SADRAJ

1. UVOD ......................................................................................................................................... 1

2. SADRAJ VODE U ZEMLJITU ............................................................................................. 2

2.1. Vrsta vode u zemljitvu ....................................................................................................... 3

2.2. Vodne konstante zemljita ................................................................................................... 4

2.2.1 Poljski vodni kapacitet ................................................................................................... 4

2.2.2. Lentokapilarna vlanost zemljita................................................................................. 5

2.2.3 Vlanost venjenja biljaka ............................................................................................... 5

2.2.4 Maksimalni vodni kapacitet ........................................................................................... 6

2.3. Kretanje vode u zemljitu .................................................................................................... 6

2.3.1 Kapilarno gibanje vode .................................................................................................. 6

2.3.2 Infiltracija vode .............................................................................................................. 7

2.3.3 Filtracija vode ................................................................................................................ 8

2.4. Intervali vlanosti zemljita ................................................................................................. 9

3. NAVODNJAVANJE ................................................................................................................ 11

3.1. Odreivanje proizvodne orijentacija u navodnjavanju ...................................................... 12

3.1.1 Ratarske i krmne kulture .............................................................................................. 12

3.1.2 Industrijske kulture ...................................................................................................... 13

3.1.3 Povrarske kulture ....................................................................................................... 13

3.1.4 Drvenaste kulture (voe i vinova loza) ........................................................................ 13

3.2. Metode, naini i sistemi navodnjavanja ............................................................................. 14

3.2.1 Povrinsko navodnjavanje ........................................................................................... 14

3.2.2 Podzemno navodnjavanje ............................................................................................ 17

3.2.3 Navodnjavanje iz zraka ................................................................................................ 19

3.2.4 Navodnjavanje kupusa ................................................................................................. 27

 3.2.5 Navodnjavanje rajice .................................................................................................. 28

3.2.6 Navodnjavanje paprike ................................................................................................ 29

3.2.7 Navodnjavanje u zatienim prostorima ...................................................................... 30

3.3. Odreivanje elemenata navodnjavanja .............................................................................. 31

3.3.1 Norma navodnjavanja .................................................................................................. 31

3.3.2 Obrok navodnjavanja ................................................................................................... 34

3.3.3 Poetak navodnjavanja................................................................................................. 35

3.3.4 Trajanje navodnjavanja ................................................................................................ 35

3.3.5 Ukupno potrebne koliine vode za navodnjavanje ...................................................... 36

3.3.6 Potrebe za navodnjavanjem ......................................................................................... 36

3.3.7 Karakteristike vode za navodnjavanje ......................................................................... 38

3.3.8 Problemi sa navodnjavanjem ....................................................................................... 40

4. ZAKLJUAK ........................................................................................................................... 44

5. LITERATURA ......................................................................................................................... 46
1. UVOD

Voda ima vrlo znaajnu ulogu u ivotu biljke i za procese u zemljitu. Biljke trebaju odreenu
koliine vode za svoje ivotne procese kroz cijelo vrijeme vegetacije. Potrebe biljnih kultura za
vodom zavise o fazama vegetacijskog rasta i razvoja te klimatskim i vodnim prilikama lokaliteta
uzgoja. Sadraj raspoloive vode u zemljitu vrlo promjenjiv. U naim uslovima proizvodnje i kod
veine poljoprivrednih kultura, sadraj vode u zemljitu je esto suprotan od potreba biljaka, tako
da je u doba najveih zahtjeva za vodom njen priljev u zemljite najmanji.

Kulturna biljka usvaja vodu za svoje ivotne potrebe uglavnom iz zemljita pomou korjenovog
sistema (a manjim dijelom i preko lista). Zajedno s vodom ona iz zemljita prima i otopljena biljna
hranjiva to znai da biljka istovremeno pije i jede. Najveu koliinu usvojene vode biljka troi
na procese transpiracije i izgradnju organske tvari putem fotosinteze.

S agronomskog stajalita bitno je stanje vlanosti i sadraj vode u povrinskom sloju zemljita od
jednoga do najvie dva metra dubine. Taj se sloj naziva poljoprivredni ili agroloki jer se u
njemu nalazi glavna masa korijenja veine poljoprivrednih kultura. Voda u zemljitu uglavnom
potjee od oborina ili navodnjavanja, a samo manjim dijelom iz podzemnih voda. S obzirom na
veliko znaenje vode kao glavnog biolokog faktora, za postizanja punog potencijala
poljoprivrednih kultura nuno je u proizvodnoj praksi dobro upravljati vodom u zemljitu, odnosno
odravati povoljan vodni reim poljoprivrednog (povrinskog) sloja zemljita.

1
2. SADRAJ VODE U ZEMLJITU

Zemljite je prirodno tijelo mineralnog i organskog sastava podijeljeno na horizonte razliite

debljine. Nastalo je postupnim razvojem iz matine stijene pod utjecajem pedogenetskih faktora i
procesa. Ti se procesi odvijaju milijunima godina i neprestano su u tijeku, nezavisno od ljudskih
elja.

Zemljite se sastoji od vrste (estice zemljita), tekue (voda) i plinovite faze (zraka) u kojem
ive mikroorganizmi zemljita, ivotinje i biljke. Izmeu estica zemljita izgraen je porozni
prostor (pore zemljita) razliitog oblika i dimenzija u kojem se nalazi voda, zrak ili neki drugi
plin. Taj porozni10 prostor je u ovisnosti o tipu zemljita i njegovim fizikalnim znaajkama vrlo
razliit. Zavisi i od tipa zemljita i njegova mehanikog sastava i predstavlja veliku prirodnu zalihu
za vodu ili za zrak. Zemljite je, u biti, rastresit supstrat koji ima svojstvo upijanja vode iz prirodnih
oborina, navodnjavanja ili povrinskih vodotoka, proputa je kroz svoj profil ili je zadrava, inei
tako najvea skladita vode za potrebe kulturnih biljaka.

Voda u tlu je smjetena u porama zemljita koje ine upljine, a nalaze se izmeu estica zemljita
i strukturnih agregata. Za praktine svrhe pore zemljita se dijele na manje ili mikropore (kapilarne
pore) u kojima se zadrava voda i krupnije ili makropore (nekapilarne pore) u kojima se nalazi
zrak dok voda u njima moe biti samo krae vrijeme. Sa stajalita poljoprivredne proizvodnje
vaan je sadraj ukupnih pora, ali i odnosa meu njima. Najpovoljniji je odnos kapilarnih i
nekapilarnih pora 3:2 do 1:1.

2
Sve pore u nekom zemljitu ine ukupnu poroznost zemljita koji se izraava postotcima. U
obradivim zemljitima se ukupni poroznost kree od 50% do 65% i varira u zavisnosti od tipa
zemljita i njegovog mehanikog sastava. Pore u tlu imaju razliite promjere, a takoer i funkcije
u odnosu na sadraj vode u njemu (Tabela 1).

Tabela 1. Podjela pora prema veliini promjera i njihova uloga u odnosu na vodu u tlu
Naziv pora Funkcije u zemljitu Promjer pora
u mikronima
Vrlo grupe Brzo dreniraju vodu >50
Grupe Sporo dreniraju vodu 50 do 10
Srednje Korisna (kapilarna) za biljke 10 do 0,2
Fine Voda nepristupana za biljke <0,2

2.1. Vrsta vode u zemljitvu

im voda dospije u zemljite podlijee odreenim zakonitostima u pogledu kretanja i zadravanja.

S obzirom na pokretljivost, voda se u tlu moe podijeliti na;

vezanu ili nepokretnu

slobodnu ili pokretnu

Vezana voda to je voda koja se dri velikim silama za estice zemljita ili unutar pora. Ona je
nepokretna i obino je nepristupana biljkama. Unutar vezane vode razlikuju se sljedee kategorije
vode:

hemijski vezana voda je dio vrste faze zemljita, te je kemijskim vezama vezana za estice
zemljita.
higroskopna voda je adsorbirana na esticama zemljita znatnim fizikim silama.
opnena ili filmska voda obavija estice zemljita u obliku tanje ili deblje opne. Vezana je
vrsto povrinskim silama, ali se ponekad slabo giba od estice do estice zemljita.

Djelomino je korisna za biljke.

3
Slobodna voda to je voda koja se dri manjim silama za estice zemljita, pokretna je i kree se
u poroznom tlu u svim smjerovima. Pristupana je korijenju biljaka, a razlikuju se dvije kategorije
vode:

Kapilarna voda koja ispunjava fine kapilarne pore zemljita te se dri ili kree u njima pod
utjecajem kapilarnih sila. Vrlo je pokretna u svim smjerovima i pristupana je za kulturne
biljke. Ona ini najvei i najznaajniju zalihu vode u tlu za sve biljke i zato je od posebne
vanosti za poljoprivrednu praksu.
Gravitacijska ili cijedna voda je najpokretnija voda u tlu. Ulazi u njega prirodnim
oborinama, navodnjavanjem ili plavljenjem i ne zadrava se u njemu trajnije, nego protie
i cijedi se u podzemnu vodu. Prolazi kroz krupne (nekapilarne) pore zemljita i giba se
prema dolje pod utjecajem sile tee. Korisna je za biljke, ali samo u kratkom vremenu
prolaska kroz zonu korjenovog sistema.

2.2. Vodne konstante zemljita

Teko je odrediti granice izmeu pojedinih oblika i kategorija vode u tlu. Da bi se ipak razlikovale
uvedene su u praksu vodne ili hidropedoloke konstante zemljita. One predstavljaju sadraj vode
u tlu pod odreenim uvjetima koji se mogu tono odrediti.

Vrijednosti vodnih konstanti zavise od fizikalnih i kemijskih svojstava zemljita kao i od primjene
agrotehnikih mjera. One su promjenjive (iako nose naziv konstante, koji uobiajeno oznaava
neto vrsto, stalno, nepromjenjivo) u zavisnosti od prihoda (ulaska) i rashoda (izlaska) vode u tlu.

Za reguliranje vodnoga reima u tlu najvanije su vodne konstante; poljski vodni kapacitet
zemljita (PVK), lentokapilarna vlanost (LKV), vlanost venjenja biljaka ili toka venua (VV)
i maksimalni kapacitet zemljita za vodu (Max VK). Izmeu njih nema vrstih granica i one se
meusobno preklapaju.

2.2.1 Poljski vodni kapacitet

Sadraj vode koji ostaje u tlu 24 do 48 sati nakon obilnih kia, navodnjavanja ili plavljenja naziva
se poljski vodni kapacitet (- kratica PVK, sinonim: retencijski kapacitet zemljita za vodu). Naziv
poljski uveden je zbog toga jer se vodni kapacitet odreuje u uvjetima u polju (in situ).

4
Poljski vodni kapacitet je visoko stanje vlanosti zemljita i vrlo pogodno za uzgoj veine
ratarskih, povrarskih, voarskih i drugih kultura. U prirodnim uvjetima otvorenog polja ovo
povoljno stanje vlanosti zemljita traje krae vrijeme jer se zemljite sui. Vremenski dulje
odravanje vlanosti zemljita oko poljskog vodnog kapaciteta mogue je putem sistema za
navodnjavanje, a posebno u zatvorenim proizvodnim prostorima (staklenicima i plastenicima).

U melioracijskoj praksi se smatra da je poljski vodni kapacitet gornja granica optimalne vlanosti
zemljita. U navodnjavanoj poljoprivredi se prestaje sa dovoenjem vode kada zemljite doe u
stanje vlanosti poljskog vodnog kapaciteta. Vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta ovise o
svojstvima zemljita, naroito mehanikog sastava strukture zemljita. Kod veine naih lakih
tala (pjeskovita) iznosi 10% do 20%, za srednje teka zemljita (ilovasta) 20% do 30%, a za teka
(glinasta) od 30% do 40 % i vie volumnog udjela. Sadraj vode u tlu kod poljskog vodnog
kapaciteta je velik, a sile s kojima se voda dri u tlu (u porama) su male i zato je voda vrlo
pristupana biljkama koje ive luksuzno i u obilju lakopristupane vode. Sile dranja vode u tlu
su male i kreu se od 0,1 bara do 0,3 bara (oko 0,003 MPa).

2.2.2. Lentokapilarna vlanost zemljita

Sadraj vode u tlu kod kojega dolazi do usporavanja gibanja vode u kapilarama, te poinje oteana
opskrba biljaka s vodom, naziva se lentokapilarna vlanost zemljita (- kratica LKV). Ona ini
granicu izmeu vezane i slobodne vode i priblino iznosi kod veine tala oko 60% do 70 %
vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta zemljita. Vana je u praksi navodnjavanja jer se uzima da
je donja granica optimalne vlanosti pa je pokazatelj za odreivanje poetka navodnjavanja.
Lentokapilarna vlanost je nisko stanje vlanosti zemljita i nepogodno stanite za kulturno bilje,
koje poinje trpjeti (eati) zbog nedostatka pristupanih oblika vode. Biljke doivljavaju
poetni vodni stres, koji se negativno odraava na njihov urod i kvalitetu ploda. Sadraj vode u tlu
kod lentokapilarne vlanosti je mali i oskudan, a sile s kojima se voda dri u tlu su poveane i zato
je voda tee pristupana korijenju kulturnih biljaka. Voda se u tlu dri silama izmeu 6 bara do 7
bara (0,6 Mpa do 0,7 Mpa).

2.2.3 Vlanost venjenja biljaka

Sadraj vode u tlu pri kojem kulturne biljke nepovratno venu i ugibaju naziva se vlanost venjenja
biljaka (- kratica VV, sinonim: toka venua biljaka). To su prilike kada korijenje u tlu nema na

5
raspolaganju dovoljno vode za odravanje fiziolokih procesa. Vode je malo, a ona se dri velikim
silama u finim porama ili oko estica zemljita - silama koje su iznad 15 bara (1,5 MPa). Kod
vlanosti venjenja u tlu ostaje odreena koliina vode koja zavisi o vrsti zemljita i njegovoj
strukturi. U pjeskovitim zemljitima taj sadraj vode iznosi 3% do 4% kod srednje tekih zemljita
7% do 8%, a kod tekih, glinastih zemljita od 13% do 17% volumnog udjela. U poljoprivrednoj
praksi se vlanost zemljita mora tako odravati, da se voda u tlu nikada ne spusti na vlanost
venua biljaka, jer tada nema uroda niti plodova.

2.2.4 Maksimalni vodni kapacitet

Maksimalni vodni kapacitet zemljita je maksimalna koliina vode (- kratica Max VK) koju neko
zemljite moe primiti, ali je ne moe zadravati. U prirodnim uvjetima to se dogaa nakon
dugotrajnih kia ili plavljenja iz okolnih vodotoka (jesen, rano proljee), tada je zemljite potpuno
zasieno i sve su pore ispunjene vodom, a zrak je istisnut iz pora. Kada je postignut maksimalni
vodni kapacitet, dio vode je slobodan pa se cijedi u dublje slojeve djelovanjem sile gravitacije.
Ovo stanje vlanosti zemljita je vrlo nepovoljno za poljoprivredne kulture jer biljke trpe od
suvine vode. Zemljite je prevlano, a u porama nema zraka toliko nunog za ivotne procese
biljaka i one se pomalo gue. Situacija je pogotovo loa na teim tipovima tala gdje ovo stanje
vlanosti moe potrajati dulje vrijeme te dolazi do propadanja usjeva i stvaranja pljeina na
oranicama. Da bi se izbjegle este pojave prevlaivanja zemljita, nune su mjere odvodnjavanja
kojima se reguliraju vodo-zrani odnosi u poljoprivrednom zemljitu.

2.3. Kretanje vode u zemljitu

Voda se u tlu stalno kree kroz pore u svim smjerovima i nikada nije u mirovanju. Prilikom
prirodnog (oborinama) ili umjetnog (navodnjavanjem) vlaenja zemljita, voda se kree prema
dolje (descendentno), a prema gore (ascedentno) kada se zemljite sui. Kree se i bono
(lateralno) uslijed djelovanja kapilarnih sila.

2.3.1 Kapilarno gibanje vode

Kapilarno gibanje je uzrokovano razlikom u kapilarnom potencijalu zemljita. Voda se kree iz

zone vee vlanosti prema zoni manje vlanosti kroz kapilarne pore. Uslijed maloga promjera i
dimenzija kapilara u njima se javlja efekt podizanja vode iz dubljih u plie slojeve zemljita. Tako
se, na primjer, voda kapilarno podie sa razine podzemnih voda i do oraninog sloja u zonu

6
korijena to je u sunim prilikama vrlo korisno za biljke. Visina kapilarnog uspona ovisi
prvenstveno o mehanikom sastavu zemljita. Kod lakih, pjeskovitih tala je visina podizanja vode
manja, a najvea je kod tekih glinastih tala.

2.3.2 Infiltracija vode

Infiltracija ili upijanje je proces ulaska vode u zemljite iz oborina, plavljenja ili navodnjavanja.
Infiltracijom se zemljite vlai od povrine prema dubljim slojevima djelovanjem sile gravitacije
i kapilarnih sila. Najvea infiltracija je u poetku procesa kada je zemljite suho i pore su prazne
(u njima je samo zrak), a s vremenom se smanjuje. Nakon nekog vremena zasiti se vodom odreeni
sloj zemljita pa vrijednost infiltracije postaje stalna veliina (nakon 3 do 5 sati upijanja).
Infiltracija zavisi o fizikalnim osobinama zemljita, mehanikom sastavu, porozitetu i trenutnom
stanju vlanosti zemljita. U dobro strukturiranim i dobro obraenim zemljitima vrijednosti
infiltracije su vrlo povoljne. Stoga je obrada poljoprivrednih povrina vrlo znaajna za odravanje
povoljnih infiltracijskih svojstava zemljita.

Infiltracija moe biti trenutna, a izraava se koliinom vode koja se upije u zemljite u jedinici
vremena (mm/sat) i sumarna koja predstavlja ukupnu koliinu vode upijenu u zemljite nakon
odreenog vremena (mm). Laka zemljita imaju veu mo upijanja vode od teih tala o emu
treba voditi brigu u praksi navodnjavanja poljoprivrednih kultura.

Poznavanje vrijednosti infiltracije je vrlo vaan parametar radi reguliranja vode u tlu prilikom
navodnjavanja poljoprivrednih proizvodnih prostora u otvorenom polju, staklenicima i
plastenicima. Od infiltracijske sposobnosti zavisi je li zemljite uope pogodno za navodnjavanje,
a ona utie i na izbor naina navodnjavanja. Zato je prije planiranja i projektiranja sistema za
navodnjavanje nuno ispitati i odrediti infiltracijske sposobnosti zemljita. Poznavajui infiltraciju
nekog zemljita, mogue je uskladiti koliine i intenzitet dodavanja vode prilikom navodnjavanja.
(Tabela 2)

7
 Tabela 2. Vrijednosti trenutne infiltracije u zavisnosti od mehanikog sastava zemljita

Infiltracija (trenutna) mm/sat

Vrsta zemljita

Mogue vrijednosti Srednje vrijednosti

Pijesak 25 do 250 50
Pjeskovica ilovaa 13 do 75 25
Ilovaa 8 do 20 13
Glinvita ilovaa 3 do 15 8
Glina 1,5 do 10 5
Teka glina 0,3 do 5 3

2.3.3 Filtracija vode

Filtracija je gibanje vode kroz zemljite zasieno vodom. Ona se odvija nakon zavrene infiltracije
kada su sve pore zemljita ispunjene vodom. Sposobnost filtracije vode zavisi od svojstava
zemljita, pa tako zemljita lakeg mehanikog sastava i krupnijih estica, dobro strukturirana
imaju veu filtraciju, odnosno vodopropusnost. Teka zemljita s velikim ueem gline i zbijenih
horizonata imaju lou vodopropusnost. Takoer kakvoa vode, naroito salinitet ili alkalitet, moe
imati znaajni uinak na razinu filtracije vode u takvim zemljitima. Pri filtraciji voda se uglavnom
kree kroz makropore, te ovisi o broju, oblicima i rasporedu makropora u tlu.

8
U struci i literaturi susreu se jo i sljedei termini, sinonimi za proces filtracije vode:
vodopropusnost, koeficijent filtracije (k), hidraulika provodljivost, propusnost zemljita za vodu,
a izraava se u jedinicama mm/s, m/dan. Vrijednosti filtracije zemljita su znaajni parametri u
praksi odvodnjavanja poljoprivrednih zemljita (Tabela 3)

Tabela 3. Klasifikacija vodopropusnosti zemljita

Ocjena vodopropusnosti zemljita Brzina vodopropusnosti cm/dan

Izezzetno slaba <1
Vrlo slaba 1 do 6
Slaba 6 do 15
Osrednja 15 do 40
Visoka 40 do 100
Vrlo visoka 100 do 250
Izuzetno niska >250

2.4. Intervali vlanosti zemljita

Jedan od osnovnih zadataka navodnjavanja je odravanje povoljne vlanosti zemljita u

rizosfernom sloju za uzgoj poljoprivrednih kultura. Postizanje stabilnih i visokih prinosa u biljnoj
proizvodnji ponajvie zavisi od sadraja vode u tlu, te je zato nastojimo navodnjavanjem odravati
unutar optimalnih vrijednosti. Premale koliine vode u tlu tetne su za kulturne biljke isto kao i
prevelike koliine vode. U praksi racionalnog navodnjavanja poljoprivrednih kultura pokuava se
sadraj vode u tlu (vlanost zemljita) odravati u intervalu optimalne vlanosti, koliko je to
mogue postii modernim tehnikim sistemima navodnjavanja. Vrlo su razliita struna miljenja
u vezi s tim koji su to intervali vlanosti zemljita najpovoljniji u odnosu na zemljine osobine i
vrste kulture. Ipak, prevladava gledite da je povoljan sadraj vode u tlu za veinu poljoprivrednih
kultura u intervalu izmeu poljskog vodnog kapaciteta i lentokapilarne vlanosti. Optimalna
vlanost zemljita za uzgoj kulturnih biljaka zavisi od fizikalnih i vodnih osobina zemljita te
razvojne faze biljaka. Interval optimalne vlanosti zemljita za biljke se podudara sa lako
pristupanom vodom u tlu.

9
Meutim, voda u tlu unutar ovoga intervala nije jednako pristupana biljkama to potjee od
razliitih sila kojima se ona u njemu dri. to se stanje vlage vie pribliava poljskom vodnom
kapacitetu, sile dranja vode su manje, a biljke je lake koriste. I obrnuto, to je voda blia
lentokapilarnoj vlanosti nepristupanija je korijenu kultura. Vodne konstante izmeu kojih se
nalazi optimalni sadraj vode u tlu za biljke su ujedno njezine granine vrijednosti. Tako je poljski
vodni kapacitet gornja granica, a lentokapilarna vlanost donja granica optimalne vlanosti
zemljita za poljoprivredne kulture u navodnjavanju.

Sadraj vode u tlu pri kojem se zapoinje sa navodnjavanjem naziva se tehniki minimum
vlanosti. Obino se kao tehniki minimum uzimaju vlanosti zemljita 60% do 70 % od
vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta, a to je neto iznad vrijednosti lentokapilarne vlanosti.
Kada sadraj vode u tlu padne na tehniki minimum vlanosti, to je trenutak kada se ukljuuje
sistem za navodnjavanje kojim se dodaje voda do poljskog vodnog kapaciteta. On predstavlja
tehniki maksimum vlanosti zemljita kada se iskljuuje sistem za navodnjavanje. Za laka i
srednje teka zemljita tehniki maksimum odgovara poljskom vodnom kapacitetu, ali za teka i
vrlo teka zemljita mora biti neto ispod njega da se osigura potrebna koliina zraka u porama.
Sva voda dodana preko vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta je suvina i gravitacijski se cijedi
u dublje slojeve zemljita.

Ispravno odreivanje trenutka kada treba poeti sa navodnjavanjem je vaan agronomski problem
u primjeni navodnjavanja. Ako se trenutak poetka navodnjavanja odreuje stihijski od oka,
volje ili iskustva tehnologa te poljoprivrednog proizvoaa, tada slijedi neracionalno i neplansko
dodavanje vode. Rijetki su praktiari koji mogu pogoditi trenutak navodnjavanja bez egzaktnih
mjerenja ili praenja stanja kultura u polju.

10
3. NAVODNJAVANJE

Navodnjavanje poljoprivrednih kultura je vrlo stara melioracijska mjera i praksa koju su izvodile
mnoge civilizacije u prolosti. Prapoeci navodnjavanja su vjerojatno bili u Kini i Indiji, a poznati
su sistemi u dolinama rijeka Eufrata i Tigrisa (dananji Irak). Tu su jo u predbiblijska vremena
ivjeli Asirci, Babilonci i drugi narodi koji su ve 4 000 6 000 godina prije Krista poznavali
razne naine i tehnike navodnjavanja te ih koristili na svojim poljima. Visoka civilizacija drevnoga
Egipta je koristila vode rijeke Nila za navodnjavanje poljoprivrednih povrina. Od proteklih
civilizacija navodnjavanje su koristili stari Grci i Rimljani. U srednjem vijeku izgraivali su se
takoer sistemi za navodnjavanje u Europi i Aziji.

Procvat i znaajni napredak navodnjavanja nastaje iza Drugog svjetskog rata razvitkom
suvremenih tehnologija, sistema i opreme za navodnjavanje (crpke, novi materijali i sl.). Danas se
u svijetu trenutano navodnjava 250 miliona hektara ili oko 17% obradivih povrina, a na njima
se proizvodi oko 40% svjetske hrane i poljoprivrednih sirovina. U Europskoj uniji (EU) danas se
najvie navodnjava u zemljama june Europe, pa tako u Italiji oko 23,0%, Portugalu 21,0%, Grkoj
38%, paniji 18% od ukupnih obradivih povrina.

Svrha navodnjavanja kao melioracijske mjere je nadoknaditi nedostatak vode koji se javlja pri
uzgoju poljoprivrednih kultura kako bi se osigurao njihov to vei bioloki potencijal.

irom svijeta navodnjavaju se poljoprivredne povrine u svim klimatima i podrujima. Danas

navodnjavanje nije ogranieno samo na sune predjele, ve je proireno na sve povrine gdje je
razvijena poljoprivreda. Ono je postalo univerzalna melioracijska mjera i simbol razvijenoga
drutva.

11
Navodnjavanje se kao uzgojna mjera razlikuje, odnosno izvodi kao:

osnovno ili redovno;

dopunsko ili povremeno.

Osnovno ili redovno navodnjavanje se izvodi kao temeljna melioracijska i agrotehnika mjera u
tehnolokom procesu biljne proizvodnje u sunim (aridnim) predjelima gdje je primarni preduslov
za bilo kakvu poljoprivrednu proizvodnju. To su predjeli svijeta sa manje od 300 mm ukupnih
godinjih oborina, koje ne osiguravaju ivotne uslove za kulturne biljke i gdje bez navodnjavanja
nema biljne proizvodnje (Juna Amerika, Afrika, Azija, dijelovi Bliskog istoka).

Dopunsko ili povremeno navodnjavanje se prakticira u umjerenim klimatskim podrujima gdje

nije osnovna nego samo korekcijska, melioracijska i agrotehnika mjera. Koristi se uglavnom u
sunim i toplim periodima godine (ljeto), kada nema dovoljno oborina. Obavlja se povremeno u
zavisnosti od potreba, a ini dopunu prirodnim oborinama.

3.1. Odreivanje proizvodne orijentacija u navodnjavanju

Temelj biljne proizvodnje u navodnjavanju je pravilna proizvodna orijentacija, pravilan izbor

kultura, plodoreda, njihova namjena i odrivo upravljanje zemljitem. S obzirom da su investicije
u infrastrukturu i opremu za navodnjavanje znatne, esto puta i vrlo velike po jedinici povrine to
je nuno orijentirati se trinoj ekonomiji i konkurentnosti poljoprivredne proizvodnje u
navodnjavanju. Biljnu proizvodnju u navodnjavanju odlikuje princip intenzivne proizvodnje. Za
navodnjavanje je potrebno odabirati vrlo dohodovne kulture, koje mogu platiti skupu praksu
navodnjavanja i jo donijeti profite.

3.1.1 Ratarske i krmne kulture

Veina ratarskih i krmnih kultura nije isplativa za navodnjavanje i zato treba biti vrlo oprezan pri
njihovu odabiru. Interesantne ratarske i krmne kulture u uvjetima navodnjavanja mogu biti:

sjemenska proizvodnja kukuruza (poveanje prinosa do 30% i poveanje kvalitete zrna);

soja (poveanje prinosa do 50%);
lucerna (poveanje prinosa (broj otkosa), poveanje kvalitete, produenje usjeva 3 do 5
godina);
postrna sjetva druga etva (poboljanje odreenih karakteristika zemljita).

12
3.1.2 Industrijske kulture

U strukturi sjetve u nas su industrijske kulture slabo zastupljene, a povoljno reagiraju na

navodnjavanje i to:

proizvodnja sjemena (eerna repa, soja);

merkantilna proizvodnja (eerna repa, suncokret, duhan);

3.1.3 Povrarske kulture

Povrarstvo je disperzirano cijelim podrujem Hrvatske i u sve je veem porastu, preteito uz

navodnjavanje. Dominira proizvodnja povra na otvorenom, dok je proizvodnja u zatienim
prostorima daleko manja.
Uz navodnjavanje se moe oekivati znatnije poveanje uroda svih povrarskih kultura. Preporuka
je da se povre svakako ukljui u proizvodnu orijentaciju u navodnjavanju (naoranicama), bilo u
osnovnoj proizvodnji ili u postrnoj sjetvi.

3.1.4 Drvenaste kulture (voe i vinova loza)

Veina voaka izvrsno reagira na navodnjavanje, poveanjem uroda i kvalitete ploda. Procjenjuje
se da se primjenom navodnjavanja poveavaju prosjeni urodi voa za 30% do 58% u kopnenom
dijelu, a u primorskom dijelu Hrvatske ak 2 do 3 puta . Vinova loza takoer dobro reagira na
navodnjavanje u smislu poveanja uroda i kakvoe, ponajprije stolnih kultivara.

13
3.2. Metode, naini i sistemi navodnjavanja

Navodnjavanje poljoprivrednih kultura se moe obavljati na vie naina te raznim tehnikama i

opremom. Izbor naina navodnjavanja zavisi od kulture, klimatskih i zemljinih prilika, opreme,
iskustva i znanja poljoprivrednika - korisnika sistema.

Danas se svi naini i sistemi navodnjavanja mogu svrstati u sljedee metode:

povrinsko navodnjavanje;
podzemno navodnjavanje;
navodnjavanje iz zraka (pod pritiskom).

3.2.1 Povrinsko navodnjavanje

Povrinski naini navodnjavanja su najstariji i ine klasiku navodnjavanja poljoprivrednih

kultura. Statistika pokazuje da i danas u svijetu jo dominiraju sistemi povrinskog navodnjavanja
(oko 60%) koji su vezani uz tehnologiju uzgoja poljoprivrednih kultura, prije svega rie u
zemljama u razvoju.

Sistemi za povrinsko navodnjavanje temelje se na principu slobodnog teenja vode u prirodi

djelovanjem sile gravitacije pa se stoga i nazivaju gravitacijski sistemi navodnjavanja
poljoprivrednih kultura. Temeljni princip povrinskog navodnjavanja je da se voda dovodi na
proizvodnu povrinu gdje u tankom sloju stoji, otjee i upija se u zemljite.

Prema raspodjeli vode po povrini terena, razlikuju se sljedei naini povrinskog navodnjavanja:
navodnjavanje u brazdama, navodnjavanje potapanjem (preplavljivanje) i navodnjavanje
prelijevanjem (rominjanje).

Navodnjavanje brazdama

Kod ovoga naina povrinskog navodnjavanja voda se dovodi i rasporeuje po povrini

proizvodne parcele u brazdama iz kojih se tada procesom infiltracije postepeno upija u zemljite.
Brazde se izrauju (brazdaju) posebnim plugovima obino prije sjetve ili sadnje kultura.
Navodnjavanje brazdama se primjenjuje kod irokorednih kultura, okopavina, voa i povra.

14
 Slika 1. Navodnjavanje brazdama

Brazde mogu biti:

protone (voda kroz njih protjee);

neprotone (voda u njima stoji, ne tee).

Protone brazde se primjenjuju na terenima koji imaju prirodne padove, a neprotone brazde na
ravnim terenima. Razmaci izmeu brazdi zavise od infiltracijskih sposobnosti i mehanikog
sastava zemljita. Prosjeni razmaci brazda se na lakim tipovima tala kreu od 50 do 60 cm,
srednje tekim 60 do 70 cm i na tekim zemljitima 70 do 90 cm i vie. Dubine brazda mogu biti
do 15 cm (plitke) te 20 do 25 cm (duboke). Kod protonih brazda treba voditi rauna o poloaju,
smjeru i padu jer vei pad brazde dovodi do erozije zemljita uslijed poveane brzine vode.

Poloaj, smjer i pad protonih brazdi ovise o konfiguraciji terena i prirodnom padu. Najpovoljniji
pad je od 3 do 8. Protok (Q) protonih brazda iznosi 0,1 l/s do 0,2 l/s, a brzina vode ograniava
se na 10 cm/s do 20 cm/s. Na veim sistemima za navodnjavanje brazdama potrebna je i
infrastruktura za dovoenje i razvoenje vode u brazde. Raspodjela vode iz dovodnih kanala po
pojedinim parcelama s vri upusnim brazdama. Uputanje vode u same brazde najee se izvodi
pomou plastinih cijevi koje se nazivaju sifoni ili teglice. Oni ujedno slue i za tono doziranje
koliine vode u svaku brazdu - protoke (Q) koji iznose od 0,5 l/s do 1,5 l/s.

15
Navodnjavanje prelijevanjem

Navodnjavanje prelijevanjem ili rominjanjem se manje primjenjuje kod nas. Preteito se koristi za
viegodinje kulture kao to su lucerna, djetelina i djetelinsko-travne smjese, livade i panjaci.

Osnovni princip navodnjavanja prelijevanjem je da se voda prelijeva (rominja) preko ureene

povrine na nagibu i u tankome sloju upija u zemljite. Primjena ovoga naina navodnjavanja
zahtjeva preciznu pripremu zemljita. U svrhu ravnomjerne raspodjele vode, navodnjavana
povrina se dijeli na parcele koje su najee u obliku uskih traka, a irina im se prilagoava
konfiguraciji terena. Parcelice su odvojene manjim zemljanim nasipima visine 20 cm do 30 cm,
irine 15 m do 20 m i duine oko 100 m.

Praksa navodnjavanja prelijevanjem moe se obavljati niz prirodni ili umjetni obronak ili padinu.
Potrebni padovi terena mogu biti izmeu 1% i 3% u smjeru duine stranice to omoguava teenje
vode po povrini. Debljina preljevnog mlaza je izmeu 5 cm i 10 cm u zavisnosti od nagiba terena,
duine parcele, tipa i mehanikog sastava zemljita. Navodnjavanje prelijevanjem ima vie
nedostataka. Zahtjeva velike i precizne zemljane radove za ureenje parcelica i cijeloga sistema.
Pri navodnjavanju se vlai cijela povrina pa dolazi do pogoranja fizikalni i vodnih svojstava
zemljita, erozije i raspadanja strukturnih agregata.

Navodnjavanje potapanjem
Navodnjavanje potapanjem ili preplavljivanjem mogue je izvesti pomou dva sistema; sistemom
kasete i sistemom lokvi.

Sistem kasete

Pri ovom sistemu navodnjavanja voda se ulijeva u kasete i potapa povrinu u debljem ili tanjem
sloju te se upija u zemljite. Potapanje ili poplavljivanje moe trajati krae vrijeme, nekoliko dana
ili dulje vrijeme kroz nekoliko mjeseci.

Za navodnjavanje potapanjem teren se mora pripremiti ravnanjem i izradom zemljanih pregrada

kojima se stvaraju ograene proizvodne parcelice (kasete, okna, ekovi). Veliine kaseta su vrlo
razliite, od 1 ha do 2 ha pa i vee u zavisnosti od raspoloiva zemljita. Mogu biti pravilnoga ili
nepravilnoga oblika prema konfiguraciji terena. Navodnjavanje potapanjem sistemom kaseta se
najee koristi u uzgoju rie (Kina, Indija, Indonezija, Malezija). Uobiajeno su to veliki sistemi

16
povrinskog navodnjavanja s vrlo sloenim hidrotehnikim graevinama za dovoenje, raspodjelu
i odvoenje vode po zavretku vegetacije. Prilikom navodnjavanja potapanjem upotrebljavaju se
ogromne koliine vode koje plave velike povrine te se stvaraju movarni uslovi, a pogoravaju se
vodo-zrani reim i mikrobioloka aktivnost zemljita. Zbog toga je na navodnjavanim poljima
nuno izgraditi dobar i uinkovit sistem odvodnje radi brzoga odvoenja suvinih povrinskih i
podzemnih voda

Sistem lokvi

Kod navodnjavanja lokvama voda se ulijeva u male ograene parcelice lokve koje se izrauju
oko navodnjavane kulture. Sistem lokava uglavnom se koristi za navodnjavanje drvenastih kultura
- voke, vinova loza, ukrasno bilje, parkovi. Lokve se izvode samo oko biljke (debla) u obliku
kvadrata ili kruga i ograuju malim zemljanim nasipom. Voda se u lokve dovodi brazdama ili
cijevima. Navodnjava se samo mala povrina lokvi, a ostala proizvodna povrina je suha i
omoguuje kretanje poljoprivredne mehanizacije.

3.2.2 Podzemno navodnjavanje

Ovim se nainom voda podzemnim putom dovodi neposredno u zonu korjenovog sistema
kulturnih biljaka. Na taj se nain voda dodaje i rasporeuje samo unutar rizosfernog sloja zemljita,
a ne i po povrini.

Sistemima podzemnog navodnjavanja odrava se sadraj vode u rizosferi unutar granica optimalne
ili poeljne vlanosti zemljita za biljke. Vlaenje od dolje (podzemno) ima odreenih prednosti
prema drugim metodama i nainima navodnjavanja. Ne navodnjava se povrina zemljita, ne
stvara se pokorica, nema naruavanja strukture zemljita. Povrina navodnjavanih parcela je
slobodna i suha, nema zapreka za kretanje ljudi i strojeva tijekom proizvodnog procesa uzgoja
kulturnih biljaka.

Ideja podzemnog navodnjavanja je vrlo privlana s agronomskog stajalita, ali tehniki prilino
zahtjevna. Zemljite za podzemno navodnjavanje mora biti ravno, lakeg mehanikog sastava i
dobre vertikalne vodopropusnosti te povoljnoga kapilarnog uspona vode.

Postoje razliite hidrotehnike izvedbe podzemnog navodnjavanja, ali najee se primjenjuju dva
naina: regulacija razine podzemne vode otvorenim kanalima i navodnjavanje podzemnim
cijevima (subirigacija).
17
 Slika 2. Podzemno navodnjavanje
Regulacija razine podzemne vode otvorenim kanalima
Podzemno navodnjavanje pomou otvorenih kanala ili prirodnih vodotoka mogue je izvesti na
poljoprivrednim proizvodnim povrinama gdje postoji izgraena kanalna mrea za odvodnju
suvinih voda. Voda se ovdje infiltrira iz otvorenih kanala u zemljite i bono iri na oranice.

Kanali koji uobiajeno slue za odvodnju suvinih voda u hladnom i vlanom dijelu godine, mogu
tijekom ljetnih mjeseci i sue posluiti za kontrolirano odravanje razine podzemne vode u
agrolokom profilu zemljita i bono irenje vode te tako navodnjavati poljoprivredne kulture.
Razinu vode u kanalima mogue je regulirati odgovarajuim branama ili zapornicama koje se
postavljaju na odreenim mjestima. Takoer, mogue je postaviti reverzibilne crpke u postojee
sisteme odvodnje, kojima se voda u jednom dijelu sezone uklanja, a u drugom dijelu doprema iz
prirodnih vodotoka i slui za navodnjavanje.

Princip podzemnog navodnjavanja pomou otvorenih kanala je pravilno upravljanje s vodama na

nekom proizvodnom podruju, putem zaustavljanja ili kontroliranja isputanja vode iz odvodnih
kanala. Korisnici hidromelioracijskih sistema moraju kontrolirati razinu vode unutar sistema
kanala i pohranjivati ju za potrebe navodnjavanja. Za ovaj nain navodnjavanja odvodni sistemi
se moraju prilagoditi dvostrukoj namjeni tipa odvodnjanavodnjavanje.

18
Navodnjavanje podzemnim cijevima

Dovoenje vode u zemljite podzemnim cijevima je drugi nain podzemnog navodnjavanja, kod
kojega se u zemljite ugrauju na odreenu dubinu i razmake perforirane cijevi ili cijevi sa
posebnim kapaljkama kroz koje voda pod zemljitakom, izlazi i lagano se upija u rizosferni sloj
zemljita. U zemljite se polau cijevi od plastike (sa rupicama) ili peene gline, na dubini od 50
cm do 80 cm, te paralelnim razmacima 0,5 m do 6,0 m u zavisnosti o vrsti zemljita i uzgajanoj
kulturi.

Voda je u cijevima pod laganim zemljitakom, a duina cijevi moe biti od 100 m do 150 m pa i
due. Sistem navodnjavanja podzemnim cijevima slian je cijevnoj drenai koja u hidrotehnici
slui za odvoenje suvinih voda. Postoje i mogunosti kombiniranja podzemnih cijevnih sistema
za dvonamjensko koritenje: u jesenko-zimskim i ranoproljetnim uslovima za odvoenje suvinih
voda iz zemljita, a u ljetnim suhim mjesecima za navodnjavanje poljoprivrednih kultura.
Navedeni dvonamjenski sistem odvodnja-navodnjavanje mora unaprijed planirati i posebno
izvoditi.

Najvanije prednosti navodnjavanja podzemnim cijevima su to se zemljite vlai kapilarnim

irenjem vode (u zonu korijena) pa se ne pogorava njegova struktura, zatim se ne stvara pokorica
zemljita, ne dolazi do sabijanja zemljita, vlanost zemljita je skoro uvijek optimalna, troe se
manje koliine vode, biljke bolje koriste hranjiva iz zemljita i ne ometa se rad poljoprivredne
mehanizacija. Glavni nedostaci su: sloena tehnika izvedba i zahvati u zemljitu, esto
zaepljenje perforacija ili kapaljki na cijevima, mogunosti prevlaivanja, zamovarivanja i
zaslanjivanja zemljita. Sistemi podzemnog navodnjavanja cijevima su veliki tehniki i
investicijski zahvati to u znatnoj mjeri ograniava primjenu u praksi.

3.2.3 Navodnjavanje iz zraka

Suvremene tehnike navodnjavanja koriste se raspodjelom vode iz zraka, to se bitno razlikuje

od povrinskih ili podzemnih naina navodnjavanja. Prilikom navodnjavanja iz zraka, voda se
uzima na izvoritu crpkama i stavlja pod zemljitak te se kroz sisteme zatvorenih cjevovoda dovodi
i raspodjeljuje po parceli.

19
Ovakvo navodnjavanja se moe nazvati i navodnjavanje pod zemljitakom jer se voda zaista
zemljitai kroz cijevi gdje tee po zakonitostima kretanja vode u zatvorenim cijevnim sistemima
(namjenski vodovodni sistemi).

Svi sistemi navodnjavanja pod zemljitakom sastoje se od sljedeih elemenata: crpke i agregata
(koji su na izvoritu vode), usisnog i zemljitanog cjevovoda (dovode vodu od izvorita do mjesta
koritenja), razvodnog cjevovoda (razvode vodu po parceli) te hidraulikih naprava za raspodjelu
vode po povrini terena (rasprskivai i kapaljke).

Slika 3. Navodnjavanje iz zraka

Naini navodnjavanja iz zraka (pod zemljitakom) su relativno novijeg datuma te su se razvijali

paralelno s razvojem modernih tehnologija iz proizvodnje opreme, a posebno crpki, lakih
cjevovoda od aluminija i plastike te raznolikih vrsta rasprskivaa i kapaljki. Veina njih je
automatizirana te ne zahtijeva uporabu ljudske radne snage osim u nadzoru, programiranju i
kontroli rada.

Postoje razliiti naini i tehnike navodnjavanja iz zraka, ali najzastupljenije su sljedee:

navodnjavanje kienjem (umjetna kia);

lokalizirano navodnjavanje (kap po kap i mini rasprskivai);

20
Navodnjavanje kienjem
Navodnjavanje kienjem ili umjetno kienje je takav nain dodavanja vode nekoj kulturi da se ona
raspodjeljuje po povrini terena u obliku kinih kapljica, oponaanjem prirodne kie. Voda se
zahvaa na izvoritu crpkama i pod pritiskom (do 7 i vie bara) se kroz sistem cjevovoda dovodi
do proizvodnih poljoprivrednih povrina gdje se pomou rasprskivaa raspodjeljuje u kapljicama
po navodnjavanoj povrini.

Umjetno kienje danas zauzima velike povrine u poljoprivrednoj proizvodnji i po zastupljenosti

je odmah iza sistema povrinskog navodnjavanja. Ima tendenciju brzoga irenja te e uskoro biti
najrasprostranjeniji nain navodnjavanja. iri se na novim povrinama, ali sve vie zamjenjuje
povrinske i klasine naine navodnjavanja pri modernizaciji tehnologije sistema i poveava udjel
u strukturi navodnjavanih povrina. Ovaj je nain navodnjavanja vrlo povoljan za kulturnu biljku
i njeno stanite jer se navodnjavanje pribliava prirodnim prilikama tj. oborinama.

Sve vrste kultura se mogu navodnjavati umjetnom kiom od ratarskih, krmnih, voarskih,
povrarskih te vinograda i kultura u staklenicima i plastenicima. Moe se primijeniti na ravnim i
nagnutim terenima u razliitim topografskim uslovima. Ne zahtjeva posebnu pripremu terena,
uinkovito koristi vodu koja se moe tono dozirati u norme i obroke navodnjavanja prema
uzgajanoj kulturi, a zemljite je manje izloeno pogoranju fizikalnih svojstava.

Pored niza prednosti ovaj nain navodnjavanja ima i svoje nedostatke. Cijene ureaja i suvremene
opreme su vrlo visoke, pogonski trokovi (gorivo, elektrina energija) su takoer znatni,
neravnomjerna je raspodjela vode pri jakom vjetru, javljaju se gubici vode isparavanjem,
intenzivnija pojava biljnih bolesti.

Prema nainu izgradnje i koritenja elemenata te organizacije rada, sistemi za navodnjavanje

kienjem mogu biti:

nepokretni ili stabilni;

polupokretni ili polustabilni;
pokretni ili prijenosni;
samopokretni ili samohodni;

Nepokretni sistemi za navodnjavanje imaju izgraenu crpnu stanicu i ukopane dovodne i razvodne
cjevovode. Rasprskivai su fiksirani na navodnjavanoj povrini i mogu se ukljuiti u rad prema
21
potrebi. Ovi sistemi se grade za viegodinje i visokoakumulativne kulture, kao to su vonjaci i
vinogradi te povrtne kulture na veim povrinama. Zahtijevaju velika investicijska ulaganja u
opremu i graevinske radove, a sistemi mogu posluiti i za zatitu od mrazeva u vonjacima.

Polupokretni sistemi se sastoje od ugraene crpne stanice, ukopane mree dovodnih cijevi te
pokretnih razvodnih cijevi (kinih krila) i prijenosnih rasprskivaa. Dovodni cjevovodi su najee
od eljeznih, betonskih ili azbestnih cijevi koje podnose visoke pritiske vode (do 10 bara).
Pokretna kina krila su najee od aluminijskih legura ili plastinih materijala. Cijevi su
standardiziranih dimenzija, vrlo lagane i meusobno se povezuju pomou brzospajajuih spojnica.
Kienje se obavlja na jednoj radnoj poziciji u vremenu potrebnom da se realizira obrok
navodnjavanja. Nakon toga, kina krila s rasprskivaima se prenose na drugu radnu poziciju, za
to je potreban znatan broj radnika. Ovi sistemi su pogodni za navodnjavanje veih ratarskih
povrina, a za kulture kao to su: kukuruz, soja i suncokret (do odreene faze rasta), lucerna te
livade i panjaci. Takoer se navodnjavaju polupokretnim sistemima povrzemljitarske i voarske
kulture.

Pokretni ili prijenosni sistemi se sastoje od opreme koja se u cijelosti moe premjetati tijekom
rada. Svi elementi se pokretni pumpa, cjevovodi, kina krila i rasprskai. Poslije navodnjavanja
povrine na jednom mjestu svi se elementi prenose na novu radnu poziciju. Ovi sistemi su pogodni
za navodnjavanje gotovo svih poljoprivrednih kultura: ratarskih, povrzemljitarskih, voarskih i
cvjearskih, kao i na svim terenima. Prikladni su za navodnjavanje manjih parcela u individualnom
vlasnitvu, odnosno svih onih koji ele na maloj povrini intenzivirati biljnu proizvodnju. U
proizvodnim programima naih i stranih tvornica opreme za navodnjavanje mogu se nai pumpe,
cijevi, spojni komadi i rasprskivai za upotrebu individualnih poljoprivrednih proizvoaa i
farmera.

Prijenosne cijevi koje se koriste kod pokretnih sistema za navodnjavanje kienjem su takoer od
aluminija ili pocinanog lima te od plastike. Razliitih su promjera (50 mm, 70 mm, 90 mm, 110
mm, 125 mm, 150 mm) i duine (6 m, 7 m, 9 m). Cijevi se spajaju u cjevovod posebnim
spojnicama, koje mogu biti mehanike ili hidraulike. Na kina krila se postavljaju rasprskivai,
posebne hidraulike naprave koje slue za raspodjelu vode po povrini u obliku kinih kapi. Sastoje
se iz jedne ili dvije mlaznice i tijekom rada kie cijeli ili samo odreeni sektor kruga.

22
Pokretni i polupokretni sistemi kienja zahtijevaju mnogo ljudskoga rada pri premjetanju
razvodnih cjevovoda i kinih krila s rasprskivaima. S obzirom da je sve manje raspoloive radne
snage koja je postala i vrlo skupom, poljoprivrednici i proizvoai opreme za navodnjavanje teili
su novim rjeenjima, kao to su samohodni ureaji za navodnjavanje kienjem. Njihovom
primjenom se smanjilo uee ljudskoga rada i trokova na minimum, a postignuto je efikasnije
navodnjavanje. Postoje razliite tehnike izvedbe samopokretnih ureaja, a sutina svih je da se
nakon postavljanja na oranici sami pokreu i obavljaju kienje. Neki od samohodnih ureaja su
automatizirani i programirani, tako da potpuno bez prisutnosti ovjeka izvode sve radne operacije
na parceli.

Samohodni sistemi za navodnjavanje kienjem su postavljeni na kotaima ili pokretnim okvirima,

te se pomiu linijski (naprijed nazad) ili kruno. Pogodni su za navodnjavanje svih vrsta
poljoprivrednih kultura, pa ak vonjaka i vinograda. S obzirom da su ureaji sa rasprskivaima
izdignuti iznad povrine zemlje, omogueno je navodnjavanje visokih ratarskih kultura, kao to su
kukuruz i suncokret te ostale kulture visokog habitusa.

Prema tehnikoj izvedbi i konstrukciji, nainu kretanja i automatiziranosti rada, razlikuju se

sljedei tipovi samohodnih ureaja:

samohodna bona kina krila;

samohodne krune prskalice;
samohodni sektorski rasprskivai;
samohodni automatizirani ureaji za linijsko ili kruno kretanje;

Lokalizirano navodnjavanje

Lokalizirano navodnjavanje ini vrlo moderna i sofisticirana oprema kojom se voda dovodi i
raspodjeljuje do svake biljke lokalno, vrlo precizno i tedljivo, pomou posebnih hidraulinih
naprava. Sistemima lokaliziranog navodnjavanja se vlanost zemljita moe odravati prema
zahtjevima uzgajanih kultura i u granicama optimalne vlanosti to pogoduje biljkama.
Lokalizirano navodnjavanje ima vie prednosti prema ostalim metodama navodnjavanja; moe se
primijeniti na svim zemljitima, topografskim prilikama, na parcelama raznih oblika i dimenzija
te za sve kulture u poljskim uslovima i zatienim prostorima. Sistemi tede vodu i pogonsku
energiju, te vrlo precizno doziraju vodu. Vrlo su pouzdani i tehniki funkcionalni uz mogunost

23
elektronske regulacije i kompjuterskog upravljanja ostvaruju visok i kvalitetan prinos
poljoprivrednih kultura.

Metoda lokaliziranog navodnjavanja se primjenjuje na dva naina:

navodnjavanje kapanjem (kap po kap);

navodnjavanje mini rasprskivaima (mali rasprskivai);

Navodnjavanje kapanjem (kap po kap)

Jedan od najnovijih naina u praksi umjetnog dodavanja vode je navodnjavanje kapanjem ili kako
se ee susree u razgovorima strunjaka i poljoprivrednika kap po kap. Sistemi navodnjavanja
kapanjem su proizvodi modernih tehnologija. Potpuno su automatizirani i programirani, te tijekom
svoga rada gotovo ne zahtijevaju prisustvo ovjeka. Zbog svojih dobrih radnih karakteristika,
elektronike podrke i tehnike perfekcije, ureaji za navodnjavanje kapanjem vrlo su interesantni
za poljoprivredne proizvoae. Mnogi oekuju uda od ovih sistema i smatraju ih najboljim jer
ne trae radnu snagu, a i reklame proizvoaa opreme za kapanje ine velike utiske na interesantne.

Treba odmah istai da kapanje nije arobni tapi za poljoprivredu, ve da je to jedan od naina
navodnjavanja poljoprivrednih kultura, prikladan samo za neke usjeve i povrine. Kapanje je nalo
iroku primjenu u zemljama gdje nema dovoljno vode za navodnjavanje i gdje je ona dragocjenost,
a bez nje nema sigurne poljoprivredne proizvodnje (Izrael, jug Italije, Francuska, SAD). Ovaj
sistem tedi vodu, te sa minimalnom koliinom postie maksimalne uinke u biljnoj proizvodnji.
Voda se dovodi cijevima do svake biljke i vlai vrlo mali dio zemljita, to smanjuje gubitke vode
te se stoga naziva jo lokalizirano navodnjavanje. Vrijeme navodnjavanja moe trajati i do 24
sata, to je uvrijeilo i izraz nonstop ili dnevno navodnjavanje.

Osim tehnike superiornosti, ureaji za navodnjavanje kap po kap imaju s agronomskog gledita
posebnu vrijednost, jer se pomou njih sadraji vode u zemljitu mogu neprestano odravati u
optimalnim granicama za biljku. To se postie tako da se laganim, ali vremenski neprekinutim
dodavanjem malih koliina vode vlanost zemljita zadrava oko poljskog vodnog kapaciteta.
Sistem kapanja amortizira velike oscilacije vlanosti zemljita - od poljskog vodnog kapaciteta do
lentokaplirane vlanosti ili ak i nie, to se redovito dogaa kod ostalih naina navodnjavanja. Po
tim karakteristikama navodnjavanje kapanjem je najprecizniji nain umjetnog dodavanja vode
zemljitu te vrlo suptilna i matovita ljudska intervencija u uzgoju kulturnog bilja.

24
Sistem navodnjavanja kapanjem sastoji se od sljedeih elemenata: pogonskog dijela s filtrom,
cijevi i kapljaa.

Slika 4. Navodnjavanje kap po kap

Navodnjavanje kapanjem prikladno je samo za vrlo intenzivne, i dohodovne kulture koje mogu
platiti visoke trokove izgradnje, koritenja i odravanja sistema.

Najee se koristi u uzgoju voa, povra, cvijea te sadnog materijala. Danas je kapanje nalo
veliku primjenu u staklenicima i plastenicima kod uzgoja cvijea ili raznih eksperimentalnih
namjena na drugim poljoprivrednim i umarskim kulturama. Trokovi izgradnje sistema kapanjem
su visoki zbog izuzetno velikih koliina plastinih cijevi i kapljaa na jedininoj povrini zemljita.
Budui da je plastika svakim danom sve skuplja (derivat nafte), to je i investicijska cijena ureaja
velika. Ali su zato trokovi rada i koritenja kapanja manji nego kod drugih naina navodnjavanja
i podnoljivi su za korisnika. Ureaji za navodnjavanje kapanjem troe malo energije i vode. Pri
polaganju cijevi u redove kultura potrebno je neto vie ljudskog rada, te se danas ve primjenjuju
razne inaice poboljanja manipulacije plastinim cijevima na navodnjavanoj povrini.

25
Ukupne prednosti i dobre karakteristike navodnjavanja kapanjem mogle bi se saeti u sljedeem:

troe se male koliine vode i energije;

vlai se samo mala zona oko biljke i unutar redova, a meuredni prostor ostaje suh;
postiu se vei prinosi i bolja kvaliteta plodova uzgajanih kultura;
automatski rad i kontrola ureaja pomou elektronike;
trokovi eksploatacije i odravanja sistema su relativno mali u odnosu na druge irigacijske
sisteme;

Kao i svaki drugi tehniki sistem, tako i navodnjavanje kapanjem ima odreenih nedostatka, a to
su:

visoka cijena izgradnje i opreme sistema;

navodnjavaju se samo visokodohodovne kulture;
esto zaepljenje kapaljki i potreba zamjene;
trokovi sakupljanja i zbrinjavanja pojedinih elemenata (cijevi) po zavretku vegetacije;
oteano kretanje strojeva po proizvodnoj povrini.

Navodnjavanje kapanjem je u velikoj ekspanziji u svim zemljama pa tako i u naoj dravi

posljednjih godina. Kod nas ga najvie ima u staklenicima i plastenicima te vonjacima, kao i
napovrinama povrtnih kultura.

Navodnjavanje mini rasprskivaima (mali rasprskivai)

Navodnjavanje mini rasprskivaima novijeg je datuma i alternativa je sistemima kapanja. Danas

se sve vie iri u poljskim uslovima, naroito za uzgoj voarskih i povrarskih kultura. Takoer je
pogodno za intenzivni uzgoj u staklenicima i plastenicima. Sistemi navodnjavanja mini
rasprskivaima slini su sistemima kapanja. Glavna razlika je to su kapaljke zamijenjene mini
rasprskivaima malim rasprskivaima. Mini rasprskivai raspruju vodu u obliku sitnih kapljica,
pod talkom do 3,5 bara i u dometu do 5 m. Mini rasprskiva je izraen od plastinih materijala te
ga je mogue jednostavno postaviti i na kraju vegetacije demontirati te spremiti za iduu sezonu.

26
Sistem se sastoji od: crpke na izvoritu vode, regulatora zemljitaka, vodomjera, raznih kontrolnih
ventila, plastinih cijevi za dovoenje i razvoenje vode po parceli i mini rasprskivaa. Zbog veeg
protoka i radnog zemljitaka mini rasprskivai se manje zaepljuju u odnosu na kapaljke. Glavni
cjevovod i lateralne cijevi su izraene od gipkih plastinih, polietilenskih cijevi na koje se
postavljaju mini rasprskivai. Postoje razliiti oblici prikljuaka i nosaa za mini rasprskivae. Oni
se vrlo lako utisnu u stjenke lateralnih cijevi. Na prikljuak rasprskivaa moe se spojiti odreeni
tip rasprskivaa s razliitim protocima. Temeljna je odlika lokaliziranog navodnjavanja kapanja i
mini rasprskivaa da se svi dijelovi ureaja mogu jednostavno i brzo zamijeniti. Zato je
navodnjavanje mini rasprskivaima prilagodljivo svim zahtjevima, potrebama i uslovima rada.
Cijeli je ureaj male teine i predstavlja nadzemnu instalaciju, koja se lako i brzo premjeta.

Mini rasprskivai se danas proizvode u razliitim izvedbama, oblicima i tipovima. Imaju razliite
protoke, domete i rade pod razliitim zemljitakom. Ravnomjerno rasporeuju vodu u cijelom
dometu prskanja. Izvrsno navodnjavaju teren i kulture, ali slue i kao regulatori mikroklime jer
svojim radom utjeu na poveanje relativne vlanosti zraka.

Svaki mini rasprskiva ima svoje vlastite odlike koje se mogu nai opisane u katalozima i
ponudama proizvoaa opreme. Koristei kataloge i tehniku dokumentaciju vano je pravilno
izabrati mini rasprskiva za odreene kulture i uslove u praksi.

3.2.4 Navodnjavanje kupusa

Obzirom da se kupus uzgaja zbog vegetativne mase, zahtjeva povienu vlanost i ima umjerene
zahtjeve prema toplini, ponekad je svrstavan u hidrofilne biljke. Kupus se uzgaja i iz presadnica
koji je uzgojen u zatvorenom prostoru.

Navodnjavanje presadnica je obavezno gdje je neophodno odravati umjerenu, ali dovoljnu

vlanost zemljita. U uslovima prevelike koliine vode presadnica se izduuje pa se loe prima
prilikom presaivanja, a u suim prostorima zaostaje u porastu. Navodnjavanje se provodi, kada
se povrinski sloj zemljita prosui. Norma navodnjavanja je mala, a vlai se sloj od 10 cm do 15
cm. U vrijeme ukorjenjivanja se ne navodnjava kako bi biljke razvile jai korijenov sistem koji bi
mogao koristiti manje rezerve vode u zemljitu, a to omoguuje bolje primanje poslije presaivanja
jer se tada biljke esto susreu s nedostatkom vode u zemljitu. Potrebe presadnica za vodom su

27
razliite i variraju u irokom rasponu od 80 mm do 160 mm ovisno od uslova i naina proizvodnje.
Sukladno potrebama za vodom i uslovima proizvodnje varira norma i broj navodnjavanja.

Nakon presaivanja kupus zahtjeva 380 mm do 500 mm vode ovisno o klimatskim prilikama. Prvo
se navodnjavanje obavlja prilikom presaivanja s obrokom od 15 mm do 30 mm ovisno o vlanosti
zemljita prije navodnjavanja. Obavezno je jer stvara prisniji kontakt korijena i zemljita to
omoguuje bolje primanje presadnica.

Drugo navodnjavanje je poslije tri do pet dana kada se vri popunjavanje praznih mjesta, s
obrokom 20 mm do 30 mm. Kada se presadnica primi slijedeih deset do petnaest dana se ne
navodnjava, radi to boljeg ukorjenjivanja biljaka. Kod ranih sorti ne navodnjava se petnaest i vie
dana jer je presaivanje rano u proljee. Kod kasnih sorti ne navodnjava se oko deset dana jer je
presaivanje poetkom lipnja kada su temperature vrlo visoke.

Ako se navodnjavanja u razdoblju vegetacije provodi prema turnusima, tada se duina turnusa
odreuje u svakom sluaju posebno jer ovisi o sorti, klimatskim prilikama i zemljitu. Kod ranih
sorti u poetku turnusi su osam do petnaest dana, a kasnije u fazama intenzivnog porasta i
formiranja glavica pet do devet dana, a poslije je turnus opet dui osam do petnaest dana. Ako se
primjenjuje navodnjavanje prema stanju vlanosti zemljita, tehniki minimum je 80% od
vrijednosti PVK. Nia vlanost usporava formiranje glavica, koje ostaju sitne i meke. Kupus je
posebno osjetljiv na promjenjiv tijek vlanosti zemljita posebno u fazi formiranja glavica i
tehnolokog dozrijevanja. Ako je zemljite suho, a zatim se obilno navlai dolazi do pucanja
glavica, koje su loije kvalitete i gube trinu vrijednost. Norma navodnjavanja i broj
navodnjavanja ovise o uslovima godine, osobito koliine i rasporeda oborina. Kree se od tri do
osam navodnjavanja.

3.2.5 Navodnjavanje rajice

Rajica ima dobar korjenov sistem u zemljitima dobrih fizikalnih svojstava i povoljne vlanosti,
koja mu omoguuje pun razvoj. Najvee koliine vode troi iz aktivne rizosfera 50 cm do 70 cm.
Usporava rast kada se utroi 60% pristupane vode iz tog sloja. Iako razvijen, korijen je slabe
usisne moi pa zahtjeva poveanu vlanost zemljita. Vodni stres najvie umanjuje prinose u
fazama primanja presadnica, cvatnji i porastu plodova. Ukupne potrebe za vodom poslije
presaivanja su 400 mm do 600 mm.

28
Rajica se uzgaja iz presadnica, posebno je osjetljiva na obilnu vlanost zemljita jer se dobivaju
izduene i njene stabljike. Ima skromnije zahtjeve za vodom u odnosu na proizvodnu presadnica
drugih vrsta povra.

Prvo navodnjavanje se obavlja zajedno s presaivanjem, drugo nakon tri do pet dana s
popunjavanjem praznih mjesta. Navodnjavanjem se dodaje do 30 mm ovisno o vlanosti zemljita
pred navodnjavanje. Nakon primanja presadnica ne navodnjava se deset do petnaest dana, radi to
boljeg ukorjenjivanja biljaka. Navodnjavanje tijekom vegetacije obavlja se po turnusima. Do
pojave prvih plodova turnus je osam do dvanaest dana, a kasnije svakih pet do deset dana. Kod
sorti s viekratnom berbom u razdoblju berbi plodova navodnjavanje se obavlja po potrebi poslije
svake berbe. Tehniki minimum vlanosti zemljita je do pojave prvih plodova 70% PVK, a
kasnije 80% PVK.

U fazi formiranja cvjetnih zametaka nakon presaivanja do pojave prvih plodova poeljna je nia
vlanost zemljita, da bi se formirao to vei broj cvjetova i plodova, a zatim poveana vlanost
zemljita treba osigurati visok prinos. U tehnolokom dozrijevanju preobilna vlaga uzrokuje
pucanje plodva, to im pogorava kvalitetu i smanjuje trinu vrijednost. Norma navodnjavanja za
nae uslove iznosi 250 mm do 300 mm, a broj navodnjavanja ovisi o koliini i rasporedu oborina.

3.2.6 Navodnjavanje paprike

Paprika ima plitak korjenov sistem, glavni korijen moe narasti do 1,5 m u dubinu kod izravne
sjetve. Obzirom da prevladava proizvodnja iz presadnica razvija se lateralni korjenov sistem 30
cm do 50 cm dubine u fazama punog rasta biljaka.

Paprika je osjetljiva na nedostatak vode u zemljitu tijekom cijele vegetacije. Na nedostatak vode
paprika je posebno osjetljiva u fazi cvatnje i sazrijevanja ploda. Isto tako, osjetljiva je i na preveliku
koliinu vode i slabu aeraciju zemljita, kada biljke ute, a u teim sluajevima dolazi do opadanja
listova i cvjetova. Ukupne potrebe za vodom variraju u irokom rasponu od 600 mm do 1250 mm.
Navodnjavanje paprike poinje s proizvodnjom presadnica. Presadnice se proizvode u zatienom
prostoru, rane sorte u toplim lejama ili drugom zatienom prostoru s umjetnim grijanjem, a kasne
sorte u zatienom prostoru, ali bez grijanja. Nainu proizvodnje se prilagoava i nain
navodnjavanja, ali treba naglasiti da presadnice paprike ne podnose visoku vlanost zemljita.

29
Poslije presaivanja obavlja se prvo navodnjavanje, drugo navodnjavanje tri do pet dana kasnije s
popunjavanjem praznih mjesta. Nakon svake berbe provodi se navodnjavanje prema potrebi.

Ako se trenutak navodnjavanje odreuje prema vlanosti zemljita, sa navodnjavanjem treba

poeti kod vlanosti zemljita 80% od vrijednosti PVK. Obroci navodnjavanja su mali, vlai se
sloj do 30 cm dubine, ali je broj navodnjavanja i do dvanaest, to ovisi o klimatskim prilikama i
kapacitetu zemljita za lakopristupanu vodu. Norma navodnjavanja moe biti i preko 300 mm.

3.2.7 Navodnjavanje u zatienim prostorima

U zatienim prostorima (plastenici, staklenici i tuneli) nema priliva vode putem oborina te je svu
potrebnu koliinu vode za rast i razvoj biljke potrebno dodati na umjetan nain - navodnjavanjem.
Osim toga, potrebe za vodom su poveane jer kulture imaju intenzivan rast, relativno vee prinose
i relativno plitak korijenov sistem. Sve navedeno ukazuje na veliku vanost i potrebu
navodnjavanja u zatienim - kontroliranim uslovima uzgoja. Jedan od uslova za uspjeno
funkcioniranje navodnjavanja u zatienom prostoru je ureeno zemljite, odnosno ureen sistem
odvodnje. Dakle, zbog stalnog navodnjavanja u plastenicima i staklenicima vrlo je vano urediti
drenani sistem posebno na slabo propusnim zemljitima.

U zatienim prostorima neophodno je navodnjavanjem odrati optimalnu vlanost zemljita i

zraka to je preduslov za normalan rast i razvoj biljaka. Pri nedovoljnoj relativnoj vlazi zraka u
uslovima visokih temperatura u zatienom prostoru listovi biljaka se zagrijavaju, asimilacija
opada, intenzitet disanja raste, to smanjuje prinose. Biljne vrste u staklenicima i plastenicima
imaju poveane potrebe za vodom jer imaju intenzivan rast, stvaraju velike prinose, a kod veine
je korjenov sistem u relativno plitkom sloju sa slabim usisnim silama.

Osobine dobrog sistema za navodnjavanje u zatienom prostoru bile bi:

Niski intenzitet navodnjavanja (ispod 5 mm/h vodenog taloga);

Lokalno navodnjavanje s mogunou odreivanja veliine zone vlaenja (povrinski i
prostorno);
Odreena veliina kapi i oblik mlaza (s mogunou promjene koliine vode);
Mobilnost i prilagodljivost (mogunost premjetanja i prilagoavanja obliku i veliini
prostora za navodnjavanje);
Mogunost izvoenja fertigacije.

30
Povrinsko navodnjavanje izvodi se pomou mree cijevi iz vodozahvata, kroz ureaj za filtriranje
s reguraltorom zemljitaka i protoka i ureajem za prihranjivanje. Podpovrinsko i povrinsko
navodnjavanje okapajuim trakama koristi se ovisno o kulturi koja se uzgaja. Razvodna linija
glavnog voda i distributivne linije najee su od plastinih polietilenskih (PE) cijevi.

3.3. Odreivanje elemenata navodnjavanja

Kod primjene navodnjavanja mnogo je pitanja na koja krajnji korisnik trai odgovore.

1. Koliku ukupnu koliinu vode treba dodati? (norma navodnjavanja)

2. Koliku koliinu vode dodati prilikom svakog navodnjavanja? (obrok navodjavanja)
3. Koliko puta treba navodnjavati? (broj navodnjavanja)
4. U kojem trenutku ukljuiti sistem navodnjavanja? (trenutak navodnjavanja)
5. Koliko dugo treba trajati navodnjavanje? (trajanje navodnjavanja)
6. Hoe li izvor vode biti izdaan za potrebne navodnjavanja? (potrebne koliine vode za
navodnjavanje)

Da bi se odgovorilo na navedena pitanja potrebno je individualno pristupiti i odrediti karakteristike

zemljita, klimatske uvjete i zahtjeve odreene kulture za vodom. Dakle, nema formule u koju bi
se bez izlaska na teren, samo obradom za raunarskom dobile potrebne vrijednosti za uspjeno
navodnjavanje. Kad pone proizvodnja u uvjetima navodnjavanja, potrebno je stalno praenje
situacije na terenu da bi se u odreenom trenutku moglo ispravno intervenirati.

3.3.1 Norma navodnjavanja

Norma navodnjavanja je osnovni element i prvi korak kod odreivanja elemenata navodnjavanja,
a predstavlja ukupni nedostatak (deficit) vode u vegetaciji jedne kulture. Prema definiciji izvedena
je i formula za izraun norme navodnjavanja. Pojednostavljeno, norma navodnjavanja odreuje se
tako da se od ukupno potrebne vode oduzme ukupno raspoloiva voda u vegetaciji.

Potrebna koliina vode

Ukupno potrebna voda u vegetaciji je vrijednost evapotranspiracije. Evapotranspiracija je ukupna

koliina vode koja se gubi procesima evaporacije i ntranspiracije sa odreene povrine u
odreenom vremenu.

31
Evaporacija je voda koja se gubi s povrine zemljita isparavanjem, a transpiracija je gubitak vode
iz biljke. Putem korjenovog sistema biljka uzima vodu koja kola kroz biljku, sudjeluje u sloenim
biokemijskim procesima i preko lista (pui) odlazi u atmosferu.

Na procese evapotranspiracije (ETP) utjeu klimatski uvjeti (temperatura zraka, vjetar, relativna
vlaga zraka), nagib terena, boja zemljita, pokrivenost zemljita... Odreivanje evapotranspiracije
moe se obavljati se na dva naina. Eksperimentalno (direktno) i preko odreenih modela
(prorauna) koji se temelje na klimatskim i nekim drugim elementima (indirektno).
Eksperimentalno utvrivan je ETP se izvodi pomou sofisticiranih lizimetarskim stanica. Ovakav
nain je vrlo precizan ali je vrlo skup i dugotrajan te trai strunu osposobljenost i obavljaju ga
znanstvene institucije.

Slika 5. Shematski prikaz evapotranspiracije

Drugi je nain putem raznih modela koji se temelje na znanstvenim spoznajama. injenica da
nema univerzalne formule za izraunavanje evapotranspiracije dovoljno govori o njenoj
sloenosti. Gotovo je nemogue u jedan model uvrstiti sve faktore evapotranspiracije, pa tako
razliiti autori u svojim formulama favoriziraju neke od faktora evapotranspiracije. Tako se u

32
nekim modelima izraun temelji na temperaturi zraka (Thornthwait, Ivanov, arov..), dok drugi
izraunavaju deficit vlanosti zraka (Alpatjev), ili ipak koeficijete kultura (Blaney-Criddle).

Raspoloiva voda
Raspoloiva voda predstavlja vodu u tlu koja je biljkama na raspolaganju tijekom vegetacije, a
ine je:

Oborine
Rezerva vode u tlu
Priliv od podzemne vode

Oborine: Od ukupnih koliina oborina nisu sve biljkama na raspolaganju. One koliine oborina
koje su biljkama pristupane predstavljaju efektivne oborine. U zemljite se obino upije oko 80%
ukupno palih oborina i to su efektivne oborine. Vrijednost efektivnih oborina ovisi o intenzitetu
oborina, upijanju, otjecanju, nagibu terena, svojstvima zemljita, pokrivenosti zemljita i sl. U
ukupnom zbroju oborina ne raunaju se oborine koje su manje od 3 mm/dan, a u ljetnom razdoblju
oborine manje od 5 mm/dan.

Rezerva vode u tlu: Tijekom zimskog razdoblja u tlu se nakuplja odreena koliina vode u tlu, a
koja je na raspolaganju biljkama na poetku vegetacije (jare kulture).

Podzemna voda: Podzemna voda se ascedentnim gibanjem kree prema povrini zemljita i
korjenovoj zoni. Voda se u tlu kree od mjesta vee vlanosti prema mjestu manje vlanosti. Zbog
toga e se podzemna voda kretati prema povrini zemljita koja je manje vlana jer je povrinski
sloj prosuen zbog utjecaja vjetra, niske relativne vlage zraka, temperature, usvajanja vode od
strane biljke.

Izraunata vrijednosti norme navodnjavanja predstavlja koliinu vode koju trebamo dodati u
vegetaciji ali u praktinoj primjeni navodnjavanja dolazi do odreenih gubitaka prilikom
navodnjavanja. Gubitci vode nastaju uslijed isparavanja prilikom navodnjavanja kod visokih
temperatura, zatim dio dodane vode povrinski otjee te zbog odreenih tehnikih performansi
sistema za navodnjavanje (gubitci na spojevima, oteenja i sl.). Zbog navedenih gubitaka vode,
izraunatu normu navodnjavanja (koje se naziva neto norma navodnjavanja) potrebno je poveati
da bi se nadoknadili gubitci vode. Poveanje se vri pomou koeficijenta iskoritenja vode te se
dobije tvarna, odnosno bruto norma navodnjavanja.

33
Koeficijent iskoritenja vode je manji od 1 a vrijednosti iznad 0,8 govore o malim gubitcima vode
pri navodnjavanju. Vrijednost koeficijenta iskoritenja vode zavisi od mnogih momenata prilikom
navodnjavanja, kao to su: klimatske prilike, tehnike performanse sistema, nain dovoda i
raspodjele vode.

3.3.2 Obrok navodnjavanja

Izraunom norme navodnjavanja (bruto i neto) znamo kolika je koliina vode koju biljkama
trebamo dodati u vegetaciji. Normu navodnjavanja je potrebno raspodijeliti u nekoliko obroka
navodnjavanja.

Obrok navodnjavanja je koliina vode koju dodajemo u jednom navodnjavanju. Iz navedenog

proizlazi da je obrok navodnjavanja dio norme navodnjavanja. Zbroj svih obroka navodnjavanja
predstavlja normu navodnjavanja.

Obroci navodnjavanja nisu jednaki tijekom cijele vegetacije. Primjerice, u poetnim fazama
razvoja, kad navodnjavanje obavljamo odmah nakon sjetve, dodajemo manje koliine (manji
obroci navodnjavanja) voda sa ciljem stvaranja povoljnih uvjeta za klijanje i nicanje sjemena.
Takoer, ako vrimo osvjeavajua navodnjavanja (na primjer kod sjemenskog kukuruza) obroci
navodnjavanja e biti manji. Rastom i razvojem biljke poveava se i potreba biljke za vodom.
Rastom biljke korijen prodire u dublje slojeve pa emo poveavati i obrok navodnjavanja.

Obrokom navodnjavanja eli se navlaiti zemljite do stanja poljskog vodnog kapaciteta. Da bismo
znali koliko vode moramo dodati potrebno je poznavati vrijednost poljskog vodnog kapaciteta za
odreeno zemljite i trenutanu vlanost zemljita. Dakle, razlika izmeu poljskog vodnog
kapaciteta i trenutane vlanosti zemljita je obrok jednog navodnjavanja. Vrijednost obroka
navodnjavanja odreuje i dubina zemljita do koje navodnjavanjem elimo navlaiti zemljite, a
ona ovisi o dubini razvoja korjena, vrsti kulture i zemljita, i o razvojnoj fazi biljke. Ope je pravilo
da se teksturno laka - pjeskovita zemljita navodnjavaju uestalije s manjim obrocima, a teksturno
tea glinasta zemljita podnose vee obroke i rjee navodnjavanje.

34
3.3.3 Poetak navodnjavanja

Kod navodnjavanja je veoma vano odrediti pravilan trenutak kada treba zapoeti sa
navodnjavanjem.

Ako s navodnjavanjem ponemo prije nego to je to potrebno i ako navodnjavamo preesto,

nepotrebno emo potroiti vee koliine vode i energije, to e financijski opteretiti proizvodnju.
Osim toga, naruit e se fizikalna svojstva zemljita, hranjive tvari e se ispirati u dublje slijeve i
biti e slabije pristupana biljci, to takoer ima za posljedicu negativan ekonomski i ekoloki
uinak.

Ukoliko sistem za navodnjavanje nije u funkciji kad je to biljci potrebno te ukoliko se

navodnjavanje provodi s manjim koliinama vode od potrebnih, tada nam instalirani sistem za
navodnjavanje ne ostvaruje eljeni i planirani financijski uinak. Navodnjavanje je manje
rentabilno.

Danas se u praksi trenutak poetka navodnjavanja moe odrediti na nekoliko naina:

prema izgledu biljke

prema unutarnjim fiziolokim promjenama biljke
prema turnusima navodnjavanja
prema kritinom razdoblju biljke za vodu
prema procjeni vlanosti zemljita
prema stanju vlanosti zemljita

3.3.4 Trajanje navodnjavanja

Koliko dugo e trajati jedno navodnjavanje ovsi o koliini vode koju trebamo dodati
navodnjavanjem (obrok navodnjavanja) i intenzitetu navodnjavanja.

Ako trajanje navodnjavanje elimo odrediti kod primjene sistema navodnjavanja kienjem, tada
obrok navodnjavanja podijelimo sa intenzitetom navodnjavanja, odnosno koliinom vode (mm)
koja u jedinici vremena (minuti) padne na navodnjavanu povrinu. U tehnikim podacima za
odreeni sistem navodnjavanja mogu se nai i vrijednosti za intenzitet, ali najbolje ga je odrediti
egzaktno na terenu za svaki sistem.

35
Poznavanje intenziteta navodnjavanja je vano za usklaivanje intenziteta navodnjavanja sa
intenzitetom upijanja vode u zemljite (vrijednosti infiltracije). Ukoliko je intenzitet kienja vei
od sposobnosti upijanja vode u zemljite (infitracije), moe doi do zadravanja vode na povrini
zemljita tijekom i nakon navodnjavanja.

3.3.5 Ukupno potrebne koliine vode za navodnjavanje

Za navodnjavanje su potrebne znaajne koliine vode. Za izraun ukupnih koliina voda za

navodnjavanje koje treba osigurati navodnjavanjem potrebno je vrijednost norme navodnjavanja
pomnoiti sa veliinom povrine koju elimo navodnjavati. Dakle, potrebno je projektirati sistem,
a naroito izvor vode koji e biti izdaan i osigurati potrebne koliine vode.

3.3.6 Potrebe za navodnjavanjem

Potreba biljaka za vodom je definirana kao dnevni nedostatak vode za biljke, koji je izraunat
prethodno na osnovi klimatskih podataka i podataka kulture (kc, duine pojedinih faza razvoja).
To predstavlja dnevno primanje vode u tlu u zoni korijena putem evapotranspiracije kulture.

Raspored navodnjavanja

Vani parametri za raspored navodnjavanja su:

Pristupaan sadraj vode u tlu sadraj vode u tlu izmeu poljskog vodnog kapaciteta
(PVK) i vlanost venjenja (VV). Predstavlja koliinu pristupane vode za biljku koja ovisi
o strukturi, teksturi, sadraju organske tvari u tlu. Vrijednost se izraava u mm/m.
Poetno smanjenje vlanosti zemljita suhoa zemljita na poetku sezone. Poetna
vlanost zemljita je izraena kao smanjenje postotka vlanosti zemljita od PVK.
Vrijednost 0 % predstavlja zemljite potpuno zasieno vodom, a 100% je toka venua. U
veini sluajeva samo procjenom se moe odrediti poetno stanje vlanosti ovisno o
prethodnoj kulturi i razdoblju prethodne obrade ili sunog razdoblja.
Maksimalna dubina korijena iako je odreena kao nasljedna osobina biljke, u nekim
primjerima zemljita i odreeni raspored slojeva zemljita moe utjecati na smanjenje
dubine56 korijena. Vrijednost od 900 cm je proizvoljna koja ne pokazuje ograniavajuu
dubinu.

36
 Maksimum kie infiltracija, uzima se u obzir procjena povrinskog otjecanja za izraunati
efektivne oborine i izraunava se u mm/dan. Vrijednost moe biti limitirana maksimalnom
vrijednou kie koja se moe upiti u zemljite bilo koji dan kao funkcija intenziteta kie,
tipa zemljita i nagiba zemljita. Uobiajene vrijednosti su 30 mm/dan.

Program za raspored navodnjavanja uzima u obzir nekoliko mogunosti, ovisno o zadatku

navodnjavanja i uvjetima i ogranienjima. Moe biti odreeno stvarnim podacima sa polja ili
simuliranim podacima. Ovakav nain je upotrebljiv za procjenu prakse navodnjavanja, za
simuliranje alternativnih rasporeda navodnjavanja.

Optimalno navodnjavanje

Navodnjavanje kod kritinog smanjenja vlage nema ogranienja u vremenu primjene,

pristupanosti i opskrbe vodom za navodnjavanje. Primjenjuje se kada je razina kritine vlage
zemljita dostigla lakopristupanu vrijednost oznaenu kao 100% RAM. Ovaj nain rasporeda
navodnjavanja rezultira minimumom navodnjavanja, ali nepravilnim i na alost nepraktinim
razmakom izmeu navodnjavanja. Navodnjavanje ispod ili iznad kritinog smanjenja vlage (%)
primjenjuje se kada je postignuta odreena razina vlage u tlu, definiran postotkom RAM
(lakopristupane vlage zemljita). Sa sigurnou se moe upotrijebiti kada je postignut sadraj
vlage ispod kritine vlage zemljita.

Praktino navodnjavanje

Navodnjavanje u fiksnim intervalima po fazama razvoja prikladno za gravitacijske sisteme s

rotacijskom raspodjelom vode postavljen je u veini sistema. Premda rezultati mogu biti preveliki
u poetnom navodnjavanju, a nedovoljni na vrhuncu vegetacije. Fiksni razmak izmeu
navodnjavanja daje veliku prednost.

Navodnjavanje kod fiksnog smanjenja (mm) primjenjuje se kada je unaprijed utvrena vrijednost
vode koja e biti smanjena. Ova metoda je prilagoena za raspored navodnjavanja za poljske
metode i raspored navodnjavanja je dat za svako navodnjavanje.

37
3.3.7 Karakteristike vode za navodnjavanje

Za navodnjavanje vrlo je vano poznavati karakteristike vode za navodnjavanje. Voda koja se

koristi za navodnjavanje mora biti odgovarajuih kemijskih, biolokih i fizikalnih svojstava.
Izuzetno je vano da u vodi za navodnjavanje nema nikakvih mehanikih estica koje bi mogle
dovesti zaepljenja kapaljki (hidraulike naprave koje raspodjeljuju vodu u obliku kapi). Zbog
toga je ugradnja filtra u sistem dodavanja vode od izuzetne vanosti za funkcioniranje sistem
navodnjavanja kao po kap.

Pogodnost vode za navodnjavanje definirana je:

Fizikalnim karakteristikama temperatura i koliina krutih estica. Navodnjavanje

pretoplom ili prehladnom vodom moe izazvati temperaturne okove biljke. Povrinske
vode su toplije od podzemnih. Pri koritenju podzemnih voda za navodnjavanje poeljno
bi bilo izgraditi bazen za temperiranje vode. U vodi ne bi smjelo biti krutih estica koje bi
mogle otetiti dijelove sistema za navodnjavanje. oteenja najee nastaju u crpki i
dijelovima za raspodjelu vode, a kod lokaliziranog navodnjavanja mogu se zaepiti
kapaljke;
Biolokim karakteristikama vano je da voda ne sadri uzronike bolesti ovjeka;
Hemijskim karakteristikama hemijska analiza vode je nuna kako bi se mogli previdjeti
problemi, odnosno sprijeiti neeljene posljedice. U vodi koja se koristi za navodnjavanje
nalazi se odreena koliine otopljenih soli, a vrsta soli i koncentracija odreuju kakvou
vode i njezinu pogodnost za navodnjavanje. Karakteristika vode se ocjenjuje na osnovi
moguih problema

Za navodnjavanje se moe koristiti voda iz prirodnih ili umjetnih jezera, vodotoka ili bunara.
Najkvalitetnija voda za navodnjavanje bila bi je kinica ili bilo koja meka voda. Meutim u
intenzivnom uzgoju na velikim povrinama koliine kinice nisu dostatne pa se koristi voda iz
otvorenih vodotoka ili kopanih bunara. Prije uporabe bilo koje vode mora se provesti kemijska
analiza vode i ona se ponavlja i tijekom navodnjavanja u vegetaciji. Bez obzira na podrijezemljite,
voda moe sadravati manje ili vie otopljenih soli. Prilikom navodnjavanja soli se unose u
zemljite i u odreenim uvjetima, tijekom vremena mogu prouzroiti ozbiljne probleme
(zaslanjivanje). U uvjetima vrlo intenzivne proizvodnje u zatienim prostorima, gdje se ukupna
koliina vode potrebna biljci daje navodnjavanjem mogue je puno bre nakupljanje tetnih
38
koncentracija soli u rizosferi. Nadalje, nakupljanje soli moe nastati i uslijed preobilne gnojidbe
mineralnim i organskim gnojivima, ali i u uvjetima visoke razine podzemne vode koja sadri veu
koliinu soli.

Temperatura vode za navodnjavanje treba iznositi 20 do 25 , te povoljnih kemijskih

karakteristika koje dozvoljavaju njenu uporabu. Najpogodniji su jutarnji sati kada biljka bolje
iskoritava vodu, a isparavanje je slabije i postupno. Kod nepovoljne kvalitete vode, voda s
poveanim sadrajem soli, potrebno je svake dvije do tri godine ispirati zemljite, a ukoliko je
uzgoj u supstratima, potrebno ih je mijenjati svake godine.

Opasnost od zaslanjivanja ovisi o koncentraciji soli u vodi za navodnjavanje. Stupanj zaslanjenosti

mjeri se kao elektroprovodljivost vode, a izraava se u dS/m. Problem zaslanjivanja nastaje kada
se koncentracija soli u tlu povea do granice koja izaziva oteano primanje vode od biljke.
Poveanjem zaslanjenosti zemljita poveava se osmotski zemljitak otopine zemljita, a smanjuje
se za biljku koliina pristupane vode u tlu. Navedeno utjee na prinos koji opada proporcionalno
s porastom zaslanjenosti vode. Mjera koja se najee koristi za sprjeavanje i otklanjanje
zaslanjenosti je ispiranje soli. Pod time podrazumijevamo dodavanje vee koliine vode od
proraunatog obroka, kako bi se isprala sol u dublje slojeve zemljita. Djelotvorno rjeavanje
suvinih soli, mogue je uz dobru dreniranost.

Smanjenje infiltracijske sposobnosti i propusnosti zemljita za vodu posljedica je uporabe vode s

prekomjernim sadrajem natrija. Vode s visokim sadrajem natrija i niskim sadrajem ukupnih
soli imaju jako izraenu sklonost otapanja kalcija iz povrine zemljita, zbog ega dolazi do
disperzije glinenih minerala i zaepljenja pora zemljita, odnosno do pogoranja strukture
zemljita. Pogoranjem strukture umanjuje se vodopropusnost zemljita.

Problem toksinosti nastaje pod utjecajem pojedinih iona koje je biljka primila i akumulirala,
najee u listu do koncentracije iona koja izaziva oteenja. Najee toksini ioni su ioni hlora,
natrija i bora. Problem se rjeava kao kod zaslanjenosti, dakle ispiranjem

39
3.3.8 Problemi sa navodnjavanjem

Ako se navodnjavanje pravilno i struno primjenjuje, korisnik moe oekivati ostvarenje

planiranih rezultata. Meutim, ukoliko se navodnjavanje primjenjuje nestruno, bez poznavanja
osnovnih svojstava zemljita, vode i sistema za navodnjavanje, najee dolazi do slabih, pa i
negativnih rezultata, kako u oekivanome prinosu uzgajane kulture tako i do moguih pogoranja
svojstava zemljita. Problemi koji se mogu javiti pri nestrunom navodnjavanju mogu se podijeliti
u 5 osnovnih skupina:

ispiranje hranjiva i osiromaivanje obradivog sloja zemljita

pogoranje fizikalnih svojstava zemljita i erozija zemljita
zamovarivanje zemljita
zaslanjivanje zemljita
utjecaj na opremu za navodnjavanje

Ispiranje hranjiva i osiromaivanje obradivog sloja zemljita

U samom procesu navodnjavanja, a zbog nepravilne primjene, mogua je primjena veih koliina
vode od potrebitih za obrok navodnjavanja. U sluaju da se ta suvina voda descedentno (prema
dolje) filtrira kroz profil zemljita, moe doi do ispiranja hranjiva iz sloja rizosfere. U navedenom
sluaju, primjenom veih koliina vode za navodnjavanje od planiranih doi e do osiromaivanja
zemljita ukoliko primjena hranjiva nije intenzivnija i obilnija (da se nadoknadi vea koliina
ispranih hranjiva). Negativan proces ispiranja hranjiva se stoga izbjegava pravilnim odreivanjem
obroka navodnjavanja kao i pravilnim odreivanjem trenutka poetka navodnjavanja (sonde
postavljene na pravilnu dubinu koje indiciraju sadraj vode u tlu ili drugi pouzdani naini), a sve
to teba biti u skladu sa potrebama i potronjom od strane biljke kako se ne bi zbog ne koritenja
izgubilo u podzemlju. dakle, dodati vode koliko je potrebno da bi se prokvasio (i odravao
dovoljno vlanim) onaj sloj zemljita gdje se nalazi glavnina mase korijenova sistema.

Pogoranje fizikalnih svojstava i erozija zemljita

Prekomjerno vlaenje zemljita obino uzrokuje disperziju strukturnih agregata. U sluaju

disperzije strukturnih agregata, zemljite postaje manje porozno i slabije infiltracije ime se
ascedentno, descedentno i lateralno gibanje vode u tlu smanjuje ili u potpunosti onemoguuje.
Osim toga, dispergirane estice zemljita lake erodiraju, a naroito na nagnutim terenima i pri

40
povrinskom navodnjavanju, navodnjavanju kienjem veega intenziteta (tifoni i slino).
Pogoranje fizikalnih svojstava zemljita te irigacijska erozija zemljita umanjuje se ukoliko se
navodnjavanje pravilno primjenjuje. Jedan od prvih i osnovnih faktora za pravilno navodnjavanje
odreene kulture je svakako izbor odgovarajueg sistema i naina navodnjavanja, a sa njim i
pravilna primjena obrade zemljita, gnojidbe i plodoreda. Presudno je tono izraunati potrebnu
koliinu vode za biljke, odrediti trenutak poetka navodnjavanja kao i preene vremenske
prognoze kako ne bi nakon navodnjavanja pala velika koliina oborina i tako rezultirala ispiranjem
hraniva, duim stagniranjem vode na tlu i sl. Prevelika kolina vode koja se doda uslijed
poveanoga obroka takoer je tetna jer se troe, enargija, voda ljudski rad to sve zajedno
poskupljuje proizvod. Ovdje je nuno napomenuti da je kvalitetna i pouzdana odvodnja suvine
vode sa i iz zemljita preduvjet navodnjavanja.

Zamovarivanje zemljita

Zamovarivanje zemljita se javlja kada razina podzemne vode prijee dubinu koja je nepovoljna
za uzgoj pojedine kulture. Takva dubina naziva se tolerantna dubina podzemne vode. Ona je za
veinu poljoprivrednih kultura oko 1,0 m. Povienje razine podzemne vode iznad tolerantne razine
dolazi do istiskivanja zraka iz pora zemljita, odnosno nedostatka kisika i javljaju se anaerobni
uvjeti, a time i do promjena u biokemijskim procesima i mineralizaciji organske tvari. U
nedostatku zraka biljke zaostaju u rastu, ute i ugibaju. Korijen u nedostatku zraka zadebljava i
ima manje aktivnih korjenovih dlaica. Uslijed nedostatka zraka mijenja se i tok biokemijskih
procesa, odnosno razlaganjem organskih tvari stvara se CH4 i H2S umjesto CO2 i SO4, a mangan
i eljezo su dvovalentni (u aerobnim uvjetima su trovalentni). Navedeni procesi su tetni, a u veim
koncentracijama i toksini za biljke. Vezano s tim, hranjivi se elementi u tlu ne transformiraju u
oblike pristupane biljkama ve naprotiv, u oblike koji za biljke mogu biti tetni. Zbog navedenih
razloga, korjenov sistem se slabije razvija, a biljke se slabije razvijaju ili ak ugibaju. Zemljita u
kojima je visoka ili previsoka razina podzemne vode ne mogu se na vrijeme ili ak uope obraditi
i pripremiti za sjetvu. Zbog navedenih razloga, bitno je poznavati koja je razina podzemne vode
tolerantna za pojedinu kulturu. Za veinu ratarskih kultura ta tolerantna dubina iznosi oko 100 cm
jer se najvea masa korjenovog sistema nalazi na dubini do 100 cm od povrine zemljita. Svakako
da je odreeno krae razdoblje visoke razine podzemne vode manje tetno za biljke, ako je ona i
na 50 cm pa i na povrini zemljita. Tijekom ljeta bi razina podzemne vode dobro dola jer u

41
uvjetima bez navodnjavanja biljke mogu koristiti vodu iz podzemlja. Dizanje vode iznad 110
cm tijekom veeg dijela godine nepovoljno utjee i na genezu zemljita i na same biljke, te dovodi
do (esto puta nepovratnog) sprijeavanja rasta korjenovog sistema biljke, a time do negativnog
utjecaja na rast i razvoj nadzemnih dijelova biljke pa u konanici i na sam urod.

Slika 6. Poplavljena penica (prevelike i nagle oborine)

Zamovarivanje ili podizanje razine podzemne vode iznad tolerantne dubine moe se javiti na vie
naina. U najveem broju sluajeva ovaj problem se javlja zbog dodavanja prevelikih koliina
vode prilikom navodnjavanja i zbog toga je neophodno vano pri svakom obroku navodnjavanja
dodati onu koliinu vode koja e popuniti Poljski vodni kapacitet (PVK), ali nikako vie.

Zaslanjivanje zemljita

Zaslanjivanje zemljita je pojava prekomjerne koliine soli u zoni rizosfere ili do same povrine.
Ovakav problem se javlja kao posljedica navodnjavanja na dva naina. Jedan nain je pri dizanju
razine podzemne vode koja je ve zaslanjena, a uslijed navodnjavanja veim koliinama vode od
potrebitih. Nakon dizanja razine podzemne vode koja ima znatno veu koncentraciju soli od
prihvatljive do tolerantne dubine, biljka iskoristi vodu ili ona ishlapi, a sol ostaje u zoni rizosfere.
Na taj nain via koliina soli dolazi u gornje slojeve zemljita i nepovoljno djeluje na rast i razvoj
same biljke. esto puta se na taj nain koncentracija soli u gornjim slojevima zemljita zna
podignuti iznad, za biljku prihvatljivih razina, te se biljke slabije razvijaju, a nekada ak i ugibaju.

Kritina dubina slane podzemne vode ovisi od vie faktora a najvie o: svojstvima zemljita,
klimatskim prilikama, vrsti uzgajane kulture i stupnju zaslanjenosti podzemne vode. U principu
tee zemljite, suha klima i vea koncentracija soli omoguuje zaslanjivanje zemljita i s vee

42
dubine. Drugi nain zaslanjivanja se pojavljuje ukoliko se navodnjavanje provodi zaslanjenom
vodom. Tako se dodana voda troi transpiracijom i evaporacijom, a soli ostaju u tlu. S vremenom
kada koliina soli dostigne odreene koncentracije, zemljite postane slano i uvjeti za rast i razvoj
biljaka su oteani ili ak nemogui. Openito se smatra da je i za navodnjavanje prihvatljiva voda
zapravo izvor topivih soli koje zaostajanjem u tlu na kraju tetno djeluju na svojstva zemljita. Za
spreavanje ovakvog naina navodnjavanja potrebno je zato svaku vodu koja se koristi za
navodnjavanje ispitati da bi znali s kakvom vodom raspolaemo i to od takve vode moemo
oekivati. U sluaju kada se za navodnjavanje mora koristiti voda s veom koncentracijom soli,
nakupljanje soli u zoni rizosfere moe se izbjei koritenjem veih koliina vode od potrebnih u
obroku navodnjavanja a s ciljem ispiranja soli. Openito, sadraj soli u tlu mijenja se s dubinom.
Najmanji je u gornjem povrinskom sloju i raste s dubinom. Vezano uz salinitet, najee se
pojavljuje problem toksinosti specifinih iona i to su najee ioni hlora, natrija i bora koji
navodnjavanjem dospiju u biljku, kolaju po biljci te dospiju u lie, gdje se voda transpirira, a ioni
se stalno koncentriraju do razine kada izazivaju tete. teta se oituje kao suenje oboda lista i
pojave kloroze koja izaziva smanjenje prinosa (smanjenje transpiracijske povrine lista), a u
najteim oblicima dolazi i do uginua biljke. Jednak uinak se javlja pri navodnjavanju kienjem.

Utjecaj na opremu za navodnjavanje

Kakvoa vode za navodnjavanje ima utjecaja i na opremu za navodnjavanje ukoliko se koristi voda
neodgovarajue kvalitete, a ovdje mislimo prvenstveno na fizikalna svojstva zemljita. Posebnu
osjetljivost po tom pitanju ima lokalizirano navodnjavanje. Zaepljenje dovodnih cijevi, kapalica
i ostale opreme pri ovom nainu navodnjavanja nastaje od fizikog, kemijskog ili biolokog
oneienja vode. Suspendirane organske tvari kao i sedimenti neorganskog porijekla uzrokuju
probleme u pogonu sistema za navodnjavanje kao npr. smetnje u radu zapornica, rasprskivaa i
kapalica. Openito, nanos ispunjava kanale za dovod vode te na taj nain stvara probleme u
odravanju. Da bi se izbjeglo oteivanje sistema, potrebno je poduzeti preventivne mjere u vidu
preventivnog odravanja sistema. Preventivno odravanje ukljuuje filtraciju vode, kontrolu na
polju, ispiranje cijevi i hemijski tretman vode. Sutinske aktivnosti jesu kontrola na polju i filtracija
vode. Ispiranje pomae smanjenju taloenja, a kemijski tretman vode odrava za dulje vrijeme
sistem u dobroj kondiciji.

43
4. ZAKLJUAK

Provoenje agrotehnikih mjera, a tako i navodnjavanja zahtjeva ozbiljan analitian pristup koji
zapoinje sa odreivanjem same potrebe za pojedinom mjerom. Kada govorimo o navodnjavanju,
najjednostavniji nain je praenje vremenskih uvjeta i pojave sue na nekom podruju. Obzirom
na sve eu pojavu sunih razdoblja u proteklom desetljeu vode se razne rasprave o promjeni
klime posebno o poveanju temperatura zraka. Navodnjavanje znai navodnjavati u kritinim
razdobljima vegetacije kada nema oborina, a u naem podneblju to razdoblje je upravo u vrijeme
vegetacije veeg broja kultura. Ako govorimo o podneblju s nedovoljnom koliinom oborine (ili
izostankom) tijekom veeg dijela godine (aridna podruja) tada je navodnjavanje osnovna mjera.
Naravno, uzgajamo li kulture u zatvorenom objektu (staklenici i plastenici) tada e navodnjavanje
takoer biti osnovnog karaktera i uglavnom se provodi s prihranom (fertigacija).

Sistem navodnjavanja kap po kap predstavlja ravnomjerno navodnjavanje biljaka. Svaka biljka
dobija potrebnu koliinu vode. Vri se direktno zalivanje samog korijena biljke. To se postie
postavljanjem traka neposredno pored biljaka da bi voda direktno dospjela do samog korijena.
Zbog snabdijevanja korijena biljke ovaj sistem navodnjavanja je izuzetno efikasan u samom
iskoritenju vode, smanjuje se koliina vode za zalivanje, a samim tim se smanjuje vrijeme i novac.
Ne postoje neeljeni efekti po biljke usljed naglih promjena reima vlage, a smanjuje se i pojava
korova. Na osnovu karakteristika zemljita i samih njihovih potreba odreuje se koliina vode
potrebna za zalivanje. U trakama se nalaze emiteri za proputanje razliitih koliina vode. Sistem
kap po kap je idealan za prihranjivanje biljaka vodotopivim ubrivima. Ovaj sistem je jednostavan
za odravanje i postavljanje i omoguava visoke prinose biljnih kultura. Za normalan rast i razvoj
biljaka potrebna je vlaga. U nedostatku vlage biljka iz zemljita ne moe uzimati hranljive materije.
Bez intenzivnog navodnjavanja (posebno leti) nema ni prinosa. Biljne kulture poput: paradajza,
patlidana, paprike, lubenica i dinja najbolje je navodnjavati sistemom kap po kap bez kvaenja
drugih dijelova biljke. Ove biljke trae veu vlagu u zemljitu vie nego zraku, zato kvaenje
rasprivanjem nije preporueno zbog razvoja raznih bolesti. Biljne kulture poput:zelene salate,
krastavca, kupusa zahtjevaju vlagu i u zemlji i u vazduhu pa je preporueno zalivanje
rasprivaima. Izuzetno je bitan za rast biljaka i kvalitet vode kojom se vri zalivanje kao i njena
temperatura. Najbolja voda za zalivanje je kinica, zatim slatka rijena i jezerska voda umjerene
temperature. Zalivanje hladnom vodom posebno ljeti stvara ok kod biljaka i pospjeuje njihovo

44
obolijevanje. Detaljne analize vode vre specijalizovane institucije. Svaka biljna vrsta zahtjeva
poseban tretman zalivanja. Navodnjavanje sistemom kap po kap treba primjenjivati kod
irokoredne proizvodnje povra u plasteninoj proizvodnji. Navodnjavanje paprike se mora vriti
intenzivno jer ova biljna kultura ima plitak korenov sistem. Jako je osjetljiva na nedostatak vlage
u zemljitu u toku cijelog perioda vegetacije, posebno je voda znaajna u periodu cvjetanja i
plodonoenja. Navodnjavanje se vri u turnusima; od 12-15 dana do poetka porasta plodova, a
kasnije 8-10 dana. Optimalna temperatura za zalivanje paprike je od 26-28C. Za razliku od
paprike, paradajz ima razgranat korijenov sistem. To mu omoguava da relativno dobro podnosi
suu. Prilikom presaivanja nije potrebno zalivanje od 10-15 dana, a kasnije se zalivanje vri u
turnusima. Za visoke prinose potrebno ga je obilno zalivati. Korijenov sistem kupusa je slabo
razvijen, dok je nadzemni dio biljke izuzetno bogat. Ova biljna kultura zahtjeva visoku vlanost
zemljita tokom cijelog procesa vegetacije. Poslije rasaivanja kupus se mora intenzivno zalivati
jer ova biljka ima velike potrebe za vodom. Uslovi proizvodnje povrtarskih kultura u plasteniku
su znatno drugaiji od gajenja biljaka na otvorenom prostoru. Zato je potrebno obezbijediti
znaajne koliine vode i zalivati biljke u turnusima. Obino se navodnjavanje zapoinje poetkom
jula i nastavlja tokom cijele godine. U proizvodnji najei je sistem navodnjavanja kap po kap.

45
5. LITERATURA

Bonjak uro (2003): Navodnjavanje u bati, Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni

fakultet;
Bonjak uro (1999): Navodnjavanje poljoprivrednih useva, Univerzitet u Novom Sadu,
Poljoprivredni fakultet;
Kos Zorko, Tomi Frane, Plii Ivica (1993): Proraun potreba za vodom. Prirunik za
hidrotehnike melioracije. Knjiga 2. Potrebe za navodnjavanjem. Graevinski fakultet,
Rijeka;
Maar Stjepan (1987): Odvodnja i navodnjavanje u poljoprivredi; Zadrugar; Sarajevo;
Romi Davor, Marui Josip (2006): Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja
poljoprivrednim zemljitem i vodama u republici Hrvatskoj (NAPNAV); Graevni
godinjak 05/2006.; Zagreb;
Romi Davor, otari Jasna, Frane Tomi, Madjar Stjepan (1996): Program
CROPWAT- primjena u planiranju i projektiranju natapanja. Prirunik za hidrotehnike
melioracije. Knjiga 5. Planiranje, projektiranje i regulacija natapnih sustava. Graevinski
fakultet, Rijeka
Tomi Frane, Romi Davor, Madjar Stjepan (1995): oprema za natapanje kienjem.,
Prirunik za hidrotehnike melioracije. Knjiga 4. Sustavi, graevine i oprema za natapanje.
Graevinski fakultet Rijeka;
Tomi Frane, Romi Davor, Madjar Stjepan (1995): Oprema za lokalizirano natapanje.
Prirunik za hidrotehnike melioracije. Knjiga 4. Sustavi, graevine i oprema za natapanje.
Graevinski fakultet Rijeka
Tomi Frane (1992): Istraivaki rad i podloge za projektiranje i izvoenje sustava
navodnjavanja. Prirunik za hidrotehnike melioracije. Knjiga 1. Opi dio. Graevinski
fakultet, Rijeka
Tomi Frane (1988): Navodnjavanje; Fakultet poljoprivrednih znanosti, Zagreb;

46