"Dovedite mi nekoga hromog ili unesreenog. Dovedite mi
najgori sluaj i jamim vam da e ta osoba biti iscijeljena prije
nego zavrim molitvu."
Netko je doveo hromu djevojicu, Meksikanku koja nikad u
ivotu nije hodala. Bila je strano deformirana lea su joj bila
pogrbljena, a noge skvrene i bez funkcija. Bez trunka sumnje
Bill se poeo moliti za osloboenje ove djevojice. Prolo je pet
minuta bez promjene... pa deset minuta... pa petnaest. Bill se nije
zabrinjavao. Znao je da e Bog to uiniti. Nije bilo vano koliko
e trajati. Prolo je dvadeset minuta... pa trideset. Bill se nastavio
tiho moliti Bogu da oslobodi ovu djevojicu iz njezinog zatvora.
Proao je sat... a onda sat i pol. Ljudi su u auditoriju postajali sve
nestrpljiviji dok su pokuavali zadrati ono pouzdanje za koje se
inilo da ga posjeduje ovjek na bini. Nakon sat i 45 minuta
molitve, mala je Meksikanka vrisnula. U leima joj je puklo dok
je po prvi put u svom ivotu ispravila kraljenicu. Zajednica je
poludjela od olakanja i oduevljenja dok je ova mala hroma
djevojica stajala na svojim tankim nogama i silazila s bine drei
Billa za ruku.
Kao odgovor, ljudi su se nagurali u red za molitvu da bi i oni
doli na red. Uz pomo prevoditelja, Bill se jo deset sati molio za
bolesne i one u potrebi. Ovi su ljudi iz panjolskog govornog
podruja pohrlili Isusu Kristu s tolikom djejom vjerom da su se
dogaala mnoga uda. Meu stotinama koje su bile iscijeljene,
bila su i trojica Apae Indijanaca koje je misionar doveo iz
rezervata.
Kako je i obeao, nakon nekoliko dana Bill je otputovao na
istok na jednoveernju slubu iscjeljenja u San Carlos Indian
54
rezervat. Mala je drvena crkva bila premalena da bi u nju stale

stotine i stotine Indijanaca koji su se okupili uti Billovu
propovijed te je misionar spojio mikrofon na nekoliko vanjskih
zvunika. Obitelji su rairile deke na tlo i sjedei sluale. Bill je
poeo govoriti ba u vrijeme zalaska sunca. Prevodila ga je ena
iz Apae plemena.
Zbog svoje ljubavi za ameriki Zapad, Bill je puno proitao i
razmiljao o poloaju Indijanaca. Moda mu je malo indijanske
krvi u njegovim venama dalo toliko suosjeanje. Ove je veeri,
dok je otvarao svoje srce brai i sestrama Indijancima, osjetio
svoju slubu dublje nego inae. Rekao je Indijancima da mu je
ao zbog toga kako su se bijelci odnosili prema njihovim precima.
A znao je da ak i danas vlada Sjedinjenih Drava rijetko
razmatra predmete od iznimnog znaaja za Indijance. "Ali, postoji
Netko tko e vam uvijek ponuditi poten dogovor," rekao im je,
"a to je Gospod Isus Krist."
Kad je Bill prestao propovijedati, traio je da oni u potrebi za
molitvom stanu u red njemu s desne strane. Nitko od Indijanaca
nije ustao. Zbunjen, Bill je pitao prevoditeljicu u emu je
problem. Ona nije znala. Moda su svi skeptini.
Vraajui se misionarstvu, misionar je doveo svoje
pomonike koji su pristali doi na molitvu. Prva je dola
Indijanka s djetetom privezanim na leima. ena nije govorila
engleski. im je Bill uzeo njezinu desnu ruku u svoju lijevu,
osjetio je puls demonske vibracije. Osjeaj je bio kao da mu je
elektrini ok udario ruku do srca. Pocrvenila mu je poleina ruke
i bijele su se kvrice pomicale po koi. Bill je rekao u mikrofon:
"Damo, imate spolnu bolest."
ena ga je iznenaeno pogledala kao da pita: "Kako zna?"
Onda je priznala da je rekao istinu.
Dok je jo uvijek drao njezinu ruku, Bill je auditoriju
objasnio dar iscjeljenja opisujui da znak u ruci hvata vibracije
svih bolesti uzrokovanih mikroorganizmima. Pognuvi glavu i sa
zatvorenim oima, Bill se molio Isusu Kristu da oslobodi ovu
enu od njezine bolesti. Kad je otvorio oi, lijeva mu je ruka bila
55
Vjera Apaa
normalna. To su mogli vidjeti oni u prvim redovima. Bila je

iscijeljena. Uzdah zadivljenosti razlio se meu redovima skeptika.
Sljedee, majka je dovele ki. Bill je uzeo djevojicu za ruku,
a onda se okrenuo k prevoditeljici i rekao: "Ne znam to nije u
redu s njom. To nije bolest uzrokovana mikroorganizmom jer ne
osjeam reakciju prisutnosti nekog drugog mikroorganizma."
Poto majka nije govorila engleski, Apae prevoditeljica ju je
morala pitati u emu je problem s djevojicom. Onda je
prevoditeljica objasnila Billu: "Ona gluha... nijema. Takva je od
groznice prije nekoliko godina."
Bill je uzeo djevojicu u naruje i pomolio se: "Gospode
Isuse, molim te uini neto da bi ovi ljudi razumjeli." Kad je
zavrio s molitvom, znao je da je iscijeljena. Nagovarao ju je da
pokua govoriti. Djevojka je promrmljala neke nerazumljive
zvukove. Bill se opravdavao: "O, s vremenom e govoriti sve
bolje i bolje."
Prevoditeljica je rekla sa smijekom: "Ve govori puno
dobro."
Onda je druga majka dovela svog sina. Bill ga je uzeo za
ruku, ali nije osjeao vibracije. Kad je pitao u emu je problem s
djeakom, majka je uhvatila svog sina za kosu i zabacila mu
glavu prema nazad kako bi pokazala ukriene oi. Kad je Bill
vidio dijete s ukrienim oima, sjetio se svoje keri Sharon Rose i
toga kako su joj oi otile u kri od boli dok je umirala od
meningitisa kraljenice. Bill je traio od mnotva da pogne glave.
Tada je uzeo u naruje ovog malog Apae djeaka tako da mu je
glava bila na njegovom ramenu, kako ga ne bi gledao. Sa svom
iskrenou, Bill se molio Bogu za osloboenje djeteta. Kad je
osjetio da je Duh Sveti iscijelio djeaka, Bill je traio od
Indijanaca da podignu glave. Bez da je prvo provjerio, Bill je
okrenuo djeaka prema mnotvu. Apae su slono promrmljali.
Sada su oi djeaka bile savreno poravnate. Bill je preko
prevoditeljice traio od djeaka da zavrti oima kako bi pokazao
iscjeljenje. To je bilo uvjerljivo. Digla se praina dok su stotine
Apaa navalile u red Billu s desne strane da bi se molio za njih.
56
Bill se divio jednostavnoj vjeri Apaa. Kad su ti Indijanci

meu sobom vidjeli natprirodno, otvorili su srca za to i ponjeli
dobrobiti. Pogrbljena je starica hramala na takama napravljenim
od drki za metle. Kosa joj je bila ukraena trakama od koe, a
smea koa naborana od godina provedenih na suncu i vjetru.
Kada je pogledala Billa, niz bore na njezinom licu potekle su
suze. Bill je osjetio njezinu vjeru, ljubav i potovanje. Prije nego
to se uspio pomoliti za nju, uspravila se i dala mu take. Zatim je
bez pomoi sila s bine.
Tijekom veeri Bill se molio za dugaak red Apaa. Kako se
bliila zora, primijetio je da su mnogi Indijanci koji su dolazili
kroz red za molitvu bili mokri od pasa na nie. Pitao je
prevoditeljicu koja je objasnila: "Najprije su mislili da si
prevarant. Kad su vidjeli da su se oi djeaka ispravile, mnogi su
hodali kilometrima... kroz rijeku... doveli voljene za molitvu."
Dva Indijanca, koja su obojica bila mokra do pasa, donijela
su starca na nosilima nainjenim od grubo rezanog drva. No je
bila hladna. Bill je pitao prvog Indijanca: "Zar se ne boji upale
plua?"
ovjek je odgovorio: "Isus Krist e se pobrinuti za mene.
Doveo sam svog oca. Vjerujem da e ga Isus iscijeliti."
Polaui ruku na starca, Bill se pomolio: "Neka vas Gospod
Isus iscijeli i ozdravi." Dvojica su mladia odnijeli starca s bine.
Nakon to se Bill pomolio za jo nekoliko ljudi, uo je kako netko
vie. Kad je pogledao tko, vidio je starca kako sam stoji, vie i
mae nosilima.
Sljedeeg su jutra Indijanci pitali Billa voli li ii u lov. Bill je
znao da je na njihovom rezervatu istaknut natpis kojim se
zabranjuje ne-Indijancima lov na posjedu Apaa, te je ovo
smatrao posebnom au. "Da, volim loviti." Uprtili su ponije i
jahali uz kanjon. Lov je bio velianstven. Divlje su patke letjele
toliko blizu da ih je Bill mogao hvatati rukama.
Poglavlje 37
Anelov ukor
1947.
U SVIBNJU 1947. GODINE, William Branham je svjedoio

najdivnijem udu kojeg je ikad vidio. Tjedan dana je odravao
sastanke u atoru u Vandaliji u Illinoisu. Kao i obino, mnotvo je
ljudi preplavilo ator i parkiralite. Prve je veeri Bill iznio isti
izazov kao i u svakom gradu nakon panjolskih sastanaka u
Phoenixu prije mjesec dana. Rekao je: "Dovedite mi najgori
sluaj kojeg moete pronai i dajte mi dovoljno vremena za
molitvu, i jamim vam da e Isus Krist iscijeliti tu osobu prije
nego napustim binu."
ena je izala sa esnaestogodinjim djeakom. Nagnula se i
apnula Billu u uho. Okrenuvi se prema mikrofonu, Bill je rekao:
"Majka kae da je njezin sin roen slijep."
Iz auditorija se uo napeti uzdah, kao da se pitaju: "Traimo
li previe od Boga?" Ali Bill je vjerovao da e Bog to uiniti.
Vidio je toliko uda prole godine da je znao da je s Bogom
uistinu sve mogue onima koji vjeruju. Polaui ruke na rame
slijepog djeaka, molio se za udo u Ime Isusa.
Deset minuta je prelo u pola sata... zatim sat... zatim sat i
pol... bez rezultata. Kia je pljutala po krovu atora. Ljudi su
postajali sve nemirniji. Bez sumnje, mnogi su se pitali koliko se
dugo ovaj evanelist moe moliti usprkos toliko oitoj
58
nemogunosti. Ipak, djeak je roen slijep. Ali Billova se vjera

nije kolebala, niti je odustajao od jednostavne molitve. U glavi je
imao anelove rijei: "Ako bude iskren kad se bude molio i
bude mogao dobiti da ti ljudi vjeruju, nita nee ostati pred
tvojom molitvom, ak ni rak."
Nakon sat i 45 minuta molitve, djeak je poeo drhtati.
Zamahnuo je glavom na lijevo, a zatim na desno. Uz krik se
izmaknuo iz Billovog dosega u majin zagrljaj. Ona ga je vrsto
drala dok je on od uzbuenja nekontrolirano vritao i mahao
rukama u svim smjerovima, najprije pokazujui na svjetlo, a
zatim i na ostale objekte oko njega. Mogao je vidjeti!
Ljudi su se uzburkali od vjere u snagu iscjeljenja Isusa Krista.
Odjednom se dogodilo stotine uda hromi su prohodali iz
invalidskih kolica ili su bacali take i ustajali s nosila. Nita se
nije inilo nemoguim.
Nakon zavretka slube, portiri su skupili na hrpu sva
ostavljena invalidska kolica i take. Bill je, jo uvijek stojei iza
propovjedaonice, radosno i zadovoljno promatrao skupljanje. U
ator su se vratili ena i djeak. Hodali su prema njemu prolazom
posutim piljevinom. To je bio djeak koji je roen slijep. Sada je
on vodio svoju majku stepenicama prema bini.
Djeakove su oi bile suzne od emocija. "Rekao sam mami
da elim vidjeti kako izgleda ovjek koji mi je otvorio oi."
Bill se nasmijeio. "Nadam se da e Ga jednog dana vidjeti
jer ti je oi otvorio Gospod Isus Krist."
Djeak je progurao ruku ispod Billove kravate i odmaknuo je
s Billovih prsa. "Ovo ovdje, je li to ono to zovete prugama?"
Majka djeaka, koja je stajala iza njega, rasplakala se od sree.
Kad se Bill vratio u svoju sobu, ve je bilo dva sata ujutro.
Dijelio je sobu sa svojim sinom Billyjem Paulom i bratom
Donnyjem. Dvadesetogodinji Donny Branham, Billov najmlai
brat, pomagao je Billu na sastancima podijeliti molitvene kartice
prije slubi te organizirati i usmjeriti ljude koji su stajali u redu za
molitvu. Jedanaestogodinji Billy Paul se doao zabavljati. Poto
59
Anelov ukor
je kola bila pri kraju, Bill je dopustio svom sinu da ide s njim
preko ljeta.
Ova je hotelska soba u Vandaliji imala dva brana kreveta. U
jednom su ve spavali Donny i Billy Paul. Bill je obukao pidamu
i uvukao se u drugi krevet, te uskoro i sam zaspao.
Nije prolo puno vremena i neto ga je trgnulo te se probudio.
"O Boe, zar je ve jutro?" pitao se dok je promatrao kako se
sjaj svjetlosti pojaava u tamnoj sobi. "inilo mi se kao da sam
tek zaspao. Ej, ekaj malo. Prozor je s druge strane sobe. Tamo je
samo zid."
Svjetlo se irilo. Sada je vie izgledalo kao fluorescentni
oblak bez definiranih rubova. Bill je znao da je to duh, ali jo
uvijek nije mogao sa sigurnou tvrditi kakav duh. Dok se molio
za bolesne, izbacivani su mnogi demoni i istjerivani iz svojih
domaina i nije bilo neobino da ga neki od tih duhova nakon
slube prate do hotelske sobe. Tada bi satima osjeao njihov
pritisak u sobi, a povremeno bi uo zvukove poput zvonca.
Bill se izvukao ispod pokrivaa i kleknuo pokraj kreveta,
zatvorio oi i poeo se moliti. Srce mu je tuklo od straha od
natprirodnog. Osjetio je pritisak duha koji se pribliavao. Dok je
doao do noge njegovog kreveta, znao je da je to aneo Gospodnji
znao je jer je to bio isti onaj osjeaj kojeg je doivio u svojoj
pilji prije godinu dana kad ga je sreo aneo i prenio mu poslanje.
Razlikovao se od demonskih duhova s kojima se borio u
redovima za molitvu. Ti su duhovi bili zli i zastraujui. Ovaj je
duh bio svet i nadahnjivao je strahopotovanjem.
Bill je rekao: "O, nebeski Oe, to si poslao Svog anela da
mi kae? Tvoj sluga slua."
Odgovor nije doao odmah. Bill je ekao. Iako je imao
zatvorene oi, znao je da je aneo jo uvijek tamo. Mogao je
osjetiti prisutnost anela kod noge kreveta. Nakon pet minuta,
aneo se privukao blie te je lebdio iznad kreveta ispred Billa. A
onda je, toliko jasno kao to je uo bilo koji drugi govor u svom
ivotu, Bill uo anelov duboki, rezonantni glas kako govori:
"Tvoje je poslanje bilo da se moli za bolesne. Previe
60
ograniava dar iscjeljenja na izvoenje uda. Ako nastavi s

ovim, dogodit e se da ti ljudi nee vjerovati ako ne vide udo."
Ove rijei nisu bile reene grubo, a ipak su se poput noa
urezale u Billovo srce. Sjetio se izazova kojeg je proteklog
mjeseca postavljao na svojim sastancima. "Dovedite mi najgori
sluaj kojeg moete pronai i jamim vam da e ga Isus Krist
iscijeliti..." Bill nije znao da Gospodu nije ugodno to postavlja
takav izazov. Samo je htio uzvisiti snagu Isusa Krista pred
ljudima. Ali dobre namjere to nisu inile ispravnim. Bill je
ponizno rekao: "Neu to vie raditi. Pomozi mi Boe."
Osjetio je da se aneo udaljava od njega. Otvorivi oi, Bill je
vidio da se zaustavio na pola sobe izmeu kreveta i malog
umivaonika u kutu. Lebdio je u zraku, kovitlao se i pulsirao svim
duginim bojama. Bill je nakratko promatrao. Osjetio je olakanje
kao da mu je grijeh oproten. Onda je, na poticaj, rekao:
"Dozvoljava li moj Gospod da te moj djeak vidi?"
Ovo nije bila besmislena molba. Otkako je Bill poeo
putovati po Sjedinjenim Dravama, Billyja Paula je proganjala
mogunost da izgubi oca. esto bi prilikom rastanka Billy Paul
molio: "Tata, nemoj me napustiti. Mame nema, a koga ja jo
imam na svijetu osim tebe? Bojim se da e otii i da se vie
nikad nee vratiti." Naravno, Bill bi ga pokuao razuvjeriti. Ipak,
Bill bi zbog toga ponovno razmislio o odlasku. Tada bi razmiljao
o onome to je Isus rekao: "Tko nije voljan odrei se svega i ii za
mnom nije dostojan biti moj uenik," i Bill bi otiao. 57 Ipak, nije
mu bilo jednostavno ostaviti toliko zabrinutog sina. Sada, dok je
kleao pokraj kreveta u Vandaliji u Illinoisu, a natprirodno svjetlo
lebdjelo nasred sobe i Billy Paul spavao u drugom krevetu, Billu
je palo na pamet da ako njegov sin jednom vidi anela
Gospodnjeg, moda e Billy Paul shvatiti koliko je vano da ga
njegov tata povremeno ostavi i ode raditi posao Gospodnji.
57
Matej 10, 37 38; Luka 14, 26 27
61
Anelov ukor
Iako aneo nije izravno odgovorio na Billovo pitanje, nije ni

otiao. Bill je to protumaio kao da je to u redu. Poto se nije
elio micati po sobi, Bill je pokuao probuditi Billyja Paula
glasnim aptanjem: "Billy. Psst... Billy!" Djeak se nije micao pa
je Bill pokuao probuditi svog brata. "Donny, Donny!" Nije bilo
odgovora. Bill je uzeo svoj jastuk i bacio ga na drugi krevet.
Pogodio je Donnyja u glavu, to ga je razbudilo upravo dovoljno
da gurne jastuk sa svoje glave. "Donny!" ponovno je apnuo Bill.
Promrmljao je: "Da, to treba?"
"Donny, probudi mi Billyja."
Donny je pospano napola sjeo u krevet kako bi mogao
protresti Billyja Paula. "Billy, probudi se. Tata te zove."
Billy Paul se nagnuo i napola otvorio kapke: "to treba,
tata?"
Dok je Donny ponovno lijegao, vidio je natprirodnu vatru
kako gori u zraku. Vrisnuo je od straha i otkotrljao se na dio
kreveta to dalje od anela. To je potpuno razbudilo Billyja Paula.
Kad je djeak vidio svjetlo i sam je vrisnuo. Iskoivi iz kreveta,
Billy Paul je skoio u naruje svog oca i vikao: "Ne daj me, tata!
Ne daj me, tata!"
Bill je vrsto zagrlio svog sina koji se tresao i uvjeravao ga:
"Duo, nee ti nauditi. To je aneo Gospodnji koji vodi tvog tatu.
Upravo je sa mnom zavrio razgovor i pitao sam ga moe li ga
vidjeti tako da se ne brine za svog tatu kad te mora ostaviti da bi
iao raditi posao Gospodnji."
Billy Paul je ponovno pogledao natprirodno svjetlo. Ovaj je
put vidio ovjeka obuenog u bijelo kako stoji na podu s
prekrienim rukama i ozbiljnim pogledom gleda u njegovom
smjeru. Odjednom se ovjek smanjio u bijelu maglu koja je
brzinom svjetlosti odletjela iz sobe. udno, inilo se kao da je u
sobi na mjestu gdje je stajao aneo ostala duga.
Sljedeeg je jutra Bill stajao na prozoru hotelske sobe i
gledao na ulicu. Policijska je patrola vodila leper pun invalidskih
kolica, taka, nosila, nonih proteza ostataka preostalih nakon
sinonje slube iscjeljenja. Iza lepera su marirali ljudi koji su
62
odbacili ta pomagala. Pjevali su Billovu himnu: "Samo vjeruj,

samo vjeruj, sve ti je mogue, samo vjeruj."
Bill je plakao od radosti dok je razmiljao kako je vjeru svih
tih ljudi sino nadahnulo jedno udo slijepi djeak koji je
primio vid. Istina, bilo je predugo moliti se za jednu osobu sat i
45 minuta dok su stotine drugih ekale na molitvu. Ali, nije li ova
povorka pokazala da se isplatilo?
Sino je Bill mislio da razumije anelov ukor. Ovog jutra
vie nije bio siguran da li ga uistinu razumije.
Poglavlje 38
"Molitveni red uda"
1947.
KAD GOD je William Branham odravao skupove, vidio je

veliko mnotvo ljudi i spektakularne rezultate. U lipnju 1947.
godine proveo je dva tjedna u Jonesboru u Arkansasu. Ponovno
su se, kao i prole godine, u grad slile tisue ljudi odsvuda s Juga.
Ovog je puta Bill pokuao sauvati energiju. Umjesto da se dan i
no moli za bolesne kao prole godine, sve je slube zavravao
oko jedan ili dva ujutro. Ipak ga je uhvatila iscrpljenost. Osim
fizikog umora koji je nastao kao posljedica borbe s demonima
svake veeri, esto se tijekom dana nije mogao odmoriti. Bilo da
nije mogao spavati zbog neuroze ili da se pojavila situacija na
koju je morao hitno reagirati.
Jednog mu je jutra njegov domain, pastor Young Brown,
pokucao na vrata i rekao: "Brate Branhame, nisam te htio buditi,
ali ovo je hitno. Moemo li razgovarati."
"Ui, brate Brown."
"Jutros me je nazvao otac iz El Dorada u Arkansasu. Zove se
Myrick. Izgleda da njegova ki umire od raka i on te pita da se
doe moliti za nju."
"El Dorado je prilino udaljen odavde, zar ne?"
64
"Da, oko 370 km. Imam Cessna zrakoplov spreman da te

preveze, ako eli ii."
Osjetivi kako Duh Sveti eli da poe, Bill je rekao: "Dobro
spremit u se za polazak kroz 30 minuta."
Kad je privatni zrakoplov sletio u El Dorado, u zranoj je luci
ekao lijenik da bi se naao s Billom i odvezao ga do
Myrickovih. Na putu je lijenik dodao nekoliko detalja. "Laddie
Myrick ima dvadeset i osam godina. Brate Branhame, toj jadnoj
djevojci nije bilo lako. Hroma je zbog djeje paralize otkako je
djevojica, a sad ju je zahvatio rak. Prije dva tjedna sam je otvorio
i izvadio 2,7 kg raka. Sad je sve ponovno izraslo. Koliko ja vidim,
za nju apsolutno nema nade."
Petnaest je ljudi roditelji, braa i sestre, strievi i tete,
bratii i sestrine stajalo u dvoritu i ekalo Billa. Nakon
rukovanja, svi su se zbili u kuhinju. Bill je pitao: "Zna li Laddie
to je njezin problem?"
"Ne," odgovorio je njezin otac. "Nikad joj nismo rekli. Mislili
smo da je tako bolje. Nemojte joj rei, brate Branhame."
"To ne mogu obeati." Bill je mogao vidjeti da se njezinom
ocu to nije dopalo. "Nemojte sada plakati. To e samo umanjiti
vau vjeru. Morate biti snani i vjerovati da Gospod Isus moe
iscijeliti vau ker. Jeste li krani?"
"Ne, brate Branhame. Laddie je jedina kranka od svih nas.
Vjerojatno smo previe zli. Moda je to razlog zato nam je Bog
uzima."
Bill je primijetio priliku: "Ako Bog produi ivot ovoj mladoj
dami, hoete li mi svi obeati da ete se pokajati, predati svoja
srca Isusu Kristu, krstiti se i ivjeti kranskim ivotima?"
Jednoglasno su pristali. Bill je otiao sam u spavau sobu.
Laddie je bila blijeda i nateena uistinu je izgledala poput ene
kojoj je preostalo jo samo nekoliko dana ivota. Bill se
predstavio.
Laddie je rekla: "Brate Branhame, znam da vi moete rei
ljudima kakav problem imaju."
65
"Molitveni red uda"
"Da, gospoice, uz Boju pomo i milost, mogu."

"Brate Branhame, hoete li mi rei to je moj problem? Oni
mi ne ele rei."
"Da, gospoice." Svojom ju je lijevom rukom uzeo za desnu
ruku i osjetio vibracije raka, jake i smrtonosne. "To je rak," rekao
je, "ali to mi je tvoj lijenik ve rekao. On kae da e nas
napustiti za dva ili tri dana. Jesi li spremna?"
Na njezinim se nateenim usnama pojavio smiren, prekrasan
osmjeh. "Brate Branhame, spremna sam. Kranka sam i nita ne
stoji izmeu mene i mog Spasitelja. Ali, voljela bih da se moji
spase. Pokuala sam ih dovesti Kristu, ali nisam mogla."
Bill ju je potapao po ruci i rekao: "Moda je ovo prilika koju
si ekala. Svi te toliko vole. Svi su obeali da e sluiti Bogu ako
ozdravi."
Kleknuvi pokraj kreveta, Bill se poeo moliti. Jo uvijek je
drao Laddijinu nateenu ruku. Nakon nekoliko minuta prestale
su vibracije raka.
Laddie se zatresla i rekla: "Brate Branhame, osjetila sam
kako neto hladno prolazi kroz mene. Ne znam to se dogodilo,
ali osjeam se drugaije. Jednostavno znam da u ponovno biti
dobro."
"Da, sestro Laddie," sloio se Bill. "Gospod Isus je ubio ivot
tog raka."
POSTEPENO se popravljalo stanje Laddie Myrick. Njezina je

obitelj ovo nazivala udom, kao i njezini prijatelji, susjedi i
lijenik. Ali William Branham je to radije zvao iscjeljenjem.
Smatrao je da se udo razlikuje od iscjeljenja, iako je za oboje
zasluan Bog. Prilikom iscjeljenja Bog je utjecao na prirodne
zakone kako bi obnovio zdravlje osobe. Zato se iscjeljenje
odvijalo tijekom vremena, u skladu s prirodnim zakonima
fiziologije i biokemije. udo se, s druge strane, dogaalo odmah,
usprkos prirodnim zakonima. Na primjer, kad je propovjednik
66
Shepherd doao kroz red za molitvu u Jonesboru s velikim rakom

na vratu, Bill je ukorio demona u Imenu Isusa, a rak je odmah
pobijelio, pao s njegovog vrata na binu i otkotrljao se Billu meu
noge. G. Shepherd se sagnuo, pokupio ga i veselo napustio binu.
Nakon nekoliko dana izaao je svjedoiti o snazi iscjeljenja Isusa
Krista pokazujui rak sauvan u boci alkohola i upirui prstom na
udubinu na vratu gdje je bio rak. To je definitivno bilo udo
znanstveno nemogue, a ipak se dogodilo. Ali ozdravljenje
Laddie Myrick, koliko god bilo izvanredno, Bill je nazivao
iscjeljenjem jer je trebalo nekoliko tjedana da potpuno ozdravi.
Poto je rezultat iscjeljenja esto bio identian rezultatu uda,
Bill je oboje smatra jednako dobrima. Ipak, nisu svi koji su radili
s njim dijelili takvo miljenje. Propovjednik Kidson, koji je
organizirao Billov skup u kolovozu u Kanadi, vjerovao je da ako
ljudi budu svjedoili nekolicini uda na poetku slube
iscjeljenja, da e to podii vjeru svima u zgradi. Tako, kad god se
formirao red za molitvu, najprije u Saskatoonu u Saskatchewanu,
a zatim u Edmontonu u Alberti i konano u Calgaryju, g. Kidson
bi proao kroz dugi red ljudi i uzeo dva ili tri teka sluaja te ih
preselio na poetak reda. Nekad je to bila gluhonijema osoba, ili
netko slijep, ili s ukrienim oima, ili neki teki invalid bilo tko
ije bi osloboenje zajednica lako uoila i smatrala udom.
Na poetku skupa u Calgaryju u Alberti, propovjednik
Kidson je smatrao da bi bilo zanimljivo vidjeti to bi se dogodilo
kada bi se red za molitvu sastojao samo od invalida. Najavio je da
u petak naveer ima namjeru organizirati takvu molitvenu slubu.
Najavljujui je kao "molitveni red uda", "invalidom" je definirao
sve s vanjskim tjelesnim oteenjima.
Kad je Bill uo za plan, nije mu bilo lako. Sjetio se
anelovog ukora: "Previe ograniava dar iscjeljenja na
izvoenje uda." Bill je obeao Bogu da nikada vie nee poticati
ljude da mu dovode najgore sluajeve koje mogu pronai. Strogo
govorei, odrao je svoje obeanje nije vie postavljao takav
izazov. Ipak, znao je da brat Kidson dovodi neke od najgorih
sluajeva na poetak reda za molitvu, a Bill nije prigovorio. to je
67
"Molitveni red uda"
tono aneo mislio s "ograniava"? Dok se Bill pitao to uiniti,

sjetio se svih godina kad je bio odbaen od ljudi. Sad je imao
pomagae i prijatelje po cijeloj zemlji, a meu njima i brata
Kidsona. Ako brat Kidson ima povjerenja u njega, zar ne bi
trebao uzvratiti tom povjerenju? Bill je odluio odrati taj
"molitveni red uda" i vidjeti kako e ispasti.
Tog petka naveer odran je jedan od najdivnijih kranskih
sastanaka od dana kad je Isus obiao Galileju "iscjeljujui svaku
bolest i nemo u narodu". 58 Vie od esto ljudi stalo je u
"molitveni red uda". Gluha su djeca ula svoje roditelje,
ukriene su oi ispravljene, a slijepi su vidjeli svjetlo. Hromi su
ponovno hodali, odbacivali su tapove i take. Ljudi donoeni na
nosilima na odlasku su nosili vlastita nosila. Svi koji su bili u redu
za molitvu doivjeli su udo. Nakon svjedoenja ovom
nevjerojatnom spektaklu, tko bi u auditoriju sumnjao u to je li
Isus Krist iv?
Jedan je sluaj bio mladi Ukrajinac po imenu Bardanuck koji
je roen s jednom nogom 10 cm kraom od druge. Kako bi to
nadomjestio, nosio je posebne cipele s onom debelim 10 cm.
Ali, njegova je vjera bila toliko velika da je donio par novih
normalnih cipela kad je doao u red za molitvu. Nove je cipele
zavezao za vezice i objesio oko vrata kako bi zajednica vidjela.
Nakon molitve, odetao je u novim cipelama, a stare je ostavio na
bini.
Drugi izvanredni sluaj dogodio se s 33-godinjim ovjekom
koji je veinu ivota proveo u invalidskim kolicima. ovjek je bio
strano hendikepiran. Ruke i noge su mu usahnule i bile
neupotrjebljive. Za njega se brinula majka i vodila ga po svim
Billovim sastancima u Kanadi, najprije u Saskatoonu, a zatim u
Edmontonu, oajniki pokuavajui dovesti svog sina u red za
molitvu, ali bez uspjeha. U Calgaryju je potroila novac i mislila
je da e se morati vratiti kui poraena. Ali kad je propovjednik
58
Matej 4, 23
68
Kidson najavio da e se u petak naveer odrati "molitveni red

uda" samo za invalide i hendikepirane, zaloila je svoj vjenani
prsten kako bi imala dovoljno novca ostati taj tjedan.
Sad je bio petak naveer i ovaj je mladi ovjek ekao svoj red
u "molitvenom redu uda". Jo je samo jedna osoba stajala ispred
njega devetogodinja djevojica koja je bolovala od iskrivljene
kraljenice. Donny Branham je pomogao djevojici da se popne
stepenicama na binu.
Bill je poloio lijevu ruku na bedro djevojice i zamolio
Gospoda Isusa da joj se smiluje. Osjetio je da mu je ruka topla, a
onda mu se uinilo kao da je energetski val izduio njezinu nogu.
Sljedeeg se trenutka kraljenica djevojice ispravila uz niz
pucketanja. Dok je zajednica buknula od uzbuenja i uenja, Bill
je stavio svoju Bibliju na glavu djevojice i rekao joj neka hoda
po bini. Ona je odravala Bibliju spretno poput cirkusnog
izvoaa. Kraljenica joj je bila uspravna i vrsta.
Sad je bio red na ovog mladog ovjeka u invalidskim
kolicima. Donny Branham je dovezao kvadriplegiara na binu.
Bill je pogledao na njegove usahle udove i saalio se nad njim. 35
minuta se molio Gospodu da oslobodi ovog ovjeka iz tog
alosnog stanja. Onda je, u trenutku, Bill osjetio kako odlazi
demonska sila koja ga je vezala.
To je takoer osjetio i mladi ovjek i poeo se muiti da bi
micao udovima. Djelomino je podigao jednu ruku, micao je
nogu, a zatim je drugu ruku podigao iznad prve. Vrpoljio se od
uzbuenja dok je osjeao kako novi ivot ulazi u njegove mrtve
udove, ali te veeri nije ustao iz invalidskih kolica.
SLJEDE JE VEERI bila posljednja Billova sluba u

Calgaryju. Jack Moore je otvorio sastanak i poveo slubu
slavljenja dok se Bill molio iza bine, ekajui svoju himnu "Samo
vjeruj" koja je oznaavala da je na njemu red da izae. Te je
subote naveer propovjednik Moore uinio neto to nije uinio
nikad prije, a niti poslije otkrio je tajnu stranu Williama
69
"Molitveni red uda"
Branhama, ono to zajednica nije mogla vidjeti, a to je Jack

Moore sedam mjeseci pomno promatrao. Moore je objasnio kako
je propovjednik Branham postio i molio se danima prije skupova,
te kako je troio svu energiju ako je mislio da moe pomoi bilo
kome. Moore je rekao zajednici da je propovjednik Branham vrlo
paljiv s novcem i da odbija bilo kakvu novanu zaradu od dara
kojeg mu je Bog dao. Tad je Moore objasnio ljudima da
propovjednik Branham i njegova obitelj ive u dvosobnoj baraci
bez tekue vode. Rekao im je da vrata slabo brtve i da po zimi
Meda Branham stavlja plahte na vrata kako bi smanjila propuh da
djeca ne dobiju upalu plua. Tada je Jack Moore zamolio ljude da
daju "dobrovoljni prilog" ovom hrabrom evanelisti koji radi
iskljuivo za njihovu dobrobit bez da misli na sebe. Ovaj je prilog
bio namijenjen samo u svrhu kupnje novog doma propovjedniku
Branhamu. Ljudi su dareljivo odgovorili s puno ljubavi i
potovanja.
Kada je Bill doao na binu, nije znao nita o tome. Ali,
osjetio je kako je vjera ljudi ohrabrena. Prije nego je poeo s
veernjim redom za molitvu, pozvao je mladog ovjeka koji je
sino bio zarobljen u invalidskim kolicima da izae i iznese svoje
svjedoanstvo. Ovaj je ovjek mnogo godina bio kvadriplegiar.
Te je veeri polako hodao niz prolaz gurajui pred sobom
invalidska kolica. Rekao je auditoriju kako ga je prola hladna
jeza kad se William Branham molio za njegovo osloboenje. Iako
je sino samo malo micao udovima, ujutro se mogao sam hraniti i
brijati. Uzbuen zbog tolikog preokreta, nastavio je istraivati
vlastita ogranienja. Do podneva je mogao stajati i hodati drei
se za stolove i stolice. Njegovo se stanje popravljalo iz sata u sat.
Te je subote naveer kroz red za molitvu prolo preko dvije
tisue ljudi. Uvjereni u srcu, ljudi ne samo da su primili
iscjeljenje, ve su stotine primile spasenje, okreui se od svojih
grijeha prigrlili su Isusa Krista za svog ivog Boga.
Sljedeeg se jutra Bill zaprepastio kada mu je Jack Moore
rekao to je uinio veer prije i koliko je novca prikupio za Billov
novi dom. Billova je prva reakcija bila odbiti prilog. "Nita nisam
70
donio na ovaj svijet i zasigurno nita neu ponijeti sa sobom. Sad

imam dom, to e mi novi?"
Jack je bio uporan. "Ako nee za sebe, uzmi za suprugu.
Nije fer da se tako odnosi prema njoj kad ima mogunost
bolje."
"Ali nemam mogunost."
"Ima. Sad ima dvadeset i osam tisua dolara. Tvoji su jer su
ti ih ljudi dali."
"O, vrati ih brate Jack."
"Kako da to izvedem? Svi su otili kui."
Bill se morao sloiti s tim argumentom. Preko volje je
prihvatio prilog.
Poglavlje 39
Stjenjak u Coloradu
1947.
NAKON KRAJA ljetnih skupova 1947. godine, William

Branham se veselio povratku kui, susretu s obitelji i toliko
potrebnom odmoru. Ali kad je stigao u Jeffersonville, iznenadio
se kad je vidio da su obje strane njegove ulice pretrpane
automobilima toliko da nije mogao pronai parking. Pogled na
njegovu kuu otkrio mu je zato. Ljudi su bili posvuda stajali su
u dvoritu i du nogostupa, sjedili u automobilima i stajali pred
ulaznim vratima. Svi su ovi stranci oito ekali da se on vrati
kui. Bill nije ima dovoljno snage stati i razgovarati s njima.
Nastavio je voziti.
Pet je dana Bill ostao kod obitelji iz njegove crkve dok je
razmiljao i molio se to uiniti. Konano je nekolicina akona iz
Branhamovog atora otila porazgovarati s okupljenima. Objasnili
su im da je Billu potreban odmor i privatnost. Ljudi su se razili i
Bill je mogao otii kui.
Ve je prola puna godina otkako ga je posjetio aneo
Gospodnji i poslao ga odnijeti dar boanskog iscjeljenja narodima
svijeta. Rezultati tog poslanja rasli su daleko iznad svih njegovih
oekivanja. U jednoj kratkoj godini njegova se sluba rairila od
najskromnijih poetaka do toga da dotie ivote desetke tisua
ljudi u Sjevernoj Americi. Tako brz rast nije doao bez teke
72
cijene. Ogromno naprezanje tijekom godine dana konstantnog

napora konano ga je poelo sustizati. Duge veeri molitve,
premalo sna, konstantna putovanja iz grada u grad sve je to
doprinosilo Billovom umoru. A inilo se da je ukljueno jo
neto, neto duhovno to Bill nije razumio.
Za vrijeme skupova, kad bi Billova lijeva ruka otekla od
demonskih vibracija, to je bilo vie od same fizike reakcije na
bolest. Bio je to duhovni rat. Iako se snaga Isusa Krista uvijek
dokazala veom, ipak ti demoni nisu odlazili bez borbe. Bill je
osjeao posljedice svake borbe. Kad bi vibracije bolesti prestale,
Bill bi osjetio da je otiao i dio njegove snage. Do kraja svake
slube iscjeljenja poeo bi posrtati i skoro bi ostao bez svijesti.
Sljedeeg dana, bez obzira koliko bi uspio odspavati, i dalje bi se
osjeao iscrpljeno. Zatim bi poeo novi molitveni red i Bill bi
ponovno proveo etiri pet sati u borbi s demonima dok se molio
za bolesne. Nije imao prilike oporaviti se i njegovo se stanje
postupno pogoravalo.
Znao je da mu je potreban odmor od rigoroznog rasporeda.
Moda e trebati nekoliko slobodnih mjeseci da bi obnovio snagu.
Bill je veinu rujna proveo planirajui svoj novi dom. Kupio je
zemljite u 208 Ewing Laneu u Jeffersonvilleu i unajmio lokalnog
graevinara da obavi radove.
Nakon to je to organizirao, Bill se uhvatio svoje pote.
Proveo je mnoge dane sam u divljini u molitvi pred Bogom za
tisue molbi za molitvama koje su se nagomilale dok je bio
odsutan. Takoer se nalo stotine pisama propovjednika koji su
ga molili da doe odrati skupove iscjeljenja u njihovim regijama.
Oito nee moi udovoljiti svima. to se vie Bill molio o tome,
sve mu se vie sviala ideja Gordona Lindsayja koju je predloio
prije nekoliko mjeseci.
Propovjednik Lindsay je ponudio organizirati putovanje
pacifikim sjeverozapadom. Lindsay je predloio da se sastanci
organiziraju prema posve novom konceptu. Prosuujui da e se
Billova jedinstvena sluba svidjeti kranima iz raznih
denominacija, propovjednik Lindsay je pokuao organizirati to je
73
Stjenjak u Coloradu
vie mogao razliitih denominacija u jedno zajedniko

pokroviteljstvo. Ideja je oduevila Billa jer otkako ga je aneo
sreo i dao mu poslanje on se nadao da e njegova sluba pomoi
ujediniti razdijeljenu kransku zajednicu. Razmiljao je o viziji
koju je imao 1933. godine u kojoj je stajao izmeu dva vonjaka i
sakupljao jabuke i ljive iz oba vonjaka. To je bilo onda kad mu
je Gospod rekao "vri posao evaneliste". Bill je uvijek smatrao
da to znai da treba propovijedati Evanelje u svim
denominacijama, a da se sam nikada ne pridrui niti jednoj
skupini. Zato je s oduevljenjem dopustio propovjedniku
Lindsayju da u prvoj polovici studenog organizira niz sastanaka
na pacifikom sjeverozapadu.
U LISTOPADU 1947. GODINE Bill je uzeo godinji odmor.

Otputovao je zapadno u Colorado, iznajmio konje i odjahao na
Stjenjak kako bi proveo nekoliko tjedana u lovu, kampirao i
razgovarao sa svojim Stvoriteljem. Iako ga je prola godina
dovela u izravan kontakt s desetinama tisua ljudi, u svom je srcu
ostao pustinjak. Ovdje meu dolinama i visokim vrhovima
Stjenjaka Colorada, Bill je mogao hodati bez guve i zabrinutosti.
Krijepila su ga studena jutra oko logorske vatre, a topla
popodneva uz lagani povjetarac koji je aputao meu borovima
umirivala su njegove napete ivce.
Jednog je dana Bill zapazio orlovsko gnijezdo zavueno u
usjekotinu visoko na prednjoj strani okomite stijene. Kroz svoj
dalekozorom s deseterostrukim pribliavanjem promatrao je
majku orla kako svoje mlade upuuje u umijee preivljavanja.
Pet joj se malih ptiica stisnulo na lea. Zabivi kljunove u
njezina krila, vrsto su se drale dok ih je ona uzimala iz gnijezda
i sigurno nosila do travnate livade nekoliko stotina metara nie.
Spustila ih je i ostavila da se igraju dok je ona letjela zranim
strujama do najvie stijene koju je mogla pronai. Ovih je pet
malih orlova bilo oduevljeno igrom na mekanoj travi. Trali su u
74
krug, cvrkutali, kljucali na kukce i penjali se jedan po drugome.

Izgledali su bezbrino i sretno.
"To me podsjea na pentekostalno probuenje," pomislio je
Bill. "To je poput ovjeka u starom svjetskom gnijezdu: ne zna
nita nego to mu avao da. Ali jednog dana on prihvaa ljubav
Isusa Krista. Upravo ga tada Bog uzima i sputa u hlad travnatog
panjaka. On je slobodan i veseli se."
Bill je nastavio kroz dalekozor promatrati ptiice i njihove
ludorije. Mislio je: "Pitam se zato se ne boje. Zar ne znaju da
okolo ima vukova?"
Sjetivi se majke orla, okrenuo je dalekozor prema njoj. Nije
se micala, osim to je naglim trzajima tresla glavom dok je oima
pratila svako micanje u dolini. "Sad vidim," pomislio je Bill.
"Ako vuk krene na jednog od tih orlia, ta e ga majka rastrgati
na smrt."
Tad je Bill prepoznao duhovnu primjenu. "O slava Bogu,
zaista! Tako je. Isus Krist me je uzeo iz gnijezda svijeta, a onda se
popeo na zidine slave i sada sjedi na visini, gleda na Svoju
batinu. Vjernik se nikada ne treba bojati."
Dok je Bill promatrao majku orla, vidio je da je nagnula
glavu na jednu stranu kao da je primijetila neto to nije kako
treba. Bill je razmotrio nebo i vidio to je brine. Sa sjevera se brzo
pribliavala oluja. Crni su se oblaci navlaili na horizontu. Nakon
prve grmljavine, majka orao je kriknula i spustila se sa svoje
preke ravno prema livadi. Kad je sletjela, rairila je krila i
ponovno kriknula. Odmah su njezini orlii dotrali i uhvatili se
kljunovima i pandama za njezino perje. Vjetar je pojaavao
svake minute. Natovarena svojim mladuncima, majka orao
poletjela je vjeto koristei zrane struje kako bi se podigla ak
iznad gnijezda. Onda je brzinom od 80 km/h odletjela ravno u
pukotinu u stijeni.
Bill je spustio dalekozor na prsa i zaplakao, razmiljajui:
"Jednog slavnog dana kad zavri ovo probuenje, Isus e doi iz
slave i rairiti Svoja velika snana krila tako da se svi Njegovi
75
Stjenjak u Coloradu
orlii mogu uhvatiti svojim kljunovima i odletjeti s Njim u vjenu

sigurnost."
Te je noi uz svjetlo logorske vatre Bill u svojoj
konkordanciji pogledao rije "orao" i pratio njezino spominjanje
kroz Bibliju. Jedan ga je odjeljak fascinirao u Izlasku 19, 4
Gospod je usporedio slubu Mojsija s krilima orla. Zato bi Bog
usporedio Svog proroka s orlom? Moda zato to moe letjeti vie
i vidjeti dalje od ostalih stvorenja na zemlji. Da, to je bio poziv
svih Bojih proroka. Gospod im je dao mogunost da idu vie i
vide dalje u duhovnim oblastima od bilo koga drugog, dozvolio
im je vidjeti prolost i budunost, kao i istinu i la.
Bill je vidio dijelove budunosti i ti su se dijelovi uvijek
ostvarivali. Je li to znailo da on ima neto zajedniko s
Mojsijem? Kad ga je aneo sreo u pilji, aneo je rekao: "Kao to
su proroku Mojsiju dana dva znaka da potvrde da je poslan od
Boga, tako e tebi biti dana dva znaka."
Bill je okrenuo u Izlazak 3 i proitao gdje je Bog sreo pastira
Mojsija i zapovjedio mu da odnese poruku osloboenja
Izraelcima koji su jo bili u ropstvu u Egiptu. U Izlasku 4 Bill je
proitao:
Mojsije uzvrati: "Ali ako mi ne povjeruju i ne
posluaju me, nego mi reknu: 'Jahve ti se nije objavio?'"
"to ti je u ruci?" zapita ga Jahve. "tap," odgovori.
"Baci ga na zemlju!" naredi mu Jahve. On [Mojsije]
ga baci na zemlju, i tap se pretvori u zmiju. Mojsije pred
njom uzmae.
Onda Jahve ree Mojsiju: "Prui ruku i uhvati je za
rep." I on see rukom i uhvati je za rep, a ona opet
postade tap u njegovoj ruci.
"Tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih
otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi
objavio."
76
Jo mu Jahve rekne: "Uvuci ruku u njedra." On

uvue ruku u njedra. Kad ju je izvukao, gle ruka mu
gubava, bijela kao snijeg.
"Stavi opet ruku u njedra!" naredi mu Jahve. On
[Mojsije] opet uvue ruku u njedra. Kad ju je iz njedara
izvukao, gle opet je bila kao i ostali dio tijela.
"Ako ti ne budu vjerovali ni posluali glas prvog
znaka, vjerovat e glasu sljedeeg znaka."
Oito je Bog znao koliko e Izraelci biti neodluni u
vjerovanju da je proroka Mojsija poslao "JA JESAM". Ova su
dva natprirodna znaka posebno oblikovana da bi ih impresionirala
i uvjerila. Oito nitko nije mogao sam initi neto tako. Znaci su
morali biti oitovanje Boje snage.
Poput Mojsija, Bill je takoer pogledao na svoju vlastitu
nesposobnost kada mu je aneo rekao da e odnijeti dar
boanskog iscjeljenja narodima svijeta. Kao i Mojsiju, obeana su
mu dva znaka kao potvrda njegovog poslanja. Pogledao je svoju
lijevu ruku. Iz veeri u veer promatrao je na sastancima kako
otie zbog vibracija razliitih bolesti. Nakon to je Isus izbacivao
demone, Bill je promatrao kako mu se ruka vraa u normalu.
Nikad nije vidio da je iznevjerila. Ali, to je s drugim znakom?
Aneo je rekao: "Ako ostane ponizan i iskren, dogodit e se da
e moi rei po viziji same tajne njihovih srca. Tad e ti ljudi
morati vjerovati." to je to znailo? Kada e se to dogoditi?
Bill je stavio drugu nogu iznad vatre i nasloni se na drvo,
pitajui se ima li jo usporedbi izmeu Mojsija i njega. Kad je
Bog koristio Mojsija da bi oslobodio Izraelce iz ropstva u Egiptu,
otkrivao se u oblaku po danu i Ognjenom Stupu po noi. Bog se
kroz povijest zasigurno pojavljivao u razliitim oblicima, ali
oblak i Ognjeni Stup inili su se kao njegove dvije najee
pojave. Zapravo, bio je to Gospod u obliku Ognjenog Stupa koji
je privukao Mojsijevu panju u pustinji Mojsije je vidio grm u
77
Stjenjak u Coloradu
vatri, ali grm nije izgarao. 59 Je li taj Ognjeni Stup ista ona
zvijezda koja je vodila mudrace iz Perzije u Betlehem gdje su
pronali dijete Kralja Isusa? 60 Definitivno je to bilo zasljepljujue
svjetlo koje je preobratilo Savla iz Tarza u apostola. 61 Je li taj
Ognjeni Stup bio isto svjetlo koje se pojavilo u kolibi onog jutra
kad je Bill roen? Je li to takoer bila plamena zvijezda koja se
pojavila nad njim dok je krtavao svoje prve obraenike 1933.
godine? A to je sa svjetlom u pilji? Kad ga je aneo posjetio u
pilji, aneo je izaao iz Ognjenog Stupa. Koja je zapravo bila
veza izmeu Ognjenog Stupa i anela Gospodnjeg? Svaki put kad
je aneo posjetio Billa u obliku ovjeka, iznad anelove glave je
kruilo natprirodno svjetlo.
Dok je razmiljao o anelu Gospodnjem, Bill se odjednom
zabrinuo. Prve godine Billove slube iscjeljenja, aneo mu se
esto pojavljivao. Sad je prolo est mjeseci od anelovog
posjeta. Bill nije vidio anela od Vandalije u Illinoisu kad ga je
aneo upozorio da ne stavlja previe naglaska na uda. Billu su
nedostajali posjeti anela. Zato nije dolazio? Je li neto i dalje
pogreno?
59
Izlazak 3, 2
Matej 2, 1 2
61
Djela 9, 1 5
60
Poglavlje 40
Veliki test
1947.
U STUDENOM 1947. GODINE, William Branham je zapoeo

svoje putovanje pacifikim sjeverozapadom etverodnevnim
skupom iscjeljenja u Vancouveru u Britanskoj Kolumbiji.
Suradnja lokalnih propovjednika nadmaila je sve to je
Vancouver do tada vidio meu denominacijskim crkvama. Svake
je veeri veliki auditorij bio popunjen do zadnjeg mjesta. Iz veeri
u veer, slube iscjeljenja bile su zapanjujue. Jedan je lokalni
evanelist, Ern Baxter, bio toliko impresioniran da je, poput Jacka
Moorea i Gordona Lindsayja, otkazao sve svoje obveze kako bi
mogao pratiti Branhamove skupove iz grada u grad.
Billova sljedea stanica bio je Portland u Oregonu. Kao i u
Vancouveru, stotine je lokalnih propovjednika suraivalo da bi
sastanci u Portlandu uspjeli. Prve je veeri kroz vrata auditorija
prolo sedam tisua ljudi prije nego je gradski vatrogasni
zapovjednik naredio da se vrata zatvore. Tisue su ostale vani.
Za vrijeme tree veeri Billovog skupa u Portlandu Sotona ga
je pokuao unititi. Gordon Lindsay je poveo ljude u Billovu
himnu: "Samo vjeruj, samo vjeruj, sve ti je mogue, samo vjeruj,"
dok je Bill izlazio na binu. Nakon to je pozdravio nazone, Bill
je ohrabrio ljude da vjeruju Bogu za iscjeljenja i uda. Dok je
govorio, primijetio je velikog ovjeka u sivom odjelu kako urno
79
Veliki test
hoda prema naprijed kroz glavni prolaz. Kad je ovaj ovjek

zakoraio stepenicama prema bini, Bill se pitao je li to jedan od
portira koji nosi vanu poruku. Moda je netko pao u nesvijest ili
doivio srani udar i treba hitnu molitvu. Ali kad se ovjek popeo
na binu, Bill je mogao vidjeti da je rije o drugom problemu...
velikom problemu.
Krupan je ovjek stao. Oi su mu se podivljalo okretale amotamo. Najprije je gledao prepun auditorij, onda prema tristo ljudi
koji su sjedili na bini. Konano se usredotoio na malog
propovjednika iza propovjedaonice. Krupan se ovjek namrtio.
Donja mu se vilica micala naprijed-nazad i kripao je zubima.
Stisnuo je obje aka kao da ih namjerava upotrijebiti. Vukao se i
zareao: "Licemjeru. Zmijo iz trave. Pokazat u ti koliki si ti
Boji ovjek. Slomit u svaku kost u tvom slabanom, malom
tijelu."
Bez da je rekao rije, Bill se okrenuo prema prijetnji. Krupan
je ovjek izgledao vie nego sposoban izvriti svoje prijetnje. Bio
je vii od 185 cm i teio je vie od 110 kg. Za razliku od njega,
Bill je pao na oko 54 kg. Ruka ovog podivljalog ovjeka izgledala
je deblje od Billove noge.
ovjek se polako pribliavao. Iz mnotva su izala dva
policajca da ga zaustave, ali im je Bill, zanemarujui vlastiti strah,
pokazao da ne prilaze, rekavi: "Ovo nije stvar krvi i tijela, ve
izmeu duhovnih sila."
Dva su se policajca nevoljko zaustavila i promatrala dok je
manijak nastavljao sporim, odmjerenim korakom. Krupan je
ovjek zareao: "Varalico, pretvara se da si Boji sluga. Pokazat
u ovim ljudima da si obian laov. Bacit u te njima u krilo."
Krupan je ovjek priao na dva metra do Billa i onda stao.
Bio je toliko visok da je Bill morao gledati prema gore da bi mu
vidio lice. Bill se tiho pomolio: "Dragi Boe, jedina nada si mi
Ti."
uo je poznat zvuk poput jakog vjetra, huussss, te je osjetio
kako se pribliava prisutnost anela Gospodnjeg. Odmah je
80
Billov strah ieznuo nadvladan dubokom ljubavlju. Bill je

pomislio: "Jadan ovjek, izgubio je zdrav razum."
Manijak je ponovio prijetnju: "Varalico, slomit u svaku kost
u tvom slabanom, malom tijelu." Miii su mu se napinjali dok je
stiskao ake.
Bill je pomislio: "Jadan ovjek, ne zna to radi." Tada je Bill
otvorio usta s namjerom rei: "Ja to ne bih radio, prijatelju," ali
rijei koje je izgovorio bile su drugaije. Bez da je namjeravao,
Bill je rekao: "Ovako govori Gospod: 'Budui da si izazvao Duha
Bojeg, veeras e mi pasti pred noge klanjajui se Imenu
Gospoda Isusa Krista.'"
ovjek je uvukao obraze i pljunuo hrpu sline i sluzi Billu
direktno u lice. Tada je zareao: "Licemjeru, pokazat u ja tebi
pred ije u noge pasti." Prilazei korak blie, povukao je jednu
aku, spreman na udarac.
Bill je njeno rekao: "Sotono, izai iz ovjeka."
Ruka manijaka koju je pripremio na udarac zamrznula se
vrsto kao kip. Oi su mu natekle, usta se otvorila, a jezik
nekontrolirano ispao. Cvilio je poput iibanog psa dok su mu se
oi okretale te se sruio u nesvijest. Glava mu je pala Billu na
cipele, dok je u isto vrijeme jednom rukom obuhvatio Billove
noge toliko vrsto da se Bill nije mogao micati.
Dva su policajca potrala naprijed i kleknula pokraj ovjeka u
nesvijesti. Jedan je policajac pogledao gore i pitao: "to se
dogodilo? Je li mrtav?"
"Ne," rekao je Bill. "Ovo je samo Bog prikazao Svoju silu
natjeravi tog demona da Mu se pokloni, to je sve."
"Hoe li on ozdraviti ovdje?" Policajac je upro prstom u
njegovu glavu.
"Ne, gospodine," odgovorio je Bill. "Da je bio spreman
odrei se tog duha, on se ne bi vratio. Ali, on smatra da je u
pravu. On proslavlja tog duha, tako da e ga ponovno uzeti.
Hoete li ga maknuti s mojih nogu?"
81
Veliki test
Policajci su odmaknuli ruku ovjeka i odvukli ga nazad. Jo

ga je nekoliko ljudi pomoglo odnijeti s bine. Prije odlaska, jedan
je od policajaca rekao: "Znam tko je ovaj ovjek. U prolosti je
imao nekoliko sukoba sa zakonom tako to je upadao i prekidao
vjerske skupove. Bio je u zdravstvenoj ustanovi, ali je pobjegao.
Imamo tjeralicu za njegovo uhienje. Juer je ovjeku slomio
vilicu. Udario ga je toliko jako da ga je nokautirao na ulici. ini
se da je veeras odradio zavrni me."
Vrativi se na binu, Bill se obratio sluateljstvu: "Kao to
moete vidjeti, na Nebeski Otac ima svu silu na nebu i zemlji..."
Bolestan ovjek koji je leao naprijed na krevetu je povikao:
"Da, ima! Iscijelio me je!" i skoio iz kreveta. Na drugoj srani
zgrade, ovjek koji je stajao na takama je povikao: "I mene je
iscijelio!" Gurnuo je svoje take i trao kroz prolaz na zdravim
nogama. Jedan je ovjek ustao iz invalidskih kolica i povikao: "I
mene takoer!" Otuda je Boja snaga bljesnula unutar zgrade i
dotakla svako srce koje je povjerovalo Svemoguemu za
iscjeljenje ili udo.
Billovo kruno putovanje pacifikim sjeverozapadom
zavrilo je u Ashlandu u Oregonu, petnaest dana nakon poetka.
Gordon Lindsay je o tome napisao ovako: "U etrnaest dana
slubi, uz relativno malo novinsko oglaavanje, oko sedamdeset
tisua ljudi je ulo evanelje iscjeljenja, a najmanje tisuu njih
bili su propovjednici." 62 Bilo je to zapanjujue postignue.
KRAJEM STUDENOG 1947. GODINE, Bill je odletio u

Phoenix u Arizoni da bi odrao tri skupa u petak, subotu i
nedjelju naveer. U Phoenixu je Bill saznao da su propovjednici
koji su bili pokrovitelji sastanaka, impresionirani izvjetajem iz
Calgaryja, za nedjelju naveer stavili na raspored "molitveni red
62
Gordon Lindsay: "William Branham, ovjek poslan od Boga,"

1950. godine, str. 125.
82
uda". Budui da je to ve jednom radio, Billu to nije bilo

nezgodno ponoviti.
Sat vremena prije poetka slube u petak naveer, Bill se
molio u maloj sobi iza bine kad se odjednom pojavio aneo
Gospodnji. Kao uvijek, aneo je drao prekriene ruke na prsima,
a iznad njega je kruilo to natprirodno svjetlo. Aneo se nije
micao niti govorio. Lice mu je uvijek izgledalo ozbiljno, ali ovaj
put kao da je bio namrten i hladan. Preplaen, Bill je vrisnuo od
straha dok je padao licem prema podu. uvi vrisak, Gordon
Lindsay je uletio u sobu vidjeti u emu je problem. Aneo je
trenutno ieznuo poput magle i nestao.
Sljedea je dva dana Bill bio uzrujan zbog te posjete. Zato
nekoliko mjeseci nije vidio anela? Zato se aneo pojavio sada?
I zato aneo nije govorio? Ljuti li se? Bill nije mogao zaboraviti
anelov mrki pogled.
Bill je svake veeri u Phoenixu propovijedao pola sata prije
pozivanja molitvenog reda. Njegova je tema bila put Izraelaca
kroz pustinju prema obeanoj zemlji. U nedjelju naveer, dok je
mnotvo nestrpljivo oekivalo "molitveni red uda", Bill je uzeo
tekst iz 22. poglavlja Brojeva gdje je Bog rekao lanom proroku
Bileamu da ne ide s kraljem Balakom prokleti Izrael. Bileam je
pitao Boga da ga svejedno pusti, dok mu Bog nije konano rekao
da moe ii. Tada je aneo Gospodnji sreo Bileama na putu i bio
bi ga ubio da mu Bileamova magarica nije tri puta spasila ivot
okretanjem u stranu.
Dok je Bill osuivao Bileama zbog neposlunosti prema
Bojoj prvoj zapovijedi, odjednom je Billu palo na pamet da je i
on kriv za isto nedjelo. Nije li mu Bog ve rekao da stavlja
previe naglaska na uda? Je li se moda zbog toga aneo pojavio
prije dvije veeri? Je li to bilo zato da ga upozori da je i on
neposluan Gospodu time to doputa da se nastavljaju ti
"molitveni redovi uda"? Bill je osjetio unutarnju slabost. Mislio
je da e mu otkazati koljena. Uhvativi se za propovjedaonicu,
pokuao je nastaviti sa svojom slubom, ali ga je neista savjest
toliko osuivala da je morao stati.
83
Veliki test
Dok se u bonom prolazu crkve formirao "molitveni red

uda", Bill se tiho pomolio: "Nebeski Oe, ako sam zgrijeio i
nije Tvoja boanska volja da se usredotoim na uda, molim Te
da mi jasno pokae. Ako samo jedna osoba koja doe kroz red za
molitvu veeras ne bude iscijeljena, tada u znati da sam izvan
Tvoje volje i nikad vie neu dopustiti da netko dovede najtee
sluajeve na poetak ili organizira novi 'molitveni red uda'."
Prve su dole majka i ker. Bill je pitao djevojicu gdje ivi,
ali ona nije odgovorila. "Loe uje," objasnila je majka, "zato smo
je doveli veeras." Bill je ponovno glasnije pitao djevojicu gdje
ivi. Ovog je puta djevojica odgovorila: "Kalifornija."
Dodirnuvi desnu ruku djevojice, Bill je osjetio peckanje
vibracija u svojoj lijevoj ruci. Imala je ili infekciju koja je otetila
bubnji u uhu ili je izraslina sprjeavala funkcije uha jer su
vibracije oznaavale da je nekakav demonski ivot uzrok njezinog
problema. Kad je Bill ukorio demona u Imenu Isusa Krista,
vibracije su prestale.
Pustivi njezinu ruku, Bill je rekao: "Dijete je iscijeljeno."
Opet je pokuao razgovarati s njom. Nije odgovarala. To je bilo
udno. Bill je podigao glas, ali nije bilo odgovora. Morao je
udariti rukama tri puta dok konano nije klimnula da ga je ula.
Umjesto da uje bolje, inilo se da uje loije. Prestraen, Bill ju
je ponovno uzeo za ruku. Vibracije su pulsirale jae nego prije.
Po drugi je put Bill izbacio demona u Ime Isusa Krista. inilo
se kao da odlazi jo nevoljkije nego prvi put, ali Bill je znao da je
otiao jer je oteklina na njegovoj ruci splasnula i vibracije su
prestale. Ali, im je poeo razgovarati s njom (i dalje joj je drao
zglob na ruci), Billova je lijeva ruka ponovno otekla i pojavile su
se jo jae vibracije. A to je bilo jo gore, vie nije mogla uti
niti rije bez obzira koliko je glasno Bill vikao. Ova je nesretna
djevojica od malo nagluhe postala potpuno gluha! Uznemiren i
zbunjen, Bill nije znao to uiniti osim da ostavi djevojicu i
prijee na drugi sluaj.
Sljedei u redu bio je stariji ovjek koji je rekao da takoer
slabo uje. Bill je podigao glas: "Vjerujete li, gospodine?" ovjek
84
je klimnuo i pognuo glavu. Bill je uzeo ovjeka za ruku. Nije bilo

vibracija, to je znailo da problem nije uzrokovao demon
vjerojatno su samo odumrli ivci. Nakon to se pomolio u
Isusovom Imenu za iscjeljenje ovjeka, Bill je normalnim glasom
pitao: "Gospodine, ujete li me sada?" Gospodin, koji je i dalje
imao pognutu glavu i zatvorene oi, nije odgovarao. Bill je
podigao glas i ponovno pitao. Ni dalje nije bilo odgovora. Bill je
udario rukama to je jae mogao. ovjek nije niti trepnuo. I on je
potpuno ogluio!
S ogromnim strahom, Bill je shvatio da dar iscjeljenja ne
funkcionira! to moe sam uiniti? Bez prisutnosti anela
Gospodnjeg pokraj sebe na bini, bespomoan je poput svih. Je li
se Samson osjeao ovako nakon to mu je Delila oiala kosu, to
ga je pred Filistejcima ostavilo slabim i bespomonim? Dok je
stajao ispred mnotva u iekivanju, Bill se osjeao glupo... i
osueno. Sad je jedino mogao zajednici priznati svoj grijeh i
raspustiti slubu.
Te noi Bill nije mogao spavati. U mraku se muio zbog
vlastite ludosti. Kako je uope mogao biti toliko drzak i
postavljati izazov pred ljude: "Dovedite mi najgori sluaj i
jamim vam da e Isus Krist uiniti udo pred vaim oima"? Isus
nikad nije postavljao takav izazov. Zapravo, Biblija kae da Isus
nije mogao uiniti niti jedno veliko djelo u svom rodnom gradu
zbog nevjere ljudi. 63 Ako je to istina za Sina Bojeg, a to je onda
s njegovim sljedbenicima? Sad je Bill shvatio koliko nije bilo po
Pismu to to je isticao da svatko moe biti iscijeljen, bez obzira
vjeruje li osoba ili ne. Istina, prestao je postavljati takav izazov
nakon to ga je aneo upozorio u Vandaliji u Illinoisu, ali je ipak
dopustio svojim suradnicima upuivanje najgorih sluajeva na
poetak reda za molitvu kako bi zajednica mogla vidjeti udo na
poetku svake slube. I to je jo gore, dopustio im je organizirati
takozvane "molitvene redove uda". Bill se nije bunio jer je znao
63
Matej 13, 58; Marko 6, 5 6
85
Veliki test
da Bog moe iscijeliti bilo koga od bilo ega. Ali, samo zato to
Bog neto moe uiniti ne znai da je to Njegova volja. Anelova
pojava prolog petka naveer bila je drugo upozorenje.
Bill je toliko osuivao Bileama, a cijelo je vrijeme bio u
njegovoj koi! Bileam nije posluao Boga zbog svoje ljubavi
prema novcu. Bill je u svom sluaju znao da ljubav prema novcu
nije prevagnula da bude neposluan ve njegovo saaljenje
prema ljudima. Ipak, bez obzira na razlog, uvijek je pogreno ne
posluati Gospoda.
Ujutro, s podonjacima i neraspoloen, Bill se ukrcao na
zrakoplov za sljedei angaman u Long Beachu u Kaliforniji. I
dalje su ga muile misli i to je bilo oito. Stjuardesa je dola
prolazom izmeu sjedala i pitala ga: "U emu je problem,
gospodine?" Nije joj mogao rei. Kako bi razumjela? Zato to nije
bio posluan Gospodu, Bill se sada bojao da mu je Bog oduzeo
dar iscjeljenja.
Kad je Bill sletio u Long Beach, nekoliko ga je
propovjednika prebacilo do hotelske sobe. Tim ljudima nije
trebalo dugo da shvate koliko je potiten. Bill je podijelio s njima
svoj nepodnoljivi teret i zabrinutost.
Jedan od propovjednika bio je Ern Baxter koji se sad naao u
jedinstvenom poloaju ohrabrivati ovjeka za kojim je do sada
putovao da bi ga vidio. "Brate Branhame, mogu te uvjeriti da te
'dar iscjeljenja' nije napustio. Rimljanima 11, 29 kae da su
'neopozivi darovi i poziv Boji', to znai da nisu utemeljeni na
naim djelima. Bog ne bi bio vjeran svom obeanju kada bi ti
oduzeo taj dar. On te ne moe napustiti. Samson je cijelu no
spavao s bludnicom, a nije ga napustila snaga. Sljedeeg je dana
razvalio gradska vrata i odnio ih na vrh brda. 64 Iako su Filistejci
odrezali Samsonovu kosu i snaga ga napustila na odreeno
vrijeme, kosa mu je narasla i snaga mu se vratila. 65 Sjeti se kako
64
65
Suci 16, 1 3
Suci 16, 16 30
86
je Mojsije udario stijenu kad mu je Bog rekao da joj progovori, ali

voda je svejedno potekla. 66 Brate Branhame, kakvu god pogreku
da si uinio, Bog e se oko toga pozabaviti s tobom osobno, ali
'dar iscjeljenja' je jo uvijek tu."
Baxterov je argument zvuao dobro, ali nekako je Billu bilo
teko vjerovati da se odnosi na njega. Osjeao se prazno,
usamljeno, kao da ga je Bog potpuno ostavio. Bilo je poput pakla
na zemlji. to ako ga je dar iscjeljenja zauvijek napustio? Kako bi
to podnio? Kako bi ivio znajui da je tako oajno iznevjerio
Boga? Postojao je samo jedan nain za vidjeti je li osuen ili nije,
a taj je nain bio nastaviti sa sljedeom slubom iscjeljenja prema
rasporedu.
Skup u Long Beachu je trebao poeti u srijedu 3. prosinca i
trajati tri uzastopne veeri. U srijedu naveer Bill je objasnio
zajednici kako nije bio posluan Gospodu time to je vie
naglaavao uda od iscjeljenja. Rekao im je da nije siguran je li
dar iscjeljenja jo uvijek s njim ili ne, ali da e uskoro otkriti. Dok
je pozivao red za molitvu, osjetio je gr u elucu i da mu se
dlanovi i vrat znoje.
Izala je ena s desetogodinjom djevojicom. Bill je bio
napet i u iekivanju dok je u svoju lijevu ruku uzimao desnu
ruku djevojice. Pojavile su se jasne i snane vibracije koje su mu
koile ruku poput elektrine struje i peckale ga kroz ruku do srca.
Bill je osjetio olakanje to je barem ovaj dio dara jo uvijek
prisutan. Ali, ostalo je pitanje: hoe li Bog potovati njegovu
molitvu za ovu djevojicu u potrebi? Bill je prouavao uzorak
bijelih kvrica svoje nateene ruke. "Djevojica je i gluha i
nijema," rekao je, "i takoer ima tuberkulozu. Svi pognite glave i
molite se sa mnom." Bill se tiho pomolio: "Dragi Isuse, molim Te
oprosti mi moju ludost. Molim Te, ne dopusti da moja pogreka
sprijei iscjeljenje djevojice." Onda, skupivi svu snagu, izjavio
66
Brojevi 20, 7 13
87
Veliki test
je: "Gluhonijemi due i due tuberkuloze, iziite iz djevojice u

Ime Isusa Krista."
Sad je dolo do otkrivanja karata. Bill je zadrao dah. Da, to
se dogaalo! Na Billovo veliko olakanje i radost, vibracije su
prestale i njegova oteena ruka vratila se u normalu. Iako je znao
da je tuberkuloza otila, auditorij to nije mogao vidjeti. Stoga je
Bill pitao djevojicu: "uje li me?" Oi su joj se irom otvorile
od uzbuenja i znao je da ga uje. Bill je polako rekao: "Amen."
Djevojica je pokuala ponoviti zvuk, ali je to vie zvualo kao:
"Ah-aaaaa." Bill je brzo rekao: "Amen!" Djevojica je pokuala
ponovo: "Ah-zi." Bill je rekao: "Tata." Ona je ponovila otvaranje
usta sa zvukom: "Tuuttii."
Vjera je zahvatila auditorij poput razbuktale vatre. U
narednim su se satima iscjeljenja i uda dogaala posvuda u
zgradi. Uitelj iz kole za gluhonijeme doveo je petero
gluhonijeme djece u red za molitvu. Svih su petero djece primili
sluh i progovorili. Jedan je ovjek na krevetu, koji se tresao od
paralize, odmah iscijeljen. Mnogi su hromi bacili take, a ostali su
ustajali iz invalidskih kolica i trali kroz zgradu slavei Isusa
Krista. Visoki krvni tlak, glaukom, astma, irevi i rak sve je
palo pred vjerom ljudi.
U etvrtak naveer, kad je Bill zapoeo s redom za molitvu,
doepao je djeak ije su noge zbog djeje paralize bile povezane
vrstim remenjem. S njim je dola majka i rekla: "Brate
Branhame, kad biste se samo htjeli pomoliti za njega."
"U redu, sestro. Ali vi ne elite..."
Prekinula ga je: "Ne elim udo. Samo elim da se pomolite.
Ja mogu sama vjerovati Bogu za iscjeljenje."
U jednostavnoj molitvi Bill je zamolio Isusa Krista da iscijeli
hromog djeaka. U petak je naveer djeak iziao naprijed u crkvi
s remenjem za povezivanje nogu objeenim oko vrata. Podiui
remenje koje sad nije koristio da bi zajednica vidjela, djeak je
svjedoio da Isus jo uvijek ini uda.
Te se veeri, zadnje Billove veeri u Long Beachu, elio
moliti za to je bilo mogue vie ljudi. Zato umjesto da je
88
pronicao bolesti preko znaka u ruci, poveo je "brzi red", gdje je

molio kratku, openitu molitvu dok su pokraj njega prolazili ljudi.
Na taj se nain Bill mogao pomoliti za stotine ljudi u sat vremena.
Ali koliko god se brzo red za molitvu kretao i dalje je bio
predugaak za ovjeka koji je neumorno gurao godinu i pol te
nekoliko dana nije puno spavao. Nakon molitve za oko tri tisue
ljudi, dok su stotine jo uvijek ekale u redu, Bill se sruio u
nesvijest.
U subotu ujutro, jo uvijek slab i drhtav, Bill je sjeo na
autobus i vratio se u Phoenix. Htio je rei ljudima da mu je Bog
oprostio. U nedjelju je rekao u crkvi: "Posljednji put kad sam bio
iza ove propovjedaonice, bio sam osuen ovjek. Osjetio sam da
me Njegova prisutnost napustila i shvatio sam koliko sam
bespomoan bez Njega. Danas je zavrio veliki test. Pustit u da
ovo za mene bude odskonica (umjesto kamena spoticanja) kako
bih bolje nauio Gospodnji put i ivio blie Njemu. Kad ivim
blie Njemu, mogu vie pomoi vama i biti voen Njegovim
Duhom. elim zahvaliti Bogu to mi je vratio dar iscjeljenja i za
vei uspjeh (nakon pretprole nedjelje) u molitvi za bolesne nego
proteklih mjeseci. Vratilo se blagoslovljenije nego to je bilo prvi
put." Tada je Bill objasnio zato je njegovo postavljanje izazova
bilo pogreno. "Izjavio sam da nema bolesti, koja god bila, da e
ostati pred molitvom; i da nema invalida, koliki god invalid bio,
da nee biti iscijeljen ako izdvojim dovoljno vremena za tu osobu.
uli ste da sam to spominjao posvuda. I to je jo uvijek istina...
ali ja sam radio sve sam. Oduzimao sam to od ljudi. I vi morate
neto uiniti. Kao kad je Isus rekao Mariji i Marti da odmaknu
kamen. 67 I vi morate neto uiniti sami idite, vjerujte, i bit ete
iscijeljeni." 68
67
Ivan 11, 39
William Branham: "Iskustva 1. dio," propovijed propovijedana u
Phoenixu u Arizoni, 7. prosinca 1947. godine
68
Poglavlje 41
Poveznica s Bosworthom
1948.
SREDINOM SIJENJA 1948. GODINE, Williama Branhama

je nazvao mali David Walker, propovjednik tinejder kojeg je
prije deset mjeseci upoznao u Long Beachu u Kaliforniji.
"Pozdrav, brate Branhame, zovem iz Miamija u Floridi.
Upravo sam zapoeo dva tjedna sastanaka probuenja i ne ide
dobro."
"O, u emu je problem?"
"Imam ator koji moe primiti oko dvije i pol tisue ljudi, ali
za sada svake veeri dolazi samo aica ljudi. To je
zasramljujue."
"udno." Budui da je znao kako ovaj djeak vjeto
propovijeda, Billa je iznenadilo da su sastanci malog Davida tako
loe posjeeni. "Ima li pojma to prijei ljude?"
"Mislim da je stvar ljubomore i sumnje ovdje meu crkvenim
voama. im su uli da stiem, sve crkve u gradu odjednom
imaju svog 'djeaka propovjednika'. Teko je povjerovati, ali
svakog dana dvije pune stranice u novinama u Miamiju najavljuju
sve 'djeake propovjednike' koji odravaju probuenja. Zasigurno
se boje ako me neki od njihovih ljudi dou posluati, da e ih
izgubiti."
90
"To je sramota," rekao je Bill. Znao je kako ljubomora moe

pogoditi voe crkava. "teta to se krani ne mogu zbliiti u
Kristovoj ljubavi."
"Stvarno jest." Mali David je stao na trenutak, a zatim je
preao na razlog svog poziva. "Brate Branhame, moe li doi u
Miami i pomoi mi?"
Bill se sjetio one veeri u oujku u Long Beachu kad je ovaj
djeak evanelist s njim ljubazno zamijenio iznajmljeni auditorij
kako bi kapacitet zgrada bolje odgovarao broju posjetitelja. Poto
je Billa dopao vei (i skuplji) auditorij, htio je platiti razliku u
najmu. Ali, mali David nije htio uzeti novac, rekavi: "Moda e
mi jednog dana moi pomoi." Sad je bila Billova prilika da mu
se odui.
"Zasigurno, doi u."
Sljedeim vlakom koji je iao na jug, Bill se uputio na daleki
put. Dok je prolazio kroz Tennessee, osjetio je da se pribliava
aneo Gospodnji. Kosa se na Billovom vratu najeila od straha.
Usprkos tome to je mnogo puta u posljednjih dvadeset i jedan
mjesec sreo ovog anela, Bill se jednostavno nije mogao
priviknuti na njegovu natprirodnu prisutnost. Strah se smirivao
dok je osjeao kako ulazi u viziju. Graja putnika se smanjivala i
nestajalo je lupanje kotaa vlaka. Uskoro je putniki vagon
potpuno nestao...
Bill se naao u brdovitoj zemlji, zelenoj zbog visokih cedrova
i s ratrkanim stijenama meusobno naslaganim u dugake ploe.
Pozornost mu je privukao mali djeak, star izmeu osam i deset
godina, koji je nepomino leao pokraj ceste. Izgledalo je da je
djeak mrtav. Bill je priao blie kako bi vidio djeakovo lice
ravan nos, smee oi i smea neravno oiana kosa kao da su ga
iale nevjete ruke. Bio je siromaki obuen kao stranac arape
do koljena i hlae na tri kvarta s velikim mjedenim gumbovima
visoko na struku. Mora da se dogodila nesrea jer je lice djeaka
bilo nateeno i izoblieno, a odjea mu poderana. Jedna je cipela i
dalje bila vezana na stopalu, a druga je nedostajala. Bill nije
mogao vidjeti nikakve znakove ivota.
91
Dok je Bill stajao tamo pitajui se to sve to znai, s desne

strane mu se pribliio aneo Gospodnji. Aneo je pitao: "Moe li
djeak ivjeti?"
Bill je odgovorio: "Gospodine, ne znam."
Sad je aneo zakoraio u vidokrug pokazujui Billu kako
treba kleknuti nad beivotnim tijelom i kako treba poloiti ruke na
djeaka dok se bude molio za njega. U trenutku su se plua
djeaka napunila zrakom i on je sjeo. Tu je vizija zavrila.
Odjednom je Bill ponovno bio u svojoj stolici u vlaku i putovao
kroz Tennessee.
im je Bill stigao u Miami, mali David mu je pokazao
jutarnje novine. U gornjem kutu stranice bio je uokviren oglas
koji je najavljivao dolazak propovjednika Williama Branhama
koji e odrati pet dana slubi iscjeljenja u gradu. Ostatak stranice
bio je prekriven veim, uoljivijim oglasima koji su najavljivali
ostale slube iscjeljenja u lokalnim crkvama.
Mali David je uzdahnuo: "To se dogodilo dan nakon to sam
stavio prvi oglas o tvom dolasku. im su ga proitali, sve su
organizacije u gradu odjednom pronale nekoga tko e
propovijedati boansko iscjeljenje u njihovim crkvama."
"Volio bih kad bi oni mogli vidjeti da mi nismo ovdje kako
bismo zapoeli novu grupu," komentirao je Bill, "mi smo ovdje
samo zato da im pomognemo u Kristovom djelu."
Unato pokuaju lokalnih crkava da umanje njegovu
privlanost, ime William Branham razvilo je svoj vlastiti
magnetizam. Kad je Bill stigao na prvi sastanak te veeri,
pronaao je ator napola pun znatieljnih promatraa. Bill je
pozdravio ljude. Onda je, prije nego je iznio temu iscjeljenja,
ispriao viziju koju je imao dok je putovao kroz Tennessee. Bill je
nagovarao ljude: "Zapiite ovo na praznu stranicu u svojim
Biblijama, a onda promatrajte taj e djeak ustati iz mrtvih
snagom Isusa Krista. Ne znam gdje ni kad e se to dogoditi, ali e
se dogoditi jer je to: 'Ovako govori Gospod.' A kad se dogodi,
stavit emo to u novi asopis kojeg e izdati brat Lindsay."
92
Gordon Lindsay, i dalje uzbuen zbog potencijala Billove

jedinstvene slube, ve je usmjerio svoje rukovoditeljske vjetine
u tom pravcu. Lindsay je savjetovao da Bill zaposli pomonika na
puno radno vrijeme koji e organizirati sastanke i paziti na mnoge
detalje skupa, to bi Billu omoguilo usredotoenje na molitvu za
bolesne. Uspjeh Billovog puta na pacifiki sjeverozapad, kojeg je
organizirao Lindsay, dokazao je vrijednost ove ideje. Ipak,
Lindsay nije htio preuzeti taj posao ili barem ne na puno radno
vrijeme. On je imao druge ambicije.
Gordon Lindsay je poeo ureivati asopis koji e prerasti u
slubeno glasilo Branhamovih skupova. Pisao je lanke o
prijanjim sastancima i oglaavao nadolazee dogaaje, te je
pisao svjedoanstva onih koji su bili iscijeljeni. Lindsay je
namjeravao asopis nazvati Glas iscjeljenja. im se Bill sloio s
ovom idejom, Lindsay je poeo raditi na izdavanju. Prvo
mjeseno izdanje asopisa Glas iscjeljenja izilo je nakon oko
dva mjeseca.
Prve su veeri u Miamiju kroz red za molitvu prole stotine
ljudi. Vjera je rasla kad je zajednica vidjela kako Bill otkriva
bolesti kroz dar u ruci. Veina je sluajeva bila iscijeljena, a
dogodila su se i neka nevjerojatna uda, to ukljuuje dvojicu
djeaka koji su roeni slijepi, a obojica su primili vid. Osvrt na
ova dva uda pojavio se u jutarnjim novinama. To je potaklo
interes lokalnih radio postaja te su oba djeaka pozvana u radio
postaju na intervju uivo. S iznimnim arom dvojica su djeaka
svjedoila o snazi iscjeljenja Isusa Krista. To je potaklo interes
javnosti neki su postali znatieljni, neki uzbueni, a ostali
sumnjiavi.
Jednom posebnom sluatelju radija pomijeale su se sve tri
emocije. Propovjednik Fred Bosworth je znao iz prve ruke o
Kristovoj snazi iscjeljenja jer je o toj temi propovijedao nebrojeno
puta u proteklih etrdeset godina. 1920. godine Bosworth je
odravao velike sastanke probuenja u desetak amerikih
gradova, tjerao je grjenike da se pokaju i poticao krane da
vjeruju Bogu za iscjeljenje svojih bolesti. Njegov energian stil i
pravilna prezentacija dokazali su se uspjenima nakon jednog
93
sastanka 1924. godine u Ottawi u Kanadi gdje je procijenjeno da

je dvanaest tisua ljudi trailo spasenje u Isusovoj milosti. Onda
je velika kriza skratila njegovu evanelistiku slubu. Poto su u
1930-tima padale plae, bilo je sve tee financirati ove velike
skupove probuenja. Povukavi se s terena, Fred Bosworth je
postao pionir radio evangelizacije osnivajui "Misionarski skup
nacionalnog radio probuenja". Takoer je napisao dvije knjige,
Kransko priznanje i Krist iscjelitelj. Kasnije je otiao u
mirovinu i preselio se na Floridu.
Sada, u 71. godini, Fred Bosworth ve nekoliko godina nije
bio u aktivnoj slubi. Mislio je da je sve to sada eli u ivotu niz
lijenih, bezbrinih dana. Ali kad je uo svjedoanstvo ova dva
djeaka na radiju, u njemu se probudilo neto neoekivano.
Slijepi roeni? A sad mogu vidjeti? Godinama je Fred Bosworth
gledao mnoga uda nijemi su progovorili, gluhi uli, hromi
hodali, rakovi nestajali. Zapravo, primio je preko dvjesto tisua
pisanih svjedoanstava od ljudi koji su bili iscijeljeni pod
njegovom slubom. Ali nikad nije vidio ili uo da su ljudi koji su
roeni slijepi primili vid. Tko je taj ovjek William Branham? Je
li on prevarant? Ili se Duh Boji kree na nain na koji on jo nije
vidio? Bosworth je postao znatieljan i morao je priznati,
pomalo uzbuen. Moda bi trebao provjeriti.
Propovjednik Fred Bosworth nije bio jedini u svojoj eli da to
istrai. Ostatak tjedna je na sastanke dolo vie ljudi nego se
moglo nagurati u ator. Mnogi su se okrenuli i otili kui, ali
tisue su stajale izvan atora u nadi da e dobiti mogunost ui u
red za molitvu. Kako je toliko ljudi eljelo molitvu, Bill je
odluio ne koristiti dar pronicanja u ruci. To je ilo presporo.
Umjesto toga, ljudi su prolazili pokraj njega u "brzom redu" kako
bi on mogao samo poloiti ruke na njih i kratko se pomoliti dok
su prolazili.
Zadnje veeri probuenja u Miamiju, prije poetka slube,
mali David je doao Billu i rekao: "Jedan otac od iza stvara
guvu. ini se da mu je sin jutros pao u rupu za navodnjavanje.
Otac je cijeli tjedan bio na sastancima i uo je da si ispriao viziju
o malo djeaku koji je ustao iz mrtvih. On se pita odnosi li se ta
94
vizija na njegovog sina. Vidio je dovoljno iscjeljenja i uda ovaj

tjedan i vjeruje da je to mogue i zato ne doputa pogrebniku da
dotakne dijete dok ga ti ne pogleda."
"Rado u poi vidjeti ga," rekao je Bill. Kad je otiao na
mjesto gdje je otac tugovao, bio je dovoljan samo jedan pogled da
bi Bill znao. Rekao je ocu: "ao mi je, ali to nije ovaj djeak.
Djeak kojeg sam vidio u viziji imao je raupanu smeu kosu i
izgledao je kao da ima izmeu osam i deset godina. Va sin ima
lijepo oianu crnu kosu i nije stariji od pet godina. I va je sin
prelijepo obuen. Djeak iz vizije je bio obuen siromaki. Osim
toga, va se sin utopio. Djeak kojeg sam vidio u viziji bio je sav
izudaran kao da je bio u nesrei. ao mi je, gospodine, ali ovdje
se samo mogu pomoliti za utjehu obitelji."
Te je posljednje veeri u Miamiju toliko ljudi eljelo dodir od
Boga da je Bill organizirao dvostruki red za molitvu kako bi se on
i mali David mogli istovremeno moliti za njih on s jedne strane
reda, a mali David s druge strane. Uz guvu i guranje stotina koje
su se provlaile pokraj njega, Bill je u redu primijetio jadnu
mladu djevojku kojoj je pomagala starija ena. Djevojka se
muila hodati s vrsto umotanim nogama u zavojima do struka.
Bill je uzeo trenutak kako bi uhvatio djevojku za ruku dok je
prolazila i osjetio je demonske vibracije djeje paralize. Takoer
je vidio da ova djevojka jo nema dovoljno vjere za iscjeljenje.
Bill ju je povukao na stranu i rekao joj: "Duo, stani ovdje
odmah iza mene i moli se da ti Bog povea vjeru." Hroma je
djevojka uinila ono to joj je rekao. Drala se Billu za kaput dok
se pognute glave molila. Bill se ponovno usredotoio na red za
molitvu. Uskoro je primijetio kako se vjera djevojke ubrzava
poput otkucaja srca: bum-bum, bum-bum, bum-bum. Okrenuo se i
rekao: "Sada, duo, u Imenu Isusa Krista ukoravam tog demona
koji te vezao. Sotono, izii iz nje." Pogledavi stariju enu koja je
dola s djevojkom, Bill je naredio: "Sad joj skinite poveze."
ena je prestraeno pogledala: "Ali, brate Branhame, ona ne
moe sama stajati!"
"Gospoo, zar sumnjate. Samo uinite ono to vam je
reeno."
95
ena je teko disala, oito preplaena. Ali, poela je

odvezivati poveze. Uskoro je u mnotvu odjeknuo vrisak. Bill se
okrenuo i vidio kako ova nekad hroma djevojka dri poveze za
noge iznad glave i koraa binom savreno kao i ostala djeca.
Ovo udo nije mogao propustiti nitko u atoru. Vjera im se
iznenada digla i trudili su se dotaknuti Billa dok su prolazili. Bill
se molio za to vie njih to je bre mogao. Nakon nekoliko
minuta osjetio je jo jadno specifino potezanje vjere. Okretao je
glavu i traio izvor. Onda ga je uoio. Bill je otiao do mikrofona
i rekao: "Gospodine vi u pozadini, etvrti red od prolaza, ovjek
u bijeloj koulji. Mogu osjetiti vau vjeru skroz do ovdje. Stanite
na noge. Isus Krist vas je iscijelio."
ovjek je ustao i u isto vrijeme podigao ruke iznad glave. Ali
im je potpuno ispruio ruke, odmah ih je spustio i kao da je
iznenaen buljio u jednu ruku. Tada je poeo vikati. To je podiglo
enu koja je sjedila pokraj njega. Dok je gledala ruku ovjeka i
ona je pokazivala svoje iznenaenje, podigla je ruke, skakala,
lupala i nekontrolirano vikala.
Dok se Bill ponovno usredotoio na red za molitvu, Fred
Bosworth je ustao i krenuo na kraj atora. Kad se ovjek koji je
bio iscijeljen konano umirio, Bosworth ga je pitao: "Gospodine,
ja sam propovjednik Evanelja i pitam se biste li mi htjeli
ispriati to se dogodilo?"
ovjek je ispruio ruku. "Pogledajte ovo," rekao je uzbueno.
"Meni to izgleda kao obina ruka," rekao je Bosworth.
"Normalna je! To je udo. Prije nekoliko godina pao sam s
konja na ovu ruku. Otad je bila paralizirana i nizato do sada!"
Micao je energino prstima kako bi ilustrirao kako dobro
funkcioniraju.
Bosworth je pitao: "Zato niste iao u red za molitvu poput
ostalih?"
"Doao sam ovdje veeras kao kritiar. Ali, to sam vie
promatrao, sve sam vie vjerovao da moda Bog jo uvijek moe
iscijeliti i initi uda. A kad sam vidio da je mlada djevojka
96
osloboena iz proteza, odmah sam znao da Bog takoer moe

iscijeliti moju usahlu ruku."
Bosworth se provukao prema naprijed, privukao Billovu
pozornost i rekao: "Propovjednie Branham, ja sam propovjednik
Evanelja i elim te neto pitati. Kako si znao da taj ovjek od iza
ima vjeru za iscjeljenje?"
"Odjednom sam se poeo osjeati slabanim," objasnio je
Bill. "Znao sam da neija vjera jako vue dar, pa sam poeo
gledati uokolo. inilo mi se da se cijeli fokusiram na tog
ovjeka."
Fred Bosworth se uhvatio za obraze, oduevljen. "Upravo se
to dogodilo Isusu kad ga je dotakla ena s krvarenjem. 69 Rekao je
da ga je napustila snaga. Snaga je energija. Mogu li neto rei
zajednici?"
"Samo izvoli."
Priavi mikrofonu, Bosworth je podijelio udo sa svima i
dodao: "Ovo dokazuje da je Isus Krist isti juer, danas i zauvijek.
Dar koji je bio na Isusu Kristu je kao da cijeli Atlantski ocean
udara o obalu; a dar koji je na naem bratu je poput lice te vode.
Ali isti kemijski elementi i minerali koji su u oceanu nalaze se i u
lici vode."
Sljedee su veeri Fred Bosworth i Bill veerali u hotelu.
Bosworth je ispriao Billu o nekim udima kojima je on
svjedoio za vrijeme svoje 40-godinje slube. "Ali u svim mojim
godinama," primijetio je, "nisam vidio nita nalik onom sastanku
sino."
Tako je Bill podijelio sa starijim propovjednikom kako ga je
aneo Gospodnji susreo 1946. godine i poslao ga odnijeti dar
boanskog iscjeljenja narodima svijeta. Objasnio je znak u svojoj
ruci, kako moe razlikovati mnoge bolesti preko vibracija koje
izaziva demonski ivot bolesti, to izaziva otjecanje njegove ruke
i stvara uzorak bijelih kvrica na poleini ruke.
69
Matej 9, 20 22; Marko 5, 25 34; Luka 8, 43 48
97
Odjednom je Fred Bosworth zaboravio na svoju mirovinu.

"Brate Branhame, bi li ti moja strunost bila od pomoi? Volio
bih putovati s tobom i pomoi ti gdje god mogu."
"Brate Bosworth, bila bi mi ast da mi pravi drutvo. Molio
sam se o uzimanju rukovoditelja."
Na odlasku iz hotela, etali su plaom i razgovarali o drugom
dolasku Isusa Krista. Sunce je zalazilo iza hotela koji je gledao na
plau. Mali su se valovi prelijevali po nogama dva ovjeka. Bill je
primijetio svjeinu u hodu Freda Boswortha, za razliku od svog
tekog koraka. Bill se osjeao iscrpljeno, iako je dobro odspavao.
inilo mu se da jedva podie noge iz pijeska. Pitao je: "Brate
Bosworth, koliko si star?"
"Sedamdeset i jednu."
"Koje su ti godine bile najbolje?"
"Ba ove, brate Branhame. Ja sam samo dijete koje ivi u
staroj kui."
Bill je zavidio tolikoj snazi. Ovdje je on s trideset i osam
godina, skoro mrtav od umora. to ga toliko iscrpljuje?
U OUJKU je Bill imao na rasporedu ponovno se vratiti u

Phoenix, ovaj put zbog skupa iscjeljenja koja e potrajati cijeli
tjedan. Tog dana kad je stigao u grad, Bill je spomenuo svoj
kronini umor pastoru koji je bio pokrovitelj sastanaka.
"Brate Branhame," rekao je pastor, "tvoj je problem to to si
previe iskren. Nakon to se moli za Boju djecu, trebao bi
jednostavno zaboraviti na njih. U ostalom, Boja je stvar hoe li
ljudi prihvatiti iscjeljenje ili ne."
"Nisam znao da mogu biti previe iskren kad je u pitanju
posao Gospodnji," primijetio je Bill. "Mislio sam da to sam
iskreniji, da me Bog moe vie koristiti."
"Pa, ako nastavi ovim tempom," upozorio ga je pastor,
"doivjet e ivani slom."
98
Bill se odvezao u pustinju kako bi se molio. "Nebeski Oe,

kako to da sam toliko iscrpljen? Ostali propovjednici nemaju
ovakvih problema. Brat Bosworth mi je rekao da je iao mojim
tempom godinama i nikad nije imao problema zbog toga. Moda
on ima vie Duha Svetog od mene. Ako je to moj problem, onda
Te molim, Gospode, daj mi vie Duha Svetog kako bih se bolje
drao." Stao je, gledao u kilometre pustinje pune bodljikavih
kaktusa, palo verde i mesquite grmlja. Posvuda su oko njega u
daljini iz ravne pustinje strile otre planine. Dok je Bill sluao,
inilo mu se da uje kako mu Bog govori, ne na glas, ve u
mislima: "Ti ljudi ovise o vlastitoj vjeri i propovijedaju po svojoj
rijei. Tvoju snagu crpi natprirodan dar."
Odjednom je u njegovom razumijevanju oivio jedan citat iz
Pisma. Sjetio se da je prorok Daniel vidio viziju i bio fiziki
uznemiren mnogo dana. 70 Bill se takoer sjetio komentara Freda
Boswortha o eni koja je bila iscijeljena kad se dotakla Isusovog
ogrtaa. Isus je rekao da je osjetio da ga naputa snaga. Tog
popodneva dok je Bill vozio natrag iz pustinje, tijelo mu je i dalje
drhtalo na rubu sloma, ali sad je makar razumio zato.
Za vrijeme druge veeri u Phoenixu, dok se red za molitvu
bliio kraju, Bill je za ruku uzeo krupnu enu. Najprije nije
mogao protumaiti vibracije koje je osjeao. "Imate ili rak ili
enske probleme? To dvoje reagira slino. Samo trenutak... to su
enski problemi. Je li tako? Skoro je prelo u rak. ivot vam nije
bio obasut cvijeem. Ne, imali ste mnogo borbi. Ali veeras Isus
Krist moe ukloniti vae terete ako Mu budete vjerovali."
Sljedei u redu bio je lijepo odjeven ovjek srednjih godina.
Bill je uzeo ovjeka za ruku. "Gospodine, ne osjeam vibracije.
to god da je va problem, nije uzrokovan mikroorganizmom."
ovjek je plakao: "Brate Branhame, pretpostavljam da sam
odigrao ulogu licemjera time to sam doao u red za molitvu, a
nisam bolestan. Ali, ovo je jedini nain na koji sam znao da vam
70
Daniel 7, 15
99
mogu prii. uo sam da ste siromani. elim vam dati mali dar."
Drao je ek.
Bill je njeno odgurnuo ek. "Ne primam darove."
"Gledajte, samo elim pokazati zahvalnost Gospodu. Sino
sam doveo svoju enu kroz red za molitvu u invalidskim
kolicima. Nakon vae molitve za nju, hodala je po prvi put u
posljednjih esnaest godina."
"Ali, nisam je ja iscijelio," bio je uporan Bill. "Isus Krist ju je
iscijelio."
"Dobro, ja se bavim s naftom u Teksasu. I ispunio sam ek od
dvadeset i pet tisua dolara na vae ime..."
Uzevi ek ovjeku iz ruke, Bill ga je poderao na dva dijela,
presavio dijelove i ponovno poderao na dva dijela. Tada je vratio
poderani ek. "Gospodine, ne elim va novac. Ja samo elim da
vaa vjera bude vrsto usaena u Isusa Krista."
Posljednja osoba za koju se trebao pomoliti te veeri bila je
ena koja je teko epala. Pridravao ju je mu dok se muila
popeti stepenicama do mjesta gdje je stajao Bill.
Uzevi enu za ruku, Bill je rekao: " Ni na vama ne osjeam
vibracije."
"Imam artritis," rekla mu je ena.
"Dobro, to je objanjenje," rekao je Bill. "Vibracije izazivaju
mikroorganizmi. Ne mogu osjetiti u emu je va problem jer
artritis uzrokuje kiselina. Ipak, Isus Krist vas moe iscijeliti ako
ete vjerovati da moe. Dar kojeg mi je dao ne iscjeljuje, dar treba
podii vjeru ljudi. Isus Krist je jedini iscjelitelj."
Kad je Bill zapoinjao molitvu za ovu enu s artritisom, oi
su joj poele blistati i miii se oputati, kao da je pala u trans.
Dok je pastor domain prilazio mikrofonu kako bi raspustio
sastanak, ena je stajala i bljetavim oima usredotoeno
promatrala Billa dok je posrtao odlazei s bine kroz bona vrata.
Nakon nekoliko dana, suprug ove ene zamolio je da ga puste
do vrata Billove hotelske sobe. Bill ga je pozvao da ue.
100
"Brate Branhame, nikad me niste sreli, ali ste sreli moju

suprugu u redu za molitvu poetkom tjedna. Imala je artritis i bila
posljednja osoba za koju ste se molili te veeri."
"Da, sjeam je se. Kako je ona?"
"ini se da joj je bolje to se tie artritisa, ali neto drugo nije
u redu. Pria kao da bunca."
"Kako to mislite?"
"Nakon to ste se molili za nju, izgledala je kao da je u transu
dok nismo doli doma. Sljedeeg me jutra pitala: 'Tko je bio taj
drugi ovjek koji se spustio s bratom Branhamom kad se molio za
mene?' Rekao sam: 'Nije bilo drugog ovjeka.' Rekla je: 'O, je, bio
je. Bio je velik tamnoput ovjek s crnom kosom koja mu je visjela
do ramena.' Brate Branhame, o emu ona pria? Bili ste sami na
bini."
Bill je znao da je ona vidjela anela Gospodnjeg, ali to jo
nije htio rei. "Gospodine, jeste li vi ili vaa supruga ikad prije
bili na mojim sastancima ili uli moju priu?"
"Ne, nismo ni uli za vas prije ovog tjedna."
"Razumijem. Recite mi vie o tom 'drugom ovjeku' kojeg je
vaa supruga vidjela sa mnom na bini. to je on uinio?"
Billov se posjetitelj uzrujao kao da se brine da e njegova
pria zvuati nevjerojatno. "Rekla je da je vidjela ovjeka kako
vas gleda dok ste se molili za nju. Kad ste zavrili, ovjek je
pogledao moju suprugu i rekao: 'Dola si traei iscjeljenje. Ne
brini molitva brata Branhama bit e odgovorena i bit e
iscijeljena.' Tada je ovjek pogledao na vas i rekao mojoj supruzi:
'Ne izgleda li brat Branham mravo i krhko? Ali uskoro e
ponovno biti snaan.' Onda, kad ste otili, rekla je da je vidjela
kako vas ovaj ovjek prati kroz bona vrata. Brate Branhame, i ja
sam bio tamo. Znam da ste samo vi i moja supruga stajali tamo.
Kako to tumaite?"
Bill je trezveno pojasnio: "Meni se ukazuje aneo Gospodnji.
Zahvalan sam to ste mi doli ovo ispriati. Toliko sam umoran i
iscrpljen. Dobro je znati da u uskoro biti dobro."
Poglavlje 42
Skren i oporavljen
1948.
POSLIJE PHOENIXA U ARIZONI, William Branham je

odrao skupove iscjeljenja u Pensacoli u Floridi, Kansas Cityju u
Kansasu, Sedaliji u Missouriju i Elginu u Illinoisu. U svakom je
gradu govorio mnotvu o viziji djeaka koji je ustao iz mrtvih,
govorei: "Zapiite ovo na praznu stranicu u Bibliji tako da kad se
dogodi povjerujete da vam govorim istinu."
Cijelo se to vrijeme Billovo zdravlje naruavalo. Za vrijeme
molitvene slube, teko je odravao ravnoteu dok se molio za
bolesne. Teko je zaspivao nakon svakog sastanka, a kad bi
zaspao, teko bi se probudio za sljedeu slubu. Glava ga je
neprekidno boljela i povremeno se tresao. Imao je garavicu i sve
to bi pojeo teko bi mu palo. Povremeno mu se mutilo pred
oima. Osjeao se kao da je doivio brodolom.
U etvrtak, 13. svibnja 1948. godine, zapoeo je pet veeri
skupa iscjeljenja u dravi Washington. est je tisua ljudi
potpuno napunilo Tacoma Ice arenu. Svake se veeri polako
kretao dugi red za molitvu dok je Bill koristio znak u ruci kako bi
prepoznao njihove bolesti i dovoljno podigao vjeru da prime
Kristovu snagu iscjeljenja. Meu onima koji su izili naprijed bila
je Ruby Dillard. U to se vrijeme Ruby skoro nasmrt guila od
malignog tumora u vratu. Kasnije je u asopisu Glas iscjeljenja
102
napisala: "Iako me je boljelo grlo dok je rak odlazio, vie nisam

imala nikakvih problema." Stotine su ljudi za vrijeme skupa u
Tacomi imale divna svjedoanstva.
Do kraja slube u ponedjeljak naveer, Bill je ponovno bio na
rubu potpunog sloma. Ruio se prema natrag dok se udaljavao od
reda za molitvu, te bi bio pao da ga dva ovjeka nisu uhvatila.
Dok su ga ova dvojica nosila van, Bill ih je traio da mu dopuste
pozdraviti ljude. Gordon Lindsay je prenio "dovienja" zajednici,
ne shvativi u tom trenutku dublje znaenje toga.
Sljedeeg je dana Bill pozvao svoj tim pomagaa Jacka
Moorea, Gordona Lindsayja, Erna Baxtera i Freda Boswortha i
rekao im da e sastanak u Eugeneu u Oregonu bit njegov
posljednji za neko vrijeme. Sve je ostale njegove angamane
trebalo otkazati. Normalno, ovi su se propovjednici pitali koliko
e dugo izbivati. Bill im je rekao da ne zna. Moda samo nekoliko
mjeseci, a moda vie od godine dana. Ali, kako mu se ini, nije
ba optimistian. Do sad je izgubio toliko energije da se pitao
hoe li se ikad vie moi moliti za bolesne.
Ova je vijest bila poseban udarac za Gordona Lindsayja. Ne
samo da se Lindsay povukao s dunosti pastora crkve u Ashlandu
u Oregonu kako bi slijedio Branhamove skupove, ve je uloio
energiju i planiranje u Glas iscjeljenja, asopis koji odjednom nije
imao svrhu. Nakon mnogo iscrpljujuih molitvi, Gordon Lindsay
je shvatio da je otiao predaleko s Glasom iscjeljenja da bi sad
odustao. Prva su dva izdanja ve tiskana. Odluio je uloiti
osobnu uteevinu kako bi nastavio s objavljivanjem. Ali, na to
da se asopis sada usredotoi? Moda samo treba slijediti neku
drugu slubu.
Zasigurno nije nedostajalo kandidata meu kojima je trebalo
odabrati. Meteorski uspon Williama Branhama na nacionalnu
scenu 1946. godine probudio je svijest javnosti o Bojoj snazi
iscjeljenja te nadahnuo druge da ga slijede. Izniklo je desetke
iscjeliteljskih propovjednika 1947. godine, te se do sada u 1948.
godini lista produljila. Nekoliko izdanja Glasa iscjeljenja isticalo
je Williama Freemana, mladia koji je imao umjeren uspjeh u
103
Skren i oporavljen
molitvi za bolesne. Ali, Gordon Lindsay je mislio, ako Glas

iscjeljenja preivi bez utjecaja imena William Branham, da se ne
bi trebao ograniiti na izvjetavanje o jednom pojedincu, ve
treba obuhvatiti iroki spektar slubi iscjeljenja i oslobaanja
ljudi. "Naposljetku," mislio je Lindsay, "koliko sam puta uo da
brat Branham kae: 'Isus Krist je jedini iscjelitelj.'?"
Za to je vrijeme Bill malaksao doma, bolestan i obeshrabren.
Iz dana u dan se vrpoljio u krevetu, a osjeao se kao da u elucu
ima bavu jake kiseline. to god bi pokuao pojesti, uz grlo bi mu
se vraala jaka, masna tekuina i palila mu usta. Teinom je pao
na malo iznad 45 kg. Oi su mu utonule. Lice mu je izgledalo
mravo i blijedo. Kad bi pokuao ustati, boljela ga je glava i jedva
bi se odravao na nogama. Osjeao se kao da umire.
Lijenici mu nisu mogli pomoi. Dijagnosticirali su njegovu
bolest kao "nervnu iscrpljenost" nastalu uslijed premorenosti i
propisali mu mnogo odmaranja. Ali nakon dva mjeseca
pridravanja lijenikih savjeta, Bill se i dalje osjeao smrtno
bolesnim.
Zavapio je Gospodu u molitvi Isusu, svom ivotu; Isusu,
svojoj ljubavi; Isusu, svojoj jedinoj nadi. Molio se za svoje
iscjeljenje iz dana u dan, ali ipak, Bill se nije oporavljao.
Razmiljao je. Koliko je tisua iscjeljenja i uda promatrao na
svojim sastancima? Gospod ih je iscijelio. Zato ga Gospod nee
iscijeli? Nije se inilo fer.
Konano je Bill shvatio odgovor Gospod ga je pokuao
nauiti neemu bitnom. Kad je Bill proanalizirao zadnje dvije
godine svoje slube, bilo ga je sram koliko se preopteretio preko
granica zdravog razuma. Jonesboro je bio ekstremni primjer, kad
je stajao iza propovjedaonice punih osam dana i noi i molio se za
bolesne. Ali nadasve si je nakodio time to je esto drao redove
za molitvu do jedan ili dva ujutro. Zapravo, cijelo je vrijeme
mislio da grijei, ali bi se toliko saalio nad bolesnim ljudima
znajui da za mnoge od njih ivot i smrt ovise o njegovim
molitvama. Zato se prisiljavao, prisiljavao, prisiljavao i
prisiljavao. Sada je plaao cijenu.
104
Sam si je to napravio, a sad je Bog elio da naui lekciju. Bill

je shvatio da to to mu je Bog dao dar iscjeljenja ne znai da Bog
oekuje da cijeli teret padne na njegova lea. itao je u Izlasku 19
kako se Mojsije, kojem je bila povjerena briga za dva milijuna
Izraelaca u Sinajskoj pustinji, iscrpio pokuavajui se sam baviti
problemima ljudi. Jitro, njegov tast, nagovorio je Mojsija da
podijeli teret posla s ostalim sposobnim ljudima u taboru. U 11.
poglavlju Brojeva, Bill je itao kako je Bog uzeo duha koji je bio
na Mojsiju i razdijelio ga na sedamdeset starjeina tako da oni
mogu pomoi Mojsiju nositi taj teret.
Dok je Bill listao posljednje izdanje Glasa iscjeljenja, divio
se koliko mukaraca i ena sada odrava skupove iscjeljenja
diljem Sjedinjenih Drava i Kanade William Freeman, Oral
Roberts, Jack Coe, Tommy Osborn, A. A. Allen, W. V. Grant i
mnogi drugi. Neke je od ovih ljudi osobno poznavao jer su bili na
njegovim sastancima i rukovali se s njim, poput Tommyja
Osborna, mladog propovjednika koji je sjedio u Portlandu u
Oregonu na sastanku one veeri kad je manijak prijetio da e
slomiti svaku kost u Billovom tijelu. Ali to to je vidio ovjeka od
115 kg kako pada u nesvijest na pod nije nadahnulo mladog
Osborna, ve to to je vidio kako Bill polae ruke na gluhonijemu
djevojku i tiho govori: "Gluhonijemi due, zaklinjem te u
Isusovom Imenu, napusti dijete." Kad je Bill zapucketao prstima,
djevojka je mogla uti. Onda je progovorila. To je zapalilo vatru u
dui Tommyja Osborna da zapone vlastitu neovisnu slubu
slubu koja je sada krila put spasenja i iscjeljenja kroz sotonski
teritorij te u srcima budila vjeru u Krista.
Drugo ime koje je Bill prepoznao bilo je Oral Roberts. Bill je
prvi put sreo ovog mladia prolog ljeta u Tulsi u Oklahomi. U to
je vrijeme 32-godinji Roberts upravo zapoeo vlastitu neovisnu
slubu oslobaanja te je i dalje bio nesiguran u kojem smjeru
krenuti. Nakon prisustvovanja jednom Billovom sastanku i
svjedoenja o snazi iscjeljenja Isusa Krista, Oral Roberts je
odluio da bi i on u svojoj slubi takoer trebao naglaavati
boansko iscjeljenja. Bill je ponovno sreo Oral Robertsa u Kansas
Cityju na proljee i divio se tome koliko je taj ovjek sazrio u
105
Skren i oporavljen
deset mjeseci. Roberts je sada zraio samopouzdanjem i

vodstvom. Zbog njegove prirodne karizmatinosti, njegova se
sluba neprekidno irila. Roberts je imao dobar osjeaj za biznis i
dobro je koristio sav novac do kojeg je dolazio. Kako bi smanjio
trokove skupova, kupio je vlastiti ator. Osim vlastitog radio
programa, pokrenuo je vlastiti asopis pod nazivom Vode
iscjeljenja. Ova su dva pothvata proirila njegovu sferu utjecaja i
proirila temelje financijske podrke.
Impresioniran iskrenou i inicijativom Orala Robertsa, Billa
je hrabrilo saznanje da je utjecao na ovog hrabrog mladog
propovjednika. Zapravo, dok je listao Glas iscjeljenja, Bill je
shvatio da je njegova sluba utjecala na sve ove mukarce i ene,
bilo izravno ili neizravno. Kad je on zapoeo 1946. godine, niti
jedan propovjednik u Americi nije odravao velike skupove niti
propovijedao boansko iscjeljenja. Sad se inilo da ih ima
posvuda svi su propovijedali varijantu Billove teme da je Isus
Krist isti juer, danas i zauvijek. To ga nije trebalo iznenaditi.
Nije li mu to aneo rekao u pilji: "Poslan si odnijeti dar
boanskog iscjeljenja narodima svijeta." U to je vrijeme Bill
pretpostavio da on osobno treba odnijeti dar. Sad je mogao vidjeti
da je on bio iskra za probuenje diljem svijeta. Njegova
dvogodinja sluba zapalila je svetu vatru u desetinama tisua
srca, a sad je Duh Sveti razbuktavao plamen probuenja u svim
smjerovima.
Je li to znailo da je Bog zavrio s njim? Ne, ne moe biti to.
Aneo je rekao da e mu biti dana dva znaka kao dokaz da je
poslan od Boga. Do sad je vidio samo jedan znak u ruci. to je s
drugim znakom? Aneo mu je rekao ako bude iskren, da e se
dogoditi to da e znati same tajne ljudskih srca. Bill nije imao
pojma to to znai, ali je znao da se to jo nije dogodilo. Nije se
ispunila niti vizija o djeaku koji je uskrsnuo iz mrtvih. Zasigurno
Bog jo nije zavrio s njim, osim a molio se da to ne bude istina
osim ako on nije skratio Boji plan za svoj ivot time to je
rasuo svoju energiju.
106
15. RUJNA 1948. GODINE, Bill je posjetio Mayo kliniku u

Rochesteru u Minnesoti u nadi da e mu lijenici tamo moi
pomoi. Tri ga je dana tim specijalista podvrgavao svim
smislenim nalazima kako bi doli do traga.
Ujutro kad su trebali stii rezultati nalaza, Bill se probudio u
iekivanju. Za nekoliko sati vratit e se u kliniku i dobiti
konano izvjee o svom stanju. Ima li nade za njega? Ili je
gotovo? Sjedio je na rubu kreveta i molio se: "Dragi Isuse, ljudi
sa svakakvim oblicima ivanih slomova dolazili su na moje
sastanke i Ti si ih iscijelio. Zato me nee iscijeli? Godinama si
mi pokazivao vizije iscjeljenja drugih ljudi, ali mi nikada nisi
pokazao neku o mom iscjeljenju. Strana me neuroza proganja
otkako sam bio djeak. Sad me toliko napustila snaga. ini se da
se ne mogu dovoljno sabrati i vjerovati Tvojoj Rijei za vlastito
iscjeljenje. to e biti sa mnom?"
im je zavrio s molitvom, osjetio je kako ponovno pada u
viziju. Hotelska je soba nestala. Billu se inilo da je u umovitoj
udolini. Ispred sebe je vidio sedmogodinjeg djeaka kako stoji
pokraj starog, mrtvog panja. Gdje je Bill ve vidio to lice?
Odjednom se sjetio djeak izgleda ba kao to je on izgledao u
tim godinama. Da, to je on!
Odjednom, Bill je primijetio kako neto krzneno juri u rupu
na panju. Bill je rekao djeaku: "Daj da ti pokaem kako istjerati
vjevericu." Uzeo je tap i kucao gore dolje po deblu stabla. To je
bio stari lovaki trik kad bi pokuali istjerati vjevericu iz rupe u
deblu. Uspjelo je, ali je ivotinja koja je ispuzala iz rupe vie
sliila lasici, iako ne u potpunosti. Imala je dugako, tanko, crno
tijelo, malu glavu i sitne, okrugle, crne oi. Izgledala je opako i
bijesno.
"Pazi," upozorio je Bill djeaka. "Nemoj se pribliavati tom
starom panju. Ne zna koliko je opasan taj stvor." Bill se okrenuo
kako bi vidio obraa li djeak pozornost na njegovo upozorenje.
Djeaka njega kao djeaka vie nije bio tamo.
107
Skren i oporavljen
Bill se okrenuo prema stablu. ivotinja je zareala, napinjui

tijelo kao da bi mogla napasti. Bill nije imao puku, imao je samo
mali lovaki no zakaen za pojas. Neurozno je pomislio: "Ako
me ta vjeverica napadne, no mi nee previe pomoi. Ovdje sam
stvarno ranjiv."
Odnekud s desne strane Bill je uo kako aneo Gospodnji
govori: "Zapamti, dugaka je samo est ina."
Bill je posegnuo za noem. Ali prije nego je izvukao otricu
iz korica, stvor je skoio i stao mu na rame. Bill je zamahnuo
prema njemu, ali je "vjeverica" bila prebrza. Skakala je s ramena
na rame toliko brzo da je Bill nije mogao niti ogrepsti. Bill je
otvorio usta kako bi neto rekao. Brzo poput metka, ivotinja mu
je brzo upuzala u usta i spustila se niz vrat. Bill je mogao osjetiti
kako mu se vrti po elucu i uasno ga mui. Podigavi ruke, Bill
je povikao: "O, Boe, smiluj se!"
Dok je izlazio iz vizije, uo je glas anela kako ponavlja tu
zagonetnu reenicu: "Zapamti, dugaka je samo est ina."
Tresui se, Bill je pao natrag na krevet. Njegova se ena
Meda pomakla, ali se nije probudila. Dugo je vremena Bill leao i
razmiljao o viziji. Mora da se ta vjeverica udnog izgleda odnosi
na njegovu neurozu koja je s takvom snagom napadala njegov
eludac da bi se osjeao kao da umire. Ali, koga je predstavljao
taj sedmogodinji djeak? Bill se sjetio da je imao sedam godina
kad je imao prvi napad neuroze. Sedam godina toliko je bio star
kad je shvatio da mnogo toga ne tima u njegovom ivotu otac
mu je pio, obitelj je bila siromana, nije se uklapao u koli, a kao
vrhunac svega vidio je stvari koje drugi nisu mogli vidjeti. Nije
udno da je postao neurozan i melankolian. Ova je vizija
poinjala imati smisla.
Odjednom je zapazio obrazac. Ta mu se neuroza vraala
redovito svake sedme godine. Drugi put ga je uhvatila kad je imao
etrnaest godina, nakon to ga je roak sluajno pogodio
samaricom u noge. Te je zime, koju je proveo u krevetu,
mjesecima patio od neurozne depresije. Nakon oko sedam godina
otrovali su ga plinovi tijekom testiranja plinskog cjevovoda to je
108
izazvalo takve probleme sa elucem koji su ga skoro ubili. Pet je

mjeseci ivio na vonom soku i juhi od jema. Klonuo bi do smrti
da ga Gospod nije iscijelio. Nakon sedam godina umrle su Hope i
Sharon Rose. Ta ga je tragedija toliko razorila da je doivio takav
nervozni brodolom i pokuao se ubiti. Postepeno ga je Gospod
Isus ponovno sabrao te je kroz sljedeih nekoliko godina bio
stabilno po pitanju neuroze i nije ga muila vie od onoga to se
smatralo normalnim. Onda je dolo anelovo poslanje te se u
zadnje dvije godine Bill forsirao iznad granica ljudske
izdrljivosti. Konano se njegovo tijelo pobunilo i ponovno je pao
u neuroznu iscrpljenost.
Dok je jo uvijek razmiljao o viziji, razmiljao je o malom
nou. Kroz posljednja dva tjedna dok je bio na nalazima, jedan je
lijenik predloio mogui lijek prerezati nekoliko ivaca do
Billovog eluca. Mora da no u viziji predstavlja operacijski
skalpel ukazujui Billu na to da bi operacija bila beskorisna u
borbi s neprijateljem.
to je s anelovim rijeima: "Zapamti, dugaka je samo est
ina"? Bi li to moglo znaiti da e patiti od ove bolesti eluca
samo est mjeseci? Ako je tako, onda e ga Bog uskoro iscijeliti
jer je ova epizoda bolesti poela prije oko est mjeseci. Njegov se
duh vinuo zbog nade. Onda ga je zabrinula ozbiljna misao. Nita
u viziji nije sugeriralo da je vjeverica udnog izgleda mrtva.
Znai li to da e se ovaj problem vratiti nakon sedam godina?
Hoe li morati trpjeti ove napade periodino do kraja ivota? O,
kad bi samo mogao vidjeti viziju u kojoj ta vjeverica umire, tada
bi znao da je svemu doao kraj!
Nakon nekoliko sati Bill je sjedio u uredu u Mayo klinici i
pozorno sluao dok je stariji lijenik objanjavao rezultate
njegovih nalaza. "Mladiu, ao mi je to vam moram ovo rei, ali
vae je stanje nasljedno. Poput mnogih Iraca, va je otac volio
viski. Vaa je majka polu Indijanka, a znamo da Indijanci ne
podnose alkohol. Kombinacija tih dvaju gena uzrokovala je vau
neurozu. Nikad neete ozdraviti. Vai ivci utjeu na eludac to
109
Skren i oporavljen
uzrokuje da vam se hrana vraa. Za ovo nema lijeka. Mi tu ne

moemo nita. Imat ete taj problem do kraja ivota."
Bill je znao bolje. Kad se vratio u Jeffersonville, njegova je
majka dola u posjet vidjeti to su rekli lijenici iz klinike. Bill je
napomenuo: "Sada bih bio obeshrabren ovjek da mi Gospod nije
dao nadu u viziji."
Ella Branham je kimnula glavom. "Billy, zanimljivo je da si
imao tu viziju u etvrtak ujutro jer sam rano tog istog jutra sanjala
udan san o tebi."
Bill je znao da njegova majka gotovo nikad ne sanja, ali u
nekoliko navrata kad je sanjala njezini snovi kao da su imali
duhovno znaenje poput onog u vrijeme Billovog obraenja kad
je sanjala da ga vidi kako stoji na bijelom oblaku, propovijedajui
cijelom svijetu.
Ella je nastavila: "Sanjala sam kako lei bolestan na ulaznim
vratima, skoro mrtav zbog problema sa elucem kao obino.
Gradio si kuu na breuljku na zapadu. Tad sam vidjela..."
"Majko," prekinuo ju je Bill, "daj da ja zavrim. Nakon to si
me vidjela kako leim bolestan, vidjela si est bijelih golubova
kako dolijeu s neba u obliku slova 'S'. Sletjeli su mi na prsa.
Onaj najblii mojoj glavi gukao je i trljao glavom po mom obrazu
kao da mi pokuava neto rei. Izgledao je kao da mu je ao. Tad
sam povikao: 'Slava Gospodu,' upravo prije nego to si se
probudila."
"Tako je. Kako si znao?"
"Majko, ti zna da kad mi netko ispria san koji ima duhovno
znaenje, Gospod mi pokae isti san zajedno s tumaenjem. To
nije drugaije nego u Bibliji. Sjea se kad je kralj
Nabukodonozor bio nemiran zbog none more i htio je znati to
ona znai? Problem je bio taj to se on nije mogao sjetiti to se
zbivalo u nonoj mori. Tako je Gospod pokazao Danielu isti san i
110
Daniel je podsjetio kralja to je to bilo, to je Nabukodonozoru

dokazalo da je Danielovo tumaenje dolo od Boga. 71
"Dobro Billy, to znai moj san?"
"Gospod ti je dao taj san u isto vrijeme kad je meni dao
viziju. Povezani su. Vjeverica udnog izgleda predstavlja moju
neurozu koja mi se vraa svakih sedam godina. ivotinja koja me
napala bila je est ina dugaka, a ti si vidjela est golubova. To
znai da u nakon svake runde problema sa elucem biti
iscijeljen... na neko vrijeme. Po Bibliji, est je nepotpun broj. Bog
je potpun u sedam. Jednog u dana vidjeti kako ta vjeverica
udnog izgleda umire, tada u vidjeti sedmog goluba i borba e
zavriti."
Nakon dva dana Bill je sjedio na ulaznim vratima i itao
knjigu Freda Boswortha Kransko ispovijedanje. Dok je sputao
knjigu, uzeo je Bibliju i nasumice je otvorio. Otvorilo se prvo
poglavlje Joue. Bill je itao: "Budi odvaan i hrabar. Kud god
poe, s tobom je Gospod, Bog tvoj." Odjednom je osjetio da ovo
treba biti njegovo ispovijedanje. Tada je uo kako mu unutarnji
glas apue: "Ja sam Gospod koji dajem zdravlje." 72 Sretan, Bill
je otiao u kuu i zagrlio svoju suprugu, rekavi: "Draga, Bog me
je upravo iscijelio!"
71
72
Daniel 2
Izlazak 15, 26
Poglavlje 43
Pojava drugog znaka
1948.
TJEDAN DANA NAKON to se William Branham vratio iz

Mayo klinike, udebljao se oko 5,5 kg. Jo je bio slab i drhtav, ali
je znao da je sada samo pitanje vremena kada e se osjeati
dovoljno dobro da nastavi sa svojom slubom.
Dok se oporavljao, s velikim je interesom pratio vijesti o ratu
u Palestini. Novoroeni Izrael sam se borio protiv svojih veih,
snanijih arapskih susjeda. U mnogo toga Bill se mogao
poistovjetiti s neiskusnom dravom Izrael. Gotovo u isto vrijeme
kad je Bill bio prisiljen obustaviti svoju slubu iscjeljenja zbog
neuroze koja je prijetila njegovom ivotu, idovi u Palestini su
takoer bili prisiljeni boriti se za svoje ivote. 14. svibnja 1948.
godine proglasili su svoju neovisnost. Sljedeeg je dana pet
arapskih drava objavilo rat Izraelu. Njihove su vojske prele
granice zaklinjui se da e otjerati sve idove u more. Izrael nije
imao vlastitu vojsku, ali na njegovoj je strani bilo oajanje ba
poput Billa. U poetku se inilo da su idovi u Palestini osueni
na propast. Ali su zatim, uz malo po malo otpora, natjerali svoje
neprijatelje na prekid napada. Do sada je rat ve bio zapeo u
pregovorima.
Bill je satima razmiljao o biblijskom znaenju tih dogaaja.
Izrael ponovno drava! Skoro tisuu i devetsto godina idovi su
bili razasuti po drugim dijelovima svijeta. Sada su se vratili u
112
obeanu zemlju. Je li to smokvino drvo o kojem je Isus govorio u

Luki 21? Bill je bio siguran da e nova drava Izrael preivjeti
trenutni sukob jer je biblijski imala veliku ulogu u Bojem planu
kraja vremena. Bilo je uzbudljivo to promatrati. inilo mu se da
se sa svih strana ispunjavaju biblijska prorotva.
Krajem rujna, Bill je nazvao Gordona Lindsayja te mu je
ispriao o crnim prognozama lijenika iz Mayo klinike, o viziji
vjeverice udnog izgleda i kako ga je Gospod zasad iscijelio.
Lindsay je bio uzbuen to to uje i rekao je da ima punu torbu
poziva od svuda gdje mole Billa da doe odrati skupove
iscjeljenja vjerom. Bill je upozorio svog rukovoditelja da je jo
uvijek slab za popunjen raspored. Onda je Lindsay, koji je ve bio
zauzet objavljivanjem asopisa Glas iscjeljenja, predloio da Bill
razmisli o tome da za rukovoditelja skupova uzme Erna Baxtera.
Ne samo da je Ern Baxter imao organizatorske vjetine, ve je bio
i dinamian propovjednik, a ponudio je pomoi kako god moe.
Nakon to se molio o tome, Bill je pristao na zamjenu.
Propovjednik Baxter se dokazao kao dobar rukovoditelj
skupova. On i Fred Bosworth planirali su Billa postepeno vratiti u
slubu osloboenja. Glavna im je briga bila zatiti Billa od
preoptereenja. Najprije su analizirali protekle pogreke. Za
vrijeme mnogih Billovih skupova diljem kontinenta, najee je
lokalni pastor domain odreivao kad e zavriti pojedina sluba
iscjeljenja vjerom. Ti ljudi nisu razumjeli koliko je dar pronicanja
jako crpio Billovu energiju. Pustili su da se redovi za molitvu
otegnu iz sata u sat, iz veeri u veer, mislei dok god Bill moe
stajati i moliti se za bolesne, da mu je dobro. Ovo se pokazalo kao
loe mjerilo jer je Bill osjeao toliko saaljenje za bolesne da se
prisiljavao koliko god bi imao snage i pokuavao se moliti za sve
koji bi izali. Dok je pomazanje bilo na njemu, tijelo bi mu se
postepeno koilo, a mozak pomutio. Konano bi ga izdala snaga.
Do kraja svake molitvene slube, Bill bi bio toliko izvan sebe da
ne bi znao hoda li, pue li ili ga nose.
Baxter i Bosworth su se dogovorili da e se ubudue odluka o
tome da se sluba zavri prepustiti ljudima koji osobno brinu o
Billu, ljudima koji e ga dobro promatrati i prekinuti red za
Pojava drugog znaka
113
molitvu kad primijete znakove umora. To bi trebala biti trajna

zatita Billa da u budunosti ne klone.
Kao dodatnu mjeru opreza, njegov je rukovoditelj predloio
da se ogranii broj ljudi koji mogu ui u red za molitvu za svaku
veer. Bill je vidio da je to mudar pristup. Slijedilo je pitanje:
kako e odabrati tko e biti u redu za molitvu? Nakon to su
raspravili nekoliko opcija, sloili su se da e ponovno poeti
koristiti molitvene kartice.
Prije je za vrijeme Billove slube diljem nacije Bill uveo
nain kako ograniiti duinu reda za molitvu. Prije svake slube
bi podijelili numerirane kartice i nitko ne bi mogao ui u red za
molitvu bez takve kartice. Ovaj je nain bio bolji nego nita, iako
bi Bill najee podijelio previe kartica najee izmeu sto
pedeset i dvjesto kartica po veeri. Takoer, mnogo bi puta u
potpunosti zanemario sustav molitvenih kartica i rekao zajednici:
"Veeras u se pokuati moliti za svaku bolesnu osobu u zgradi."
Tada bi se red za molitvu protezao u nedogled, a Bill bi se molio
za ljude dok ne bi ostao bez snage do oko jedan ili dva ujutro.
Sada se to mora promijeniti.
Morao se ponovno uvesti sustav molitvenih kartica i strogo
ga se pridravati. Broj ljudi u redu za molitvu svake veeri mora
se pozorno kontrolirati. Vie nikad ne smije dopustiti da mu
saaljenje prevlada zdrav razum. Najprije on mora biti zdrav kako
bi pomogao drugima u vraanju njihovog zdravlja.
Fred Bosworth i Ern Baxter pomogli su Billu razraditi
detalje. Sat ili dva prije poetka slube netko bi proao kroz
zajednicu i podijelio numerirane kartice svima koji su eljeli biti u
redu za molitvu. Kad bi dolo vrijeme za molitvu za bolesne, Bill
bi nasumice odabrao broj i rekao (na primjer): "Veeras ponimo
s karticom B-75. Pokuat emo uzeti to vie moemo, ali
ponimo s petnaest ljudi od sedamdeset i pet do devedeset.
Tako nitko nee morati stajati predugo dok se molim za bolesne.
Tko ima molitvenu karticu broj B-75? Podignite ruku da vas
portiri vide. Evo ga. Dobro, tko ima molitvenu karticu broj B76...?"
114
Dok bi on prozivao brojeve, portiri bi slagali ljude Billu s

desne strane auditorija. (Bill je uvijek traio da mu red za molitvu
prilazi s desne strane jer je aneo Gospodnji stajao s desne
strane.) Ljudi u redu za molitvu bi ekali u sluateljstvu, dok bi se
onaj za kojeg se trebao moliti penjao stepenicama kako bi sam
doao do evaneliste. Na taj su nain Billovi rukovoditelji mogli
promatrati koliko ima snage i zavriti slubu im bi osjetili da se
dovoljno molio.
29. 31. LISTOPADA 1948. GODINE, William Branham je

testirao svoju snagu odravi tri veeri skup iscjeljenja vjerom u
Fresni u Kaliforniji. Zatim se 1. studenoga odvezao u Seattle u
Washingtonu, gdje se pridruio Fredu Bosworthu na skupu koji je
ve trajao dva tjedna. Nakon est dodatnih veeri molitve za
bolesne, Bill se osjeao iscrpljeno. Shvativi da jo uvijek nije
spreman vratiti se na posao, vratio se kui po jo odmora.
Ponovno je pokuao u sijenju 1949. odravi petodnevni
skup u Hot Springsu u Arkansasu. Ovdje je bolje podnio stres, ali
se i dalje nije osjeao da je spreman za puno radno vrijeme.
Nakon mjesec dana, propovijedao je sedmodnevni skup u
Miamiju u Floridi. Ovaj se put osjeao kao nekada te je rekao
Ernu Baxteru da mu popuni raspored za ostatak godine.
11. oujka 1949. godine, nakon desetomjesenog prekida u
neprekidnom propovijedanju, Bill je nastavio puno radno vrijeme
evanelistikog posla u Zionu u Illinoisu. U sljedea etiri
mjeseca odrao je skupove u Missouriju, Indiani, Teksasu,
Washingtonu, Britanskoj Kolumbiji i Sjevernoj Dakoti. Usprkos
mnotvu propovjednika osloboenja na sceni, mistinost
Williama Branhama tijekom njegovog odsustva nije izgubila
svoju privlanost. Tisue su ljudi prisustvovale njegovim
sastancima. uda je bilo u izobilju.
U srpnju je poeo dvomjeseno putovanje centralnom
Kanadom. Na ovom se putovanju zauvijek promijenio tijek
kranske povijesti. 24. srpnja 1949. godine Bill je bio u Regini u
Saskatchewanu i propovijedao mnotvu od oko deset tisua ljudi.
Pojava drugog znaka
115
Upravo je pozvao red za molitvu. Dok su portiri skupljali petnaest

ljudi po rednom broju, Bill je nastavio govoriti zajednici.
"Kad sam bio u Miamiju u Floridi, prije neto vie od godine
dana, Gospod Isus mi je dao viziju djeaka kako uskrava iz
mrtvih. Djeak je bio star izmeu osam i deset godina, smee
kose i smeih oiju. Bio je malo smijeno odjeven, kao da je u
stranoj zemlji. To se jo nije dogodilo, ali to je: 'Ovako govori
Gospod,' te e se jednom dogoditi. Zapiite to na prazne listove u
svojim Biblijama. Kad se dogodi, pobrinut u se da brat Gordon
Lindsay objavi izvjetaj o tome u asopisu Glas iscjeljenja, tako
da svi znate za to.
"ini mi se da je red za molitvu spreman. Svi sada budite
puni potovanja. Razmiljajte o Isusu i vjerujte. Ovi su ljudi
bolesni. Nekima je od njih ovo posljednja nada. I ja moram biti
pun potovanja, takoer. Aneo mi je dao znak u ruci i rekao:
'Ako bude iskren kad se bude molio i bude mogao dobiti da ti
ljudi vjeruju, nita nee ostati pred tvojom molitvom, ak ni rak.'
To se potvrivalo istinitim gdje god sam iao. Mnogi ste od vas i
sami to vidjeli. Isti taj aneo takoer mi je rekao: 'Ako ostane
ponizan s onim to ti dam, onda e se jednog dana dogoditi da e
moi rei ljudima same tajne njihovih srca i stvari koje su uinili
u svojim ivotima koje su pogrene i tako dalje.'" Okrenuvi se
prema svom bratu Donneyju, Bill je rekao: "U redu, moe
dovesti prvog bolesnika."
Bila je topla veer, a reflektori su je nainili jo toplijom.
Znoj je kapao Billu s ela i moio mu kragnu. Obrisao ga je
maramicom. Grlo mu je bilo suho i grebalo ga je. Dok je prilazila
prva osoba iz reda za molitvu, Bill se odmaknuo od mikrofona da
bi popio au vode.
Propovjednik Baxter je rekao: "Neka te Bog blagoslovi, brate
Branhame."
"Hvala ti, brate Baxter." Bill je otiao nazad k mikrofonu.
ekala ga je gospoa srednjih godina. "Zdravo, gospoo?"
"Zdravo," odgovorila je neurozno. Shvaajui njezinu
uznemirenost, Bill je rekao: "Dakle, ta vam prisutnost koju sad
osjeate nee nauditi. To je aneo Gospodnji. Vidim ga poput
116
svjetla koje lebdi u zraku izmeu vas i mene. I ja ga osjeam. To

je vrlo svet osjeaj..."
Dok je Bill govorio, dogodilo se neto fantastino. U jednom
je trenutku gledao normalnu enu srednjih godina, u sljedeem se
trenutku ova ena poela smanjivati kao da se udaljava od njega
brzinom zrakoplova. Dok se smanjivala, inilo se da postaje sve
mlaa. Kad se promijenila u dvanaestogodinjakinju, prestala se
mijenjati. Sad ju je Bill vidio kako se preklapa s drugom scenom,
puno drugaijom od bine na kojoj je stajala. inilo se da sjedi u
klupi. Oko nje su bile druge klupe i ploa na zidu. Mora da je to
uionica. Sada se djevojica micala, a iako je scena bila prikazana
minijaturno, Bill je mogao jasno vidjeti radnju.
"Neto se dogaa," rekao je Bill auditoriju, a mikrofon
pojaao njegove rijei. "Starija je gospoa otila od mene i vidim
djevojicu staru oko dvanaest godina kako sjedi u uionici. Udara
olovkom ne, to je pero. O! Vidim kako ono leti prema gore i
pogaa je u oko..." Bill je sada uo vrisak u daljini. Uionica je
nestala. Bill je protresao glavom i zbunjen protrljao oi. Ovdje je
bila ista ena srednjih godina, jo je stajala pred njim na bini.
Nigdje nije otila. Gdje je onda on bio? to je vidio?
ena ispred njega je ponovno vrisnula. Rukama je prekrila
usta i tresla se. "Brate Branhame, to sam bila ja! To se dogodilo
prije mnogo godina dok sam bila u koli. Pero me pogodilo i sad
sam slijepa na desno oko."
Bill je ponovno protresao glavom. "Nikad mi se prije nije
dogodilo neto ovakvo. Samo trenutak... vraa se. Vidim mladu
djevojku od oko esnaest godina kako nosi kariranu haljinu. Kosa
joj je spletena u dvije duge pletenice s velikom vrpcom
privezanom na vrhu. Vidim je kako tri to bre moe i izgleda
prestraeno. ekaj... progoni je pas veliki uti pas. Gledam je
kako tri na verandu. Sada se otvaraju vrata i starija gospoa
uzima djevojku unutra."
ena srednjih godina je ponovno vrisnula. "Brate Branhame,
to mi se dogodilo dok sam bila u srednjoj koli. Godinama nisam
razmiljala o tome!"
Pojava drugog znaka
117
Koa se na Billovom licu ukoila, a usne i jezik izgledale su

deblje nego normalno. "Neto se dogodilo ovdje, prijatelji. Ne
znam to se dogaa. Sestro, dajete mi ruku." Uzeo ju je za aku i
traio trag. Nije bilo niega. "Pa, ne osjeam nikakve vibracije od
toga."
Gledao joj je vene na poleini ruke kad se ponovno
promijenio svijet i naao se da gleda drugu scenu. Promatrao je
enu kako izlazi iz crvene itnice i epa prema bijeloj kui. Bill je
rekao: "Vidim gospou kako hoda jako sporo... sestro, to ste vi!
Vidim kako se muite popeti uz stepenice bijele kue. Neto nije
u redu s vaim leima. Vidim da se ne moete popeti uz te
stepenice. Sad vas vidim naslonjenu na cvjetnjak s desne strane i
plaete... Samo trenutak." Bill je prestao govoriti zajednici da bi
mogao sluati enu u viziji." uo sam vas da govorite: 'Ako ikad
uspijem doi na sastanke brata Branhama, to e prestati.'"
Bez da je ita rekla, enine su se oi okrenule i pala je u
nesvijest. Na sreu portir je stajao dovoljno blizu da je uhvati i
pomalo spusti na pod. Kad se nakon minute vratila k svijesti, ne
samo da je mogla okretati lea u sve strane, ve je mogla
savreno vidjeti na desno oko!
Napetost je rasla dok je mnotvo nastojalo razumjeti to se
dogodilo. Bill je bio zbunjen kao i ostali. "Dobro uh neto se
dogodilo, ljudi, a ja ne znam..."
Ern Baxter je uhvatio mikrofon i uzbueno rekao: "Brate
Branhame, ovo je tono ono to si nam govorio da e se dogoditi.
To je drugi znak o kojem je govorio aneo."
Iz mnotva je eruptiralo zahvaljivanje. Ljudi su stali na noge,
pljeskali su, vikali, proslavljali Gospoda Isusa Krista koji je
takvim udesima posjetio Svoje ljude.
Za vrijeme uzbuenja i komeanja, na binu se popeo mladi
na takama bez molitvene kartice i epao prema evanelisti. Dva
su ga portira, shvativi to ovjek pokuava uiniti, uhvatila da bi
ga vratili.
uvi lupanje taka, Bill se okrenuo i vidio komeanje.
"Mora se vratiti i nabaviti si molitvenu karticu, sinko," rekao je
ljubazno.
118
Mladi je molio: "Recite mi to da uinim, brate Branhame.

Samo elim da mi kaete to da uinim."
"Pa, sine, ne znam to rei... Samo trenutak. Portiri, nemojte
ga jo odvesti." To se ponavljalo. inilo se da se hromi mladi
smanjuje pred Billovim oima, udaljavajui se... udaljavajui se...
Bill vie nije mogao vidjeti auditorij ve je vidio autobus kojemu
je na vjetrobranskom staklu bilo istaknuto "Regina Beach".
Otvorila su se vrata autobusa i iziao je ovaj mladi na takama.
"Doao si jutros iz Regina Beacha, zar ne," rekao je Bill. "Ovdje
si doao autobusom. Vidim ovjeka i enu da ti govore da ne
smije ii. O, to su ti otac i majka."
"Tako je," povikao je mladi.
"Vidim drugog ovjeka kako ti posuuje dovoljno novca za
put. On slii tvom ocu, ali ne ba..."
"To mi je stric."
"Sad te vidim u sobi kako gleda vani kroz izbojak."
"To je kua moje tete. ivim kod nje." Njegovo je uzbuenje
bilo oito. "Brate Branhame, to moram uiniti?"
"Vjeruje li svim svojim srcem?"
"Svim svojim srcem vjerujem da je Isus Krist ovdje."
"Onda stani na noge," zapovjedio je Bill pokazujui prstom
ravno u njega, "Isus Krist te iscijelio."
Pale su obje take i zalupile o drvenu binu. Otimavi se
portirima, mladi je napravio jedan paljiv korak, zatim drugi
malo odvaniji, zatim trei i etvrti. Kako mu je samopouzdanje
raslo, poeo je koraati, podigao je ruke u zrak zahvaljujui Isusu
Kristu pri svakom koraku.
Dok je mnotvo kljualo u oduevljenom proslavljanju, Bill
se sjetio onog to je Gospod rekao Mojsiju: "Ako ti ne povjeruju i
ne posluaju glas prvog znaka, povjerovat e glasu sljedeeg
znaka." 73
73
Izlazak 4, 8
Poglavlje 44
Shvaanje svoje slube
1948. 1949.
VELIKA SE PROMJENA dogodila u slubi Williama

Branhama. Pojavio se drugi znak. Konano su se ispunile
anelove rijei. Od sada na dalje, osim znaka u ruci, Bill je
takoer mogao vidjeti tajne ljudskih srca. Ovaj drugi dar
pronicanje vizijom okirao je sve koji su doli u doticaj s njim,
ak i Billa. Iako je vizije imao otkad je bio djeak, nikad ih nije
iskusio u tolikoj mjeri i da im je namjena trenutna. Iz sastanka u
sastanak, iz veeri u veer, od stranca do stranca, od bolesti do
bolesti, od tajne do tajne nita nije moglo ostati skriveno to je
Bog htio otkriti. Jo uvijek je bio dostupan znak u njegovoj ruci
kad bi ga htio koristiti. Ali je ovaj novi dar, za kojeg se inilo da
nema ogranienja, bio daleko uspjeniji u podizanju vjere
vjernika do toke da mogu primiti iscjeljenje.
Budui da se ovaj novi fenomen razlikovao od svega to su
ljudi vidjeli do tada, Bill ga je sluateljstvima pokuavao objasniti
rijeima: "Mnogi od vas sanjate. San je vaa podsvijest koja radi
dok vam je svijest u snu. Ali, vidioc je drugaiji. Vidioc ima
podsvijest paralelnu sa svijeu tako da ima vizije dok je budan."
Zapravo, dar je bilo jednostavnije pokazati nego ga objasniti.
Kad je zajednica vidjela pronicanje vizijom kako nepogreivom
preciznou prodire do sri svakog novog sluaja, ono se inilo
120
vie od neega to bilo koji smrtnik moe smisliti.

Najjednostavnije objanjenje za vjerovati bilo je ono koje je iznio
Bill: Isus Krist je prisutan u obliku Duha Svetog otkrivajui se
kroz dar kojim upravlja aneosko bie.
Ipak, nisu svi bili uvjereni. Neki su mislili da Bill koristi
psihologiju kako bi zavarao auditorij. Drugi su sumnjali da vara s
molitvenim karticama. Sa stranje strane svake kartice bilo je
nekoliko redaka na koje bi bolesnik mogao zapisati svoje ime,
adresu i razlog zbog kojeg je u redu za molitvu. Ove su
informacije kasnije mogli koristiti lokalni propovjednici koji su
bili pokrovitelji skupa kako bi provjerili to je s tim ljudima. Bill
nikad nije vidio te kartice. Sakupljao ih je portir dok se red za
molitvu slagao u bonom dijelu auditorija. Ipak su neki skeptici
mislili da portir ita molitvene kartice i alje informacije Billu
mentalnom telepatijom. To je bio lo argument jer nisu svi
zapisivali svoje probleme na poleini molitvene kartice niti je
mentalna telepatija mogla objasniti kako Bill moe otkriti osobne
tajne bolesnika. Neki su pekulirali o tome da Bill moe itati
misli. Ali, niti itanje misli nije moglo objasniti kako Bill zna
budunost. Skeptici su i dalje ostali neuvjereni.
Nakon Regine u Saskatchewanu, Bill je odrao skup u
Windsoru u Ontariju. Prve je veeri prisustvovalo vie od osam
tisua ljudi. Pri kraju reda za molitvu, pred njega je doao mladi
i rekao: "Propovjednie Branham, elim biti iscijeljen."
Bill se osjeao ukoeno od napora molitve i bilo mu je teko
usredotoiti pogled. Ali, koliko je on mogao vidjeti, ovaj je
mladi ispred njega izgledao snano i zdravo. Bill mu je uzeo
ruku. Nije bilo vibracija. "Vidim da nema nikakvu bolest
uzrokovanu mikroorganizmom."
"O, imam," tvrdio je ovjek. "Samo pitajte portira dolje koji
je uzeo moju molitvenu karticu."
Bill je protresao glavom. "Ne zanima me to si napisao na
molitvenu karticu. Osjetio bih u ruci da si bolestan. Nisi
bolestan."
121
Mladi je insistirao: "Bolestan sam. Imam tuberkulozu. To

pie tamo na mojoj kartici."
"Gospodine, moda si je imao, ali sada nema. Moda je
tvoja vjera narasla toliko da si iscijeljen dok si stajao meu
sluateljstvom."
ovjek je gurnuo ruke u depove, priao mikrofonu i
podsmjehivao se: "A, tako je, zar ne? Vjera dok sam bio u
sluateljstvu znao sam da se ovdje dogaa neto sumnjivo."
Na trenutak se Bill osjeao zbunjeno. Onda mu se otvorila
vizija poput razastiranja zastora u kazalitu. Gledajui mladia,
Bill je rekao: "Ti pripada Crkvi Kristovoj. Ti si propovjednik u
toj crkvi."
ovjekov se izraz lica promijenio iz onoga koji nekoga
razotkriva u onoga koji je razotkriven. Poeo je poricati, ali ga je
Bill prekinuo: "Nemoj vie lagati pred Bogom. Sino si sjedio za
stolom s jo dvoje ljudi. Preko puta tebe je sjedio ovjek u
plavom odijelu, a tebi s desna ena odjevena u zelenu haljinu.
Ona je stavila svoju zelenu maramu na stol, vidim kako jedan dio
nje visi niz rub stola. Rekao si im da e nabaviti molitvenu
karticu i zapisati na nju da ima tuberkulozu. Mislio si da je ovo
mentalna telepatija i da e otkriti da sam varalica."
Jedan je ovjek u sluateljstvu skoio na noge i povikao:
"Tako je. Ja sam bio s njim."
Odjednom Bill kao da je izgubio kontrolu nad svojim glasom.
Sluao je samog sebe kako govori: "Bolest koju si zapisao na
molitvenoj kartici sad e biti na tebi do kraja tvog ivota."
Mladi je pao na pod i uhvatio Billa za nogavicu:
"Propovjednie Branham, iskreno sam mislio da je to
izmiljotina. Postoji li nada za moje oprotenje?"
"Gospodine, to je izmeu tebe i Boga, a ne izmeu tebe i
mene."
122
IAKO BILL nije u potpunosti razumio kako su se dogaale

vizije, primijetio je obrazac koji mu je pomogao znati to
oekivati. Kad bi aneo Gospodnji doao na sastanak, Bill bi
osjetio osobitu svetu prisutnost od koje bi njegovim tijelom
prolazili trnci kao da je zrak nabijen elektrinom energijom. Na
svojim bi sastancima Bill esto vidio anela Gospodnjeg poput
svjetlosnog balona koji lebdi na udaljenosti od metar-dva od
njega. Aneo je uvijek stajao Billu s desne strane. Kad su iz reda
za molitvu prilazili ljudi i oni bi osjetili aneosku prisutnost na
dohvat ruke. Izraz lica bi im se promijenio. Mnogi bi se neurozno
vrpoljili, a neki bi zakoraili prema nazad.
Jednostavan razgovor s osobom u prisutnosti anela
Gospodnjeg bio je sasvim dovoljan da dovede viziju. Bill je to
nazivao "kontaktiranjem duha osobe". Ako bi Bill usredotoio
pogled na osobu, odjednom bi vidio kako osoba postaje manja,
dok bi se u zraku pojavljivala vizija. To se razlikovalo od sna zato
to je bio potpuno budan i zato to mu se inilo da je stvarno
tamo. Teko mu je bilo opisati to iskustvo. Rekao je da je to kao
da si u jednom trenutku na dva razliita mjesta. Na jednoj je
razini znao da je jo uvijek u auditoriju i da govori velikom
mnotvu, a u isto se vrijeme nalazio moda prije etrdeset godina
i promatrao kako se neto dogaa u tuem ivotu. To je bilo kao
da je u drugom svijetu ili u drugoj dimenziji.
Dok se to dogaalo, jo uvijek je mogao govoriti zajednici.
Zapravo, ne bi mogao ne govoriti. Za vrijeme vizije kao da je
izgubio kontrolu nad svojim glasom. To je bilo kao da Gospod
Isus govori kroz njega i koristi Billove glasnice kako bi objasnio
to se dogaa u viziji. Moda je gledao grijeh u ivotu bolesnika,
ili nesreu ili neki drugi relevantan dogaaj poput operacije ili
posjeta lijeniku. Ako bi zajednica bila dovoljno tiha, Bill bi
mogao uti ak i ono to je lijenik rekao u sobi za preglede. Tada
bi Bill ponovio da svi uju. To nije nikad pogrijeilo. A privuklo
je pozornost ljudi.
Svaka je osoba koja je ekala svoj red u redu za molitvu
obino razmiljala: "Ovdje stoji stranac koji otkriva stvari iz
123
ivota ljudi za koje nema anse da ih zna ak imena i adrese i

molitve koje su se molili sami u svojim sobama! To ljudski nije
mogue. A ipak, vidim da on to stalno ponavlja i ini se bez
greke. Ovdje se dogaa neto neobino neto to ne razumijem.
Je li to (kao to on tvrdi) natprirodna prisutnost Gospoda Isusa
Krista koji dokazuje da je On Bog i pokazuje da Ga mi
zanimamo? Ako mi brat Branham kae neto istinito iz mog
ivota, tada u znati da je Isus Krist ovdje da mi pomogne."
Osoba nije morala biti u redu za molitvu kako bi bila
proniknuta. Nekad bi to natprirodno svjetlo pratilo bolesnika kad
je odlazio s bine te se kretalo po zajednici dok ne bi stalo nad
nekim tko se molio s velikom vjerom. Tada bi dola vizija te
osobe i Bill bi opisao to je vidio. Ne bi mogao nastaviti s redom
za molitvu dok se aneo Gospodnji ne bi vratio na binu.
Nakon vizije na bini, Bill bi zaboravio veinu onoga to je
upravo vidio i uo poput sna koji iezne im se probudimo.
Nekad bi se sjeao nekoliko djelia, a nekad bi sve zaboravio.
Ipak, znao je da je sve to je rekao pod pomazanjem istina. Nakon
zavretka vizije, esto bi rekao bolesniku: "to god da je reeno,
istina je, zar ne? Naravno, to me je sad napustilo, ali to god da je
reeno, bilo je onako kako je reeno nije li tako?" Zbog
auditorija, Bill bi obino dao bolesniku priliku da potvrdi ili
porekne njegove tvrdnje. Uvijek su potvrivali.
Bill nije bio pod punom snagom pomazanja svakog trenutka
tijekom molitvene slube. To bi bilo previe za njegovo tijelo.
Umjesto toga, nakon zavretka slube, pomazanje bi se malo
odmaklo te bi osjetio olakanje od naprezanja. Dok bi razgovarao
s drugim bolesnikom, pomazanje bi se vratilo i dola bi druga
vizija. Svaka ga je nova vizija dodatno slabila. Nakon to bi
petnaest ljudi prolo kroz red, Bill bi se preznojio i posrtao od
umora. Njegovi su rukovoditelji, Fred Bosworth i Ern Baxter,
razumjeli situaciju i pozorno promatrali Billa. Kad bi prosudili da
je bio pod dovoljno velikim naporom tijekom veeri, odveli bi ga
sa slube.
124
im bi Bill poeo naputati binu, obino bi ga pomazanje

napustilo. Njemu je to zvualo poput pulsirajueg vjetra koji se
smiruje u daljini. Do tada bi se Bill osjeao toliko umorno da
esto ne bi znao niti gdje je, niti to se dogaa. Nekad bi bio
toliko odsutan da ne bi znao hoda li sam ili ga netko nosi.
Konano bi shvatio da je napustio sastanak. Nikad nije htio
odmah razgovarati o slubi. Bio je toliko blizu divnoj prisutnosti
Isusa Krista da bi se sad osjeao prazno, depresivno. esto bi
sjedio u svojoj hotelskoj sobi i itao svoju Bibliju sat vremena ili
vie, pokuavajui se relaksirati i opustiti. Kasnije bi Ern Baxter
ili Fred Bosworth navratili provjeriti kako je. Bill bi pitao: "to se
dogodilo veeras, brate? Maglovito se sjeam nekoliko ljudi za
koje sam se molio i sjeam se nekoliko vizija, i to je sve."
"O, brate Branhame, to je bio velianstven sastanak..." Tad bi
mu jedan od rukovoditelja ispriao.
U tiini svoje hotelske sobe, Bill je paljivo usporeivao ovaj
novi dar pronicanja s biblijskim primjerima. Potpuno im je
odgovarao, kao to je aneo pretkazao. itao je u Ivanu 5, 19:
"Sin sam od sebe ne moe initi nita, nego ono to vidi da ini
Otac," to je znailo da je Isus vidio viziju svakog uda prije nego
se dogodilo. A zato ne? Svemoguem su Bogu budunost i
prolost jednako jasne kao i sadanjost. Kad je Isus trebao mjesto
za pashalnu veeru, poslao je Petra i Ivana s uputama: "Poite u
grad i srest e vas ovjek koji nosi vr s vodom. Slijedite ga pa
gdje god ue recite domainu: 'Uitelj pita: 'Gdje je gostinjska
soba u kojoj bih mogao jesti pashu sa svojim uenicima?' On e
vam pokazati ve postavljenu veliku sobu na katu. Ondje nam
pripravite!'" 74 Kako je Isus znao da e ovjek nositi vr s vodom
ba tom ulicom tono u to doba dana? Znao je jer je ve vidio
kako se to dogaa. Vidio je budunost u viziji.
Kad je Filip doveo Uitelju svog brata Natanaela, Isus je
pogledao Natanaela i rekao: "Evo pravoga Izraelca u kome nema
74
Marko 14, 13 15
125
lukavstva." to je zaudilo Natanaela te je pitao: "Odakle me

poznaje?" Isus je odgovorio: "Vidio sam te prije nego to te Filip
pozvao, dok si bio pod smokvom." 75 Ovdje je Bill ponovno
shvatio da je Isus vidio viziju Natanaela kako sjedi pod smokvom.
Gdje god da je Bill pogledao na ivot svog Uitelja, vidio je da je
Isus bio voen vizijama. Nema sumnje da su ove vizije davale
Isusu Kristu pronicav uvid tako da je mogao vidjeti tue misli. 76
Prvo poglavlje Ivana predstavlja Isusa kao "Rije Boju postalu
tijelom". Hebrejima 4. poglavlje dodaje misao da savreno
pronicanje dolazi od Isusa Krista, Rijei. "Rije Boja... pronie
misli i nakane srca. I nema stvorenja njemu skrivena; naprotiv,
sve je golo i raskriveno oima onoga..."
Izgledalo je da su s djelima Uitelja uvijek povezane vizije,
kao kad je Isus rekao da mora proi kroz Samariju. To je bilo
daleko od njegovog odredita, ali je On imao viziju koja se trebala
ispuniti. Kad je sreo enu na studencu, razgovarao je s njom
dovoljno dugo da bi kontaktirao njezin duh. Tada je rekao: "Idi
pozovi svog mua i vrati se ovamo!" Kad se pobunila da nema
mua, Isus je pogodio u sr problema: "Dobro si rekla: 'Nemam
mua,' jer pet si mueva imala, a ni ovaj kojeg sada ima nije ti
mu.'" Zauena to stranac zna njezinu prolost, ena je
povikala: "Gospodine, vidim da si prorok... Znam da dolazi
Mesija, koji se zove Krist. Kad on doe sve e nam objaviti." Isus
je jednostavno rekao: "Ja sam taj; ja koji ti govorim." I ena je
povjerovala. 77
Evo, tu je klju kojeg je Bill traio. Vizija je dovela Isusa do
tog mjesta, tog dana, u tom trenutku, kako bi susreo odreenu
Samarijanku i otkrio u emu je njezin problem. Naravno, Isus je
bio zainteresiran za njezinu duu. (Kao to je Isus rekao: "Ta Sin
75
Ivan 1, 43 50
Luka 5, 22
77
Ivan 4, 1 39
76
126
ovjeji doao je potraiti i spasiti ono to je izgubljeno." 78)

Samarijanka je povjerovala Isusu nakon to je On razotkrio njezin
grijeh. Prepoznala je u ovjeku Isusu oba znaka: znak proroka i
znak Mesije. Zapravo, oba su znaka bila ista budui da je dar u
prorocima najavljivao dolazak Velikog Dara, Isusa Krista,
Spasitelja ovjeanstva. Bio je to Duh Kristov u prorocima koji je
predstavio taj znak. Bill je sada shvatio da je ovo klju za
razumijevanje vlastite slube pronicanje vizijom bilo je znak
Mesije.
KAKO SU SE NOVOSTI o oporavku Williama Branhama irile,

u njegov su se potanski sandui slijevala pisma iz cijele
Amerike pisma prepuna svjedoanstava, molbi za molitvama i
poziva. Neki bi na kovertama jednostavno napisali adresu:
William Branham, Jeffersonville, Indiana. Pisma su uvijek stizala.
Meutim, Billova adresa nije bila tajna. Zahvaljujui promidbi
koju je Bill imao u asopisu Glas iscjeljenja stotine tisua ljudi
nabavilo je njegovu poslovnu adresu koja se nije promijenila za
vrijeme njegove slube, osim naknadno dodanog potanskog
broja:
Branham Campaigns
P.O. Box 325
Jeffersonville, Indiana 47131 (SAD) 79
Nakon nekog vremena nastupila je poplava pote s prosjekom
od tisuu pisama po danu. Veina je stizala od ljudi koji su traili
78
Luka 19, 10
Ova je adresa jo uvijek aktivna, odakle se na zahtjev alju tiskane
propovijedi Williama Branhama i slube snimljene na audio kazete.
Meutim, danas se zove William Branham Evangelistic Association.
79
127
molitvu. Bill je elio osobno odgovoriti na sve zahtjeve, ali nije

mogao. Bilo je jednostavno previe pisama. S druge strane, nije
osjeao da je ispravno prepustiti sav teret svom tajniku. Ti su
ljudi pisali njemu i traili su njegovu molitvu. to uiniti?
Bill je pronaao odgovor u Djelima 19, stihovima 11 i 12:
"udesa neobina inio je Bog po rukama Pavlovim, tako da su
ak i rupce za znoj ili pregae s njegovog tijela stavljali na
bolesnike pa bi ih ostavljale bolesti i zli duhovi izlazili iz njih."
Bill je pomislio da je Pavao moda doao na ovu ideju kad je
itao gdje je Ilija dao svoj tap sluzi i naredio mu da ga poloi na
unamkinog mrtvog sina. 80 Bez obzira odakle dola, Pavlova je
inspiracija urodila rezultatima. Bill je znao ako je to funkcioniralo
prije tisuu i devetsto godina, da e funkcionirati i danas. U
ostalom, iscjeljenje nije dolo od apostola Pavla, ve od vjere
ljudi u Gospoda Isusa Krista. Rupci za znoj bili su samo neto na
to su vjernici mogli usmjeriti svoju vjeru. Isus Krist je bio
iscjelitelj onda kao to je i danas.
Sada je Bill znao to moe uiniti po pitanju tisua zahtjeva
za molitvom. Poput Pavla i on se moe pomoliti nad komadiima
odjee i ti ga komadii odjee mogu zamijeniti. Razmiljao je o
kupovini rubaca za znoj u velikim koliinama, ali kad je otkrio da
bi ga to kotalo deset centi po komadu, odustao je od ideje jer nije
bila isplativa. Budui da e ih slati besplatno, morao je smanjiti
trokove na najniu moguu razinu. Neko je vrijeme koristio
plahte tako to ih je rezao na trake i slao. Na kraju se sjetio vrpce.
Vrpcu je kupovao u velikim namotajima, na stotine metara
odjednom. Kad god je bio kod kue izmeu angamana, proveo bi
sate tako to bi rezao vrpcu u komadie od 10 cm i molio se nad
svakim odrezanim komadiem. Kasnije bi njegov tajnik slao ove
komadie nad kojima se molio zajedno s uputama ljudima kako
primiti boansko iscjeljenje vjerom u Boju Rije. Bill je
sugerirao ljudima da krpicu nad kojom je moljeno stave u Bibliju
80
2. Kraljevima 4, 29
128
kod Djela 19. Na taj bi nain, kad bi bolest ili nesretan sluaj
zadesili njihovu obitelj, lako pronali krpicu blizu citata iz Pisma
koji e ohrabriti njihovu vjeru.
Uskoro su poela pristizati pisma sa svjedoanstvima o
iscjeljenjima i udima povezanim s molitvenim krpicama.
Povremeno je Bill ak i vidio rezultate. Jedno dramatino
svjedoanstvo dolo je od ene koja je ivjela u pamunom kraju
blizu Camdena u Arkansasu. Dok je istila petrolejsku lampu,
ispao joj je stakleni dimnjak koji se razbio o stol i porezalo joj
arteriju na ruci. Zamotala je posjekotinu jastunicom, ali
krvarenje nije prestajalo. Pokuala je zamotati plahtu. Krv je
samo nastavila pricati. Suprug joj je bio u Camdenu, a najblii
susjedi udaljeni 3 km. Nije imala telefon niti automobil, a svake
je sekunde postajala sve slabijom. Znala je da e uskoro umrijeti,
ako... Odjednom se sjetila molitvene krpice. Otvorivi Bibliju na
Djela 19, uhvatila je molitvenu krpicu i stavila je na ranu.
Krvarenje je odmah prestalo. Tog je popodneva propjeaila tri
kilometra kroz blato kako bi uhvatila Greyhoundov autobus za
Little Rock u Arkansasu udaljenom 160 km, gdje je Bill odravao
sastanke. Ula je na slubu u blatnim izmama uzvikujui zahvale
Isusu zbog takvog uda. Bill je vidio duboku posjekotinu na ruci
ene i molitvenu krpicu koju je koristila. Niti jedna kapljica krvi
nije zaprljala molitvenu krpicu. Bog je potovao njezinu
jednostavnu vjeru.
OVAJ NOVI DAR, pronicanje vizijom, nikad nije iznevjerio u

preciznosti. Auditorij je bio zapanjen Bojom snagom i blizinom.
Onima koji su vjerovali da je za vrijeme pronicanja na bini
zapravo Isus Krist, vjera bi narasla dovoljno da vjeruju kako je
sve mogue.
Dok je Bill odravao svoj prvi sastanak u Beaumontu u
Teksasu, velika je gradska arena bila gotovo puna. Dok je ekao
da prie trea osoba iz reda za molitvu, Bill je primijetio dva
ovjeka kako nekoga nose na nosilima prema prostoru za
129
orkestar. ovjek na nosilima je bio prekriven plahtom. Bill je

primijetio koliko je lice ovjeka crveno. Odjednom se nad
nosilima pojavila vizija ovjeka koji propovijeda na bini. Bio je to
isti ovjek koji je upravo sada bolestan leao na nosilima.
Upirui prstom u nosila, Bill je rekao: "Gospodine, vi ste
propovjednik Evanelja."
ovjek je preplaeno trznuo glavom. "Da. Kako znate?"
Bill nije odmah odgovorio jer je u viziji promatrao jo neto.
Tada je rekao: "Da, vi ste propovjednik i prije oko etiri godine
Bog vam je rekao da uinite neto to niste uinili. Otada imate
samo probleme, a sada ste u bolnici s presaenom kosti u nozi."
ovjek crvenog lica je povikao: "Isuse, smiluj se!" i u tom ga
je trenutku Gospod iscijelio.
Bill je pogledao tko je sljedei bolesnik u redu za molitvu.
Donny Branham je vodio mladu enu uz stepenice na binu.
Obazrevi se ponovno na ovjeka crvenog lica koji je upravo bio
iscijeljen, Bill je vidio da aneo jo uvijek lebdi iznad nosila. Bill
je pozorno promatrao. Uskoro se svjetlo pomaklo prema prostoru
za orkestar gdje je bilo mnogo ljudi u invalidskim kolicima i na
nosilima. Bill je promatrao anela Gospodnjeg znajui da svaka
vizija mora doi kroz to svjetlo. Uskoro se zaustavilo nad drugim
ovjekom koji je leao ispruen na nosilima. Odjednom je
svjetlosni balon preao u viziju. Bill je vidio platformu u
teksakoj preriji. Visoko na tornju radnik je pokuavao na
konopcu zavezati vor za skraivanje konopca kako bi mogao
koloturnikom podii teak predmet. Bill ga je vidio kako je
promaio stopu za noge i pao na tlo.
"Vi, gospodine, tamo dolje na nosilima." Bill je pokazao
direktno prema njemu. On nije bio daleko. "Radili ste na naftnim
poljima, zar ne? Bili ste aeromonter."
"Da, gospodine," povikao je ovjek. "Tako je."
"Pali ste prije oko etiri godine. Odveli su vas u bolnicu, a
lijenik vam je bio visoki ovjek s crnom kosom. Vaa supruga je
plavokosa i imate dvoje male djece. Vidim vas sve u bolnici kako
130
razgovarate s lijenikom. Nije vam mogao nita uiniti i otada ste

paralizirani od pasa nanie."
ovjek je odgovorio: "Propovjednie Branham, ne znam
kako to znate, ali to je istina. to moram uiniti?"
Upravo je tada Bill vidio istog ovjeka obuenog u smee
odijelo kako hoda kroz zrak ljudima iznad glava i govori: "Slava
Gospodu. Slava Gospodu." Dok je jo promatrao viziju, Bill je
izjavio: "Gospodine, Isus Krist vas je iscijelio. Ustanite."
Iako je bio paraliziran etiri godine, sad je ustao i za trenutak
hvatao ravnoteu na klimavim nogama prije nego je poeo hodati
prolazom slavei Isusa Krista, svog iscjelitelja. Zajednica je
buknula u proslavljanju.
Bill je promatrao natprirodnu vatru. Jo uvijek je bila u
podruju za orkestar i lebdjela iznad glava ljudi. Uskoro je stala
iznad mlade ene vezane za invalidska kolica. Kad je nastupila
vizija, Bill je vidio jo jednu mladu enu slinu eni u
invalidskim kolicima, ali dovoljno drugaiju da je Bill znao da se
ne radi o istoj osobi. U viziji je ova druga mlada ena drala
novoroenu spastinu bebu omotanu u plavu plahtu s bijelim
resicama. Onda se inilo da se vizija grana i pokazuje na stariju
enu koja je sjedila u auditoriju nekoliko redova iza ene u
invalidskim kolicima. Bill je prepoznao da je ova starija ena
mlada majka iz vizije. Sad je shvatio. Dok je pokazivao na enu u
invalidskim kolicima, rekao je: "Mlada damo, zar niste roeni kao
spastikarka?"
Zajednica se brzo utiala da bi mogla uti kako se odvija
nova drama.
"Da, jesam," odgovorila je.
"Vidio sam viziju vae majke kako vas dri u plavoj plahti
dok ste bili beba, prije dvadeset i pet godina. U kolicima ste
zadnjih sedamnaest godina. Vaa majka sjedi upravo ovdje, oko
etiri reda iza. Gospoo, nije li ovo vaa ker?"
"Je, gospodine," potvrdila je starija gospoa.
"Idite stati pokraj svoje keri."
131
Dok se majka provlaila iz reda prema glavnom prolazu,

njezina je ker u invalidskim kolicima pitala: "Brate Branhame,
to moram uiniti? Jesam li iscijeljena?"
"Sestro, jedino to znam je da je to sve to sam vidio. Vizija
me je napustila. Ne mogu rei nita drugo osim onoga to mi On
kae da kaem."
Budui da vie nije mogao vidjeti Ognjeni Stup u auditoriju,
Bill je ponovno obratio pozornost na red za molitvu. Sad je pokraj
njega stajala sljedea pacijentica. Bila je lijepa mlada djevojka u
svojim ranim dvadesetima, s dugom tamnom kosom koja joj je
padala niz ramena. Izgledala je kao Boja svetica. "Dobra veer,
sestro." Uzeo je njezinu desnu ruku u svoju lijevu. "Osjeam duh
gluhoe, ali vibracije nisu jake. Moe li me uti, sestro?"
"Da, mogu vas uti. Gluha sam na jedno uho. Tako mi je
mnogo godina."
"To je objanjenje toga. Vjeruje li da e te Isus iscijeliti ako
Ga zatraim?"
"Svim srcem vjerujem to."
Pognuvi glavu, Bill je zatraio iscjeljenje ene. Bila je to
tiha molitva, jedna od onih kakve je inae molio. Znao je da Bog
ne odgovara na glasne emocije, On odgovara na vjeru u Njegovu
Rije. Ovaj put demon nije otiao. Bill je i dalje osjeao
pulsiranje vibracija poput male elektrine struje. Ponovno se
pomolio. Uzorak bijelih kvrica koje su predstavljale gluhou
nastavio se micati po poleini njegove oteene lijeve ruke.
"Ovdje je neto pogreno. Duh gluhoe ne odlazi." Bill je
pogledao duboko u oi mlade djevojke. Odjednom kao da se ona
odmakla na bini, a na njezinom je mjestu bila vizija mlade
djevojke s pletenicama. Bill je govorio dok je promatrao viziju:
"Kada si imala etrnaest godina nosila si duge pletenice zavezane
na krajevima kariranom vrpcom. Otprilike u to vrijeme krenula si
pogrenim putem. Dobila si dijete s ovjekom prije nego si se
udala."
ena je rukama prekrila svoje lice. "Tako je, brate
Branhame."
132
"Udala si se za ovjeka kojeg nisi voljela, pa si ga ostavila.

Zatim si se druila s religioznim kultom gdje su te prisilili da se
uda za drugog ovjeka kojeg nisi voljela. Pa si i njega takoer
napustila. A sada si jo udana za treeg ovjeka."
Jecala je: "Svaka je rije istina."
Bill je nastavio: "Nekad si bila kranka, ali si otila od
Boga."
"Tako je," uzdahnula je dok se spoticala kao da e pasti u
nesvijest. Iznenada je vrisnula. Ne samo da joj je Bog oprostio
njezine grijehe, takoer joj je vratio sluh oteenom uhu.
Dok je mnotvo slavilo Boga, Billova se pozornost ponovno
vratila na prostor za orkestar gdje je sada majka stajala pokraj
svoje keri spastiarke. U zraku iznad njih vidio je svjetlo.
Trenutak kasnije vidio je viziju te keri spastiarke kako ustaje iz
invalidskih kolica. Znao je da to mora biti vizija jer je nosila
drugaiju haljinu. Ipak, vizija se inila stvarnom poput mikrofona
ispred njega. Bill ju je promatrao kako hoda iznad glava ljudi i
vie: "Hvala Bogu! Hvala Bogu!" dok vizija nije iezla.
Bill je pokazao na spastiarku: "Sestro, Isus Krist, Sin Boji,
uo je tvoje molitve i iscijelio te. Stani na noge." Ustala je. Majka
joj je pomogla ustati iz invalidskih kolica i htjela ju je drati za
ruku, ali se ker, koja vie nije bila spastiarka, otrgnula svojoj
majci kako bi mogla sama hodati.
Zajednica je ustala poput jednog. Boja je sila zahvatila
zgradu i iscijelila sve koji su vjerovali. Bill je promatrao kako
neki bacaju tapove i take, a ostale kako ustaju iz invalidskih
kolica. Nije bilo mogue znati koliko je jo stotina ljudi
iscijeljeno od bolesti koje nisu imale vanjske znakove oboljenja.
Bill nije ni trebao nastaviti s redom za molitvu. inilo se da u
zgradi nije ostao nitko za molitvu. "Ovo je," pomislio je, "onako
kako bi trebalo biti."
Ovakva su uda naglasila injenicu da ljudi nisu morali
dolaziti kroz red za molitvu kako bi primili iscjeljenje. Morali su
vjerovati u Boja obeanja. Zato je Bill elio da se na svim
sastancima svira njegova himna:
133
Samo vjeruj, samo vjeruj,

Sve je mogue, samo vjeruj...
Isus je tu, Isus je tu,
Sve je mogue, Isus je tu...
"Zapamtite," govorio je Bill svom sluateljstvu, "ovi vas
darovi ne mogu iscijeliti. Vaa vlastita vjera u Boja obeanja
donosi iscjeljenje. Ovi vam darovi mogu pomoi shvatiti da je
natprirodni Bog ovdje kako bi odrao Svoja obeanja. Prijatelji,
vjerujem da se apostolski dani ponavljaju pred naim oima.
Vjerujem da se pribliava dolazak Isusa Krista. Vjerujem u
doslovan, fiziki drugi dolazak Krista. Vjerujem da imamo samo
malo vremena za raditi. I vjerujem da je ovo ope probuenje
koje danas obilazi zemlju s tolikom silom natprirodna potvrda
poruke: kao to je bilo u dane Noine nacije su bile izgubljene u
grijehu i odreene za unitenje, a Noa je propovijedao svoje
fanatino Evanelje pozivajui ljude u arku sigurnosti. Vjerujem
da Evanelje Sina Bojeg, oitovano po Duhu Svetom, obilazi
danas zemlju pozivajui ljude u arku sigurnosti, koja je Isus Krist
Gospod." 81
81
William Branham: "Objanjenje slube," propovijed

propovijedana u Minneapolisu u Minnesoti, 11. srpnja 1950. godine
Poglavlje 45
Fenomeni u Fort Wayneu
1949.
WILLIAM BRANHAM je posluao savjet svojih rukovoditelja

te se postepeno vraao u slubu, oprezno kao ovjek koji je
nauio teku lekciju. Iako je tijekom 1949. godine odrao brojne
jednoveernje slube, isplanirao je vrlo malo viednevnih
skupova Regina u Saskatchewanu, Windsor u Ontariju,
Beaumont u Teksasu, Zion u Illinoisu, Minneapolis u Minnesoti i
konano kasno na jesen tri veeri u Fort Wayneu u Indiani.
U Fort Wayneu mu je drutvo pravila Meda, a povela je
njihovu trogodinju ker Becky. Dola je i Margie Morgan kao
medicinska sestra da pomogne i ohrabri bolesne dok ekaju u
redu za molitvu. Ve su bile prole tri godine otkako ju je
Margijin mu doveo u Branhamov ator, bez svijesti i skoro
mrtvu od raka. Ona je bila prvi Billov sluaj otkako je primio
svoje poslanje od Boga da odnese dar boanskog iscjeljenja
narodima svijeta. Kad je Bill prvi put vidio Margie, imala je oko
23 kg. ena je sada imala 70 kg i osjeala se odlino.
Prve se veeri u Fort Wayneu u kazalite u centru grada
naguralo preko pet tisua ljudi. Kao i obino, Bill je zapoeo tako
to je govorio zajednici o vjeri u zavreno djelo Isusa Krista.
Objasnio je proces boanskog iscjeljenja naglasivi njegove
biblijske osnove. Spomenuo je svoje poslanje. Opisao je svoja
135
dva znaka i objasnio, to je bolje mogao, kako svaki pojedini znak

funkcionira. Tada je opisao viziju koju je imao o uskrsnuu
mrtvog djeaka. Zapiite to na prazne stranice u svoje Biblije,"
nagovarao ih je. "Tada ete, kad se dogodi, znati da sam vam
rekao istinu."
Atmosfera u dvorani se inila hladnom i sumnjiavom. Kad
je Bill spomenuo anela Gospodnjeg, primijetio je da se mnogi u
sluateljstvu skeptino pogledavaju. Bill je znao da su to oni koji
nisu bolesni. Bolesni bi bili toliko eljni pomoi kao to su gladni
eljni hrane.
Dok su portiri skupljali red za molitvu, na kraju bine je mlada
ena u bijeloj haljini svirala veliki glasovir. Izvjebanim prstima
svirala je staru crkvenu himnu "Veliki Lijenik".
Prvi bolesnik u redu za molitvu bio je mali djeak hrom zbog
djeje paralize. Na binu ga je doveo Howard Branham da bi
majka mogla sauvati svoju stolicu. Uzevi bespomono dijete u
ruke, Bill je pognuo svoju glavu i pomolio se: "Nebeski Oe,
molim Te da bude milostiv..."
Odjednom je Bill vidio zasljepljujue svjetlo. Isprva je
pretpostavio da je domar usmjerio reflektor prema njemu. Bill je
pomislio: "To je nekulturno. Ako domar i ne podrava sastanke,
ne bi trebao to raditi." kiljei, Bill je pogledao prema balkonu u
nadi da e moi dati znak domaru da ga ugasi. Tada je shvatio da
to uope nije bio reflektor. Bio je to aneo Gospodnji koji se
sputao sa stropa i sjao jae nego obino. Sad je Bill mogao uti
taj karakteristian zvuk: huussss. Aneo je siao pravo na binu.
Bill se nije sjeao to se zatim dogodilo je li on ispustio djeaka
ili mu je djeak skoio iz ruku. Djeak je zavrio na tlu s obje
potpuno normalne noge. Vritao je od uzbuenja i otrao niz
stepenice koje su vodile niz binu. Njegova je majka povikala i
skoila iz stolice s rairenim rukama kako bi uhvatila svog sina
ako padne. Tada je i ona vidjela zvijezdu... i pala u nesvijest.
Kad je to vidjela mlada ena za glasovirom, podigla je svoje
ruke visoko iznad glave i vrisnula. udesno, tipke glasovira su se
same nastavile pritiskati, svirajui istu himnu:
136
Veliki Lijenik je sada ovdje,

Suosjeajni Isus.
On govori da bi razveselio klonula srca,
O, sluajte Ime Isus...
Mlada je pijanistica ustala i (jo uvijek s rukama u zraku)
poela pjevati himnu na drugom jeziku, dok je glasovir sam
nastavio svirati. U bijeloj haljini i s dugom plavom kosom koja
joj je visjela niz lea, izgledala je i zvuala poput anela.
Ova su dva uda rasplamsala vjeru u srcima po cijelom
sluateljstvu. Sedam stotina ljudi je zakrilo prolaze pokuavajui
otii naprijed i predati svoje ivote Isusu Kristu. Budui da
naprijed nije bilo dovoljno prostora za toliki narod, veina je
kleknula u prolaz, plaui: "Boe, smiluj se meni, grjeniku."
Kad se naposljetku red za molitvu nastavio, dva su ovjeka
dovela na binu starog slijepca za molitvu.
Bill ga je pitao: "Gospodine, vjerujete li da je istina ono to
govorim?"
"Da, vjerujem," odgovorio je.
Tada je dola vizija. Bill je rekao: "Vi se zovete John Rhyn.
Katolik ste. ivite u Benton Harboru gdje prodajete novine na
uglu ulice. Bili ste slijepi oko dvadeset godina. Ovako govori
Gospod: 'Iscijeljeni ste.'"
Rhyn se poeao po glavi. "Ali i dalje ne vidim."
"To nema nikakve veze. Iscijeljeni ste. Vidio sam da se to
dogodilo u viziji, a vizije nikad ne grijee."
John Rhyn mu se zahvalio te su ga odveli. Kasnije tijekom te
veeri ista su dvojica po drugi put dovela Johna Rhyna kroz red
za molitvu.
Rhyn je rekao: "G. Branham, rekli ste mi da sam iscijeljen."
"A vi ste meni rekli da mi vjerujete," uzvratio je Bill.
"Vjerujem vam. Rekli ste mi stvari iz mog ivota koje
zasigurno ne znate sami od sebe. Zato vam nemam razloga ne
vjerovati. Jednostavno ne znam to sada uiniti."
137
Bill je mogao vidjeti da ovjeku treba neto da pomogne

njegovoj vjeri da ostane vrsta. "Samo ponavljajte: 'Njegove me
rane iscijelie,' i svjedoite svima da vas je Gospod iscijelio jer je
to: 'Ovako govori Gospod.'"
Druge veeri skupa, John Rhyn je sjedio na balkonu. Za
vrijeme slube je ustajao i vikao: "Slava Bogu to me je iscijelio!"
iako je i dalje bio slijep kao i prije.
Te je veeri kroz red za molitvu dola gospoa koja je nosila
djevojicu s nogom u gipsu. Kad je Bill vidio gips, rekao je:
"Djevojica ima krae i deformirano stopalo, zar ne?" Sestro,
hoete li uiniti ono to vam kaem?" ena je rekla da hoe. Bez
da se pomolio za djevojicu, Bill je dao upute majci: "Idite doma i
veeras skinite gips s djeteta. Otkrit ete da joj je noga normalna.
Dovedite je ponovno sutra naveer i svjedoite o velikoj stvari
koju je Isus Krist uinio."
Najdivnije udo te druge veeri dogodilo se kad je Isus Krist
vratio vid slijepoj djevojci. Ipak, svako je iscjeljenje, bilo
zapanjujue ili skromno, bilo vano osobi koja ga je primala
poput iscjeljenja djevojke s ukrienim oima koja nije mogla
dobiti molitvenu karticu. Na pola molitvene slube djevojka je
otila na ulaz gdje je ga. Bosworth prodavala kransku
literaturu. Ga. Bosworth je vidjela djevojku kako plae i pitala je
u emu je problem.
"Upravo sam vidjela djevojku s ukrienim oima iscijeljenu
na bini," jecala je djevojka. "Kad bih samo mogla doi u taj red za
molitvu i ja bih bila iscijeljena. Ali ne mogu dobiti molitvenu
karticu."
Vidjevi koliko su drastino bile ukriene oi ove tinejderke,
gu. Bosworth je preplavilo saaljenje. "Ne treba molitvenu
karticu, sestro," rekla je djevojci. "Treba imati vjeru. Evo to bi
trebala uiniti. Vrati se negdje otkud moe vidjeti brata
Branhama i svim srcem vjeruj da je pronicanje dar od Boga.
Uvjeravam te da e te on za nekoliko minuta pozvati."
Bill je bio na bini okrenut leima ovoj djevojci dok se molio
za one u redu za molitvu. Osjetivi snano povlaenje vjere iza
138
sebe, okrenuo se prema njoj i pretraivao stranji dio zgrade kako

bi pronaao odakle dolazi. Mnogi su ljudi vjerovali, bilo je teko
izdvojiti jednog. Ali, mogao je osjetiti da je neija vjera
preskoila na viu razinu. Zatim je Bill ugledao nju. Rekao je u
mikrofon: "Mlada damo u zelenom kaputu to sjedi daleko iza,
ima ukriene oi, zar ne? Nemoj se vie bojati. Isus Kriste te
iscijelio." Trenutno je bilo tako.
Do kraja molitvene slube Bill je osjeao vrtoglavicu od
umora. Posrui je otiao s bine na mjesto skriveno od zajednice
iza bonog zastora.
Baptistiki je propovjednik po imenu dr. Pedigrew nestrpljivo
ekao da bi razgovarao s njim. "G. Branham, koristite najslabiju
gramatiku od bilo kojeg javnog govornika kojeg sam ikad uo. A
stojite ispred tolikog mnotva to je strano!"
Bill je i prije razgovarao s dr. Pedigrewom te je znao da je taj
ovjek u svom jeziku poput diplomate, uglaen i precizan. "Da,
gospodine," Bill se popustljivo sloio, "znam da mi je gramatika
loa. Ja sam najstariji od desetero djece i moj se otac razbolio kad
sam bio jo djeak te sam morao raditi umjesto da sam iao u
kolu."
"To nije izgovor," insistirao je Pedigrew. "Sad ste odrasli.
Mogli biste uzeti teaj korespondencije i dotjerati svoju
gramatiku."
"Pa, otkako me je Gospod pozvao u ovaj posao, provodim
puno vremena u molitvi za bolesne. Nemam puno slobodnog
vremena."
"To je sramota," grdio ga je dr. Pedigrew. Sve vas ove tisue
ljudi sluaju kako koristite rijei poput n'je, dobav'ti, i odni'ti.
"O, ini se da me dosta dobro razumiju."
"Nije poanta u tome. Ovi vas ljudi gledaju kao vou. Trebate
im pokazati to je ispravno. Na primjer, veeras ste rekli: 'Svi vi
ljudi doite do ove prop'vjedaonice.'"
"Da, gospodine. Zar to nije ispravno?"
139
"Ne, ne, ne! To je propovjedaonica, a ne prop'vjedaonica.

Ljudi bi vas vie cijenili kad biste imali ispravan izgovor rijei."
Iscrpljen od napora pronicanja, Bill vie nije imao snage
raspravljati o ovome. "Gospodine, ti ljudi ne brinu hou li rei
prop'vjedaonica ili propovjedaonica. Oni ele da ivim ispravnim
ivotom i prikaem ono o emu govorim. Ja ne podravam
nepismenost koja je ve natetila svijetu. Ali s druge strane, ne
vjerujem da osoba mora imati visoko obrazovanje da bi spoznala
Isusa Krista i imala vjeni ivot."
Upravo se tada pojavio Ern Baxter da ga izbavi. Dok je
Baxter vozio Billa i njegovu obitelj nazad u Indiana hotel gdje su
odsjeli, pitao je: "Brate Branhame, zato se nisi pomolio za tu
djevojicu s kraim i deformiranim stopalom?"
"Nije bilo neophodno pomoliti se za nju. Danas popodne sam
imao viziju njezinog iscjeljenja. Nikad nisam doivio da su vizije
iznevjerile."
Margie Morgan je rekla: "Brate Bill, pomagala sam hromim
ljudima koji su sjedili naprijed i osjetila sam posebno breme za
jednog ovjeka. Mislim da je to zato to jako slii mom suprugu.
Zove se g. Leeman. Jesi li ga primijetio?"
"Ne, nisam, sestro Margie. Potraiti u ga sutra naveer."
U petak, njegovu zadnju veer u Fort Wayneu, Bill je rekao
svojim rukovoditeljima da bi elio imati "brzi red" ako oni misle
da on to moe. Sloili su se pod uvjetom da podijeli teret s
lokalnim propovjednicima kako molitvena sluba ne bi potrajala
predugo. Bill se sloio s tim.
Red za molitvu je poeo svjedoanstvom ene koja je veer
prije na molitvu dovela svoju ker s kraim i deformiranim
stopalom. Ona je nakon slube odvela svoju ker kui i sat
vremena pilila gips. Noga se inila dobro. Ujutro je to potvreno
rendgenom kod lijenika stopalo je bilo savreno.
Ovo je svjedoanstvo pokrenulo golemu zajedniku vjeru.
Toliko se ljudi guralo da bi ulo u "brzi red" za molitvu tako da
mnogi koji su bili teko hromi nisu mogli doi na red. Bill je
zapazio g. Leemana, hromog ovjeka koji je sliio suprugu
140
Margie Morgan. Neki su mu ljudi pomagali pokuavajui ga

dovesti u red za molitvu, ali je pretrpan red bio prebrz i nisu
uspjeli. Zato su ti ljudi odnijeli g. Leemana blizu mjesta gdje se
Bill molio, podigli ga preko ruba i spustili na binu u nadi da e se
tamo pomoliti za njega. Naalost, u zbunjenosti ljudi koji su
prolazili kroz red za molitvu nisu primjeivali bespomonog
ovjeka kako lei na podu. Uskoro je bijela koulja g. Leeman
bila isprljana stopama i otiscima cipela.
Primijetivi situaciju g. Leemana, Bill je rekao u mikrofon:
"Neka taj jadan ovjek ne lei tamo." Dok je govorio, Bill i g.
Leeman su se susreli pogledom. Bill je mogao osjetiti povlaenje
vjere g. Leemana. Dva su ovjeka odnijela g. Leemana nazad na
njegovo mjesto. Bill je odjednom osjetio nadahnue da sie i
porazgovara s njim.
"O, brate Branhame," rekao je g. Leeman dok mu je Bill
prilazio, "da sam ti samo mogao dotaknuti nogavicu na bini,
vjerujem da bih bio iscijeljen."
"Neka vas Bog blagoslovi, brate," rekao je Bill i dola je
vizija. Izmeu ostalog, Bill je vidio g. Leemana kako hoda
poljem. Vidio je drugog ovjeka kako skae s traktora i tri mu u
susret. Bill je promatrao kako se dva ovjeka grle. Vizija je
iezla. Bill je rekao: "Brate, imate multiplu sklerozu, zar ne?
Postepeno vas je paralizirala i vezala za krevet zadnjih deset
godina. Vi ste poslovan ovjek u Fort Wayneu i nikad niste
prestali raditi. Vidim vas kako leite u posebnom krevetu koji se
podie tako da moete raditi za pisaim strojem."
Razumljivo da je g. Leeman bio zadivljen. "Tako je, brate
Branhame. Kako ti to zna?"
"Gospod mi je pokazao viziju. Puno ste se molili, a On je uo
vae molitve. Isus Krist vas je iscijelio. Stanite na noge."
U zgradi je bilo mnogo buke i kretanja da je samo nekolicina
ljudi primijetila starijeg ovjeka koji je ustao na noge po prvi put
u zadnjih deset godina. Bill je krenuo prema stepenicama koje
vode na binu. Jedan drugi stariji gospodin koji je sjedio u prvom
redu pruio je ruku i uhvatio Billov kaput dok je prolazio. Mrava
141
je ruka starijeg ovjeka bila jako deformirana. Neto je rekao, ali

Bill nije razumio o emu se radi. Bill se nagnuo da bi ga uo od
amora.
ovjek je govorio: "Znam da u ozdraviti, brate Branhame,
ako samo dotaknem tvoju odjeu."
Odjednom je Bill shvatio da je ovog ovjeka ve vidio u
viziji koju je upravo gledao o g. Leemanu. Ovo je bio ovjek na
traktoru!
"Vi ste farmer, zar ne? I vi ste prijatelj g. Leemana, onog
tamo." Pokazao je prema g. Leemanu koji je hodao s rukama u
zraku, pridruujui svoj glas ostalima koji su slavili Gospoda.
"Da, da."
"Mnogo ste godina paralizirani zbog artritisa, ali ne brinite,
jer ovako govori Gospod: 'Bit ete dobro.'"
SLJEDEEG JE JUTRA portir pokucao na vrata Billove

hotelske sobe. "Propovjednie Branham, ao mi je to vam
moram rei, ali neete moi izai kroz glavni ulaz. Nekako su
otkrili da ste ovdje i sad je predvorje puno ljudi koji vas ele
vidjeti."
"To je loe," rekao je Bill. "Bili smo skoro spremni izai na
doruak."
Portir je imao prijedlog: "Mogu vas provesti na ulicu kroz
kotlovnicu, ako vam ne smeta gaziti po hrpi pepela."
"To zvui bolje nego ne jesti."
"Idem provjeriti je li put slobodan pa u se vratiti po vas za
nekoliko minuta."
Uskoro se portir vratio. Bill, Meda, Becky i Margie Morgan
pratili su mladia u podrum, proli su kraj pei na drva, hrpe
cjepanica i kroz vrata izali na ulicu. Nitko nije primijetio da
odlaze. Kako bi se osigurao da ga ne prepoznaju, Bill je spustio
kapu nisko na elo i podigao kragnu na svom kaputu. Nosio je
svoju ker Becky tako to je njezinu glavu naslonio sebi na lice,
142
to mu je takoer pomoglo prikriti lice. Hodali su niz 2. ulicu

jedan blok kua, a onda poeli prelaziti ulicu prema Hobb's
Houseu, restoranu kojeg su posjeivali nekoliko zadnjih dana.
Odjednom se Bill najeio kad je osjetio prisutnost anela
Gospodnjeg. Stao je.
"to se dogodilo, dragi?" pitala je Meda.
"Duh Gospodnji mi je upravo rekao da skrenem lijevo." Bill
je dao svoju ker Medi i poeo hodati.
"Ali, brate Bill," rekla je Margie, "ovdje smo jeli."
Meda je stavila jedan prst okomito preko usta. ". Vidjela
sam takav izraz na njegovom licu i prije. Duh ga vodi. Samo
pratimo."
Nakon jo nekoliko blokova kua, Bill je uao u punu kavanu
zvanu Miller's Cafeteria. Posluili su se i sjeli za stol. Prije nego
je Bill uspio zagristi tost, ena za drugim stolom je povikala:
"Slava Bogu!" te je ustala s pogledom usmjerenim prema Billu.
Margie je apnula Billu: "Bolje da ode. Ako ne ode, cijela
e te skupina blokirati ovdje."
"Nemoj to govoriti, Margie. Duh Sveti radi neto."
ena sa susjednog stola je dola za Billov stol. Neurozno je
rekla: "Brate Branhame, nadam se da ne mislite da sam
nepristojna, ali mislim da vas je Gospod doveo ovdje da biste
susreli mene."
"Pa recite mi svoju priu, sestro."
"Moj brat i ja smo iz Teksasa." Pokazala je na blijedog
ovjeka koji je jo uvijek sjedio za stolom. ovjek ih je
promatrao, ali se nije potrudio ustati. Nije izgledao dobro.
Gospoa je nastavila: "Moj brat umire od srane mane. Lijenici
mu ne mogu pomoi. Srce mu je toliko poveano da pritie oit.
Proli je tjedan ponovno bio na pregledu i lijenik mu je rekao da
mu je preostalo samo jo malo ivota. Brate Branhame, slijedili
smo vas na deset sastanaka do sada, ali moj brat nikada nije
mogao doi u red za molitvu. Ostali smo bez novca, ali smo
eljeli pokuati jo jednom, te smo prodali kravu da bismo imali
143
novca za put u Fort Wayne. Kad smo stigli ovdje, bilo je toliko
ljudi da nismo uspjeli niti ui u zgradu. Prole sam noi bila
oajna. Molila sam se cijelu no. Zaspala sam rano ujutro. Sanjala
sam da mi Bog govori da pronaem mjesto po imenu Miller's
Cafeteria te ako budem tamo sa svojim bratom u devet sati, da e
moj brat biti iscijeljen."
Bill je pogledao na svoj sat. Bilo je tono devet sati. "Dovedi
svog brata ovdje." Bill je dotaknuo desnu ruku ovjeka svojom
lijevom rukom. Imao je osjeaj kao da je dotaknuo golu
elektrinu icu. Demonske su vibracije pitale u Billovoj ruci.
Stao mu je runi sat. Pognuvi svoju glavu, Bill se tiho pomolio:
"Oe, u Ime Tvog Sina Isusa Krista, molim Te iscijeli ovog
ovjeka."
Vibracije su zamrle. ovjek je stavio svoje ruke na prsa i
duboko udahnuo. "Osjeam se drugaije," rekao je. Ponovno je
udahnuo pluima iznenaen to ne osjea bol. "Pa, ovako se
nisam osjeao otkako sam bio mladi."
Scena je privukla pozornost ostalih. Iako nije ni taknuo
doruak, Bill je zakljuio da je bolje da ode prije nego ga previe
ljudi prepozna jer e tada teko otii.
im je iziao iz kavane, ena koja je stajala odmah ispred
vrata pogledala ga je rairenim oima od iznenaenja. Sljedeeg
je trenutka pala pred njim na koljena na nogostup, uhvativi ga za
nogavicu. "O, Boe," jecala je zatvorenih oiju. "O, Boe, hvala
Ti." Bila je mrava odjevena u crno. Suze su kapale iz njezinih
oiju, a cijelo joj se tijelo treslo od snanih emocija.
Bill je njeno stavio ruku na njezino rame. "Ustani sestro i
reci mi u emu je problem."
"Ja sam ga. Damico iz Chicaga," rekla je treptavim glasom
dok je ustajala. "Imam maligni tumor. Ne moe mi pomoi ni
Mayo klinika. Primala sam tretmane radijem i rendgenom, a
tumor i dalje raste. Moj je suprug vlasnik velike tvornice za
proizvodnju pate tako da imam dovoljno novca za operaciju, ali
su mi lijenici rekli da u mom sluaju ne bi pomogla. Brate
Branhame, slijedila sam vae sastanke. Stvarno sam pokuavala
144
doi do vas, ali nisam mogla. Molila sam se i molila toliko sam
oajna. Ovog sam jutra sanjala da Gospod eli da odem stati
ispred Miller's Cafeterije deset minuta nakon devet sati. I evo vas
ovdje!"
Uzevi enu za zglob ake, Bill se pomolio: "Nebeski Oe,
znam da me Ti vodi. Iscijeli ovu enu u Ime Isusa Krista Tvog
Sina." Trenutak kasnije osjetio je da su vibracije raka iezle.
Na povratku u Indiana hotel, Meda je eljela otii u trgovinu
kupiti neke bojanke i krejone kako bi zaigrala Becky u hotelskoj
sobi. Bill je pourio do sportskog odjela pregledati opremu za
ribolov. Ponovno je osjetio anelovu prisutnost. Pognuo je glavu i
pomolio se: "Nebeski Oe, to eli da uinim?"
Jednako jasno kao to je uo kako njegova ena razgovara s
prodavaem, Bill je uo anelov glas kako mu govori: "Idi dolje
do kraja bloka kua, prijei ulicu i stani tamo."
Bill je poslao Medu i Margie natrag u hotel te je slijedio
Gospodnje upute. Stajao je na uglu dugo vremena promatrajui
krupnog policajca Irca kako pue u svoju zvidaljku i usmjerava
promet. Ljudi su dolazili i odlazili preko pjeakog prijelaza. Bill
im je prouavao lica pitajui se zato Gospod eli da stoji tamo.
Nakon nekih deset minuta, Bill je zapazio mladu enu kako dolazi
do ivinjaka s druge strane ulice. Nosila je crno-bijelu kariranu
haljinu i kotsku kapu. Bill je osjetio neobjanjiv utisak da je to
osoba koju treba susresti. Pomakao se tako da kad prijee ulicu
mora proi pokraj njega. Prometni je policajac podigao ruku i
puhnuo u zvidaljku. Automobili su stali i mlada je ena krenula
preko. Imala je sputenu glavu i prola tono pokraj Billa bez da
ga je primijetila. Dok ju je gledao kako odlazi, Bill je pomislio:
"To je udno. Zato je Gospod elio da joj se pribliim?"
Mlada je ena prola nekih 5 m, stala i okrenula se. Na licu
joj je zasjalo iznenaenje. "O, brate Branhame!" Pojurila je prema
njemu. "Brate Branhame, sanjam li ili ste to uistinu vi?"
"Da, sestro, ja sam. Postoji li neki problem oko kojeg vam
mogu pomoi?"
145
Rijei su joj izlijetale kao da se boji da e on nestati prije

nego zavri. "Ja sam iz Kanade. ivim u ustanovi za invalide za
150 dolara godinje. Potroila sam zadnje novce dolaskom na ove
sastanke, ali nisam mogla doi u red za molitvu. Zadnje dvije noi
spavala sam na stolici u predsoblju hotela. Jutros sam potroila
posljednje kovanice na au kave i krenula prema autoputu kako
bih stopirala do doma. Onda se dogodilo neto udno. Kao da mi
je glas u glavi rekao da se okrenem i krenem u drugom smjeru.
Samo sam pogledala i vidjela vas."
"U emu je stvar, sestro?"
"Moja je ruka oduzeta. Jahala sam psa kada sam bila mala
djevojica. Pala sam na ruku. Otada se nije pravilno razvijala."
U Billovom umu vie nije bilo pitanja o emu se tu radi.
"Ispruite ruku," zapovjedio je. "Isus Krist vas je iscijelio."
Mlada je ena podigla svoju oduzetu ruku i poela vikati kad
je shvatila da je zdrava poput druge ruke. Oko Billa su se okupili
ljudi s ulice i traili molitvu. Policajac Irac je ostavio svoj posao i
pridruio im se. Tamo na ulici u Fort Wayneu u Indiani, Bill je
odrao red za molitvu koji je trajao gotovo sat vremena. Na kraju
ga je pronaao lokalni pastor i vratio u hotel.
NAKON zavretka sastanaka u Fort Wayneu, John Rhyn se vratio

kui u Benton Harbor u Michiganu. Dva je tjedna stajao na ulici,
prodavao novine i vikao: "Specijalno izdanje, specijalno izdanje,
slava Gospodu to me je iscijelio." Poto je bilo oito da je jo
uvijek slijep, svi su mislili da je poeo gubiti razum. Onda ga je
jednog dana djeak prodava novina odveo u brijanicu na
brijanje. Dok mu je stavljao pjenu na lice, brija ga je zadirkivao
govorei: "John, netko mi je rekao da si bio u Fort Wayneu da se
za tebe pomoli taj propovjednik svetih valjaa. ak sam uo da si
iscijeljen."
John je odgovorio: "Tako je. Slava Gospodu to me je
iscijelio."
146
im je to rekao, vratio mu se vid. Vritei od radosti, skoio

je sa stolice i trao niz ulicu dok mu je oko vrata jo uvijek bio
omotan runik od brijanja. Uzvikivao je dobru vijest svima koje
je vidio. Te je noi nazvao Williama Branhama.
Nakon nekoliko mjeseci Bill se zaustavio u Benton Harboru
posjetiti Johna Rhyna. Sedamdesetogodinjak je demonstrirao
koliko dobro vidi tako to je na glas itao novine. Tada je Rhyn
pitao Billa hoe li otii s njim do idovskog sveuilita gdje je
rabbi ekao da razgovara s njim. Bill je pristao.
idovsko je sveuilite bilo na vrhu brda s pogledom na luku.
Na vrata sinagoge je doao mladi rabbi s crvenom bradom. Nakon
to je pozdravio svoje goste, rabbi je rekao Billu: "Znam da je
John bio slijep. Puno sam mu puta dao milostinju na ulici. elim
znati po kojem si autoritetu otvorio njegove oi?"
"Nisam mu ja otvorio oi. Otvorio ih je Isus Krist, Boji Sin."
"Smijeno. Isus nije bio Boji Sin, niti je bio Krist. Kad
Mesija doe, On e biti moni vladar."
"Gospodine, vi gledate na Njegov drugi dolazak. Isto Pismo
govori o Njegovom prvom dolasku poput janjeta na klanje."
Rabbi je protresao glavom. "Vi krani govorite o jednom
Bogu u tri osobe. Kaete Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti. To
uope nema smisla. Ako je Otac osoba i Sin je osoba, to ga ini
vie od jednoga, to znai da vi imate bogove ba kao
mnogoboci. Vi pogani ne moete isjei Boga u tri dijela i dati Ga
idovu."
Bill je odgovorio: "Moda neki krani dijele Boga na tri
dijela, ali ja ne. Postoji jedan Bog. U Starom je zavjetu bio poznat
kao Jahve i oitovao se na razne naine, kao Ognjeni Stup koji je
vodio Izraelce iz ropstva u Egiptu. U Novom se zavjetu Bog
oitovao u tijelu u Svom Sinu Isusu koji je umro za grijehe
svijeta. Gospodine, zar ne vjerujete svojim prorocima?"
"Naravno da vjerujem."
"Izaija je rekao: "Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na
pleima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac
147
vjeni, Knez milosrdni." 82 Vidite, nisu to tri razliite osobe, to je

jedan Bog koji se oitovao u tri razdoblja. U svakom je razdoblju
Bog otkrio Sebe u drugom obliju: najprije kao Otac, onda kao
Sin, a danas kao Duh Sveti. Zato ja krtavam ljude u Ime
Gospoda Isusa Krista jer je to Ime Oca, Sina i Duha Svetog."
Suza je kapnula niz rabbijevu kovravu bradu. Bill se
ponadao: "Sada vjerujete da je Isus bio Mesija, zar ne?"
Rabbi je pokazao na simbol svog sveenstva estokraku
Davidovu zvijezdu na vrhu sinagoge. Rekao je: "Ja od ovoga
dobro ivim. Da nisam rabbi, mogao bih na ulici prositi za
veeru."
"Radije bih pio izvorsku vodu i jeo slane krekere, i govorio
istinu," rekao je Bill, "nego jeo pohanu piletinu svaki dan i
podravao la."
Drhtei, rabbi se okrenuo i vratio u sinagogu.
NEDUGO NAKON ovog razgovora, William Branham je odrao

jednoveernju slubu iscjeljenja u Pine Bluffu u Arkansasu.
Nakon to je sastanak zavrio, vratio se u svoju sobu na treem
katu hotela u centru grada. Bio je toliko umoran da je u odjei
legao na krevet i upravo je utonuo u san kad je uo kako netko
kuca na njegova vrata. Bio je to upravitelj hotela.
"Jeste li vi propovjednik Branham?"
"Da. Ima li problema?"
ovjek se vrpoljio. "ao mi je, ali bojim se da u vas morati
zamoliti da napustite hotel."
"Zato? to sam uinio?"
"Niste vi uinili nita loe, ali jednostavno ne moemo imati
ovo oko hotela." Upravitelj je priao prozoru i pokazao na ulicu.
82
Izaija 9, 6
148
Bill je priao prozoru kako bi pogledao. okirao se. Red ljudi

je izlazio iz predvorja hotela i protezao se cijelim putem niz blok
kua.
"Nekako su otkrili da ste ovdje i ne mogu ih nagovoriti da
odu."
Bill se osjeao toliko umorno da mu se ovaj problem inio
prevelikim. "Iskreno, gospodine, ne znam to uiniti."
Upravitelj je doao sa svojim planom. "Spustite se izlazom za
sluaj poara u usku ulicu, dok ja pozovem taksi. Rei u taksisti
da se proveze uskom ulicom i pokupi vas. Ve sam vam
dogovorio odsjedanje u drugom hotelu u gradu."
Bill je ponovno pogledao kroz prozor. Padao je snijeg. Vidio
je majke kako dre novine iznad bolesnih beba da po njima ne bi
padao snijeg. Vidio je druge ljude sa tapovima. Primijetio je da
se jedan ovjek jako trese, bilo od hladnoe ili paralize. Bill se
nije mogao natjerati da ih ostavi tamo. Rekao je upravitelju: "Ja
imam drugaiji plan."
Bill je obukao kaput i siao na ulicu. Stao je na uglu. Tamo u
Pine Bluffu, ispod ukastog svjetla uline rasvjete, dok je padao
snijeg, Bill je zapoeo molitvu za bolesne. Ovakav red za molitvu
dao je iste rezultate kao i oni na dogovorenim sastancima. Jedan
je ovjek bacio tap uz povike: "Slava Isusu, iscijeljen sam!"
Onda je i drugi bio iscijeljen, pa trei, to je uzrokovalo jo
uzvika i proslavljanja. Netko je poeo pjevati. Ostali su se
pridruili. Vjera je rasla. Snjene su pahuljice svjetlucale dok su s
crnog neba padale na svjetlo. Bila je to jedna od najljepih
molitvenih slubi koju je Bill ikada doivio. Stajao je na ulici dok
mu se prsti nisu ukoili i vie nitko nije traio molitvu. Tada se
odvukao uz stepenice do svoje hotelske sobe i zaspao.
MJESEC DANA nakon sastanaka u Fort Wayneu, Bill je

odravao slubu u Little Rocku u Arkansasu. Prisustvovala je
ga. Damico i s oduevljenjem ustala dati svjedoanstvo niti
jedna stanica malignog tumora nije ostala u njezinom tijelu!
149
Nakon nekoliko tjedana, Bill je primio pismo od g. Leemana

koji je rekao da lijenici ne mogu pronai niti jedan trag multiple
skleroze u njegovom organizmu. Napisao je da je upravo prije
tjedan dana, dok se vozio ruralnim krajevima, vidio svog
prijatelja farmera, koji je nekad bio invalid zbog artritisa, kako
ore polje. G. Leeman je zaustavio automobil i poeo hodati preko
brazda prema traktoru. Kad ga je prijatelj vidio kako prilazi,
skoio je s traktora i potrao mu u susret. Susreli su se nasred
polja i zagrlili, podigli jedan drugoga sa zemlje i zajedno slavili
Isusa Krista. (Sjetivi se vizije, Bill se nasmijao.) G. Leeeman je
spomenuo jo jednu stvar u svom pismu. Rekao je da je ispriao
svima koje poznaje o svom iscjeljenju, ak i jednom prijatelju iz
Engleske koji je osobni tajnik kralja Georgea VI.
Tu lei objanjenje telegrama kojeg je Bill primio iz Engleske
nakon nekoliko dana. Oito je kralj George, sada star ezdeset i
etiri godine, zadnjih nekoliko godina postepeno gubio zdravlje.
Impresioniran iscjeljenjem g. Leemana, kralj je elio da William
Branham doleti u Englesku i pomoli se za njega. Ako bude Boja
volja, Bill je upravo planirao putovanje u Skandinaviju na
proljee 1950. godine. Bit e mu jednostavno stati u Londonu i
pomoliti se za njegovo velianstvo, kralja Georgea.
Bill je razmiljao o noi kada je primio svoje poslanje. Sjetio
se to mu je aneo rekao: "Ii e na mnoga mjesta po zemlji i
molit e se za kraljeve, i vladare i monike..." U to se vrijeme
ovo inilo toliko dalekim i nevjerojatnim. Sad se obistinjavalo.
Poglavlje 46
Aneo fotografiran u Houstonu
1950.
KONANO je William Branham osjeao da ima dovoljno snage

za odravanje duih skupova. Tako su mu u sijenju 1950. godine
rukovoditelji organizirali sedamnaest veeri za redom u Houstonu
u Teksasu. Sastanke su zapoeli u koncertnoj dvorani koja je
imala samo etiri tisue sjedeih mjesta. Prve je veeri bilo jasno
da ova mala zgrada nee primiti broj ljudi koji ele prisustvovati.
Sljedee su veeri sastanke preselili u Sam Houston Coliseum.
Tad su svi mogli sjesti. Svake je veeri bilo oko osam tisua ljudi,
do zadnje dvije veeri skupa kad je neka neoekivana reklama
odjednom popunila cijelu zgradu.
Iako je mnogo kranskih propovjednika iz grada radilo
zajedno na tome da sastanci uspiju, bilo je onih koji su sprjeavali
njihov uspjeh. Jedan je propovjednik iao toliko daleko da je
pokrenuo estoki javni napad na Branhamov skup. Tek to je
napustio baptistiki seminar, propovjednik Best je sada bio pastor
velike crkve u Houstonu. Unato njegovim strogim upozorenjima,
neki su lanovi njegove crkve posjetili Branhamove slube. To je
naljutilo dr. Besta. Stavio je veliki oglas u jutarnjim novinama
zlobno kritizirajui openito boansko iscjeljenje i naroito
Williama Branhama.
151
Fred Bosworth je donio Houston Chronicle u Billovu sobu u

Rice hotelu. "Brate Branhame, pogledaj ovo. U gradu je
propovjednik, dr. Best, koji te izaziva na debatu o boanskom
iscjeljenju. Sluaj to je napisao: 'William Branham je religiozni
fanatik i varalica. Treba ga protjerati iz grada, a ja bih trebao biti
taj koji e to uiniti.'" Brate Branhame, da sam ja na tvom mjestu,
prihvatio bih izazov i nauio tog mladog pametnjakovia poneto
o Bojoj Rijei."
"Brate Bosworth, ne elim se svaati s nikime. Bog me je
poslao da se molim za bolesne. Tisue e vjerovati, zato se
svaati s jednim upornim koji nee? Pusti ga na miru. Isus je
rekao da e biti ljudi kao to je on slijepe voe slijepaca." 83
Kad je njegov izazov proao neodgovoreno, sljedeeg je dana
dr. Best platio novi oglas, jo zajedljiviji od prvog. Fred Bosworth
je tekim korakom otiao do Billove sobe. Bacio je novine na
krevet i rekao: "Nee vjerovati to je taj propovjednik rekao o
tebi."
"to je rekao ovaj put?"
Bosworth je zgrabio novine i itao: "William Branham se boji
Istine. Boji se ispitati svoju doktrinu o boanskom iscjeljenju
svjetlom Boje Rijei. Kad se pred njega stavi pravo Evanelje,
srami se debatirati o toj temi jer bi se time otkrile njegove
pogreke. Odgovara mu zavoditi siromane i neobrazovane
podmuklom mjeavinom psihologije i praznovjerja.'" Bosworth je
bacio novine nazad na krevet. "Brate Branhame, nemoj mu
dopustiti da poniava Boju Rije. Prihvati izazov."
"Brate Bosworth," rekao je Bill, jo uvijek spokojan, "svake
veeri na sastanke dolazi oko devet tisua ljudi, a oko sedam
tisua njih eli molitvu. Ostalo mi je jo samo nekoliko dana
ovdje u Houstonu. Zato se igrati s ovom jednom
neuravnoteenom osobom, kad se moemo moliti za bolesne i one
u potrebi?"
83
Matej 15, 12 14
152
"Ali, brate Branhame, svi bi ti ljudi koji dolaze na sastanke

trebali znati to je Istina. Neki su se od njih poeli pitati znamo li
mi o emu priamo."
"Na meni je pomazanje Duha Svetog, brate Bosworth.
Nemam vremena za svau."
"Onda dopusti meni da prihvatim njegov izazov."
Dok je promatrao ovog 73-godinjeg vojnika Evanelja, Bill
je razmiljao o citatu iz Pisma kojeg je proitao gdje je Kaleb
traio od Joue privilegiju da napadne Anakovce, govorei: "Sada
mi je osamdeset i pet godina, ali sam jo i danas snaan, kao to
sam bio onoga dana kada me Mojsije poslao uhoditi zemlju
Kanaan prije etrdeset i pet godina." 84 Bill je rekao: "Brate
Bosworth, divim se tvojoj revnosti..." Odugovlaio je s rijeima
jer nije bio siguran treba li rei da ili ne.
Osjetivi neodlunost, Bosworth je nastavio argumentirati.
"Taj ovjek nema niti jedan citat Pisma za koji se moe uhvatiti.
Daj da to dokaem, ne samo njemu, ve i svim onim ljudima koji
pokuavaju dobiti dovoljno vjere da bi bili iscijeljeni."
"U redu, brate Bosworth, ako eli i ako mi obea da se
nee svaati..."
Fred Bosworth je zablistao od sree. "Obeavam ti da se neu
svaati. Samo u mu dati Evanelje." Pun uzbuenja, Bosworth je
napustio sobu kako bi rekao novinarima koji su ekali kat nie.
Sljedee je izdanje Chroniclea donijelo priu o nadolazeoj
debati s matovitim naslovom: "POLETJET E CRKVENO
PERJE". Associated Press je odmah telegrafirao ovaj lanak
drugim novinama u zemlji. Podiglo se veliko zanimanje u regiji i
mnogi su ljudi doli u Houston kako bi sami vidjeli ovaj obraun.
Do est sati te veeri kad je bila debata bilo je zauzeto skoro svih
trideset tisua stolica u Sam Houston Coliseumu.
84
Joua 14, 6 12
153
Bill najprije nije imao namjeru ii posluati debatu.

Jednostavno mu se nije dopadala pomisao o sluanju kako se dva
ovjeka prepiru na temu boanskog iscjeljenja. Po njegovom
vienju, Boju Rije treba ivjeti, a ne debatirati o njoj. Ali kako
se pribliavalo vrijeme, osjetio je udnu elju da ipak ode. Meda
mu je pravila drutvo, kao i njegov brat Howard i dva policajca.
Kad su stigli u arenu, jedino je na treem balkonu preostalo neto
slobodnih sjedala. S podignutom kragnom i nisko sputenim
eirom, Bill se popeo stepenicama u odjeljak 30 i sjeo. Nitko ga
nije prepoznao.
Fred Bosworth, koji nikada prije nije sudjelovao u javnim
debatama, doao je s dugim popisom citata iz Pisma mislei da e
njih dvojica jednostavno raspravljati o biblijskim stihovima i
konceptima. Ali, dr. Best je nauio svoj stil debatiranja na
seminaru. Insistirao je da propovjednik Bosworth uzme prvih pola
sata kako bi prezentirao svoje stajalite, a onda e on u drugih
pola sata iznijeti svoje gledite. Ako bude rasprave, to e doi na
kraju.
S pouzdanjem ukorijenjenim u godinama molitve i
prouavanja, Fred Bosworth je koraao prema bini. "Dr. Best, ao
mi je to moramo ovako raspravljati o Bojoj Rijei, ali vi ste u
novinama iznijeli tvrdnju da je brat Branham varalica i da
boansko iscjeljenje ne postoji. Tema o kojoj veeras
raspravljamo nije dar pronicanja brata Branhama Boji e se
darovi sami dokazati. Tema rasprave je nauava li Biblija
boansko iscjeljenje." Bosworth je podigao svoje biljeke. "Ovdje
imam ispisano nekoliko stotina citata iz Pisma koji dokazuju da
Krist danas ima isti odnos prema bolesnima kao i uvijek. Ako
moete uzeti bilo koji od ovih citata i porei moje teze ostatkom
Biblije, tada vie neemo raspravljati o tome priznat u poraz i
sii s bine."
Bosworth je svom suparniku ponudio kopiju ovih citata iz
Pisma. Dr. Best ih je odbio dotaknuti, govorei: "Svim tim u se
pozabaviti kada budem gore. Vi samo nastavite s onim to ste
imali za rei."
154
"Onda, g. Best, postavit u vam jedno pitanje, a zadovoljit u

se ako mi odgovorite samo s da ili ne. Je li se Jahvino
otkupljujue ime odnosilo na Isusa da ili ne?"
Dr. Best se nije pomaknuo.
Bosworth je nastavio: "Poto ste uenjak, dr. Best, znam da
ste upoznati sa sedam Jahvinih sloenih imena koja se nalaze
diljem Starog zavjeta. Meutim, ukratko u ih ponoviti radi
sluateljstva. Na 6. i 7. stranici moje Scofield Reference Biblije,
dr. Scofield kae u fusnoti: 'Jahve je jasno otkupljujue ime
Boanstva i znai Samopostojei koji otkriva Sebe. U svom
otkupljujuem odnosu prema ovjeku, Jahve ima sedam sloenih
imena koja otkrivaju Njega kao Onoga koji do kraja ispunjava
svaku potrebu ovjeka zbog njegovog palog stanja.' G. Scofield
navodi tih sedam sloenih imena kao:
Jahve shammah GOSPOD je prisutan
Jahve Shalom GOSPOD na mir
Jahve ra-ah GOSPOD moj pastir
Jahve nissi GOSPOD na stijeg
Jahve tsidkenu GOSPOD naa pravednost
Jahve jireh GOSPOD e providjeti (rtvu)
Jahve rapha GOSPOD koji iscjeljuje
Ponovno u vas pitati, dr. Best. Je li se Jahvino otkupljujue
ime odnosilo na Isusa?"
Dr. Best se premjestio u stolici, ali nije govorio.
"Pa, dr. Best, iznenauje me to ne odgovarate. Ovo je jedan
od najslabijih argumenata koje imam. Je li mogue da ste shvatili
moju poantu? Ako se ime Jahve-jireh odnosi na Isusa, a svi e se
krani sloiti da se odnosi, tada se takoer mora odnositi i ime
Jahve-rapha. Ako je Isus rtva koju je Bog providio da nas spasi
od naih grijeha, tada on takoer mora biti na iscjelitelj. to
kaete na to, g. Best?"
"Pozabavit u se tim kad budem gore. Samo iskoristite svoje
vrijeme."
155
Tako je sljedeih 20 minuta propovjednik Bosworth dotaknuo

to je vie citata iz Pisma o iscjeljenju stigao, objanjavao ih i
tkao ih u uvjerljiv goblen istine. Dotaknuo se citata kao to su:
... Ja sam Gospod koji dajem zdravlje.
- Izlazak 15, 26
... On iscjeljuje sve bolesti tvoje.
- Psalmi 103, 3
Kad je dola veer dovedu mu [Isusu] mnoge opsjednute
zlodusima. On izagna duhove svojom rijeju i iscijeli sve
koji su bili bolesni tako da se ispunilo ono to je bilo
reeno po proroku Izaiji: "On je sam slabosti nae uzeo i
bolesti nae ponio."
- Matej 8, 16 17
I obilazio je Isus sve gradove i sela pouavajui u
njihovim sinagogama, propovijedajui evanelje o
kraljevstvu i iscjeljujui svaku bolest i svaku nemo u
narodu.
- Matej 9, 35
I gdje god bi [Isus] ulazio, u sela ili gradove ili u
zaseoke, po trgovima bi postavljali bolesnike i molili ga
da se dotaknu makar samo ruba njegove halje. I koji bi
ga god dotaknuli, ozdravili bi.
- Marko 6, 56
Sve je to mnotvo trailo da ga se [Isusa] dotakne, jer je
snaga izlazila iz njega i sve iscjeljivala.
- Luka 6, 19
156
... kako je Isusa Krista iz Nazareta Bog pomazao Duhom

Svetim i snagom, i kako je on proao inei dobro i
iscjeljujui sve kojima je ovladao avao; jer Bog bijae s
njim.
- Djela 10, 38
Isus Krist je isti juer i danas i zauvijek!
- Hebrejima 13, 8
(Propovjednik Bosworth je ponovio ovaj citat Pisma
naglaavajui da je to bila tema svih skupova Williama Branhama
ono to je Isus Krist bio u prolosti, On je to i danas i bit e kroz
vjenost.)
... ijim ste se modricama iscijelili.
- 1. Petrova 2, 24
... I evo, ja sam s vama u sve dane do svretka svijeta.
- Matej 28, 20
A ova e znamenja pratiti one koji vjeruju: u moje e ime
zloduhe izgoniti... na nemonike e ruke polagati i dobro
e im biti.
- Marko 16, 17 18
... pa e molitva vjere spasiti nemonika. Podii e ga
Gospod...
- Jakov 5, 15
... sve to god molei zaitete, vjerujte da primate i bit e
vam.
- Marko 11, 24
157
A Isus mu ree: "Ako moe vjerovati. Sve je mogue

onomu tko vjeruje."
- Marko 9, 23
Do isteka svojih pola sata, propovjednik Bosworth je proao
samo dio citata iz Pisma koje je zapisao. Ali auditorij je dobio
predodbu Isus Krist Spasitelj takoer je Isus Krist iscjelitelj.
Sad je bio red na dr. Bestu da ospori to vjerovanje.
Dr. Best je poeo s 1. Korinanima 15: "A kad se ovo
raspadljivo tijelo obue neraspadljivou i ovo smrtno tijelo
besmrtnou, tada e se ispuniti pisana rije: Pobjeda proguta
smrt." Dr. Best je uvjeravao da Bogu nije stalo do iscjeljivanja
ljudskih tijela, ve samo do spasenja njihovih dua. U protivnom
krani nikada ne bi umirali od neega drugog osim starosti jer bi
ih Bog iscijelio svaki put kad bi se razboljeli. Poto se krani
razbolijevaju i umiru poput ostalih, gdje je tu Boja sila
iscjeljenja? Istina, Isus je iscjeljivao dok je bio na zemlji, ali to je
bilo samo za Njegov dan da bi dokazao da je On Boji Sin. Danas
nije potrebno iscjeljenje kao dokaz jer imamo novozavjetni zapis.
Do kraja svojih pola sata, bilo je oito da njegovi argumenti
ne nailaze na odobravanje auditorija. To je razljutilo dr. Besta.
"Samo glupi sveti valjai vjeruju u boansko iscjeljenje," vikao
je. "Nijedan pravi baptist ne vjeruje u takve stvari."
Fred Bosworth je priao drugom mikrofonu: "Samo trenutak,
g. Best. elim pitati auditorij koliko baptista ovdje moe dokazati
potvrdama lijenika da ste bili iscijeljeni na ovim sastancima u
Houstonu? Hoete li, molim vas, ustati?"
Ustalo je tristo ljudi.
"To nita ne dokazuje," povikao je dr. Best. "Ljudi mogu
svjedoiti bilo to."
Bosworth je smireno rekao: "Rije kae da je to istina i sada
je ovdje dokaz toga meu ljudima. Kako moete nastaviti
poricati?"
158
Gnjevan, dr. Best je povikao: "Dovedite mi tog boanskog

iscjelitelja da ga vidim kako to ini."
"Pa, g. Best, brat Branham nije boanski iscjelitelj. Nikad nije
rekao da jest. On jednostavno zamoli Isusa Krista da iscijeli
ljude."
Dr. Best nije sluao. "Dovedite tog boanskog iscjelitelja,"
vikao je. "Dajte da vidim kako nekoga iscjeljuje."
"G. Best, vi propovijedate spasenje u Isusu Kristu, zar ne?"
"Da, propovijedam."
"Jeste li zbog toga boanski spasitelj?"
"Naravno da nisam."
"Dobro, onda niti propovijedanje iscjeljenja u Isusu Kristu ne
ini brata Branhama boanskim iscjeliteljem."
"Onda mi objasnite zato je na ulici stavio znak koji kae:
'uda svake veeri.'"
"Prije svega, ja sam stavio znak. Znak je toan. udo je neto
to ljudski um ne moe shvatiti. Brat Branham ima natprirodni
dar te moe vidjeti ljudske ivote i predvidjeti budue dogaaje.
tovie, nikad ne bude drugaije od onog to vidi. To je udo. To
se dogaa svake veeri na sastancima. Moete doi ovdje sutra
naveer i promatrati s ostalima."
"Samo trenutak," rekao je dr. Best. Okrenuo se i dao znak
dvojici fotografa da priu. Kipperman i Ayers su bili
profesionalni fotografi iz Douglas Studiosa u Houstonu, lanovi
Udruenja amerikih fotografa. Dr. Best ih je osobno unajmio da
fotografiraju debatu za sutranje novine. Budui da ih je on
unajmio, Best je namjeravao kontrolirati sadraj slika. Usmjerivi
prst direktno u nos svog suparnika, rekao je: "Sad slikaj." Nakon
bljeska, Best je stavio aku Bosworthu ispod brade i zapucketao:
"Uslikaj jo jednu." Nastavio je zauzimati nadmone poze dok
nije potroeno est negativa.
Fred Bosworth je rekao: "to se mene tie, sastanak je gotov.
G. Best ne moe odgovoriti niti na jedan citat iz Pisma kojeg sam
159
mu dao. Mislim da je izgubio debatu. Koliko vas ovdje takoer

misli tako? Recite 'amen'."
Odjeknuo je snaan odjek jer su mnogi povikali: "Amen."
Izbezumljeno bijesan, Best je vikao: "Dovedite tog
boanskog iscjelitelja da vidimo to moe uiniti dok ga ja
gledam."
Potpuno smiren, Fred Bosworth je rekao: "Znam da je brat
Branham u zgradi jer sam ga vidio kad je ulazio. On se nee
svaati s vama, dr. Best. To nije njegov stil. Ali, budui da smo
na kraju ove debate, ako on eli izai i raspustiti ljude, to je to se
mene tie u redu. Dakako, ne mora uiniti to."
Ljudi su posvuda u areni poeli gledati uokolo. Howard
Branham je stavio ruku Billu na rame i apnuo: "Mirno sjedi."
"Namjeravam," rekao je Bill. Ali, minutu poslije uo je onaj
fijuk poput pijavice huussss. Tada je osjetio taj neizbjean
pritisak na svom tijelu te je znao da aneo Gospodnji ima
drugaije planove. Bill je ustao.
Meda ga je uhvatila za ruku: "Dragi, nemoj..."
"Draga, aneo Gospodnji mi govori da odem dolje."
Kad se Bill popeo na binu, g. Ayers je namjestio svoj
fotoaparat. Gordon Lindsay je namjerno stao na put traei od g.
Ayersa i g. Kippermana da vie ne fotografiraju. Vidjevi razlog
zato su njih dvojica fotografirali propovjednika Boswortha,
Lindsay nije elio da se tako narui slika Williama Branhama.
Bill je priao mikrofonu i rekao: "ao mi je to je moralo
doi do ove debate. Neka nitko ne zamjera g. Bestu. Uistinu on
ima pravo na svoje poimanje isto kao i ja na svoje. Zato se nai
deki bore u Koreji kako bi svi u Americi imali pravo na vlastito
miljenje.
"Ja nisam boanski iscjelitelj. Nikad nisam tvrdio da sam
iscjelitelj. Isus Krist je jedini boanski iscjelitelj. Ali, rei u ovo:
neto natprirodno se dogodilo tog dana kad sam roen. Bilo je to
u drvenoj kolibi u umama Kentuckyja. Mala stara brvnara nije
imala pod, nije imala ak ni prozore, samo mali zaklopac na
160
vratima u visini oiju. Nekoliko minuta nakon to sam roen, oko

pet sati ujutro, otvorili su taj zaklopac, a unutra je ulo svjetlo
kruei oko kreveta gdje smo leali mama i ja. Nakon toga sam
saznao da je to aneo Gospodnji jer me je pratio sve dane mog
ivota. On dolazi na sastanke poput svjetla i tada mogu vidjeti
neto o osobi, ponekad o njihovoj prolosti, a ponekad o
budunosti. Izazivam bilo koga bilo gdje da mi kae jedan put kad
sam ikad neto rekao u Ime Gospodnje to nije bilo tono istinito
onako kako je reeno. Bog je Istina i On nee imati nita s
pogrekom. Ako ja svjedoim za Istinu, Bog e svjedoiti za
mene..."
Bill je ponovno uo taj zvuk huussss glasnije nego to ga
je uo prije. Pogledavi gore, vidio je to natprirodno svjetlo kako
lebdi na treem balkonu, 30. odjeljku, na mjestu gdje je upravo
bio sjedio. im ga je vidio, svjetlo je dolo na njega.
Na sluateljstvo se spustio muk, osjetili su da se dogaa neto
neobino. Neki su ljudi pomislili da su uli neobian zvuk. Ostali
koji su gledali uokolo vidjeli su svjetlosnu spiralu poput
minijaturne galaksije Mlijena staza kako poput vrtloga dolazi s
balkona. Sve se to dogodilo toliko brzo da su se ljudi kasnije lako
pitali jesu li ih njihove oi prevarile. Svjetlo se spustilo na binu i
lebdjelo tono iznad glave Williama Branhama. Tono u tom
trenutku je g. Ayers iskoio sa svojim fotoaparatom i uslikao
fotografiju. Bljesak je na trenutak bio zasljepljuju. Kad su im se
oi ponovno prilagodile, tajanstveno je svjetlo bilo otilo.
Na povratku u svoj studio, dvojica su fotografa razgovarala o
fenomenu. Ayers je pitao svog kolegu: "to misli o tome?"
Kipperman je slegnuo ramenima: "Ja sam idov. Ne znam
puno o kranstvu."
"Ja sam katolik," rekao je Ayers, "a nas su uili da se uda
mogu dogoditi, ali da bi bila od Boga moraju doi kroz Katoliku
crkvu. Nekad sam to vjerovao, ali sad ne znam. Vidio sam da su
se dogodile neke divne stvari zadnjih nekoliko dana. Moda se tu
dogaa neto to nadilazi moje razumijevanje. Moda sam bio
previe kritian prema Branhamu."
161
"Kritizirao si ga prilino otro."

"Pa, mislio sam da je hipnotizirao vojnika invalida neku
veer. Kako bi inae ovjek sa slomljenom kraljenicom ustao i
hodao?"
Kipperman je ponovno slegnuo ramenima. "Ne mogu rei.
Nemam pojma o tome."
U studiju je Ayers rekao: "Najprije u rijeiti ovaj film. G.
Best eli neke fotografije na sjajnom papiru za sutranje novine."
"Umoran sam," rekao je Kipperman. "Mislim da u otii
stepenicama gore i nakratko lei."
G. Ayers je uao u tamnu komoru, zatvorio vrata i vjetim
prstima poeo razvijati film. Kad je zavrio posao, upalio je
svjetlo i pogledao prvi negativ. Na njegovo iznenaenje, bio je
prazan. Isto je bilo s drugim i treim. To je bilo neobino. esto
je koristio ovaj fotoaparat i ovakav film, ali mu se nikad prije nije
dogodilo neto slino. U emu je pogrijeio? Pogledao je etvrti,
peti i esti kvadrat. I oni su bili prazni. Ali, kad je pogledao
zadnji, sedmi negativ, tamo je to bilo!
Ayers je vrisnuo i odmaknuo se. Otra mu je bol probola prsa
kao da ima srani udar. Dok se tresao i teko disao, otrao je na
hodnik i dozivao svog kolegu.
Ted Kipperman je dotrao: "to je?"
"Pogledaj to." Pokazao je na negativ. "To je istina, Ted.
Kamera ne moe lagati."
U sljedeih su deset minuta dva fotografa razvila iz negativa
jo nekoliko primjeraka fotografije. Slika je prikazivala lijevi
profil Williama Branhama odjevenog u tamo odijelo, naslonjenog
na propovjedaonicu. Desnom je rukom drao list papira i bio
naslonjen na propovjedaonicu. Druga mu je ruka bila ispruena uz
bok. S lijeve strane slike bila su dva mikrofona nagnuta prema
evanelisti kao da se trude pojaati njegove rijei. Meutim, on u
tom trenutku nije govorio. Usta su mu bila zatvorena, a lice
spokojno. Lice mu je bilo u jakom kontrastu s tamnom
pozadinom ocrtavajui njegovo proelavo elo, vertikalni pregib
162
izmeu nosa i usana, malu rupicu na bradi i duboke oi koje su

intenzivno gledale u sluateljstvo.
Ali upeatljiv dio fotografije, zbog kojeg su oba fotografa
drhtala, bila je uska duga svjetlosna pruga nagnuta u gornjem
desnom kutu slike. 85 Je li mogue je li uistinu mogue da se
mistino svjetlo koje su vidjeli spustilo s balkona? Kipperman je
paljivo prouavao liniju. Rubovi joj nisu bili jasno definirani.
Samo je to iskakalo. Sve ostale linije na fotografiji bile su u
otrom fokusu, ali su rubovi ove linije bili magloviti, kao da je
svijetlo pulsiralo toliko brzo da kamera nije uspjela uhvatiti
njegove obrise na jednom mjestu. Od svega je najupeatljivija
bila njegova lokacija. Poput aureole, lebdjelo je tono iznad i
malo od iza glave Williama Branhama.
Shvativi da dre neto od neizmjerne vrijednosti, dva su
ovjeka odjurili s fotografijom u Rice hotel gdje je Bill odsjeo.
Unato njihovim molbama, nisu mogli dostaviti poruku zbog
osiguranja koje je uvalo privatnost evaneliste. Zato su se
odvezli do zrane luke i do jedanaest sati te veeri negativ je letio
u Washington D. C. da bi se zatitila njegova autorska prava.
Vratio se zrakoplovnim dostavljaem sljedeeg dana i odmah
je odnesen Billu. Prva Billova reakcija bila je zahvalnost. Iz
veeri u veer je promatrao taj plamen Duha na svojim
sastancima znajui da gdje god da je On, da bi tu mogla biti
vizija. Mnoge je veeri govorio zajednici o tom svjetlu. Bilo mu
je drago to je Svemogui Bog potvrdio njegovo svjedoanstvo
kroz fotografiju.
Fred Bosworth je podsjetio sve da ovo nije bio prvi put da je
Ognjeni Stup fotografiran na Billovim sastancima. Kritiari su
svaki put prije diskreditirali slike. Zato bi ovaj put bilo
drugaije?
Gordon Lindsay je obeao da e ovaj put biti drugaije. Uz
odobrenje Douglas Studiosa, Lindsay je dogovorio da negativ
85
Ova se fotografija nalazi na naslovnici ove knjige.
163
ispita George J. Lacy, privatni istraitelj kojeg je esto

unajmljivao FBI da ispita sumnjive dokumente. Lacy je uzeo
negativ i dva ga dana podvrgavao svim dostupnim znanstvenim
testovima. Osim njegovog detaljnog ispitivanja samog negativa,
George Lacy je takoer ispitao i fotoaparat da vidi je li svijetlo
moglo prodrijeti do filma. ak je posjetio i arenu da vidi je li
odraz od reflektora mogao izazvati lom svjetla.
Kad je g. Lacy bio spreman dati svoje konano izvjee,
sazvao je konferenciju za tisak. Osim novinara iz Houston
Chroniclea, prisustvovali su novinari iz asopisa Look, Colliers i
Time. Prostorija je bila skoro puna kad je stigao Bill i njegovi
suradnici. Bill je sjeo otraga.
George Lacy je sjeo za stol na drugom kraju prostorije.
Njegova je crvena kosa bila uredno poeljana zbog fotografa. G.
Lacy se predstavio i ponovio razlog sastanka sa strogim
policijskim efom. Tada je pitao: "Tko se zove propovjednik
William Branham?"
Bill je ustao: "Ja, gospodine."
"Propovjednie Branham, vi ete otii s ovog svijeta poput
svih ostalih smrtnika, ali dok god bude kranske nacije, ostat e
vaa slika. Prema mom saznanju, ovo je prvi put u povijesti
cijelog svijeta da je fotografirano natprirodno bie i znanstveno
potvreno. to se mene tie, ja sam takoer bio va kritiar. itao
sam o vaim sastancima u asopisima i sluao sam skeptinim
uhom vau tvrdnju o anelu. Rekao sam samom sebi da je to
psihologija. Ali, g. Branham, mehaniko oko tog fotoaparata nee
uslikati psihologiju. Svjetlo je obasjalo leu. Negativ to dokazuje.
G. Branham, hoete li, molim vas, izai naprijed?"
Bill je priao stolu.
George Lacy je nastavio: "Nevjernik esto kae da ne postoji
dokaz natprirodnog Boga. Ti su dani sada prolost. Propovjednie
Branham, ovdje je negativ."
G. Lacy je ispruio ruku da bi Bill mogao uzeti negativ. Bill
je zatresao glavom: "On ne pripada meni. Koliko sam shvatio,
autorska prava pripadaju Udruenju amerikih fotografa."
164
George Lacy je pokazao svoje iznenaenje. "Propovjednie

Branham, neete nikad doivjeti da ta slika dostigne svoju pravu
vrijednost jer oporuitelj uvijek umre prije oporuke. Jednog e se
dana ta fotografija prodavati u svim prodavaonicama mjeovite
robe u zemlji. Ali shvaate li sada njezinu vrijednost? Kad bih
morao procijeniti, ja bih je procijenio na negdje oko sto tisua
dolara."
"Gospodine, meni ona vrijedi ivota. Ako je Isus Krist moj
Gospod mislio o meni toliko da je siao i slikao se sa mnom, ja
Ga previe volim da bih to komercijalizirao. Douglas Studios su
uslikali fotografiju, neka je oni distribuiraju. U to se neu
mijeati. Jedino to mogu pitati je to da je prodaju za dovoljno
malu cijenu tako da siromani mogu kupiti primjerak."
"To emo zasigurno uiniti," rekao je Ted Kipperman dok je
prilazio uzeti negativ. "Ali me brine kako moemo dokazati da je
fotografija autentina."
G. Lacy je rekao: "Mogu vam dati fotokopiju mog izvjea
kojeg moete umnoiti i priloiti uz svaku prodanu sliku."
Bill je proitao izvjetaj:
George J. Lacy
Istraitelj sumnjivih dokumenata
Shell Building
Houston, Teksas
29. sijenja 1950. godine
IZVJETAJ I MILJENJE
Predmet: Sumnjivi negativ
28. sijenja 1950. godine na zahtjev propovjednika Gordona
Lindsayja, koji je zastupao propovjednika Williama Branhama iz
165
Jeffersonvillea u Indiani, primio sam od Douglas Studiosa, 1610

Rusk Avenue u ovom gradu, osvijetljen i razvijen fotografski film
4x5 ina. Navodno je Douglas Studios na filmu slikao
propovjednika Williama Branhama u Sam Houston Coliseumu u
ovom gradu, tijekom njegove posjete ovdje u drugoj polovici
sijenja 1950. godine.
ZAHTJEV
Propovjednik Lindsay je traio da provedem znanstveno
ispitivanje gore spomenutog negativa. Traio je da utvrdim, ako
je mogue, je li ili nije po mom miljenju negativ bio retuiran ili
"frizrian" na bilo koji nain nakon razvijanja filma, to bi
uzrokovalo pojavu svjetlosne pruge u poloaju aureole iznad
glave propovjednika Branhama.
ISPITIVANJA
Provedena su makroskopska i mikroskopska ispitivanja i
prouavanje cijele povrine obje strane filma Eastman Kodak
Safety Film. Obje su strane filma ispitane pod filtriranim
ultraljubiastim svjetlom i napravljene su infracrvene fotografije
filma.
Mikroskopska ispitivanja nisu otkrila retuiranje filma niti na
jednom mjestu nekim od postupaka koji se koriste u
komercijalnom retuiranju. Takoer, mikroskopska ispitivanja
nisu otkrila nikakav poremeaj u emulziji unutar ili oko sumnjive
svjetlosne pruge.
Ultraljubiasta svjetlosna ispitivanja nisu otkrila nikakvu
stranu materiju ni rezultat neke kemijske reakcije niti s jedne
strane negativa koja bi mogla uzrokovati svjetlosnu prugu nakon
obrade negativa.
Infracrvena fotografija takoer nije otkrila neto to bi
ukazivalo na to da je na filmu raeno bilo kakvo retuiranje.
166
Ispitivanje takoer nije otkrilo nita to bi ukazivalo da je

sumnjivi negativ kompozitan negativ ili dvostruko osvijetljen.
Nije pronaeno nita to bi ukazivalo na to da je sumnjiva
svjetlosna pruga nainjena za vrijeme razvijanja filma. Takoer
nije pronaeno nita to bi ukazivalo na to da film nije razvijen
regularnim i priznatim postupkom. Prilikom usporedbe gustoe
osvjetljenja nije pronaeno nita to bi odskakalo.
MILJENJE
Prema gore opisanim ispitivanjima i prouavanju, vrsto
smatram da negativ predan na ispitivanje nije bio retuiran niti je
kompozitan ili dvostruko osvijetljen negativ.
Nadalje, vrsto smatram da je svjetlosna pruga koja se
pojavljuje iznad glave u poloaju aureole uzrokovana svjetlom
koje je obasjalo negativ.
S potovanjem podnosi,
George J. Lacy
Bill se osjeao zadovoljno. Kakav se jo dokaz moe pruiti?

Ljudi e ili vjerovati ili nee vjerovati, prema vlastitom
nahoenju.
NEKOLIO TJEDANA nakon svakog skupa u Billov ured u

Jeffersonvilleu slijevala su se svjedoanstva od ljudi koji su bili
iscijeljeni na sastancima. Ovaj put, nakon Houstona u Teksasu,
mnogi su ljudi spomenuli da su vidjeli neobino svjetlo oko
Billove glave one veeri kad je bila debata.
Jedno tipino pismo stiglo je od g. Beckera, prodavaa u
Clevelandu u Teksasu koji je patio od estokih eluanih greva.
Iako nije vjerovao u boansko iscjeljenje, njegova ga je ena
167
nagovorila da posjeti Branhamovo probuenje. Vrijeme koje su

odabrali za otii bila je veer debate. Napisao je: "Vidio sam
svjetlo oko glave propovjednika Branhama dok je stajao na bini
nakon debate. To nije bilo od arulje, ve vie kao aureola oko
njegove glave." Kad je Bill pozvao pred oltar, g. Becker je
pojurio naprijed predati svoj ivot Isusu Kristu.
G. Becker je prisustvovao slubi zadnju veer i dobio
molitvenu karticu, ali njegov broj nije bio prozvan. Ipak, bio je
iscijeljen od svog problema sa elucem kad je Bill zavrio skup u
Houstonu skupnom molitvom za osloboenje. Jo se jednom
potvrdilo ono to je Bill toliko esto govorio: "Ne morate doi u
red za molitvu da biste bili iscijeljeni. Samo trebate imati vjeru."
Poglavlje 47
Nightingalin oajniki let
1950.
JUTRO nakon debate u Houstonu u Teksasu, Fred Bosworth je

navratio u hotelsku sobu Williama Branhama kako bi mu dao
pismo koje je upravo stiglo potom. Meda je virila preko ramena
svoga supruga. "Iz Durbana je u Junoj Africi. Bill, otvori ga."
Bill je odmotao papir i poeo itati. Pismo je stiglo od osobne
medicinske sestre stanovite Florence Nightingale Shirlaw koja je
tvrdila da je bliska rodica poznate engleske medicinske sestre iz
devetnaestog stoljea, Florence Nightingale. Gica. Shirlaw je
umirala od raka i molila je Billa da doleti u Durban u Junu
Afriku to prije moe kako bi se pomolio za nju. Ona je bila
preslaba da bi dola u Ameriku. Rak je obrastao dvanaesnik u
njezinom trbuhu to joj je onemoguavalo konzumiranje bilo
kakve hrane. Mjesecima je odravana na ivotu intravenoznim
hranjenjem te je postepeno mravjela. Njezini lijenici nisu
oekivali da e dugo ivjeti. udo od Isusa Krista bila je njezina
jedina nada.
169
Kako bi naglasila svoju oajnu situaciju, gica. Shirlaw je

priloila svoju fotografiju. 86 Meda je uzdahnula. Bill je u udu
promatrao fotografiju. Nikad prije nije vidio toliko mravo
ljudsko bie. Ruke su joj izgledale poput drki od metle, osim
ispupenja na laktovima. Bill je lako mogao prebrojati njezina
rebra. Jadna je ena izgledala poput kostura presvuenog koom.
Florence Nightingale Shirlaw je zajedno sa svojim pismom i
slikom priloila i avionsku kartu. Bill je pogledao kartu i onda
uputio upitni pogled prema svom rukovoditelju.
Fred Bosworth je znao o emu razmilja. "Brate Branhame,
nema naina da sad otputuje u Junu Afriku. Za nekoliko dana
mora biti u Beaumontu, zatim ide u Pensacolu u Floridi, zatim
ima nekoliko angamana u Arkansasu, zatim Carlsbad u New
Mexicu potpuno si zauzet u Sjedinjenim Dravama skroz do
travnja kada leti u Europu. U svibnju, nakon to se vrati iz
Skandinavije, ima neto slobodnog vremena. Tada bi mogao
otii."
"Sudei prema tome kako zvui njezino pismo," Bill je
podigao fotografiju da bi ponovno pogledao, "i prema ovoj slici,
ona e vjerojatno umrijeti prije svibnja."
"Vjerojatno," sloio se Bosworth, "ali, brate Branhame,
stalno dobiva pisma od ljudi na samrti. Ne moe letjeti i moliti
se za sve ljude koji umiru i alju ti avionske karte. Ako bude,
onda e raditi samo to. Mora biti voen Duhom."
"Ovo je upravo to," rekao je Bill. "Duh mi govori da postoji
neto znaajno kad je u pitanju ova ena. Moda me Gospod
poziva u Junu Afriku."
Na trenutak je u sobi zavladala tiina. ulo se samo Medino
mrcanje. Tad je Bill sugerirao: "Hajmo se makar sada pomoliti
za gicu. Shirlaw."
86
Ova se fotografija nalazi na 49. stranici knjige Juliusa Stadskleva:

"William Branham, prorok posjetio junu Afriku".
170
Spustivi pismo i sliku na pod, kleknuli su u krug, a Bill se

pomolio: "Nebeski Oe, kad sam na pismu vidio rijei 'Juna
Afrika', neto kao da je poskoilo u meni. eli li da odem u
Durban i odrim sastanke? Oe, ovdje je jadna ena koja umire i
gleda na Tebe kao svoju posljednju nadu za ivotom. Molim Te
da iscijeli Florence Nightingale Shirlaw u Ime Tvog Sina, Isusa.
I Gospode, ako je iscijeli, to u smatrati znakom od Tebe da bih
trebao otii pokrenuti skup iscjeljenja u Junoj Africi."
DOK JE PROPOVIJEDAO na Floridi u veljai 1950. godine,

Bill je dobio telefonski poziv iz daleka od ge. Reece. Njezin je
suprug, Billov stari prijatelj, upravo doivio srani udar i leao je
u bolnikom krevetu na samrti. Bill se jedino mogao preko
telefona pomoliti za svog prijatelja i traiti od Boga da se smiluje.
Sljedeeg je dana ga. Reece nazvala s dobrim vijestima da se
tijekom noi stanje njezinog supruga znaajno popravilo.
Lijenici su se inili uvjerenima da e preivjeti. Bill je zahvalio
Gospodu to je spasio ivot njegovom prijatelju.
U oujku je Bill odravao skup u Carlsbadu u New Mexicu.
Nakon jedne slube, on i Billy Paul su stajali vani na nogostupu
kad su vidjeli g. Reecea kako izlazi iz crkve. Bill ga je priao
pozdraviti te se iznenadio koliko je njegov prijatelj ostario otkako
ga je zadnji put vidio. Jedna mu je ruka visjela oduzeta i
neupotrebljiva, drugu je micao s neprirodnom potekoom.
Supruga i voza su mu pomagali hodati.
"Brate Branhame," rekao je polako i nerazgovijetno, "sino je
moja kartica bila jako blizu. Pozvao si brojeve od dvadeset i pet
do trideset i pet, a ja sam imao broj trideset i est. O, da sam samo
mogao doi u red za molitvu..."
"Brate Reece, sam dolazak u red za molitvu ne bi te iscijelio."
"Znam, brate Branhame. Ali elim znati to sam napravio da
sam zasluio ovo. Ako sam pogrijeio, Bog zna da mi je ao zbog
toga. Drago mi je to sam iv, ali zato bih ostatak ivota morao
provesti ovako?"
171
"Pa, brate Reece, ne znam zato se dogaaju takve stvari. Na

sastancima nasumce odaberem broj za poetak kako bih svima
dao istu priliku. Ako je Bog odluio da to bude..."
"To je u redu, brate Branhame. Nisi ti kriv. Slijedit u tvoje
sastanke i pokuavati dok mi Bog ne pokae hou li ikada
ozdraviti ili neu."
Bill je sa saaljenjem pogledao svog nemonog prijatelja koji
je bio odjeven u plavo odijelo s crvenom kravatom. G. Reece je
bio toliko pogrbljen i nestabilan da su mu supruga i voza morali
pomagati da bi stajao. Odjednom je Bill vidio kako se meu
njima pojavljuje palmino drvo. Vidio je drugog g. Reecea
odjevenog u smee odijelo, bijelu koulju sa smeom kravatom
kako stoji ispod palme. Stajao je uspravno i snano. Podizao je
obje ruke iznad glave i slavio Boga. Dok je vizija iezavala, Bill
je rekao: "Brate Reece, ovako govori Gospod: 'Bit e zdrav
ovjek.' Ne znam gdje, ali znam da to nije ovdje jer ovdje nema
palmi. Jednog e dana stajati pokraj palme u smeem odijelu i
bijeloj koulji sa smeom kravatom. Vidjet e mene i tada e
biti iscijeljen. Hoe li to biti ove godine, sljedee godine ili za
deset godina, ne znam. Ali zapamti, brate Reece, to je: 'Ovako
govori Gospod.'"
6. TRAVNJA 1950. GODINE, William Branham, Em Baxter,

Jack Moore, Gordon Lindsay i Howard Branham ukrcali su se na
zrakoplov za London u Engleskoj. To se inilo kao dobar nain da
Bill provede svoj 41. roendan da rairi krila i vine se u slubu
diljem svijeta. Kad je njegov zrakoplov sletio u zranu luku
Northolt, Bill se najprije iznenadio koliko je ljudi ekalo da ga
pozdravi. U Velikoj Britaniji nije imao dogovorene sastanke. Ovo
mu je bila samo zaustavna toka na putu u Finsku kako bi se
pomolio za engleskog kralja Georgea VI. Ipak su tisue ljudi
navratile da bi ga vidjele.
172
Dok se Branhamova druina proguravala kroz gusto zbijeno

mnotvo, Bill je uo da ga se poziva preko razglasa na zranoj
luci. Propovjednik Baxter se ponudio da vidi o emu se radi.
Nakon deset minuta Ern Baxter se vratio s novim
iznenaenjem. "Brate Branhame, ovo nee vjerovati, ali ta je
ena iz June Afrike, Florence Nightingale Shirlaw, nekako
saznala da e sletjeti ovdje danas te je odluila riskirati i zadnjim
atomima snage doputovati ovdje kako bi se pomolio za nju.
Njezin je zrakoplov sletio nekoliko minuta prije naeg. Tamo je, a
ona je jo uvijek u njemu." Ern Baxter je pokazao na zrakoplov
parkiran s druge strane piste. "Brate Branhame, gica. Shirlaw
eli da se doe odmah pomoliti za nju. Ona misli da upravo
umire."
Bill je sumnjiavo analizirao situaciju. Izmeu njega i
zrakoplova Florence Shirlaw bile su tisue ljudi. Okrenuvi se
prema jednom od propovjednika domaina, anglikanskom
biskupu, Bill je sugerirao: "Zato vi ne biste odveli gicu. Shirlaw
kui? Ja u otii u Buckinghamsku palau pomoliti se za kralja, a
onda u doi u va upni dvor pomoliti se za nju. Moete me zvati
u hotel Piccadilly da se dogovorimo za vrijeme."
"Ali, brate Branhame," protestirao je biskup, "moda ona
nee ivjeti toliko dugo."
"Ali, ja ne mogu doi do nje tamo. Moete vidjeti kolika je
guva."
Biskup je klimnuo glavom. "Dobro, ako je to najbolje to
moemo uiniti. U pravu ste, ne moete proi kroz ovo mnotvo
do njezinog zrakoplova."
Dan je bio dui od onog to je Bill oekivao. Nakon to se
pomolio za kralja u Buckinghamskoj palai, 87 Billovi domaini
87
Kralj George VI je bolovao od Buergerove bolesti bolne
arterioskleroze koja je sprjeavala dotok krvi u njegova stopala i noge.
Nakon to se William Branham pomolio za njega, kralju se stanje toliko
poboljalo da se po prvi put nakon mnogo mjeseci pojavio u javnosti.
173
su ga odveli do kue Johna Wesleyja, glasovitog evaneliste iz

osamnaestog stoljea koji je utemeljio Metodistiku crkvu. Bill je
kleknuo i pomolio se u sobi u kojoj se molio i sam velikan u pet
sati ujutro svakog jutra kad je bio kui. Onda je Bill odjenuo
Wesleyjev ogrta, uao u njegovu crkvu i stao iza
propovjedaonice. Bill je razmiljao o tome kako je John Wesley
propovijedao poruku posveenja naglaavajui da ljudi ne bi
trebali samo prihvatiti Isusa kao svog Spasitelja, ve takoer
ivjeti svetim ivotima. Razmiljao je o tome kako je Bog koristio
Johna Wesleyja da zapone probuenje koje se rairilo cijelom
Engleskom te se proirilo na mnoga druga mjesta diljem
kranskog svijeta. Bill se pitao to e rei budunost o
probuenju koje se upravo irilo iz njegove slube.
Kasnije su istog dana domaini odveli Billa u katedralu
Westminster gdje ga je ekala velika skupina propovjednika. Oni
ga nisu vratili u hotel Piccadilly do dva sata ujutro.
Sljedee je jutro bilo toplo unato gustoj travanjskoj magli.
Bill i njegova skupina su taksijem otili k biskupu. ivio je u
prekrasnom upnom dvoru u sklopu velike anglikanske crkve.
Biskup ih je doekao na vratima i odveo krunim stepenicama do
gornje sobe.
Prvi Billov pogled na Florence Nightingale Shirlaw ostavio
ga je potpuno bez teksta. Iako je vidio sliku njezinog stanja, ta ga
slika nije pripremila na uasnu stvarnost. Bill se uasnuto
zagledao. Florence Shirlaw je leala s bijelom plahtom preko lea
zaguranom na bokovima, zbog koje je nalikovala egipatskoj
mumiji. Obrazi su joj bili kao rupa. Oi su joj upale duboko u
one upljine. Usta su joj bila toliko zategnuta da je Bill kroz
njezinu kou mogao vidjeti oblik zubi. Jadna je ena izgledala
kao da ima oko 23 kg. Bill se sjetio Georgie Carter koja je takoer
teila oko 23 kg prije nego ju je Gospod iscijelio od tuberkuloze.
ak ni Georgie nije izgledala toliko mravo. Georgie Carter je
bila niska ena, a Florence Nightingale Shirlaw je imala skoro
180 cm.
174
Lijenik gice. Shirlaw je stajao pokraj ulaznih vrata. Bill je

namjestio glas i tiho pitao: "Ima li nade za nju?"
Lijenik je klimnuo glavom. "Nema anse. Dva mjeseca nije
jela normalnu hranu. Sada je toliko mrava pa su joj ile u rukama
i nogama toliko propale da ne moemo zabosti iglu kako bismo je
hranili."
"O, to je jako loe," proaptao je Bill. Priao je krevetu i
rekao: "Kako ste, gice. Shirlaw. Ja sam brat Branham."
Trepnula je i pomaknula usne, ali Bill nije razumio to je
apnula. Medicinska sestra se nagnula da bi ula i onda je rekla:
"Brate Branhame, eli se rukovati s vama."
Medicinska sestra je izvukla ruku svoje pacijentice ispod
pokrivaa i stavila u Billovu ruku. Bila je hladna poput smrti.
Koa je bila toliko zategnuta oko kostiju te je Bill imao osjeaj da
dri kostur.
"Brate Branhame," rekla je medicinska sestra, "Florence je
paljivo slijedila vau slubu. Molila se snano i dugo da vas vidi
vjerujui ako uspije doi blizu vas, da e je Isus Krist iscijeliti.
Ali, bojim se da se konano prestala nadati. Vjerujem da e
upravo umrijeti, brate Branhame, jer vas je eljela vidjeti prije
smrti."
Suze su klizile niz obraze ene na samrti dok je neto tiho
izgovarala. Bill se pitao gdje je izvukla dovoljno tekuine za suze.
"eli da vidite njezino tijelo," rekla je medicinska sestra.
Kada su povukli plahte, Bill je osjetio jo jedan val saaljenja
pomijean s muninom. Njezine su ruke i noge, koje nisu bile
deblje od kostiju, bile isprepletene tamno plavim linijama
propalih ila. Grudi i trbuh bili su joj udubljeni, a rebra su se
isticala do detalja. ak joj je koa zarasla oko kukova. Izgledala
je poput ivog kostura.
Florence Nightingale Shirlaw je ponovno pomakla usne.
Medicinska sestra se sagnula da bi ula, a onda je ponovila rijei
svoje pacijentice: "Neka brat Branham zamoli Boga da mi dopusti
umrijeti."
175
Bill se osjeao kao da mu se srce para na dva dijela. "Hajmo

se svi pomoliti," rekao je.
Gordon Lindsay, Ern Baxter, Jack Moore, tri engleska
propovjednika, dvije medicinske sestre i lijenik okupili su se oko
kreveta Florence Shirlaw. Bill je poeo moliti Oe na: "Oe na,
koji jesi na nebesima, sveti se Ime Tvoje..." Dok se Bill molio, na
prag otvorenog prozora sletio je golub iza i iznad njegove glave.
Golub se nemirno etao i gukao: "Ku, ku, ku." Zavrivi Oe na,
Bill je nastavio: "Svemogui Boe, molim da Tvoji blagoslovi
siu na ovu jadnu enu na samrti. Ne mogu traiti da umre kad se
toliko oajniki molila za ivot. Molim Te, smiluj joj se, Oe.
Ovo molim u Ime Tvog Sina, Isusa. Amen."
Bill je uo lepranje krila kad je golub odletio. Kad je otvorio
oi, vidio je da se propovjednici nisu molili, ve su promatrali
pticu.
"Jeste li primijetili pticu?" pitao je jedan od njih.
Otvorivi usta kako bi rekao: "Jesam," Bill se iznenadio kad
je uo samog sebe kako izgovara: "Ovako govori Gospod: 'Ova e
ena ivjeti i nee umrijeti'!"
Svi su u sobi izgledali zaprepateno. Izgledalo je krajnje
nemogue.
"Brate Branhame, jesi li siguran?" pitao je Ern Baxter.
"Nisam namjeravao to rei," odgovorio je Bill. "Nisam to ja
rekao. To je bio On i zato e se ispuniti. A kad se ispuni, bit e to
znak da trebam otii u Durban u Junoj Africi."
Poglavlje 48
Uskrsnue mrtvog djeaka
prema viziji
1950.
WILLIAM BRANHAM je sletio u Helsinki u Finskoj, 14.

travnja 1950. godine. Doli su ga pozdraviti mnogi propovjednici,
ukljuujui pastora Manninena koji je prvi Billu poslao poziv, te
gica. May Isaacson, finska Amerikanka koja je bila Billova
prevoditeljica.
Sastanci su zapoeli te veeri u najveem auditoriju u
Helsinkiju, u Messuhalli Hallu, koji je primao dvadeset i pet
tisua ljudi. Prve je veeri bilo samo sedam tisua posjetitelja.
Ipak, dar pronicanja ostavio je na prisutne toliko dubok utisak te
se sljedee veeri, samo usmenim oglaavanjem, broj prisutnih
utrostruio.
Bill se udio tome koliko je Finska drugaija od Amerike.
Drugi svjetski rat je zavrio prije pet godina, ali se finsko
gospodarstvo jo nije oporavilo. Ljudi su bili siromani.
Nedostajalo je proizvoda. Najuoljiviji je bio nedostatak
automobila. Iako je dvadeset tisua ljudi napunilo Messuhalli
Hall, Bill je nabrojao samo deset parkiranih automobila. Ljudi su
doli pjeke ili biciklima.
Uskrsnue mrtvog djeaka prema viziji
177
Naalost, umjesto da moe u nizu nastaviti sastanke u

Helsinkiju, uslijedio je period od pet dana kad nisu mogli koristiti
Messuhalli Hall jer je bila rezervirana za druga dogaanja. Za to
je vrijeme stara i trona parna lokomotiva odvezla Branhamovo
drutvo 350 km sjevernije u Kuopio, drugi veliki finski grad
nedaleko arktikog kruga.
U petak 21. travnja, drugog Billovog dana u Kuopiju, lokalni
propovjednici koji su bili pokrovitelji skupa poastili su ga
rukom s propovjednicima na vrhu breuljka Puijo. Zbog teke
duhovne bitke koju je vodio veer prije na svom prvom sastanku
u Kuopiju, Bill je postio kako bi doveo svoje tijelo u blii
duhovni odnos s Bogom za sastanak te veeri. Preko svoje
prevoditeljice, Maye Isaacson, Bill je imao malih problema sluati
i razgovarati s trideset propovjednika koji su sjedili oko velikog
stola. Tamo je takoer sjedio glavni guverner Kuopija, zajedno s
ostalim vanim gradskim slubenicima.
Gordon Lindsay ga je nagovarao: "Hajde, brate Branhame,
pojedi neto."
"Ne, brate Lindsay, ne elim jesti do est sati. Ali, rei u
ovo, neto e se dogoditi. Ne znam to, ali osjeam u svom duhu,
neto duhovno e se dogoditi."
Ruak je zavrio u tri sata. Prije povratka u Kuopio, Bill i
nekolicina propovjednika popeli su se stepenicama na vidikovac
kako bi pogledali okolni krajolik iz ptije perspektive. Osim grada
u blizini, mogli su vidjeti mnoga jezera i borovu umu koja se
prostirala tamnim obzorom. Pogledavi ispod sebe, Bill je vidio
komeanje na dnu breuljka Puijo. inilo se da je automobil u
jami. Ljudi su sa svih strana trali prema automobilu, ali je Bill
bio predaleko da bi vidio to se dogodilo. Iz njegove orlovske
perspektive ljudi su izgledali kao mravi koji se okupljaju oko
igrake.
Samo su dva automobila bila na vrhu breuljka Puijo. Veina
je propovjednika dola taksijima koje su vukli konji. Bill je uao
u jedan od automobila, a s njim Gordon Lindsay, Jack Moore,
May Isaacson i finski pastor Vilho Soininen. Trebalo im je gotovo
178
20 minuta da se spuste uskom, zavojitom planinskom cestom do

dna breuljka. Dok su stigli na mjesto komeanja, automobil
kojeg je Bill vidio u jami vie nije bio tamo. Pokraj ceste se
mnotvo okupilo oko malog tijela ispruenog na travi.
"Izgleda da se dogodila prometna nesrea," rekao je pastor
Soininen. "Moda moemo pomoi." Zaustavivi automobil,
Vilho Soininen je iziao vidjeti to se dogodilo. Slijedila ga je
gica. Isaacson. Kad su se njih dvoje vratili, gica. Isaacson je
ispriala dogaaj. Automobil je udario dva mala djeaka dok su
se vraali iz kole. Budui da je u Finskoj bilo toliko malo
automobila, djeaci nisu navikli na brzi promet. Nisu obraali
pozornost dok su prelazili cestu te ih je iznenadio 1938 Ford koji
se sputao s breuljka. Djeaci su se razdvojili, jedan na sjever, a
drugi na jug. Dok ih je pokuavao zaobii, ovjek u automobilu je
skrenuo prema sjeveru i pokuao koiti. Na alost, nogom je
promaio pedalu za koenje i umjesto nje zagazio na gas.
Dva djeaka nisu imala anse. Djeaka koji je trao prema
jugu udario je prednji branik i bacio ga preko ceste te je glavom
udario u stablo. Iako je bio teko ozlijeen, jo je bio iv te su ga
automobilom prebacili u najbliu bolnicu. Drugi djeak koji je
trao prema sjeveru, nije imao toliko sree. Automobil koji je
naglo zaokrenuo udario ga je direktno na takav nain da se
otkotrljao ispod automobila. Zahvatila ga je stranja guma te je
odbaen visoko u zrak. Trenutno je poginuo.
Zakon u Finskoj nije dozvoljavao da se mrtvog djeaka
makne bez doputenja njegovih roditelja te je netko otiao po njih
da ih dovede s njihovog posla na polju. Sad je mnotvo ekalo na
njihov dolazak.
Lindsay i Moore su izali pogledati djeaka. Vratili su se u
automobil jako potreseni. Jack Moore je rekao: "Nikad nisam
vidio toliko iznakaenog djeaka. Ne mogu ne pomisliti to da je
to moj djeak? Brate Branhame, trebao bi otii vidjeti."
Bill je pomislio na svog sina, Billyja Paula, koji je sada imao
etrnaest godina. to kad bi stigao prekooceanski telegram da je
on stradao u prometnoj nesrei? Od te pomisli Bill je shvatio kako
179
e se osjeati ova jadna Finkinja kad doe iz polja i vidi da njezin

dragi sin lei hladan i nepomian na travi, a da mu je lice
prekriveno kaputom. Bill je izaao iz automobila i priao skupini
okupljenoj oko mrtvog djeaka. Kad ga je mnotvo uoilo, poeli
su meusobno aputati.
Gica. Isaacson je rekla Billu: "Nije li to uasno? Ljudi
govore: 'Evo tog udotvorca iz Amerike. Ba me zanima to e
uiniti u ovom sluaju?'"
Bill je zanemario komentar kao nebitan: "Oni jednostavno ne
razumiju, to je sve."
Brojne su ene, odjevene u duge, debele suknje i u tekim
izmama za rad, naricale od tuge. Jedan je ovjek kleknuo i
maknuo kaput koji je poput plahte prekrivao mrtvog djeaka.
Djeak je izgledao kao da ima izmeu osam i deset godina. Lice
mu je bilo izudarano i krvavo. Usta su mu bila otvorena, a jezik je
bio isplaen. Oi su mu bile okrenute tako da se veinom mogla
vidjeti samo bjeloonica. Nosio je tipinu finsku nonju hlae
koje su dosezale do pola listova i debele bijele rebraste arape. Od
nesree mu je jedna cipela spala s noge te su mu virili prsti kroz
rupu na vrhu arape.
Bio je to tuan prizor, pogotovo za Lindsayja i Moorea koji
su obojica imali male sinove. Gordon Lindsay se tresao od
jecanja. Bill je ostao bez rijei. Okrenuo se i krenuo natrag prema
automobilu. Odjednom je osjetio da ga je ruka uhvatila za rame.
Bill je stao i okrenuo se vidjeti tko je to. Zaudo, nitko nije stajao
dovoljno blizu da bi ga mogao dotaknuti. Ponovno se okrenuo
prema automobilu i pokuao zakoraiti. Ponovno ga je nevidljiva
ruka zaustavila. Kad je Bill ponovno pogledao na rtvu nesree,
nevidljiva je ruka nestala. Sad je Bill mogao uti fijuk poput
pijavice. Aneo Gospodnji je bio blizu. Bill je shvatio da mora
postojati neto znaajno kad je u pitanju ova nesrea. Ponovno je
pogledao mrtvog djeaka. Neto se na njemu inilo poznatim. Bill
se okrenuo prema gici. Isaacson: "Pitajte ove propovjednike je li
ovaj djeak bio sino u redu za molitvu."
Ne, nitko od propovjednika nije prepoznao djeaka.
180
"Negdje sam vidio tog djeaka, ali ne mogu se sjetiti gdje."

Dok se Bill trudio prisjetiti, oi su mu primijetile naslagu stijena
koje su bile jedna na drugoj. To ga je pogodilo poput munje. Sad
je znao gdje je prije vidio ovog djeaka. Drhtei od uzbuenja,
pozvao je rukovoditelje: "Brate Moore, brate Lindsay, sjeate li se
te vizije koju sam vam rekao u Americi, one o djeaku koji je
uskrsnuo iz mrtvih? Otvorite svoje Biblije i proitajte mi to pie
o tome na praznoj stranici."
Jack Moore je brzo otvorio svoju Bibliju i na brzinu proitao
to je zapisao prije dvije godine... "Smea kosa, smee oi...
izmeu osam i deset godina starosti... siromaki odjeven u stranu
odjeu... unakaen od nesree... zemlja s naslaganim stijenama i
zimzelenim biljem brate Branhame, ovo zasigurno odgovara
opisu."
"To je on," potvrdio je Bill. Srce mu je jako lupalo od
uzbuenja kada se sjetio ishoda vizije. "I ovako govori Gospod:
'Ovaj e se djeak vratiti u ivot.'"
Gordon Lindsay je uzdahnuo u nevjerici. "Hoe mi rei da
e ovo raskomadano dijete ponovno disati? Kako je to mogue?"
Bill je osjetio val uvjerenosti. Nema veze to je djeak mrtav
pola sata, vizije nikad nisu iznevjerile. Hrabro je izjavio: "Ako
ovaj djeak ne bude iv u sljedeih nekoliko minuta, moete mi
zakaiti znak na lea s natpisom da sam lani prorok. Sada
probajte utiati ove ene."
Dok je gica. Isaacson zamolila lokalne ene da se
kontroliraju, Bill je kleknuo pokraj mrtvog djeaka, pazei da
uini sve tono onako kako je vidio u viziji. Pomolio se: "Nebeski
Oe, sjetio sam se kad je Tvoj Sin Isus rekao Svojim uenicima:
'Bolesne iscjeljujte, gubave istite, mrtve podiite, zloduhe
izgonite. Besplatno ste primili, besplatno dajte.' 88 Prije vie od
dvije godine Ti si mi u viziji pokazao ovaj trenutak. Postupajui
prema Tvojoj Rijei, kako prema Tvojoj pisanoj Rijei tako i
88
Matej 10, 8
181
prema Tvojoj izgovorenoj Rijei u viziji, ja govorim Smrti: 'Ne

moe vie drati ovo dijete. Pusti ga u Ime Isusa Krista.'"
Negdje na tom tajanstvenom putu nakon ovog ivota, dua se
zaustavila i okrenula. Prsni ko djeaka se podizao dok su mu se
plua punila zrakom. Trepnuo je oima, zatim ih otvorio kako bi
iznova gledao svijet. Okrenuo je glavu.
To je promijenilo naricanje ena u zaprepateno vritanje.
Nakon jo nekoliko minuta, djeak je sjedio kako bi ga pregledali.
Niti jedna kost u njegovom tijelu nije bila slomljena. Osim
povrinskih ogrebotina i modrica, inilo se da je djeak dobro.
VIJESTI O ovom udu proirile su se pokrajinom Kuopija poput

umskog poara koji guta sve pred sobom. Te je veeri auditorij u
Kuopiju bio potpuno ispunjen. Vjera je blistala i uda je bilo u
izobilju. Sljedee je veeri toliko ljudi eljelo ui u auditorij da ih
velika zgrada nije mogla sve primiti. Morali su ranije zakljuati
vrata te su tisue ljudi ostale na ulicama i nisu mogle ui. Finska
je vlada pozvala narodnu gardu da pomogne odrati red.
Nakon slube, Bill je bio na ulazu u hotel kad je na njega
nasrnuo mladi finski par koji ga je ekao pred ulaznim vratima.
Govorili su toliko brzo da ih ni gica. Isaacson nije mogla
razumjeti. Ponaali su se izbezumljeno, pogotovo mlada ena koja
je zgrabila Billa kao da joj ivot ovisi o tome hoe li ga uhvatiti.
Lindsay, Baxter i Moore su doslovno morali odvui Billa od ovih
dvoje izbezumljenih ljudi da bi sigurno uao u hotel. Bill je skoro
izgubio kaput.
Gica. Isaacson je ostala vidjeti to par eli. Nakon deset
minuta, dola je na kat s vijestima: "To su majka i otac drugog
malog djeaka koji je neki dan imao prometnu nesreu. Njihov je
sin jo u komi i lijenici ne misle da e preivjeti. Roditelji ele
da ode u bolnicu pomoliti se za njega."
"Naravno da ti to neemo dopustiti, brate Branhame," rekao
je Ern Baxter. "To je pravilo otkako smo brat Bosworth i ja
rukovoditelji tvojih sastanaka. Ako se ode pomoliti za nekoga u
182
bolnicu, novine e objaviti priu pa e te preplaviti zahtjevima

ostalih oajnih ljudi koji e eljeti da se doe pomoliti za njih u
bolnicu ili kui. Budui da nema anse da bi mogao doi do svih,
to bi izazvalo ljutnju i natetilo bi sastancima. Ne, koliko god da
mi je ao te jadne, mlade majke, mislim da je naa politika jasna:
moraju dovesti bolesne i one u nevolji na sastanke gdje svatko
ima istu priliku."
Bill se tuno sloio, ali i nadodao: "elim barem razgovarati s
njima i objasniti. Dovedite ih."
Majka i otac su izgledali kao da su u ranim dvadesetima.
Prema njihovoj odjei bilo je lako vidjeti da su siromani. Majka,
jo uvijek uplakana i izbezumljena, ispriala je svoju zamolbu.
Gica. Isaacson je prevela: "Doi iscijeli nau bebu. Jo uvijek
nije pri svijesti i lijenik kae da umire."
Bill je odgovorio: "ao mi je, ali ja ne mogu iscijeliti vau
bebu."
"Iscijelio si drugog djeaka."
"Ne, Isus Krist je iscijelio drugog djeaka, ne ja. Ja s tim
nisam imao nita. Prije vie od dvije godine Bog mi je pokazao
viziju da e drugi djeak uskrsnuti iz mrtvih. Vaeg mi djeaka
uope nije pokazao."
"Onda imaj viziju za naeg sina."
Bill je zatresao glavom. "Ne mogu imati vizije u slobodno
vrijeme. Imam ih samo kad Bog dopusti da ih vidim. Ali, pomolit
u se za vaeg sina, da ga Bog iscijeli. Ipak, hoe li biti iscijeljen
ili ne u potpunosti ovisi o Bogu i vaoj vjeri. Jeste li vas dvoje
krani?"
Ni jedno nije bilo. Bill je u kratkim crtama objasnio
Evanelje. "Znate, oekujete puno od Boga kad traite da iscijeli
vaeg sina, a niste Mu predali svoje ivote. Razmiljajte o tome
ovako: ako va sin umre, Bog e ga uzeti u nebo jer je jo uvijek
mlad i jo nije odgovoran za vlastiti ivot. Ali ako vi umrete kao
grjenici, vie ga neete vidjeti. Ali ako prihvatite Isusa Krista za
svog Spasitelja, tada ako va sin i umre, jednog ete ga dana
vidjeti u nebu jer tamo nakon smrti odlaze krani. Zato onda ne
183
predate svoje ivote Isusu Kristu upravo sada? Kad postanete

krani, moi ete ii k Bogu s povjerenjem i pitati Ga da iscijeli
vaeg sina. Moda ga Bog potedi."
Ovim se mladim roditeljima ovo inilo kao dogovor u kojem
ne mogu izgubiti. Svi su kleknuli na pod i Bill je poveo par u
jednostavnu molitvu te su zamolili Isusa Krista da bude Gospod
njihovih ivota. im su zavrili, majka je skoila i histerino
povikala: "Sad imaj viziju za naeg sina."
"Rekao sam vam da ne mogu natjerati Boga da mi pokae
viziju. Ako nee, nee. Ako pokae, odmah u vam rei. Ostavite
telefonski broj na koji vas mogu dobiti."
To oajnoj majci nije bilo dovoljno. Sljedeeg je dana, u
nedjelju 23. travnja, zvala hotel svakih petnaest minuta i pitala
gicu. Isaacson: "Je li imao viziju?"
PROLA SU tri dana od uskrsnua mrtvog djeaka. Vijesti o tom

udu stigle su ak do udaljenih laponskih naselja. Ljudi su navrli
u grad Kuopio iz svih dijelova regije i do popodneva napunili
auditorij. Kad je dolo vrijeme da doe Bill, shvatio je da bez
pomoi nee moi doi ni u krug od tri bloka zgrada. Glavni
guverner mu je poslao u pomo odred narodne garde. Ovi su ljudi
formirali ljudski klin oko evaneliste te su marirali s isukanim
maevima. Mnotvo se odmaklo na pristojnu udaljenost.
Straar je pustio Billa u podrum auditorija i za njim zakljuao
vrata. Glavnina trupa je ostala vani dok su etvorica straara, dva
od ispred i dva od iza, ostali uz Billa kako bi se uvjerili da je
stigao do bine. Veliki je podrum bio prazan, osim to je
nekolicina ekala na toalet. Glazba se ula iz glavnog auditorija,
finske rijei pjevane u niskoj oktavi. Budui da je znao da je on
uskoro na redu, Bill je krenuo prema stubitu.
Nije daleko odmaknuo kad su se otvorila vrata enskog
toaleta i izala je hroma djevojica gegajui se na takama. Imala
je oko deset godina. Kosa joj je visjela nepoeljano do ramena.
Izgledala je kao da ju je sama podiala karama. Haljina joj je
184
visjela ispod koljena poput dronjaka. Ali, ono to je Billa potaklo

da stane i pogleda bili su njezini steznici: bila je najbolesnije
dijete koje je ikad vidio, a da je samo moglo stajati i kretati se na
vlastitim nogama. Jedna joj je noga bila jaka i zdrava, druga je
visjela oputeno i neupotrebljiva, nekoliko centimetara prekratka
poduprta cipelama s debelim onom. Njezina je bolesna noga bila
omotana tekim steznicima zakaenim za metalni okvir oko
njenog pasa. Jo neto Bill nije razumio: za noni prst njene
poviene cipele bilo je zakaeno ue koje je ilo preko njezinog
ramena i bilo privezano za steznik iza njezinih lea.
im je djevojica zapazila da je Bill promatra, spustila je
glavu i niz obraz joj je potekla suza koja se svjetlucala pod otrim
stropnim elektrinim svjetlom. Bill je bio siguran da ova
djevojica zna tko je on i imao je osjeaj da ona eli doi k
njemu, ali da se boji da e to biti nepristojno.
Vojnici ispred Billa su stali vidjeti zato on ne dolazi.
Dvojica vojnika iza njega su ga gurkala da ide dalje. Budui da
niti jedan od straara nije govorio engleski, Bill je glavom i
rukama pokazao da eli priekati trenutak. Kad je djevojica
ponovno pogledala, Bill je dao znak da eli da mu prie. Hramala
je prema njemu. Sad je Bill mogao vidjeti svrhu tog ueta
razvuenog izmeu njezinog ramena i nonog prsta. Najprije bi
ispred sebe uglavila obje take, zatim bi se oslonila na take i
trznula ramenom prema gore, ime bi izbacila bolesnu nogu
prema naprijed. Izgledalo je nespretno, ali je funkcioniralo. Billu
se srce topilo od saaljenja.
Kad je ova hroma djevojica dola do njega, uzela je donji
rub Billovog kaputa od odijela, privukla ga k svom licu, poljubila
i pustila da padne na svoje mjesto. Suze su tekle iz njezinih plavih
oiju. Pognuvi glavu i uhvativi svoju dronjastu haljinu,
nespretno se naklonila i na finskom rekla: "Hvala."
Bill je vidio sjenu iznad njezine glave koja je prela u sliku
iste djevojice koja hoda zrakom na dvije zdrave noge. "Duo,"
rekao je uzbueno, "sada moe skinuti steznike. Bog te je
iscijelio."
185
Naravno da ona nije razumjela engleski, a budui da nije bilo

nikoga tko bi preveo, njoj njegove rijei nisu znaile nita.
Straari iza njega su zakljuili da se predugo zadrao te su ga
poeli gurkati prema stubitu. Bespomoan uiniti ita vie, Bill
je pomislio: "O, Boe, zasigurno e ona to jednog dana
razumjeti."
Te veeri, kad su ovi grubi Laponci vidjeli dar pronicanja
koji je dokazivao da je Isus Krist iv, stotinama ljudi nije trebalo
doi ni blizu reda za molitvu da bi dobili svoje iscjeljenje. Bill je s
bine mogao vidjeti kako bacaju take i ustaju iz invalidskih
kolica.
Nakon to je Bill zavrio s drugom skupinom molitvenih
kartica, Howard je stavio ruku na rame svog brata i upozorio: "To
je vjerojatno dosta za veeras, Bill. Ostalo ti je jo mnogo slubi
na ovom putovanju i ne elimo da se iscrpi."
"Jo mi je ostalo neto snage, Howard. Pozovimo jo deset
molitvenih kartica poevi s brojem 45."
Dok je Howard okupljao posljednjih deset bolesnika u red za
molitvu, Bill se leima okrenuo zajednici i popio au vode. Iza
sebe je uo klapanje i zveckanja. Okrenuvi se, ugledao je istu
djevojicu s kojom je ranije razgovarao u podrumu. Sada se
muila popeti uz stepenice na binu. Imala je karticu s brojem 45.
Radost je obuzela Billovo srce. Okrenuo se gici. Isaacson i
rekao: "elim da tono ponavljate moje rijei, ak ako i ne
razumijete zato." Djevojica se, dok je hramala prema njemu,
nasmijeila. Nije imala jedan od prednjih zubi. Bill je rekao: "Ti
si djevojica koju sam sreo u podrumu prije slube, zar ne?"
"Da," odgovorila je. "Zovem se Veera Ihalainen. Ja sam ratno
siroe. Moje su roditelje ubili Rusi. Sada ivim u atoru ovdje u
Kuopiju. Mislite li da e me Isus iscijeliti?"
"Duo, Isus Krist te je ve iscijelio. On te je iscijelio u
podrumu prije slube. Idi sjedi tamo preko i neka ti netko
pomogne skinuti steznike. Onda doi da te vidim."
Dok je finski propovjednik odvezivao Veerine steznike, Bill
je poeo razgovarati sa sljedeim bolesnikom. Odjednom je
186
odjeknuo vrisak. Veera je vikala, drala je taku u jednoj ruci, a

steznike u drugoj, bosa je trala lupajui po drvenoj bini i
poskakivala poput mladog jelena. Bill se pridruio harmoniji
proslavljanja koje se uzdizalo iz sluateljstva.
Poslije slube je Howard pomogao Billu vratiti se u hotel.
Dok su hodali predvorjem hotela, Howard je priao, pokuavajui
vratio svog brata iz pomazanja u fiziki svijet. "Bill, sjea li se
kad smo bili u Prince Albertu, a ti si jeo neke od tih uasnih
kanadskih tvrdih bombona?"
"Aha."
"E, ako si mislio da je to loe, trebao bi probati ove finske.
Pretpostavljam da su u oskudici sa eerom, kao sa svime drugim,
pa ga nadomjetaju krobom. Evo, probaj par." Howard je stavio
dva tvrda bombona u ruku svog brata, ali ih Bill nije pojeo.
Izlazei iz dizala, proli su pokraj jedinog telefona za taj kat
hotela. Bio je starinski s mikrofonom u obliku zvona vrsto
privrenim za drvenu kutiju, ruicom za pozivanje operatera i
slualicom koja je izgledala poput zvona na kraju ice.
"Znate," komentirala je gica. Isaacson, "taj drugi djeak iz
nesree je jo uvijek u komi. Danas je njegova majka cijeli dan
nazivala hotel svakih petnaest minuta da sazna jeste li imali
viziju. Ako tako nastavi i sutra, izludit e me." Gica. Isaacson je
otkljuala vrata svoje sobe.
"Gospod mi jo nije pokazao nita o njemu," rekao je Bill dok
je otkljuavao vrata svoje sobe i ulazio.
Stavljajui svoju Bibliju i dva bombona na starinski stol s
mramornom povrinom, Bill je priao prozoru. Pogledao je
istono prema Rusiji. Iako je bilo oko ponoi, nono je nebo
nalikovalo sumraku kod kue u Indiani. Vani je jo uvijek bilo
dovoljno svijetlo da su se mogle itati novine. Ovo je zemlja
pononog sunca, toliko blizu arktikog kruga da se suneva
putanja u travnju sputa jedva ispod obzora prije nego se ponovno
pone dizati sljedeeg dana. Ulice su bile pune ljudi koji su
izlazili iz auditorija i meusobno razgovarali. Nema sumnje da su
razglabali o velikim stvarima kojima su svjedoili veeras na
187
sastanku. Onda je Bill u udu promatrao kako skupina finskih

vojnika grli skupinu ruskih vojnika. Bill je pomislio: "to god je
to to postigne da Finac zagrli Rusa, zaustavit e svaki rat na
zemlji. Isus Krist je odgovor, da, zasigurno."
Bill je podigao ruke i proslavljao: "Nebeski Oe, tako si
divan. Koliko Te volim to si veeras iscijelio hromo siroe. O,
veliki Jahve Boe, kako si predivan. Jednog dana Ti e rastvoriti
istono nebo i ponovno doi, ovaj put u slavi. Tisue ovih Finaca
ui e u vjeni ivot zbog odluka koje su veeras donijeli. O,
Isuse Kriste, moj Gospodaru i moj Gospode, koliko Te
oboavam, koliko cijenim raditi za Tebe."
Iza njega je neto zveknulo. Bill se okrenuo i prepao kad je
vidio anela Gospodnjeg kako stoji pokraj starinskog stola.
Aneo je izgledao kao i uvijek: visok, irokih ramena, bez brade,
maslinasto zelenog tena, s gustom crnom kosom koja mu je
padala do ramena. Nosio je bijelu odjeu koja mu nije potpuno
prekrivala bose noge. Njegov izraz lica, kao i uvijek, bio je
ozbiljan. Iznad anela je kruilo uvijek prisutno svjetlo. Aneo je
imao prekriene ruke, kao i obino, ali mora da ih je upravo
prekriio jer je na stolu stajala vaza od tankog stakla koja prije
nije bila tamo. Zvuk kojeg je Bill uo zasigurno je nastao kad je
aneo spustio vazu na mramornu povrinu stola. Bill je znao da
ovo nije vizija. I aneo i vaza bili su stvarni kao i on. Da se Bill
usudio, znao je da bi mogao pruiti ruku i fiziki ih dotaknuti.
Ali, nije se usudio.
Iz vaze su virila dva uta narcisa. Jedan je bio nagnut na
sjever, a drugi na jug. Aneo je pogledao cvijee i pitao: "to su
ovi?"
"Meni izgledaju poput uskrsnog cvijea," odgovorio je Bill.
"Ova dva cvijeta predstavljaju ta dva djeaka u nesrei prije
tri dana. Djeak koji je pao na sjever trenutno je poginuo, ali mu
je vraen ivot. Djeak koji je baen na jug umire upravo sada."
Dok je Bill promatrao, odjednom je cvijet nagnut na sjever
pao na stol, dok se cvijet nagnut na jug pomalo naginjao, poput
druge kazaljke na satu koja pada svakim otkucajem.
188
Tada je aneo pitao: "to ti je brat dao?"

"Dva bombona."
"Pojedi ih."
Dva su bombona stajala jedan s jedne, a drugi s druge strane
vaze poravnati s cvijeem. Bill je uzeo sjeverni komad i stavio ga
u svoja usta. Imao je dobar okus. Dok je Bill vakao bombon,
odjednom se narcis koji je leao poloen na stolu ispravio u svom
drau. Ali je juni cvijet nastavio padati u mjerljivim pomacima
tik, tik, tik, tik.
"Sad pojedi drugi bombon," zapovjedio je aneo.
Ubacivi drugi kvadrati bombona u svoja usta, Bill je poeo
vakati. Okus je bio uasan. Bio je toliko bljutav i krobast da ga
je Bill ispljunuo u ruku.
Aneo je upozorio: "Ako ne pojede taj bombon, drugi e
djeak umrijeti."
Do tad je drugi narcis skoro dotaknuo povrinu stola. Bill je
vratio drugi bombon u usta. Imao je uasan okus, ali ga je
svejedno pojeo. Kad ga je progutao, uveli cvijet se uspravio kao i
drugi cvijet. Lagano pognuvi glavu, aneo je uzeo vazu s
cvijeem te ieznuo u krueem svjetlu iznad glave i otiao.
Nekoliko je minuta Bill nepomino stajao, osjeajui se
potpuno ukoeno. Konano je doteturao na hodnik i povikao:
"Sestro Isaacson, doi brzo!"
Gica. Isaacson je brzo otvorila svoja vrata i istrala na
hodnik. "Brate Branhame, to je? to se dogodilo?"
"Aneo Gospodnji se upravo sastao sa mnom u mojoj sobi i
dao mi rije za tog drugog djeaka u nesrei. elim da nazove tu
mladu majku i kae joj: 'Ovako govori Gospod, tvoj e sin
ivjeti.'"'
Gica. Isaacson je otrala na kraj hodnika i povukla ruicu
kako bi dobila operatera koji je onda nazvao kuu roditelja.
Gica. Isaacson je kratko razgovarala na finskom, sluala i onda
prekinula poziv. "Ovo je dadilja. Par je otiao u bolnicu prije oko
189
pola sata. ini se da su primili poziv u kojem im je reeno da im

sin umire."
"Dobro," rekao je Bill, "onda emo zvati bolnicu. Rekao sam
joj da u joj rei im mi Bog neto pokae."
Ponovno je gica. Isaacson pozvala operatera koji ju je spojio
s bolnicom. Ubrzo je govorila mladoj majci na finskom: "Brat
Branham kae: 'Ovako govori Gospod, tvoj e sin ivjeti.'"
Gica. Isaacson je na trenutak sluala, a onda pogledala Billa
s iznenaenim smijekom. "Majka kae da zna. Kad su stigli u
bolnicu, otkucaji srca njezinog sina naglo su se usporavali. Stajali
su pokraj njega i ekali zadnji udisaj, a onda je prije oko pet
minuta njegov puls odjednom ponovno postao normalan. Tada je
otvorio oi i poeo razgovarati s njima. On je pri svijesti i ini se
u redu. Lijenici su zadivljeni. Kau ako je uistinu toliko dobro
kao to se ini, da ujutro moe ii kui."
Bill je sa zadovoljstvom klimao glavom. "Reci joj koliko smo
sretni zbog djeaka. I podsjeti je da to nisam bio ja, niti je vizija
iscijelila njezinog sina, ve njezina vjera u Gospoda Isusa Krista."
NAKON FINSKE, Branhamova se druina preselila u susjednu

vedsku, a zatim u Norveku. Njegovog drugog dana u Norvekoj
Bill se naglo probudio u pet sati ujutro. Tamo je stajao aneo
Gospodnji i gledao ga. Aneo je imao prekriene ruke kao uvijek.
Iznad njega je kruilo natprirodno svjetlo koje je bacalo
zastraujui sjaj na zidove hotelske sobe.
"Odjeni se," naredio je aneo. Tada se aneo stopio s tim
svjetlom iznad sebe i oboje su iezli.
Bill se odjenuo i ekao. Nita se nije dogaalo. "to je to
bilo?" razmiljao je. "Pitam se to Gospod eli da uinim?"
Budui da nije dobio daljnje upute, Bill je odluio otii u
jutarnju etnju i moliti se o tome. etao je 5 km kroz ovaj
norveki grad te je zavrio pokraj rijeke. Naslonivi se na stablo,
Bill se opustio i molio dok se sunce sve vie penjalo obzorom. U
190
devet sati je postao neurozan sjetivi se da e se drugi zabrinuti

kad otkriju da on nije u sobi. U tom je trenutku Bill uo anelov
glas kako ozbiljno govori: "Ustani sada i poni hodati natrag."
Bill je hodao oko kilometar i pol kad je ponovno uo glas
anela kako razgovijetno govori: "Skreni na svoju desnu stranu."
Bill je skrenuo desno. Nakon nekoliko blokova zgrada, aneo je
rekao: "Skreni na svoju lijevu stranu." Bill je posluao, pitajui se
gdje ga Gospod vodi. Tad je Bill zapazio Norveanina koji je bio
njegov prevoditelj tijekom sinonje slube.
ovjek je takoer primijetio Billa i priao rukovati se s njim.
Norveanin je imao izraz uenja na licu. "Brate Branhame, ovo
je neto udno. Ja..."
"Samo trenutak," prekinuo ga je Bill. Izmeu njih je nastala
vizija. Bill je vidio problem ovog ovjeka. Tada je Bill vidio sebe
na zavretku sinonjeg sastanka. U viziji je promatrao sebe dok je
poginjao glavu, zatvarao oi i vodio zajednicu u molitvu. Sad je
Bill vidio da se dogodilo neto ega sino nije bio svjestan.
Nakon to je vizija zavrila, Bill je rekao ovjeku na ulici:
"Upravo si doao iz bolnice, zar ne?"
"Pa, da. Kako zna?"
"Ima samo jedan bubreg i boji se da e ga izgubiti."
"Tako je. Juer sam jedva ostao staloen. Samo sam otiao na
binu sino i prevodio te."
Bill je klimnuo glavom. "Prije tri ili etiri godine trebao si
uiniti neto za Gospoda to nisi uinio. Nije li tako?"
ovjekovo se iznenaenje pokazalo u svakoj crti i bori
njegovog lica. "Brate Branhame, to je istina."
"Nakon toga si imao operaciju i izvaen ti je jedan bubreg.
Od tada se proirilo na drugi bubreg i to te je zabrinulo. Sino dok
sam se molio sa zajednicom, nisi li se lagano drao za rub mog
kaputa od odjela i molio se: 'Molim Te, Gospode Isuse, iscijeli
me.'?"
ovjek je podigao jednu ruku prema nebu. "Tako je, brate
Branhame. Takoer sam pitao Boga da potvrdi ako sam uistinu
191
iscijeljen. Prije oko pola sata imao sam udan osjeaj da bih
trebao doi ovdje i stajati na ulici. I evo, naiao sam na tebe! Sad
sam uvjeren da me je Isus Krist iscijelio."
Kad se Bill vratio u hotel, Lindsay, Moore, Baxter i norveki
pastor domain su ve bili spremni za doruak. Zajedno su se
spustili u grad. Zaustavili su se pogledati izlog prije odlaska u
restoran.
Okrenuvi se prema drugima, Bill je rekao: "Ovako govori
Gospod: 'Iz zgrade e iskoraiti ovjek i zaustaviti nas. Nosit e
tamno odijelo i svijetli eir. Pitat e me da odem uz stepenice i
pomolim se za njegovu bolesnu enu,' samo to ja to ne mogu
uiniti jer je njezino vrijeme da ode."
Jack Moore je pitao: "Kad e se to dogoditi?"
"Vjerojatno prije nego se vratimo u hotel," odgovorio je Bill,
"jer je u viziji bilo jasno da e biti ovog jutra."
Nakon doruka njih petero je etalo nazad prema hotelu.
Pregledavali su izloge kad je odjednom iz jedne trgovine izletio
ovjek uzbuen to ih vidi. Budui da je norveki pastor
prevodio, saznali su da ovaj ovjek ivi u stanu iznad svoje
trgovine i da je njegova supruga gore u krevetu smrtno bolesna.
Vlasnik trgovine je zamolio "velikog evanelistu iz Amerike" da
doe uz stepenice i pomoli se za njegovu suprugu.
Billu je bilo teko odbiti njegov zahtjev, ali je morao rei ne.
Znao je da mora sluati vizije, bilo da mu se svia ono to je vidio
ili ne. Bila je to visoka cijena koja je pratila njegov dar i poziv.
Poglavlje 49
Prijatelji i neprijatelji
1950.
U LIPNJU 1950. GODINE, William Branham je odravao skup

iscjeljenja u Lubbocku u Teksasu, kad je na njega izvren jo
jedan javni napad. Ovaj je put urednik lokalnih novina tiskao
uvrjedljiv lanak optuujui Billa da vreba lakovjerne krane s
torbom punom psiholokih trikova.
Gordon Lindsay je bjesnio. "Jesi li proitao ovaj lanak, brate
Branhame? Oni ovdje kau da ti tijekom svojih sastanaka pokupi
toliko novca da su potrebna dva velika ovjeka da bi ga iznijeli.
Ovaj je lanak pun takvih lai. Toliko me ljuti. Brate Branhame,
zato ne pozove vatru s neba i ne spali to mjesto?"
Bill se nasmijao. "O, brate Lindsay. O, moj Boe! Izgleda da
su Jakov i Ivan htjeli uiniti istu stvar jednom kad je grad odbio
Gospoda. A Isus im je rekao: 'Ne znate kakvog ste duha. Ta Sin
ovjeji nije doao ivote ljudi unititi, nego spasiti.'" 89
"Nisam govorio o ljudima. Govorio sam o tiskari koja
izbacuje ovakvo smee."
89
Luka 9, 51 56
193
"Dobro, brate Lindsay, ja jednostavno pokuavam zanemariti

takve stvari. I osim toga, nikad ne bih uinio neto toliko
drastino osim kad bi mi Gospod direktno rekao da to uinim."
Lindsay nije bio zadovoljan. "Mi danas trebamo proroke
poput Ilije. On nije morao imati viziju prije nego se pokrenuo. On
se popeo na brdo Karmel, sagradio oltar i izazvao Baalove
proroke: 'Doite ovdje pa emo dokazati tko je Bog.' Ilija se etao
i ismijavao Baala, rugao se tim ljudima i govorio: 'Doite. Dajte
da vidimo to Baal moe.' Lijepo su Baalovi lani proroci
izgledali kad se spustila vatra s neba i progutala Ilijinu rtvu,
vodu i sve. Ilija je znao na emu je bez vizije. Danas trebamo
takve proroke."
"Samo trenutak, brate Lindsay," uzvratio je Bill. "Ti si dobar
uitelj, ali si izostavio jednu vanu opasku. Kad je Ilija sve
uredio, isjekao volove, stavio ih na oltar i izlio vodu, rekao je:
'Gospode, sve sam ovo uinio po rijei tvojoj.' 90 Vidi, Gospod
mu je prije pokazao viziju. Tako je s prorocima uvijek po viziji.
ak je Isus, koji je bio Bog-Prorok, rekao: 'inim samo ono to
mi Otac pokae.'" 91
Nevoljko, Lindsay je priznao tu opasku, promrmljavi: "Ipak
bih volio danas vidjeti vie proroka kao to je bio Ilija."
Nakon nekoliko tjedana Bill je odravao trodnevni skup u
Harlingenu u Teksasu, malom gradiu oko 30 km sjeverno od
meksike granice. Prve se veeri skupina inila rezerviranom. Na
sastanku je bilo puno ljudi (oko etiri tisue napunilo je auditorij),
ali nisu imali isto ushienje i iekivanje na koje je Bill nailazio
drugdje. Na sreu, ovo sumorno raspoloenje nije sprjeavalo
djelovanje dara na bini. Ipak, aneo Gospodnji se nije kretao u
sluateljstvu kao to je to tako esto inio.
90
91
1. Kraljevima 18, 17 40
Ivan 5, 19
194
Sljedeeg popodneva, dok se molio u svojoj hotelskoj sobi,

Billa je nazvao rukovoditelj. "Brate Branhame, idem u grad na
ruak. Jesi li siguran da ne eli poi sa mnom?"
"Ne, hvala, brate Baxter, ne danas. Jo uvijek postim pred
Gospodom."
"U redu. Moemo li se nai u predvorju na nekoliko minuta?
Moram popriati s tobom o neemu prije veeranjeg sastanka."
"Naravno, stiem dolje."
U predvorju je Ern Baxter otkrio svoju zabrinutost. "Sino su
dobrovoljni prilozi bili jako mali i sada nam nedostaje jako puno
sredstava za ovaj skup."
"Koliko nedostaje?" pitao je Bill.
"Nedostaje nam dobrih devetsto dolara."
"Pitam se koji je razlog," razmiljao je Bill. "ini se da bi
tako veliko mnotvo vrlo lako dalo taj iznos."
"I ja sam se to pitao, stoga sam pitao lokalnog pastora. Oito
je ovdje zadnjih nekoliko mjeseci bilo nekoliko drugih
evanelista koji su proli kroz Harlingen odravajui 'slube
iscjeljenja', a ti drugi su dobro opeljuili ljude."
Sad je Bill razumio raspoloenje sinonjeg mnotva.
"Pretpostavljam da ih ne mogu kriviti to su bili sumnjiavi
prema meni."
"Brate Branhame, bilo bi dobro da me pusti da malo icam,
inae emo zavriti u minusu."
Bill je pomislio na svoje obeanja Gospodu da e ostati
evanelist dok god Gospod bude ispunjavao njegove potrebe tako
da nikad ne mora moliti novac. "Ne, nikako. Ne, ni sluajno, to
nee uiniti. Brate Baxter, ako ikad bude icao novac na jednom
od mojih sastanaka, tog emo se dana rukovati kao braa, a ja u
nastaviti sam. Ne, na mojim sastancima nee biti nikakvog
icanja novca. Boje su zvijeri u tisuama gora. Sve pripada
njemu. Ja pripadam njemu. On e se pobrinuti za mene."
"U redu, brate Branhame, ako je to tvoj stav o tome, neu
spominjati novac."
195
Na povratku u hotelsku sobu, Bill je nauo srcedrapajue

jecanje. Okreui se uokolo, primijetio je dvije zagrljene
tinejderke kako plau kao da su osuene na smrt. Bill im je
priao i pitao: "to se dogodilo?"
Jedna je od djevojaka uzdahnula: "O! Brate Branhame, to ste
vi!"
"Dobro, vidim da me poznaje. Mogu li pomoi?"
Ista je djevojka nastavila govoriti: "Brate Branhame, ovo je
moja prijateljica. Ona ima mentalne probleme i morat e ii u
umobolnu ustanovu ako Bog ne uini udo. Sjedila sam na vaim
sastancima u Lubbocku. Kad sam vidjela da se tamo kree Duh
Sveti, znala sam da Bog moe iscijeliti moju prijateljicu ako je
samo dovedem u red za molitvu kako biste se pomolili za nju.
Zato sam dovela svoju prijateljicu ovdje u Harlingen. Ali, sino
joj nisam uspjela nabaviti ni molitvenu karticu i bojim se da smo
prele sav ovaj put uzalud."
Lubbock se nalazi izmeu Oklahome i New Mexica, udaljen
oko 1600 km. Bill je mogao vidjeti da je ova djevojka skupila
izuzetnu vjeru kad je dovela svoju prijateljicu cijelim putem do
Harlingena. Pa, sestro, ako uspije dovesti svoju prijateljicu ranije
na sastanke svake veeri, moda dobije..." Stao je. Meu njima
se pojavila vizija i on ju je promatrao. Nije bila ravna poput
televizijske slike, ve trodimenzionalna, kao da je bio tamo i
promatrao kako se dogaa. "Mlada damo, tvoja majka je invalid.
A ti pripada metodistikoj crkvi, zar ne?"
Djevojka je rukama prekrila usta i uzdahnula: "Da!"
"Ovdje si dola u utom otvorenom automobilu. Na putu
prema ovdje ti i ova djevojka ste se smijale kada si naletjela na
otri zavoj na cesti. Prela si pola po betonu, a pola po asfaltu i
skoro se preokrenula automobilom."
"Brate Branhame, to je istina!"
"I ovo je takoer istina, ovako govori Gospod: 'Tvoja
prijateljica je iscijeljena.''"
196
Obje su djevojke vrisnule od uzbuenja. Kad ih je ostavio,

Bill je bio siguran da u njihovim umovima nema niti sjenke
nevjere.
Te veeri nakon slube, propovjednik Baxter je priao Billu i
rekao: "Brate Branhame, gledaj: evo koverte na tanjuru za
dobrovoljne priloge, na njoj nema imena, a unutra je devet
novanica od sto dolara. Tono nam je toliko nedostajalo. Brate
Branhame, bio si u pravu. Bog e se brinuti za nas. Hoe li mi
oprostiti to sam elio icati novac?"
"Naravno, brate Baxter. Ovo je samo lekcija o povjerenju u
Gospoda." Bill tada nije rekao, ali on je znao tko je dao taj novac.
Bog mu je pokazao viziju te djevojke iz Lubbocka kako ubacuje
nepotpisanu kovertu na tanjur za dobrovoljne priloge.
Sljedeeg se jutra Ern Baxter zaustavio pokraj Billove sobe
provjeriti: "Hoe li jutros jesti, brate Branhame?"
"Ne jo, brate Baxter. Jo postim."
"Ovo je trei dan da nisi jeo. Pripazi da ne pretjera s postom.
Treba ti fizika snaga."
"Treba mi takoer moja duhovna snaga. Pazit u, ali osjeam
pritisak da to uinim, kao da neto dolazi i trebam biti duhovno
spreman."
"U redu. Pitat u ponovno veeras." Dok je Baxter kretao
prema vratima, okrenuo se i rekao: "Usput, zna li one dvije
djevojke s kojima si se juer popodne molio u hotelu? Te su
djevojke toliko ushiene, govore svima na koje naiu da je Isus
oslobodio jednu djevojku od ludila. Rano jutros su govorile svima
u predvorju, a onda sam ih vidio kako kreu na ulicu i dok idu
zaustavljaju ljude. Ne znam koliko dobrog to donosi. Nitko ih
ovdje ne poznaje tako da nitko ne zna je li ta djevojka ikad bila u
tom stranom stanju ili ne."
Bill se nasmijeio. "Ipak, to je ono to volim vidjeti, ljude
koji su voljni svjedoiti da ih je Isus iscijelio."
Kasnije popodne, propovjednik Baxter je ponovno pokucao
na Billova vrata. Ovaj je put zvuao uznemireno.
197
"to se dogodilo, brate Baxter?"

Ovaj je veliki ovjek pao u stolicu i naslonio se prema
naprijed, ruke je naslonio na rairena koljena drei eir meu
nogama. "Brate Branhame, bojim se da imamo prilian problem.
Danas popodne sam dobio nekoliko poziva od nekih pastora koji
su pokrovitelji tvojih sastanka ovdje. Oigledno je netko tiskao
letak u kojem te blati. Tko god da je to uinio distribuirao je ove
letke po cijelom gradu tako da ih je stavljao pod brisae
parkiranih automobila. uvi to, tisue su otile."
"Pa, nije ovo prvi put da me javno kritiziraju. to kae
letak?"
"Nisam ga proitao, ali oito govori da izvodi veliku
predstavu, da koristi mentalne trikove kako bi zaveo sluateljstvo
i da su ljudi ije probleme otkriva namjeteni. Optuuje te da si
poput vraara imuna iz knjige Djela apostolskih i da te
uglavnom zanima novac. 92 A najgore od svega, na letku pie da
ga tiska..." (stao je zbog efekta dramatinosti) "Savezni istrani
ured." [Savezni istrani ured poznatiji je po kratici FBI (od engl.
Federal Bureau of Investigation). prevoditelj]
Bill je zazvidao. "To je sad novi zaokret."
"Da. I takoer kae da e veeras na bini FBI otkriti tvoju
obmanu. Brate Branhame, to e uiniti?"
"Mislim da bismo trebali nastaviti kao i uvijek, a to prepustiti
u Boje ruke. On se pobrinuo za nas sino, nije li? On e se
pobrinuti za nas i veeras, takoer."
Baxter je svojim debelim rukama stisnuo eir. "Kad
pomislim da te netko optuuje da te zanima samo novac ljudi
vidio sam te kad ti je taj teksaanin uruio ek od dvadeset i pet
tisua dolara, a ti si ga poderao tono tamo pred njim."
"Sjea li se kad mi je taj milijuna poslao ek od milijun i
pol dolara? Odbio sam ga uzeti. Ljudi su mi nudili kue po cijeloj
92
Djela apostolska 8, 9 24
198
dravi. Ba mi je nedavno jedan ponudio kupiti novi Cadillac.

Uvijek sam odbijao takve ponude. Ja elim povjerenje ljudi, ne
njihov novac."
Ovo je pobudilo Baxterovu znatielju. "Mogu razumjeti da si
odbio kue i novac, ali zato si odbio Cadillac? Znam to vozi,
treba ti novi automobil."
"Nisam protiv novih automobila, ali Cadillac je previe. Kako
bih se mogao provesti kroz Arkansas u Cadillacu, a neke od tih
siromanih majki iz Arkansasa koje dorukuju kukuruzni kruh sa
slaninom, ruke im izranjavane od branja pamuka, dou i stave
teko zaraeni dolar u dobrovoljne priloge na mojim sastancima
a da se ja vozim u Cadillacu? Ne, nikako! Sigurno ne! Nikad to
neu uiniti. elim biti poput ljudi za koje se molim."
"To ima smisla. uje, idem dolje u grad na veeru. Jesi li
spreman prekinuti sa svojim postom?"
"Da, ii u s tobom."
Kad su uli u kavanu, propovjednik Baxter se nagnuo i
apnuo: "Ovdje vidim neke od naih prijatelja. Eno Wilbanksa.
Vjerojatno e htjeti doi porazgovarati s tobom."
"Nadam se da nee. Zna to se dogodi kad je pomazanje na
meni. Bog pone otkrivati stvari, a ne elim se iscrpiti prije nego
ponu sastanci."
Njih su dvojica sjela i veerala. Kad su bili spremni krenuti,
naravno, g. i ga. Wilbanks su u isto vrijeme ustali platiti svoj
raun. Sreli su se na blagajni. G. Wilbanks je rekao: "Brate
Branhame, elim se rukovati s tobom."
Bill je vrsto stisnuo ovjekovu ispruenu ruku i poeo neto
govoriti kad je Ern Baxter prekinuo i rekao: "Gle, brate Wilbanks,
ne bi sada trebao razgovarati s njim. On se priprema za veeranji
sastanak."
"Razumijemo."
Kad su Bill i Ern Baxter krenuli niz ulicu, Bill je uo
unutarnji glas kako mu govori: "Okreni se i ui u automobil s
199
Wilbanksovima." Bill je zatresao glavu pomislivi da je neto uo.

"Ba je lijepa veer, zar ne, brate Baxter?"
"Da, jest."
Odjednom je Bill osjetio kao da su mu noge olovne. Pokuao
je zakoraiti, ali se one nisu micale.
Baxter se okrenuo i zbunjeno ga pogledao. "U emu je
problem?"
"Brate Baxter, moramo se vratiti i ui u automobil s
Wilbanksovima."
"Brate Branhame, ne moemo."
"To je Duh Gospodnji."
"U redu onda."
Wilbanksovi su bili sretni da ih povezu. Budui da su sad bili
u automobilu, stigli su u hotel puno prije nego to bi stigli da su
nastavili pjeke. Ern Baxter je uao u zgradu, ali se Bill zaustavio
na pola puta prema stepenicama. Ponovno je uo glas kako
govori: "Vrati se i porazgovaraj s Wilbanksovima." Bill se vratio
do automobila. "Brate Wilbanks, nadam se da je s tvojom obitelji
sve u redu."
"Da, sve je u redu."
"To je neobino. Neto mi govori da ostanem ovdje, a ne
znam zato."
Nakon par minuta avrljanja, Bill se okrenuo da bi odetao u
hotel, ali je stao kad je vidio skupi automobil koji mu se
pribliavao. Prepoznao je taj automobil, bio je od g. Reecea.
Automobil se pribliio ivinjaku uz veliku palmu u ulici nekoliko
parkiranih automobila dalje od mjesta gdje je Bill stajao. Voza je
ustao, okrenuo se i, otvarajui suvozaeva vrata, pomogao g.
Reeceu izai iz automobila. G. Reece je izgledao oronulo kao to
je izgledao kad ga je Bill posljednji put vidio u Carlsbadu u New
Mexicu u oujku. Sad je Bill znao o emu se radi. Tamo je stajala
palma koju je vidio u viziji, tamo je stajao njegov prijatelj
odjeven u smee odijelo i kravatu. Sve je bilo na mjestu.
200
Kad je g. Reece ugledao Billa, odmah je pogledao palmu.

Onda, bez da su izmijenili rije, podigao je obje ruke visoko u
zrak i povikao: "Slava Bogu! Iscijeljen sam!" Skakao je, mahao
rukama, vikao i plesao. Vie nije izgledao kao nemoan starac
kojem je prije nekoliko minuta trebala pomo da bi iziao iz
automobila.
Kad se Bill vraao u sobu, propovjednik Baxter ga je uhvatio
na hodniku. "Brate Branhame, one dvije djevojke se pakiraju za
odlazak. Zbog neeg su vrlo uzrujane. Bilo bi dobro da ode tamo
dolje i porazgovara s njima."
"Naravno. U kojoj su sobi?"
Kad je pronaao broj sobe, Bill je pokucao. Djevojka koja je
vozila iz Lubbocka otvorila je vrata. "O, brate Branhame," rekla
je suspreui suze, "ao mi je to smo vam uzrokovale sve ove
probleme."
"Probleme? Pa, sestro, kakve ste mi probleme uzrokovale?"
"Navukle smo FBI na vas. Pretpostavljam da smo previe
svjedoile po gradu danas. Sad e vas FBI razotkriti na bini."
"Pa, ako radim ita pogreno, onda trebam biti razotkriven."
"Zar se ne bojite ii tamo veeras? FBI e biti tamo."
"Bojim? Naravno da ne. Zato bih se bojao kad inim upravo
ono to me je Bog poslao initi? Osim toga, FBI agenti su i prije
dolazili na moje sastanke i svaki put su se obratili poput
kapetana Al Ferrara iz Tacome u Washingtonu. Moda e isto
uiniti i ovaj. U svakom sluaju, vas dvije doite veeras na
sastanak i promatrajte Gospoda u akciji. On je Taj koji e se
boriti, ne ja."
U svojoj je sobi Bill kleknuo pokraj kreveta i pomolio se:
"Nebeski Oe, o emu se ovo radi?"
Nakon nekoliko minuta dola je vizija. Tada je Bill znao...
201
IZA POZORNICE prije slube, Bill je naletio na svog

rukovoditelja koji je razgovarao s domarom. Ern Baxter je drao
jedan od pogrdnih letaka u ruci.
"Propovjednie Branham," rekao je domar, "sramota je ovo
to kau o vama na ovom letku."
Baxter se sloio. "Kad pomislim da te nazivaju prevarantom,
a moja je ker iscijeljena na sinonjem sastanku."
Domar je rekao: "Veeras je netko stavio ovakve letke na
prozore svih automobila na parkiralitu. Uzeo sam desetero malih
Meksikanaca da ih uklone."
"Naalost, stavljeno ih je jo na stotine diljem grada danas,"
nadodao je Baxter. "I tako su ih vjerojatno ve svi proitali."
Baxter je rukom zguvao letak. "Kakva glupost vrijedna osude
zakon bi trebao goniti onog tko je ovo uinio."
"U redu je," rekao je Bill. "Postoje vii zakoni od ovih
zemaljskih. Gospod e se pobrinuti za to. Sjetite se to je Isus
rekao: '... tko god govori protiv Duha Svetoga, nee mu se
oprostiti ni na ovom svijetu ni u onom buduem.'" 93
Domar je rekao: "Ipak, kad bih se mogao doepati tog
ovjeka, ja bih..."
"Nemoj se brinuti oko toga," rekao je Bill. "Bog e ga
uhvatiti kad doe vrijeme."
Zajednica je poela pjevati "Samo vjeruj". Bill je otiao na
binu. Znao je o emu ljudi razmiljaju te je preao na stvar.
"Imam ovdje mali letak koji kae da sam poput imuna vraara iz
knjige Dijela apostolskih, to znai da me zanima samo novac
ljudi. Pretpostavljam da je veina vas proitala ovo. Mislim da ih
je na tisue raireno diljem grada danas. Ovdje takoer pie da e
me veeras FBI razotkriti na bini. U redu, spreman sam da me se
razotkrije. ak sam poslao svog rukovoditelja na kraj zgrade da
93
Matej 12, 32
202
se ne bi na nikakav nain mijeao. Tako, svi vi agenti FBI-ja

moete doi naprijed i razotkriti me."
Nervozna je tiina stegnula zajednicu. Bill je ekao. Nitko se
nije pokrenuo. Bill je rekao: "Moda jo nisu stigli. Dat u im jo
malo vremena. Ima li nekoga tko moe doi otpjevati pjesmu?"
Nakon to je ovjek otpjevao solo, Bill je rekao: "ekam na FBI.
Gdje ste? Prema letku, veeras ete izai i razotkriti me. Ako sam
uinio ita suprotno Bibliji ili nezakonito prema zakonima ove
zemlje, elim da me se razotkrije. Zato, nastavimo s tim."
Bill je ekao i orlovskim oima pretraivao po mnotvu.
Gospod mu je u njegovoj hotelskoj sobi pokazao krivce, ali ih on
jo uvijek nije uoio u zajednici. Zapazio je pomicanje krajikom
oka. Okrenuvi se, Bill je vidio tamnu sjenu poput oblaka s
mutnim rubovima kako prolazi iznad glava ljudi. Pogledavao je
lica ispod oblaka. Ne, nitko od ovih ljudi nije bio u viziji. Sjena se
sada podigla i otila na drugi kat te se zaustavila iznad dva
ovjeka smjetena u prvom redu balkona. Bill je jasno mogao
vidjeti njihova lica. To su bili oni.
"Prijatelji, nema ovdje agenata FBI-ja. Kakve veze ima FBI s
propovijedanjem Evanelja? Ne, FBI nije ovdje da bi me
razotkrio, ali bit e razotkrivanja. Dvojica koja su tiskala ove
letke sjede u prvom redu gore na balkonu jedan u plavom
odjelu, drugi odmah pokraj njega u sivom. Oni nisu agenti FBI-ja.
Oni su propovjednici povratnici u grijeh. Gospod mi je pokazao
njih obojicu ovog popodneva u viziji."
Sve su se glave u sluateljstvu okrenule u tom smjeru.
Dvojica spletkara su pocrvenjela i sagnula se u svojim stolicama.
"Nemojte se saginjati," rekao je Bill u mikrofon. "Sad imate
priliku ustati i razotkriti me." Dva su se ovjeka vrpoljila, ali se
nisu mogli vie pognuti. Bill je ustrajao u svom protunapadu. "Vi
ste rekli da sam vraar imun i da me zanima samo novac ljudi.
Dobro, zato ne siete ovdje na binu za test? Ako sam ja vraar
imun, a vas dvojica Boji sveti ljudi, onda me Bog moe
pogoditi smru; ali ako sam ja Boji ovjek, a vas dvojica u krivu,
onda Bog moe vas pogoditi smru. Siite dolje da vidimo to je
203
od toga." Ljudi su ustali i pourili prema izlazu. "Vidim da

odlaze. Moda silaze ovdje. Otpjevajmo pjesmu dok ekamo."
Dok je zajednica zavravala s pjevanjem nekoliko stihova
pjesme, bilo je oito da ta dva ovjeka nemaju namjeru prihvatiti
Billov izazov. "Izgleda da su njih dvojica napustila zgradu. Time
bi to trebalo biti rijeeno. Prijatelji, vi znate da mi nije do vaeg
novca. Da nema trokova sastanaka uope ne bih dopustio svom
rukovoditelju da uzima dobrovoljne priloge. Ali nakon to
pokrijemo trokove, ako ita preostane, to ide za misionarenje.
to se mene tie, ja uzimam samo malu tjednu plau. Pitajte mog
rukovoditelja, pitajte bilo koga tko me dobro poznaje. Tako
vidite, ne elim va novac, elim vae povjerenje."
Poglavlje 50
Peraica rublja prizemljuje
njegov let
1950.
NAKON TO JE mjesec dana proveo u Teksasu, William

Branham se urio vratiti kui svojoj supruzi i djeci. Naalost, tog
popodneva kad je poletio iz Dallasa, na jugoistoku je zapuhala
opasna oluja to je natjeralo njegov zrakoplov na izvanredno
slijetanje u Memphisu u Tennesseeju. Zrana luka je smjestila
putnike u Peabody hotel dok ne proe oluja. Bill je nazvao kui
da bi Meda znala to se dogodilo, a zatim proveo ostatak veeri
piui pisma.
Vani se na Memphis izlila jaka kia. Tijekom noi je
povremeno sijevalo, praeno parajuim odjecima grmljavine.
Malo prije ponoi, kia je prestala. Gledajui kroz prozor, Bill je
mogao vidjeti nakupine zvijezda meu oblacima. inilo se da
oluja prestaje.
U est sati ujutro, deurni slubenik zrane kompanije nazvao
je Billa kako bi mu javio da e zrakoplov poletjeti tono u osam
sati. Bill je ustao i odjenuo svoje svjetlo smee odijelo.
Pogledavi na sat, zakljuio je da ima dovoljno vremena pronai
potanski sandui i poslati svoju potu.
Peraica rublja prizemljuje njegov let
205
Jutro je bilo toplo i vedro. Cvjetni vrtovi su ispunili zrak

bogatim mirisom kojeg je pojaala nona kia. Ptice su pjevale
posvuda, a Bill se elio pridruiti. Pjevuio je kransku melodiju
dok je mirisao ljepotu svijeta svoga Oca.
Nakon to je propjeaio dva bloka zgrada, Bill je ispred
banke pronaao potanski sandui. Ubacio je pisma kroz utor i
okrenuo se otii kad je uo zvuk pijavice huussss. Najeio se
kad je osjetio da se pribliava prisutnost anela. Bill je zakoraio
nazad u sjenu stupa, pognuo glavu i rekao: "Oe, to hoe da
Tvoj sluga uini?"
Jednako jasno kao to je uo cvrkutanje ptica, uo je anela
Gospodnjeg kako govori: "Hodaj i nastavi hodati." Samo s
takvim uputama, Bill je krenuo natrag prema hotelu. Kad je doao
blizu ulaza u hotel, mislio je ui. Ali, taj je duboki aneoski glas
ponovno rekao: "Nastavi hodati." Bill je pogledao na sat. Za sat
vremena njegov zrakoplov polijee. Ipak je nastavio pokraj hotela
ne znajui gdje niti s kojom svrhom ga Gospod vodi.
Hodao je nekoliko kilometara, pjevuio i uivao u kiom
opranom zraku omirisanom lonicerama i ruama. Bio je dobar
osjeaj biti iv. Ipak, bio je malo nervozan zbog vremena. Uporno
je sve ee pogledavao na sat kako se pribliavalo osam sati.
Svaki put kad bi pogledao, aneo bi ga poticao: "Nastavi hodati."
Kad su kazaljke prole osam sati, Bill se pomirio s injenicom da
e morati preorganizirati svoj odlazak kui. "Gospode, ne znam
zato sam ovdje, ali Ti si rekao da hodam i zato hodam. O emu
se radi?"
Sad je stigao do jednog siromanog kvarta u Memphisu.
Ovdje ulice nisu bile poploane i nije bilo nogostupa. Hodao je
niz brdace gdje je pokraj ceste tekao potok. Ispred sebe je vidio
visoku, krupnu, tamnoputu enu u njezinom dvoritu kako s oba
lakta stoji naslonjena na ulazna vrata. Na glavi je imala muku
koulju zavezanu poput marame. Kad se Bill pribliio, ena je
rekla: "Dobro jutro, propovjednie."
206
Skinuvi eir, Bill je rekao: "Dobro jutro, gospoo." Onda se

nakratko zaustavio, zauen. Rekla je: "Propovjednie." Okrenuo
se prema tamnoputoj eni i pitao: "Znate li tko sam ja?"
"Ne, gospodine."
"Kako ste onda znali da sam propovjednik?"
Nasmijeila se. "Znala sam da dolazite."
Bill je priao vratima. "Kako ste mogli znati da dolazim? Ni
sam ja nisam znao."
Objasnila je: "Propovjednie, jeste li ikada itali u Bibliji o
unamki koja nije mogla imati dijete? Obeala je Bogu ako joj da
bebu, da e ga odgajati za Gospoda. 94 Pa, ja sam takva ena i
obeala sam Gospodu istu stvar. On mi je dao tu bebu, a ja sam
dala sve od sebe kako bih ga odgojila za Gospoda. Ali prije
nekoliko godina je upao u loe drutvo. Otiao je krivim putem i
obolio od spolne bolesti. Sifilis. Dok je saznao to se dogaa,
previe je uznapredovalo. Sada lei na mom krevetu, umire. Juer
je doktor, koji je doao i pregledao ga, rekao: 'Nema nade za
njega. Ima rupu u svom srcu i krv mu je puna gnoja. Oekujte
najgore svaki tren.'
Propovjednie, nisam mogla podnijeti da vidim kako mi
djeak umire u takvom stanju. elim da bude spaen. Zato sam se
cijelo vrijeme juer naveer molila i molila, govorei: 'Gospode,
ako sam ja poput te unamka, gdje je onda tvoj Ilija?'
Negdje tijekom noi zaspala sam na stolici i sanjala da sam
izala ovdje i stajala kraj vrata. Sanjala sam da je naiao
propovjednik odjeven u smee odijelo sa eirom. Kad sam se u
zoru probudila, dola sam ovdje i otada stojim ovdje i ekam vas.
Propovjednie, vjerujete li u vodstvo Duhom Svetim?"
Billu je zatreptalo srce. ivci su mu se najeili. Mora da je
Gospod elio da ode ovdje. "Gospoo, zovem se Branham. Jeste
li ikada uli o meni?"
94
2. Kraljevima 4, 8 37
Peraica rublja prizemljuje njegov let
207
"Ne, gospodine, propovjednie Branham, nikad nisam ula o

vama."
"Moja je sluba moliti se za bolesne. elite li da uem unutra
i pomolim se za vaeg sina?"
"Da, naravno, propovjednie Branham. Molim vas."
Bill je otvorio vrata. Za njim su se vrata zatvorila hravim
plugom privrenim vijkom za lanac. ena je povela Billa u
malu okreenu baraku. Podovi su bili napravljeni od utog
jablana, izribani i isti koliko god je mogue. U jednom je kutu
bilo metalno korito za pranje rublja i na njega naslonjena daska za
ribanje. Bez sumnje, ivjela je od toga. Iznad vrata je visio znak:
"Boe blagoslovi na dom." Bill je bio pozivan u palae kraljeva i
neke od najfinijih kua u zemlji, ali se nigdje nije osjetio vie
dobrodoao nego u toj skromnoj kuici.
U drugom kutu je stajao stari metalni krevet. Na njemu je
leao njezin sin. Bio je krupan deko, 180 cm visok i najmanje 80
kg teak. U akama je imao zamotane plahte i previjao se na
tankom slamnatom madracu, mrmljajui: "Nnn... nnn... ovdje je
tamno... O, mama! Toliko je tamno... Ne znam gdje idem..."
"Nije pri sebi zadnja dva dana," rekla je njegova majka.
"Misli da je u amcu, izgubljen u tami na oceanu. To je to to ne
mogu podnijeti, propovjednie, saznanje da mi je sin izgubljen."
Ljubazno ga je potapala po ramenu. "Drago dijete, poznaje li
svoju mamu?"
Drhtao je i uzdisao: "Nnn... nnn... ovdje je tako hladno... tako
hladno."
Poljubila ga je u elo. "Mamina beba."
"Da," pomislio je Bill, "to je majina ljubav. Bez obzira to je
uinio, ona ga jo uvijek smatra 'maminom bebom'." Rekao je:
"Gospoo, hajmo se pomoliti. Vi ponite prvi."
Kad su kleknuli uz krevet, ta je ponizna peraica rublja izlila
svoje srce pred Bogom toliko da je ganula suze na Billove oi.
Zavrila je molei: "Gospode, ako samo dopusti da mi moj
djeak kae da e biti s Isusom, bit u sretna."
208
Bill je poloio ruke na noge djeaka koje su bile hladne poput

sjevernog Atlantika. "Dragi Boe, ne znam to se dogaa, ali
jutros si me Ti okrenuo na ulici i poslao ovdje dolje u ovu malu
baraku. Znam da je prolo vrijeme polijetanja mog zrakoplova, ali
bez obzira na to u pokornosti vodstvu Duha polaem svoje ruke
na ovog djeaka u Imenu Tvog Sina, Isusa Krista."
Djeak se uskomeao: "O, mama, ovdje se razdanjuje."
Zavrtio je oima, a onda kao da su se usredotoile na lice njegove
majke. "Pa, mama, to ti radi ovdje?" Podigao je glavu sa slame.
"A tko je ovaj ovjek?"
Bill je priekao jo pet minuta, dovoljno dugo da vidi djeaka
kako sjedi na rubu kreveta i pria o odijevanju. Tad se Bill
ispriao i pourio kroz vrata. Nakon nekoliko blokova zgrada
mahnuo je taksiju i uskoro je prebaen do zrane luke. Na
njegovo iznenaenje i olakanje, njegov je zrakoplov jo uvijek
bio na uzletitu. Let je bio odgoen dva sata i upravo je sada
zrakoplov zagrijavao motore za uzlet. Bill se divio to moe
uiniti molitva zajedno s istom vjerom. Bio je siguran da su
molitve te peraice rublja prizemljile njegov let na osamnaest sati.
"Da, gospoo," pomislio je, "vjerujem u vodstvo Duha
Svetog."
Poglavlje 51
Objanjenje vizija
1950.
U KOLOVOZU 1950. GODINE, William Branham je odrao

probuenje u Clevelandu u Ohiju. Prolo je deset dana
dvotjednog skupa kad mu je g. Boeing, lokalni milijuna koji se
obogatio proizvodnjom automobilskih branika, rekao: "Brate
Branhame, mislim da tvoji sastanci u Clevelandu mogu biti puno
uspjeniji nego to su sada. ator kojeg ima moe primiti oko
etiri tisue ljudi. Nakon to se lokalni ljudi vrate s posla, ruaju i
dou ovdje, ator ve napune ljudi od izvan grada. Stotine
lokalnih ljudi ne moe ui. Kad bi se preselio u javni auditorij,
bilo bi puno bolje. Tada bi svi ljudi koji ele doi imali stolicu.
Provjerio sam cijenu, kota tisuu i devetsto dolara za jednu veer
u auditoriju. Ja u sve platiti ako se preseli tamo."
Ljubazno, ali odluno, Bill je odgovorio: "Brate Boeing, kad
bi platio auditorij za godinu dana, ja i dalje ne bih mogao otii
tamo ako mi Bog ne bi kazao da idem. Zasada sam vezan pisanim
ugovorom s ovom braom za jo tri dana sastanaka u atoru i
moram ispuniti svoje obveze."
G. Boeing je imao drugi prijedlog. "Kad zavri sa
sastancima u atoru, ostat e ti nekoliko dana prije poetka
sljedeeg skupa. Zato barem jednu veer ne odri sastanak u
auditoriju prije nego ode iz Clevelanda?"
210
"Molit u se o tome i javiti ti kad mi Gospod kae."

Sljedeeg je jutra Bill trebao biti poasni gost na doruku za
propovjednike. Pred hotel je doao plavi Cadillac da odveze Billa
i Gordona Lindsayja u restoran. Kad je obrok zavrio i tanjuri bili
odmaknuti, propovjednici su pitali Billa da im objasni proces
vizija.
"Vizije je teko objasniti," poeo je Bill, "ali dat u sve od
sebe kako bih vam pomogao razumjeti. Svi ste vi promatrali kako
mi Gospod na bini daje vizije. Vidjeli ste kako Bog otkriva
mnoge razne tajne i da je svako pronicanje 100% tono. Bez
sumnje primijetili ste da ja postanem jako slab, to ograniava
broj ljudi kojima mogu osobno sluiti svaku veer. To je po
Pismu. Sjetite se kako je ena s krvarenjem dotakla Isusovu
haljinu, a On je rekao da je osjetio kako ga naputa sila? Sila je
snaga. Nju je iz Isusa izvukla vjera ene.
Isti je taj Isus s nama danas. On je Taj koji iscjeljuje svake
veeri na sastancima. Istina je da mi je Bog dao dar vizija, ali
tamo na bini zapravo vaa vjera izvlai od Boga, to donosi vizije.
Ja se samo predam Bogu i, esto i ne znajui to govorim, Duh
Sveti govori kroz mene. Ali nisam ja taj kojeg su ljudi dotaknuli.
Oni vjerom dotiu Velikog Sveenika, Isusa Krista, upravo kao
to Ga je dotaknula ena s krvarenjem i bila iscijeljena.
Kod kue ili kad sam sam, Bog mi takoer daje vizije. Moe
me uputiti na neko mjesto da uinim odreenu stvar ili mi moe
pokazati neto to e se dogoditi u budunosti i svaki se put
dogodi upravo onako kako vizija pokae. Zaudo, takve me vizije
uope ne iscrpe. Nekad mogu trajati satima, a kad izaem iz njih
obino se osjeam osnaeno i osvjeeno.
Tako, jedan me tip vizija osvjei, drugi me tip skri. Zato je
tako? Pa, nalazim da je isto tako bilo u ivotu Gospoda. On je
vidio viziju Lazara uskrslog iz mrtvih i ta ga vizija nije nimalo
oslabila. 95 Ipak, kad je ena dotakla rub njegove haljine da bi bila
95
Ivan 11
211
Objanjenje vizija
iscijeljena od krvarenja, On je rekao da je oslabio. Jedno je bilo

kad je Bog sam koristio Svoj dar, u drugom je sluaju sama ena
vukla Boji dar.
Nadam se da moete vidjeti usporedbu koju prikazujem. Ja
ne kaem da je dar kojeg imam velik kao to je bio dar u Isusu
Kristu jer je u Njemu tjelesno prebivala sva punina Boanstva. 96
Ali i dalje je to isti Isus koji ini ista djela. Vidite da je On, kao
to brat Bosworth kae, sva voda u oceanu. Moj je dar samo lica
vode iz tog oceana. Meutim, iste kemikalije koje su u oceanu su
i u lici.
Dopustite mi da vam to ilustriram na drugi nain. Zamislite
da ste vi i ja mali djeaci koji ele otii vidjeti cirkus, ali nemamo
dovoljno novca za ulaznicu. Zato odemo od iza pogledati kroz
ogradu. Na alost, drvena je ograda previsoka da bismo nas
dvojica vidjeli preko nje. to moemo uiniti? Zamislite da sam
ja vii od vas. Ja mogu skoiti, uhvatiti se za vrh ograde i podii
se dovoljno visoko kako bih provirio kroz rupu blizu vrha ograde.
Pitate me to vidim, a ja vam kaem da vidim irafu kako jede
lie sa stabla. Uskoro mi se ruke toliko umore i moram se
spustiti da bih se odmorio. Pitate mu to sam jo vidio, ali nisam
imao vremena vidjeti jo neto, zato ponovno skaem i gledam.
Mogu se drati kratko vrijeme prije nego se potpuno umorim.
Tako je svake veeri na bini kad ljudi koriste moj dar vizija.
Dopustite mi da sad objasnim kako je to kad Bog sam koristi
dar. Kako bismo nastavili s ilustracijom o cirkusu, zamislimo da
upravitelj cirkusa doe i pita nas to radimo. Zamislimo da je on
dobar ovjek pun razumijevanja, pa mi kae: 'Doi, pomoi u ti
da bolje vidi.' Svojim me velikim, snanim rukama podigne da
mi glava bude iznad ograde. Sad mogu dobro vidjeti. Vidim
lavove, tigrove, slonove i klaune. Ne mogu vidjeti cijeli cirkus, ali
mogu vidjeti puno vie od onog to sam vidio dok sam virio kroz
96
Koloanima 2, 9
212
rupu, a nisam niti umoran jer me je on podigao. Tako je kad Bog

koristi dar.
Moda se pitate gdje je ovo u Pismu. Sjeate li se ene koja
je bila iscijeljena kad je tajno dotaknula rub Isusove haljine? 97
Sjeate li se kako je Isus oslabio? Rekao je da Ga je napustila sila.
Vidite, ena je vukla Boji dar u Njemu. Ali, na Lazarovom je
grobu bilo potpuno drugaije. 98 Najprije je Isus imao viziju
Lazara uskrslog iz mrtvih. Kad je kasnije ispunio viziju, nije
oslabio. To je bilo zato to je Bog koristio Svoj dar.
Dakle, Bog nam je svima dao darove. Moda ste vi
propovjednik ili uitelj. Ja sebe ne smatram nekim
propovjednikom ili uiteljem. Moj je dar imati vizije. Svi smo
pozvani u razliite slube, ali svi smo dio jednog velikog tijela. A
to bi ovi darovi trebali initi? Jesu li oni zbog velianja nekog
ovjeka ili organizacije? Zasigurno ne! Oni trebaju veliati Isusa
Krista i samo Njega."
Nakon to je zavrio svoje obraanje, Bill je dugo vremena
pijuckao kavu i avrljao s nekoliko novih prijatelja, meu njima i
s g. Boeingom. Jedan je ukrajinski propovjednik rekao Billu: "Sad
bolje razumijem vizije otkako si ih objasnio, ali me jo uvijek
zanimaju neki aspekti. Dok se odvija vizija, to ti vidi? Je li to
nejasno poput sna?"
"Ne, ono to vidim potpuno je jasno, kao da sam ba tamo i
promatram dogaaj koji se stvarno dogaa."
"Ali, kako je to mogue?"
"S Bogom nita nije nemogue. Prolost i budunost Njemu
su stvarne isto kao i sadanjost. Zapamtite da je vrijeme neto to
je Bog stvorio. On nadilazi vrijeme. Tako on moe znati kraj prije
poetka. Kako bi inae Biblija bila toliko puna proroanstava koja
su se ispunila? Kako bi inae postojali proroci koji su mogli
vidjeti prolost i budunost?"
97
98
Matej 9, 20 22; Marko 5, 25 34; Luka 8, 43 48

Ivan 11, 1 44
213
Objanjenje vizija
"To ima smisla. Vidio sam to su vizije otkrivale na bini, ali

si rekao da ima vizije i kada si sam. Kakve ti stvari Gospod tada
otkriva?"
"Dat u vam primjer da biste znali. Sino me je g. Boeing
pitao da ostanem u Clevelandu jo jedan dan kako bih odrao
sastanak u javnom auditoriju. Rekao sam mu da u se morati
moliti o tome prije nego mu odgovorim. Jutros mi je Gospod dao
viziju kako bi mi pomogao znati to uiniti. Tijekom ovog jutra
vidjet u damu kako prelazi ulicu i dri za ruke blizanke. Obje
djevojice nosit e arene suknjice i obje e imati kosu u repu.
Ovo e mi biti prvi znak. Sljedee, iako sam doao na ovaj
sastanak u plavom automobilu, nazad u hotel vozit u se u
crvenom. Dok budem u crvenom automobilu na ulici, dvije e
mlade dame proi odjevene u dugake veernje haljine. Kad se
ispune ova tri znaka, tada u znati da imam Boje doputenje za
jo jednu slubu u Clevelandu u tom auditoriju."
Nastavili su razgovarati gotovo sat vremena. Konano je
Gordon Lindsay priao njihovom stolu i rekao: "Brate Branhame,
zar ne misli da bismo se trebali vratiti u hotel?"
"Pretpostavljam da bismo trebali," sloio se Bill. Kad je
krenuo po kaput, pogledao je kroz prozor. "Pogledajte tamo,
gospodo. Zar ih ne vidite?"
Propovjednici su pogledali. U susjednom je bloku zgrada
ena prelazila ulicu vodei blizanke. Obje su blizanke bile
odjevene upravo kao to je Bill ranije opisao arene suknjice i
repovi koji su leprali na vjetru. G. Boeing je uzeo gutljaj i rekao:
"Jedan rijeen, preostala jo dva."
Gordon Lindsay je rekao: "Brate Boeing, ovjek koji nas je
dovezao je morao ranije otii kui. Pitam se moe li nas povesti
nazad u na hotel?"
"Naravno, brate Lindsay, rado u. uj, brate Branhame, ja
imam crveni automobil!"
"Dva rijeena," rekao je Bill. "Samo gledajte. Trei znak ne
moe biti daleko."
214
estorica njih su se nagurala u crveni automobil i g. Boeing

je upalio motor. Parkiralite restorana bilo je otvoreno prema
jednosmjernoj ulici. G. Boeing je trebao skrenuti lijevo da bi iao
u pravom smjeru. Umjesto toga skrenuo je desno. Na uglu ulice
ga je ekao policajac na konju da ga zaustavi.
Kad je g. Boeing spustio prozor, ovaj ga je policajac napao
kao da je maloljetni delikvent. "Hoe mi rei da si iz Clevelanda
i ovako si pogrijeio! Za ovo nema izgovora!"
"ao mi je, policaje," ispriao se g. Boeing, "vjerojatno sam
razmiljao o neem drugom."
Policajac je nastavio otro drati lekciju g. Boeingu, zbog
ega je automobil ostao parkiran nekoliko minuta. Iza ugla su
hodale dvije mlade dame u sveanim veernjim haljinama. Kad su
njih dvije prole pokraj automobila, Bill je bocnuo g. Boeinga u
rame i rekao: "Pogledaj, brate eno ih."
Zaboravivi da ga policajac grdi, g. Boeing je podigao obje
ruke i povikao: "Slava Bogu! Haleluja! Haleluja..." Pridruio se i
ukrajinski propovjednik: "Slava Gospodu! Slava Gospodu Isusu!"
i tad je poeo govoriti nepoznatim jezikom.
"Vi ste ludi ljudi!" vikao je policajac. "Miite se od mene."
S dobivenim Bojim doputenjem, Bill je odrao jo jedan
sastanak u Clevelandu tog kolovoza 1950. godine i preko
dvanaest tisua ljudi je ispunilo javni auditorij da bi uli poruku
osloboenja kroz snagu Isusa Krista.
NEKOLIKO TJEDANA nakon to je William Branham zavrio

svoj skup u Clevelandu, putovao je eljeznicom u Phoenix u
Arizoni. Njegov se vlak nakratko zaustavio u Memphisu u
Tennesseeju. Bill je iziao kupiti sendvi. Stanica u Memphisu je
bila puna ljudi koji su dolazili i odlazili. Dok se Bill provlaio
kroz mnotvo, primijetio je zaposlenika na stanici u crvenoj
uniformi kako gura kolica s prtljagom u njegovom smjeru. Kad je
ovaj mladi tamnoputi ovjek pogledao gore i uoio Billa, lice
mladia zasjalo je od iznenaenja. Pustivi kolica, potrao je
215
Objanjenje vizija
prema Billu i uzbueno dozivao: "Propovjednie Branham!

Propovjednie Branham!" Uhvatio je Billovu ruku i vrsto je
stisnuo. "Zdravo, propovjednie Branham."
Bill je pogledao mladia i pomislio: "Moda je bio na nekom
od sastanaka."
"Propovjednie Branham, niste me prepoznali, zar ne?"
"Ne, ne vjerujem da sam te prepoznao."
"Sjeate li se prije est mjeseci kada je va zrakoplov prisilno
sletio u Memphis? Sjeate li se tog djeaka za kojeg ste se molili
koji je umirao?"
"Jesi li ti...?"
"Da, uistinu, ja sam taj djeak. Nisam samo iscijeljen, ve
sam sada takoer i kranin."
Billu je uvijek bilo zadovoljstvo iz prve ruke vidjeti rezultate
njegovih molitvi i susretati ljude kojima je njegova sluba
pomogla. Do sada je ve bilo na desetke tisua takvih ljudi diljem
zemlje.
Kasnije te jeseni 1950. godine, Bill je primio dva pisma koja
su ga duboko dotaknula. Prvo je pismo stiglo od njegovog biveg
pastora, dr. Roya Davisa, baptistikog propovjednika koji ga je
postavio u slubu u prosincu 1932. godine. Ovo pismo nije bilo
upueno osobno Billu, ve je poslano Gordonu Lindsayju zajedno
sa zamolbom da se objavi u asopisu Glas iscjeljenja. Dr. Davis
se htio javno ispriati zbog kritika na raun Billa i njegove slube.
Bill je paljivo proitao pismo. Misli su mu se vratile na ono
jutro u svibnju 1946. godine... Tada se bio pourio u
propovjednikovu kuu rei dr. Davisu o anelu koji ga je poslao
odnijeti dar boanskog iscjeljenja narodima svijeta. Bill se sjetio
kako se dr. Davis ismijavao toj zamisli, govorei: "Billy, to si jeo
sino za veeru?" Bill mu je potpuno ozbiljno odgovorio: "Dr.
Davis, to mi se ne svia. Ako me vi ne elite, bit e tamo netko
tko eli. Bog me je poslao i ja u ii." Stariji ovjek mu se rugao,
govorei: "U redu, Billy, samo daj, raznesi to po svijetu. Ba me
zanima koliko e daleko stii." Ovdje je sad bilo pismo isprike
zbog takvog sarkazma. Dr. Davis je napisao: "Da sam bio
216
iskreniji i marljivije prouavao Bibliju, razumio bih vie o

vizijama i Bojoj snazi."
Drugo je pismo stiglo iz June Afrike. Florence Nightingale
Shirlaw, koja je bila iscijeljena u Londonu, sad je slala svoje
svjedoanstvo detaljizirajui svoj neprekidan oporavak od raka
eluca. U zadnjih se est mjeseci udebljala s 23 kg na 70 kg.
Priloila je novu sliku sebe kako bi doarala ovu nevjerojatnu
promjenu. Bill je zapanjeno promatrao fotografiju. Nije uope
izgledala kao ista osoba. Slika ju je prikazivala u kariranoj haljini
kako stoji na ulici i dri veliku torbu za ruke. 99 Njezine ruke,
njezine noge, ak i obrazi, bili su toliko popunjeni da Bill nikada
ne bi mogao pretpostaviti, da nije znao da je to injenica, da je u
travnju bila samo kostur na samrti.
Bill se sjetio molitve koju je molio tog maglovitog jutra u
travnju: "Gospode, ako iscijeli ovu enu, ja u to smatrati
znakom da eli da odrim skup iscjeljenja u Durbanu u Junoj
Africi." Sada je u ruci imao potvrdu, crno-bijelu fotografiju
zdrave Florence Nightingale Shirlaw. Bill je nazvao svog
rukovoditelja i zamolio ga da zapone s organizacijom. Ernu
Baxteru nije trebalo puno da bi dobio angaman od Junoafrikog
nacionalnog koncila crkava. Nestrpljivo su eljeli da tako poznati
evanelist iz Amerike doe na njihovo tlo. Okvirno je dogovorena
sredina 1951. godine.
Bill je bio uzbuen. Ako ga je Bog specifino pozivao u
Durban u Junoj Africi, zasigurno e slijediti veliko znamenje i
udesa. Onda ga je jednog dana, dok je bio u Shreveportu u
Louisiani, Duh Sveti upozorio govorei: "Ovako govori Gospod:
'Budi paljiv. Sotona ti je postavio zamku u Junoj Africi.'" Duh
nije rekao nita vie od toga, a Billu je ostalo pitati se kakva e to
zamka biti.
99
Ova se fotografija nalazi na 51. stranici knjige Juliusa Stadskleva:

"William Branham, prorok posjetio junu Afriku".
Poglavlje 52
Orao uz tok rijeke
Troublesome
1950.
KAKO JE LJETO 1950. GODINE prelazilo u jesen, William

Branham nije mogao suspregnuti svoje ushienje. Pribliavao se
njegov omiljeni mjesec. Bill je strastveno volio listopad jer je
listopad predstavljao sezonu lova, a sezona lova je donosila
promjenu, izazov i prostranu slobodu.
Ali lov je Billu znaio vie od samo odmora od njegovog
pretrpanog rasporeda. Lov ga je vraao njegovim korijenima. Kao
djeaka, divljina ga je emotivno hranila, bila mu je utjeha, srea i
bistrila razum. To je bilo jedino mjesto u njegovom tekom
djetinjstvu gdje je doivio spokoj. Sada je divljina predstavljala
pomlaivanje: priliku za bijeg iz neprekidnih zahtjeva njegove
javne slube u oputeno zajednitvo s njegovim Tvorcem u ljepoti
Bojeg netaknutog stvaranja. Lov mu je omoguio vrijeme
relaksacije, razmiljanja, dubokog pretraivanja u sebi za
stvarnom svrhom njegovog ivota. Pruao mu je vrijeme
ispitivanja njegovih ciljeva i motiva da bi provjerio je li jo uvijek
na kolosijeku. Svjei planinski zrak mu je krijepio tijelo, um i
duh.
218
Do sada je svaku jesen otkako je odrastao ovjek Bill odlazio

na godinji odmor u lov. ak ni njegovo vjenanje s Medom u
listopadu 1941. godine nije prekinulo ovu tradiciju. Jednostavno
je spojio medeni mjesec s lovakim izletom. Nakon tog jednog
izleta, Meda je zakljuila da joj se ne svia grubost izleta, tako da
vie nikad nije ponovno ila u lov sa svojim suprugom. Posljedica
toga je bila da sve godine njihovog braka Bill i Meda nisu nikad
proveli godinjicu braka zajedno budui da je 23. listopada Bill
uvijek kampirao u divljini. Kad je Bill bio mlai, lovio je blizu
kue. Ali posljednjih nekoliko godina, otkako se njegov ivot
proirio cijelim sjevernoamerikim kontinentom, Bill je odlazio
na godinje odmore u lov na Stjenjak u Coloradu. Tamo je krenuo
ponovno i ovog listopada 1950. godine.
Bill je lovio losove. Sezona je bila otvorena tjedan dana
ranije tako da krda vie nisu bila u niskim dolinama, ali na sve je
to planirao. Bill je znao im se te godine ispale prvi metci da e se
losovi podii na vrhove gdje ih je tee pronai. Veina lovaca nije
imala ni dovoljno vremena niti energije pratiti losove toliko dugo
u divljini. Bill je imao oboje. On i prijatelj su jahali na konjima do
doline rijeke Troublesome i napravili kamp na ravanju rijeke.
Bili su udaljeni 320 km od najblieg grada i 55 km od najblieg
dosega civilizacije.
Sljedeeg su se jutra njih dvojica razila. Bill je pratio jedan
rukavac rijeke do visokih predjela dok je njegov prijatelj pratio
drugi rukavac. Planirali su okruiti odreenu planinu i sresti se
nakon nekoliko dana.
Bill se provlaio kroz gustu ikaru i gusti jasike uz rijeku
Troublesome. Kad je prolazak postao nemogu, Bill je ostavio
rijeku i pratio klanac jaui uz strme padine prekrivene smrekom,
ariem, cedrovima i borovima. Kad je konano stigao do granice
rasta drvea, odluio je sjahati i pjeke izvidjeti podruje. Te
sezone jo nije bio pao snijeg tako da su krda losova bila
ratrkana ovdje meu visokim vrhovima. Konji na otvorenom bi
privlaili previe pozornosti. Imat e bolje izglede ustrijeliti
trofejni primjerak ako bude pjeaio tiho poput Indijanca. Bill je
Orao uz tok rijeke Troublesome
219
vezao svoja dva konja i ostavio im dugaak konopac kako bi

mogli piti i hraniti se dok ga nema. Onda je ostatak dana s
pukom u ruci hodao po kamenju granicom rasta drvea,
skrivajui se u zimzelenim stablima.
Tog je popodneva jedan tamni oblak kljuao iznad obzora.
Munja je naelektrizirala zrak i grom je zagrmio toliko glasno da je
zvualo kao da e se planina rascijepiti na dva dijela. Poela je
padati kia. Bill se zaklonio pod zimzeleni grm s bujnim granama
zbog kojeg je ostao suh kao da je bio pod kiobranom. Naslonio
je svoju puku na deblo i poeo gledati po dolini razmiljajui o
tome koliko je velik i dobar njegov Gospod i Spasitelj.
Nakon 20 minuta kia je prestala. Hladan je vjetar puhao s
vrha ledei kapljice kie dok su padale s grana oblaui stabla u
dolini tisuama sitnih sigi. Bio je to prizor koji je oduzimao dah.
Sunce je provirilo iza oblaka i doticalo zapadne vrhove, kupajui
svijet naranastim svjetlom koje je pojaalo sjene i definiralo
otre linije svake planinske pukotine i usjekline. Puna duga je
napravila luk iznad doline. Bill je postajao sve emotivniji. Rekao
je na glas: "O, veliki Jahve Boe, evo Tvoje duge na nebu, tog
divnog starozavjetnog saveza s Tvojom djecom gdje si obeao da
vie nikada nee unititi zemlju vodom." Tada je Bill razmiljao
o desetom poglavlju Otkrivenja gdje je opisana duga koja pokriva
Kristovu glavu, a predstavlja novozavjetni savez. To je bio
najdivniji savez od svih krvni savez u kojem je Bog obeao
spasiti sve koji pogledaju na rtvu Njegovog Sina, Isusa Krista.
Suze su potekle niz Billove obraze dok je razmiljao o tome.
Krdo losova se vjerojatno ratrkalo tijekom oluje. U daljini je
Bill mogao uti mujake kako se dozivaju. Negdje meu
vrhovima, ali ne daleko, Bill je uo zavijanje sivog vuka. Njegova
je enka odgovorila negdje u dolini. Bill je osjetio kako se u
njemu budi nasljee njegove bake ta krv Cherokee Indijanca za
koju je Bill vjerovao da je uzrok njegove duboke ljubavi prema
prirodi. Planine su bile toliko ive Bojim dahom, inilo se kao da
ga njegov Tvorac doziva iz svakog borovog eera i suneve
zrake. Bill se vie nije mogao suzdravati. Trao je uokolo i
220
uokolo stabla to su mu bre noge mogle skretati, kliui zahvale

Bogu to je glasnije mogao. Konano je stao i naslonio se na
kvrgavo deblo da bi doao do zraka.
Pedesetak metara niz padinu, Billu s desne strane, na panju je
sjedila vjeverica i neprekidno se glasala.
"Zato si toliko uznemirena, malena?" pitao je Bill. "Neu ti
nauditi."
Primijetio je da vjeverica niti ne gleda prema njemu. Bill je
pratio pogled vjeverice niz padinu prema mjestu gdje je bilo
srueno nekoliko mrtvih stabala i tada je shvatio to je okupiralo
pozornost vjeverice. Oluja je prisilila velikog, bjeloglavog orla na
slijetanje. Orao se izgegao iz grmlja i stao na istinu, miui
pogled s ovjeka na vjevericu i obrnuto.
Bill je rekao: "Boe, vidim Te u zimzelenom bilju i otrim
vrhovima. Vidim Te u oluji, vjetru, grmljavini, sijevanju i kii.
Vidim Te u zalasku sunca i u dugi, ali Te jo ne vidim u ovom
orlu. On je samo smetlar. Zato si usmjerio moju pozornost prema
ovoj ptici?"
to je due Bill promatrao, sve je vie postajao svjestan
koliko se orao inio hladan i pribran. Bill je pomislio: "Znam da
Bog eli krane koji su hrabri kad je u pitanju vjerovanje u Boju
Rije. Pitam se eli li Bog da vidim ovog orla zato to se on ne
boji. Moda da otkrijem koliko je uistinu hrabar?" Glasno je
rekao: "Zato me se ne boji? Zar ne zna da te mogu upucati?"
Sad kad je Bill progovorio, orao je ignorirao vjevericu i
gledao ravno u ovjeka. Bill se pravio da e uzeti puku. Orao se
nije pomaknuo. "Jo se ne boji, zar ne? Pitam se zato." Tad je
Bill primijetio kako orao polako i armantno savija krila. "Sad
vidim zato si toliko hrabar. Bog ti je dao ta dva krila da moe
pobjei od opasnosti, a ti ima povjerenje u dar kojeg ti je Bog
dao. Bez obzira koliko bih ja brzo uzeo svoju puku, ti bi
pobjegao u to grmlje prije nego bih mogao zapucati. Dok moe
osjetiti ta krila, zna da si dobro. A dok ja mogu osjetiti kretanje
Duha Svetog u mom ivotu, ja takoer znam da sam dobro."
221
Orao i ovjek su se dugo promatrali s obostranim

potovanjem. Konano je ptica ponovno pogledala vjevericu koja
se i dalje neprekidno glasala. Orao se inio zgroen neprestanim
blebetanjem. Skoivi u zrak, dva je puta zamahnuo krilima, a
onda ih namjestio da uhvati vjetar. Vie nije mahao krilima.
Zrana ga je struja jednostavno podigla sve vie u zalazak sunca.
Bill je promatrao orla kako se die dok nije postao tokica na
nebu. Sunce, koje je sada zalo u udolinu izmeu dva planinska
vrha, podsjetilo je Billa na veliko Boje oko koje sve vidi i s
odobravanjem promatra Svoje stvorenje. Bill je podigao ruke i
proslavljao: "Nebeski Oe, kako je divan Tvoj svijet. Pomogni mi
biti poput tog orla. Pomogni mi ostaviti sve ovozemaljsko
blebetanje-blebetanje-blebetanje. Naui me kako namjestiti svoja
krila u Bojoj snazi i podii se u Duhu u koje god si me visine
pozvao da odem."
Te je veeri, dok je prekrienih nogu sjedio uz svoju logorsku
vatru, Bill izvadio svoju prilino tronu Bibliju iz torbe na sedlu,
okrenuo Izlazak 19 i itao: "... postave Izraelci tabor pred brdom,
a Mojsije se popne k Bogu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne:
'Ovako kai domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj: 'Vi ste
vidjeli to sam uinio Egipanima; kako sam vas nosio na
orlovskim krilima i k sebi vas doveo. Stoga, budete li mi se vjerno
pokoravali i drali moj Savez, vi ete mi biti predraga svojina
mimo sve narode ta moj je sav svijet!'"
Koliko se upeatljivim inilo to to je Bog usporedio svog
proroka Mojsija s krilima orla. Ali nakon onog to je Bill danas
vidio, to ga nije udilo. Znao je da orao ima najotriji vid od svih
stvorenja ivotinjskog carstva, to znai da moe letjeti vie i
vidjeti dalje od bilo koje ptice. A nije li prorok pozvan za to
vidjeti dalje od ostalih, bilo u prolost ili u budunost, ili ak u
Boji um?
Bill je razmiljao o vizijama koje su mu omoguavale vidjeti
prolost i budunost. Uvijek je znao da takav dar nije za njegovu
osobnu upotrebu, ve da treba biti na korist crkve Isusa Krista
diljem svijeta. Ali, koja mu je krajnja svrha? Sjetio se glasa na
222
rijeci koji je rekao: "Kao to je Ivan Krstitelj bio poslan da

prethodi prvom dolasku Isusa Krista, tako si ti poslan s porukom
da prethodi Njegovom drugom dolasku." to je to tono znailo?
Je li njegova sluba postavljala temelje za neto znaajno?
Pribliava li se dolazak Isusa Krista?
Ponesen tim mislima, Bill se vinuo vie od orla, visoko u
nebesa gdje se atomi smanjuju, dalje od mjeseca i planeta, dalje
od Mlijene staze, dok nije imao osjeaj da lebdi meu
bezbrojnim galaksijama u svemir toliko prostran da su njegova
smrtna osjetila beskorisna. teta da se mora vratiti na zemlju, ali
logorska se vatra ugasila i osjeao je nonu studen. Micao je
eravicu dok se nije upalio plamen, zatim je ubacio novo drvo.
Uskoro je logorska vatra ponovno ivahno gorjela.
Dok je Bill promatrao vatru, razmiljao je o natprirodnoj vatri
koja je slijedila njegove sastanke. Koliko se samo razlikovala od
zemaljske vatre. Mnogo je puta pokuao ljudima objasniti ovaj
fenomen, ali njegovi opisi nikad nisu uspjeli doarati stvarnost.
To je svjetlo moglo varirati od tridesetak centimetara do kojih
metar u promjeru. Nekad bi bilo kruno poput zvijezde; nekad je
izgledalo vie cilindrino i stajalo uspravno poput ognjenog stupa,
nekad bi bilo plosnatije i lealo horizontalno okreui se poput
minijaturne galaksije Mlijena staza. esto je imalo jantarni sjaj,
ali je nekada izgledao vie ukasto-zeleno. Povremeno je
svjetlucalo svim duginim bojama. Za vrijeme veernjeg skupa
iscjeljenja, kad bi se maknulo s Billove bone strane na
sluateljstvo, izgledalo je poput bljeska fotoaparata koji se ne
gasi. Tada bi se rotiralo i pulsiralo kao da je ivo snagom,
stvarajui zvuk poput mone pijavice. Ali u ovom je svjetlu bilo
puno vie od veliine, boje i dimenzija. ak i ako ga Bill ne bi
mogao vidjeti, znao bi kada je bilo blizu. Mogao je osjetiti kako
isijava prisutnost koja je neopisiva ljudskim izrazima.
Tada je tamo takoer bio aneo Gospodnji koji se inio tako
prisno povezan sa svjetlom. Billu je aneo Gospodnji bio jednako
neopisiv. Istina, postojali su neki aspekti koje je mogao opisati,
poput anelove kose do ramena i tamne puti. Ali kad je Bill
223
pokuao ocrtati karakter u tom natprirodnom licu, nedostajalo mu

je rijei. Kako bi mogao oslikati takav mir i ljubaznost
istovremenu takvoj preplavljujuoj snazi? To je bio paradoks i
tajna... a k tome je to bila samo jedna od mnogih stvari koje Bill
nije razumio o tom natprirodnom biu. Nije znao anelovo ime.
Znao je da aneo nije Gospod Isus Krist, ali Bill nije u potpunosti
razumio poveznicu izmeu anela i tog svjetla. I najvanije
pitanje od sveg: zato je ovaj aneo dolazio njemu? Gdje sve to
vodi?
Bill se uvukao u svoju vreu za spavanje i prekrio tkaninom
po ramenima. Leei na leima, zagledao se u vedro nebo obasuto
zvijezdama. Oko njega su visoki crni borovi pokazivali prema
nebu. Na istoku se upravo pojavljivalo zvijee Orion. Iznad
Oriona je svjetlucala mala skupina zvijezda zvana Vlaii. Bill je
razmiljao o tome kako je prorok Job gledao ista dva zvijea
prije toliko tisua godina. Dok je Bill nastavio promatrati Velikog
medvjeda, primijetio je treptanje svjetla na krilu zrakoplova koji
je letio prema istoku. Od pomisli na zrakoplov postao je
nostalgian. Koliko su mu nedostajali ena i djeca. Do ovog
listopada 1950. godine Meda i on bili su vjenani devet godina.
Za pet mjeseci oekuju novu bebu. Bilo bi lijepo ponovno vidjeti
obitelj, iako je znao... ovdje je uzdahnuo. Koliko su mu se
znatieljne inile emocije u ovom podruju. Kad god je putovao,
eznuo je biti kui sa svojom obitelji, ali nakon nekoliko tjedana
provedenih kui, ponovno je eznuo za putovanjima. Bez sumnje,
Gospod mu je dao tu karakternu osobinu kako bi mu pomogao da
vri posao evaneliste. Sjetio se vizije koju mu je Bog pokazao
onog jutra kad je postavljao kamen temeljac Branhamovog atora.
U viziji je vidio gotovu graevinu punu ljudi, to ga je naravno
oduevilo. Onda ga je aneo Gospodnji okirao i rekao mu: "Ovo
nije tvoj ator." Aneo ga je podigao i stavio pod vedro plavo
nebo, rekavi mu: "Ovo e biti tvoj ator." Korak po korak to se
ostvarivalo. Od svojih skromnih poetaka kao pastora male crkve
u gradu, njegova je sluba narasla toliko da je prekrivala cijeli
sjevernoameriki kontinent, a sad se irila na Europu, Afriku i
dalje.
224
Na nonom se nebu pojavio drugi zrakoplov. Ovaj je iao na

zapad. Dok se Bill pitao odakle dolazi, u mislima se vratio na
svoje poetke. Sjetio se malog bosonogog djeaka koji je morao
uzbrdo nositi vodu u tatin kotao. Taj e mu dan ostati zauvijek
urezan u sjeanje njegova malodunost i suze, tiina, topola,
pijavica, taj duboki glas koji je rekao: "Nikada nemoj piti, puiti
niti okaljati svoje tijelo na bilo koji nain, jer imam posao za tebe
kad odraste." Bill je za vrijeme svog tekog djetinjstva i
adolescencije esto razmiljao o tim rijeima. Jednom prilikom
kad je htio popiti viski i drugom prilikom kad je pokuao zapaliti
cigaretu, zvuk pijavice mu je vratio ove rijei i sprijeio ga u
ponavljanju pogreaka njegovog oca.
Imao je teko djetinjstvo, puno siromatva, odbaenosti i
zbunjenosti. Nije se naao dok konano kao mladi nije predao
svoj ivot Gospodu Isusu Kristu. Zbunjenost nije nestala dok nije
susreo anela Gospodnjeg licem u lice. Ta no, 7. svibnja 1946.
godine, takoer je neizbrisivo urezana u njegovo sjeanje pilja,
tama, njegova bol i oajanje, svjetlo, stope, ovjek koji je iziao iz
svjetla, Billov strah koji se prelio u mir im je aneo rekao: "Ne
boj se," i njegova poruka, Bill nikada nee zaboraviti anelove
rijei: "Poslan sam iz prisutnosti Svemogueg Boga rei ti da je
tvoje roenje neobino i ivot neshvaen da bi se pokazalo da ti
ima odnijeti dar boanskog iscjeljenja narodima svijeta."
Bilo je onako kako je aneo rekao. 1946. godine Bill je bio
nepoznati propovjednik iz malog grada. Sada 1950. godine, samo
nekoliko godina kasnije, toliko je poznat i potovan da kraljevi i
drugi veliki slubenici trae njegove molitve. Propovjednici iz
raznih denominacija su mu pisali s istom zamolbom: "Doi
odrati skup iscjeljenja za nas u na grad." Imao je vie zamolbi iz
gradova i drava nego to je bilo veeri u godini da bi se sastanci
odrali. Nije bilo teko razumjeti zato je bila tolika potranja za
njim. Upravo kao to je aneo obeao, znak u ruci prepustio je
mjesto pronicanju vizijom, to je milijune ljudi probudilo za
realnost Isusa Krista kao sveznajueg Boga.
225
Zvuk zrakoplova postajao je sve jai. Kako se inio

neprimjernim u ovoj planinskoj divljini. Njemu nad glavom,
zrakoplov koji je letio stigao je na pola neba. Bill je razmiljao
kako je njegov ivot vjerojatno doao do polovice. A njegova
sluba njegova je sluba zasigurno dosegla vrhunac. Do sada je
vidio silu Isusa Krista kako ini da hromi hodaju, slijepi vide,
gluhi uju, iscjeljenja raka i razna uda, ak i uskrsnue mrtvog.
to se vee moe dogoditi? Naravno da je oekivao da e ga
slina uda pratiti u Junoj Africi jer ga je Gospod specifino
usmjerio u tu zemlju kroz spektakularno iscjeljenje Florence
Nightingale Shirlaw. Pa to ako Sotona ima postavljenu zamku za
njega. to bi Sotona mogao uiniti da ga porazi, pogotovo sada
kad je unaprijed upozoren?
Bill je mirno promatrao treptanje svjetla na krilima
zrakoplova iznad njega koji je letio prema zapadnom obzoru.
Pitao se kamo ide taj zrakoplov Los Angeles u Kaliforniji?
Tuscon u Arizoni? Bill je razmiljao o tome koliko voli te
zapadne drave. Onda se sjetio kako je prije mnogo godina njemu
nepoznata astrologinja rekla datum njegovog roenja, opisala
njegovu auru i rekla mu da mu je sudbina na zapadu. To je bilo
udno poto su mnoge njegove vizije imale veze sa zapadom. Kao
14-godinji djeak, dok je bio na operaciji otklanjanja ahure od
samarice i olova iz svojih oteenih nogu, imao je viziju sebe na
preriji na zapadu s podignutim rukama prema kriu od svjetla koji
je slao zrake u njegovo srce i duu. Nakon smrti Hope i Sharon
Rose doivio je ivopisan san sebe kako hoda na zapadu pokraj
stare prekrivene koije sa slomljenim kotaem. Srela ga je mlada
Sharon Rose pokraj slomljenog kotaa koije i uputila ga prema
palai gdje ga je ekala Hope. U snu je sunce zalazilo i sijalo
naranastim zrakama u nebo. Kasnije kad je oenio Medu, imao
je viziju kako hoda na sjeverozapadu, a aneo Gospodnji ga je
uputio prema zapadu. Proao je kroz planinu u prostranu pustinju
gdje je pronaao veliki ator ili katedralu s kupolom koja je
prekrivala ogromnu hrpu Kruha ivota. Aneo mu je rekao da
ovim kruhom nahrani tisue ljudi koji su iz svih smjerova dolazili
u pustinju. Bill se ak sjetio sna svoje majke o est golubova koji
226
su dolijetali s neba u obliku slova "S" i sletjeli mu na prsa. U tom

je snu Bill gradio kuu na zapadu.
Billu se inilo jasnim iz ovih znakova da je njegov poziv
uistinu na zapadu. Ali kakav je to poziv? to moe nadmaiti
vizije, iscjeljenja i uda koja su se ve dogodila u njegovoj
slubi?
Zrakoplov je iziao iz vidokruga na zapadnom horizontu. Bill
nije mogao vidjeti dalje od obzora. Nije mogao vidjeti kako je
lukavo Sotona postavio zamku za njega u Junoj Africi i koliko
e to biti blizu da ga uniti. Nije mogao predvidjeti vrijeme kad
nee biti neprekidne potranje za njegovom slubom. Nije mogao
znati da e Bog promijeniti njegovu slubu podiui ga u vii
poziv od evanelistikog. Ove hladne listopadske veeri 1950.
godine, William Branham nije mogao niti zamisliti niz
natprirodnih dogaaja koji e ga odvesti zapadno na planinu
Sunset u Arizoni. Tamo e konano ispuniti svoj poziv i drhtati u
strahopotovanju prema njegovoj veliini jer e zagrmjeti glasom
koji e potresti zemlju.
Autorovo objanjenje
DO SVOJE SMRTI 1965. GODINE William Branham je

ostavio izobilje informacija o svom ivotu. Veina je tih
informacija razasuta u vie od 1100 njegovih propovijedi koje su
snimljene izmeu 1947. i 1965. godine. U tim je propovijedima
esto opisivao svoja iskustva do ivopisnih detalja, esto koristei
"rekao sam", "on je rekao" ili "ona je rekla". esto je ak rekao o
emu je razmiljao dok se neto dogaalo. Pokuao sam koristiti
to obilje detalja kako bih ovu biografiju nainio jednostavnom za
itanje, koristei "rekao je" ili "pomislio je" gdje god je bilo
mogue. Veina razgovora je uzeta iz W. Branhamovih vlastitih
opisa dogaaja.
Meutim, Knjiga 3 sadri zamjetne iznimke ovom pravilu.
Iznimka se nalazi u zadnjem dijelu 52. poglavlja "Orao uz tok
rijeke Troublesome". Prvi dio ovog poglavlja, koji opisuje njegov
susret s orlom visoko na Stjenjaku, dolazi iz svjedoanstva
Williama Branhama. Njegova veernja razmiljanja uz logorsku
vatru sam pretpostavio. Tu sam scenu stvorio kao umjetniki
nain saimanja njegovog ivota do ove toke. Imam dobar razlog
za umetanje saetka u ovom trenutku prie. Kad zavrim s
pisanjem este i posljednje knjige u ovoj seriji, namjeravam izdati
NATPRIRODAN ivot Williama Branhama u tvrdom uvezu koji
e obuhvaati svih est knjiga u dva sveska. Poto e 52.
poglavlje zakljuiti Svezak 1, potreban je zavretak koji e saeti
ivot Williama Branhama do 1950. godine i dati nagovjetaj
stvari koje e doi u Svesku 2.
SVEZAK 1, KNJIGA 3
228
Nakon to zavrim pisanje Knjige 6, preostaje mi najmanje

jo jedna stvar prije nego ovaj projekt bude zavren. Ako Bog
dopusti, planiram snimiti cijeli tekst NATPRIRODNOG ivota
Williama Branhama na kazetu zbog onih koji radije sluaju nego
itaju. Stoga, bilo da je proitate ili posluate, moja je molitva da
vam ova knjiga bude na blagoslov, vodei vas blie Zaetniku
vjenog ivota, Isusu Kristu.
- Owen Jorgensen, 1996.
SVEZAK 1, KNJIGA 3
Izvori i literatura
Prorokova djela, od Pearryja Greena, 1969. Pokriva najvanije

dijelove ivota Williama Branhama, uz osobna iskustva Pearryja
Greena s Williamom Branhamom. 207 stranica
Moete naruiti od Tucson Tabernaclea, 2555 North Stone
Avenue, Tucson, Arizona 85705, SAD.
Sve je mogue: Probuenje iscjeljenja i karizmatsko probuenje
u modernoj Americi, od Davida Harrella, Jr., 1975. Pokazuje
kako je sluba Williama Branhama pokrenula druge slube
iscjeljenja/probuenja u 1950-tima. 304 stranice
Moete naruiti od Indiana University Pressa, 601 North
Morton Street, Bloomington, Indiana 47404, SAD.
Iscjelitelj Krist, od F. F. Boswortha, 1973. Fleming H. Revell
Co., Old Tappan, New Jersey. Kolekcija propovijedi Freda
Boswortha propovijedanih 1920-tih i 1930-tih, koja dokazuje po
Pismu da je Isus Krist jo uvijek iscjelitelj u dananjem svijetu.
241 stranica
Moete naruiti od World Outreach Publicationsa, P.O. Box
4402, Dalllas, Texas 75208, SAD.
SVEZAK 1, KNJIGA 3
230
Tragovi u pijesku vremena, uredilo osoblje Spoken Word

Publicationsa, 1975. Skup pria koje je William Branham priao
o svom neobinom ivotu, prepisanih iz njegovih snimljenih
slubi i stavljenih u autobiografskom obliku. 700 stranica
Nisam bio neposluan nebeskoj viziji, od Williama Branhama,
1947. Opisuje iscjeljenje sedmogodinje Betty Daugherty i iznosi
dnevnik dogaaja, iz dana u dan, skupa iscjeljenja u St. Louisu u
Missouriju. 27 stranica
Isus Krist je isti juer, danas i zauvijek e biti isti, od Williama
Branhama, 1963. Ukratko opisuje svoj rani poziv u slubu
propovjednika i svoje prve vizije i iscjeljenja nakon obraenja
1932. 24 stranice
Moete naruiti od Voice of God Recordingsa, Inc., P.O. Box
950, Jeffersonville, Indiana 47131, SAD.
asopis Samo vjeruj, urednice Rebekah Smith. Ovaj asopis
sadri lanke o ivotu Williama Branhama i njegovoj slubi.
Objavljuje ga Believers International, P.O. Box 78270, Tucson,
Arizona 85703, SAD.
Propovijedi Williama Branhama moete naruiti:
Na hrvatskom jeziku:
info@biblijski-vjernici.com
SVEZAK 1, KNJIGA 3
231
Izvori i literatura
Na engleskom jeziku:
Eagle Computing, P.O. Box 490, Elizabethton, Tennessee
37643, SAD, izdaje propovijedi na CD-ima i DVD-ima.
End Time Message Tabernacle, 9200 156 Street,
Edmonton, Alberta T5R 1Z1, Kanada, izdaje neke tiskane
propovijedi.
The Word Publications, P.O. Box 10008, Glendale, Arizona
85318, SAD, izdaje neke tiskane propovijedi.
Voice of God Recordings, Inc., P.O. Box 950, Jeffersonville,
Indiana, 4731, SAD, izdaje audio kazete, tiskane propovijedi
i indeks tih propovijedi.
William Branham, ovjek poslan od Boga, od Gordona
Lindsayja (u suradnji s Williamom Branhamom), 1950. Pokriva
ivot Williama Branhama do 1950., s poglavljima od Jacka
Moorea, Gordona Lindsayja i Freda Boswortha. 261 stranica
Moete naruiti na hrvatskom jeziku na web stranici
www.biblijski-vjernici.com, ili na engleskom od The William
Branham Evangelistic Associationa, P.O. Box 325, Jeffersonville,
Indiana 47131, SAD.
William Branham, prorok posjetio junu Afriku, od Juliusa
Stadskleva, 1952. Detaljni opis posjete Williama Branhama 1951.
junoj Africi.
Moete naruiti od The William Branham Evangelistic
Associationa, P.O. Box 325, Jeffersonville, Indiana 47131, SAD.
SVEZAK 1, KNJIGA 3
Indeks
Allen, A. A.
u asopisu Glas iscjeljenja,
104
Aneo Gospodnji (pogledajte
takoer "Ognjeni Stup" i
"Natprirodno Svjetlo")
"Ne boj se", XIII
"Ograniava dar iscjeljenja
na izvoenje uda.", 60,
67
"Rekao da njihove misli u
nebu govore glasnije od
njihovih rijei.", XIII
Bill razmilja o, 77
daje Billu upute, 13, 142,
144, 189, 190, 205
donosi Billu rije od
Gospoda za Paula
Morgana, 22
doao na sastanak, 122
fotografiran, 5, 160
izvjetaj George J. Lacyja o
fotografiji, 164
koristi cvijee i bombone za
ilustraciju, 187
nije bio Gospod Isus Krist,

223
pojavljuje se bez rijei, 82
pojavljuje se osobno u pilji,
XIII
stavio ruku na Billovo rame,
179
stoji mu s desne strane, 5,
114, 122
u Finskoj, 187
u Norvekoj, 189
u viziji "vjeverice", 107
u viziji uskrsnua mrtvog
djeaka, 90
upozorio Billa da ne
naglaava uda, 60, 67
vidjela ga ena u transu, 100
Baxter, Ern
Bill ga informira da na neko
vrijeme naputa posao,
102
hrabri Billa, 86
odlazi s Billom u London, u
Englesku, 171
SVEZAK 1, KNJIGA 3
233
Indeks
poinje organizirati put u
Junu Afriku, 216
pomae na sastancima, 123
pomae s molitvenim
karticama, 113
postaje rukovoditelj
skupova, 112
prvi put susree Billa
Branhama, 78
s Billom kad je Florence
Nightingale Shirlaw
proglaena zdravom, 175
s Billom kad se prvi put
pojavio drugi znak, 115
s Billom na sastancima u
Fort Wayneu, 139
s Billom u Finskoj, 182
s Billom u Norvekoj, 191
Bosworth, Fred
102
uje o Williamu Branhamu,
93
debatira na temu boanskog
iscjeljenja s dr. Bestom,
153
donosi Billu pismo od
Florence Nightingale
Shirlaw, 168
komentira fotografiju
Ognjenog Stupa, 162
njegova sluba, 93
objanjava dar Billa
Branhama, 96
pie knjige, 93
pokazao Billu poziv dr.

Besta na debatu na temu
boanskog iscjeljenja,
151
pomae s molitvenim
karticama, 113
postaje rukovoditelj
skupova, 97
Bosworth, ga.
hrabri djevojku s ukrienim
oima, 137
Branham, Billy Paul
vidio anela Gospodnjeg, 60
Branham, Ella (Harvey)
sanjala da Bill gradi kuu na
zapadu, 109
sanjala est golubova kako
lete u obliku slova "S",
109
Branham, Howard Duffy
Englesku, 171
pomae na sastancima, 135,
185
prati Billa na debatu u
Houstonu, 153
Branham, James Donald
(Donny)
pojavljuje se aneo
Gospodnji, 61
68, 115, 129
Branham, Meda (Broy), 3, 69,
218
posjeuje Billa 1946. godine
na skupu u Jonesboru, 26
SVEZAK 1, KNJIGA 3
234
prati Billa na debatu u

Houstonu, 153
pravi drutvo Billu u Fort
Wayneu u Indiani, 134
Branham, Rebekah (Becky),
34, 134
Branham, William (Bill)
gradi kuu u Jeffersonvilleu,
72
Kralj George VI trai od
Billa da se doe pomoliti
za njega u Englesku, 149
kritiziran zbog siromanog
rjenika, 138
na rubu sloma, 98, 102
napada ga manijak, 79
nervna iscrpljenost, 103
njegov odnos prema novcu,
47, 99, 194, 198, 203
njegova sluba utjecala je na
druge, 105
njegovo obeanje Bogu, 194
odbio ek od 1,5 milijuna
dolara, 48
odbio ek od dvadeset i pet
tisua dolara, 99
odbio icati novac, 194
odrao molitvenu slubu na
ulici, 145
pao u nesvijest, 88
posjetio Mayo kliniku, 106
rabbi ga ispituje o iscjeljenju
Johna Rhyna, 146
razmilja o anelu
Gospodnjem, 77
rukom prekrio dep jer je

bio poderan, 4
tema, 105
utjecaj prvog znaka na
njega, 72
utjecaj vizija, 122
voli Zapad, 54
zdravlje mu se naruava,
101
Brown, Young
Coe, Jack
104
asopisi
Colliers, 163
Glas iscjeljenja, 92, 102,
105, 215
Houston Chronicle, 151,
152, 163
Look, 163
Time, 163
Vode iscjeljenja, 105
udo (pogledajte takoer
"Iscjeljenje")
Bosworth objanjava, 157
ovjeku iscijeljena
paralizirana ruka, 95
dva slijepa djeaka primila
vid, 92
glasovir sam nastavio
svirati, 135
gluhonijema djevojica s
tuberkulozom, 87
gua pala ovjeku s vrata, 12
SVEZAK 1, KNJIGA 3
235
Indeks
hrom ovjek odetao bez
taka, 12
iscijeljen ovjek od paralize,
87
iscijeljen ovjek s
iskrivljenom nogom, 32
iscijeljen djeak hrom zbog
djeje paralize, 135
iscijeljen djeak s ukrienim
oima, 55
iscijeljen hromi baptistiki
propovjednik, 4
iscijeljen mentalno
poremeen ovjek, 49
iscijeljen paraliziran ovjek,
130
iscijeljen propovjednik na
nosilima, 129
iscijeljen srani bolesnik,
143
iscijeljena djevojica
Meksikanka, 53
iscijeljena djevojka s
djejom paralizom, 94
iscijeljena djevojka s
ukrienim oima, 137
iscijeljena ruka Kanaanke,
145
iscijeljena Veera Ihalainen,
ratno siroe, 185
iscijeljena ena gluha na
jedno uho, 132
iscijeljena ena s bolesnim
leima i slijepim okom,
117
iscjeljena djevojica s
iskrivljenom
kraljenicom, 68
iscjeljenje spastiarke iz
invalidskih kolica, 132
izazov "Dovedite mi najgori
sluaj kojeg moete
pronai...", 57, 60, 67,
85, 88
izduena kraa noga, 67
oivljena mrtva ena u
vozilu hitne pomoi, 28
prestalo krvarenje, 128
progledao 16-godinjak koji
je roen slijep, 58
progovorila gluhonijema
djevojka, 55
rak pao s vrata, 66
razlika izmeu iscjeljenja i
uda, 66
slijep ovjek vidi, 9
slika uda pojavila se u
novinama, 12
uskrsnuo mrtav djeak u
Finskoj, 181
vraen vid slijepoj djevojci,
137
vraen vid slijepoj djevojci
na parkiralitu, 31
zato je njegov izazov bio
pogrean, 88
Davis, dr. Roy
pismo isprike, 215
Debata
u Houstonu u Teksasu, 152
Demonologija
SVEZAK 1, KNJIGA 3
236
anelova prisutnost izaziva

epileptini napad, 44
demon govori iz opsjednute
ene, 16
izbaeni demoni pratili su
Billa u hotel, 59
izbaeni demoni trae novog
domaina, 44, 48
manijak je proslavljao tog
duha, 80
uzrok mnogih bolesti, 11
Doktrina
govor u nepoznatom jeziku,
42
iscjeljenje, 88, 99, 103, 155
Isus Krist je jedini iscjelitelj,
99, 103, 127
jedan Bog oitovan na razne
naine, 146
krtenje u Ime Gospoda
Isusa Krista, 147
mala djeca idu u nebo, 183
Mesijanski znak, 124
proroci, 193
uda, 66
sedam sloenih imena
Jahve, 154
tri zamke za propovjednike,
47
Dva znaka (pogledajte takoer
"Znak, prvi" i "Znak, drugi",
XIV, 75
Freeman, William
104
George J. Lacy
daje izvjetaj o fotografiji
Ognjenog Stupa, 164
istraitelj sumnjivih
dokumenata, 163
Golub
Ella Branham sanjala est
golubova kako lete u
obliku slova "S", 109
ozdravit e kad vidi 7.
goluba, 110
sletio dok se molio za
Shirlaw, 175
Grant, W. V.
104
Isaacson, gica. May
prevoditeljica na finski, 176
s Billom kad je uskrsnuo
mrtav djeak u Finskoj,
178
Iscjeljenje (pogledajte takoer
"udo")
"idite, vjerujte, i bit ete
iscijeljeni", 88
"Ne morate doi u red za
molitvu da biste bili
iscijeljeni...", 167
"unamkinog" sina iz
Memphisa, 208, 215
bebe koja je plakala, 35
Betty Daugherty, XV
citati iz Pisma o iscjeljenju,
155
SVEZAK 1, KNJIGA 3
237
Indeks
darovi ne mogu iscijeliti ve
vjera u Boja obeanja,
133
djeteta s epilepsijom, 44
djevojke u planini s upalom
slijepog crijeva, 35, 39
drugog finskog djeaka iz
prometne nesree, 189
farmera od artritisa, 141
Shirlaw, 175, 216
g. Beckera, 167
g. D-, 19
g. Lemmana od multiple
skleroze, 140
g. Reecea, 170, 199
ge. Damico, 144, 148
ge. Melikian, 46
gluhonijeme djece, 87
hromog djeteta, 135, 137
i vi morate uiniti neto, 88
ima duhovnu i fiziku
stranu, 11
Isus Krist je jedini iscjelitelj,
99, 103, 127
keri Paula Morgana, 21
kralja Georgea VI, 173
kvadriplegiara, 68
Laddie Myrick, 64
Margie Morgan od raka,
XIV
mentalno poremeene
djevojke, 195
mentalno poremeene ene
u podrumu, 14, 16
mladia na takama, 118
mladia s epileptinim
napadima, 44
mnogih koji su vjerovali, 87,
132
uda, 66
Ruby Cillard, 102
slijepog Johna Rhyna, 136,
145
ene od spolne bolesti, 54
eninog nosa kojeg je izjeo
rak, 25
Isus Krist isti je..., 96, 156
tema skupova Williama
Branhama, 105, 156
Izrael postao drava, 111
Kralj George VI
Bill se moli za njega, 173
trai od Billa da se doe
pomoliti za njega u
Englesku, 149
Lindsay, Gordon
102
lanak u novinama, 192
daje komentar o sastancima,
81
Englesku, 171
organizirao ispitivanje
fotografije, 163
organizirao izlet pacifikim
sjeverozapadom, 73
poinje ureivati asopis
Glas iscjeljenja, 92
SVEZAK 1, KNJIGA 3
238

159
preporua Billu Erna
Baxtera, 112
prvi put susree Billa
Branhama, 51
Nightingale Shirlaw
178
s Billom u Clevelandu u
Ohiju, 210
Lov/Ribolov, 56, 73, 217
Molitvene kartice
"Ne morate doi u red za
molitvu...", 167
skeptici, 120
sustav, 113, 120
Molitvene krpice
iscjeljenja i uda povezana s
njima, 128
koritenje, 127
objanjenje u Pismu, 127
Moore, Jack
102
govori Gordonu Lindsayju o
Billovoj slubi, 51
Englesku, 171

69
Nightingale Shirlaw
178
sreo Billa Branhama, 41
uzeo dobrovoljni prilog
Billu za kuu, 69
Morgan, Margie
iscijeljena od raka, XIV
pravi drutvo Billu i Medi u
Fort Wayneu u Indiani,
134
prvi Billov sluaj nakon to
je primio poslanje od
Boga, 134
Natprirodna iskustva
aneo koristi cvijee i
bombone za ilustraciju,
187
ovjek koji je pokuao
varati, 121
glasovir sam nastavio
svirati, 135
javno otkrivena dva
napadaa, 203
manijak mu pao pred noge,
80
objanjenje iscrpljenosti,
100
pomou vjere mie
narukvicu, 38
SVEZAK 1, KNJIGA 3
239
Indeks
znak da treba ii u Durban u
Junoj Africi, 175
Natprirodno Svjetlo (pogledajte
takoer "Aneo Gospodnji"
i "Ognjeni Stup")
fotografirano u Camdenu u
Arkansasu, 5
fotografirano u Houstonu u
Teksasu, 160
i vizije, 122, 131
pojavljuje se, 4, 13, 22, 59,
60, 82, 123, 129, 160,
187, 188
spominje se u Pismu, 75
Ognjeni Stup (pogledajte
takoer "Aneo Gospodnji "
i "Natprirodno Svjetlo")
fotografija, 162
fotografiran, 5, 160
i vizije, 162
spominjanje u Bibliji, 77
Orao
Bog usporeuje proroka s
orlom, 75, 221
leti vie i vidi dalje, 221
s mladuncima podsjea Billa
na pentekostalno
probuenje, 74
sletio zbog oluje, 220
Osborn, Tommy
inspiriran Billovom
slubom, 104
104
Ovako govori Gospod
(pogledajte takoer
"Prorotvo" i "Vizija")
"Bit e zdrav ovjek.", 171

"Bit ete dobro.", 141
"Budi paljiv. Sotona ti je
postavio zamku u Junoj
Africi.", 216
"Budui da si izazvao Duha
Bojeg...", 80
"ovjek e umrijeti.", 14
"Iscijeljeni ste.", 136
"Iskorait e ovjek...", 191
"Ova e ena ivjeti i nee
umrijeti.", 175
"Ovaj e se djeak vratiti u
ivot.", 180
"Poslat u Svog slugu
Williama Branhama...",
52
"Reci Paulu Morganu...", 22
"Tvoj e sin ivjeti.", 188,
189
"Tvoj suprug e ivjeti.", 18
"Tvoja prijateljica je
iscjeljenja.", 195
"Vaa e se djevojica
oporaviti.", 22
"Vode teku iste, dalje.", 22
"Za tri dana ova e ena ii
u kupovinu.", 46
ovjek daje prorotvo isto
onome koje je Bill primio
na rijeci Ohio, 42
djeak e uskrsnuti iz
mrtvih, 91, 115, 180
Dogodit e se jer je to
"ovako govori Gospod",
136
SVEZAK 1, KNJIGA 3
240
Gotovo je jer je to "ovako

govori Gospod", 18
Pentekostalci
orao podsjea Billa na
pentekostalno
probuenje, 74
Pijavica, Boja, 13, 179
huussss, 80, 135, 159, 160,
205
Pismo
isprike od dr. Davisa, 215
od engleskog kralja Georgea
VI, 149
od Florence Nightingale
Shirlaw, 168, 216
od g. Leemana, 149
od ljudi koji su vidjeli
anela, 166
Pjesma
"Dolaze s istoka i zapada...",
26
"Samo vjeruj", 10, 24, 62,
69, 79, 202
Billova himna, 62
Prorotvo (pogledajte takoer
"Ovako govori Gospod" i
"Vizija")
"Ako bude iskren...", XIII,
58
"Ali uskoro e ponovno biti
snaan., 100
"Kao to su proroku
Mojsiju...", XIV, 75
"Molit e se za kraljeve i
vladare...", XIII, 149
"Odnijeti dar boanskog
iscjeljenja...", XIII, 105
"Tajne njihovih srca...",

XIV, 76
"Vri posao evaneliste.",
73
"Zapamti, dugaka je samo
est ina.", 107
aneo najavljuje drugi znak,
XIV
eka ga zamka u Junoj
Africi, 216
ovjek daje prorotvo isto
onome koje je Bill primio
na rijeci Ohio, 42
djeak e uskrsnuti iz
mrtvih, 91, 101, 115,
135, 180
g. Reece e ozdraviti, 171
ker Paula Morgana e se
oporaviti, 22
prorotvo para iz Skuptina
Bojih o slubi Billa
Branhama, 52
ena na samrti ii e u
kupovinu za tri dana, 46
Red za molitvu
"brzi red", 45, 88, 92, 139
"molitveni red uda", 63, 66,
67, 82, 83
dug osam dana, 23, 33, 103
karakteristike molitve, 131
na ulici, 145, 148
nisu morali biti u njemu da
bi bili iscijeljeni, 132,
137, 167, 170, 195
Rhyn, John
iscjeljenje njegovih slijepih
oiju, 136, 145
SVEZAK 1, KNJIGA 3
241
Indeks
s Billom u idovskoj
sinagogi, 146
Roberts, Oral
asopis Vode iscjeljenja,
105
inspiriran Billovom
slubom, 105
104
San
"unamka", 206
Ella Branham sanjala da Bill
gradi kuu na zapadu,
109
Ella Branham sanjala est
golubova kako lete u
obliku slova "S", 109
objanjenje razlike izmeu
sna i vizije, 119, 122
proroci ga mogu tumaiti,
110
slijepac vidio svoju pokojnu
majku, 9
ena dobila upute za
iscjeljenje svog brata,
143
Skupovi
Billov odnos prema novcu,
194, 198, 203
koritenje molitvenih
kartica, 113
potanska adresa Branham
Campaignsa, 126
Tema Williama Branhama,
156
William Branhamova tema,
105
Skupovi, lokacije
Ashland u Oregonu, 81
Beaumont u Teksasu, 129,
134
Britanska Kolumbija, 114
Calgary u Alberti, 66
Camden u Arkansasu, 4
Carlsbad u New Mexicu,
169
Corning u Arkansasu, 20
Edmonton u Alberti, 66
Elgin u Illionoisu, 101
Eugene u Oregonu, 102
Finska, 176
Fort Wayne u Indiani, 134
Fresno u Kaliforniji, 114
Harlingen u Teksasu, 193
Helsinki u Finskoj, 176
Hot Springs u Arkansasu,
114
Houston u Teksasu, 42, 150
Indiana, 126
Jonesboro u Arkansasu, 23,
33, 66
Kansas City u Kansasu, 101
Kuopio u Finskoj, 177
Little Rock u Arkansasu, 7,
10
Long Beach u Kaliforniji,
46, 48, 85
Los Angeles u Kaliforniji,
46
Lubbock u Teksasu, 192
Miami u Floridi, 89, 91
Michigen, 145
SVEZAK 1, KNJIGA 3
242
Minneapolis u Minnesoti,
134
Missouri, 114
Norveka, 189
Oakland u Kaliforniji, 50
Pensacola u Floridi, 101
Phoenix u Arizoni, 43, 45,
82, 97
Pine Buff u Arkansasu, 10,
147
Portland u Oregonu, 78
Regina u Saskatchewanu,
115, 120
Sacramento u Kaliforniji, 51
San Antonio u Teksasu, 42
San Carlos Indian rezervat,
54
Santa Rosa u Kaliforniji, 51
Saskatoon u Saskatchewanu,
66
Seattle u Washingtonu, 114
Sedalia u Missouriju, 101
Shreveport u Louisiani, 216
Sjeverna Dakota, 114
vedska, 189
Tacoma u Washingtonu, 102
Teksas, 114
Texarkana u Teksasu, 42
Vancouver u Britanskoj
Kolumbiji, 78
Vandalija u Illinoisu, 57
Washington, 102
Windsor u Ontariju, 120,
134
Zion u Illinoisu, 114, 134
Soininen, Vilho
finski pastor s Billom kad je

uskrsnuo mrtav djeak u
Finskoj, 178
Vizija (pogledajte takoer
"Prorotvo")
"Ne mogu rei nita drugo
osim onoga to mi On
kae da kaem.", 131
bebe spastikarke, 130
Bill sakuplja voe u Bojem
vonjaku., 73
Billa mui "vjeverica" u
elucu., 107
citati iz Pisma na tu temu,
98, 124, 125, 193
ovjeka na nosilima koji je
pao s tornja, 129
ovjeka u tamnom odijelu i
sa svijetlim eirom, 191
djevojke u utom
automobilu, 195
dvije vrste, 210
g. Leemana kako grli
farmera, 140
iscjeljenja g. Reecea blizu
palme, 171
iscjeljenja norvekog
prevoditelja, 190
iscjeljenja slijepog Johna
Rhyna, 136
iscjeljenja spastikarke, 132
iscjeljenja Veere Ihalainen,
184
nije iscijelila, ve vjera u
Gospoda Isusa, 189
nikad ne grijei, 136, 139,
180
SVEZAK 1, KNJIGA 3
243
Indeks
objanjenje, 122, 210, 212
objanjenje razlike izmeu
sna i vizije, 119, 122
opis, 17, 98, 122, 123, 162,
180, 190, 195
prijanjih pogreaka, 129,
131
propovjednika na nosilima,
129
sijedog ovjeka i ene, 17
tri znaka za potvrdu
dodatnog sastanka, 213
uskrsnua mrtvog djeaka u
Finskoj, 90, 180
utjecaj vizija na Billa, 123
ene koja je bila gluha na
jedno uho, 131
ene s bolesnim leima i
slijepim okom, 116
Walker, mali David
na sastancima u Miamiju u
Floridi, 91
trai pomo od Billa, 89
Walker, mali David
Bill uo za njega, 50
Znak, drugi
citati iz Pisma na tu temu,
124, 125
kontakt s duhom osobe, 122
Mesijanski znak, 124

objanjenje, XIV
otkriva eninu prolost, 131
pojavljuje se prvi put, 116
pokuava objasniti, 120, 210
primjeri, 129, 131, 190
pronicanje vizijom, XIV,
120, 124, 126
teorije kritiara, 121
utjecaj na Billa, 122, 210
Znak, prvi
dar treba podii vjeru ljudi,
99
ilustracija, 11, 53
karakteristike, XIV, 5, 11,
54
koritenje znaka iscrpilo bi
Billa, 72
objanjenje, XIV, 96
primjeri, 25, 53, 142
pronicanje vibracijama, XIV
utjecaj na Billa, XIV, 5, 42,
48, 72, 87
idovski rabbi
"Ne moete isjei Boga u tri
dijela i dati Ga idovu.",
146
SVEZAK 1, KNJIGA 3
Informacije o knjigama
KNJIGA 1
Djeak i njegova neimatina
(1909 1932)
Od trenutka kad je roen, William Branham bio je drugaiji.
Optereen siromatvom i odbaenou, postao je nervozno dijete.
Dogaalo mu se neuobiajeno: neobjanjive i duhovne stvari koje
su ga plaile. O Bogu nije poeo razmiljati do svoje etrnaeste
godine kad je skoro izgubio obje noge u nesrei sa samaricom.
Dok je leao umirui u lokvi krvi, imao je zastraujuu viziju
pakla. Vidio je sebe kako neprekidno pada sve dublje u podruje
izgubljenih i lutajuih dua. Zavapio je Bogu za milost i milostivo
mu je pruena druga prilika prilika koju je kasnije skoro
propustio.
KNJIGA 2
Mladi i njegovo oajanje
(1933 1946)
Kao mladi pastor, William Branham muio se shvatiti svoj
neobian ivot. Zato je on jedini propovjednik u gradu koji ima
vizije? Kad ga je Bog pozvao u evangelizaciju irom drave
1936., on je to odbio, da bi za svoju pogreku grdo platio
SVEZAK 1, KNJIGA 3
245
gubitkom svoje supruge i keri koje su umrle od tuberkuloze.

Vizije su se nastavile. Propovjednici su mu govorili da te vizije
dolaze od Sotone. Oajanje ga je konano natjeralo da ode u
pustinju i potrai Boga, gdje se susreo licem u lice s natprirodnim
biem. Aneo mu je dao Boji poziv da pronese dar boanskog
iscjeljenja narodima svijeta. Kad je William Branham pitao hoe
li ljudi vjerovati da je zaista sreo anela, aneo mu je rekao da e
mu biti dana dva natprirodna znaka da potvrde njegov poziv.
Onda e morati vjerovati. I povjerovae!
KNJIGA 3
(1946 1950)
Uskoro nakon to je aneo posjetio Williama Branhama i
rekao mu da je odreen pronijeti dar boanskog iscjeljenja
narodima svijeta, pojavio se prvi znak fizika reakcija u
njegovoj ruci koja se pojavljivala samo kad bi dotakao ruku
nekog tko boluje od bolesti uzrokovane mikroorganizmima. U
roku dva mjeseca od njegovog poslanja, izvanredan dar Williama
Branhama privukao je pozornost na razini drave. Na njegovim su
se skupovima, na kojima je propovijedao spasenje i boansko
iscjeljenje u ime Isusa Krista, skupljale na tisue ljudi. Dogaalo
se mnotvo udesa. Svijet takvo to nije vidio jo od vremena kad
je Isus hodao Galilejom, izbacujui zloduhe i iscjeljujui sve koji
su bili bolesni.
Meutim, mnogi su ljudi i dalje sumnjali da se aneo zaista
pojavio ovom poniznom ovjeku. Tada se pojavio drugi znak i
morali su vjerovati!
SVEZAK 1, KNJIGA 3
246
KNJIGA 4
Evanelist i njegova prihvaenost
(1951 1954)
William Branham je paradoks u modernoj povijesti. Poevi s
1946. njegova je sluba naglo, u manje od est mjeseci, prela iz
anonimnosti do velike pozornosti na dravnoj razini, a tijekom
toga je rasplamsala probuenje iscjeljenja vjerom irom svijeta.
Uspio je to postii uz pomo svog jedinstvenog dara
natprirodnog znaka koji je na prepad privukao pozornost ljudi.
Ubrzo su ga primijetili krani po cijelom svijetu. Izmeu 1951. i
1954. William Branham je odrao najvee kranske sastanke u
povijesti do tog vremena oko tristo tisua ljudi na jednom
sastanku u Bombaju u Indiji. Njegova se traena sluba u Americi
i dalje inila nezaustavljivom. Ali William Branham nije bio
zadovoljan. Neto se inilo pogrenim. Dugo vremena nije znao
to je to, ali saznao je krajem 1954. Njegova sluba treba
doivjeti promjenu.
KNJIGA 5
Uitelj i njegova odbaenost
(1955 1960)
Meunarodna sluba Williama Branhama imala je tri glavne
faze. Prva, prepoznavao je bolesti natprirodnim darom u svojoj
ruci. Kasnije su mu vizije omoguavale prepoznavanje bolesti i
vie od toga. Izmeu 1946. i 1954. preko petsto tisua ljudi
prihvatilo je Isusa Krista za svog Spasitelja zahvaljujui
njegovom propovijedanju a nema naina procijeniti koliko je
milijuna ljudi primilo iscjeljenje zahvaljujui njegovim
molitvama. Uviajui da ljudi ne prihvaaju duhovne dubine i
visine koje im nudi Boja Rije i Duh, William Branham je
osjetio da ga Duh Boji poziva da uini neto vie. Znao je da
SVEZAK 1, KNJIGA 3
247
ljudi dolaze na skupove iz mnogih razloga. Neki su dolazili jer su

vjerovali da je prisutan Duh Isusa Krista. Drugi su dolazili zbog
toga to je to bilo novo i uzbudljivo, isto kao to su se ljudi
skupljali vidjeti kako Isus iscjeljuje bolesne i umnoava vino,
kruh i ribu. Ali svjetsku povijest je promijenilo Isusovo uenje.
William Branham je osjeao da ga Bog poziva da tijekom
skupova iscjeljenja vjerom vie nauava. Vjerovao je da njegova
sluba moe donijeti trajan, koristan doprinos kranskoj crkvi.
Poevi s 1955., vie nije samo nauavao boansko iscjeljenje,
ve je takoer uio i druge aspekte Boje Rijei. Bog mu je dao
viziju nove faze njegove slube "trei potez" (ako emo koristiti
anelove rijei) koji e nadmaiti sve to je Bog do tad kroz
njega napravio.
to je neizbjeno, mnogi su se uvrijedili.
Uskoro izlazi
KNJIGA 6
Prorok i njegovo otkrivenje
(1960 1965)
SVEZAK 1, KNJIGA 3
Narudba knjige
Na hrvatskom jeziku:
info@biblijski-vjernici.com
upit@biblijski-krscani.com
Na engleskom jeziku:
Tucson Tabernacle
2555 North Stone Avenue
Tucson, Arizona 85705, SAD
Posjetite:
www.messagehub.info
www.vjerujznaku.com
Tko je bio William Branham? Bio je jedan od najutjecajnijih

kranskih voa dvadesetog stoljea i jedan od
najkontroverznijih. U njegovoj je slubi bilo vie udesa
nego u bilo kojoj u povijesti. Veina ih se moe provjeriti.
Ali to je njihova svrha? Tu lei kontroverza. Predstavljamo
vam odgovor:
NATPRIRODAN
KNJIGA 3
(1946. 1950.)
Uskoro nakon to je aneo posjetio Williama Branhama i
rekao mu da je odreen pronijeti dar boanskog iscjeljenja
narodima svijeta, pojavio se prvi znak fizika reakcija u
njegovoj ruci koja se pojavljivala samo kad bi dotakao ruku
nekog tko boluje od bolesti uzrokovane mikroorganizmima.
U roku dva mjeseca od njegovog poslanja, izvanredan dar
Williama Branhama privukao je pozornost na razini drave.
Na njegovim su se skupovima, na kojima je propovijedao
spasenje i boansko iscjeljenje u ime Isusa Krista, skupljale
na tisue ljudi. Dogaalo se mnotvo udesa. Svijet takvo
to nije vidio jo od vremena kad je Isus hodao Galilejom,
izbacujui zloduhe i iscjeljujui sve koji su bili bolesni.
Meutim, mnogi su ljudi i dalje sumnjali da se aneo zaista
pojavio ovom poniznom ovjeku. Tada se pojavio drugi
znak i morali su vjerovati!

Owen Jorgensen - Natprirodan Zivot Williama Branhama - Knjiga 3

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Owen Jorgensen - Natprirodan Zivot Williama Branhama - Knjiga 3

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

NATPRIRODAN

ivot Williama Branhama

ovjek i njegovo poslanje

Ova je biografija drugaija od bilo koje knjige koju ste

"Brate Moore, brate Lindsay, sjeate li se te

Upravo ete pogledati u podruje natprirodnog...

Negdje na svijetu iskreni tinejder trai odgovore

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

51. Objanjenje vizija ............................................................... 209

SVEZAK 1, KNJIGA 3, STRANICA VIII

3. KOLOVOZA 1993. GODINE, aneo Gospodnji doao je u

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

Saetke prve, druge i tree knjige zavrio sam do srpnja.

spasenje. Sada je uzviknula: "Owene, ja sam spaena! Znam da

SVEZAK 1, KNJIGA 3, STRANICA XI

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

Kasnije je ponudio tiskati i distribuirati Natprirodan ivot

SVEZAK 1, KNJIGA 3, STRANICA XII

Saetak druge knjige

MNOGO GODINA William Branham nije mogao razumjeti svoj

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

Aneo je odgovorio: "Kao to su proroku Mojsiju dana dva

Saetak druge knjige

ikakvog napora, Betty Daugherty je bila iscijeljena. Propovjednik

SVEZAK 1, KNJIGA 3, STRANICA XV

William Branham prema fotografiji koja se spominje u

NADAHNUTE zadivljujuim iscjeljenjima u St. Louisu, vijesti

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

pruam lijevu ruku, ali, ona mi je blia srcu." Zapravo, bilo ga je

SVEZAK 1, KNJIGA 3, STRANICA 4

udan san slijepca

slikao za novine, fotografirajui natprirodno svjetlo. 45 Sljedeeg

Pogledajte 19. sliku u knjizi Gordona Lindsayja: "William

SVEZAK 1, KNJIGA 3, STRANICA 5

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

Krenuvi prema vratima, Bill je pozvao reportera neka ue.

udan san slijepca

Nakon sat vremena na vrata je doao mladi s telegramom od

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

Ovaj je stari crnac drao kapu u ruci, putajui da mu kia pada

udan san slijepca

se probudio u sobi. Naravno, nita nisam vidio, ali dok sam

SVEZAK 1, KNJIGA 3, STRANICA 9

NAKON CAMDENA, William Branham je odrao tjedni skup u

Izazov mentalno poremeene osobe

sluateljstvo moglo uti. Ustanovio bi problem: ir, tuberkuloza,

SVEZAK 1, KNJIGA 3, STRANICA 11

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

ruci je hvatao vibracije demonskog ivota koji je napadao Bogom

SVEZAK 1, KNJIGA 3, STRANICA 12

Izazov mentalno poremeene osobe

da smo jednim Duhom svi krteni u jedno tijelo i postajemo jedan

SVEZAK 1, KNJIGA 3, STRANICA 13

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

Bill ga je prekinuo. "Gospodine, Duh Sveti me sreo prije

Izazov mentalno poremeene osobe

Branhame, ja doma imam etvero djece. Kad sam uo priu o

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama

komad drveta i bacila na svog mua, ali ga je promaila za samo

SLJEDEEG JE JUTRA sunce udarilo Billu u oi. Okrenuo je

SVEZAK 1, KNJIGA 3, STRANICA 16

Izazov mentalno poremeene osobe

Nemiran, Bill je pomislio: "Kako mi je uspjela ui u sobu?

NATPRIRODAN ivot Williama Branhama