Navodnjavanje vonjaka

Navodnjavanje je melioracijska mjera kojom se

nadopunjavaju prirodne padaline u onom
trenutku kada nema dovoljno vode u tlu za
pravilan i uspjean rast i razvoj voaka

 Voe ima veliki znaaj u ishrani, te se koristi u

svjeem i preraenom stanju.
Najee padaline ne zadovoljavaju potrebe
stabala za vodom
Navodnjavanje vonjaka potrebno - optimalnog
osiguravanje voaka vodom te postizanje visokih
prinosa plodova dobre kvalitete.

 U naoj zemlji navodnjavanje voaka trebalo bi

biti obavezno, jer je sua redovita pojava u
ljetnom periodu.
Sua traje due ili krae vrijeme i esto ostavlja
ozbiljne posljedice na smanjenje prinosa i
kvalitetu plodova.

 Nedostatak vode u poetku perioda vegetacije

negativno se odraava na opi porast biljaka, lo porast
lia, cvjetanje je slabije jer opadaju cvjetni zameci.
Nedostatak vode u drugom dijelu vegetacije utjee na
prijevremeno (prisilno) sazrijevanje i opadanje plodova,
loe formiranje cvjetnih zametaka, starenje i opadanje
lia, to remeti fotosintezu i slabije nakupljanje
hranjivih tvari pa voke loe prezimljavaju i stradavaju u
veem obimu.

 U sunom periodu lie voaka moe

oduzimati vodu iz plodova zbog razlike u
osmotskom tlaku.
Tako plodovi ostaju sitniji, loije su kvalitete.
Mijenjaju se fizioloki i biokemijski procesi u
biljkama, formiraju se spojevi koji pogoravaju
kvalitetu plodova.

 Potrebno je opskrbiti biljke lako pristupanom

vodom u zoni aktivne rizosfere tokom perioda
vegetacije.
Reim navodnjavanja odreuje se prema:
vlanosti zemljita, prema stanju biljaka,
najee prema kritinim periodima za vodu,
vanjskim promjenama ili unutranjim
fiziolokim pokazateljima.

 Pri izvoenju navodnjavanja vonjaka znaajno

je pitanje doziranja vode.
Optimalna vlanost u tlu moe se postii i
odravati samo onda ako se struno gospodari
vodom u zoni rizosfere.
Ako se navodnjava ee nego to je potrebno,
dolazi do veeg doziranja vode i do problema
navodnjavanja.
Ako se rjee navodnjava i time dodaje manja
koliina vode od potrebne, ne moe se postii
visoka i kvalitetna voarska proizvodnja.

 Za struno doziranje vode potrebno je pri

svakom navodnjavanju pravilno odrediti:

obrok navodnjavanja
trenutak poetka navodnjavanja

Obrok navodnjavanja(mm)
Ovisi o: uzgojenoj kulturi i tlu
Dubina tla koju treba navlaiti ovisi o dubini korijenja,
odnosno o vrsti kulture i fazi razvoja biljke.
Obrokom navodnjavanja treba navlaiti tlo do
poljskog vodnog kapaciteta. (Vlanost tla preostala
nakon otjecanja gravitacijske vode naziva se poljski
kapacitet vlanosti)
Za laka (pjeskovita) tla potreban je manji obrok
navodnjavanja nego za tea (glinasta) tla.
Meutim, pjeskovita tla treba ee navodnjavati
nego glinovita, jer biljke trebaju jednake koliine
vode bez obzira na tlo na kojem se uzgajaju.

 Dubina vlaenja pri navodnjavanju (m) za

jabuku, breskvu , kruku, marelicu iznosi
0.40-0.55 m.

 Trenutak poetka navodnjavanja odreuje se u

praksi na nekoliko naina:
vanjskim morfolokim promjenama na vokama
procjenjivanjem vlanosti u tlu
kritinim razdobljima voke za vodu
odreenim turnusom navodnjavanja
mjerenjem vlanosti tla
unutarnjim fiziolokim promjenama voke

Preporua se odreivanje trenutka poetka

navodnjavanja pomou:
mjerenja vlanosti tla
svakodnevnog utroka vode

Na terenu mjerenje vlanosti tla vri se

tenziometrima,
neutronima i gama zrakama,
elektrometrijskim mjerenjem i
vlagomjerom.
Vlagomjeri u vonjacima predstavljaju nov nain
mjerenja. Vlagomjeri mjere vlanost u svakom
trenutku, pri uzgoju svih kultura i na svim tlima.

 Obraunavanje svakodnevnog utroka vode u stvari je

bilanciranje vode u tlu, na temelju priljeva i utroka
vode tijekom vegetacijskog razdoblja.
Bilanciranje vode moe se obaviti na nekoliko naina, a
jedan od njih je pomou koeficijenta navodnjavanja.
Koeficijent navodnjavanja predstavlja koliinu vode u
mm koja se troi po jednom stupnju srednje dnevne
temperature zraka (mm/1 stupanj C)..

Tijekom vegetacije potrebno je odravati vlanost

tla u optimalnom intervalu i mjeriti slijedee
elemente:
vlanost tla na poetku i na kraju suhog
desetodnevnog razdoblja
koliinu oborina koje eventualno padnu, tijekom
svakih deset dana
srednju dnevnu temperaturu zraka
koliinu vode, koja se eventualno dodaje
navodnjavanjem, u svakoj dekadi.

 U praksi se reim navodnjavanja najee

koristi prema kritinim periodima u odnosu na
vodu.
Voke najvie troe vodu od zavretka
cvjetanja do kraja intenzivnog porasta
plodova.
Kritine faze razvoja u odnosu na vodu su
cvjetanje, porast lia i mladica formiranje
zametaka i porast plodova.

 Prvo navodnjavanje trebalo bi obaviti deset dana

poslije cvjetanja, ukoliko je proljee suno, a zima
je bila oskudna sa padalinama.
Drugo navodnjavanje se obavlja poetkom
sedmog mjeseca, u periodu najveeg porasta
vegetativnih organa, kada se formiraju cvjetni
pupoljci za narednu godinu i rastu plodovi. Tada
su i najvei evapotranspiracijski zahtjevi vanjske
sredine, te stabla voaka najvie troe vodu, a
period je relativno oskudan padalinama.

 Tree navodnjavanje se obavlja poetkom 8.

mjeseca, za porast plodova, koji stiu za berbu
krajem 8. mjeseca i tokom 9. mjeseca. etvrto
navodnjavanje primjenjuje se samo kod sorata
jabuka i kruaka za zimsku potronju, ali se
obavlja 25-30 dana prije berbe.

Navodnjavanje minirasprskivaima
Ovim nainom navodnjavanja voda na povrinu
tla pada u obliku malog mlaza ili maglice. Sustav
radi pod manjim tlakom (od 1 do 2,5 bara) i
navodnjava se samo dio vonjaka gdje se razvija
glavna masa korijena.
Ovaj nain navodnjavanja primjenjuje se pri
uzgoju kultura koje se sade na vei razmak, kao
to su vonjaci ili vinogradi. Navodnjavanje
minirasprskivaima je osjetljivo na vjetrovitim
podrujima i u podrujima visoke evaporacije

 Trite danas nudi vie tipova minirasprskivaa

razliitih konstrukcija, kao to su kontinuirani
ili pulsirajui, s navodnjavanjem cijelog ili
samo dijela kruga, razliitog dometa i
intenziteta navodnjavanja.
Zbog veliine sadnice minirasprskivaa manja
je potreba filtriranja vode u odnosu na
navodnjavanje kapanjem.

Navodnjavanje kap po kap

Koristi se na plantanoj voarskoj proizvodnji.
Podrazumijeva najracionalniji utroak vode u
odnosu na druge naine navodnjavanja. Nema
okiranja voke niti zbijanja tla.
Sastavni dijelovi metode navodnjavanja kapanjem
su: usisni vod, predfiltar, pumpa, ventil, injektor
za kemijska sredstva, filter, glavni cjevovod,
razvodna mrea, lateralni cjevovod, a zavrava
emiterima-kapaljkama.

 Temeljni princip metode kapanjem jest da voda iz

sustava postavljenih plastinih cijevi izlazi kroz posebne
kapaljke, koje su postavljene uzdu cijevi i kap po kap
vlai tlo uz svaku uzgojenu sadnicu ili ve odraslu
voku. Tom metodom moe se najpreciznije dodavati
voda potrebna u tlu.
Navedeni nain navodnjavanja ima dva sustava:
povrinsko i podpovrinsko navodnjavanje. Pri
povrinskom navodnjavanju cijevi i kapaljke su
postavljene iznad tla ili na povrini tla, a pri
podpovrinskom navodnjavanju one su ukopane u tlo.

 Jedan od najznaajnijih problema navodnjavanja

kapanjem je zaepljenje kapaljki, bilo mehaniko
ili kemijsko. Zaepljenje kapaljki je izravno
povezano s kakvoom vode za navodnjavanje te s
njezinim fizikalnim, kemijskim i mikrobiolokim
imbenicima. Filterima se moe sprijeiti
mehaniko zaepljenje kapaljki.
Kemijsko zaepljenje se javlja kao posljedica
stvaranja netopivih soli na samom otvoru ili
unutar kapaljke.

 Jedna od najznaajnijih prednosti navodnjavanja kap

po kap jest mogunost primjene tekuih gnojiva (
fertirigacija) istovremeno s navodnjavanjem.
Kod viegodinjih nasada treba odabrati trajnija
rjeenja za navodnjavanje-najbolje su polietilenske
cijevi s integriranim kapaljkama. Pri tome treba obratiti
pozornost i na nagib tla, jer ukoliko on prelazi 5%,
nuno je koristiti kapaljke kompenzirajueg pritiska,
kako bi se osigurala ujednaena distribucija vode kroz
svaku kapaljku, kako na poetku, tako i na kraju reda u
vonjaku.

maslina

Kap po kap

Navodnjavanje kienjem
Metodom navodnjavanja kienjem voda se raspodjeljuje po
povrini tla u obliku prirodne kie.
Metoda kienja ima mnoge prednosti:
mogunost upotrebe u razliitim topografskim uvjetima,
pripremni radovi na zemljitu su nepotrebni ili minimalni,
ne zauzima obradivu povrinu,
ne smanjuje koritenje mehanizacije,
mogunost ekonominog koritenja raspoloive vode zbog
tonog doziranja.

 Pri navodnjavanju kienjem ureaj sustava

zahvaa vodu iz izvora, tlai je kroz cijevi i na kraju
preko rasprskivaa, u obliku prirodne kie,
rasporeuje po povrini koju navodnjava.
Sustav navodnjavanja kienjem moe biti
prenosiv, polustabilan i stabilan. U prenosivom
sustavu svi dijelovi su prenosivi, a cijevi se spajaju
brzoprikljunim spojkama.
Stabilni sustav ima sve dijelove stabilne.
Rasprskivai se prikljuuju na cijevnu mreu koja
je najee postavljena u tlu.

 Svaki se sustav navodnjavanja kienjem sastoji od

vodozahvata, mree cijevi, rasprskivaa i
armature. Cijevna mrea slui provoenju vode
od iz ora do rasprskivaa. Ta se mrea sastoji od
usisne cijevi, glavnog cjevovoda i kinih krila.
Rasprskivai imaju zavrnu ulogu u sustavu
kienja. Mogu se razlikovati po vodnom tlaku,
domeni bacanja vode, koliini izbacivanja vode,
povrini kienja, intenzitetu kienja vrsti i broju
mlaznica, nainu pogona i nainu kienja.

 Za navodnjavanje voarskih kultura najpovoljnije je

lagano kienje, pa e najbolji biti rasprskivai malog
intenzizeta i malog dometa.
Jedna od najvanijih osobina rasprskivaa jest
ravnomjernost kienja, zato rasprskivai moraju biti
ravnomjerno rasporeeni po povrini koja se
navodnjava.
Pri navodnjavanju kienjem vrlo je vano poznavati
trajanje kienja s jednog poloaja rasprskivaa. Obrok
navodnjavanja e zavisiti od osobina tla, kulture i
trenutanog stanja vlanosti tla.

Navodnjavanje jabuka
Kod navodnjavanja vonjaka jabuka preporuuje se
navodnjavanje kapanjem jer tako biljka kontinuirano
dobiva vodu i postiu se velike utede vode.
Preporuuju se kratki razmaci izmeu obroka vode, s
koliinski ogranienim obrocima vode kako bi se
osiguralo da biljke lake uzimaju vodu. Preporuljivo je
obaviti kemijsku i bakterioloku analizu vode svake tri
godine da bi se utvrdili slijedei parametri: pH,
elektrina vodljivost, bikarbonati, sulfati, nitrati.
Nedostatak vode kroz kritine stadije razvoja moe
rezultirati opadanjem plodova, smanjenim prinosom te
brim zavretkom sezone rasta i dozrijevanja.

Navodnjavanje bresaka i nektarina

Pri navodnjavanju vonjaka bresaka i nektarina
preporua se metoda navodnjavanja kapanjem.
Pri slanosti, koja se utvruje na temelju elektrine
provodljivosti, u obzir treba uzeti slijedee:
sadraj klora, natrija i nitrata koje tlo sadri, zbog
mogue fitotoksinosti. Za veinu tala
navodnjavanje sustavom kapanja je
najracionalnije. Navodnjavanje se provodi u
kritinim razdobljima, npr. tijekom rasta ploda,
kod promjene boje ploda i dozrijevanja te nakon
berbe, za rane sorte (kolovoz, rujan), za zavretak
diferencijacije pupova.

Navodnjavanje ljiva
Kod navodnjavanja ljiva preporuuje se metoda
navodnjavanja kapanjem jer biljka kontinuirano
dobiva vodu i zbog velikih uteda navodi.
Preporuljivi su kratki razmaci izmeu
navodnjavanja u malim koliinama vode da bi se
osiguralo da biljka lake uzima vodu.
Sustavi povrinskog navodnjavanja nisu
preporuljivi. Potrebno je obaviti kemijsku i
bakterioloku analizu vode svake 3 godine.

Navodnjavanje treanja
Kod navodnjavanja treanja preporuuje se
metoda navodnjavanja kapanjem, jer je ono
najracionalnije. Navodnjavanje se provodi u
kretinim razdobljima npr. tijekom rasta ploda,
kod promjene boje ploda i dozrijevanja te
nakon berbe.

Navodnjavanje dinja
Kod navodnjavanja dinja treba napomenuti da su zahtjevi dinja za
vodom vrlo visoki, a razliiti su u razliitim stadijima razvoja tijekom
vegetacije. Ako biljka nema dovoljno vode na raspolaganju, plodovi
e biti loe kvalitete i proizvodnja e biti manja. Da bi se zadovoljile
potrbe dinje za vodom, navodnjavanje treba uskladiti s razvojnim
stadijem biljaka i s koliinom oborina. Treba izbjegavati zalijevanje
biljaka tijekom cvatnje i rasta ploda. Ukupne koliine vode potrebne
za proizvodnju dinja ovise o koliini oborina, a kreu se izmeu
2000 i 3000 m3/ha.

Preporuuje se sustav navodnjavanja kapanjem: navodnjavanje je

potrebno prekinuti oko 10 dana prije berbe, osobito za sorte koje su
osjetljive na pucanje plodova.

Kakvoa vode za navodnjavanje

vonjaka
Od fizikih znaajki treba spomenuti da navodnjavanje
pretoplom ili prehladnom vodom moe izazvati
temperaturne okove biljke. Najpovoljnija temperatura
vode za navodnjavanje iznosi 25 stupnjeva celzijusa. Razlika
izmeu temperature vode i temperature voke nikako ne bi
smjela biti vea od 10 stupnjeva celzijusa.
Od kemijskih znaajki vode za navodnjavanje trebalo bi
napraviti kemijsku analizu vode za navodnjavanje, da bi se
predvidjeli mogui problemi, a to su: zaslanjivanje, alkalitet
i toksinost, tj djelovanje pojedinih iona iz tla i vode koji se
akumuliraju u voki do koncentracije koja uzrokuje
oteanje stabala ili plodova.

Zakljuak
moemo zakljuiti da je navodnjavanje vrlo vano za uspjean
uzgoj poljoprivrednih kultura uz pravilno doziranje
vanu ulogu ima obrok navodnjavanja i trenutak kad treba
zapoeti s navodnjavanjem - dobili maksimalne prinose uz
minimalni utroak vode

previsoka cijena i potrebna strunost za njeno izvoenje joj

ograniavajui faktor za iru primjenu.

Hvala na panji!