ANTROPOLOKI TEMELJI WALDORFSKE PEDAGOGIJE

OSNOVNE POSTAVKE (nune za razumijevanje pedagokog djelovanja)

Trolanost ljudskog organizma
Ako izvana promatramo ovjekovu tjelesnost, moemo odmah otkriti da ono to nam
se na prvi pogled pojavljuje kao cjelovito, moemo ralaniti u tri sustava organa,
unutar kojeg svaki podsustav posjeduje relativnu samostalnost.
Kao prvo, vidimo da je ovjek bie koje putem vlastitog osjetilnog organizma stupa u
odnos s vanjskim svijetom. On je osjetilno (senzorno) bie. Ali ova osjetilna
organizacija, koju opaamo na periferiji ljudskog organizma smjetena je duboko u
nervnom sustavu, u njihovom centralnom organu mozgu.
Osjetilno-nervna organizacija obrazuje jedinstveni sustav u cjelokupnom ovjekovu
organizmu. Stoga se s pravom moe nervno-osjetilni ovjek nazvati i ovjekglava - osjetilno-nervni sustav se prostire istina, cijelim tijelom (sve do u ruke i prste),
ali teite ima u ovjekovom mozgu.
Drugi lan ovjekove tjelesnosti obrazuje njegova ritmika organizacija, a to je sve
ono to je povezano s disanjem i cirkulacijom krvi. Ova dvostruka ritmika djelatnost,
s njoj pripadajuim organima, obrazuje drugi sustav ovjekovih organa. Sredite
njegova djelovanja je u podruju prsnog koa (prsni ovjek, ritmiki sustav).
Trei sustav organa se izraava u svemu to je izmjena tvari u organizmu, a
procesi izmjene tvari deavaju se, istina, u svim dijelovima ljudskog tijela ali poglavito
u udovima. Stoga Steiner govori o ovjeku razmjene tvari i ovjeku udova.
Ako ovjeka promatramo u odnosu na te tri djelatnosti, ako ga promatramo iz tri
perspektive, kao nervno-osjetilnog ovjeka, kao ovjeka koji preteno ivi u ritmikoj
djelatnosti, a zatim kao ovjeka izmjene tvari onda imamo pred sobom sve to se
nalazi u ovjekovoj prirodi. A tim smo opisom istovremeno opisali tri samostalna
sustava u ljudskom organizmu.
Tjelesnost predstavlja fiziku osnovu ovjekovog duevnog ivota. Stoga
se moemo upitati: u kakvom je odnosu duevni ivot prema ova tri samostalna
sustava organa?

Znamo da se ovjekov duevni ivot izraava na tri naina: kao miljenje, osjeanje i
kao volja. A svaki od ova tri naina manifestiranja duevnog ivota (dominantno) je
povezan s jednim od navedena tri sustava organa. Ili drugaije kazano, svaki od
sustava predstavlja tjelesnu osnovu i pretpostavku za razvoj jedne duevne snage
(miljenja, osjeanja, volje). Oigledno je da naa sposobnost predoavanja stoji u
svezi sa nervno-osjetilnim sustavom., odnosno nervno-osjetilni sustav organska je
osnova za svaku vrst djelatnosti predoavanja.
uvstvovanje, pak ima svoju snagu ne samo u nervno-osjetilnom nego i u ritmikom
sustavu. Sve to je disanje i cirkulacija krvi u svezi je sa uvstvovanjem.
A sve to stoji u svezi s voljom ima organsku osnovu u udovima i sustavu razmjene
materije.
Trolanost ovjekova organizma treba promotriti iz jo jedne perspektive.
Naime, tijekom jednog dana ovjek prolazi tri meusobno razliita stanja
svijesti.
Najprije imamo nama svima uvjerljivo stanje budnog dnevnog ivota. Duboka
suprotnost tomu je stupanj svijesti bez sna duboko spavanje. To stanje je u odnosu
na stanje dnevne svijesti, zapravo, stanje bez-svjesnosti.
Izmeu ta dva stanja lei stanje svijesti u snu tj. san.
Dakle, razlikujemo tri stupnja svijesti:
BUDNOST
SAN
SPAVANJE
Ako sada ta tri stupnja promotrimo u odnosu na trolani tjelesni organizam ovjeka
onda nam se jasno pokazuju slijedee injenice:
Potpuno smo svjesni samo u naem predoavanju (miljenju), dok volju (htijenje)
doivljavamo upravo u dubokom snu, u spavanju bez snova. Volja se oslanja na
procese izmjene tvari u organizmu. Primjerice, kad hodamo mi pokreemo noge, ali
pri tom nismo osvijestili (imamo vrlo malo uvida u to) to se pri tomu deava izmeu
naeg voljnog impulsa i sustava izmjene tvari; to se deava samo od sebe (kao to
se stvari same od sebe deavaju u dubokom snu).
Kao ovjek osjeaja/uvstava ivimo u istom stupnju svijesti u kojemu se nalazimo
kad sanjamo. Oboje, snove kao i osjeaje doivljavamo u stanju polusvjesnosti
(snovitosti).
2

ovjek, dakle, unutar 24 sata prolazi ta tri stupnja svijesti tako da jedno stanje
ne smjenjuje drugo, nego kao takozvani dnevno-budni ovjek istovremeno
ivimo u sve tri kvalitete svijesti. Budni smo u odnosu na ivot predodbi (i to je
povezano s naim nervnim sustavom), sanjamo (polusvjesni smo) u odnosu na na
uvstveni ivot (koji se oslanja na disanje i cirkulaciju krvi), a spavamo u odnosu na
voljni ivot, koji svoju organsku osnovu ima u sustavu udova i sustavu izmjene tvari.
ovjek je zdrav samo onda ako ova tri sustava meusobno (uzajamno) djeluju
i obrazuju cjelinu. ovjek je zdrav onda i ukoliko niti jedan sustav (trajnije) ne
potinjava neki drugi i ukoliko uvaimo zakoniti odnos razvoj pojedinih
sustava. Taj razvoj je kod svakog ovjeka individualan, jedinstven i
neponovljiv, ali odvija se opim zakonitostima. Ovu spoznaju waldorfska
pedagogija uzima kao polazite i zato poznavanje razvojnih faza i razvojnih
procesa ne slue za dijagnostiku i kako bi se dijete uguralo u te faze, nego
kao misaoni okvir za razumijevanje razvojnih procesa i planiranje pedagokih
aranmana primjerenih razvojnoj fazi u kojoj se dijete nalazi (---> naelo
pravovremenosti odgoja)
(2) Razvojne faze
Steiner je ukazao na to da ovi sustavi i u razvoju pojedinca imaju sasvim
odreeno mjesto i da u svakom razvojnom sedmoljeu (orijentacijski) jedan od njih
ima vodeu ulogu. Tu susljednost treba stalno imati u vidu (posebno kad se
waldorfskom vrtiu stavlja prigovor da djecu titi od ranog akademskog uenja ili od
osvjetavanja socijalnih odnosa, jer ne radi se o tienju, nego o pravovremenom
koritenju onih potencijala koji su u tom razvojnom periodu djelatni, aktivni. To
potvruje i suvremena neuroznanost s konceptom prozora uenja odnosno kritinih
perioda- samo to se znanstveni rezulttai ne slau u tomu kad je za neku aktivnost
prozor uenja tj. Najbolje vrijeme ( o tome emo raspravljati i kod Marije
Montessori)
U prvom sedmoljeu tj. prije promjene zubiju dijete dominantno ivi (kao
emocionalno-voljno bie) u motorici i senzornoj aktivnosti. Govor i miljenje povezani
su sa kretanjem i otuda su vezani za pokret i za zdravi razvoj tijela tj. za tjelesnost. To
moemo potvrditi promatranjem primjerice, jedno etvorogodinje dijete koje neto
vidi ili uje odmah ima u sebi nagon da ono to je vidjelo izvede/napravi (oponaa,
unutranje preradjuje). Dijete na taj nain ui govoriti, tako se poinje igrati.
3

Nemogue je zamisliti dijete prije promjene zubiju da prekrienih ruku eka na jelo.
Opaanje neposredno potie voljnu aktivnost u udovima. Unutranje i vanjsko kretanje
deavaju se istovremeno (zajedno).
Odluujua aktivnost u tomu je oponaanje. Oponaanjem (vanjsko prema
unutranjem) dijete ui sve radnje, govoriti i, dobrim dijelom, usvaja misaoni obrazac
(gramatiku miljenja). Zato je bitno pravilno shvatiti to oponaanje znai i koje su
njegove pedagoke konzenkvence (detaljno uz temu: naelo oponaanja i uzora
temeljno naelo waldorfske pedagogije djetinjstva).
S promjenom zubiju unutarnje kretanje se poinje oslobaati (razdvajati) od
vansjkog. Izgrauje se vlastito podruje unutranjeg doivljavanja i time se
ritmiki sustav emancipira u odnosu na voljni tj na sustav udova. U tom
razdoblju uspostavlja se odnos jedan udah/ prema 4 otkucaja srca ( odnos 1:4
izmeu disanja (plua) i pulsa (srce).
Miljenje se poinje osamostaljivati s pubertetom ( s procesom spolnog
sazrijevanja). Budi se sposobnost za kritiku prosudbu, istovremeno se modificira
glas (dijete mutira, glas postaje dublji), udovi postaju tei i mladi ovjek konano
stjee

zemaljsku zrelost (spolnu zrelost) i trai svoju individualnu osobnost

(kriza identiteta; traenje identiteta; tko sam ja?).

Po sebi je razumljivo da se ovdje radi o naelnom pravcu razvoja uz brojne
individualne varijacije.
Dakle, dijete se budi prvo u udovima onda u podruju plua i srca, koje je povezano
s osjeajima i doivljavanjem i konano u glavi, odnosno u podruju nadlenom za
miljenje. ovjek funkcionira kao cjelovito bie i to implicira povezanost izmeu
pokreta, govora i miljenja. Ta povezanost je potvrena brojnim istraivanjima
neuroznanosti tijekom 20. stoljea. Jedan solidan pregled tih istraivanja nalazi se u
knjizi Frank R. Wilson, Die Hand-Geniestreich der Evolution. (Utjecaj ruke na
mozak, govor i kulturu ovjeka), Stuttgrat, 2000.1
ovjek je na svakom razvojnom stupnju cjelina, koja se razlikuje od prethodnih
i narednih stupnjeva kroz ova tri podruja. Grubo uzevi moemo utvrditi: kod malog
1

Za zainteresirane studente: Privitak 1. Pokret-govor-miljenje: metamorfoza razvojnih

potencijala i egzemplarni prikaz modela razvoja djeteta na koji se oslanja waldorfski

odgojitelj;

djeteta kretanje, govor i miljenje meusobno su povezani u jednu cjelinu i bivaju

potaknuti osjetilnom okolinom, prisvojeni (pounutreni) i razvijani oponaanjem.
Sa svakim novim uzrastom dijete postaje sposobno te tri glavne ljudske
sposobnosti, relativno neovisno jednu od druge uposliti.
Pedagoke konzenkvence. Osnovne konzenkvence koje se izvode iz ovakvog
pogleda na razvoj ovjeka sastoje se u tomu da obrazovanje cjelovite osobnosti
bude primjereno uzrastu (naelo pravovremenosti).
Poetno pitanje je glede svih razvojnih razdoblja isto:
kako organiziramo okolinu a da omoguimo djetetu samokativnost u onom
podruju i na onom stupnju razvoju gdje se ono u individualnom razvoju
nalazi? To pitanje se utemeljuje na temeljnoj postavci da dijete treba biti uvaeno na
svakom razvojnom stupnju, da u sebi nosi mogunosti samoodreenja te da ga treba
primiti tamo gdje se ono u individualnom razvoju nalazi.
Kako se ovjek razvija od roenja do zrelosti?
Kao to ve vanjski proces rasta pokazuje, razvoj do punoljetnosti ne tee linearno,
nego u razliitim fazama sa svim mogunostima i krizama.
1. U prvih est odn. sedam godina ivota dijete je otvoreno prema svijetu i
reagira u cjelosti kao osjetilno i kao voljno bie; svi osjetilni utisci koji dolaze
iz neposredne djetetove okoline duboko se odraavaju na njegov razvoj; dijete
ivi cjelokupno u osjetilima i na taj nain doivljava svijet. U tom razdoblju ono
se prema svijetu odnosi oponaajui ga i u tom oponaanju njegovi se organi
razvijaju i formiraju. Ti utjecaji nisu samo emocionalni, nego i duhovni i tjelesni
i o njihovoj kvaliteti ovisi kako e tei djetetov razvoj. A okolinu ne ini samo
fiziko okruenje, nego i odrasli, moralni i/ili nemoralni dogaaji, sve to dijete
moe zapaziti. Zdravi ili oteani rast i proces formiranja i razvoja organa stoje
u svakom sluaju u povezanosti s ovim. Iz toga se izvodi zakljuak o nunosti
didaktike i metodike za odgoj u predkolskom dobu.
2. S polaskom u kolu i promjenom zuba nastupa razdoblje najintenzivnije
spremnosti za uenje i formiranja sposobnosti kao to su pamenje, stvaranje
predodbi, mata, ikoniko miljenje. kolsko

dijete se spram svijeta

odraslih i dalje odnosi s povjerenjem, ali to se vie ne ostvaruje samo

osjetilima i oponaanjem. To znai da pored jakog utjecaja oponaanja i voljne
aktivnosti na scenu stupaju i kognitivni procesi, ali kognitivni procesi ne
smiju biti vaniji od socijalno-emotivnih procesa i daljeg jaanja volje.. Dijete
5

jo uvijek nema sposobnost prosudbe, jer

to pretpostavlja decidirano

zauzimanje stajalita to ono nije u stanju; ono se spram svijeta jo uvijek

jasno ne diferencira; ne doivljava potrebu odvajanja "Ja" i "svijeta".
Na ovom uzrastu se najbolje moe utjecati putem umjetnikih sadraja:
slika, rijei, glazbe, pokreta, slikarstva, pjesnitva, plastine umjetnosti, igre pod uvjetom da se ovi araniraju sa pedagokom, a ne estetskom svrhom.
Dijete ivi u umjetnikom elementu i u njemu izraava svoje misli, osjeaje i
volju. Pri tom

se umjetniki element u nastavi i umjetnika nastava ne

promatraju sa stajalita estetskog, nego kao pedagoko sredstvo koje

najprimjerenije odgovara na djetetovu potrebu za

aktivnim susretom sa

svijetom. A najvanija zadaa odgoja u tom razdoblju i jeste pomoi djetetu u

susretu sa svijetom. Ukoliko je dijete doivjelo da se njegov unutarnji doivljaj
svijeta

podudara sa vanjskim pojavnim formama onda je ostvarena

pretpostavka za ispravni meuodnos vanjskog aktivnog ivota i unutarnjeg

promatranja. Rjeju, temeljna zadaa odgoja u ovom razvojnom razdoblju je
nauiti dijete "pravilno disati".
3. Oko 9. godine ivota (danas i ranije) moe se konstatirati jasna promjena
djeteta u njegovom odnosu prema svijetu . Izmeu svijeta odraslih i njegovog
vlastitog, kao i izmeu vanjskog i njegovog unutarnjeg svijeta dijete zamjeuje
jasnu granicu i poinje provjeravati je li adekvatno odgovoreno na njegov
pozitivni odnos prema svijetu. Glede toga nastava mora reagirati didaktiki i
metodiki. Uiteljev autoritet koji je do tada bio gotovo prirodna injenica sada
se poinje (neosvjeteno i jasno neizgovoreno) stavljati u pitanje. Dijete se eli
uvjeriti i saznati postupa li i govori li uitelj iz sveobuhvatnosti znanja o svijetu,
koja mu je do tada pripisivana kao samorazumljiva. Onog kojeg je do sada
samo voljelo dijete sada eli cijeniti (razdvajanje vs. jedinstvo).
Izmeu 10. i 12. godine ivota poinje novo razdoblje djejeg razvoja: graa
tijela gubi harmoniju, poinje prednjaiti vrlo intenzivan rast udova, nagli razvoj
ruku i nogu signalizira da "samostalno" moe stajati u svijetu. Na psihikom
planu nastupa spremnost na kritiku i sposobnost zauzimanja stajalita, dakle,
sposobnost kauzalnog miljenja.
kategorija

miljenja.

Uitelj

Kauzalitet je u ovom razdoblju sutinska

ima

zadau

odgovoriti

na

ovu

potrebu

odgovarajuim sadrajem i oblicima uenja odn. pouavanja. U ovom

razdoblju kada dolazi do distanciranja od okoline iznimno je vano da ne
6

doe do pucanja veza izmeu djeteta i svijeta, ve da se ista kroz dublje i

diferenciranije razumijevanje i doivljavanje ojaa ili ak iznova razvije.
Istraivaki i ispitujui pogled uenika treba se sve vie usmjeravati na neivu
prirodu i njezine prirodne zakone. Pri tom se u poetku naglaava perspektiva
subjekta (ovjeka) koji ispituje, istrauje i otkriva, sa postepenim prijelazom na
zakonitosti koje postoje izvan ovjeka i neovisno o njemu imaju svoje
vaenje.Uitelj preusmjerava orijentiranost na sebe ("kakav sam ja?")

na

funkcioniranje vanjskog svijeta. Tehnika, rad i interesi postaju pedagoki

relevantne teme. Ljudski odnosi, a s njima i tema moralnosti dolazi do izraaja.
Uenik treba stei i poeti razvijati socijalnu kompetenciju. Pogodno
pedagoko sredstvo usmjeravanja

uenika prema vanjskom svijetu

(prirodnom i drutvenom) i stjecanja i razvijanja socijalnih sposobnosti

predstavlja zanatsko-praktina nastava,

kao i razliti oblici kooperativnih

(umjetnikih) aktivnosti.
To razdoblje bi trebalo pripremiti susret sa razdobljem adolescencije koja se
mnogostruko doivljava kao kriza. Druga znaajna tjelesna promjena
korespondira sa naglaenim kritikim odnosom prema svijetu odraslih, prema
svemu to predstavlja tradiciju. ali jo uvijek bez snage da se nove vrijednosti
opiu i oblikuju. Mladi su u tom vremenu upueni na pozitivnu utopiju. Zato im
moraju biti ponuene mogunosti za kasniju aktivnu realizaciju iste. U tom
nastojanju (stvaranja i otvaranja perspektiva, nade) valja oblikovati nastavni
plan i program. Potrebno je da nastavni program omogui uvid ne samo da
neto moe i treba biti drugaije i bolje (znanje), nego i da se neto moe
promijeniti ili poboljati (moi).
Jednom rjeju zadaa waldorfske predkolske je omoguiti djetetu da
upozna svijet svim osjetilima i topounutri u igri.
Pedagoka pitanja koja se izvode su:
Kako mogu stvoriti okolinu u kojoj dijete moe stei takva primarna iskustva?
Kako ga zatititi od preplavljenosti osjetilnim dojmovima?
to nudim djetetu kao vrijedno oponaanja?
S obzirom na ovisnost djeteta o ljudskoj i materijalnoj okolini odgojitelj obnaa
(uglavnom) ulogu uzora i podrke odnosno zatite. Ono to je prirodno, jednostavno i
izvorno (i u formi igraaka) potie matovitu samoaktivnost puno vie nego tehniki
savrena okolina.
7

Bitne odrednice:
Slobodna igra je temeljna aktivnost djeteta u waldorfskom vrtiu.
Osnovna pedagoka naela su: Naelo uzora i oponaanja i Naelo ritam i
ponavljanja (kao temelj osjeaja sigurnosti i stvaranja navika), -----> detaljnije
nakon posjeta waldorfskom vrtiu i koli.
Vana napomena: Razvojne faze su orijentacijske i znae razvojni put, ali
svako dijete ga prolazi individualno i danas sve vie uoavamo intraindividualne
(izmeu pojedinih razvojnih podruja) i interindividualne (izmeu djece istog uzrasta)
razlike pa se sve vie uenje o fazama razvoja dovodi u pitanje. Meutim, odgojitelji i
pedagozi trebaju odreene orijentacije u odgoju i ispravno odgajamo samo onda ako
poznajemo stanja koja su karakteristina za odreeni uzrast. (odgajamo primjereno
razvoju).
Pri tomu je pored studija antropologije i psihologije naizostavno objektivno
promatranje konkretne situacije.
Specifinosti pojedinog razvojnog stupnja treba uvijek promatrati u okviru ovih
opih polazita .