CIPRA TEMELJI ONTOLOGIJE

Matica Hrvatska, Zagreb, 2003

1.

RIJE UNAPRIJED (9-12)

- Poetak gama knjige Aristotelove Metafizike: Postoji znanost o biu kao biu i onome
to mu pripada
- Bie kao bie on he on tema ontologije
- Logos izraza on - smisao bitka. Bie kao bie znai: bitak sam, to naprosto i nuno
jest.
- Neovisno o tome kako shvaamo bia i koja je stvarna istina svijeta, bia postoje, pa
postoji i biti bia, dakle njihov bitak
- Svako bie moe biti i ne biti, ali bitak jedino moe biti, on jest
- Parmenid: Bitak jest, nebitak nije;
- Nadalje: biti znai misliti. Miljenje i bitak jedno su isto; oni imaju svoju istotu. Njihova
istota odnosi se na najdublju istinu o biu, pa iz toga proizlazi: istina je istota miljenja i
bitka.
- Za Grke: istina aletheia - neskrivenost/nezaboravljenost bia; logiki: poklapanje
intelekta i stvari; ili pojedinane stvari i pojma u sudu; ili adekvacija stvari i miljenja. U
kranstvu, npr, istina je sam Bog. Ako postoje takve razlike u odreenju pojma istine,
kako je mogue imati jedinstvenu znanost o biu kao biu? Aristotelovu znanost
ontologiju kao vjenu filozofiju - philosophia perennis
- Um se ne moe otrgnuti od pomisli da istina mora biti jedna i vjena; Hegel to
objanjava um naprosto tako mora misliti i zato u sudaru s ontolokim nacrtima nastoji
razotkriti ono istinito.
- Ontologija je naroito izgubila samorazumljivost nakon Heideggera koji je drugaije
doivljava, u sklopu razvoja duhovnosti zapada povijest samog bitka kako se objavljuje u
pojedinim epohama.
- Da bi se povijest Zapada razumjela, potrebno je razumjeti povijest ontologije Zapada
- Cipra Temeljima Ontologije hoe pridonijeti razumijevanju dogaaja povijesti i odgovora
na pitanje to je bie, a to je bivstvo. Za Cipru, bie je bitak sam, a religiozno reeno:
Bog. Ontologija je u tom smislu i teologija i filozofska teologija. Filozofska teologija tei
dokuiti tajne vjere. Razlika je to vjere i uma, dva stupa europske duhovnosti.
2.

PROBLEM BITKA U POVIJESTI FILOZOFIJE (13-25)

- Naziv ontologija za tu filozofsku disciplinu: Clauberg 1656. godine ontosophia

- Christian Wolf: prvi dio metafizike
- Aristotel: prva filozofija, sinonim: metafizika
- Filozofija nastaje i pokree se pitanjem o biu
- Bie se izgovara i misli na vie naina
- Govori se o bivstvu ousia supstancija ili o kategorijama: kvantiteta, kvaliteta,
odnos, mjesto, vrijeme, poloaj, habitus, djelovanje, trpljenje.
- Platon: Metafizika/Ontologija, kao nauk o biu: dijalektika.
- Dijalektika kao metoda: kree se od hipoteze i razvija je se do najdaljih moguih
posljedica, da bi se ustanovilo kako stvar stoji.
- Platonov dijalog Parmenid raspravlja o bitku/o jednome
- Platonova ontologija: henologija i aksiologija mudrost o biu kao jednome i o
vrlinama; ono dobro; ideja dobrote
- Kant dovodi u pitanje Platonov i Aristotelov obzor metafizike
- U sudu S je P, bie se tretiralo kao predikat; no od Kanta ono se nalazi u ovome
je, u kopuli. Pitanje da to je bie kao bie Kantu nema smisao. Kantova knjiga
Kritika istog uma slui analizi toga.
- Po Kantu, bie kao bie je bitak sam, on je sutinski sakriven i pojavljuje se kao
fantom stvari
- Po Kantu, o bitku ne moemo imati nikakva znanja

- Naslanjanjem na Kanta novovjekovna spoznajna teorija trai odnos objekta i

subjekta. Kako objekt postoji samo u relaciji spram subjekta, proirio se
subjektivizam slijep za postojanje predmeta po sebi. Fantomsko pojavljivanje
stvari, odreenje subjektivnog idealizma
- Heidegger je idui nakon Kanta koji obnavlja i radikalizira pitanje o bitku
- U predavanju to je metafizika (1928) genezu bitka vidi u egzistencijalnom
doivljaju dubinske tjeskobe; gdje se pojavljuje nitavilo, iezavanje i tonue u
nepostojanje. Prevladavanjem tog doivljaja iznie pitanje to bie jest?
- Aristotel: bitak nema rod i vrstu.
- Bitku se ne moe dati definicija. No bitak svejedno jest, u ovome je, i pojavljuje se u
svakom biu.
- Ako jest, svako bie sudjeluje u bitku
- Ako postoji bie, ono je mogui bitak, no bitak sam nuno egzistira (Anaksimandarov
apeiron, Parmenidov bitak na primjer)
- Nunost bitka, to nuno bie, temeljni pojam ontologije
- Odnos bitka i bia?
- Grci: to je aletheia, odnosno istina: prikrivanje i otkrivanje bitka u biu
- Plotin: emanacija; isijavanje, izranjanje bia iz bitka, mnotva iz jednog
- U kranstvu, bitak je osobni bog, bitak je duh i svekoliko bie je duhovno bie, troje je
jedno i jedno je troje. Tako se ispostavlja da je ontologija ujedno i teologija kada se stavi u
religijski kontekt, bitak sam je bie koje religijski govor imenuje bogom.
- Vrhunac zapadne onto-teologije:
Hegel i njegova teorija apsolutnog idealizma:
- Bivstvo svijeta je duh i ideja.
- Duh koji egzistira po sebi, zatim za sebe, te konano po sebi i za sebe.
- Duh se otputa u svoju drugotnost, u prirodu, a odatle se vraa k sebi, u
povijest
- Tri faze duha: subjektivni, objektivni, apsolutni: dovrenje u umjetnosti, religiji i
filozofiji; umjetnosti kao osjetilnog privida, religiji kao predodbe i filozofiji kao
pojam
- Svjetski Logos kree se od najopenitijeg pojma bitka koji je po sebi prazan,
nita, a preko bivanja dolazi do bia, odnosno ideje.
- Tri nain shvaanja bia po Aristotelu:
1) on he on bie kao bie; nuno bie
2) dynamei on bie po mogunosti; mogue bie
3) energeia on: bie po zbiljnosti; stvarno bie
- Zbiljno bie je samo bog; pitanje: kako se odnosi prema nunom biu? Bie kao bie je
bitak kao nuno bie, ali bog je i transcendentan svakom biu. Kako je bog ujedno i bitak,
te posjeduje stvaralaku mo, onda su tri Aristotelove odredbe zapravo jedno te isto
odreenje.
- etiri vrste metafizike uzronosti po Aristotelu:
1) cause efficiens djelatni uzrok
2) causa finalis svrni uzrok
3) causa materialis tvorbeni uzrok
4) causa formalis formalni uzrok
- Mogu se oitati u svakom biu, ali u Bogu su sve odjednom uvijek jednako
- Samo mogue bie jest materija hyle koja ima mogunost i zadau primiti na sebe
formu
- Prijelaz izmeu mogunosti i zbiljnosti sainjava bit kretanje, kretanje je uvijek
ozbiljavanje mogunosti
- Kamen je materija koja moe dobiti formu uz pomo djelatnog uzroka, a to e npr. biti
kipar koji ima svrhu oblikovati dotini kip
- Pojam boga po Aristotelu:
1) prvi nepokrenuti pokreta cjelokupnog univerzuma prema kojemu tee sva
bia
2) ista zazbiljnost koja vjeno jest
3) svetvorei um, po kome sve jest

- Toma Akvinski smjeta Aristotelovu filozofiju u kranski nazor i produbljuje

- Bitak za Tomu ipsum esse subsistens samo subzistirajui bitak
- Zanima ga kako bitak sudjeluje u postojanju bia. Razvija teoriju hijerarhije
(analogije) bia; tome koliko je koje bie blizu bitka, pa se ono biti moe rei sam za
Boga, a kada se govori biti za bie, to je konvencionalnost, o tome se govori u slinosti
s bitkom. Toma je razrijeio problem vieznanosti pojma biti; spojio panteizam i teizam
- U novovjekovnoj filozofiji pitanje o bitku zamijenjeno je pitanjem o spoznaji
- Kod Kanta zapravo nema rasprave o bitku, nego o spoznaji bia; bitak sveden na stvar
po sebi, nita se o tome ne moe znati
- Kod Kanta, svijet kao pojava za subjekt, njegova cijelost nije dokuiva u potpunosti
- Fichte je prvi koji preuzima Kantov kopernikanski obrat, sada temeljen na metafizici
duha i slobode
- Fichteovo filozofiranje tako vie nije spoznaja ili bitak, nego jastvo
- Svatko ima onakvu filozofiju, kakav je ovjek
- Slobodan ovjek ima filozofiju slobode i ideje, neslobodan ovjek ima filozofiju
dogmatizma
- Fichetov nauk o znanosti ima cilj prikazati postavljanje znanja i svijeta po istom
Ja
- Ja postavlja ne-ja i time zapoinje dijalektika subjektiviteta (subjektivnog
idealizma)
- To je geneza svijeta, odnosno znanja kao slobodne jastvene djelatnosti
- Svijet duha svijet djelatnosti i slobode; samoposredovanje jastva koje Hegel
preuzima
- Vrhunac metafizikog miljenja i dovrenje jednog zaborava. Heidegger to zove zaborav
bitka, kod Nietzschea se to pojavljuje kao nihilizam povijesti bitka nema odgovora na
pitanje zato i emu
- Za Nietzschea, biti je naprosto ivjeti, a ivot uvijek hoe jo vie ivota
- Heidegger: Okree misao: svi polaze od pitanja bia, a nitko od bitka.
-Pitanje o bitku je ono relevantno.
- U to je metafizika? Heidegger ispituje to je nitavilo. U tjeskobi dolazimo do
pojma nita, a u tome nita pojavljuju se obrisi bitka
- Heidegger smatra da se pjesnitvom lake pribliiti bitku; odabire pjesnika
Holderlina; odnosno umjetnost openito na neposredan nain progovara o istini bitka.
Pjesnik Rilke iskuava nihilizam
- Umjetnost i umjetniko djelo: sebe-u-djelo stavljanje istine-bitka
- Uz Heideggera, o ontologiji progovara i Hartmann, ali bavi se minimalnom metafizikom,
tvrdei da ne zna konane odgovore, a da e se pitanja i problemi uvijek nanovo javljati
- Jo jedno osnovno pitanje: pitanje slobode. Sloboda pretpostavlja odgovornost ovjeka, a
o samoj slobodi slabo se zna.
3.

ONTOLOKA DIFERENCIJA BITKA I BIA (26-46)

- Heideggerov termin
- O bitku ne moemo znati to nije na osnovi bia; pa je pitanje o biu prvotnije od pitanja
o bitku
- Bitak je neodreeno i neodredivo prvo; po Spinozi, svaka determinacija je ujedno i
negacija. Bitak je indeterminiran, jedan i vjean, bez drugotnosti i izvan vremena.
- Najtee filozofsko pitanje: kako mi kao bia moemo vidjeti bitak?
- U naem jeziku istina dolazi od onog istog, ili od onog jest kao jestina.
- Za Hegela, istina je cjelina; istina je tek u cjelini bitka i znanja, u sebi sadri sve
momente postojanja
- Heidegger je krenuo iz pozicije vremena, no prisiljen je vrijeme odbaciti. Bitak se ne
oituje u vremenu, stoga Heidegger poinje pisati o okretu k btku, o zgodi, gdje se tubitak susree s bitkom

- Dananje vrijeme jo uvijek se nalazi unutar Nietzscheova nihilizma, kada su visoke

vrijednosti obezvrijeene a pitanja zato i emu suvina. ivi se u vrijeme sredstava, ne
svrha.
- Poslije Hegela i Marxa, Schopenhauer, Nietzsche, Kierkegaard i egzistencijalisti ne vide
povijest kao svrhovito napredovanje
- Kod Platona, hijerarhijska ljestvica na vrhu ima bitak kao samo sebi identino,
nepromjenjivo i vjeno. Sudjelovanje u bitku:
bivstveno bie ideja
nebivstveno bie dua
nebivstveno nebie osjetilni svijet
bivstveno nebie materija; kvantitativnih obiljeja
- Kranski filozofi razrauju ovu Platonovu raspodjelu. Npr. Dionizije Areopagiti to ini
detaljno, putem tri teologije: afirmativna teologija, koja o Bogu pria kao spoznatiljivom
atributiranom entitetu, negativna teologija koja odreuje da je van svakog atributa i ni
jednim biem odreen, te superlativna teologija, poznata Dionizijeva teza o
nadneosjetilnim, gdje se spoznaje bog kroz ekstazu due, nadilaenje ovog svijeta.
- Weischedel razlikuje boga filozofije i boga teologije (objave), do boga filozofije dolazi se
openitim razumijevanjem, do boga objave iskustvom.
- Poanta: Kako je ovjek jedini koji uoavaj diferenciju, samo on moe doi dobitka, a to se
dogaa mistikim putem
- Kod Platona se ontoloka diferencijacija dogaa u razlici izmeu jednog i drugog od
jednog (tekst Parmenid). Platonovi zakljuci su da jedno jest, te da ne moe biti da nije jer
onda ne bi bilo bia.
- Heidegger i Hartman smjetaju boga meu fenomene, odnosno bia. Ako e se govoriti
o bogu, nee se govoriti o konanom bitku
- Kod Platona, dakle, bitak jest, i bie jest, stupnjevito
4.

O HIJERARHIJI BIA (47-65)

- U srednjovjekovnoj filozofi pitanje hijerarhije bia zamijenjeno pitanjem odnosa objekta i subjekta, to jest
spoznaje; time dovodei na novi, skeptian nain svako znanje o bitku pod upitnik
- Descartes ja kao mislei subjekt ego cogito mislim, dakle jesam. Slijede ga Leibniz i Spinoza
- Spinoza nema hijerarizina ljestvice, sva bia su modus jedne supstancije; mi kao ljudi znamo dva: protenost
i miljenje (res extensia i res cogitas). To je Spinozima panteistika bezgraninost, paralelizam, mjesto vertikale
- Leibniz hijerarhija bia svijet sastavljen od monada duevnih atoma u razlikovanju prema veem i
manjem stupnju spoznavanja. Monade zavise o percepciji, spoznaju same sebe, nisu povezane s drugim
monadama, njihov harmonini odnos odreuje Bog. Leibnizove monade su spoznajni subjekt
- Leibniz tei pomiriti uenje o supstanciji s teorijama spoznaje
- Kant: ovjek se usmjerava na pojave, ne stvari po sebi; tu mu je spoznaja ograniena. Promatrajui kozmos
nailazimo na teze i antiteze koje dre podjednaku valjanost; ne znamo je li kozmos ogranien ili bezgranian,
postoji li nerazdjeljiva priroda ili je u konanici uvijek djeljiva, pripada li kozmosu jedno bie ili takvog bia
nema, itd: pokazuje se da je konano znanje kozmosa nemogue. Isto vrijedi za pitanje Boga: nema tog dokaza
koji ita takvo moe utvrditi. Kant e utvrditi Boga u Kritici Praktikog Uma, gdje mu se ispostavlja nunim za
uope utvrivanje neega takvog kao to je kategoriki imperativ
- Uz Heideggera, o hijerarhiji bia u 20. stoljeu pisati e bitno i Max Scheler, rangirajui ih po vrijednosti, a
rangirajui i ovjeka prema vrijednosti. ovjek se od ivotinje razlikuje po mogunosti izrijeka ne svome
postojanju.
- Sartre e pak te vrijednosti negirati, naroito u knjizi Bitak i Nito. Bitno kod Sartrea: preokree prvenstvo
esencije i egzistencije, tj, egzistencija mu postaje prvenstvo.
- Nietzsche negira tradicionalne ideje hijerarhije; za Nietzschea je tradicija metafizike pogrena jer Nietzsche
definira bitak kao volju za moi; da uope ima istine, to je la; odnosno istine nema nihilizam.
-

Cipra ponavlja to je ve dva puta pisao

- Razlika izmeu starogrke filozofije i novovjekovne filozofije u kontekstu pojma uzroka lee u subjektivizaciji
uzrok se neko uzima kao objektivno svojstvo, u novovjekovnoj je subjektivan
- Hume u pitanje dovodi objektivno postojanje uzronosti, odnosno svoenje postojanosti na subjektivnu vezu
predodbu, naviku subjekta. Nita po sebi nije uzrok ili posljedica, to tek ljudi povezuju dogaaje i daju im
znaenje

- Kant vraa kauzalitet kao dio naeg razuma, neto to nemaju stvari po sebi, ve to im se pridaje kako bi se iz
mnotvenosti razaznao red
- Kategorije razuma su inae:
1) kategorija uzronosti 2) kategorija kvalitete afirmacija, negacija, limitacija
3) kategorija kvantitete jedno, mnotvo, sveukupnost
4) kategorija relacije supstancija i akcidencija, kauzalitet, uzrok i posljedica, uzajamnost, uzj. djelova.
5) kategorija modaliteta mogue i nemogue, nunost i sluajnost, stvarnost i nestvarnost
- Razumom se sreuje kaos mnotvenosti i odreuje svijet objektivnog iskustva
- Schopenhauer svijet kao volja i predodba nema objektivnog miljenja, sve je skup predodbi, svijet ovisi o
volji; nastavak na Kanta. Iako Nietzsche unitava veinu znanja, pitanja se kod Heideggera ponovno vraaju.
- Heidegger: Metafizika je temeljni dogaaj zapadnog miljenja i ona je usud Zapada.
5.

O POELIMA I UZROCIMA BIA (65-77)

- Metafizika nastala kao suprotstavljanje mitovima i politeizmu, te protiv antropomorfizma i ivotinjskog prikaza
- Parmenidu miljenje i bitak isto, Heraklit do Logosa dolazi u potpunom izopenju od ljudske kulture
- Anaksagora osnova svijeta um nous
- Anaksagorin uenik Sokrat okret k stvarima potrebno definirati pojedinu stvar, prvi pria o definiciji
- Platon, u vezi sa svojom idejom, uvodi pojam bivstvenog bia ontos on Platon kao otac fil. Ontologije
- U Platonovom Parmenidu, teze o jednom: prva teza. Jedno nije ni dodirljiv ni pomislivo, onkraj svakog
bivstva; teza druga: ako jedno jest, a ne samo jedno, onda ima dva karaktera, da je jedno i da jest. Trea teza:
kretanje jednog? Dua kao posrednik izmeu carstva ideja i materijalnih odraza, dua kao princip kretanja,
promjene se zbivaju u iznenadnom asu due, ono to je po sredini izmeu bitka i nebitka.
- Kod Aristotela: jedno bog nepokrenuti pokreta vie kao princip samosvijesti, nego li osobni bog, kao to
je to u kranstvu. Zamjeivanjem i miljenjem dohvaamo bie, bit i bitak. Um kao arhitekt univerzuma
- Aristotelova hijerarhija bia: na dnu materija prva tvar proto hyle dokuiva apstraktnim miljenjem. Iznad
toga dua princip i forma bia koje ima ivot; dua ima tri oblika: vegetativni, osjetilna i umska; ali dua je i
sva bia jer sve shvaa i svima je proeta. Kod Aristotela, bie/bivstvo ima prvu i drugu supstanciju; prva je
svako ovo tu bie, a druga je rod i vrsta. To je njegovo poelo i uzrok bia
6.

SREDNJOVJEKOVNA ONTOLOGIJA TOME AKVINSKOG (78-95)

- Filozofija kao slukinja teologije

- Podrazumijeva poredak bia jer onda imaju logiku da se sve kree k Bogu
- Bie ima etiri oznake/transcendentalije: jedno, istinito, dobro, lijepo. Bie je kao bie jedno, s obzirom na
spoznaju je istinito, s obzirom na volju je dobro, a s obzirom na osjeaje je lijepo.
- Univerzum stvoren ni iz ega, pa nosi peat prolaznosti, pa je tako i ovjek prolazan, ali dua nije
- Dua se priklanja zlu iz udjela u niemu, ne zbog kreacije Boga
- Ekstaza kao put do boga
- Toma ima 5 dokaza boga: 1) kretanje, lanac reakcija; mora dovesti do boga, ne moe biti beskonano 2)
Svrhovitost, njegovo ureenje ne moe biti sluajno nego ima kreatora 3) Ontoloki: najveem biu ne moe
pripadati samo esencija nego i egzistencija (inae Cantenburyev dokaz) 4) Uroen poriv za sreom i
blaenstvom ovjeka koji ne bi imao svrhe kada ne bi bilo Boga 5) suglasnost svih ljudi svih vremena za neime
takvim kao to je bog
- Ove teze esto opovrgavane,
Kant posebno: ontoloki dokaz ne mora ukljuivati esenciju i egzistenciju; svrha prirode ne vrijedi jer je
to subjektivna predodba, samo si tako mi ureujemo svijet; Uzrok je subjektivno nae vienje, pa tako nije
objektivna injenica, i ne vrijedi u argumentu o kretanju.
- Akvinski preuzima univerzalije i hijerarhiju bia, ovjek izmeu ivotinje i anela
- ovjek Tomi jedinstvo duha i tijela. ovjek nije besmrtan po nousu / intelektu.
- Individuacija kod Tome kod sloenih bia materije i forme kod duhovnih, individuacija je potencija
individualnosti
- Kod Aristotela, mogunost je pasivno primanje forme; zato je bog nema jer je isti akt
- Po kranstvu, kod tome je bog aktivna mogunost
- Toma: O biti i biu; tri bievna stupnja:
1) Materijale tvari
2) Duhovna bia (kod aristotela ono to pokree svemir, kod Tome aneli)
3) Bog
-- Svi se slau da je uzrok svih drugih sam bitak bog
- to vie elemenata ima bie, blie je bogu
- Tek kod Heideggera javlja se ponovno probueno pitanje bitka

- Edith Stein kombinira Husserla i Tomu, konani i vjeni bitak, ona ostaje u okvirima vjere, ne dovodi u pitanje
objavu
- Istina kod filozofa i teologa se razlikuje, iako moda govori o istome. Filozofu se oganj uzdie u vis, teologu
ima svrhu u bogu, filozof iz vlastitog uzroka, teolog iz iskonskog (bavi se najviim bogom pa je time
filozofija podlona teologiji (lol))
- Skolastika metoda: filozofiranje s tezama da i ne + citiranje biblije (dogmatski i cirkularno)
- Nema razlike izmeu istine razuma i istine vjere
- Um je svojstveno posjedovanje principa
- Bog najvii princip
- Dokazi za postojanje Boga:
1) Netko je mora zaeti uzronost
2) netko je morao biti prvi djelatnik
3) Netko mora kao bie biti nuan
4) Netko mora biti savren
5) Sve ide svrhovito, mora biti vie inteligencije
(dakle, kao to vidimo, ove zastarjele teze van svake logike jo uvijek su danas aktualne)
- Dokazi su opasni za spoznavanje kroz vjeru
- Govorio da mu je sam Isus rekao Dobro si govorio o meni. (lol)
- Volja slijedi ono to je dobro
- Svako odreenje bia je negacija drugih. Bie je istinito, sebi odgovara
- Samo bog moe sama sebe shvatiti, a dokazi nikad nisu dovoljno dobri za vjeru (lol) najvea srea ovjeka je
pronicanje u otajstva vjere, predodreenje za gledanje boga
7.

NOVOVJEKOVNA FILOZOFIJA (96-100)

- Nastupa Platon, renesansa.

- Ficino: platonova ontologija, de la Mirandola: O dostojanstvu ovjeka
- Homo universalis u ideji renesanse: svestrani pojedinac kao mjerilo stvari
- Bog spoznatiljiv kao ono ne-drugo
- Kuzanski na razmeu srednjeg i novog vijeka
- Svijet je savren u bogu i on je u njemu implicite, kao razvijeno stvorenje
- ovjek je mikrokozmos u makrokozmosu
- Bog je moebitak de possest
- Panteizam; prozvan heretiarem
- Bruno: Svemir beskonaan i vjean, jedno je sve i sve je jedno, sastavljeno od monada koje zrcale
makrokozmos Bog je ve tu!
- Utjecao na Spinozu, pa na klasine njemake idealiste
- Bruno kontra Aristotela: materija samostalni entitet i sadri latentne forme
- Svjetska dua kao harmonija svijeta
- Ne postoje etiri aristotelovska uzroka
- Ne postoji jedan pokreta, bog je unutarnji umjetnik o svim stvarima, bog je formativni princip; bog nije
transcendentni uzrok stvari, nego imanentni
- Renesansa: panteizam, naturalizam, nita nije sigurno, buenje totalne skepse, jedinstvo boga i svijeta
8.

DESCRATES (101-106)

- U sve sumnjati. Jedini jasni i razgovijetni pojam je Ja.

- Ja kao mislei subjekt odvojen od materijalnosti jer miljenje nije materijalan proces
- Svijet je evidentan u prostoru i protenosti
- Mislea stvar: Res cogitas
- Protena stvar: Res extensa
- Samosvijest samosvijesti dovodi do nunog postojanja misleeg subjekta, u vrhuncu to je bog
- Volju nalazim da bih odluivao i kretao se prema bogu
- Drugaije koncipiranje due: Ona vie nije oblikotvorni princip tijela s mogunou ivota, nego je
samosvjesno jastvo koje nema nita materijalnog, nita tvarnog
- Materija nije pasivna mogunost za primanje forme, nego je ekstenzivna veliina shvatljiva kvantitativno i
mehaniki
- Priroda je savreni mehanizam funkcionalnih veza uzroka i posljedice, matematiki izrazivo
- Organska bia mehaniki razmatrati, njima upravljati, ovjek treba gospodariti prirodom
- Nije rijeio dualnost due i tijela; spominje lijezdu koja ih povezuje
- Bitak kao ego cogitans ono to jest, ego sum ja sam koji jesam

- Otvorio put racionalistiko-matematikom razumijevanju; prirodna nije hijerarhija; longitudinalna protenost

izvediva raunski
- Bog i svijet stoje jedan prema drugom u relativnoj samostalnosti
- Kod Descartesa nema panteizma
- Bog nije promjenjiv
- Descartes otkrio pitanje intersubjektivnosti; subjekt naspram subjekta i meusobno slobodno djelovanje
- Bog kao stvaralaka volja intenzivne beskonane moi
- Descartes za beskonanu supstanciju uvodi termin causa sui
9.

SPINOZA (107-114)

- Causa sui Spinozino ishodite

- Spinozina etika je metafizika izloena pod utjecajem geometrije (Euklid i Descartes)
- Zastupao deduktivnu filozofiju
- Postavlja problem kao odnos mislee i protene supstancije (to u sebi jest i pomou sebe se shvaa)
- Supstancija mu je bog ontoteologija i jedina supstancija, postoji samo jedna priroda
- Spinoza kao monist i filozof identiteta, ali spinozin causa sui, kao slijed posljedica, pretpostavlja panteizam;
bog nije transcendentalni uzrok prirode nego je imanentan
- Bog ne stvara po volji, nego nunou
- Renesansni naturalizam vrh u Spinozi
- Utvruje determinizam, svako dogaanje po nunosti
- Iz boga slijedi niz atributa kao odreeni izrazi boanske prirode
- Mi znamo za dva atributa: miljenje i protenost
- Modusi su konana bia koja ine prirodu, svaki modus izraava boju bit
- Kod Spinoze duh i tijelo modus jedne supstancije, u biti su identini
- Miljenje unutarnja strana protenosti, protenost vanjski dio miljenja
- Kao causa sui, bog je sama priroda koja stvara i stvorena je deus sive natura
- Spinoza eli pokazati kako matematiki doi do sree putem spoznaje i istine
- Kod Spinoze postoje tri vrste spoznaje:
1) Osjetilna
2) Racionalna
3) Intuitivna
- Osjetilno iskustvo zabludno, izvor imaginacije koji zamagljuje
- Racionalna spoznaja je adekvatna
. Imanentno je malen trenutak zamaha (na temelju njega je pisana Spinozina etika) koji daje uvid u sr
- Cipra ovdje pie o tome kako Spinoa pie o ljubljenju Boga
- Djelovao na mnoge naroito Hegela i Schellinga
10. LEIBNIZ (115-120)

- Kranski teizam, veliki matematiar

- Osmislio infinitezimalni, diferencijalni i integralni raun
- eli pomiriti tradicionalnu metafiziku supstancijalnih formi s modernim mehanicistikim shvaanjem prirode
- Leibniz ono temeljno nalazi u subjektu
- Bie sposobno imati predodbu, svijest i samosvijest
- Subjekt nije apsolutna supstancija, ve mnotvo pojavnih oblika
- Pluralizam supstancija mnotvo jednostavnih bia monade duevni atomi od kojih je sve sloeno.
Ralikuju se po jasnoi predoavanja
- Leibniz vraa hijerarhiju, podjela monada po razini svjesnosti
- Monada je mikrokozmos koji reflektira makrokozmos, subjekt-supstancija
- Boja volja monade obuhvaa prestabiliziranom harmonijom
- To je sklad kojim bog ureuje najbolji od svih svjetova
- Ljudska spoznaja takoer ima stupnjeve, osjetilno, intelektualno
- U intelektu se otkrivaju vjene istine
- Vjene istine prepoznaju se po XXXXXXXXX (116oko)
- Uveo u logiku dovoljan razlog
- Autonomija monade slobodna djelovati po svojoj prirodi stvorenoj bogom
- Leibniz pita: Zato neto radije jest, nego nije? radi boga
- 4 dokaza boga:
1) Jer smo svjesni najvieg bia i obrazovani smo o njemu
2) Vjene istine trebaju vjeni izvor
3) Razlog zato neto jest kako jest

4) Monade harmonije stvarnosti

- Wolf sistematizirao Leibniza
- Iza Leibniza dolazi radikalni skepticizam
11. KANT (121-139)

- Budi Humenov skepticizam, vraa u racionalnost pojam ideje i slobode

- U Kritici istog Uma Kant kree od pitanja koji su metafiziki sudovi mogui?
- Metafizki sudovi sudovi a priori sintetiki
- Sintetiki sudovi su oni u kojima predikat proiruje nau spoznaju o subjektu; dok su analitiki sudovi a priori
oni koji izraavaju samo ono to je subjektu po definiciji imanentno
- Kopernikanski obrat u filozofiji spoznaja se ne utemeljuje na objektivnom, objektu primjerenom
spoznavanju, nego na subjektu i njegovu nainu doivljavanja stvarnosti
- Spoznaja mora biti utemeljena u subjektu
- Kant razlikuje osjetilnu i racionalnu spoznaju . meu njima postoji stroga iskustvena razlika
- Osjetilno odreeno prostorom i vremenom; ALI prostor i vrijeme nisu u samim stvarima, nego su to aprirone
forme osjetilnog zrenja, svakog osjetilnog iskustva
- Racionalnoznanje dobiva se putem kategorija. Kant navodi 12 kategorija po 4 tipa: kvaniteta, kvaliteta, relacija
i modalitet; a najbitnije kategorije su supstancija i kauzalitet
- Spoznaja je mogua jer je ona spoznavanje onoga to je ve unaprijed dano u naem iskustvu, sreeni kaos
mnotvenosti i ispunjenja iskustvene forme
- Negira racionalnu spoznatljivost, nita to nije izraeno kategorijama nije spoznatljivo
- Dok razm stvara pojmove, um proizvodi ideje:
1) kozmos
2) dua
3) bog
- Kozmoloke antinomije teza pokazuju nemogunost dolaenja do jednoznanog odgovora
- Problem je to sam samo 'ja' XXXXX pojava u razmatranju (provjeriti 124)
- Ni jedan pojam ne znai nuno egzistiranje bia
- U Kritici istog Uma Kant u sumnju dovodi boga, isto kao regulativa totaliteta
- Uzrok i kategorija stvar razuma za vienje pojava, nikako stvar po sebi ovo je Kantov kritiki agnostizicam
- Pojava fainomenon; bie noumenon
- U Kritici Praktikog Uma uvodi slobodnu volju da bi sistemu ivljenja dao smisao
FICHTE
- Postoje 2 sistema: dogmatizam i idealizam; dogmatizam kree od krive supstancije, determinizam, fatalizam
- Idealizam sloboda
- Kakav e tko imati sistem/nazr, ovisi o ovjeku
- Idealizam slobode je patos moralnog ovjeka
- Idealizam slobode filozofija je moralnih individuuma
- Filozofija onog Ja koje vidi borbu nad ne-ja
- Ne miri se s Kantovom nespoznatljivou
- Fichte na bitak odgovara kao na mrtvu supstanciju, ono to niemu ne vidi; to je njemu negacija idealizma
bitka kao ivota
- Um kao beskonana inidba, ja postavlja sebe i ne-ja u produktivnoj moi uobrazilje
- o Schellingu, Hegelu, Hartmanu i Scheleru Cipra pie tako malo da nema smisla vaditi to ovdje
12. KANT (140-KRAJ)

- Pod tim imenom Steuchus uveo kransku filoofiju, naroito filozofiju Tome i to kao dovrenje iste filozofije;
koja se sada samo moe malo popravljati ili nadograivati, ali ne okretati
- Leibniz preuzima, ali vidi u svakom sistemu neku istinu, pa joj se tek pribliavamo kao jednoj istini
- Jaspers spominje
- Heidegger vidi jedinstvo zapadne filozofije kao zaborav bitka; Filozofija i kranski svjetonazor nespojivi
- Ono trajno u filozofiji njena su pitanja, a najvee ostaje pitanje o bitku