Stuart Hall Biljeke uz dekonstruiranje popularnog (Notes on deconstructing 'the popular'. Iz zbornika Cultural Theory and Popular Cu lture.

A Reader, prir. J. Storey, The University of Georgia Press, Athens 19982, str. 442-453. Prevela Vlasta Pauli. Tekst je prvi put objavljen u zborniku Peopl e's History and Socialist Theory, prir. R. Samuel, Routledge & Kegan Paul, Londo n 1981, str. 227-240.) Htio bih najprije rei neto o periodizaciji u prouavanju popularne kulture. Periodiz acijom su postavljeni teki problemi koje vam ne nudim pojednostavljeno, kao neku vrstu geste prema povjesniarima. Jesu li veliki raskidi uglavnom deskriptivni? Po javljuju li se najee unutar same popularne kulture ili proizlaze iz vanjskih imbenik a koji na nju djeluju? S kojim je ostalim pokretima i periodizacijama popularna k ultura najtjenje povezana? Zatim bih vam htio spomenuti neke od potekoa to ih imam s pojmom popularno. S popularnim imam gotovo jednak broj problema kao s kulturom. Kad se ta dva termina spoje, potekoe mogu postati poprilino zastraujue. Za vrijeme dugog ra zdoblja prijelaza u agrarni kapitalizam, a i kasnije, za vrijeme formiranja i ra zvitka industrijskoga kapitalizma, postoji vie ili manje stalna borba oko kulture radnih ljudi, radnike klase i siromanih. Ta injenica mora biti polazite svakoga ist raivanja, bilo da je rije o temelju ili o transformaciji popularne kulture. Promje njiva ravnotea i odnosi snaga u drutvu otkrivaju se kroz tu povijest uvijek iznova u borbama oko oblika kulture, tradicije i naina ivota najirih drutvenih [popular] k lasa. Kapital je imao materijalnoga interesa u kulturi najirih drutvenih klasa jer je konstitucija itavoga novog drutvenog poretka s kapitalom u sreditu zahtijevala manje ili vie stalan (iako s povremenim prijekidima) proces reedukacije u najirem smislu te rijei. Osim toga, jedno od glavnih mjesta otpora oblicima pomou kojih se provodila reformacija najirih slojeva ljudi lei u pukoj tradiciji. To je razlog dugo trajnog povezivanja popularne kulture s pitanjima tradicije ili tradicionalnih o blika ivota i esto pogrenog tumaenja njezina tradicionalizma kao posljedice nazadna i zastarjela konzervativnog impulsa. Borba i otpor, ali isto tako, naravno, i pris vajanje i razvlatenje. Ono o emu se zapravo radi iznova je aktivno unitenje odreenih naina ivota i njihova preobrazba u neto sasma novo. Kulturalna promjena tek je uglaen i eufemizam za proces u kojemu su neki kulturalni oblici i prakse protjerani iz sredita ljudskih ivota i namjerno marginalizirani. Prije nego to im je tijekom dugog a mara k modernizaciji stigao istei rok trajanja, stvari su energino gurnute u zapeak , e da bi neto drugo moglo zauzeti njihovo mjesto. Pravosue i crkveni nadzor zauzi maju, ili bi trebali 1

zauzimati, neto asnije mjesto u povijesti popularne kulture od uobiajenog. Puno vaniji od izopenja i zabrane ipak je onaj podmukao i prevrtljiv svat reforma (sa svim poz itivnim i jasnim prizvucima to ih danas nosi). Na ovaj ili na onaj nain, puk je dana s esto objekt reforme: najee za njegovo vlastito dobro i, naravno, u njegovu najboljem interesu. Danas borbu i otpor razumijemo bolje nego reformu i transformaciju. Ipa k, transformacije su u samom srcu prouavanja popularne kulture. Mislim na aktivan r ad na postojeim tradicijama i aktivnostima, na njihovo aktivno preraivanje, tako d a na kraju prie izlaze posve drugaije no to su bile: iako se ini da opstaju one ipak, od jednoga do drugog razdoblja, stoje u sasma razliitim odnosima s obzirom na nain e ivota onih koji rade, na naine njihova definiranja meusobnih odnosa i odnosa s dru gima, kao i s obzirom na uvjete njihova ivota. Transformacija je klju za dug i spor proces moralizacije radnike klase, demoralizacije siromanih i reedukacije puka. Popu na kultura nisu, u istome smislu, ni puke tradicije otpora prema tim procesima, ni o blici koji su im nadreeni. Ona je temelj na kojem transformacije nastaju. U prouav anju popularne kulture uvijek bismo trebali zapoeti ba ovdje: s dvostrukim ulogom u popularnu kulturu, s dvostrukim pokretom pristajanja i otpora koji se unutar n je uvijek i neizbjeno nalazi. Prouavanje popularne kulture bilo je sklono divljem osciliranju izmeu dvaju alternativnih polova te dijalektike pristajanja i otpora. Bilo je nekoliko zapanjujuih i predivnih obrata. Pomislite na zaista veliku revo luciju u povijesnom razumijevanju koja je uslijedila nakon to je povijest pristojn ih drutava i vigovske aristokracije u Engleskoj 18. stoljea okrenuta naglavce dodat kom povijesti buntovnih ljudi kojima nije bilo mogue zavladati. Popularne tradici je siromanih radnika u 18. stoljeu, najirih drutvenih klasa, kao i rasputenog i buntov nog soja, sada esto djeluju kao virtualno neovisne formacije: tolerirane u stanju permanentno nestabilnog ekvilibrija u relativno mirnim vremenima napretka; podlon e proizvoljnim izletima i ekspedicijama u vremenima panike i krize. Ipak, iako s u to formalno bile kulture ljudi izvan zidina, izvan politikoga drutva i trokuta moi, one nisu nikada, zapravo, bile izvan irega podruja socijalnih snaga i kulturalnih odnosa. Ne samo da su konstantno obavljale pritisak na drutvo; one su s njime, kao i meusobno, bile povezane putem mnotva tradicija i obiaja. Kako sponama zajednitva, tako i sponama razdvajanja. Od tih kulturalnih temelja, esto udaljen od zakona, moi i autoriteta, puk je konstantno prijetio erupcijom; i, kada se to konano dogodil o, izbio je na pozornicu pokroviteljstva i moi sa zastraujuom bukom i galamom s fan farama i bubnjevima, kokardama i lutkama, proglasima i ritualima i, esto, sa zapa njujuom, popularnom, ritualnom disciplinom. Ipak, 2

nikada nije do kraja pokidao fina vlakna paternalizma, pokornosti i terora kojim a je, iako nesigurno, bio trajno sapet. U stoljeu nakon toga, kada su radnike i opasn e klase ivjele bez potpore te fine razlike na koju su reformatori tako gorljivo elj eli svratiti pozornost (to je bila koliko moralna i ekonomska, toliko i kultural na razlika, i velik je dio zakonodavstva i propisa bio zasnovan s namjerom da je izravno nadzire), neka su podruja kroz dugo razdoblje ouvala gotovo neprobojan ka rakter enklave. Bilo je potrebno gotovo itavo stoljee prije no to su predstavnici re da i zakona nova policija postigli meu njima neto to bi bilo barem nalik na zakonsko ili obiajno uporite. No ipak, istovremeno je proboj u kulturu radnikih masa i urba ne sirotinje bio sve dublji i sustavniji, sve sustavnije obrazovni i reformatorski , i to u ovom razdoblju vie no u bilo kojem nakon njega. Jedna od glavnih potekoa k oje stoje na putu odgovarajuoj periodizaciji popularne kulture temeljita je preob razba kulture najniih klasa do koje dolazi negdje izmeu 1880. i 1920. godine. itave povijesti o ovome razdoblju tek imaju biti napisane. Ali, iako vjerojatno posto je i mnoge stvari koje nisu sasma tone, ini mi se da je lanak Garetha Stedmana Jone sa o Ponovnom stvaranju engleske radnike klase u ovom razdoblju, usmjerio nau panju n a neto fundamentalno i kvalitativno drugaije i vano. Bilo je to razdoblje duboke st rukturne promjene. to ga vie promatramo, postajemo sve uvjereniji da negdje u tom razdoblju lei matrica imbenika i problema iz kojih proizlaze kako naa povijest, tak o i nae osobite dvojbe. Sve se mijenja ne dolazi samo do promjena u odnosima snag a, nego i do uspostavljanja podruja same politike borbe. Nije sluajno da je toliko karakteristinih oblika onoga to danas smatramo tradicionalnom popularnom kulturom pr oizilo iz tog razdoblja ili ba u njemu zadobilo svoj osobit moderni oblik. to je uin jeno za 1790-te i 1840-te ili za 18. stoljee, potrebno je sada temeljito uiniti i za razdoblje koje bismo mogli nazvati socijalnom imperijalistikom krizom. to se popu larne kulture tie, temeljni zakljuak do kojega smo ranije doli vrijedi bez ostatka i za ovo razdoblje. Nije mogue pronai odvojeni, autonomni, autentini sloj kulture rad nike klase. Velik je dio najneposrednijih oblika popularne rekreacije, na primjer , zasien popularnim imperijalizmom. Moemo li i oekivati neto drugo? Kako bismo mogli objasniti, i to bismo uinili s idejom kulture vladajue klase koja je, usprkos svoj im sloenim unutarnjim oblikovanjima i razlikovanjima, stajala u vrlo odreenom odno su prema glavnom restrukturiranju kapitala, koji je pak stajao u osobitom odnosu s ostatkom svijeta; to pak s ljudima povezanim najsloenijim vezama s promjenjivom garniturom materijalnih odnosa i uvjeta koji su nekako uspjeli stvoriti kulturu to je ostala netaknuta najmonijom dominantnom ideologijom popularnim materijalizmom ? Posebno kada je ta ideologija, 3

diei se svojim imenom bila usmjerena jednako i prema njima i prema britanskom prom jenjivom poloaju u svijetu kapitalistike ekspanzije? Razmislite, u odnosu na probl em popularnoga imperijalizma, o povijesti i odnosima meu ljudima te jednome od gl avnih sredstava kulturnog izraavanja: tisku. Ako se vratimo konceptu izmjetenja i nadreenosti, moemo jasno vidjeti kako je liberalni tisak srednje klase sredinom 19 . stoljea bio oblikovan na podlozi namjerne destrukcije i marginalizacije autohto noga radikalnog tiska radnike klase. No, pored tog procesa, pred kraj se 19. i poe tkom 20. stoljea u tome podruju pojavljuje neto po kakvoi sasma novo: energino, masov no ukljuivanje razvijene i zrele publike iz redova radnike klase u novu vrstu popu larnoga, komercijalnog tiska. To je imalo vrlo duboke kulturalne posljedice, iak o ni u kojem smislu nije iskljuivo kulturalno pitanje. Bila je potrebna itava reorga nizacija baze kapitala i strukture kulturalne industrije, upregnue novih oblika t ehnologije i procesa rada, uspostavljanje novih tipova distribucije koji su djel ovali kroz nova kulturalna masovna trita. No, jedan je od uinaka zaista bilo uspost avljanje kulturalnih i politikih odnosa izmeu vladajuih i podreenih klasa: promjena tijesno povezana s onim sprjeavanjem irenja popularne demokracije na kojoj se na dem okratski nain ivota danas ini tako sigurno utemeljenim. Vie je nego oito da su svi nje govi rezultati danas jo uvijek prisutni: popularni tisak koji postaje to kretaviji i otrovniji to se vie postupno povlai, organiziran od strane kapitala za radniku klas u, meutim, s dubokim i utjecajnim korijenima u kulturi i jeziku pobijeenog, Nas: sa sn agom da predstavlja klasu po sebi u njezinu najtradicionalnijem obliku. Komadi je to povijesti popularne kulture koji je i vie nego vrijedan odgonetavanja. Naravno, to se ne moe zapoeti raditi a da se ne progovori o mnogim stvarima koje obino u ra spravi o kulturi ne igraju nikakvu ulogu. One jednako imaju veze s rekonstrukcijom kapitala, pojavljivanjem kolektivizma i oblikovanjem nove vrste obrazovnog stanja , koliko i s rekreacijom, plesom i popularnom glazbom. Kao podruje ozbiljnoga pov ijesnog djelovanja, prouavanje je popularne kulture poput prouavanja povijesti rad a i njegovih institucija. Pokazati zanimanje za nju znai ublaiti golemi raskorak, uoiti bitan propust. No, na koncu, ono donosi najvie rezultata kada ga se gleda u odnosu na openitiju, iru povijest. Odabirem razdoblje od 1880-ih do 1920-ih jer je ono jedan od oglednih sluajeva iznova oivljenog interesa za popularnu kulturu. Be z pokuaja da na bilo koji nain oklevetam vaan povijesni rad koji je o ranijim razdo bljima ve napravljen ili to tek treba biti, vjerujem da emo se s veinom pravih potek oa (kako teorijskih, tako i empirijskih) susresti tek kada zaponemo pomno prouavanj e popularne kulture u razdoblju koje poinje nalikovati na ovo 4

u kojemu sada ivimo, koje postavlja jednake interpretativne probleme kao i nae, i koje je upueno u nae vlastito vienje suvremenih pitanja. Sumnjiav sam prema takvoj v rsti interesa za popularnu kulturu koja se zaustavlja na otprilike istoj toki kao i propadanje artizma. Nije sluajno to tek nekolicinu nas zanima popularna kultura 19 30-ih godina. Sumnjam da postoji neto osobito nezgodno, posebno za socijaliste, u nepojavljivanju militantne, radikalne, zrele kulture radnike klae u 1930-ima kad a je, iskreno govorei, veina nas oekivala da e se pojaviti. S toke gledita isto heroj ili autonomne popularne kulture, 1930-te su bile prilino jalovo razdoblje. Ta se jal ovost (jednako kao i ranije neoekivano bogatstvo i raznolikost) ne moe objasniti gl edajui samo iz same popularne kulture. Moramo sada progovoriti ne samo o prijekid ima i kvalitativnoj promjeni, nego i o vrlo dubokom raskidu, posebice u popularn oj kulturi poslijeratnog razdoblja. Ovdje se ne radi samo o promjeni u kulturaln im odnosima izmeu klasa, nego i o promijenjenim vezama izmeu ljudi i koncentracije te ekspanzije novoga kulturnog aparata. No, bi li se sada uope moglo ozbiljno kr enuti s pisanjem povijesti popularne kulture bez da se uzme u obzir monopolizaci ja kulturnih industrija na podlozi temeljite tehnoloke revolucije (nije ni potreb no naglaavati da nijedna temeljita tehnoloka revolucija nikada nije isto tehnika)? Na ati povijest kulture najirih drutvenih klasa iskljuivo iz njihove unutarnje pozicij e, bez razumijevanja naina na koje su one trajno povezane s institucijama dominan tne kulturalne produkcije, znai ne ivjeti u 20. stoljeu. Poenta je, to se 20. stoljea tie, sasvim jasna. Vjerujem da isto vrijedi i za 19. i za 18. stoljee. Eto, tolik o o nekim problemima periodizacije. Nadalje, elio bih rei neto o popularnom. Ovaj poja moe imati mnotvo znaenja, no nisu sva upotrebljiva. Uzmimo, dakle, ono najuobiajeni je: stvari se nazivaju popularnima jer ih mase ljudi sluaju, kupuju, itaju, konzumir aju i, ini se, bez ogranienja u njima uivaju. To je trite komercijalne definicije pojm : ono koje u sredite zanimanja uvodi socijaliste, i s punim je pravom dovedeno u vezu s manipulacijom i propadanjem kulture puka. Na neki nain, ovo je znaenje izra vna suprotnost smislu u kojem sam ranije koristio ovu rije. Imam, dodue, dva probl ema koji su, ma kako to nezadovoljavajue zvualo, gotovo sasma osloboeni ovoga znaenj a. Kao prvo, ako je istina da u 20. stoljeu vrlo velik broj ljudi zaista konzumir a i uiva u kulturalnim proizvodima nae moderne kulturne industrije, iz toga slijed i da znatan broj radnih ljudi mora biti ukljuen u publiku kojoj su ti proizvodi n amijenjeni. Ako su oblici i 5

veze o kojima ovisi sudjelovanje u ovoj vrsti komercijalno osigurane kulture potpu no manipulativni i poniavajui, onda i sami ljudi koji ih konzumiraju i u njima uiva ju moraju biti ili ponieni tim aktivnostima, ili moraju ivjeti u permanentnom stan ju lane svijesti. Oni moraju biti kulturalni papci koji ne vide da je ono ime ih opaj u osuvremenjeni oblik opijuma za narod. Zbog takvog se miljenja moemo osjeati dobro , pristojno i samozadovoljno zbog kleveta upuenih agentima masovne manipulacije i prijevare, odnosno kapitalistikim kulturnim industrijama. Ipak, nisam siguran da to gledite moe dulje opstati kao vjerodostojan dokaz kulturalnih veza, a jo sam ma nje uvjeren da moe opstati kao socijalistiki pogled na kulturu i prirodu radnike kl ase. Konano, predodba o ljudima kao potpuno pasivnoj, izvanjskoj sili duboko je ne socijalistiki pogled na stvar. Zatim, drugo: moemo li rijeiti ovaj problem bez posv eivanja neizbjene i nune panje manipulacijskom aspektu velikoga dijela komercijalne popularne kulture? Postoji veliki broj strategija, prihvaenih od strane radikalni h kritiara i teoretiara popularne kulture, pomou kojih se to moe uiniti i koje su, po mome miljenju, vrlo nepouzdane. Jedna od njih jest suprotstaviti joj drugu, cije lu, alternativnu kulturu autentinu popularnu kulturu, i navesti na pomisao da prava nika klasa (togod to bilo) nije zavedena komercijalnim nadomjescima. To je herojsk a, ali ne i pretjerano uvjerljiva alternativa. Ono to s njom nije u redu njezino je zanemarivanje apsolutno temeljnih odnosa kulturalne moi dominacije i podreenost i, koje su unutarnje znaajke kulturalnih odnosa. Tvrdim, u suprotnome, da ne post oji cjelovita, autentina i autonomna popularna kultura koja egzistira izvan monoga p odruja veza kulturalne moi i dominacije. Kao drugo, ona uvelike podcjenjuje mo kult uralnog usaivanja. Ova je izjava varljiva, jer im je izreena, otvorena je optubama z a favorizaciju kulturalne inkorporacije. Prouavanje se popularne kulture nastavlj a premjetati izmeu ovih dvaju prilino neprihvatljivih polova: iste autonomije ili posv emanje izolacije. Zapravo, ne smatram nunim niti ispravnim sloiti se ni s jednim od toga. Budui da obini ljudi nisu kulturalni papci, savreno su sposobni prepoznati n ain na koji su realnosti ivota radnike klase reorganizirane, rekonstruirane i preob likovane nainom na koji su predstavljeni (to jest, pred-stavljeni) u, recimo, [te levizijskoj seriji] Coronation Street. Kulturalne industrije zaista imaju mo kons tantne preradbe i preoblikovanja onoga to predstavljaju te, ponavljanjem i odabir om, mo nametanja i usaivanja onakvih definicija nas samih koje se lake mogu uklopit i u opise dominantne ili odabrane kulture. To je pravo znaenje koncentracije kult uralne moi, odnosno naina proizvodnje kulture u glavama ponekih ljudi. Ove definic ije nemaju mo zaokupljanja naih misli; ne utjeu na nas kao na tabulae rasae. 6

No, one ipak zaokupljaju i prerauju unutarnja proturjeja osjeaja i percepcije podree nih klasa, one ipak pronalaze i kre prostor prepoznavanja u onima koji na njih re agiraju. Kulturalna dominacija ima stvarne uinke ak i kada potonji nisu ni svemoni ni sveobuhvatni. Kada bismo krenuli dokazivati da ovi nametnuti obrasci nemaju n ikakva utjecaja, bilo bi to ravno dokazivanju da kultura ljudi moe postojati kao odvojena enklava, izvan raspodjele kulturalne moi i odnosa kulturalne sile. Ne vj erujem u to. tovie, mislim da je u pitanju stalna i nuno nejednaka i neravnopravna borba gdje dominantna kultura konstantno nastoji dezorganizirati i reorganizirat i popularnu, te ograditi i ograniiti njezine definicije i oblike unutar mnogo ireg a podruja dominantnih obrazaca. Kako postoje toke otpora, postoje i trenutci smjen e to je dijalektika kulturalne borbe. U naem se vremenu ona neprestano nastavlja u sloenim linijama otpora i prihvaanja, odbijanja i kapitulacije, koji podruje kult ure ine neprestanim bojnim poljem gdje se ne postiu konane pobjede, nego uvijek pos toje strateke toke koje imaju jednake anse biti i osvojenima i izgubljenima. Prva d efinicija nije nam, dakle, od velike koristi, no mogla bi nas prisiliti da razmi slimo dublje o sloenosti kulturalnih odnosa, realnosti kulturalne moi i prirodi ku lturalnog usaivanja. Ako oblici komercijalom opskrbljene popularne kulture nisu i skljuivo manipulacijski, to je stoga to bok uz bok s lanim molbama, prikazivanjima u perspektivi, trivijalizacijom i kratkim spojevima, supostoje i elementi prepoz navanja i identifikacije, neto to se pribliava re-kreaciji [re-creation] prepoznatl jivih iskustava na koje ljudi reagiraju. Opasnost se pojavljuje zbog nae navade r azmiljanja o kulturalnim oblicima kao cjelovitima i koherentnima: ili sasma iskva renima ili u potpunosti autentinima, dok su oni naprotiv duboko kontradiktorni: i graju se suprotnostima, posebice kada ove djeluju u domeni popularnog. Jezik Daily Mirrora nije ni obina konstrukcija tipina za uti tisak Fleet Streeta, niti je to j ezik kojim itatelji/ce iz redova radnike klase doista govore. Radi se o vrlo sloeno j vrsti lingvistikog trbuhozborstva u kojoj je krivotvorena brutalnost popularnog novinarstva vjeto kombinirana i proeta nekim elementima izravnosti i ivopisne spec ifinosti jezika radnike klase. Nemogue je provui se bez ouvanja nekih elemenata svoji h korijena u pravom argonu popularnog. Ne bi dogurala daleko kad ne bi bila sposobn a za preoblikovanje popularnih elemenata u vrstu stereotipnoga, konfekcijskog i neutraliziranoga pukog populizma. Drugu je, deskriptivnu definiciju popularnog, m alo lake provakati. Popularna su kultura sve one stvari koje ljudi ine, ili su ih n ekada inili. Ovo je blisko antropolokoj definiciji termina: kultura, obiaji, navike i stavovi veine ljudi. Sve ono to definira njihov razlikovni nain ivota. S ovom definic ijom takoer imam dvije potekoe. 7

Prvo, sumnjiav sam prema njoj upravo zbog toga to je (blago reeno) previe deskriptiv na. Problem je, zapravo, u njezinoj utemeljenosti na inventaru koji se bezgranino iri ovdje spada praktiki sve to su ljudi ikada (u)inili. Uzgajanje golubova i filat elija, letee patke na zidu i vrtni patuljci. Problem se javlja pri pokuaju razliko vanja ovoga beskonanog popisa, u svakome osim u deskriptivnom pogledu, od onoga to popularna kultura nije. No, drugi je problem jo vaniji i vezan je uz zakljuak do k ojeg smo ve ranije doli: mi ne moemo jednostavno staviti u istu kategoriju sve stva ri koje ljudi ine, bez uoavanja injenice da istinska analitika razlika proizlazi ne iz popisa samog (pasivne kategorije stvari i aktivnosti) nego iz kljune opreke: o no to ljudi sami stvaraju i ono to im ne pripada. Drugim rijeima, strukturirajue nael o popularnog u ovome su smislu napetosti i opreke izmeu onoga to pripada sredinjoj do meni elitne ili dominantne kulture i kulture perifernog. To je opozicija koja uvij ek iznova strukturira domenu kulture u popularno i ne-popularno. No, ove se opreke n e moe oblikovati posve deskriptivnim nainom jer se, od razdoblja do razdoblja, sad raji svake kategorije mijenjaju. Popularni oblici unaprijeuju se u kulturalnu vrij ednost, diu se na kulturnoj ljestvici i na koncu se nau na suprotnim stranama. Nek e druge stvari prestaju imati kulturalnu vrijednost te su prisvojene od strane p opularnog, bivajui transformirane u procesu. Strukturirajue se naelo ne sastoji od sadraja svake kategorije koje se, ponavljam, mijenjaju od razdoblja do razdoblja. Prije bi se reklo da se sastoji od sila i odnosa koje podravaju odvajanje: grubo reeno, to je razlika izmeu onoga to se uvijek smatra elitnom kulturalnom aktivnou il i obrascem, i onoga to se takvim ne smatra. Ove kategorije ostaju, iako se popisi mijenjaju. tovie, od itavog se seta institucija i institucionalnih procesa zahtije va da svaku od njih podre, a razliku meu njima sustavno obiljeavaju. kola i obrazovn i sustav jedna su od tih institucija koje razlikuju vrijedne od bezvrijednih dijel ova kulture, kulturne batine te povijesti ostavljene u naslijee. Knjievni i znanstv eni aparat ini neto sasma drugo, oznaavajui granice izmeu odreenih vrsta vrijednoga i bezvrijednoga znanja. Vana injenica, dakle, nije puki opisni inventar (koji moe ima ti negativni uinak zamrzavanja popularne kulture u neki bezvremenski opisni kalup ), nego odnosi moi koji neprestance istiu i dijele domenu kulture u kategorije koj ima se daje prednost i one koje preostaju. Pripremam se, dakle, za treu definicij u popularnog, iako je ova poprilino nespretna. Ova definicija gleda, u nekome odreen om razdoblju, one oblike i aktivnosti koji imaju korijene u socijalnim i materij alnim uvjetima odreenih klasa, te koji su uvrteni u popularnu tradiciju i obiaje. N a ovaj nain zadrava sve ono to je vrijedno u opisnoj definiciji. No, nastavlja s in zistiranjem da su u definiciji popularne kulture glavni odnosi oni koji definira ju popularnu 8

kulturu unutar neprekidne napetosti (veza, utjecaja i antagonizama) u odnosu na d ominantnu kulturu. Ova se koncepcija kulture polarizira oko ove kulturalne dijal ektike, i tretira domenu kulturalnih oblika i aktivnosti kao podruje koje se nepr estano mijenja. Zatim promatra odnose koji neprestano strukturiraju ovo podruje u dominantne i podreene formacije. Promatra procese pomou kojih se ovi odnosi domin acije i podreivanja artikuliraju. Postupa s njima kao s procesom: procesom pomou k ojeg se nekim stvarima namjerno daje prednost kako bi druge mogle biti detronizi rane. U njezinu su sreditu promjenjivi i nejednaki odnosi snaga koji oblikuju pod ruje kulture, odnosno pitanje kulturalne borbe i njezinih mnogih oblika. U sreditu je njezine panje odnos izmeu kulture i pitanja hegemonije. Ono to nas se u ovoj de finiciji tie nije pitanje autentinosti ili organske cjelovitosti popularne kulture. Zapravo, ona priznaje da e u ovom smislu gotovo svi kulturalni oblici biti protur jeni, sastavljeni od antagonistinih i nestabilnih elemenata. Znaenje kulturalnoga o brasca i njegova mjesta ili pozicije u podruju kulture nije upisano u njezin obli k, niti je njegov poloaj uvren za sva vremena. Ovogodinji radikalni simbol ili slogan bit e neutraliziran i ve e sljedee godine postati moda, a godinu nakon objekt dubok e kulturalne nostalgije. Neki buntovni folk pjeva dananjice ve e sutra zavriti na nas lovnici Observera. Znaenje kulturalnog simbola djelomice je zadano socijalnim pod rujem u koje je potonji ukljuen, obiajima s kojima se podudara i koje unutar kojih odjekuje. Ono to je bitno nisu stvarni ili povijesno fiksirani objekti kulture, n ego stanje igre u kulturalnim odnosima: recimo to bez uvijanja i na najjednostav niji nain vana je klasna borba unutar i oko kulture. Gotovo e nas svaki utvren inven tar izdati. Je li roman buroaski oblik? Odgovor moe biti samo povijesno provizoran: kada? koji romani? za koga? pod kojim uvjetima? Ono to je veliki marksistiki teore tiar jezika koji je pisao pod imenom Voloinov jednom rekao o znaku kao kljunom elem entu svih oznaiteljskih praksi, stoji i za kulturalne obrasce: Klasa se ne podudara sa znakovnom zajednicom, to jest s () ukupnou korisnika istoga niza znakova u ideolokoj komunikaciji. Tako e razliite klase koristiti jedan te is ti jezik. Slijedom toga, u svakom se ideolokom znaku kriaju razliito usmjereni nagl asci. Znak postaje arenom klasne borbe. () Znak zadrava svoju ivotnost, pokretljivo st i sposobnost za daljnji razvoj upravo zahvaljujui ovome krianju naglasaka. Znak koji je osloboen pritiska drutvene borbe koji prelazi s onu stranu drutvene borbe neizbjeno gubi snagu, degenerira u alegoriju, i postaje predmetom ne ive drutvene r azumljivosti, ve filozofskoga razumijevanja. () Vladajua klasa tei ideolokom znaku pr idati nadklasni, vjeni karakter, uguiti ili potisnuti borbu izmeu drutvenih vrijedno snih sudova koja se u njemu zbiva, uiniti ga beznaglasnim. U stvari, svaki ivi ide oloki znak ima dva lica, poput Janusa. Svaka trenutna psovka moe postati pohvala, svaka trenutna istina mnogim 9

ljudima mora neizbjeno zvuati kao najvea la. Ova unutarnja dijalektinost znaka oituje se u potpunosti samo u vremenima drutvenih kriza ili revolucionarnih promjena.1 Kulturalna borba, naravno, poprima razliite oblike: sjedinjavanje, izvrtanje, otp or, pregovaranje, osnaenje. Raymond Williams uinio nam je veliku uslugu skiciranje m nekih od ovih procesa, ukazujui na razliku izmeu trenutaka u nastajanju te rezid ualnih i udruenih trenutaka. Na je zadatak proirivanje i razvijanje ove rudimentarn e sheme. Ono to je najvanije jest promatrati je dinamiki, kao povijesni proces. Nov e se sile uvijek iznova pojavljuju u davnoj povijesnoj krinki; nove sile, usmjer ene prema budunosti, gube svoju mo predvianja te postaju sposobne gledati samo unat rag; kulturalni raskidi dananjice mogu se oporaviti kao potpora sutranjem dominant nom sustavu vrijednosti i znaenja. Borba se nastavlja, no gotovo nikada na istome mjestu, nikada oko istih znaenja ili vrijednosti. ini mi se da kulturalni proces kulturalna mo u naemu drutvu ovisi ponajprije o podvlaenju crte, uvijek i u svakom r azdoblju na drugome mjestu, ispod onoga to treba i onoga to ne treba biti uvrteno u Tradiciju. Obrazovne i kulturalne institucije, uz mnoge pozitivne stvari koje in e, takoer pomau i u discipliniranju i upravljanju ovom granicom. Ovo bi nas trebal o navesti da ponovno promislimo o tom kakljivom terminu u popularnoj kulturi, trad iciji. Tradicija je vitalni element kulture, no ima vrlo malo veze s pukom izdrlji vou starih obrazaca. Puno je vie povezana s nainom na koji se elemente meusobno povez ivalo ili artikuliralo. Ovi aranmani u nacionalnoj popularnoj kulturi nemaju vrst ni ucrtan poloaj, a jo manje znaenje koje se, nepromijenjeno, prenosi plimom povije sne tradicije. Ne samo da elementi tradicije mogu biti preinaeni tako da vezuju r azliite obiaje i stajalita te preuzimaju nova znaenja i vanosti, nego esto dolazi i do sluaja gdje kulturalna borba u svom najotrijem obliku proizlazi ba iz toke gdje se razliite, suprotne tradicije susreu i isprepleu. One tee odvajanju kulturalnih obraz aca od tradicija u koje su usaeni i davanju novoga kulturalnog odjeka ili naglask a tim obrascima. Tradicije nisu uvrene jednom i zauvijek: svakako ne ni u jednom un iverzalnom poloaju u odnosu na pojedinu klasu. Kulture, shvaene ne kao odvojen nain i vota, nego kao nain borbe, neprestance se isprepleu; relevantne kulturalne borbe proi zlaze iz toki presijecanja. Pomislimo samo na naine pomou kojih u 18. stoljeu odreeni jezik legalnosti, konstitucionalizma i prava postaje bojno polje na toki presijeca nja dviju razliitih tradicija: tradicije dostojanstva i terora nieg plemstva i tradici ja popularne pravde. Gramsci je, 1 A. Volosinov, Marxism and the Philosophy of Language, New York, 1977. ( M. Bahti n, Marksizam i filozofija jezika, Nolit, Beograd 1980.) 10

nudei probni odgovor na svoje vlastito pitanje o nainu na koji izranja kolektivna v olja i nainu na koji je preobliena nacionalna popularna kultura, primijetio: Vana je kritika kojoj je ovakav ideoloki kompleks izloen od strane prvih predstavni ka nove povijesne faze. Upravo ta kritika omoguuje proces diferencijacije i promj ene relativne teine koju su nekad imali sastavni dijelovi starih ideologija. Ono t o je prije bilo sekundarno i podreeno, ak i sporedno, danas se tretira kao primarn o postaje jezgra novoga ideolokog i teorijskog kompleksa. Stara kolektivna volja rasipa se u svoje proturjene sastavnice od poetka drutvenog razvoja onih podreenih. Podruje je to nacionalne popularne kulture i tradicije kao bojnoga polja. Ovo nam pribavlja upozorenje protiv samoogranienih pristupa popularnoj kulturi koji, vre dnujui tradiciju sami za sebe i tretirajui je na ahistorijski nain, analiziraju popul arnokulturne oblike kao da potonji u sebi, od trenutka nastanka, sadre neki vrsti i nepromjenjivi smisao ili vrijednost. Veza izmeu povijesnoga poloaja i estetske v rijednosti vano je i teko pitanje u popularnoj kulturi, no pokuaj razvijanja neke u niverzalne popularne estetike, utemeljene na trenutku nastanka kulturalnih obraz aca i obiaja, gotovo je sigurno jako pogrena. to moe biti eklektinije i nasuminije od sastavljanja mrtvih simbola i triarija opustoenih iz dojueranje kutijice s nakitom k ojim su se, upravo sada, mnogi mladi ljudi poeli kititi? Ovi su simboli, djelii i dijelovi poprilino neodreeni kroz njih bismo mogli prikazati tisue i tisue izgubljen ih kulturalnih dobara. Svako toliko meu ostalim drangulijama nailazimo na znak ko ji bi, prije svih ostalih znakova, trebao zauvijek biti uvrenim ukruenim u svojem ku lturalnom znaenju i konotacijama: svastiku. No evo je kako nam se ipak njie pred n osom, djelomice (ali ipak ne posve) osloboena svojih dubokih kulturalnih referenc ija na povijest 20. stoljea. to to znai? to oznauje? Njezino je znaenje bogato, ali is tovremeno i bogato dvosmislenostima u svakom sluaju nestabilno. Ovaj zastraujui zna k moe ograniiti promjer znaenja, no ne jami jedno jedino unutarnje znaenje. Ulice su prepune klinaca koji nisu faisti samo zato to moda na lancu nose svastiku. S druge st rane, moda bi i mogli biti... Ono to ovaj znak predstavlja na koncu e ipak manje ov isiti, u politici kulture mladih, o unutarnjem kulturalnom simbolizmu same stvar i, a vie o ravnotei snaga izmeu, recimo, Nacionalne fronte i Antinacistike lige, izm eu White Rocka i Two Tone Sounda.* * Posrijedi su suprostavljene politike, kulturne i glazbene opcije krajem 1970-ih u Britaniji. Situaciju obrauje Paul Gilroy u knjizi The Aint No Black in the Union J ack: the cultural politics of race and nation, The University of Chicago Press, C hicago 1991. Two Tone Sound nastaje 1978-79., ispoetka u Coventryju, kao mjeavina u kojoj se spajaju ska, reggae i punk (pretea su The Specials, a predstavnici Sel ecter, Madness, UB40, Body Snachers, The Swinging Cats i dr.). National Front (N F) osnovan je 1967. kao nacionalistikorasistika organizacija usmjerena protiv imig ranata, osobito s Jamajke. Anti Nazi League (ANL) je pokrenuta u studenom 1977, dijelom iz pokreta Rock Against Racism (RAR), kao reakcija na rastui utjecaj NF, kao 11

Ne samo da ne postoji pravo jamstvo unutar samoga kulturalnog znaka ili obrasca, nego nema ni jamstva da e on, zato to je jednom bio povezan s relevantnom borbom, zauvijek biti ivui izraz klase, tako da e svaki puta kada se probudi govoriti jezik om socijalizma. Ako se kulturni izriaji izjanjavaju za socijalizam, onda je to zato to su povezani kao prakse, oblici i organizacija borbe koja je uspjela prilagodi ti te simbole i pridati im socijalistiku konotaciju. Kultura nije unaprijed, prij e poetka te borbe, odreena uvjetima klase. Borba znai uspjeh ili poraz pri pokuajima da se kulturalnom pridoda socijalistiki akcent. Termin popularno ima vrlo sloene odno se s terminom klasa. Svjesni smo toga, no ipak esto na mukama, nastojei to zaboravit i. Govorimo o osobitim oblicima kulture radnike klase, no, u sluaju da je rije o pr oirenom podruju istraivanja, koristimo obuhvatniji termin popularna kultura. Savreno j e jasno da bi sve to sam bio govorio imalo malo smisla bez referencije na klasnu perspektivu i klasnu borbu. No, takoer je jasno da ne postoji odnos jednakosti iz meu klase i osobitih kulturalnih oblika i obiaja. Termini klasa i popularno duboko su povezani, no nisu sasma zamjenjivi. Razlog tome je oit: ne postoje u potpunosti o dvojene kulture koje bi, u smislu povijesne stabilnosti, bile paradigmatski pripoj ene odreenim cjelovitim klasama: iako postoje jasno razdvojene i promjenjive klasno - kulturalne tvorbe, klasne se kulture nastoje presijecati i preklapati u istom podruju borbe. Termin popularno indicira taj donekle izmjeten odnos kulture naspram klasa. Preciznije, odnosi se na sporazum klasa i sila koje ti najiri drutveni sloje vi sainjavaju. Kultura potlaenih, iskljuenih klasa: eto, to je podruje na koje nas te rmin popularno upuuje. A nasuprot tome, strana s kulturalnom moi odluivanja to joj pri pada, a to ne po definiciji nije jo jedna cjelovita klasa, nego taj drugi savez kl asa, slojeva i socijalnih snaga koje sainjavaju ono to nije puk i to nisu popularne kl ase: kulturu bloka moi. Ljudi protiv bloka moi: ovo je, prije nego klasa protiv klas e, sredinja linija proturjeja na koju se usmjerava podruje kulture. Popularna je kul tura naroito organizirana oko proturjeja: popularne sile protiv bloka moi. To podruj u kulturalne borbe svakako daje odreenu crtu specifinosti. No, termin je popularno (a k tovie, kolektivni subjekt na koji se taj termin odnosi) vrlo problematian. Uinjen je problematinim, recimo, sposobnou gospoe Thatcher da izgovori reenicu poput Moramo o graniiti mo radnikog sindikata jer je to ono to narod zapravo eli. To me upuuje na in icu da, ba kao to nema nepromjenjiva sadraja u kategoriji popularne kulture, nema ni nepromjenjiva subjekta koji je uz nju povezan puka. Ljudi nisu zauvijek tamo negdj e, ondje gdje su oduvijek i bili, a ambiciozniji politiki projekt koji je okupljao ljude iz glazbe, poslovnog svijeta , sveuilita, sporta i iroki spektar zagovornika radikalne politike. Politiku britan skih rasista prema crnakoj zajednici usporeivali su s Hitlerovim odnosom prema idov ima. (nap. prir) 12

njihova kultura, slobode i instinkti netaknuti, dok se jo uvijek marljivo bore pr otiv normanskog bremena ili ega ve: kao da e, kad bismo ih samo mogli otkriti i ponov no dovesti na pozornicu, oni zauvijek stajati na pravom, za to predvienom mjestu i ekati da ih se pobroji. Sposobnost konstituiranja klasa i individualaca kao pop ularne sile eto to je priroda politike i kulturalne borbe: uiniti od podijeljenih klasa i odvojenih ljudi (podijeljenih i odvojenih koliko kulturom toliko i drugi m faktorima) popularno-demokratsku kulturalnu silu. Moemo biti sigurni u to da dr uge sile takoer imaju udjela u definiranju puka kao neega drugog: puka kojeg treba bol je disciplinirati, kojim treba bolje vladati, uinkovitije upravljati, iji nain ivota treba zatititi od stranih kultura, itd. Postoji dio obaju ovih alternativa u svako me od nas. Ponekad moemo biti ustrojeni kao snaga usmjerena protiv bloka moi: to j e povijesni otvor u kojemu je mogue stvoriti kulturu koja je istinski popularna. No, u naem drutvu, ako nismo ustrojeni na taj nain, bit emo ustrojeni na dijametraln o suprotan nain: u uinkovitu populistiku silu koja govori odluno Da! moi. Popularna je kultura jedno od podruja gdje se odvija borba za i protiv kulture monih: i u ovoj borbi postoji ulog koji moe biti izgubljen ili udvostruen. Arena je to privole i o tpora. Dijelom je to mjesto gdje nastaje hegemonija, i gdje je ista utvrena. Nije to sfera u kojoj bi se socijalizam i ve sasma oformljenu socijalistiku kulturu mo glo jednostavno iznijeti na vidjelo. No, jedno je to od mjesta gdje bi do stvara nja socijalizma moglo doi. Eto, zato je popularna kultura vana. U suprotnom, iskreno da vam kaem, ivo mi se za nju fuka.* * Na pomoi pri prijevodu dvojbenih mjesta zahvalila bih Andi Bukvi. (nap. prev.) 13