meridijani

IDENTITET I MULTIKULTURALIZAM
NACIONALNIH DRAVA NA BALKANU
Vesna Stankovi Pejnovi
A challenge set before the newly established national states in the
Balkans is an attempt to find a middle way between the national identity based on nationalism and a demand of national minorities for the
recognition on one side and the multicultural civil identity on the other.
One mode could be found in the form of multicultural civil identity based
on the enlargement of a public sphere which through the politics of recognition becomes open for the cultures of minority communities. Those
states have to find a way to change the public sphere and reconcile the
national identity with the demand of minorities for recognition.

Sloboda pojedinaca u stvarima koje se tiu

njega samoga podrazumjeva istu takvu slobodu ma koje grupe pojedinaca da meusobnim
dogovorom urede ono to se njih zajedniki
tie i to se ne tie nikoga osim njih.
J. S. Mill O slobodi

Sam pojam identiteta je ispolitiziran u diskursu identiteta te se

na taj nain apstrahira pluralna dinamika tog fenomena.
Multikulturalizam shvaa etnokulturni identitet manjina temeljnim odreenjem pojedinca. Pozivanjem pojedinaca na temeljno
pravo pripadnitva etnicitetu ili kulturi nailazi na velike prepreke. Nove nacionalne drave su suoene sa nametanjem redefiniranja politike etnonacionalizma koja tei redefinirati komponewww. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2010.

127

Vesna Stankovi Pejnovi

nete politikih tijela s ciljem stvaranja novih politikih tijela i

politike indentiteta koja je usmjerena na pregovore i zastupanje
razliitosti unutar javne sfere liberalne demokracije.
Prelazak iz doba ideologija u doba kultura koji se poklapa sa ruenjem socijalistikog poretka, ponovo istie kolektivne
kulturne identitete. Postavlja se pitanje kako novonastale nacionalne drave multikulturalnog Balkana mogu odgovoriti izazovima pred koje ih postavlja moderno poimanje nacije i internacionalizacija manjinskog pitanja, a da pri tome zadre teko
oformljenu ideologiju stvaranja nacionalne drave utemeljenu
na nacionalizmu. Je li mogue pomiriti ta dva dijametralno
suprotna diskursa ne naruavajui nacionalni identitet i dominantnu kulturu, a opet prihvatiti manjinske zahtjeve i potujui
kulturu razliitosti te napraviti moralni progres kako se to moglo
uti od bivega povjerenika EU Daniela Tarschysa?

Nastajanje nacionalnih drava na Balkanu

Raspadom Jugoslavije, glavna uloga vladajuih elita, naravno
pored osvajanja i uvrivanja vlasti, bila je usmjerena ka izgradnji nacionalnog identiteta, ali praena velikim nasiljem upravo
utemeljenim na najstranijem, najagresivnijem izrazu ponovnog
nastupanja etnosa. Uzroci nasilja mogu se pripisati izbijanju
etnikog neprijateljstva koje je kontrolirala autoritarna vlast
prethodnog sustava, a koja je ruenjem Jugoslavije nestala
(Kaplan, 1994) ili alternativnom objanjenju koje se bazira na
tezi da su politiki lideri novih drava iskoristili ve postojea
neprijateljstva, proirili ih, moda i stvorili kako bi konsolidirali svoje pozicije u novim strukturama moi. (Hardin, 1995)
Neki od autora navode da je nasilni samozaborav nacionalnog
odreenja nastavio svoj ivot u sferi potisnutnog te je pucanjem
razliitih instanci kontrole izbio na povrinu nosei u sebi
mnoge ekscesivne i iracionalne elemente. (Divjak, 2006, 231)
128

MATICA, jesen 2010.

www. maticacrnogorska.me

Identitet i multikulturalizam nacionalnih drava na Balkanu

Nacionalne elite su, uveliko se oslanjajui na nacionalizam,

objedinile potrebu nacije za obnovom identiteta kroz ponovo
uspostavljanje veza s povijeu i tradicijom, ali i manipulirajui
njome nastojei zamijeniti mitologiju revolucije mitologijom
tradicije. Nacionalizam daje temelj grupnom identitu, prikazujui ga kao dragocjeno dostignue. Nacionalizam je ideologija
koja tvrdi da pojednicu ugroenom globalnim procesima moemo vratiti smisao ako se vratimo korjenima i kulturnom identitetu. (Eriksen, 2004) Nacionalistiki ideali tee povezivanju
koncepta domovine s mitom o porijeklu uz potpunu kulturnu
dominaciju zajednice koja je nositelj ovog ideala. Nacionalisti
tee posjedovanju povijesnog tla svojih predaka koje je bilo
svjedok cvjetanja duha nacije. (Giddens, 1996).
Kult svete prolosti koji ima funkciju ouvanja ekskluzivnosti i istoe etnikog identiteta i vraanje korjenima kojima se daje prvorazredni normativni znaaj ima za cilj naglaavanje primata kolektivizma nad individualizmom i pluralizmom. Drugim rijeima jedna ideologija kolektiviteta, zamijenjena je drugom; ideologija socijalizma, zamjenjena je ideologijom nacionalizma. Temelj takvog kolektivistikog obrasca je
poistovjeivanje kulturno-etnikog i institucionalno-politikog
identiteta u kojoj se politika zajednica potpuno poistovjeuje s
nacionalnom ili etnikom zajednicom.
Nacionalizam u formi predpolitikog ujedinjavanja pripadnika jedne zajednice, se uspostavlja kao osnovna strategija oblikovanja kolektivnog identiteta jedne politike zajednice, a nacija postaje prva moderna jedinica kolektivnog identiteta. Tamo
gdje je moderna drava nacionalna drava, politika zajednica
koju ona kreira je nacija te je, shodno tome, nacija drugo ime za
modernu politiku zajednicu.
Tvorci nacije prilagoavaju promiljanja intelektualca svrsi
nacionalistike mobilizacije naroda i izgradnje nacije, a pri tome
www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2010.

129

Vesna Stankovi Pejnovi

naglaavaju iskljuivo one injenice koje pomau konstrukciji

nacije i stvaranju nacionalne drave (Cipek, 2007). Meutim,
ovo konstruiranje nacije moe otii i u ekstremnome smjeru kao
to se dogodilo npr. u Hrvatskoj u devedesetima kada je ve
postojea nacija ula u fazu konstruiranja ali ne s etnike na
civilnu (ili politiku) nego s civilne (ili politike) na etniku.
(Cipek, 2007).
Shvaanje koje se oslanja na kult krvi i tla inzistira na zajednikom jeziku, porijeklu, tradiciji i kulturi uz naglaavanje
isto etnikog pojma nacije i nacionalizma. Balkansko poimanje nacije oslanja se na izvornost njemakog poimanja iji je
tip nacionaliteta po svojim obiljejima partikularistiki, iskljuiv i nepolitiki. Ili, drugaije reeno, njemaka ideja nacije nije
politika, niti je vezana s apstraktnom idejom graanstva, odnosno slijedi proces etatiziranja nacije. Za razliku od tog tipa,
republikanska ideja nacionaliteta u Francuskoj ima ujedinjavajua, univerzalistika, racionalistika i asimilacijska obiljeja,
odnosno zasniva se na nacionalizaciji drave. Naslanjajui se na
njemaku tradiciju, idejno obiljeje nacionaliteta na Balkanu
oblikovano je formama etnokulturnog ujedinjavanja koja se prenosi i na jedinstvo politike sfere.
Balkanski prostor u osnovi slijedi proces etatizacije nacija.
Sve to u balkanskim drutvima raa ne samo osobitu vrstu asimetrije u politikom razvoju, ve se istovremeno nacionalizam
uspostavlja kao najsnanija i najekspanzivnija sila ovoga regiona. Ova drutva ne poznaju onu vrstu identiteta izmeu nacija i
drava koju poznaju klasine evropske drave, a to je i rezultanta da u ovim drutvima prosvetiteljski univerzalizam i liberalizam nikada nisu zadobili onu ulogu koju su imali u starim
nacionalnim dravama. Osobita vrsta podjele izmeu nacionalizma i liberalizma i u kojoj je nacionalizam osnovna forma obli130

MATICA, jesen 2010.

www. maticacrnogorska.me

Identitet i multikulturalizam nacionalnih drava na Balkanu

kovanja kolektivnog identiteta, a liberalni univerzalizam forma

oblikovanja individualnih autonomija i konstitucionalizacije
politike vlasti, u ovome regionu nikada nije zaivjela. Poimanje liberalizma na ovome prostoru je u osnovi imitativan i ogranien. Razlog za ovu nadmo nacionalizama upravo je u osobitom obliku izgradnje drave i nacije u ovom regionu. Etatizacija
nacija nije imala nita s onom vrstom postupnosti i spontaniteta
koja je karakeristina za zapadnu Evropu. Etatizacija nacije
uzrok je vrste nacionalizma, koji je bio nekontroliran, nasilan,
razarajui, kao to je uostalom i svaka politika sila in status
nascendi. S druge strane, postojanje ekspanzivnog i nekontrolisanog nacionalizma i prije nego je dovren proces utemeljenja
modernih drava, ostavilo je otvoreno pitanje teritorijalnog
opsega nacija i pitanja tko kome pripada.
Odsustvo identiteta izmeu granica nacija i granica drava vodile su stanju koje Istvan Bibo oznaava pojmom egzistencijalnog straha malih nacija i izofrene politike kulture koja je onemoguavala formiranje stabilnih politikih poredaka, stvarajui
formu permanentne fragmentacije. U osobitom kljuu formalnih
principa (graanstvo, nacionalitet, suverenitet) dominira onaj tip
odnosa koji formalna svojstva nacionalizma usmjerava principu
suvereniteta, to zakonito raa stanja sukoba, nepovjerenja, ratove i nestabilnosti koji su jo uvijek prisutni u ovam prostoru.
Moderna demokracija se temelji na principu jednake pozicije graana i njihovih individualnih prava (to je pojednostavljenje krilatice jedan ovjek, jedan glas) te potivanju volje veine (volont general), utemeljne na vladavini prava. Uzimajui u obzir sve
prisutne ideologije, moe se rei da je politika ideologija liberalizma danas prevladavajua u odnosu na sve druge ideologije iako
moe biti ozbiljno ugroena od strane nacionalistike ideologije.
Proces osvajanja drave od strane nacije je sloen i proturjean, a odvija se uz postupno postavljanje nacionalnog jezika kao
dravnog, nacionalna kultura postaje dravna, a nacionalni prazwww. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2010.

131

Vesna Stankovi Pejnovi

nici postaju dravni praznici, a simboli i insignije postaju dravni simboli te nacionalna tradicija postaje dravna tradicija.
U procesu oblikovanja modernog kolektivnog identiteta, glavnu cijenu ovog procesa snosile su manjinske zajednice (asimilacija, progon, etniko ienje). Nejednakost manjinskih zajednica u ovome tipu drave je strukturan, a ne kontigentan. Rolsova formula, koja poiva na drugom principu pravde i koja kae
da nejednakosti treba raspodeljivati tako da u raspodjeli nejednakosti najmanje budu oteeni oni koji su u najloijem poloaju, svakakao je najbolji, ali ne i dovoljan odgovor moderne ustavne drave na ovaj legitimacijski deficit. (Rawls, 1998)

Identitet na Balkanu
Tradicionalizam se rijeima Erica Hobsbawma naziva izmiljena tradicija dok Nancy Wood primjeuje, da je poput svakog
sjeanja, nacionalno zajedniko sjeanje projekt imaginacije.
(Wood, 1995, 169) Nacionalizam je upravo na temelju iracionalnosti kojoj su ljudi skloniji nego racionalnosti, utemeljio krilatice o pripadnosti izmiljenoj zajednici i projektu imaginacije.
Kategorija identiteta upravo slui za izjednaavanje naina na
koji individue i grupe definiraju i doivljavaju sami sebe. Nacionalni identitet kao vrsta kolektivnog identiteta ukazuje na slinost unutar grupe kao i na meugrupnu razliitost (razliitost u
odnosu na druge). Nacionalni identitet podrazumjeva osjeaj
pripadnosti drutvenoj (nacionalnoj ili etnikoj grupi) te uvjerenje da se te komponente i s njima povezani interesi i ciljevi mogu realizirati u tom etnicitetu ili pomou njega. Kako se nacionalni identitet istovremeno bazira na objektivnim elementima
(jezik, dravnost, religija), ali i na subjektivnim (svjesti o vlastitoj nacionalnoj pripadnosti ili subjektivnom osjeaju pripadnosti), ili, rijeima Benedikta Andersona, zamiljanju nacije kao
zajednice, nacionalni identitet je paradoksalan fenomen.
132

MATICA, jesen 2010.

www. maticacrnogorska.me

Identitet i multikulturalizam nacionalnih drava na Balkanu

Meutim, najvei problem je to nacionalistika ideologija

tei ove kulturne i etnike razlike uzdignuti na nivo politikog
principa jer je jedini legitimni tip vladavine nacionalna samovladavina ime se otvaraju problemi vezani za dravnu vlast i
pitanja inkluzivnosti, odnosno ekskluzivnosti.
Janos Kis smatra da je normalna i dozvoljena ambicija nacije
njezino nastojanje da bude suverena i samostalna u ekskluzivnoj domovini s jasnim i nepromjenjivim granicama, dok sve
iznad toga predstavlja ugroavanje interesa drugih. (Kis,
2002, 201)

Graanski identitet
Suprotnost ovakvoj nacionalistikoj ideolokoj politici je konstitucionalna politika koja polazi od realiteta i tei kompromisnom rjeavanju sukoba grupnih i individualnih interesa kroz
postojee politike institucije i institucije pravde. Nacionalistika, ideoloka politika je radikalna politika koja uspostavlja primat ideolokog nad realnim, teei radikalno izmjeniti stvarnost
usklaujui je s nekakvim a priori konceptom. Etniki principi
ne moraju ugroavati postojanje i potivanje graanskih principa, kao ni funkcionalnost demokracije, pa shodno tome i graanski princip ne znai nuno anuliranje etnikog principa.
Habermas smatra da je veza izmeu etnosa i demosa, tj. nacionalizma i graanstva uspostavljena Francuskom revolucijom
imala samo privremeni karakter. On eksplicitno tvrdi da republikanizam i nacionalizam nisu konceptualno povezani te da
graanstvo nije nikada bilo povezano s nacionalnim identitetom
potkrepljujui svoju tezu razliitim poimanjem slobode republikanizma (politika sloboda koju pojedini graanin uiva unutar
zemlje) i nacionalistikog poimanja slobode (nacionalna sloboda i nezavisnost)

www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2010.

133

Vesna Stankovi Pejnovi

Temeljem takvog pojmovnog razlikovanja moderno razumjevanje slobode moglo se odvojiti od nacionalizma iz kojeg je
izvorno nastala. (Habermas, 1995, 335) Ipak, mogue je nai
povezanost izmeu principa graanske demokracije i nacionalnog identiteta, pa ak i ako se tumai u etnikom kontekstu.
Graanski identitet podrazumijeva privrenost liberalno- demokratskim vrijednostima obuhvaajui civilne (graanske) vrline.
Takvo poimanje identiteta povezano je s individualnim odreenjem pojedinca kao politikog subjekta, bez obzira na svoju
etniku pripadnost. Takav identitet podrazumjeva toleranciju
kao i sklonost sudjelovanja i oblikovanja politikog procesa u
cilju promocije javnog dobra. Takav identitet omoguava ljudima aktivno sudjelovanje u politikom procesu s ciljem da javnu
vlast uine odgovornom i prihvatljivom.
Slijedei Rawlsovo poimanje, civilne vrline i graanski identitet temelji su principa graanstva, a to je opet drugi izraz za
javnu i politiku kulturu jednog drutva. Kroz graanski identitet, odnosno privrenosti i potivanju konstitutivnih i univerzalnih principa drava osigurava lojalnost svih graana, bilo da su
oni pripadnici veinskog naroda ili nacionalne manjine, a to je
posebno vano u multikulturalnim zajednica.
No, mada princip graanstva temeljno mijenja dijalektiku
vladanja i tip legitimacijske formule (formula legitimiziranja
politike vlasti se sekularizira i demokratizira), pokazuje se da
politika integracija ne moe ostati samo administrativna i institucionalna. Mobilizacijski uinak institucionalizije vlasti je nedovoljan. U najmanju ruku potrebno je, jezikom Habermasa, postojanje ustavnog patriotizma. (Verfassungspatriotismus)
Meutim, unifikacija politikog poretka, kroz dvije strategije
priznanja, ne moe ostati samo administrativna; ona pretpostavlja i trai formu kulturne homogenosti. Ustavni patriotizam
poiva na pretpostavci graanske lojalnosti ustavnom i graanskom poretku, ne inzistirajui na kulturnom i nacionalnom iden134

MATICA, jesen 2010.

www. maticacrnogorska.me

Identitet i multikulturalizam nacionalnih drava na Balkanu

titetu, odnosno njihovoj negaciji u okviru javne sfere.

Najutjecajnije Habermasovo poimanje ustavnog patriotizma
oslanja se na tezu o patriotskoj posveenosti dravi univerzalistike orjentacije, zanemarujui kulturoloku komponentu.
(Habermas, 1994, 106-148) On se protivi shvaanju prema
kojem slobodne ustanove i liberalna politika kultura mogu biti
snane i djelotvorne samo ako su duboko ukorijenjene u odredjenoj istorijskoj i kulturnoj zajednici, u posebnom predpolitikom nainu ivota s kojim se graani mogu identifikovati.
Multikulturalna drutva, kao to su SAD ili vicarska, pokazuju
da ,,politika kultura u kojoj se mogu ukorijeniti ustavni principi nipoto ne mora zavisiti od toga da li svi graani govore istim
jezikom, ili da li su istog etnikog i kulturnog porijekla.
Liberalna politika kultura samo je opi imenitelj za ustavni
patriotizam koji ojaava svijest kako o razlici, tako i o integrisanosti razliitih oblika ivota koji koegzistiraju u mulikulturalnom drutvu. (Habermas, 1998b, 550)

Multikulturalni graanski identitet

Klasino liberalno promiljanje o graanskim jednakostima i
slobodama temelji se na pretpostavci da svi ive u jedinstvenoj
zajednici bez sagledavanja dva aspekta zajednice politikog, u
kojem pojedinci koriste prava i odgovornosti koje proizlaze iz
liberalne pravednosti jer svi sugraani ive unutar iste politike
zajednice te kulturnog aspekta. U kulturnoj zajednici pojedinci
oblikuju i revidiraju svoje ciljeve i ambicije. Unutar iste kulturne zajednice ljudi dijele kulturu, jezik i povijest koja odreuje
njihovu kulturnu pripadnost. Takva se razdioba moe promatrati i kao dva aspekta iste zajednice. Politika se zajednica moe
poklapati s kulturnom zajednicom, kako je predvieno u nacionalnoj dravi, a to implicite pretpostavlja veina suvremenih
politikih teorija. Ali ta se dva oblika zajednice ne moraju
www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2010.

135

Vesna Stankovi Pejnovi

poklapati. Politika zajednica moe sadrati dvije ili vie skupina ljudi razliite kulture, jezika i kulturne tradicije. Takvu sliku
nalazimo u multikulturalnoj dravi, odnosno u kulturno pluralnim dravama.(Kymlicka, 1995)
Kultura je demijurg ljudske stvarnosti, orue ljudske drutvene reprodukcije, determinanta i indikator drutvenog razvoja. Iz
kulturnih odnosa proizlaze svi ostali socijalni odnosi (ekonomski, politiki, klasni, ideoloki, moralni, edukativni, estetski).
Kultura (tonije kulture) predstavlja kariku koja realno integrira
pojedince jednog teritorija. Kultura se moe promatrati i kao
temelj identiteta odreenih etnikih skupina, ali i kao okosnica
identitarnih razlika koje mogu biti preduvjet suradnje i prosperiteta, a ne samo meusobne odbojnosti i netrpeljivosti.
Dugotrajna se integracija moe postii samo njegovanjem kulturnih diverziteta svih etnikih zajednica, a odbojnost se uvijek
javlja inzistiranjem na kulturnoj unifikaciji i monolitnosti, to se
automatski dovodi u vezu s gubljenjem vlastitog identiteta.
(Boilovi, 2004)
U modelu graanstva kao prava, Kymlicka ima za cilj promoviranje odreene vrste zajednikog nacionalnog identiteta jer
graanstvo nije samo zakonski status definiran skupom prava
i odgovornosti, ve je takoer identitet, izraz neijeg lanstva u
politikoj zajednici. (Kymlicka, 2009, 361) Upravo ova veza
nacionalnog identiteta i graanskih prava pokazala je nedovoljnu inkluzivnost dominantne kulture i javne sfere u kojoj su se
pripadnici mnogih manjinskih grupa osjeali marginalizirano
zbog svoje razliitosti. Rjeenje koje Kymlicka nudi ogleda se u
osporavanju aspekata dominantne kulture koja ne priznaje razliitost.(Kymlicka, 2009, 363)
Multikulturalni graanski identitet je pragmatian odgovor na
kulturno posredovanje izmeu graana i institucija. Indentitet
koji temeljem tolerancije i jednakosti priznaje opstojnost razli136

MATICA, jesen 2010.

www. maticacrnogorska.me

Identitet i multikulturalizam nacionalnih drava na Balkanu

itih kultura unutar svoje zajednice daje mogunost graanima

da u pristupu institucijama upotrebljavaju manjinske jezike, to
je esta praksa u demokratski ureenim dravama na lokalnom
nivou.
Polazina toka multikulturalnog oblika graanstva opravdava
opredjeljenja pojedinaca prema etnicitu, uz naglaavanje da
totalno i nekritiko pozicioniranje prema nacionalizmu istovremeno znai i negiranje osnovnih postulata liberalizma. Sloboda
pojedinaca znai da on moe istovremeno imati pravo na ivot,
ostvarivanje svojih ciljeva, slobodu govora, miljenja, ali se isto
tako ne moe odbaciti i potreba pojedinca za ispoljavanjem vlastitog identiteta. S druge strane nacionalna osjeanja koja povezuju povijest i porijeklo igraju jednu od glavnih uloga u odreivanju indentiteta te omoguuju drutveni okvir za funkcionalnost liberalne drave, posebno demokratskih institucija.
(Kymlicka, 2001) l mir suprotstavljanje etnocentristikom
nacionalizmu ne vidi u potpunom poricanju nacionalnih interesa, ve u alternativnom nacionalnom shvaanju. Kako nacionalizam nee naprosto nestati, postavlja se pitanje hoe li on biti
neki oblik otrovnog etnocentrizma ili neka verzija voena potivanjem liberalnih vrijednosti.(Tamir, 1993, 260) Time se eli
ukazati da u postojeim uvjetima ne moemo potpuno odrei
znaaj nacionalnom identitetu iskljuivim priklanjanjem univerzalizmu ili kozmopolitizmu. (Tamir, 1993, 260) Ona vidi liberalnu demokraciju kao dovoljno irok pravno institucionalni
okvir koji omoguava da se, putem kombinacije odreenih konceptualnih pristupa i razliitih demokratskih modela, pomire,
naizgled nepomirljive razliite vrijednosne orjentacije i ostvare
razliite potrebe i interesi ljudi.
Uostalom, svaki nacionalni identitet sadri u sebi liberalne i
neliberalne elemente. Isto tako valja naglasiti da graanski i nacionalni idntitet, kao razliiti naini ili aspekti, imaju jednu zajedniku crtu, samosvijest. Ovo je, u stvari, sutinsko odreenje
www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2010.

137

Vesna Stankovi Pejnovi

ovjeka koje ga ini drutvenim i politikim biem. Stoga se ini

ispravnim rjeenjem pronalaenje i uspostava prave mjere odnosno sklada liberalnih i neliberalnih elemenata nacije i nacionalnog identiteta. Njihovo meusobno nadopunjavanje i usuglaavanje doprinose potpunom razvoju individue, ali i cijelog drutva, bez mogunosti meusobnog ugroavanja razliitih elemenata. U tom traganju, potrebno je pronai etnokulturalnu pravdu u okvirima liberalne demokracije na principima vladavine
prava te u odreenim ustavnim okvirima koji osiguravaju individualna i odreeni stupanj grupnih prava nacionalnim manjinama.

Prevencija etnikih tenzija

Najpoznatiju definiciju manjine dao je specijalni izvjestilac
Podkomisije UN-a za suzbijanje diskriminacije i zatitu manjina,
Federico Capotorti. Prema njemu manjina je grupa manja od
ostatka stanovnitva drave, koja je u nedominantnom poloaju, a
iji lanovi, koji su dravljani te drave, imaju etnike, vjerske ili
jezine odlike drugaije od ostatka stanovnitva i iskazuju, makar
samo implicitno, osjeaj solidarnosti usmjeren na ouvanje svoje
kulture, tradicije, vjere i jezik. (Capotorti, 1996, 91)
Kymlicka koristi izraze etniko i nacionalno da bi uputio na
modus inkorporacije jedne grupe u ire drutvo, a ne na njezinu
razinu politike mobilizacije. Nacionalne manjine su zajednice
koje su oblikovale zaokruena i funkcionalna drutva na svojim
povijesnim i zaviajnim teritorijima prije nego to su bila ukljuena u veu dravu. (Kymlicka, Opalski, 2001, 37) Pitanjem o
etnikoj, kulturalnoj i nacionalnoj pripadnosti razdvaja se poimanje politikog od nacionalnog identiteta.
Moderno zakonodavstvo u sebe ne moe inkorporirati postojanje manjina jer je okrenuto samo na dva entiteta: dravu i
pojedinca, a temelji se na dva ekskluzivna principa: identitetu i
nekontradikciji koji nisu povezani. Naime manjina nije niti
138

MATICA, jesen 2010.

www. maticacrnogorska.me

Identitet i multikulturalizam nacionalnih drava na Balkanu

drava niti pojedinac. Meunarodno pravo je vidjelo rjeenje

manjinskog pitanja u inkorporiranju manjina u oba pola; po
prvom se stvaraju drave, a po drugom se manjinska zatita promatra kao zatita pojedinca. Tako shvaen fenomen manjine
moe biti okvalificiran kao epistemioloka prepreka (Bachelard,
1993) modernom zakonodavstvu ili se moe shvatiti kao konceptoloka prepreka. S druge strane manjinsko pitanje je uvijek
bilo pitanje miljenja povezano s relevantim ili ponekad s irelevantnim pitanjima: sigurnosti, ljudskih prava, meunarodnih
odnosa, diplomatskih pregovaranja.
Problem modernog zakonodavstva u poimanju manjinskog
fenomena suoen je s revizijom neokantovskog kontraktualizma, ponajprije djelom Johna Rawlsa, Teorija pravednosti i
komunitarijanskom reakcijom na liberalni individualizam.
(Taylor, MacIntyre, Sandel, Walzer). Liberalni mislioc Will
Kymlicka pokuao je pomiriti liberalni individualizam s potrebom zatite kulturne razliitosti. On priznaje da su pojedinci, u
dravama koje se suoavaju s manjinskim problemom, integrirani u drutvo, ali ne po univerzalistikom principu kako to
Rawls objanjava, ve na konsocijacijski nain, shodno pripadnosti odreenoj kulturnoj zajednici.(Kymlicka, 1991) Raz u
svojem djelu Moralnost slobode kritizira individualizam smatrajui da se moralnost liberalizma mora temeljiti na ne-individualistikim temeljima. (Raz, 1986, 18) Komunitarna kritika,
najznaajnije obuhvaena Sandelovim Limitima pravednosti,
bazirana je na vanosti zajednice. (Sandels, 1982) Individua nije
apstraktan i prazan pojedinac, shodno liberalnom neokantovskom promiljanju, ve kulturoloki pojedinac sa socio-povijesnim osobinama i osjeajem pripadnosti. Iako se moe pretpostaviti da takvo gledite intenzivira manjinsku injenicu, njihov
doprinos se ne moe sagledavati u tom svjetlu jer apsolutni prioritet komunitarijanizma koji se tie kulture zajednice neizbjeno
vodi primatu jedne najsnanje kulture te daljnjoj minorizaciji
www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2010.

139

Vesna Stankovi Pejnovi

drugih manjinskih kultura. Takvo gledite nudi meusobno

razumijevanje razliitih kulturnih zajednica s nunom interkulturalnom suradnjom, predlaui kao mogue rjeenje Habermasovo podruje djelovanja javne sfere. (McIntyre,1988)

Politika priznanja
Posebna znaajka multikulturalizma upravo je bavljenje identitetom i potrebom za javnim priznanjem razliitosti. U diskursu
multikulturalizma autonomija pojedinaca kao sposobnost
dobrog izbora usko je povezana s njihovom kulturnom pripadnou, ali i s razvojem vrijednovanjem od strane drugih. (Kymlicka, 2009, 374) Liberalizam ne samo da moe otvoriti prostor
snanom multikulturalizmu u vidu kulturnih prava, ve ga u situaciji kulturne nejednakosti i zahtjeva.(Kymlicka 1995)
Zahtjevi manjinskih grupa danas mijenjaju poznata opa graanska i politika prava u okviru liberalne demokracije kroz
individualno graanstvo te trae priznanje specifinog identiteta. (Kymlicka, 2009, 369) Charles Taylor kao pobornik multikulturalizma kao politike priznanja istie da nepriznavanje partikularnih kultura ugroava mogunost neometanog razvoja
njihovih identiteta jer se na identitet djelimice oblikuje priznanjem ili nepriznanjem. Osoba ili grupa moe biti znaajno
deformirana ako je njihova slika u drutvu ograniena, poniavajua ili prezrena. (Taylor, 1994, 25)
Mogu se razlikovati dvije koncepcije meusobno povezane politike priznanja koje se nalaze u temelju modernog koncepta graanstva. Prvi se odnosi na politiku autonomiju graana, a drugi
na etniko odreenje pojedinaca iskazan u konceptu dobra. Prvi
model politike priznanja utemeljen je na dominantno individualnim pravima i jednakom uvaavanju. Kapacitet graana sastoji se
uglavnom u moi da se zatite njhova prava i osigura jednaki tretman, ali i sudjelovanje u procesu politikog odluivanja.
140

MATICA, jesen 2010.

www. maticacrnogorska.me

Identitet i multikulturalizam nacionalnih drava na Balkanu

Drugi model, naprotiv, definira participaciju u nainu ivota

kao ono jezgro koje svaka politika zajednica mora osigurati. To
je sutinska komponenta graanskog kapaciteta. Puna participacija i samoodreenje vidi se kao sposobnost da se bude dio vladajueg konsenzusa koji je podruje identifikacije s drugima.
Vladati i biti objekt vladanja znai u konanici da su upravljai
uvijek dio nas, a ne njih (Taylor, 1989: 178-179). To je ona
toka na kojoj se republikanska ideja graanstva presjeca s predpolitiki zateenom zajednicom.
Borba protiv drutvene marginalizacije pojedinaca kojoj je
posveena politika priznanja usredotoena je na kulturne nepravde, nepriznanje u praksi dominantne kulture te nepotivanje
razliitih kultura (potcjenjivanje kroz stereotipno predstavljanje
u javnoj kulturi (Kymlick, 2009, 366) Habermas daje jednu
varijantu politike priznanja koja bitno ne naruava princip nediskriminacije bazirajui se na umjerenom i branjivom stanovitu o
mogunostima upravljanja imperativima multikulturalizma u
uvjetima ustavne i demokratske drave. Habermas smatra da
prava pripadnika etnikih ili drugih grupa ne mogu biti adekvatno konzumirana ako pripadnici ovih grupa nemaju mogunost
da ih artikuliraju u javnoj sferi. Iako se Habermasov pojam
javne sfere (Habermas, 1972) temelji na izrazito politikom
vienju graanstva razvijenom unutar evropskih drava-nacija,
ovaj pojam daje metaforu za konceptualizaciju suvremenih drutvenih sustava. To je drutvo podvrgnuto pritisku dva tipa: pritisku za proirenje javne sfere koji trae grupe koje smatraju da
su nepravedno iskljuene iz tog prostora i koje vre pritisak za
svoje ravnopravno ukljuenje; s druge strane, proirenje dovodi
i do pritiska za promjenu sadraja unutar tog prostora. Pristup
novih aktera javnoj sferi, nositelja razliitih kultura i zahtjeva
naruava homogenost te postavlja problem ouvanja kontinuiteta te sfere uz prihvaanje njegove poveane heterogenosti.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2010.

141

Vesna Stankovi Pejnovi

Habermasovo poimanje ustavne demokracija stvara uvjete i

pravo manjinskih grupacija na jednako pravo koegzistencije
manjinskih i veinske kulture. (Habermas, 1972, 118) Habermas utvruje da ova prava predstavljaju osobitu formu prava
nediskriminacije. Konkretno razumijevana teorija prava zahtjeva politiku priznanja koja titi integritet individua. Nedostatak je
Habermasova modela u tome to ovakav model prava na koegzistenciju manjinske i veinske kulture ne jami opstanak manjinskih kultura.

Zahtjevi multikulturalizma prema javnoj sferi

Politiki liberali, od kojih je Rawls najznaajniji, priznaju
postojanje stalnih sukoba koji se u velikoj mjeri tiu identiteta,
ali pokuavaju ih svesti na privatnu sferu, liavajui time javnu
sferu politikih obiljeja. Politiku priznanja koja nije bazirana
na etnicitetu, klasi, rasi ili nacionalnosti, ve na demokratskom
graanstvu jednakih sloboda, mogunosti i odgovornosti za
pojedince predlae Habermas. Razmatranja o karakteru javne
sfere i njezinoj otvorenosti ili neotvorenosti za multikulturalnost
najee se kreu oko diskurzivnog modela javne sfere. Takav
model je spoj dva fundamentalna principa: publiciteta kao otvorenosti i pristupa javnosti suverenih skupa graana i strukturalnog odvajanja privatne i javne domene, odnosno drave i drutva te na taj nain otvarajui prostor javnoj sferi kao posredniku izmeu njih. Javnost Habermas promatra kao graane koji
racionalno raspravljaju o pitanjima od opeg znaaja te potencira slijedea normativna polazita: racionalnost (kritinost),
otvorenost (transparentnost ili opa dostupnost) i suverenost
(odsustvo bilo kakve prinude).
Jedan od kritiara takvog poimanja ukazuje na potrebu sukobljavanja pluralizma koji bi bolje omoguio promoviranje ideala
participativne jednakosti nego to to ini jedinstvena, sveobuh142

MATICA, jesen 2010.

www. maticacrnogorska.me

Identitet i multikulturalizam nacionalnih drava na Balkanu

vatna, objedinjujua javnost. Deliberativni procesi su u funkciji

dominantnih grupa, zanemarivajui marginalizirane grupe.
(Fraser, 1992, 121-128) Fraser istie znaaj promjene javne
sfere jer su manjinska prava iz privatne sfere dobila javni status
od opeg interesa, pri emu je socijalizirana javna sfera omoguila prostor za oglaavanje ovakvih javnosti. Zbog svega toga
istie se zahtjev da javna sfera ne bude domena apstrahirana od
formi razliitih kulturnih identiteta, ve da postane podruje njihove komunikacije.
Deliberativna demokracija koju predlae Habermas podrazumjeva interaktivni diskurs koji se vodi u demokratskoj javnosti
na bazi racionalne argumentacije o opem dobru u cilju postizanja legitimnih politikih odluka. Proces stvaranja politike volje
podrazumijeva konsenzus o opem dobru u kojem sudjeluju svi
sudionici politikog ivota kao jednaki i slobodni. Habermas
snano naglaava ideju graanskog samozakonodavstva smatrajui da graani trebaju biti istovremeno i adresati i autori politikih odluka. Liberalnu demokraciju prihvaa kao kontekstualni
okvir svoje teorije kojom se zalae za preureenje postojeih
liberalno-demokratskih pravnih i politikih aranmana. EU promatra horizontalno kao prostor, preko trita gusto umreenog,
ali i vertikalno, preko posredno legitimiranih vlasti slabo politiki konstituiranog i integriranog.
Perspektivu EU, slijei Kantovo promiljanje, vidi u prevazilaenju sadanjeg stadija saveza drava do prave federacije, tj.
evropske savezne drave jer bi samo tada mogla stei politiku
mo kojom bi se postigla usklaenost drutava s razliitim stupnjevima razvoja. Proirenje politike moi podrazumjeva i proirenje legitimacijskog temelja politikog odluivanja, ili drugaije reeno irenje procesa demokratskog obrazovanja van
nacionalnih granica koje zahtjeva irenje temelja solidarnosti,
kao solidarnost evropskih graana. Habermasova vizija evropske budunosti temelji se na evropskom civilnom drutvu i
www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2010.

143

Vesna Stankovi Pejnovi

zajednikoj evropskoj politikoj javnosti. Upravo njezino nepostojanje prava je prepreka uspostavi demokratske Evrope.
Imajui to u vidu on prognozira: Hoe li biti uspostavljena ovakva komunikacijska meuzavisnost ne zavisi (kakve ironije!)
najvie od intelektualaca koji beskrajno umuju o Evropi, ali
nita za nju nisu uinili.(Habermas, 1996)
Kritike Habermasove ideje javne sfere Fraser (1997) i Young
(1996) upuuju ideji koju je Habermas zastupao u ranijim radovima, a odnosi se na na njegovo nastojanje da se u javnu sferu
uvede rasprava u kojoj nema prinude. Nancy Fraser smatra da je
javna sfera preslaba jer ima samo posrednu ulogu na politiku tako to utie na zakonodavce. Kritika Iris Marion Young proirena je na cijelu ideju deliberativne demokracije kritizirajui norme rasprava koje su se javile u sferi predvienoj za javnu raspravu. Ona ne prihvaa sliku javne sfere deliberativne demokracije
koja smatra da je to mjesto gdje se traga za opim dobrom jer se
takvim pristupom trai od manje privilegiranih zatomljenje vlastitog iskustva, a opet u interesu opeg dobra. (Young, 1996,
126). Seyla Benhabib ne vidi utemeljenost tvrdnji Iris Young
pojanjavajui da deliberativna demokracija inizistira na standardima nepristranosti i pravednosti kako bi sprijeila marginalizaciju podreenih grupa javnim sferama. (Benhabib, 1996, 82).
Odgovor na kritike Habermas daje 1998. u djelu Izmeu injenica i normi priznajui ulogu opozicijskih drutvenih pokreta u
javnoj sferi i dajui joj istaknutiju ulogu u kreiranju volje
putem demokratskih diskurzivnih procesa.(Habermas, 1998a)
Po radikalnom multikulturalizmu, slijedei misao Foucaulta,
vlast nije neto to bi trebalo shvatiti kao odnos koji je uspostavljen izmeu dva prethodno ustanovljena identiteta, ve kao
neto to stvara same identitete (Mouffe, Chantal, 1996, 247)
Pristup koji odluno odbija Habermasov model deliberativne
144

MATICA, jesen 2010.

www. maticacrnogorska.me

Identitet i multikulturalizam nacionalnih drava na Balkanu

demokracije, jer pokuava politiku liiti sukoba, smatra da su

vrijednosti koje utjeu na formiranje identiteta izuzetno vane u
politici, a ukljuivanje u ivot politikih zajednica vrlina.
Projekcija multikulturalne javne sfere, proizala iz zahtjeva
koje namee kulturni pluralizam suvremenih drutva, temelji se
na otvorenosti njezine komunikacijske strukture koja bi omoguila pojavu razliitosti, odnosno etnokulturnih razliitosti identiteta i zahtjeva te na temelju toga i promjena vezanih uz njihovo percipiranje i samopercipiranje, kao i samorazumijevanje veine. (Loonc, 2001, 7-23) Ipak, sama otvorenost javne sfere i
pristupanost za zahtjeve razliitih identiteta nije garant priznanju manjinskih kultura i drutvenu afirmaciju manjinskih identiteta jer kako istie Habermas samo kulture koje pristaju na demokratski dijalog imaju pravo na priznanje, a samo one kulture
koje su sposobne za refleksivnu transformaciju sudjelovanjem u
diskurzivnim praksama suvremenih multikulturalnih drutava
stjeu mogunost preivljavanja. (Habermas, 1972)
Problem razliitosti je jedna od velikih tema koju je pokrenuo
multikulturalizam jer pored ideje demokracije o zajednitvu jednakih, multikulturalizam uvodi u drutvo distinktivne identitete,
zapravo zajednitvo kultura na temelju razliitosti. Temeljno
polazite multikulturalizam vidi u poimanju relacije kulture i
drutva jer su one jednako vrijedne, a potom i kljune u oblikovanju identiteta svakog pojedinca. Potvrdu svog shvaanja multikulturalizam nalazi u klasino liberalnom poimanju da su svi
ljudi u svojim pravima roeni jednaki te na temelju toga zahtjevaju i jednakost njihovih kultura.
Kriteriji jedne kulture ne smiju biti primjenjivani u vrednovanju drugih kultura jer svaka za sebe tvori poseban entitet s vlastitim vrijednosnim normama. Zbog toga je najvanije osigurati
svim kulturama iste drutvene i kulturne mogunosti razvoja i
ouvanja, a svako suprotstavljanje ovim principima izraz je
etnocentrizma.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2010.

145

Vesna Stankovi Pejnovi

Problem identiteta i multikulturalizam

Zajednika osobina svih drava na Balkanu je njihov multikulturalizam koji se treba smatrati prednou, a ne nedostatkom
jer se svaka kultura obogauje dodirom s drugom kulturom, a
pri tome se ne naruava vlastiti identitet. Balkan se moe promatrati kao podruje interkulturalne suradnje jer postoji mnotvo faktora zajednikih svim dravama. Neki od njih su: slinost jezika, zajedniki mitovi herojske prolosti, prisustvo jednakih stereotipa, ne-prihvaanje balkanizacija i tenja Evropi,
periferni kapitalizam (nerazvijenost veine balkanskih zemalja)
(Todorova, 1999) zajedniki trend tranzicije, nasljee totalitarnog (patrijarhalnog) mentaliteta, dominacija nacionalizma u terminima nacionalnog romantizma te internacionalni sukobi.
Je li u pravu Todorova kad govori da se balkanske drave nisu
oslobodile Istoka, ali jo uvijek nisu usvojile vrijednosti Zapada
ili Campell koji smatra da je Balkan dalje od Evrope nego
Evropa od Amerike? (Campell, 1963) Ili se treba prikloniti rijeima Ernsta Gelnera da je Balkan Trei svijet unutar Evrope?
Povijest optereenu mitologijama i veliku sklonost tradicionalizmu etniki nacionalizam je iskoristio kako bi nacionalni mitovi postali jedini instrumentarij obrane nacionalnih identiteta,
proizvodei mrnju i ksenofobiju, potiui razmiljanja kako
druge nacije nisu samo stranci, ve i neprijatelji te se ne mogu
smatrati tolerantnim susjedima.
Zbog svih tih razloga, Vijee Evrope je 90.-ih godina predloilo interpretaciju povijesti Balkana na novi nain, a sve u cilju
izbjegavanja sukoba, promocije suradnje i uvaavanja (Dimitrijevi, 2003, 34) Drugaija interpretacija povijesti Balkana je
potrebna jer se na taj nain revidira ideologija mitolokog tradicionalizma upotrebljavana kao poticanje na netoleranciju i
nejednakost kako unutar pojedinih dava tako i u meusobnim
146

MATICA, jesen 2010.

www. maticacrnogorska.me

Identitet i multikulturalizam nacionalnih drava na Balkanu

odnosima. Pripadanje Evropi nuno zahtjeva revidiranje ponaanja, promiljanja, zakonodavstva te naputanje politike izolacije unutar etnike nacionalne drave. Balkanske drave moraju
potivati evropske norme prilagoavajui ih svojoj tradiciji,
nacionalnom suverenitetu i identitetu. Pri tom je vano napomenuti paradoksalnu injenicu da zemlje tranzicije iskazuju mnogo
manju kritinost prema nametanju neoliberalnih modela globalizacije nego zemlje Zapada koje su bile uzrokom katastrofalnih
rezultata upravo slijedei te zahtjeve globalizacije. (Stiglitz,
2002, 190-191)
Orjentacija dominantne nacionalne kulture na slavnu prolost
navodi i nacionalne manjine unutar te drave na okretanje mitologiji utemeljenoj na etnicitetu koja je uzrokom dubokih razliitosti izmeu dominantne kulture i nacionalnih manjina, koje,
oslanjajui se na svoje vlastite korjene, oteavaju integraciju u
veinsku zajednicu te na taj nain prijete opstojnosti multikulturalne zajednice. Zbog toga se postavlja pitanje gdje je granica
isticanja razliitosti koja nee voditi separaciji i nemogunosti
suradnje? Nancy Fraser postavlja pitanje da li zahtjevi multikulturalizma za javnim priznanjem svih razliitosti otkrivaju odreene zahtjeve koji se tiu identiteta a imaju svoje korjene u odnosima nejednakosti i dominacije, kao i da postoji razlika izmeu demokratskih i nedemokratskih zahtjeva. Zbog toga, smatra
Fraser, kulturne razlike mogu biti demokratski isticane samo na
temelju socijalne jednakosti, tj. nuno je uzeti u obzir koje razliitosti identiteta dovode do jaanja demokracije, a koje je umanjuju.(Fraser, 1996, 91)
Cilj multikulturalizma je javno priznanje i podrka etnokulturalnim manjinama kako bi sauvale i izraavale svoje identitete.
Za Seylu Benhabib cilj multikulturalizma je stvaranje uvjeta za
etiku interekulturalnih dijaloga ili promicanje deliberativne
www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2010.

147

Vesna Stankovi Pejnovi

demokracije iji je utemeljitelj Habermas (Benhabib, 2002);

neki autori smatraju da multikulturalizam treba biti utemeljen na
ideji prava na kulturu (Tamir 1993; Margalit and Halbertal,
1994); dok drugi smatraju da multikulturalizam mora biti premisa ideje izbjegavanja okrutnosti koju je razvila Judith Shklar,
(Levy 2000) ili na potrebi individue za priznanjem njezinog
autentinog identiteta (Taylor, 1994); Kymlicka sagledava multikulturalizam kao preduvjet individualne autonomije (Kymlicka 1995); a Kukathas smatra da se multikulturalizam mora bazirati na ideji tolerancije (Kukathas 2003). Mnoge filozofske rasprave koriste razliite argumente kako bi ugradili ideje multikulturalizma u dulje principe slobode i demokracije, ali se saeto reeno svi zahtjevi za multikulturalizmom svode na najtemeljitije principe pravednosti u suvremenom drutvu.
Jedna od vanijih toaka interesa kojim se bavi multikulturalizam zasniva se na vanosti politikih kultura. Nakon sloma
socijalizma etnika razliitost je prouzroila velike probleme u
procesu tranzicije. Multikulturalnost znai bogatstvo kulturne
tradicije i razliitost religijskog i kulturnog iskustva, iako vladajue strukture vrlo esto ne pokazuju otvorenost prema ulozi i
poloaju manjinskih grupa. Postoje miljenja da multikulturalizam moe biti prepreka demokraciji jer je veoma teko postii
konsenzus oko bazinih stvari u drutvu. Taj uvjet je promatran
u politikoj filozofiji kao uvjet mirnodopskog razvoja drutva i
funkcioniranje temeljnih institucija. U procesu prihvaanja
evropskih normi multikulturalizma i pronalaenja novog kvaliteta u meuetnikim odnosima balkanskih naroda potrebno je
izgraditi nove moralne vertikale bazirane na toleranciji i pravu
na razliitost, bez kojih nema istinske demokracije, stvarnog
humanizma i emancipacije naroda. (Moren, 1989)
Postavlja se pitanje kako nacionalne drave i njihove elite
odgovaraju na ovaj izazov? Globalno govorei, prisutna su dva
148

MATICA, jesen 2010.

www. maticacrnogorska.me

Identitet i multikulturalizam nacionalnih drava na Balkanu

regresivna i dva progresivna pristupa ovom problemu. U odnosu na ovakav poloaj nacionalnih drava i njihovog suvereniteta u suvremenosti izraene su dvije regresivne tendencije: s
jedne strane, tenja retradicionalizaciji te povratak na koncept
zatvorene nacionalne drave s obnovom ideologija krvi i tla
to ima za posljedicu ksenofobiju i izolacionizam); druga varijanta ovog regresivnog teorijskog i povijesnog pristupa jeste
obnova neokonzervativnog etnonacionalizma, preko hipercentraliziranog birokratskog sustava, u liku novih levijatana koji
zarobljavaju drutvo i blokiraju njegove pluralistike i razvojne
snage. I jedna i druga tendencija (i kao teorijska i kao praktinosocijalna alternativa) su pogubne sa stanovita moderne koncepcije otvorenog drutva i drutvenog razvoja.
Nasuprot ovim tendencijama, u drutvenoj i teorijskoj praksi,
ispoljavaju se i dva progresivna pristupa: jedan je liberalnodemokratski, a drugi socijal-demokratski. Protagonisti liberalnodemokratskog koncepta zalau se za demokratizacijsku reformu
sustava s naglaenom pravnom dravom, naglaavajui vanost
politikih prava i sloboda graana. Nedostatak ovog pristupa je
zanemarivanje problema socijalnih prava i socijalne demokracije. Na drugoj strani, izdvaja se moderni demokratski koncept
socijalno-demokratske drave i drutvenog razvoja u kome se
pored inzistiranja na pravnoj, graanskoj dravi, inzistira i na
autonomiji civilnog drutva, socijalnim pravima, s razvijenim
institucijama participativne i socijalne demokratije. Dok prvi
koncept razvoja vie ukljuuje anglosaksonske, individualistike
filozofije razvoja, drugi je vie u skladu s evropskom tradicijom
socijalne drave i civilizacijskog napretka ovjeanstva.
Drutvena kritika, i sudionici drutvene prakse, moraju procjeniti domete i ogranienosti ovih razvojnih modela te shodno svojim drutvenim potrebama oblikovati odgovarajue razvojne
strategije u funkciji odreenih kolektivnih i individualnih ciljeva.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2010.

149

Vesna Stankovi Pejnovi

Zakljuak
Prema Millu jedno od najteih i najkompliciranijih pitanja vjetine vladanja je odreivanje toke od koje poinju zla koja
ugroavaju ljudsku slobodu i napredak, ili bolje, kada ona poinju nadmaivati koristi koje donosi kolektivno koritenje sile
drutva, pod njegovim priznatim voama, za otklanjanje prepreka koje stoje na putu blagostanju. (Mill, 1988, 141) Prenosei
njegove misli na dananju poziciju nacionalnih drava Balkana,
mogue je, izmeu ostalih socijalnih i gospodarskih pitanja, tu
toku pronai u poziciji priznanja kulturnih osobitosti manjinskih grupa, a temeljem liberalnih postulata o jednakosti, slobodi
i toleranciji.
U multikulturalnim zajednicama s vie jezika, religija i nacionalnih zajednica, neophodno je da pojedine zajednice razliitih
kultura mogu zadrati svoj identitet. Za funkcioniranje politike
zajednice nuno je da svi ljudi imaju ista politika i graanska
prava. Odluujue pitanje multikulturalnog drutva sastoji se u
tome, kako oba pola integracije i autonomije drati u jednom
plodonosnom odnosu napetosti. Multikulturalna drutva mogu
preivjeti kao politike zajednice samo ako uspiju razdvojiti
kulturne i politike identitete. Moderna nacionalna drava
moe, a esto to i ini, privilegirati veinsku naciju, a na taj se
nain producira i nepravda.
Kako odrati jedinstvo u dravi s mnotvom razliitih kultura?
Osim zajednikog koncepta pravde (rjeenje koje nudi Rawls),
potrebno je jo neto to e biti preduvjet drutvene jednakosti. To
je zajedniki identitet, koji se u jednonacionalnim dravama izvodi iz zajednike povijesti, jezika, religije, a to je u multinacionalnim dravama izvor podjela. Da bi se to izbjeglo nacionalni identiteti se trebaju prilagoavati, a ne unitavati. Ljudi iz razliitih
nacionalnih grupa e dijeliti privrenost drutvu ako ga shvate
kao kontekst unutar kojeg mogu njegovati svoj nacionalni identitet, a ne biti podreeni. (Kymlicka, Opalski, 2001, 221)
150

MATICA, jesen 2010.

www. maticacrnogorska.me

Identitet i multikulturalizam nacionalnih drava na Balkanu

Uspon nacionalne drave ne samo da mijenja znaenje principa legitimiteta (narodni suverenitet) ve istovremeno mijenja i
percepciju vanjskog suvereniteta. Dovreni proces teritorijalizacije politike uvodi posebnu formu kolektivnog prava na teritoriju povezanu s politikom voljom nacije na samopotvrivanje.
Sve je to uzrok da se zahtjevi i volja modernih drava za samopotvrivanje u osnovi iskazuju kao forma samopotvrivanja
nacija. To proizvodi jednu sasvim drugaiju interpretaciju koncepta kolektivne slobode. Ona se prevashodno razumjeva kao
sposobnost nacije za samoodranje i nezavisnost. Za razliku od
republikanskog koncepta kolektivne slobode, koji inherentno
pretpostavlja suglasnost s konceptom individualne pozitivne
slobode i individualnih autonomija novo razumijevanje kolektivne slobode u dubokoj je napetosti s idejom individualnih
autonomija. Otuda trajni i zakoniti sukob nacije i drave (H.
Arendt), ali i s onom vrstom slobode koja prati i uvjet je politike
autonomije graana, a odakle dolazi i napetost izmeu univerzalizma egalitarne pravne zajednice i partikularizma etike
zajednice, ugraena u same temelje nacionalne drave. Saeto,
dakle, potraga za integrativnim silama politike zajednice u polju
koje je izvan utemeljenja politike volje graana, ugroava ne
samo republikansko postignue moderne drave (graanstvo),
ve istovremeno uvoenjem dvostruke jednakosti (jedinstvo
pojedinaca te temeljem tog jedinstva, priznanje jedinstva pojedinaca kao pripadniku odreene kulturne zajednice) razara i princip legaliteta kao temeljno formativno svojstvo moderne drave.
Demokratska mobilizacija pripadnika zajednice zasnovana na
principu graanstva temeljno mijenja dijalektiku vladanja.
Integrative elemente unutar multikulturnog prostora liberalni
model multikulturalizma sagledava uzimajui u obzir sve znaajniju ulogu idividualistikih instanci (osobna ostvarenja, unutranjost bia, subjektivnost), sociokulturolokih faktora (vrijednosti, stilovi ivota, privatna sfera) kao i zahtjeva za identitetom
(potreba za priznavanjem, afirmacija posebnosti). Zahtjevi, identiteti i vrijednosti koje trae grupe ne bi se trebalo promatrati
www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2010.

151

Vesna Stankovi Pejnovi

kao objektivne drutvene injenice, povijesno zasnovane i ustaljene. Multikulturalni prostor potrebno je sagledati i kao prostor znaenja. (Semprini, 1999, 121)
Ciljevi novonastalih nacionalne drava, koje su briui postojanje multikulturalnosti svog drutva, teei kolektivno, pravu
na teritoriju povezanim s dominacijom kolektivne veinske kulture, nuno moraju iznai naina za udovoljavanjem zahtjevima
multikulturalizma i promjenom sadraja javne sfere. Jedna od
promjena je razvoj civilnog drutva, naspram tenje drave da se
iri i totalno kontrolira sve sfere drutva te pokuaj promjene nacionalnog identiteta koji se ne obazire na kulturoloke razlike
svojih graana u multikulturalni graanski identitet koji se temelji na priznavanju razlika i toleranciji prema razliitostima koje se moraju shvaati kao bogatstvo i doprinos obogaivanju vlastite dominantne kulture, a ne kao neto strano i neprijateljsko.
S druge strane nacionalni identitet ima takoer viestruku
funkcionalnost; jednu koja je usmjerena na pojedinca, pravna,
ekonomska, kulturna, a drugu politiku, usmjerena na drutvo,
osiguranjem drutvene solidarnosti i otporu tiraniji. Temeljem
takvog prikaza mogu je i poeljan spoj etnikog i graanskog
identiteta. U podruju politike kulture mogue je uspostaviti
dijalektian odnos tradicije i modernosti jer je mogue spojiti
povratak tradiciji i integraciju u liberalnu demokraciju.
Kako su balkanski prostori optereeni nacionalistiki obojenim poimanjem nacionalnog identiteta, potrebno je naglasiti da
se nacionalni identitet moe sagledavati kao spoj dvije dimenzije: graanskih (teritorijalno politikih) i kulturno etnikih, ili
reeno rijeima Willa Kymlicke spoju liberalnih i neliberalnih
elemenata. (Kymlicka,1999) Upravo je zato potrebno trasformirati nacionalni identitet, tj. njegovu etniku komponentu, a to
se postie izgradnjom, razvojem i jaanjem institucionalnih,
pravno-politikih i civilnih mehanizama ili drugaije reeno
nacionalno obojiti liberalne vrijednosti ime se uspostavlja
balans i sprijeava pretjerano jaanje etniciteta.
152

MATICA, jesen 2010.

www. maticacrnogorska.me

Identitet i multikulturalizam nacionalnih drava na Balkanu

Analizirajui procese stvaranja nacije u tranzicijskim drutvima Istone Centralne ukazuje na slinosti i razlike neliberalnog
i manje - vie liberalnog modela graenja nacije, smatrajui da
su svi nacionalizmi spoj liberalnih i neliberalnih elemenata, iako
su oblici i dubina neliberalizma razliiti. Neki od indikatora su
stupanj prinude i promocija zajednikog nacionalnog identiteta;
uskost javnog prostora u izraavanju dominantnog nacionalnog
identiteta i irina privatne sfere; mogunosti izraavanja i politike mobilizacije koja je izazov u privilegiranju nacionalnog
identiteta; otvorenija ili zatvorenija definicija nacionalne zajednice; slabiji ili jai koncept nacionalnog identiteta; kontekstualni pristup naciji ili njezina sakralizacija; kozmopolitizam, pluralnost socijetalne kulture, nasuprot istoi i autentinosti
neliberalnog kulturnog nacionalizma; manja ili vea ekskluzivnost nacionalnog identiteta te stupanj javnog priznanja legitimnosti manjinskih nacionalizama.
Zavretak povijesti po Fukuyami po kome se povijest shvaa
kao jedinstven, koherentan i evolutivan proces zavren je kada
ovjeanstvo dostigne oblik drutva koje zadovoljava njegove
najdublje i najfundamentalnije tenje kao to su ostvarenja principa slobode i jednakosti. Njih osigurava liberalna demokracija
(Fukuyama, 1997, 351) u sferi vladavine zakona i zatiti ljudskih i manjinskih prava. Ali prije liberalne demokracije, potrebno je imati dravu koja funkcionira. Vladavina liberalne demokracije se stoga pokazuje kao konaan oblik ljudske vladavine i
prema tome kraj povijesti. (Fukujama, 1997, 19) Dogaaji na
Balkanu upravo dokazuju da je univerzalizacija liberalne demokracije jo daleko od zavretka te da je politika realnost dokazala pogrenost Fukuyamine teorije. Iako je trend demokratizacije realnost, jo uvijek postoje veliki antagonizmi i protivljenja
prema prilagoavanju nacionalne drave razliitim oblicima
razliitosti, bez obzira bili oni etniki, nacionalni, jezini, religijski ili kulturni.

www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2010.

153

Vesna Stankovi Pejnovi

BIBLOGRAFIJA:
1. Bachelard, Gaston (1993) La formation de lesprit scientific,
Paris: Vrin.
2. Benhabib, Seyla (1996) Toward a deliberative model of democratic legitimacy u: Seyla Benhabib (ed) Democracy and Difference:
Contesting the Boundaries of the Political, Princeton: Princeton
University Press, 67-94
3. Benhabib, Seyla (2002). The Claims of Culture: Equality and
Diversity in the Global Era. Princeton: Princeton University Press.
4. Boilovi, Nikola (2004) Kulturni, etniki i regionalni identiteti
i odnosi na Balkanu, u zborniku Kvalitet meuetnikih odnosa, svijest
o regionalnom identitetu i mogunost suradnje na Balkanu, Ni: Sven.
5. Campell, Jenifer (1963).The Balkans: Heritage and Community,
The Balkans in Transition,University of California Press.
6. Capotorti, Fererico (1991), Studija o pravima osoba koje pripadaju etnikim, vjerskim i jezikim manjinama, UN: New York.
7. Cipek, Tihomir, Vrandei Josip (ur.) Nacija i nacionalizam u
hrvatskoj povijesnoj tradiciji, Zagreb: Alinea.
8. Dimitrijevi, Nenad (2003) Kritiko itanje tradicije i poredak
slobode, Republika
9. Divjak, Slobodan, (2006) Problem identiteta: Kulturno, etniko,
nacionalno i individualno, Beograd: Slubeni glasnik
10. Eriksen, Tomas Hilan (2004) Etnicitet i nacionalizam, Beograd:
Biblioteka XX vek.
11. Fraser, Nansy (1992) Rethinking the Publis Sphere, A contribution to the Critique of Actually Existing Democracy, (ed) Calhoun
Craig Habermas and the Public Sphere, MIT Press, Cambridge,
Massachusetts& London, 109-143.
12. Fraser, Nancy (1996) Multiculturalism and Gender Equality,
Constelations, vol. 3, 1996.
13. Fraser, Nancy (1997) Justice Interruptus: Critical Reflections on
the Postsocialist Condition, London:Routledge.
14. Fukujama, Fransis, (1997) Kraj istorije i poslednji ovek.
Podgorica: CID
15. Giddens, Anthony (1996), Class, Sovereignty and Citizenship,
in Nation State and Violence, Cambridge: Polity Press.
154

MATICA, jesen 2010.

www. maticacrnogorska.me

Identitet i multikulturalizam nacionalnih drava na Balkanu

16. Habermas, Jrgen (1972) Javno mnenje, Beograd: Kultura.

17. Habermas, Jrgen (1994) Struggles for Recognition in the
Democratic Constitutional State, u: Gutmann, Amy,(ur), Multiculuralism, Princeton, Princeton University Press, 106-148.
18. Habermas, Jrgen (1995) Citizenship and National Identity, u:
Omar Dahbour, Micheline R. Ishlay (ed.), The Nationalism Reader,
New Jersey: Humanites Press.
19. Habermas, Jrgen (1996) Racionalnost i politika, Srpska politika misao, Beograd: br. 1-4, IPS, 142-156.
20. Habermas Jrgen (1998a) Between Facts and Norms:
Contribution to a Discourse Theory of Law and Democracy,
Cambridge, MA: The MIT Press.
21. Habermas, Jrgen (1998b)Citizenship and National Identity,
Between Facts and Norms: Contributions to a Discourse Theory of
Law and Democracy, The MIT Press, Cambridge, Mass.
22. Hardin, Russel (1995) One for All: The Logic of Group Conflict,
Princeton, Princeton University Press.
23. Kaplan, Robert(1994) Balkan Ghosts: A Journey Throught
History New York, Vintage Books
24. Kis Janos (2002) Graenje nacije i iza toga u Magda Opalski i
Vil Kimlicka (urs) Moe li se izvoziti liberalni pluralizam, Beograd.
25. Kukathas, Chandran (2003). The Liberal Archipelago: A Theory
of Diversity and Freedom. Oxford: Oxford University Press
26. Kymlicka Will (1991) Liberalism, Community and Culture,
Oxford: Clarendon Press.
27. Kymlicka Will (1995) Multicultural Citizenship. Liberal Theory
of Minority Rights, Oxford: Ckaredon Press.
28. Kimlicka Vil (1999) Etniki odnosi i zapadna politika teorija,
Habitus1(99), Novi Sad: Centar za multikulturalnost.
29. Kymlicka, Will, Opalski, Magda, (2001) Can Liberal Pluralism
Be Exported?, Oxford: Oxford University Press.
30. Kymlicka, Will, (2001) Politics in the Vernacular: Nationalism,
Multiculturalism and Citizenship, Oxford:Oxford University Press.
31. Kimlika, Vil, (2009) Savremena politika filozofija, Beograd:
Nova Srpska Politika misao.
32. Loonc, Alpar (2001) Kulturna pluralnost kao apoteoza
razliitosti ili praksa prihvatanja, Nova srpska politika misao, vol
VII, br. 1-4, 7-23.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, jesen 2010.

155

33. McIntyre, Alasdair, (1988) What Justice, What rationality, New

York:University of Notre Dame Press
34. Margalit, A., and Halbertal, M. (1994). Liberalism and the
Right to Culture. Social Research, 61(3): 491510.
35. Mill, John Stuart (1988) O slobodi, Beograd: Filip Vinji
36. Moren, Edgar (1989) Kako misliti Evropu, Sarajevo: Svjetlost.
37. Mouffe, Chantal, 1996, Democracy, power and the political, in
Benhabib, Seyla, (ed) Democracy and Difference: Countesting the Boundaries of the Political, Princeton: Princeton University Press, 245-56.
38. Levy, Jacob (2000). The Multiculturalism of Fear. Oxford:
Oxford University Press
39. Raz Joseph (1986) Morality of freedom, Oxford: Oxford
University Press.
40. Rawls, John, (1998) Teorija pravde, Beograd: Slubeni list,
Podgorica:CID.
41. Sandels Michael, (1982) Liberalism and the Limits of Justice,
Cambridge,Cambridge University Press, Cambridge.
42. Semprini Andrea(1999) Multikulturalizam, Beograd:Clio.
43. Stiglitz, Joseph, (2002) Protivrenosti globalizacije, Beograd:
SBM-x.
44. Tamir, Yael (1993). Liberal Nationalism. Princeton: Princeton
University Press.
45. Young, Iris Marion, (1996) Communication and the other:
beyond deliberative democracy u Seyla Benhabib (ed) Democracy
and Difference: Contesting the Boundaries of the Political, Princeton:
Princeton University Press, 120-35.
46. Taylor, Charles (1989), Cross-Purposes: Liberal Communitarian Debate, u: Nansy Rosenblum (ed) Liberalism and Moral Life,
Cambridge, 178-179.
47. Taylor, Charles (1994). The Politics of Recognition, u Amy
Gutmann (ed.), Multiculturalism and the Politics of Recognition.
Princeton, NJ: Princeton University Press.
48. Todorova, Marija(1999)Imaginarni Balkan, Beograd: Biblioteka
XX vek, igoja tampa.
49. Wood, Nency (1995) Pamenje i civilno drutvo, u Vukain
Pavlovi (ur) Potisnuto civilno drutvo, Beograd: Eko centar.

156

MATICA, jesen 2010.

www. maticacrnogorska.me