Tragedija postojanja se ogleda u tragedijama Auvica i Hiroime, slikari imaju

neku vrstu talenta za simbolikim predstavljanjem sutine stvari. U 20.

stoljeu umjetnici inspiraciju crpe upravo iz sutine ljudskog postojanja
traganja za samopotvrivanjem, gradei jedan novi svijet koji na vrlo
smisaon nain pria o stvarnosti. Umjetnici su bili ogoreni, s jedne strane,
totalitaristikim reimima. Ratovima mrnjom, dok sa druge ovjekom kao
biem koji postaje ni manje ni vie ista maina nad kojom upravlja. Mnogi
umjetnici su ostali zapanjeni kapitalizmom kao sistemom koji sa sobom
mijenja prirodu ovjeka u potpunosti nagovjetavajui svojim slikama kolika
je tragedija biti ovjekom koji unutar takvog sistema nema nita osim forme
u kojoj se predstavlja. Kapitalistiki sistem je itekako ostavio umjetnost
zateenu novim vrijednostima, oblicima organiziranjai ivota
uope. U djelima moderne umjetnosti naroito je izraen jedan nov pojam
vremena i prostora; umjetnost je uvijek nasluivala jo neprotumaene veze
u prirodi, u njenim djelima je i anticipirana i sutina nae epohe
ujedinjavanja sveta (Bihalji-Merin, O. 1962). Na neki nain modernu
umjetnost bi mogli prikazati kroz par glavnih tematskih okvira kojima su se
umjetnici bavili: buenje arhainosti i povratak primitivnim kulturama;
metafore ljudskog lika (amorfno i arhaino); nesvjesno i
svjesno(psihoanalitiko bavljenje umjentou); individualno kolektivno
(umjetniko djelo uodnosu na mase, industrijsko doba); rastvaranje oblika
(poezija i stvarnost, slobodatonaliteta, put u apstraktno); probijanje vizuelne
barijere (antiumjetnost,dekonstruktivizam u umjetnosti, antislikarstvo)
Moderna se umnoava u paradigmamalienih istorije, sve dok ta raznolikost ne
postane program i sve dok istorijski odnosponovno postane jedna od mogu

nosti: posljedica toga su eklekticizam i istoricizam.Moderna zna

i 'estetsko' (ivotnoj praksi suprotno) iskustvo koje je izgradio esteticizami koje se

pretvara u praksu (Klotz, H. 1995:29).
Minimalizam ispituje prirodu umjetnosti i njeno mjesto u drutvu. Iako su neki
kritiari smatrali da je minimalizam umjetnost koja e slabo utjecati na dalji razvoj
suvremene umjetnosti, ne mogu se zanijekati posljedice i utjecaji koje je ostavila na
teoriju i praksu postmoderne. Minimalizam eli da ovjek uiva u umjetnikom djelu
bez distrakcija kompozicije, tema i ostalih elemenata iz tradicionalne umjetnosti.
Materijali i nain na koji je djelo predstavljeno su i sama njegova stvarnost ili

tematika i takoer razlog samog postojanja. Minimalizam nema nikakvu drugu

simboliku osim onoga to se moe vidjeti u samom djelu. Boja se ne koristi za
izraavanje osjeaja nego za ograniavanje prostora. Apstraktni odnosi izmeu
razliitih elemenata trebaju natjerati ovjeka na razmiljanje i ujedno su i sredite
tematike. Odbacuje se ideja iz tradicionalne umjetnosti, da umjetnost treba biti
osobni izraz umjetnika. Iako postoji dosta toga emotivnog i podsvjesnog u
minimalizmu, umjetnik minimalist odbacuje osjeaje kao princip stvaralatva
umjetnikog djela i smatra da je reakcija na djelo od strane ovjeka jako vana.
http://www.oris.hr/hr/oris-plus/branko-vlahovic-i-ivan-kozaric-u-new-yorku,124.html
Poznato je da sa analitikom estetikom 11 koja nastaje 30ih godina 20. stoljea
upredavanjima Ludviga Vitgesteina se problematizirao govor estetike pokuavi
takoumjetnost prikazati kao sistem ili analogni sistem filozofije jezika; upravo su ove
stavkekoristili umjetnici 60ih i 70ih godina, istaivajui kako se slikarstvo formira
kao jezik ikako ti jezici funkcioniu prema ideologiji, duhovnosti, seksualnosti,
ezoteriji, nauci;sutina je da jezik odreuju kao polje umjetnosti (uvakovi, M.
1996)
Supermatizam
Vrhunac eksperimenta u apstrakciji/ vrhunac slobode, oduzimanja prvenstva
totalitarnim, ispraznim ideologijama i lai prestavlja Rus, Kazimir Malevich (18781935) i njegov tajanstveni supermatizam. 12 Da bi oslobodio umjetnost
balastaobjektivnog svijeta on je 1913. godine izloio svoj uveni Crni kvadrat na
bijeloj podlozi 13 i a zatim Bijeli kvadrat na bijeloj podlozi; bilo je to drastino
odbacivanje svakog figuralnog sadraja. emu figurativno, kad postoji umno? U
tragu nestajanja, nastaje nevjerovatna Istina Istina da umjetnost, religija, hstorija,
jezik/ci i sve drugo kao velike istine civilizacije nisu vrijedne, one su unitene
propale.ovjek kao ruglo licemjerstva ne zasluuje ni boje samo jednu u kojoj se
gube sve premise ljudskosti. Principi supermatizma baziraju se, dakle, na ne
postojanju objekta, odnosno Malevich je promiljao tako da se bazirao ne na
geometrijskom dizajnu nego na formi kozmikog realizma. Osim slikarom, Malevich
se smatra teoretiarem, polemiarom i jednim od glavnih linosti avangardnog
pokreta; sam sebe je znao nazivati 'the Presidentof Universal Space'(Collings, M.
1998).

Maljevi je sa nekim kolegama 1919. godine osnovao i Institut za umjetniku kulturu

za kojeg je ustvrdio:Institut za umjetniku kulturu jeste neto slino bakteriololom
institutu koji sprovodi istraivanja razliitih tipova bakterija i embriona da bi na kraju
otkrio razlike promijena u ponaanju organizama. Ovaj institut je najblii jednom
bakteriolokom institutu za slikarstvo i umjetnost i samo pod tim predpostavkama
moe biti zanimljiv (...). elim svojim studentima dati kliniku sliku slikarstva (Klotz,
H. 1995:31).

Crni kvadrat 1915. godine je odpoet sa nulte take da bi se kasnije razvio

vokabular koloritnih formi veinom pravokutno i esto datog u lebdeem izgledu u
umjetnikom prostoru; do 1919. Maljevi je poeo raskidati sa bojom da bi u
konanici doao do bijele boje koju je nazvao bojom beskonanosti ustvrdivi i:
Skromno se nadam da se supermatizam ne tie stvari i objekata; i da generalno
nema nita stim. Supermatizam je definiran sistem u skladu sa bojama koje su se
razvile tokom dugog perioda u kulturi(...) Osnovni okviri koji se moraju kreirati tiu
seiste boje, bazirani na tome ta boja zahtjeva kad usvojem ivotu pree u
umjetniki ukus unutar nezavisne zajednice, kao struktura kojae biti individualna
ukolektivnom okruenju (Harrison, Ch, Wood P. 2003:292)

Crni kvadrat je bio izloen na izlobi nazvanoj Zadnja futuristi ka izloba 0.10 (NulaDeset), gdje su se osim Malevicha nalazili radovi jo devet drugih umjetnika; radovi
su bili zgurani u prostoriju bez ikakvog reda ili formacije. Skoro svi radovi su
sadravali kombinaciju geometrijskih oblika na bijelim platnima. Broj koji se nalazi u
nazivu izlobe prestavlja radikalizam niega Malevichevog Crnog kvadrata koji se
prostire u beskonanost. To djelo je na izlobi postavljeno u kut prostorije, na vrhu,
vie od ostalih; sa svoje pozicije, djelo polagano gleda ka dole, u ostatak prostora
kao da prisvaja klju spoznaje, znaenja, to u stvari i radi, po miljenju engleskog
novinara, umjetnika i pisca Matthew Collingsa. Osim bivanja i stvaranja u vidu
supermatizma, Malevich slika i u impresionistikom stilu, simbolikom, ak se
okuavao i u kubizmu, kojem je nadivao imena koja su oznaavala podstilove, kao
na primjer kubo-futurizam, transiracionalistiki kubizam kao i alogiki kubizam.
Malevich je bio cijenjen u jednu ruku kao ikona, genij koji je pomogao u irenju
moderne umjetnosti. Period djela Crnogkvadrata se smatra njegovim vrhuncem.
Takva jednostavnost i elegancija, koja je po Collingsu na neki nain zanemarena u
historiji modernog slikarstva. Nakon supermatizma Malevich se vraa
impresionistikom slikanju u kojem nije imao neku ljepotu, ali to jeradio kako
Collings tvrdi zbog novca i pritiska sovjetske vlade na Malevicha koja ga je
finansirala. U odnosu na Kandinskog, Malevich je grub, radovi su mu reduciraniji
oddrugih; historijski gledano, bezpredmetno slikarstvo po Collingsu jeste
optimistiko ikrajnji prikaz unaprijed gledanja u umjetnosti. Geometrijske forme u
ovim djelima su demokratine, jer generalno asociraju na utopiju kao ideju, na
drutvo koje se iri ide naprijed, drutvo koje sadri progres koji iza sebe ostavlja
mranu prolost. Drutvo tehnikog progresa, ali nazadnog duha. Odsutnost,
nedostatak je jedan od prvih principa modernerog slikarstva koji se upravo realizira
prvenstveno kroz Malevichevo djelo, sve dok se ne pojavljuju i drugi kao to su
radikalna zatamljenja u djelima, praznine i potom i nihilizam kao ideja. Pomjeranje
granica slike na platnu prema estetskoj stvari predstavljalo je neto poput
posljednje konsekvence modernog slikarstva; posljednja konsekvenca slike bila je
bijelo ili crno platno. Upravo je Kazimir Malevich stvorio napetost tako to je u
djeluCrni krug iz 1923. god, krug izvadio iz sredine i pomjerio navie. Promatra

supermatizma je mogao uvidjeti redukovanu formu na elementarne geometrijske

oblike koji su ostavljali obilje ustvrdivi i: Skromno se nadam da se supermatizam
ne tie stvari i objekata; i da generalno nema nita s'tim. Supermatizam je definiran
sistem u skladu sa bojama koje su se razvile tokom dugog perioda u kulturi(...)
Osnovni okviri koji se moraju kreirati tiu seiste boje, bazirani na tome ta boja
zahtjeva kad usvojem ivotu pree u umjetniki ukus unutar nezavisne zajednice,
kao struktura koja e biti individualna u kolektivnom okruenju (Harrison, Ch, Wood
P. 2003:292). Bijelo platno je postalo predmetom meditacije, negativ onoga to je
slikarstvo bilo ili to je jo uvijek moglo da bude. Apstraktna slika posjeduje u sebi
potencijal da se umjetniko djelo ne shvata vie kao estetiko ve da se sama
umjetnost prevodi u ivot. Za Malevicha supermatizam je neto poput semafora
svjetla u tom beskonanombezdanu; plava boja boja neba je prevaziena u
ovom stilu , razbijena je i prevazie nada bi se emitirala u bijelo koje je istinita
prezentacija beskonanog (Harrison, Ch,Wood P. 2003). U jednoj od svojih faza
supermatizam ima isto filozofski impuls ,kognitivno miljenje boje; koji se moe
manifestirati u objektu preko transformacije i olienja prostora u sebi prekoega se
sklapaju singularnosti uma. (...) Postalo je jasno da je rezultat supermatizma
filozofsko promiljanje boje koje preko volje, kada je objekta nuliran u umjetnikovom
umu kao umjetniki okvir, jeste u stanju razviti artistiki sistemi da sve dok objekt
ostane kao okvir i sredstvo njegova volja mora cirkulirati oko kompozicijskog kruga i
iznad objektnih formi (Harrison, Ch, Wood P. 2003:293).Vano je napomenuti
godinu 1921. kada su u Moskvi, Aleksandar Rodchenko i Varvara Stepanova
formulisali svoj proizvodni manifest kao glavnim temama konstruktivista: 1.dole s
umjetnou, neka ivi tehnika 2.religija je la. umjetnost je la 3.ubiti posljednje
ljudske misli u umjetnosti 4. dole s njegovanjem umjetnike tradicije 5.dole
umjetnost koja skriva nesposobnostovjeanstva 6. kolektivna umjetnost sadanjice
jeste konstruktivistiki proizvod.

ivot umjetnika postaje ili tei postati estetska egzistencija; prerasta u umjetniko
ponaanje i postojanje, a u krajnjoj posljedici u toj utopijskoj projekciji cijelo drutvo
btrebalo bi biti idjelovati kao totalno umjeniko djelo.
Uplitanje politike u umjetnost dvadesetog stoljea
Nasilno nametanje vladajue (dravne/partijskeideologije u obliku umjetnosti, kao
tridesetih godina u sklopu totalitarnih politikih poredaka faistike Italije, te unutar
nacistike Njemake i komunistikog Sovjetskog Saveza) to je bilo sutinski
protivno naravi same umjetnosti. Nigdje i nikada kao tada moderna umjetnost nije
bila izvrgnuta tako opasnoj i okrutnoj represiji, a razloz te represije potvruju
postojanje snanih slobodarskih i emancipatorskih potencijala u samoj sutini
moderne umjetnosti. Ugroena u svom opstanku,mnoderna umjetnost se u takvim
prilikama odrala u oazama slobodnog izraavanja, a u jednoj od takvih oaza u
povodu Sovjetske izlobe u Parizu 1937, Picasso e izvesti Guernicu, najmoniju

antimilitaristiku alegoriju u historiji moderne umjetnosti Grubo uplitanje politike u

ivot i postojanje umjetnosti i izriiti angaman umjetnika kao odgovor na politike
izazove su konkretne injenice koje potvruju da je u savremenom svijetu kontekst
politike, izravno ili jo ee neizravno, neizbjeni kontekst mimo kojega se sudbina
umjetnosti 20. st ne moe sagledati, niti je mimo tog kontesta mogue razumijeti
motivacije i znaenje te umjetnosti. Radi toga to umjetnost u masovnom drutvu
prihvata tehnoloku okolinu u kojoj nastaje , ali to ne ini sa nekadanjim
entuzijazmom povijesnih avangardi, nego sa znatno hladnijim stavom pragmatiara
koji drugaije ivotne prilike osim onih u zateenoj stvarnosti ne poznaje, ne trai
niti prieljkuje nego se u njima snalazi s snjima rauna kao sa svojim neizbjenim
socijalnim i egzistencijalnim kontekstom. Kada doe do prvih otpora spram takvog
konteksta, to nije u ime neizvjesnih vizija budunosti nego u ime konkretnog
kritikog odnosa usmjerenog ka razobliavanju pojedinih anomalija i deformacija
postojee realnosti.
Minimalizam odlikuje i alternativno ponaanje umjetnika i publike te posjeduje
svojstvo neo avangarde i postavangarde. Nju od povijesne avangarde odvaja
razlikuje odsustvo utopijske projekcije, kao svijest da umjetnost jo jedino moe
mijenjati samu sebe i umjetnika kao njenog tvorca, ali vie ne moe bitno uticati na
savremeno masovno drutvo u kojem se umjetnost i umjetnik nalaze pod vrstim
okriljem vrlo razvijenog institucionalnog sistema umjetnosti kao drutvenog sklopa u
kojem apsolutno vladaju odnosi, interesi i zakonitosti trita u sprezi sa uticajem
masovnih medija, a sve to je trutveni kontekst u kojem savremena umjetnost
nastaje, koristi se i troi poput bilo kojeg drugog merkanitlnog produkta ili
predmeta. Na masmedijski optimizam, scijentizam i tehnicizam umjetnosti 60 ih
godina, u klimi kntestacije 1968, reagirat e struje odbacivanja umjetnikog djela
kao materijalnog (a time trinog objekta), da bi krajnju konsekvencu demat
By this time the movement was also drawing powerful attacks. The most important
of these would be Michael Fried's essay "Art and Objecthood," published in Artforum
in 1967. Although it seemed to confirm the importance of the movement as a
turning point in the history of modern art, Fried was uncomfortable with what it
heralded. Referring to the movement as "literalism," and those who made it as
"literalists," he accused artists like Judd and Morris of intentionally confusing the
categories of art and ordinary object. According to Fried, what these artists were
creating was not art, but a political and/or ideological statement about the nature of
art. Fried maintained that just because Judd and Morris arranged identical non-art
objects in a three-dimensional field and proclaimed it "art", didn't necessarily make
it so. Art is art and an object is an object, Fried asserted.

As the 1960s progressed, different offshoots of Minimalism began to take shape. In

California, the "Light and Space" movement was led by Robert Irwin, while in vast
ranges of unspoiled land throughout the U.S., Land artists like Robert Smithson and

Walter de Maria completely removed art from the studio altogether, and turned the
earth itself into a work of art. This achievement not only further blurred the
boundaries between "art" and "object," but reinvented the more conventional
definitions of sculpture.

The significance of Michael Fried's attack on the movement continues to be

discussed, and, to the extent that, as critic Hal Foster has put it, Minimalism forms a
"crux" or turning point in the history of modernism, the movement remains hugely
influential today. However, some critics have challenged the reputations of some
leading figures such as Donald Judd: in particular, feminists have criticised what
they see as a rhetoric of power in the style's austerity and intellectualism. Indeed, it
is the legacy of the movements that followed in Minimalism's wake, and that are
often canopied under the term "Post-Minimalism" (Land Art, Eccentric Abstraction,
and other developments) that is more important.
Minimalna umjetnost
Mininlalna umjetnost je postslikarski i postkiparski pokret nastao u
SAD
tijekom 60-ih godina. Minimalnom
umjetnou
nazivaju
se
umjetnika
djela zasnovana
na
primanlim geometrijskim objektima kocka, paralelopiped,
kubus)
i
strukturalnim rasporedima objekata
u
prostoru
instalacijama). Tennin minimalna unljetnost

uveo
je
analitiki estetiar
Richard
Wollheim
da
bi
oznaio
predmetnu vizualnu granicu redukcije u slikarstvu i skulpturi.
U
povijesnom smislu minimalna umjetnost je nastala
iz
kritike: I) subjektivnog, spontanog i ekspresivnog vizualnog likovnog izraavanja u
apstraktnom ekspresionizmu i 2) zatvorenosti
modernistikih
autonomnih medija slikarstva, skulpture). Umjetnici minimalne umjetnosti Donald
Judd, Robert Morris,
Dan
Flavin,
Carl
Andre, Robert Smithson,
MeI
Bochner,
Sol
Lc
Witt,
Ronald

Sladen, Robert Grosvenor) namjerno se suzdravaju

od pomisli
da
u njihovim trodimenzionalnim radovima
postoji
spontanost
ili
da
se
u susretu s njima
moe doivjeti ncto
metafiziko.
Njihovi radovi
su
isto tako
izvan
specijaliziranih kategorija slikarstva
i
skulpture