0 Laboratorij Bs

SVEUILITE U ZAGREBU
Fakultet strojarstva i brodogradnje

Katedra za strojeve i ureaje plovnih objekata
NASTAVNI MATERIJAL IZ KOLEGIJA
LABORATORIJ IZ BRODSKIH STROJEVA
ISPITIVANJE PARNOG KOTLA

(PREDLOAK)
Prof. dr. sc. Ante estan

Dr. sc. Nikola Vladimir
Ivica Ani, mag. ing.
Zagreb, 2013.
estan, Vladimir, Ani: Nastavni materijal iz kolegija LABORATORIJ IZ BRODSKIH STROJEVA
SADRAJ
1.
TEORIJA I TEHNIKA MJERENJA OPENITO ........................................................ 3

1.1
Uvod ............................................................................................................................ 3
1.2
Definiranje temeljnih pojmova u postupku mjeriteljstvu ............................................ 4
1.3
Vrste mjernih pogreaka.............................................................................................. 5
1.4
Znaajke mjerila .......................................................................................................... 5
1.5
Iskazivanje mjernog rezultata...................................................................................... 6
1.6
Analiza mjernog sustava u proizvodnim uvjetima ...................................................... 6
1.7
Mjerenja u mehanici fluida ......................................................................................... 6
1.7.1
1.7.2
Mjerenje brzine i protoka fluida............................................................................................... 7

Mjerenje tlaka ........................................................................................................................ 10
2.
CILJ I METODE ISPITIVANJA PARNOG KOTLA .................................................... 13
3.
TEHNIKI OPIS PARNOG KOTLA .............................................................................. 14

3.1
Tehniki podaci ......................................................................................................... 14
3.2
Konstrukcijske znaajke parnog kotla....................................................................... 14
3.3
Regulacijska oprema parnog kotla ............................................................................ 14
3.4
Mjerna oprema parnog kotla ..................................................................................... 14
3.5
Sigurnosna oprema parnog kotla ............................................................................... 14
4.
REZULTATI MJERENJA................................................................................................. 15
5.
ANALIZA IZGARANJA.................................................................................................... 17
5.1
Openito o izgaranju ................................................................................................. 17
5.2
Gorivo........................................................................................................................ 17
5.2.1
5.2.2
5.3
Sastav goriva .......................................................................................................................... 17

Ogrjevna mo goriva.............................................................................................................. 18
Izgaranje .................................................................................................................... 18
5.3.1
5.3.2
5.3.3
5.3.4
5.3.5
5.3.6
5.3.7
5.3.8
5.3.9
Stehiometrijski odnosi ........................................................................................................... 18

Minimalna koliina kisika ...................................................................................................... 18
Minimalna koliina zraka za izgaranje Lmin ........................................................................... 19
Viak i stvarna koliina zraka za izgaranje ............................................................................ 19
Koliina plinova izgaranja ..................................................................................................... 20
Analiza plinova izgaranja, Orsatov aparat ............................................................................. 21
Sastav plinova izgaranja, konstrukcija Ostwaldovog dijagrama (trokuta) ............................. 21
Odreivanje faktora vika zraka ............................................................................................ 24
Proraunavanje potrebne koliine zraka i koliine plinova izgaranja .................................... 25
6.
UIN KOTLA ..................................................................................................................... 26

6.1
Parametri proizvedene pare ....................................................................................... 26
6.2
Odreivanje koliine pare pomou mjerne prigunice .............................................. 26
6.3
Korigirani uin kotla ................................................................................................. 27
6.4
Uin kotla normalne pare....................................................................................... 27
7.
PRORAUN KORISNOSTI KOTLA .............................................................................. 28

7.1
Direktna metoda ........................................................................................................ 28
SVEUILITE U ZAGREBU, Fakultet strojarstva i brodogradnje

Katedra za strojeve i ureaje plovnih objekata, www.fsb.unizg.hr/mareng
7.2
Indirektna metoda ...................................................................................................... 28
8.
MO ISPARAVANJA ........................................................................................................ 29
9.
OPTEREENJE OGRJEVNIH POVRINA .................................................................. 30

9.1
Apsolutno optereenje ogrjevnih povrina ................................................................ 30
9.2
Relativno optereenje ogrjevnih povrina ................................................................. 30
10. ZAKLJUAK ...................................................................................................................... 31

LITERATURA ............................................................................................................................ 32

1.
TEORIJA I TEHNIKA MJERENJA OPENITO
1.1
Uvod
Moderni tehniki sustavi nezamislivi su bez mjerenja u svim fazama (dizajn,

eksperimentalni rad, proizvodnja, provjeravanje, odravanje etc.), koja su vana jer osiguravaju
objektivnost jer nadilaze razinu osjeta.
Gledajui povijesno, razvoj mjerenja see u doba drevnih Babilonaca, koji su imali
jedinstveni sustav mjera, propisan od strane vladara, prije 4 tisue godina. Pramjerilo duljine bilo
je bakreni tap duljine 110,35 cm i mase 41,5 kg s ucrtanim zarezima, Slika 1, [1].
Slika 1. Pramjerilo duljine [1]

Od tada do danas napravljen je veliki pomak u razvoju teorije i tehnike mjerenja, i kako
se moe vidjeti, npr, na razvoju mjerne jedinice za duljinu, Slika 2, mjeriteljski postupak je
iznimno sloen.
Slika 2. Razvoj definicije Metra kao mjerne jedinice duljine [1]

-
1971. Meridijanski metar, (fizikalni 1/40000000 dio zemaljskog meridijana), (150200) m

1799. Arhivski metar, (materijalni iz platine, odreen razmakom krajnjih ploha
tapa), (10-20) m
1889. M-prototip, (materijalni iz slitine 90% platine i 10% iridija odreen razmakom
izmeu osi dviju srednjih crtica na tapu), 0,2 m
1960. Valni metar, (fizikalni odreen s 1650763,73 duljine vala zraenja kriptona 86),
0,02 m
1983. Laserski metar, (fizikalni jednak je duljini puta koji svijetlost prijee u
vakuumu za vrijeme jednog 299792458-og dijela sekunde), 0,004 m
Suvremeno mjeriteljstvo dijeli se na tri kategorije, s obzirom na razine kompleksnosti i

tonosti [2]:

znanstveno mjeriteljstvo bavi se razvojem i pohranjivanjem mjernih etalon (najvia

razina)
industrijsko mjeriteljstvo bavi se osiguravanjem ispravnog funkcioniranja mjernih
ureaja koji se upotrebljavaju u industriji, proizvodnji id.
zakonsko mjeriteljstvo odnosi se na mjerenja koja imaju utjecaj na ekonomske
transakcije, zakonsku verifikaciju mjernih ureaja itd.
to se tie znanstvenog i industrijskog mjeriteljstva, prema veliinama koje se mjere,

mogu se razluiti sljedea podruja [2]:
-
1.2
Masa i srodne veliine

- mjerenje mase
- sila i tlak
- obujam i gustoa
Elektricitet i magnetizam
- istosmjerne veliine
- izmjenine veliine
- VF
- visoki naponi i velike struje
Duljina
- valne duljine i interferometrija
- dimenzionalno mjeriteljstvo
- kut, oblici i kakvoa povrine
Vrijeme i frekvencija
Termometrija
- kontaktno mjerenje temperature
- beskontaktno mjerenje temperature
- vlanost
Fotometrija i radiometrija
Protok
- protok plinova
- protok tekuina (maseni, volumenski)
Akustika, ultrazvuk i vibracije
Mjerenja u kemiji
- klinika kemija
- kemijska svojstva materijala
- biokemija, mikrobiologija.
Definiranje temeljnih pojmova u postupku mjeriteljstvu
Temeljni pojmovi mjeriteljstva su [3]:

-
Mjerni postupak skup radnji ija svrha je odreivanje vrijednosti fizikalne veliine,
Mjerena veliina fizikalna veliina kojoj postupkom mjerenja odreujemo vrijednost,
Mjerni instrument naprava ili ureaj kojim se provodi postupak mjerenja fizikalne
veliine,
Mjera element koji utjelovljuje neku mjernu veliinu (primjerice uteg),
Mjerna jedinica dogovorena koliina fizikalne veliine s kojom se usporeuje mjerna
veliina kako bi se saznala njena vrijednost. Moe ju se definirati i kao dogovorom

prihvaenu posebnu veliinu koja slui za kvantitativno iskazivanje veliina iste

dimenzije,
Mjerna metoda nain kojim se u postupku mjerenja dolazi do vrijednosti mjerne
veliine. Moe ju se definirati i kao logiki openito opisan slijed djelovanja, koji se rabi
za provedbu mjerenja, a moe biti izravan ili neizravan,
Mjerni rezultat brojana vrijednost (vrijednost dobivena mjerenjem) koja opisuje koliko
je puta mjerena veliina vea ili manja od mjerne jedinice,
Mjerni lanac niz ureaja i instrumenata koji fizikalnu veliinu pretvaraju u elektrinu,
te instrumenta s pomou kojega se ova veliina mjeri (oitava), registrira ili pohranjuje.
Vrste mjernih pogreaka
1.3
Vrste mjernih pogreaka prikazane su u Tablici 1.

Tablica 1. Vrste mjernih pogreaka i njihovi uzroci i posljedice
MJERNE POGREKE
Sustavne
Sluajne
Grube
Uzroci
metoda, konstrukcija,
okolina, deformacije,
istroenost
nesavrenost ureaja i
osjetila, promjenjivost
okoline, neiskustvo
Posljedice
netonost rezultata
nepouzdanost rezultata
nepanja mjeritelja,
loa podeenost,
neispravnost mjerila
mjerni rezultat se
odbacuje
Karakteristika sustavnih pogreaka je da u tijeku ponovljenih mjerenja iste veliine ostaju

stabilne ili se mijenjaju na predvidiv nain, dok sluajne pogreke karakterizira njihova promjena
na nepredvidiv nain. Kada u tijeku ponovljenih mjerenja iste veliine znaajno odstupaju u
odnosu na ostale rezultate, radi se o grubim pogrekama mjerenja.
Znaajke mjerila
1.4
Prema [1] osnovne znaajke mjerila su sljedee:

-
Nazivno podruje podruje pokazivanja koje se obino izraava svojom gornjom i

donjom granicom,
Raspon apsolutna vrijednost razlike izmeu dviju granica nazivnog podruja,
Nazivna vrijednost zaokruena priblina vrijednost znaajke mjerila koja slui kao
uputa za njegovu uporabu (paralelna gr. mjerka 100 mm),
Mjerno podruje skup vrijednosti mjerenih veliina za koje se pogreka mjerila mora
nalaziti unutar navedenih granica,
Granini uvjeti krajnji uvjeti koje mjerilo mora izdrati bez oteenja i bez gubljenja
mjeriteljskih znaajki u radu pod odreenim radnim uvjetima,
Osjetljivost promjena odziva mjerila podijeljena s odgovarajuom promjenom poticaja,
Prag osjetljivosti najvea promjena (spora i jednolina) poticaja koja ne izaziva
zamjetnu promjenu odziva,
Razluivanje najmanja razlika izmeu pokazivanja pokaznog ureaja koja se moe
jasno zamijetiti,
Podruje neosjetljivosti najvei raspon u kojem se poticaj moe promijeniti
u
oba
smjera, a da ne izazove promjenu odziva mjerila,
Stabilnost sposobnost mjerila da odrava svoje mjeriteljske znaajke stalnim u
vremenu,

1.5
Slabljenje mjeriteljskih znaajki (eng. drift) spora promjena mjeriteljskih znaajki

mjerila
Tonost mjerila sposobnost mjerila da daje odzive bliske istinitoj (referentnoj)
vrijednosti,
Razred tonosti razred mjerila koja zadovoljavaju zahtjeve kojima je svrha odravanje
pogreaka u navedenim granicama.
Granina pogreka krajnje vrijednosti pogreke doputene specifikacijama, propisima
itd., za odreeno mjerilo.
Iskazivanje mjernog rezultata
Uz iskazivanje mjernog rezultata, potrebno je jasno naznaiti odnosi li se on na

ispravljeni rezultat, neispravljeni rezultat, ili pak na prosjek vie vrijednosti [1]. Potpuna
mjeriteljska informacija (iskazivanje rezultata mjerenja) zahtijeva i izraavanje podataka o
mjernoj nesigurnosti, koja se javlja kao posljedica djelovanja sluajnih utjecaja i ogranienih
mogunosti korigiranja sluajnih djelovanja.
Neispravljeni mjerni rezultat predstavlja rezultat prije ispravljanja sustavne pogreke, dok
je ispravljeni rezultat onaj dobiven nakon njenog ispravljanja.
Mjerna nesigurnost je parametar pridruen rezultatu mjerenja kojim se opisuje rasipanje
vrijednosti koje bi se opravdano moglo pripisati mjerenoj veliini. Korekcijski faktor je broj
kojim je potrebno pomnoiti mjerni rezultat da bi se nadoknadila sustavna pogreka.
1.6
Analiza mjernog sustava u proizvodnim uvjetima
Osnovna pitanja koja se pojavljuju u analizi mjernog sustava u proizvodnim uvjetima su

sljedea [1]:
- ima li mjerni sustav zadovoljavajue razluivanje?
- je li mjerni sustav stabilan?
- je li mjerni sustav sposoban za kontrolu procesa (proizvoda)?
Potreba za analizom mjernog sustava javlja se:
- pri preuzimanju nove mjerne opreme,
- pri usporedbi mjernih karakteristika razliitih mjernih sredstava,
- pri utvrivanju sustavnih pogreaka,
- pri usporedbi mjernih znaajki prije i poslije popravka mjerne opreme,
- pri odreivanju sastavnica za izraunavanje varijacija procesa mjerenja i ocjenjivanja
prihvatljivosti za kontrolu proizvodnog procesa.
1.7
Mjerenja u mehanici fluida
Mjerenja povezana s brodskim strojevima i ureajima esto su vezana uz mjerenja u

mehanici fluida. Fizikalne veliine primarne za podruje mehanike fluida su tlak, brzina, protok i
razina kapljevine [3]. Ostale fizikalne veliine koje se takoer pojavljuju u ovom podruju se ne
razmatraju (gustoa fluida, viskoznost, i dr.). Mjerenje fizikalne veliine naelno se moe
provesti direktno i indirektno. Sve navedene veliine su izvedene veliine, tj. nijedna od njih nije
definicijska veliina SI sustava. Ni jedna od njih ne moe se mjeriti direktno, neposredno, ve
indirektno, posredno, s pomou drugih veliina ili prirodnih pojava pogodnih za mjerenje.
U praksi se najee susree posredno mjerenje fizikalnih veliina pomou nekoga
prirodnog fenomena, pa ovdje razmatramo upravo takva mjerenja, tim vie to je danas
uobiajeno svaku fizikalnu veliinu pretvoriti u elektrinu i potom takvu mjeriti. To se ini radi

praktinosti takvih mjerenja i irokih mogunosti koje se njima otvaraju primjenom raunalne
tehnike [3].
Kada se govori o mjernom lancu u kontekstu mjerenja u mehanici fluida, razlikuju se
analogni i digitalni mjerni lanci. Analogni se mjerni lanac sastoji od osjetnika, pretvaraa i
pokaznog instrumenta (ili/i registracijskih ureaja). Digitalni se mjerni lanac sastoji takoer od
osjetnika i pretvaraa, no slijedi analogni/digitalni pretvara i raunalo.
Osjetnik je naprava kojom se fizikalna mjerna veliina u veoj ili manjoj mjeri izolira od
utjecaja ostalih s njom spregnutih veliina u fizikalnom polju promatranog dogaaja.
Pretvara na ovaj nain pripremljenu fizikalnu veliinu pretvara u neku lako mjerljivu
mehaniku ili elektrinu veliinu (pomak, zakret, struja, napon, otpor, kapacitet, induktivitet i
sl.). Ova se pretvorba obino izvodi primjenom neke fizikalne pojave (deformacija, indukcija i
sl.). Zbog toga to se danas u praksi preteno rabe elektrini pretvornici, oni se u praksi nazivaju
elektrinim pretvaraima.
Pokazni instrument analogni je instrument kojim je mogue mjeriti predmetnu elektrinu
veliinu, najee sa skalom (ljestvicom) ve kalibriranom na iznos mjerene fizikalne veliine. U
novije vrijeme se pojavljuju i digitalni i analogni instrumenti koje je lake oitavati, pa otpadaju
pojedinane pogreke oitanja (paralaksa i sl.).
Registrirajui instrument nasuprot ovome biljei posrednu analognu elektrinu veliinu, pa je
zbog toga poslije potrebno ove podatke podvrgnuti naknadnoj obradi, to jest pretvorbi posredne
veliine u mjerenu fizikalnu veliinu.
Izmeu ovih osnovnih elemenata mjernog lanca esto je potrebno ugraditi i razliite
pomone ureaje, kao to su razni linearizatori, integratori, napojne jedinice i sl.
Analogno/digitalni pretvara ureaj je koji analognu pomonu elektrinu veliinu
pretvara u digitalni (raunalu razumljivi) signal. Zbog naina ove pretvorbe, to jest radi
periodinog oitanja analognog signala i njegova pretvaranja u odgovarajui digitalni signal
(skeniranje-uzorkovanje), vano je brinuti se za brzinu uzorkovanja, to jest za veliinu
frekvencije ove periodinosti. Ova frekvencija mora biti za red veliine vea od frekvencije
osnovne fizikalne veliine koja se mjeri.
Digitalizirani signal sada, umjesto na pokazni ili registrirajui instrument (kao kod
analogne metodike), odlazi izravno u memoriju raunala, gdje ga je mogue podvrgnuti
automatskoj obradi (preraunavanju) sukladno zahtjevima mjernika.
Metode mjerenja mogu se promatrati sa stajalita mjernog osjetnika (nain mjerenja) i sa
stajalita mjernog pretvornika (nain pretvorbe). Odvajanjem naina mjerenja od naina
pretvorbe mjerene fizikalne veliine dalje e se razmatrati problematika mjerenja u mehanici
fluida.
Naini mjerenja opisuju razliite metode fizikog pristupa pojedinoj fizikalnoj veliini
koja se eli mjeriti i njezinu izdvajanju (izolaciji) od ostalih fizikalnih veliina koje ine
promatrano polje fizikalne pojave. Mjerni se osjetnici u MF esto nazivaju sondama.
Openito, kad je rije o mjerenjima brzine strujanja fluida i protoka, moe se rei da se
ona vrlo usko povezana, tj. da se jedne veliine mogu jednostavno odrediti iz drugih.
1.7.1 Mjerenje brzine i protoka fluida
Naini mjerenja brzine su:
- Mjernom blendom
- Mjernom sapnicom
- Venturijevom cijevi
- Pitot-Prandtlovom cijevi
- Turbinskim mjeraima protoka
- Krilnim anemometrom

Anemometrom s toplom icom

Ultrazvune metode mjerenja brzine i protoka
- metoda mjerenja prolaznog vremena
- impulsna metoda
- unakrsna metoda
- mjerenje brzine i protoka temeljeno na Dopplerovom efektu
Postoje i drugi naini mjerenja spomenutih veliina, a u daljnjem tekstu, dan je osvrt
samo na odabrane naine mjerenja, koji su vaniji, gledajui u kontekstu kolegija.
Mjerna blenda, mjerna sapnica, Venturijeva cijev i Pitot-Prandtlova cijev spadaju u tzv.
mjerae protoka/brzine putem diferencijalnog (razliitog) tlaka. Kada se u cijevi kroz koju
protjee fluid na odreenom mjestu nalazi suenje, razliit tlak e se javiti u dijelu suenja cijevi
i on je ovisan o brzini (volumenskom protoku). Stoga je potrebno izraunati brzinu (volumenski
protok) iz diferencijalnog tlaka). Osnovna jednadba (Bernoullijeva) za sve tzv. mjerae
diferencijalnog protoka, Slika 3, glasi:
v12
p1 v22
p
gh1 gh2 2 .
(1.1)
2
1 2
2
Slika 3. Osnova rada mjeraa protoka diferencijalnog tlaka

Mjernom blendom, Slika 4, mjeri se pad tlaka koji nastaje pri prolasku plina kroz mjernu
blendu, i brzina se rauna prema formuli [4]:
2p
,
(1.2)
w
gdje je - koeficijent protoka blende, - koeficijent ekspanzije (uvodi se ukoliko se razmatra

strujanje pare ili plina), gustoa fluida koji protjee, p - razlika tlaka prije i poslije mjerne
blende.
Slika 4. Mjerna blenda [4]

Detalji o odreivanju koeficijenta protoka blende i koeficijenta ekspanzije

raspoloivi su u [4].
Mjerna sapnica, Slika 5, se upotrebljavaju mnogo rjee od mjernih blendi. Njena je osnovna
prednost to ima manje gubitke uslijed trenja, to rezultira manjim nepovratnim padom tlaka.
Osim toga vea je i koliina protjecanja od one kakva se kod istog promjera i pod istim uvjetima
postie upotrebom mjerne blende. Sapnica se moe upotrijebiti za mjerenje protoka lagano
muljevitih fluida.
Slika 5. Mjerna sapnica [4]

Za mjernu sapnicu, kao i za mjernu blendu, vrijedi izraz (1.2), samo to koeficijenti poprimaju
razliite vrijednosti, a ona se obino upotrebljava za mjerenja protoka na cjevovodima iji je
promjer vei od 50 mm.
Venturijeve cijevi, Slika 6, rabe se za mjerenje protoka preko 120 godina, a prema konstrukciji
razlikuju se njihove kratke i duge izvedbe. Prema [4] preko padova tlakova moe se izraunati
brzina strujanja fluida, iako je osnovna namjena odreivanje protoka. Raznovrsne konstrukcije
izrade Venturijevih cijevi oteavaju standardizaciju proraunskih koeficijenata. U odnosu na
mjernu blendu i sapnicu, Venturijeva cijev uzrokuje najmanji nepovratni pad tlaka tj. najmanje
gubitke energije. Prednosti Venturijevih cijevi su upravo najmanji gubitci strujanja i mogunost
mjerenja protoka tekuina u kojima ima krutih tvari, ali pod uvjetom da je odnos koliine krutih
tvari prema koliini tekuine konstantan, dok su im nedostaci glomaznost i visoka cijena.
Slika 6. Primjeri Venturijeve cijevi

Pitot-Prandtlova cijev, Slika 7, spada jednu od najrasprostranjenijih metoda za mjerenje brzine
strujanja, odnosno protoka. Mjere se statiki i totalni tlak, a dinamiki tlak i brzina se izraunaju
prema sljedeim izrazima:
pd pt pst ,
(1.3)
w
2 pd
(1.4)
gdje su: pt - totalni (ukupni) tlak, pst - statiki tlak, pd - dinamiki tlak.

10
a)
b)
Slika 7. Pitot-Prandtlova cijev, a) skica, b) slika stvarne izvedbe
Glavne prednosti Pitot-Prandtlove cijevi su: njena neosjetljivost, robusnost i relativno
niska cijena u odnosu na druge metode i instrumente mjerenja brzine strujanja, jednostavno
rukovanje i montaa na mjerno mjesto, pogodna je za mjerenja u vrtlonim strujanju, relativno
velika osjetljivost kod malih brzina strujanja [4].
Turbinski mjerai protoka, Slika 8, sastoje se od male turbine (najee s 4 krila/lopatice), a
brzina njenog okretanja proporcionalna je brzini fluida. Krila turbine izrauju se od
feromagnetikog metala i prolaskom kraj magnetskog detektora induciraju magnetski tok (fluks).
Magnetski detektor djeluje kao pretvornik promjenjivog magnetskog toka koji se dalje pomou
Schmitovog prekidaa i pretvaraa frekvencije u napon transferira u izlazni napon koji je
proporcionalan brzini protoka fluida. Preciznost im je unutar 0,5%, pri emu valja napomenuti
da se pri malim protocima mogu javljati problemi s trenjem na rotoru, pa se redovito deklarira
koliko malen protok mogu mjeriti. Dosta su skupi budui da imaju rotor kao pokretni dio i vie
su podloni oteenjima nego mjerai protoka diferencijalnog tlaka.
Slika 8. Turbinski mjera protoka

1.7.2 Mjerenje tlaka
U mehanici fluida razlikuju se statiki tlak i (tlak fluida u mirovanju) i dinamiki tlak
(ovisan o brzini protoka). Njihov zbroj daje ukupni tlak u struji fluida. Kada se govori o
atmosferskom tlaku, on se mjeri barometrom, dok se tlak fluida u zatvorenom sustavu mjeri
manometrom (mjeri se pretlak kao razlika unutarnjeg tlaka i atmosferskog tlaka). Postoji itav
niz izvedbi manometara koji se danas koriste.

11
Manometri u obliku U cijevi, Slika 9, nude korisnu informaciju o temeljnim principima

mjerenja tlaka. U manometar je ispunjen nekom tekuinom (vodom, alkoholom, ivom) i spojen
je na svojim krajevima na ulaze razliitih tlakova p1 i p2.
Slika 9. U manometar, a) p1=p2, b) p1>p2

Postoje i tzv. manometri nejednakih povrina, koji su konstruirani s nejednakim
povrinama fluida u cijevima, kao i tzv. kosi manometri (osjetljivi pri mjerenju niskih tlakova).
Bourdonova cijev, Slika 10, je ureaj za mjerenje tlaka koji je razmjerno dugo u uporabi i
pogodan je za mjerenje visokih i niskih tlakova. Rade na nain da se pomak cijevi uslijed tlaka
fluida prenosi pomou spoja i nazubljenog dijela na zupanik pokazivaa tlaka. Bourdonovu
cijev pogodno je spojiti na potenciometar, kako bi mogla dati signal u obliku elektrinog napona.
Slika 10. Bourdonova cijev

Piezo elementi rade na principu piezo-elektrinog efekta koji se odvija u kristalima kvarca, Slika
11. Naime, kada se na obraeni kvarc nanese sila, elektrini naboj suprotnog polariteta,
pojavljuje se na povrinama kristala, koji se zatim pretvara u upotrebljivi elektrini napon kao
izlazni signal, Slika 12. Piezo-elektrini pretvornici su iznimno pogodni za mjerenje dinamikog
tlaka jer imaju vrlo brzi odziv, te vrlo lako prate varijacije mjerenog tlaka (npr. u poklopcu
cilindra motora s unutarnjim izgaranjem).

12
Slika 10. Piezo-elektrini efekt
Slika 11. Ulazni i izlazni signal piezo-elektrinog pretvaraa

Naposljetku, za mjerenje tlaka se moe primijeniti Pitot-Prandtlova cijev, Slika 7, pri
emu valja napomenuti ona spada u tzv. mjerae diferencijalnog tlaka i da istovremeno mjeri
totalni i statiki tlak. Vano je istaknuti da se dinamiki tlak u cijevnim sustavima ne moe
izravno izmjeriti (jer se ne moe iskljuiti njegov utjecaj), ve se dobiva kao razlika totalnog i
statikog. Pitot-Prandtlova cijev postavlja se tako da se usmjeri svojim otvorom prema struji
fluida i na tom eonom otvoru (zaustavnoj toki) koji je spojen s jednim krajem diferencijalnog
manometra mjeri veliinu totalnog tlaka a boni otvori koji su okomiti na struju fluida spojeni su
na drugi kraj diferencijalnog manometra koji mjeri veliinu statikog tlaka koji vlada u struji
fluida i koji ne ovisi o brzini fluida. Tako spojen manometar pokazuje tlak koji je razlika
totalnog i statikog tlaka tj. manometar pokazuje upravo dinamiki tlak koji se javlja kao
posljedica pretvaranja kinetike energije struje u potencijalnu energiju koja se manifestira
porastom dinamikog tlaka.

2.
13
CILJ I METODE ISPITIVANJA PARNOG KOTLA
Parni kotao je termoenergetski ureaj koji slui za proizvodnju vodene pare iz napojne
vode. Koliina topline koja je potrebna za proizvodnju vodene pare dobiva se izgaranjem goriva
u loitu kotla. Parni kotao koji slui za proizvodnju vlane ili suhozasiene pare sastoji se od
parnog bubnja, vodenih komora, loita i isparivakih cijevi. Isparivake cijevi ine isparivaku
povrinu preko koje se vri izmjena topline izmeu plinova izgaranja s jedne strane i napojne
vode i pare s druge strane cijevi. Ako kotao slui za proizvodnju pregrijane pare, tada pored
spomenutog isparivakog sustava ima i pregrija i meupregrija pare i (najee) predgrijae
zraka i napojne vode. Tada se radi o sloenijem termoenergetskom ureaju kojega zovemo
generator pare. Generator pare sa pomonim strojevima i ureajima za dovod goriva, dovod
napojne vode i zraka, odvoenje produkata izgaranja, odsis plinova izgaranja, regulaciju i
mjerenje ini postrojenje generatora pare.
U brodograevnoj praksi ispitivanje parnog kotla odvija se u 2 faze:
- Ispitivanje i kontrola kod proizvoaa, koje se sastoji od kontrole projektnokonstrukcijske dokumentacije i od kontrole materijala i proizvodnih procesa. Ispitivanje i
kontrolu provodi nadleno klasifikacijsko drutvo (Registar).
- Ispitivanje na mjestu ugradnje, tj. na brodu, koje se sastoji od funkcionalne probe (topla
proba) i dokazivanja uina kotla i korisnosti (probna vonja).
CILJ ISPITIVANJA
Ispitivanje parnog kotla na mjestu ugradnje slui za dokazivanje uina (D) i korisnosti kotla (K).
METODE ISPITIVANJA
Metode ispitivanja utvrene su sa propisima nadlenih klasifikacijskih drutava (npr. HRB, LR,
GL,DNV, BV i sl.) ili sa propisima nekih drugih ovlatenih institucija (npr. VDI, ASTM, ASME
i sl.). Opseg i metode ispitivanja treba poznavati ve kod projektiranja kotla, radi toga da se
predvide mjesta za ugradnju potrebne mjerne opreme.
Ispitivanje se vri tek nakon uspjeno zavrenog probnog pogona, tj. nakon uspjeno obavljene
funkcionalne probe kotla i svih ureaja koji opsluuju kotao.
Osim ispitivanja uina i korisnosti mogu se ispitati i druge znaajke, kao npr. ponaanje kotla
kod promjenjivog optereenja.
Za odreivanje uina i korisnosti sluimo se metodom mjerenja i proraunavanja na temelju
izmjerenih veliina.
Vrste mjerenja:
1. Parametri pare (p, T) na izlazu iz kotla
2. Uin kotla
3. Masa utroenog goriva
4. Temperatura plinova izgaranja na izlazu iz kotla
5. Temperatura zraka na ulazu u loite kotla
6. Temperatura napojne vode
7. Sastav plinova izgaranja na izlazu iz kotla
8. Tlak (pretlak i potlak) plinova izgaranja i zraka na raznim mjestima u kotlu
9. Odreivanje pojedinih gubitaka
10. Odreivanje potronje energije pomonih ureaja (pumpe, ventilatori i sl.)

3.
3.1
TEHNIKI OPIS PARNOG KOTLA

Tehniki podaci
Proizvoa
Model
Tvorniki broj
Godina gradnje
Godina montae
Koncesioni tlak
Nominalni uin kotla
Tlak pare na izlazu iz
kotla
Ogrjevna povrina isp.
Tlak rasprivanja
goriva
Prikljuak
na el mreu
3.2
13,84 m2
pg = 7x105 Pa
izmjenina struja, jednofazni prikljuak, 220 V, 50 Hz
Konstrukcijske znaajke parnog kotla
Tip kotla
Broj plamenica
Broj prolaza
dimn.plinova
Gorivo
Propuh
Gorionik
Putanje u pogon
Regulacija optereenja
3.3
CLEAVER-BROOKS COMPANY, Milwaukee, Wisconsin, USA

OB 1 1/2 , light oil
95148
1947.
1953.
7x105 Pa
DN=200 kg/h normalne pare
p 7x105 Pa, suho zasiena para
dimocijevni
1
4
lako loivo ulje (dizel gorivo D-2)
prisilan, s loitem pod tlakom
potpuno automatiziran rad, upuivanje i paljenje programirano
pomou runog startera
ukljuivanjem/iskljuivanjem gorionika
Regulacijska oprema parnog kotla
Presostat
Nivosklopka
Elektromagnetski ventil za gorivo
Termostat u dimovodu
Sklopka gorionika
Starter motora gorionika
Programator gorionika
Vremenski relej
Visokonaponski transformator
Prikljuna kutija
3.4
Mjerna oprema parnog kotla
Termometri
Kalibrirana posuda za gorivo
Vodomjer
Diferencijalni tekuinski manometar
Manometar
Mjerna prigunica
Orsatov aparat
3.5
Sigurnosna oprema parnog kotla
Sigurnosni ventil
Nivosklopka
Termostat u dimovodu

14
4.
REZULTATI MJERENJA
R.BROJ
ISPITIVANJA
VRIJEME
MJERENJA
MJERNA
JEDINICA
10.00
10.05
10.10
10.15
10.20
10.25
10.30
BAROMETARSKI TLAK
P0
TEMPERATURA OKOLINE
t0
TEMP. NAPOJNE VODE
tV
STANJE MJERILA NAPOJNE
VODE
mm Hg
752,3
752,5
752,4
752,3
752,4
752,5
752,4
20,0
20,5
20,5
21,0
21,5
21,5
21,5
33,0
33,2
33,5
34,0
34,2
34,6
35,1
10110
10125
10138,5
10152,5
10166,5
10180
10193,5
UTROAK NAPOJNE VODE
STANJE MJERILA GORIVA
30,15
28,85
27,6
26,4
25,15
23,92
22,75
263
267
268
269
271
272
271
BAR
2,45
2,48
2,48
2,53
2,56
2,56
2,53
mm
105,5
106
107
105,5
108
108,5
110
0,3
0,3
0,2
0,1
12,5
13,0
13,0
13,5
3,5
3,0
2,5
2,5
MJERENA
VELIINA
UTROAK GORIVA
TEMPERATURA PLINOVA
IZGARANJA ti
PRETLAK PARE
PK
VRIJEDNOST OITANJA h
NA DIFERENC. MANOMETRU
UDJEL CO U PLINOVIMA
IZGARANJA, kv/
UDJEL CO2 U PLINOVIMA
IZGARANJA, kv
UDJEL O2 U PLINOVIMA
IZGARANJA, Ov
SREDNJA
VRIJEDNOST
l
0
SI
IZNOS
MJERNA
JEDINICA
BRODSKI STROJEVI, LABORATORIJSKE VJEBE, ISPITIVANJE PARNOG KOTLA;

DISPOZICIJA KOTLOVSKOG POSTROJENJA
RADIJATORI CENTRALNOG
GRIJANJA
REDUKCIONA STANICA
ODVAJA KONDENZATA
p (lb/sqinch)
PRESOSTAT
MJERNA
PRIGUNICA
p (kp/cm3)
Hmm S. .
REZERVOAR
GORIVA
DIFERENCIJALNI
MANOMETAR
SKLOPKA
PLAMENIKA
V. N. TRAFO
STARTER
MOTORA
PROGRAMATOR
GLAVNI
ZAPORNI
VENTIL
SIGURNOSNI
VENTIL
PRESJEK A-A
REGULATOR
VODOSTAJA
RUNI
STARTER
PUMPE
VREM.
ZATEZ.
RELE
PRIKLJUNA KUTIJA
FILTRI
GORIVA
EL. MAGNETSKI
VENTIL
PLAMENIK
REGULACIONI
VENTIL ZRAKA
ISPUH PARNOG
STROJA
EL.
MOTOR
PUMPA ZA
GORIVO
VENTILATOR
PARNI STROJ
TERMOSTAT
A
NAPOJNA
GLAVA
U ORSAT
APARAT
ODMULJNI
VENTIL
p
VODOMJER
PARNI
INJEKTOR
NAPOJNA
PUMPA
REZERVOAR
NAPOJNE VODE
5.
ANALIZA IZGARANJA
5.1
Openito o izgaranju
Izgaranje je kemijska reakcija u kojoj element gorive tvari reagira s kisikom. Reakcija se odvija
u skladu s Zakonom o odranju mase tvari i definiranim stehiometrijskim odnosima. Produkt
kemijske reakcije izgaranja su plinovi izgaranja i toplinska energija.
goriva tvar(C,H2,S,) + O2 plinovi izgaranja (CO2, H2O, SO2,) + Qpli.izg
Jednadba energetske ravnotee kod izgaranja:
kemijska energija
kemijska energija + toplinska energija
U realnim procesima izgaranja stehiometrijski potrebna koliina kisika nije dovoljna za potpuno
izgaranje u odreenom vremenu. Zbog toga se u realnim procesima mora dovoditi viak kisika s
ciljem da se izgaranje to je mogue vie priblii potpunom izgaranju.
Potpuno izgaranje: elementi gorive tvari izgaraju potpuno u skladu s stehiometrijskim
odnosima.
Nepotpuno izgaranje:
pojedini elementi gorive tvari ne izgaraju potpuno, ve stvaraju
monokside, npr. CO.
5.2
Gorivo
Vrsta goriva:
ekstra lako ulje za loenje
Viskozitet:
1,60 E (200) = 7,41 cSt
Gustoa: 15o C = 810 kg/m3
Volumenski koef.
topl.istezanja: = 9,2 x 10-4 1/K
5.2.1 Sastav goriva
Elementarnom analizom goriva utvreni su slijedei maseni udjeli pojedinih elemenata i
tvari u gorivu:
c = 0,865 kg/kg
h = 0,125 kg/kg
o = 0,004 kg/kg
n = 0,001 kg/kg
s = 0,004 kg/kg
w = 0,001 kg/kg
a=0
kg/kg
Kod toga vrijedi odnos masenih udjela definiran s izrazom :
c+h+o+n+s+a+w = 1
gdje su :
c, h, o, maseni udjeli elemenata u 1 kg goriva (kg/kg)
18
a = maseni udio pepela

w = maseni udio vode (vlage)
5.2.2 Ogrjevna mo goriva

Ogrjevna mo goriva je koliina topline koja se oslobaa kod potpunog izgaranja masene
jedinice goriva.
Gornja ogrjevna mo Hg je koliina topline koja se oslobaa izgaranjem masene
jedinice goriva, a produkti izgaranja se hlade na temperaturu 293 K. Pri tome se kondenzira
vodena para koja potjee od vlage sadrane u gorivu kao i voda koja nastaje izgaranjem vodika
iz goriva i pri tome oslobaa toplinu isparavanja.
Donja ogrjevna mo Hd je koliina topline koja se oslobaa izgaranjem masene jedinice
goriva, a vodena para koja je prisutna u plinovima izgaranja se ne kondenzira ve izlazi s
plinovima izgaranja.
Ogrjevna mo goriva odreuje se:
eksperimentalno, pomou kalorimetrijske bombe
empirijskim formulama na temelju podataka iz elementarne analize goriva
U ovoj analizi izgaranja koristiti e se empirijska formula MENDELJEEV-a za izraunavanje
Hd:
Hd = 33,9c + 125,5h 10,9(o s ) (9h + w )
5.3
MJ/kg
Izgaranje
5.3.1 Stehiometrijski odnosi
kod potpunog izgaranja

1 kmol H2 + 1/2 kmol O2 1 kmol H2O
1 kmol C + 1 kmol O2 1 kmol CO2
1 kmol S + 1 kmol O2 1 kmol SO2
kod nepotpunog izgaranja

1 kmol C + 1/2 kmol O2 1 kmol CO
5.3.2 Minimalna koliina kisika

Omin = stehiometrijska koliina kisika potrebna za potpuno izgaranje
1)
OMin,km
O Min,m
2)
c
12
1
s
h o
8
4
32
2,667c 8 h s
8
kmol/kg
kg/kg

3)
O Min,n 1,867c 5,6 h 0,7s

8
19
mn3/kg
Omin = minimalna koliina kisika potrebna za selektivno izgaranje

Selektivno izgaranje je teoretski pretpostavljena vrsta izgaranja kod kojega ukupna masa ugljika
C nepotpuno izgara u ugljini monoksid CO, a vodik H2 i sumpor S izgaraju potpuno i to s
koliinom zraka Lmin i = 1.
1)
OMin,km
c
24
1
s
h o
8
4
32
kmol/kg
2)
OMin,m 1,333c 8 h s
8
kg/kg
3)
OMin,n 0,933c 5,6 h 0,7s

8
mn3/kg
5.3.3 Minimalna koliina zraka za izgaranje Lmin

Sastav zraka, volumenski odnos:
21% O2
79% N2
Sastav zraka, maseni odnos:
23,2 % O2
76,8 % N2
L min,m
L min,n
O min,m
0,232
kg/kg
O min,n
0,21
mn3/kg
5.3.4 Viak i stvarna koliina zraka za izgaranje
L
Lmin
Lm
Lmin, m
Ln
Lmin, n
gdje su:
= faktor vika zraka ili pretiak zraka za izgaranje, >1
L = stvarna koliina zraka koja sudjeluje u procesu izgaranja
Viak zraka za izgaranje izraunava se pomou izraza: ( -1) Lmin
Napomena: se kod ovog ispitivanja odreuje na temelju analize sastava plinova izgaranja
5.3.5 Koliina plinova izgaranja

Minimalna koliina suhih plinova izgaranja, =1:
VS,min = V(CO2) + V(SO2) + V(N2) ,
VS,min,m = 2,667 c + 1 s + 1 n + 0,768 Lmin
=1
kg/kg
VS,min,n = 1,867 c + 0,7 s + 0,8 n + 0,79 Lmin mn3/kg

Stvarna koliina suhih plinova izgaranja:
VS,m = VS,min,m + ( -1) Lmin,m
kg/kg
VS,n = VS,min,n + ( -1) Lmin,n
mn3/kg
Minimalna koliina suhih plinova izgaranja kod selektivnog izgaranja:
VS,min,n = VS,min,n + ( Omin - Omin)
mn3/kg
VS,min,n = 1,867 c + 0,7 s + 0,8 n + 0,79 Lmin + ( Omin - Omin)
mn3/kg
gdje je Omin minimalna stehiometrijska koliina kisika potrebna za selektivno izgaranje:

Omin = 0,933 c + 5,6(h o/8) + 0,7 s
mn3/kg

20
21
5.3.6 Analiza plinova izgaranja, Orsatov aparat
ORSAT-ov APARAT
U ATMOSFERU
III
II
I
100
DIMOVOD
FILTAR
cm3
40
30
AMONIJANA OTOPINA
BAKARNOG KLORIDA
Cu2Cl 2
CO
ALKALINA OTOPINA
PIROGALOLA
C6H3(OH)3
O2
30% OTOPINA KOH
CO 2
20
10
0
20% NaSO4 +35% H2SO4 + METILORAN

ili
22% OTOPINA HCl + METILORAN (BOJA)
ORSATOV APARAT- Opis

Slui za analizu plinova izgaranja
Pomou njega odreuje se % udjela CO2, O2 i CO u suhim plinovima izgaranja
SASTAV:
- 3 apsorpcione posude ispunjene sa staklenim kapilarama (cjevicama), pojedinano
spojene sa posudama u kojima se nalazi tekuina za apsorpciju pojedinog plina ( KOH za
apsorpciju CO2, Pyrogalol za apsorpciju O2, amonijana otopina bakrenog klorida za apsorpciju
CO),
- zajedniki vod sa troputnim ventilom i filterom za spoj na dimovod kotla, a drugi kraj
voda je spojen sa badarenom biretom,
- staklena posuda spremnik (20% otop. natr. sulfata + 5% sump. kis.+voda), s gumenim
crijevom
Metoda mjerenja direktna - oitava se pojedinani % udjela apsorbiranog plina u
ukupnom usisanom volumenu (100 cm3) dimnih plinova.
Rezultati mjerenja udjela pojedinih plinova u plinovima izgaranja prikazani su u Tablici u
Poglavlju 4.
5.3.7 Sastav plinova izgaranja, konstrukcija Ostwaldovog dijagrama (trokuta)
Volumenski udio pojedinih komponenata u plinovima izgaranja odreuje se pomou Orsatovog
aparata (opis aparata u t. 5.3.6.).
Volumenski udio ugljinog dioksida (CO2) u suhim plinovima izgaranja definiran je s izrazom:

kv
V n CO 2
V S ,n
Volumenski udio kisika (O2) u suhim plinovima izgaranja definiran je izrazom:
ov
V n O 2
V S ,n
Volumenski udio duika (N2) u suhim plinovima izgaranja definiran je izrazom:
nv
V n N 2
V S ,n
Volumenski udio ugljinog monoksida (CO) u suhim plinovima izgaranja kod nepotpunog
izgaranja definiran je izrazom:
k v
V n CO
V S ,n
gdje su:
VS,n = Vn(CO2) + Vn(SO2) + Vn(N2) + Vn(O2)
mn3/kg
koliina suhih plinova izgaranja kod potpunog izgaranja, a

VS,n = Vn(CO2) + Vn(CO) + Vn(SO2) + Vn(N2) + Vn(O2)
mn3/kg
koliina suhih plinova izgaranja kod nepotpunog izgaranja.

Iz izraza za VS,n dobivamo:
kv ov nv 1
Iz izraza za VS,n dobivamo:

kv kv ov nv 1
kv
1,867 c
1,867 c
kV , max
VS , n
VS , min,n
kV , max
kv
VS , n
VS , min,n
Pomou izraza za izraunavanje volumenskog udjela O2 dobivamo:

22
ov
Vn O2 0,21 1Lmin,n 0,21VS ,n VS ,min,n

k
0,211 v
VS ,n
VS ,n
VS ,n
k v ,max
Ako se gornji izraz napie u obliku:

ov
k
v 1
0,21 k v ,max
dobivamo jednadbu potpunog izgaranja u obliku koji je pogodan za geometrijski prikaz jer
predstavlja jednadbu pravca u segmentnom obliku.
Za =1 ov = 0 kv = kv,max
Za = ov = 21% kv = 0
Maksimalni udio CO kod selektivnog izgaranja:
kv ,max
Vn CO 1,867 c
VS ,min,n VS ,min,n
Maksimalni udio O2 u plinovima izgaranja kod selektivnog izgaranja:

ov
n
Omin,n Omin,
VS , min,n
OSTWALD-ov DIJAGRAM
Konstrukcija Ostwald-ovog dijagrama (trokuta) omoguava oitavanje faktora vika zraka na
temelju izmjerenih vrijednosti udjela CO2, CO i O2.

23
5.3.8 Odreivanje faktora vika zraka

5.3.8.1 Odreivanje pomou Ostwald-ovog trokuta
Na milimetarskom papiru formata A4 konstruirati Ostwald-ov trokut prema podacima
mjerenja i oitati vrijednost faktora vika zraka
5.3.8.2 Priblini proraun

kV , max
kV ,sr .
kV,sr. = srednja vrijednost udjela CO2 u plinovima izgaranja

5.3.8.3 Proraunska metoda

1
79 oV
1
21 nV
oV = udio kisika u plinovima izgaranja u %

nV = 1 - ov - kV - kV , udio duika u plinovima izgaranja u %
5.3.8.4 Srednja vrijednost faktora vika zraka

24
5.3.9 Proraunavanje potrebne koliine zraka i koliine plinova izgaranja
Potrebna koliina zraka:

Ln Lmin,n
mn3/kg
Stvarna koliina suhih plinova izgaranja:

VS , n VS , min,n 1 Lmin,n
mn3/kg
Stvarna koliina vlanih plinova izgaranja:

Vvl , n VS , n VH O VS , n 1,3 9h w mn3/kg
2
Stvarni volumen vlanih plinova:

Vvl Vvl , n
Tizl p0
T0 pizl
m3/kg
p0 = 1,01 x 105 Pa
T0 = 273 K
Pizl barometarski tlak

25
6.
UIN KOTLA
6.1
Parametri proizvedene pare
Tlak pare pp:

Pp = Pk + P0
kPa
Pk = veliina tlaka izmjerena manometrom na izlazu pare iz kotla (vidi shemu postrojenja)
P0 = atmosferski tlak
Iz dijagrama i tablice za suhozasienu paru odrediti slijedee veliine:
Tp = .K
p = .kPa
hp = .kJ/kg
(za x = 0,99)
6.2
Odreivanje koliine pare pomou mjerne prigunice
MJERNA PRIGUNICA
(DIN 1952)
3
2
1
p2
p1
1 - PRIRUBNICA
2 - PRSTEN
3 - PRIGUNICA
D = 50.8 mm (2")
d = 20 mm
2
m = (d/D) = 0.155
Maseni protok pare

kg/s
Dp V p

26
V = volumenski protok
m3/s
V Apr w id m3/s
f , m , , Re 0,623 iz tablice
faktor kontrakcije mlaza
m 0,155 odnos presjeka
faktor povrinskog trenja
Re Reynolds- ov broj
p2
p1
0,98 - faktor ekspanzije f ,

w id 2
, m
p p 1 p 2 h V g
kg
m3
kg
V 998 3
m
m
g 9,807 2
s
13546
6.3
Korigirani uin kotla

D p ,k
Dp w
2
1,01
kg
s
w = potroak napojne vode kg/s

D p ,k
D p w
2
1,01
kg
h
w = potroak napojne vode kg/h

DP = maseni protok pare kg/h
6.4
Uin kotla normalne pare

D p ,n D p ,k
h p hw
h p,n hw ,n
kg
h

27
7.
PRORAUN KORISNOSTI KOTLA
7.1
Direktna metoda
K
G 15
0
7.2
kg
1
1 t 0 15 m 3
D p ,k h p hw
28
B Hd
gustoa goriva kod t 0
Indirektna metoda
K 1 g l g ok g iz g n g od
gl = 1%
gubici u loitu
gok = 6% gubici na okolinu

gn = 1%
gubici zbog nestacionarnosti
god = 0%
gubici zbog odmuljivanja
giz = gubici topline s plinovima izgaranja potrebno ih je proraunati

g izl %
Q izl
100 %
Hd
Qizl = koliina topline koja je sadrana u masi izlaznih plinova izgaranja kJ/kg
Qizl = Qi
Qi = koliina topline koju sadri pojedina komponenta smjese izlaznih plinova izgaranja
Qizl 2,667 c s c PCO
2 , SO 2
TIZL
T0
mCO2
TIZL
0,232 1 Lmin .m c pO I
2
T0
TIZL T0 1 n 0,768Lmin .m c pN
I TIZL T0
T0
TIZL
1
1
TIZL T0 9h w c pH O I
TIZL T0
2
T0 m
mO2
H 2O
cP srednja vrijednost spec. topline

mi molekularna masa
TIZL
kJ
kmol, K
kg
kmol

kJ
kg
mN2
8.
MO ISPARAVANJA
XP
Dp , k
kg pare
kg goriva
Neto mo isparavanja:
X P ,N
Dp, n
B
kg pare
kg goriva

29
9.
OPTEREENJE OGRJEVNIH POVRINA
9.1
Apsolutno optereenje ogrjevnih povrina

qogr
AISP = veliina ogrjevne povrine
9.2
Dp , k
AISP
kg
m2
m2
Relativno optereenje ogrjevnih povrina
qr
DN = nominalni uin kotla
Dp, n
DN
100%
kg/h

30
10.
ZAKLJUAK

31
LITERATURA
1
2
3
4
Mahovi, S.: Teorija i tehnika mjerenja, Nastavni materijal, FSB Zagreb, 2006.
http://www.fer.unizg.hr/predmet/teomje, (pristup: 12. prosinac 2012.).
Tehnika enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 1997.
www.riteh.uniri.hr/.../5_brzina_strujanja.pdf, (pristup 04. listopad 2012.).

32

0 Laboratorij Bs

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

0 Laboratorij Bs

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUILITE U ZAGREBU

Fakultet strojarstva i brodogradnje

NASTAVNI MATERIJAL IZ KOLEGIJA

LABORATORIJ IZ BRODSKIH STROJEVA

ISPITIVANJE PARNOG KOTLA

Prof. dr. sc. Ante estan

estan, Vladimir, Ani: Nastavni materijal iz kolegija LABORATORIJ IZ BRODSKIH STROJEVA

TEORIJA I TEHNIKA MJERENJA OPENITO ........................................................ 3

Mjerenje brzine i protoka fluida............................................................................................... 7

CILJ I METODE ISPITIVANJA PARNOG KOTLA .................................................... 13

TEHNIKI OPIS PARNOG KOTLA .............................................................................. 14

Sastav goriva .......................................................................................................................... 17

Stehiometrijski odnosi ........................................................................................................... 18

UIN KOTLA ..................................................................................................................... 26

PRORAUN KORISNOSTI KOTLA .............................................................................. 28

SVEUILITE U ZAGREBU, Fakultet strojarstva i brodogradnje

estan, Vladimir, Ani: Nastavni materijal iz kolegija LABORATORIJ IZ BRODSKIH STROJEVA

Indirektna metoda ...................................................................................................... 28

OPTEREENJE OGRJEVNIH POVRINA .................................................................. 30

10. ZAKLJUAK ...................................................................................................................... 31

SVEUILITE U ZAGREBU, Fakultet strojarstva i brodogradnje

estan, Vladimir, Ani: Nastavni materijal iz kolegija LABORATORIJ IZ BRODSKIH STROJEVA

TEORIJA I TEHNIKA MJERENJA OPENITO

Moderni tehniki sustavi nezamislivi su bez mjerenja u svim fazama (dizajn,

Slika 1. Pramjerilo duljine [1]

Slika 2. Razvoj definicije Metra kao mjerne jedinice duljine [1]

1971. Meridijanski metar, (fizikalni 1/40000000 dio zemaljskog meridijana), (150200) m

Suvremeno mjeriteljstvo dijeli se na tri kategorije, s obzirom na razine kompleksnosti i

SVEUILITE U ZAGREBU, Fakultet strojarstva i brodogradnje

estan, Vladimir, Ani: Nastavni materijal iz kolegija LABORATORIJ IZ BRODSKIH STROJEVA

znanstveno mjeriteljstvo bavi se razvojem i pohranjivanjem mjernih etalon (najvia

to se tie znanstvenog i industrijskog mjeriteljstva, prema veliinama koje se mjere,

Masa i srodne veliine

Definiranje temeljnih pojmova u postupku mjeriteljstvu

Temeljni pojmovi mjeriteljstva su [3]:

SVEUILITE U ZAGREBU, Fakultet strojarstva i brodogradnje

estan, Vladimir, Ani: Nastavni materijal iz kolegija LABORATORIJ IZ BRODSKIH STROJEVA

prihvaenu posebnu veliinu koja slui za kvantitativno iskazivanje veliina iste

Vrste mjernih pogreaka

Vrste mjernih pogreaka prikazane su u Tablici 1.

Karakteristika sustavnih pogreaka je da u tijeku ponovljenih mjerenja iste veliine ostaju

Prema [1] osnovne znaajke mjerila su sljedee:

Nazivno podruje podruje pokazivanja koje se obino izraava svojom gornjom i

SVEUILITE U ZAGREBU, Fakultet strojarstva i brodogradnje

estan, Vladimir, Ani: Nastavni materijal iz kolegija LABORATORIJ IZ BRODSKIH STROJEVA

Slabljenje mjeriteljskih znaajki (eng. drift) spora promjena mjeriteljskih znaajki

Iskazivanje mjernog rezultata

Uz iskazivanje mjernog rezultata, potrebno je jasno naznaiti odnosi li se on na

Analiza mjernog sustava u proizvodnim uvjetima

Osnovna pitanja koja se pojavljuju u analizi mjernog sustava u proizvodnim uvjetima su

Mjerenja u mehanici fluida

Mjerenja povezana s brodskim strojevima i ureajima esto su vezana uz mjerenja u

SVEUILITE U ZAGREBU, Fakultet strojarstva i brodogradnje

estan, Vladimir, Ani: Nastavni materijal iz kolegija LABORATORIJ IZ BRODSKIH STROJEVA

SVEUILITE U ZAGREBU, Fakultet strojarstva i brodogradnje

estan, Vladimir, Ani: Nastavni materijal iz kolegija LABORATORIJ IZ BRODSKIH STROJEVA

Anemometrom s toplom icom

Slika 3. Osnova rada mjeraa protoka diferencijalnog tlaka

gdje je - koeficijent protoka blende, - koeficijent ekspanzije (uvodi se ukoliko se razmatra

Slika 4. Mjerna blenda [4]

SVEUILITE U ZAGREBU, Fakultet strojarstva i brodogradnje

estan, Vladimir, Ani: Nastavni materijal iz kolegija LABORATORIJ IZ BRODSKIH STROJEVA

Detalji o odreivanju koeficijenta protoka blende i koeficijenta ekspanzije