UNIVERZITET U TUZLI

RUDARSKO-GEOLOKO-GRAEVINSKI FAKULTET
GRAEVINSKI FAKULTET
PREDMET: MOSTOVI

SEMINARSKI RAD

LUNI MOSTOVI

IV
ANI GORAN III-920/11

TUZLA, 12.01.16
JURI DENIS III-948/11

1.OPTI POJMOVI
Vanjsko optereenje u grednim nosaima izaziva moment
savijanja. U nosau se formiraju pritisnuta i zategnuta zona, da
bi se optereenje predalo na tlo putem reakcija na osloncima.
Vertikalno optereenje na gredni nosa rezultuje vertikalnim
reakcijama. Ukoliko gredu zakrivimo u konveksan oblik,
formirajui tako luk ili svod, u njoj nastaje pritisnuta sila, kojoj se
odupiru vertikalne i horizontalne reakcije na osloncima.
Oblikovanjem lunog nosaa postie se prenos vanjskog
vertikalnog optereenja preteno pritiskujucom silom. Momenti
savijanja se smanjuju, a u idealnom sluaju ak iezavaju (slika
1).

Slika 1.
Raspored naprezanja po visini presjeka nosaa. a)U idealnom sluaju luk
je optereen centrinom pritiskujuom silom (1),ali u stvarnosti ona djeluje
ekscentrino (2).
b) Isto vanjsko optereenje u grednom nosau izaziva moment savijanja,
dakle, zatezanje i pritisak.

Dio svoda uz oslonce naziva se peta svoda, dok je njegov predio

oko najvie take tjeme svoda. Visinska razlika izmeu pete i
tjemena svoda naziva se strelica svoda (slika 2). Intrados je
linija donjeg ruba svoda, dok je ekstrados linija gornjeg ruba
svoda. Raspon svoda (L) je horizontalni razmak sredita leajnih
ploha, dok je otvor svoda horizontalni razmak izmeu taaka
intradosa. Bitan parametar kod promatranja svodova je

spljotenost ili plitkost, predstavljena omjerom strelice prema

rasponu (f/L).

Slika 2.
dijelovi svoda

Osnovni

Luni most
se, osim
glavnog
nosaa,
sastoji i od
niza
ostalih
dijelova,
koji su
prikazani
na slici 3. U
sluaju
kada se sekundarna konstrukcija, koja nosi kolovoz, nalazi nad
lukom nazivamo je nadluni sklop. Opti naziv za ove dijelove je
pomost.

Slika 3. Pojmovi vezani uz savremeni luni most s kolovozom gore

2.HISTORIJSKI RAZVOJ
Historijski razvoj lunih mostova vrijedan je prikaza jer se radi o
jednom od najstarijih sistema za savladavanje veih raspona.
Kroz najvei dio historije civilizacije svod je bio glavni nain
trajnog premotavanja neke prepreke. Svi ostali sistemi znatno
su mlai. Iskustva koja su prikupljena mnogobrojnim graenjem
lukova nisu eksplicitno sadrana u savremenoj tehnikoj
znanosti, teorijskim raspravama i pogotovo u raunarskim
programima. Savremene graevine u koje su kritiki utkana
iskustva prolih narataja mogu postati samo bolje, jer i
dananja razina znanja jo sadri mnogo zanatskih pravila koje
je teko nadomjestiti matematikim modelima.
Prvi lukovi i svodovi vjerovatno su nastali na tradiciji graenja
blatom i trskom. Svenjevi od tranih stabljika bili su prvo

gradivo za kue u delti Eufrata i Tigrisa. Drevni graditelji su ih

slagali u pravougle okvire, ili zabijali, a potom savijali jednog
prema drugom, povezujui ih u primitivan luk. Nizovi lukova
povezivani su vodoravnim snopovima u okvir nalik na svod, koji
je potom bio oblijepljen blatom. Obzirom da je povremeno bilo
potrebno obnoviti pokrov, blatne su ploe s vremenom postajale
sve deblje. Neke ovakve kue izgorjele bi u estim poarima,
nakon kojih bi stvrdnuto blato ostajalo stajati i bez tranog
okvira. U gradu Uru su ispod slojeva mulja, zaostalog nakon
Potopa, naeni ulomci nagorjelih glinenih ploa koje s jedne
strane nose otiske trske, pa se moe pretpostaviti da su prvi
svodovi nainjeni pri kraju kamenog doba, 4000 p.K., i to
izvedbom na mjestu. Iz istog razdoblja potiu i prve opeke, pa
se pretpostavlja da su prvi svodovi takoer graeni na tranoj
oplati, a polagai opeka morali su usvojiti naelo radijalnog
slaganja. Prvi naeni openi svodovi su sagraeni oko 3000 g.
p.K.

Slika 4. Rekonstrukcija prvog svoda na tranim okvirima i nacrt drevnog

kamenog konzolnog svoda.

Neki pretpostavljaju da su primitivne kulture preuzele ideju

svoda iz prirode kopiranjem kamenih lukova nastalih
erozivnim procesima. Ovakvi prirodni fenomeni, koji oblikom
podsjeaju na lukove naeni su irom svijeta, no njihovo
povezivanje s nizom radijalno sloenih klesanaca predstavljalo
bi prevelik skok u razvoju graditeljskih oblika. Sumerski
graditelji su za vee raspone radije koristili konzolni svod,
graen na skeli, od slojeva kamena meusobno povezanih
bitumenskim vezivom, gdje je svaki slijedei malo istaknut u

odnosu na prethodni (slika 4). Naeni su ovakvi svodovi raspona

do 3,6 m. Prvi svoeni mostovi su mnogo mlai i danas im je
teko odrediti pravu starost. Postoje graevine u Maloj Aziji i
graninom podruju izmeu Irana i Iraka koje vjerojatno potiu
iz predantikog razdoblja, ali sistemni razvoj graenja mostova
vezan je uz mreu planski graenih cesta, to su prvi ostvarili
stari Rimljani.

2.1 PRVIH 50 GODINA BETONSKIH LUKOVA

Gradnja prvih betonskih mostova(1875.g) dala je naslutiti velik
potencijal ovog gradiva za izvedbu svodova i lukova,ali pokuaji
izvedbe veih objekata ukazali su na znatne nepoznanice i
probleme proistekle iz nedovoljnog poznavanja osnovnih
osobina betona, konkretno, dugotrajnih pojava puzanja i
skupljanja. Poetak dvadesetog stoljea je obiljeen djelovanjem
trojice velikih graditelja. Francois Hennebique (1842. 1921.),
Robert Maillart (1872. 1940.) i konano Eugene Freyssinet
(1879. 1962.) otkrivaju i razrauju oblike lukova i svodova
primjerene armiranom betonu. Francois Hennebique je meu
prvima spoznao osnovne znaajke armiranog betona i razvio
sklopove prilagoene novom gradivu. Njegov prvi znaajan luni
armiranobetonski most, gdje su elementi sklopa konstruktivno i
statiki ralanjeni izveden je 1900. u Francuskoj, u mjestu
Chatellerault. Hennebique je povezao tlanu kolniku plou s
lunim nosaima u monolitnu rebrastu konstrukciju. Sagradio je
preko 100 mostova meu kojima se istie Risorgimento, most
preko Tibra u Rimu (slika 13.), s tada rekordnim otvorom. Sklop
se sastoji od donje pojasne ploe, svoenog oblika, punih
vertikalnih uzdunih zidova i kolovozne ploe.

Slika 5. Uzduni i popreni presjek rimskog mosta Risorgimento, iz 1911. g

Robert Maillart je doprinio konstruktivnom oblikovanju

armiranobetonskih lunih mostova gradei od ploastih
elemenata - ploa i stijena - cjelovite prostorne konstrukcije.
Razvio je izvorni sistem koji se sastoji od trozglobnog luka
izvedenog od lunih diskova, koji se u blizini tjemena stapaju s
rebrastim nadlunim sklopom u jedinstven sanduasti presjek.
Drugi Maillartov pronalazak je ukrueni poligonalni luk, koji
prenosi samo pritisne sile, dok kolovozni sklop, zajedno sa
stubovima, slui za ukruenje i preuzima na sebe sve momente
savijanja. Ideja je ostvarena na mostovima Val Tschiel i
Schwandbach (slika 6.).

Slika 6. Uzduni i popreni presjek Maillartovog mosta Schwandbach, iz 1933. g.

3. OBLIKOVANJE I IZVEDBA SAVREMENIH

MASIVNIH
LUKOVA
Tokom 20. stoljea izvedeno je mnogo lunih mostova razliitih
sistema, razliitim postupcima gradnje. Neki od njih nisu se
odrali, premda sadre zanimljiva promiljanja (iri pregled dan
je u vrelima 2 i 3). U prvom dijelu ovog poglavlja prikazani su
samo mostovi znaajnih raspona koji sadre izvorne inenjerske
doprinose na polju konstruisanja ili graenja. Budui da luni
mostovi danas mogu konkurirati drugim sistemima samo uz
racionalizaciju izvedbe, to su ovdje svrstani po slinim
izvedbenim postupcima.

4.IZVEDBE NA SKELI
Starije izvedbe mostova na drvenim skelama ovdje nisu
prikazane, usprkos tome to su same skele iznimna inenjerska
ostvarenja, nerijetko sloenija za statiku analizu i izvedbu od
samog mosta. Izdvojena su dva mosta velikih raspona, izvedena
na razliitim skelama, i s razliitim udjelom montanih
elemenata: most Gladesville nainjen je najveim dijelom od
montanih odsjeaka na skeli s vie oslonaca u prepreci, dok je
most Noslach izveden na reetkastoj skeli sustava Cruciani,
oslonjenoj samo na temelje luka.

Slika 7. Skica mosta Gladesville, Sydney, iz 1964.

U Sydneyu, Australija, 1964. je zavren luni most Gladesville,

koji je, s rasponom od 304,8 m drao rekord do dovrenja
Krkog mosta (Slika 7). Luk se sastoji od etiri uplja usporedna
luka, irine po 6,1 m, pravouglog presjeka promjenjive visine

(4,27 do 6,9 m). Tokom gradnje bili su meusobno razmaknuti

za 30 cm, tako da se mogu izvesti jedan po jedan, na istoj skeli.
Meuprostor je tek naknadno zapunjen betonom. Uzduni
montani odsjeci lukova su bez uzdune armature, a spajani su
mokrim rekama. Skela je bila elina, cijevna, a tijekom
izvedbe bono je pomicana etiri puta. Rektifikacija luka i
odvajanje od skele izvreno je razupiranjem preama
smjetenim u etvrtinama raspona. Nadluni sklop izveden je
kao rotilj sainjen od montanih prednapetih nosaa, koji se
preko montane naglavnice oslanjaju na vitke stubove izvedene
na mjestu. Nad stupovima je ostvarena protenost rotilja iz
susjednih polja. Na skelama sistema Cruciani, koji se razvija od
50-ih godina 20. stoljea, izvedeno je oko 50 lunih mostova.
Osobitost sistema je u koritenju lakih reetkastih nosaa, po
dijelovima montanih, koji se oslanjaju samo na pete budueg
luka. Izvorna skela sastavljena je od svenjeva dasaka s
dijagonalama od prednapetog drveta, te ukruta i spregova od
uadi, i pogodna je za izvedbu lukova do raspona od 120 m.
Lukovi veih raspona izvedeni su na skelama kojima su uad za
ukruivanje zamijenjena elinim cijevima. Nedostatak sistema
je u velikom utroku drveta, pa se on veinom koristio u alpskim
krajevima.
Most Nsslachbrcke (Austrija), raspona 180 m, sastoji se od
dva luka blizanca, sanduastog presjeka, s tri komore, izvedena
na istoj skeli (slika 18). Skela je trospratna, popreno
premjetana i sagraena u etapama. Prvo je izveden dvospratni
petni dio skele, potom su na ove dijelove prikljuene jednokatne
reetke, pridrane privremenim vjealjkama. Sredinjim
reetkama dodan je sprat, tako da postanu samonosee. Po
zatvaranju privremenih zglobova dodan je trei sprat
kompletnoj reeci, te se po polaganju oplate moglo pristupiti
postupnom simetrinom betoniranju donje ploe luka. Stabilnost
reetke osigurana je horizontalnim kablima za pridranje.

Slika 8. . Skica mosta Nsslachbrcke (Austrija), raspona 180 m, dovrenog 1967.

5. PRVE KONZOLNE IZVEDBE JADRANSKIH LUKOVA

Tijekom ezdesetih i sedamdesetih godina XX stoljea razvijen
je vei broj razliitih tehnolokih postupaka za izvedbu masivnih
grednih mostova, pa su prednapeti gredni mostovi graeni na
rasponima i u okolnostima koje su ranije bile predodreene za
lukove. Ipak, upravo u to vrijeme sagraena su dva luna mosta
na naoj jadranskoj obali, koji su izvornou naina izvedbe
oznaili ponovno oivljavanje i razvitak ideje poznatih starijih
graditelja Melana i Maillarta, da ve u vrijeme gradnje lunih
sklopova treba iskoristiti naponska stanja u sklopu. Pored toga,
one predstavljaju nastavak Freyssinettovih izvedbi lukova s
djelominom skelom. Za luni most u ibeniku, raspona 246,4
m, a potom i za most kopno otok Pag, raspona 193,2 m,
primijenjen je 1964 i 1967. konzolni nain gradnje. Lukovi su
betonirani na mjestu, u itavom poprenom presjeku i u
jednakim odsjecima po duini, na elinoj skeli koja je s jedne
strane bila pridravana za ovrsli dio betonskog sklopa, dok je s
druge strane bila pridravana zategama koje su se zrakasto
irile od stubova na obalama. elina skela premjetana je du
luka pomou plovne dizalice velike nosivosti. Zatege su se
sastojale od krutih elinih profila (etiri U profila) kojima su
se postupno dodavali i napinjali prednapeti kabeli, ovisno o

veliini sile u zategama u pojedinim fazama gradnje. Krutou

elinih profila kontrolirane su deformacije pri gradnji, dok su
dodatnim kablima poveavane nosivosti zatega. Zatege iza
stubova, koje su drale ravnoteu konzola, bile su usidrene u
masivne upornjake s kamenom ispunom (ibenski most),
odnosno izravno u vrstu stijenu (Paki most).
Opisani nain izvedbe oznaio je velik napredak u gradnji
masivnih lunih mostova, ali je imao bitnih zamjerki.
Betoniranje lukova na mjestu, u odsjecima duine oko 30 m
zahtijevalo je izradu dviju elinih skela tekih po sedamdeset
tona. Za njihovo premjetanje trebalo je pri svakom taktu
osigurati plovnu dizalicu velike nosivosti, koja nije inae bila
potrebna na gradilitu.
ibenski most sadri upeti armiranobetonski luk raspona 246 m.
Strelica luka ima visinu od svega 30.8 m, pa on po odnosu
f:l=1:8 spada meu veoma plitke. Luk je upljeg sanduastog
presjeka s tri komore. irina mu je stalna, dok se visina mijenja
od 2.9 m u petama do 3.7 m u tjemenu. Nadluni sklop sastoji
se od niza rotilja. Po etiri uzduna nosaa kolovoza izvedena
su kao montani prednapeti elementi duljine 23.0 m.

Slika 9. Skica ibenskog mosta, raspona 246,4 m, iz 1965.

Otok Pag spojen je s kopnom lunim mostom raspona 193.2 m.

Prema statikom sustavu glavni je nosa upeti luk, visine
strelice 27.6 m, to mu daje odnos f:l=1:7. Luk srpolikog oblika
u tjemenu ima visinu od 3.0 m, a pri petama 2.3 m, dok mu je

irina stalna i iznosi 7.0 m. Rjeenje nadlunog rasponskog

sklopa, rasponi i raspored nosaa odgovaraju konstrukciji
primijenjenoj na ibenskom mostu, s tim da je na ibenskom
mostu prometna ploha neto ira.

6. KONZOLNA IZVEDBA FORMIRANJEM MREE

Postupkom istodobnog graenja luka i nadlunog sklopa eli se
postii ukljuivanje dijelova u zajedniko noenje ve tijekom
gradnje i skraenje trajanja graenja. Postupak se sastoji u
postupnoj izvedbi reetkaste konzole, koja se sastoji od vlanog
pojasa nadlunog sklopa, tlanog pojasa luka i privremenih
vlanih dijagonala izmeu stupova. Ovakav nain graenja
nadahnut je graenjem Krkog mosta, gdje je gornji pojas
reetke formiran privremenim zategama. Postupak je dalje
razraen u Japanu, kako je prikazano kasnije. Otok Krk spojen je
s kopnom preko dva luna mosta, s lukovima raspona 390 m i
244 m. Razlika izmeu irine prepreke, koja iznosi 470 m, i
raspona velikog luka savladana je oslanjanjem luka na
meustupove u moru i razupiranjem horizontalnim razuporama
raspona 33.5 m. Zajednika osobina obaju lukova je
nepromjenjivost vanjskih dimenzija po itavoj duljini i izrada od
montanih dijelova (60% poprenog presjeka luka veeg
raspona i 86% luka manjeg raspona je sklopljeno od montanih
dijelova). Izvedba lukova zapoela je izvedbom srednjeg dijela
(komore) sanduka, od montanih dijelova ploe i rebara.
Meusobni spojevi izvedeni su preklapanjem armature u obliku
ome, uz dodatak uzdunih ipki. Na taj nain formirani su
elementi dugi po 5 m, koji su kabelima ovjeeni o prethodno
izveden stalni stub. Nakon izvedbe narednog nadlunog stuba,
itav odsjeak izmeu stubova pridran je u reetkastom
sustavu pa su kabeli pojedinih odsjeaka mogli biti demontirani.
Montani elementi unutarnje komore imaju debljinu od samo 15
cm.

Na ibenskom i Pakom mostu, prije samog spajanja luka,

provedena je regulacija naprezanja aktiviranjem hidraulikih
prea u tjemenu, nakon ega je luk zakljuen, bez mogunosti
naknadnih regulacija. Na Krkom mostu ostavljena je i
mogunost naknadnog aktiviranja prea, to je i uinjeno nakon
dvije godine uporabe mosta, kada je veliki luk podignut 63 mm,
da bi nakon jo jedne godine bio podignut jo jednom, za 93
mm. Nakon toga pree su ubetonirane. (Za usporedbu, na
Maslenikom mostu nisu koritene pree, ve je luku dano
nadvienje od 13,7 cm kako bi se os nakon skupljanja i puzanja
betona ostvarila u projektiranom obliku.) Vlane dijagonale ne
moraju biti samo privremenog znaaja: u Kini je izveden most
preko rijeke Jiangije, raspona 330 m, kao cjeloviti reetkasti
sklop. On nije prvi reetkasti luk: poznati most Rip, u Australiji,
raspona 183 m sagraen je konzolnim postupkom sredinom 70ih godina, na takav nain da su izvedeni reetkaste konzole,
koje su u tjemenu spojene zglobom.

7. SAVREMENI MOSTOVI IZVEDENI KONZOLNIM

POSTUPKOM
Konzolni postupak s privremenim kosim zategama i
betoniranjem u odsjecima danas je vjerojatno najei nain

izvedbe lukova velikih raspona. Ovdje e biti prikazana tri novija

mosta, izvedena na slian nain, od kojih svaki ima nekih
posebnosti. Luni most preko doline rijeke Kyll, u Njemakoj,
izveden je kao puni armiranobetonski presjek irine 7 m, a
promjenjive visine, od 1,5 do 3,5 m. Upeti puni luk na rasponu
od gotovo 223 m je vjerojatno jedinstven. Puni nadluni stuBovi
i prednapeti ploasti nadluni rasponski sklop sudjeluju u
prenosu optereenja s lukom i osiguravaju njegovu stabilnost.
Most je izveden konzolnim postupkom, s privremenim kosim
zategama. Pri tome su konzole bile dodatno poduprte
pomonim stubovima koji su izvedeni ispod nadlunih stubova
najbliih peti luka.

Skica 11. Skica mosta Kyll, iz 1997.

Most Grosse Mhl izveden je kao sanduasti sklop s tri komore i

kontinuiranom rebrastom nadlunom konstrukcijom povrh. itav
raspon od 170 m izveden je bez pomonih stubova u dolini, ali s
pomonim pilonima nad petnim stubovima. Nadluni rasponski
sklop izveden je betoniranjem na mjestu, polje po polje.
Masleniki most za autocestu sadri upeti luk raspona 200 m i
strelice 65 m. U poprenom presjeku oblikovan je kao dvodijelni
sanduk konstantnog vanjskog obrisa. Na najveem dijelu luk je
konstantnog poprenog presjeka, a izmjere mu se linearno
poveavaju samo od prvih stubova prema petama. Os luka
odabrana je po sloenoj logaritamskoj funkciji, tako da su
momenti savijanja za stalno optereenje minimalni. Vanjske
vertikalne plohe sanduka imaju reljefno uzduno zaobljenje profilaciju. Vanjske izmjere luka iznose B/H=9,0/4,0 m. Stijenke
pojasa debljine su 45,0 cm, uz linearno poveanje na 80,0 cm
od prvih stubova prema petama. Nadluni rasponski sklop je

rotiljni, sainjen od osam montanih prednapetih nosaa,

spojenih monolitnom kolnikom ploom. Montani nosai su Tpresjeka visine 175 cm, raspona 30 m a mase 77 t. Montani
nosai uzduno su ogranieno naknadno prednapeti kabelima u
jednoj fazi. Fleksijski kontinuitet nad stubovima ostvaruje se
gipkom armaturom. Popreni nosai predvieni su samo na
osloncima. Kolnika ploa je konstantne debljine 25 cm,
armirana gipkom armaturom. Rasponski sklop oslonjen je na
upornjake i njima najblie stubove preko uzduno pominih
leaja, na dva stuba kod tjemena preko uzduno nepominih
leaja, dok je s ostalim stubovima monolitno vezan. Stubovi se
sastoje od dva pojedinana stuba, sanduastog poprenog
presjeka. Luk je izveden u pominoj oplati, u odsjecima duljine
5.26 m. Petni stubovi povieni su pomonim elinim pilonima
visine 23 m kako bi se olakala konzolna izvedba.

8.NAELA OBLIKOVANJA I KONSTRUKTIVNI DETALJI

Iz prikaza izvedenih graevina vidljivo je bogatstvo oblika lunih
mostova, koji proistiu iz razliitih konstruktivnih promiljanja,
izvedbenih mogunosti, pa i drutvenih okolnosti. Pravila koja e
biti prikazana u ovom odjeljku nisu nepromjenjiva, ali daju
iskustvene okvire kojih se moemo pridravati dok, kao iskusni
projektanti, ne budemo spremni iz njih iskoraiti.

9. UOBIAJENI SISTEMI
Prvo pitanje kod oblikovanja je kada uope predvidjeti luk kao
sistem premotenja prepreke? Smatra se da luni sistemi mogu
biti konkurentni ostalima za raspone od 40 do 400 m. Najvie se
primjenjuju za raspone od 50 do 250 m. U prolosti, kao to je
vidljivo iz prikaza, lukovi nisu imali prave konkurencije u
sustavima za vee raspone, ali danas se razmatraju i druga
rjeenja: masivni gredni mostovi grade se do raspona od 300 m,
dok se za zavjeene mostove (mostove s kosim zategama)
rasponi od 250 do 350 m smatraju optimalnima. Stoga se ondje,

gdje postoje uslovi za prijem horizontalnih sila u tlo, lukovi

razmatraju kao jedan od varijanti premotenja. Okvirno, neki
uobiajeni sistemi prikazani su na slika 12, s rasponima u
kojima su najee primjenjivani.

Slika 12. Uobiajeni sistemi lunih mostova i primjenjivi rasponi.

Ako promatramo lune nosae zasebno, bez ukljuivanja

pomosta (konstrukcije koja nosi kolnik) u nosivi sklop, moemo
ih podijeliti u skupine prema statikom sistemu:

1. Upeti lukovi, bez zglobova, s razliitim promjenama

presjeka du luka. (U krajnjem sluaju prelaze u elastino
upete lukove.)

2.
3.
4.

Jednozglobni lukovi, sa zglobom u tjemenu.

Dvozglobni lukovi.
Trozglobni lukovi.

Na srednjim i veim rasponima 1 osnovni sistem je upeti luk.

Gotovo svi noviji luni mostovi raspona veeg od 100 m su upeti
ili elastino upeti. Najee se izvode s kolnikom gore, tako to
se nad lukom izvodi nadluni sklop koji se sastoji od stubova i
grednog sklopa. Nadluni sklop obino je od armiranog ili
prednapregnutog betona, s rasponima od 10 do 50 m, ali
izvedeni su i kao spregnuti. Upeti svodovi su najjednostavniji u
konstruktivnom pogledu. Oni su trostruko statiki neodreeni,
pa se u njima javljaju znatna naprezanja uslijed promjene
temperature, pomaka oslonaca te puzanja i skupljanja betona.
Obzirom na to, teoretski se umetanjem zglobova mogu postii
neki ekonomski uinci kod oblikovanja svodova, ali u praksi
veina zglobova predstavlja problem kod odravanja, pa ih
treba izbjegavati. Izuzetak predstavljaju Freyssinnetovi,
odnosno betonski zglobovi. Ipak, suvremeno stremljenje u
masivnim sklopovima ide ka tome da se razdioba unutarnjih sila
podeava polaganim promjenama poprenog presjeka, a
dodatna naprezanja prihvataju armaturom luka. Upeti lukovi su i
izvedbeno povoljni, jer je kod montane gradnje ili gradnje u
industrijskoj oplati praktinije zadrati stalni popreni presjek.
Klasini upeti lukovi bili su oblikovani na takav nain, da im se
popreni presjek podebljava prema petama, dok se kod
elastino upetih lukova popreni presjek prema petama
smanjuje, tako da sklop dobiva srpolik oblik. Umetanje zglobova
u konstrukciju jo valja razmotriti kod izvedbe, kao privremeno
rjeenje kojime se smanjuju neki nepovoljni utjecaji. Elastino
upeti lukovi srpastog oblika, promjenjivog momenta inercije du
luka, izvode se na rasponima od 40 do 150 m. Nadluni sklop
moe se izvesti bez stubova ili s minimalnim brojem stubova.
Obzirom na neto viu cijenu od grednog sklopa, ovakvi mostovi
pogodni su za lokacije na kojima je bitno arhitektonsko
oblikovanje (gradski okoli, nadvonjak). U posebnim
okolnostima izvode se vijadukti ili mostovi preko rijeka kao
nizovi lunih sklopova, uz velike oblikovne mogunosti.
Dvozglobni masivni lukovi danas se rijetko izvode, premda se
umetanjem dvaju zglobova pri petama mogu smanjiti neka
nepovoljna djelovanja, kakvo je, na primjer, utjecaj pomaka ili

zakretanja vrha temelja. Svrsi shodan oblik dvozglobnih lukova

je takav, da im je debljina najvea u tjemenu, a da se smanjuje
prema petama. Karakteristian oblik ovakvih elemenata je
srpolik. U posebnom sluaju, dvozglobni luni nosa s punim
spandrilnim zidovima pribliava se grednom mostu sanduastog
poprenog presjeka promjenjive visine. Jedini moderni
dvozglobni luk velikog raspona izveden je 1967. u Austriji: to je
most Lingenau, raspona 210 m. U pete luka ugraeni su elini
leaji, a most je izveden na elinoj cijevnoj skeli. Jo znatnije
smanjenje unutarnjih sila od parazitnih utjecaja dobiva se
pretvaranjem lunog nosaa u statiki odreen sustav
trozglobnog luka. Ovakvi mostovi gradili su se poetkom 20.
stoljea, ali u praksi se pokazalo da zglobovi izazivaju vie
tekoa no probitaka. Trozglobni lukovi imaju svoj
karakteristian oblik: najdeblji su na bokovima. Izvedivi su i
drugaiji, sloeni sistemi, proizali iz posebnih okolnosti
projektiranja ili izvedbe. Neki savremeni mostovi izvedeni u
panjolskoj krajem 20. stoljea pokazuju da oblikovne
mogunosti lukova ni izdaleka nisu iscrpljene, osobito uz
primjenu novih gradiva ili spregnutih (kompozitnih) presjeka.
Luni sistemi s preuzetim potiskom i kolovozom dolje, kao to su
luk sa zategom, Langerova greda ili Nielsenov luk, vrlo rijetko se
izvode kao masivni. Nekoliko masivnih mostova izvedeno je u
formi lukova s preuzetim potiskom i kolnikom gore, ali ovakvi se
sistemi nisu uvaili (slika 13).

Slika 13. Neuobiajeni sistemi masivnih lunih mostova, s preuzetim pritiskom.

10.ZAKON PROMJENE POPRENOG PRESJEKA

LUKA
Najjednostavnije je predvidjeti jednak popreni presjek luka
preko itave njegove duine. Ovo rjeenje moe biti optimalno i
u pogledu izvedbe, na primjer ako se koristi skela na kojoj se
betoniraju uzastopni odsjeci. Meutim, ako presjeke luka
elimo uskladiti sa silama i momentima u tim presjecima, onda
presjek luka treba mijenjati u skladu s unutarnjim silama.
Uobiajeni popreni presjeci masivnih lukova prikazani su na
slika 14. Njihove izmjere dane su u odnosu na raspon luka, zbog
osiguranja stabilnosti nosaa.

Slika 14. Uobiajeni popreni presjeci masivnih lukova i svodova i prikladni

rasponi.

Jednostavni punostijeni svodovi mogu biti jednodjelni (presjek 1)

ili viedijelni (presjek 2). Obino su izvoeni na manjim i
srednjim rasponima, jer su za vee raspone povoljniji sanduasti
ili rastavljeni presjeci, koji imaju znatno vei moment inercije uz
istu povrinu presjeka. Izuzetak predstavlja punostijeni luk
mosta Kyll, izveden u Njemakoj 1997., to znai da su mogua
i drugaija promiljanja. Razdvojeni vitki lukovi (presjeci 3 i 4)
trebaju biti meusobno povezani okvirima ili spregovima, radi
opasnosti od izvijanja u vertikalnoj ravnini. Prednost razdvojenih
lukova ili svodova oituje se kod izvedbe; koja moe tei na
jednoj skeli koja se pomie popreno (nain koji su koristili stari
Rimljani, a primijenjen je i kod mosta Gladesvile).

Slika 15. Oblikovanje presjeka mosta Rakovac, preko Korane u Karlovcu (prof. K.
Tonkovi)

Razdvojeni svodovi su oupljeni, a u tjemenu se stapaju s

kolnikom ploom. Na skoenim gornjim plohama ne moe se
zadravati voda. Osim oblikovanjem osi luka, iskoritenje
gradiva u nosau moe se popraviti i promjenom znaajki
poprenog presjeka luka. Pri tome jednu krajnost predstavljaju
vitki lukovi, koji ne mogu prenijeti znaajnije momente, dok
drugu krajnost predstavljaju kruti upeti lukovi, kod kojih
dominira savijanje. Izmeu njih nalaz se elastino upeti lukovi,
kod kojih se nastoji postii optimalna razdioba naprezanja po
kriteriju utroka gradiva. Danas ovaj kriterij gubi presudan
znaaj, kojeg je imao u prolosti, jer je za cijenu mosta sve
bitniji nain izvedbe, a za veinu postupaka povoljni su vrlo
slini popreni presjeci du osi luka, ili se oni mijenjaju du luka

tako da je vea masa koncentrirana uz oslonce (deblji popreni

presjek uz pete).
U starijoj strunoj literaturi napisane su mnoge rasprave o
zakonu promjene momenta tromosti i promjene veliine
poprenog presjeka du luka kako bi se presjek uskladio s
veliinom unutarnjih sila po kriteriju minimalnog utroka
gradiva. Predloeni su i neki zakoni promjene proizali iz tenje
za jednostavnijim analitikim rjeavanjem lukova. U dananje
vrijeme elektronikih raunala, ovakva razmatranja gube
vanost. Za upete lukove u praksi se najee koristio Ritterov
izraz, koji proizlazi iz dijagrama maksimalnih momenata u
upetom luku. Prema njemu, u srednje dvije treine raspona
presjek gotovo da i ne treba mijenjati, a tek uz oslonce treba
naglo poveati njegovu visinu. Izraz dovodi u vezu odabrani
moment inercije u tjemenu Is i moment inercije proizvoljnog
presjeka Iz preko kuta nagiba tangente na os luka z:
1 (1 ) cos n I I z s
gdje je:
n koeficijent koji ovisi o odnosu stalnog i pokretnog
optereenja uobiajeno: za cestovne mostove 0,3 a za
eljeznike 0,20 do 0,25.

Slika 16. Oznake uz zakon promjene poprenih presjeka masivnih lukova.

Vidljivo je da izraz za promjenu poprenog presjeka ovisi o

unaprijed zadanoj krivulji osi luka. Pojednostavljeni izraz, koji
pretpostavlja konstantnu projekciju momenta tromosti du luka,
glasi:
s z z I = I cos

i pogodan je za neke prethodne proraune upetih lukova. Kod

dvozglobnih ili elastino upetih lukova moment inercije pri
petama manji je od onog u tjemenu.
Za prethodne proraune primjenjuje se izraz:
z s z I = I cos
Osim s momentom inercije, zakon promjene poprenog
presjeka moemo vezati i s povrinom poprenog presjeka.
Odabire se zakon izmeu nepromjenjivog poprenog presjeka:
As = Az i zakona promjene presjeka po kosinusu kuta tangente
na luk: 1 cos = z z s A A
Ovakva promjena (po zakonu kosinusa) slijedi zakon promjene
uzdune sile du presjeka, ali na veim rasponima daje
izvedbeno neprihvatljivo velike presjeke.

11.METODA OBRNUTOG OPTEREENJA

Os betonskog luka obino se oblikuje prema tlanoj liniji
dobivenoj za stalno optereenje. Svako odstupanje geometrije
osi luka od tlane linije dovodi do poveanja momenata
savijanja, pa se pri djelovanju prometnog optereenja mogu
javiti zateui naponi u betonu, posebno u presjecima luka na
mjestu unosa koncentrisane sile, odnosno ispod stubova. Da bi
se osigurala dodatna trajnost, posebno pri gradnji mostova u
agresivnom okoliu (blizina mora), poeljno je da svi presjeci
budu u pritisku ili barem da zateua naprezanja ne premae
vrstou betona. Stoga je razvijeno niz metoda za pronalaenje
optimalne zateue linije luka. Veina analitikih metoda
koncentrisano optereenje zamjenjuje adekvatnim jednolikim
optereenjem po luku (Slika 17.) i za rezultat daje rjeenje
diferencijalne jednadbe u obliku neke matematike funkcije.
Ali, optereenje luka u dananjim mostovima uglavnom se bitno
razlikuje od pretpostavljenog. Rasponi nadlunog sklopa postaju
sve vei, pa raunska pretpostavka o kontinuiranom
optereenju luka vie ne vrijedi, nego se optereenje preko
stubova prenosi na luk u diskretnim takama oslanjanja.

Slika 17. Zamjensko jednoliko optereenje

Iz tog razloga vie nije mogue odrediti jednainu cijelog luka u

zatvorenom obliku jer na mjestima stubova krivulja ima lomove.
Problem odreivanja optimalnog oblika osi za poznati raspon i
strelicu luka sastoji se od:
odreivanja koordinata taaka poloaja stubova i
odreivanja skupa jednainai krivulja koje spajaju te take.
U postupku je inherentna pretpostavka da nadluni rasponski
sistem ne sudjeluje u prijenosu optereenja, ve da je on stalni
teret na luku. Ova pretpostavka dobro se slae sa realnim
stanjem u sistemima u kojima je rasponski sklop leajevima
odvojen od donjeg stroja.