Fabula[uredi VE | uredi]

Prvi dio[uredi VE | uredi]

Mjesec srpanj. Rodion Romanovi Raskoljnikov je siromani nesvreni student prava u Sankt
Petersburgu. Na poetku romana ga susreemo kako sa svoje dvadeset i dvije godine izbjegava
gazdaricu jer mjesecima nije platio stanarinu. Odlazi kod stare lihvarke Aljone Ivanovne zaloiti
depni sat, a ona mu daje samo rubalj i 15 kopejki jer nije na vrijeme otkupio prijanji prsten pa je
ostao duan. Raskoljnikov ljutit odlazi. U glavi mu se stvara razbojniki plan.
Kasnije saznajemo (iz njegovih meditacija i sjeanja) da je jednom u krmi uo razgovor mladia
koji se alio svom drugu na staru lihvarku koja se bogati lukavim otkupom vrijednih predmeta od
siromanih ljudi za male novce; pritom je strano gruba prema svojoj dobroudnoj polusestri
Lizaveti koja radi za nju. Mladi je razvio teoriju kako bi babu valjalo ubiti jer je kao stjenica koja
pije krv, a strano je bogata. Raskoljnikovu je taj razgovor bio poetak kovanja planova o ubojstvu
i krai.
Nakon posjeta lihvarki (koji je bio proba jer je oslukivao to i kako ona kljuevima otvara) u krmi
je upoznao propalog inovnika Marmeladova koji mu je otvorio duu tunom priom o obitelji koju
je upropastio zapivi sav svoj novac, a ki Sonja je postala prostitutka da bi prehranili ostale dvije
djevojice i jednog djeaka. Raskoljnikov ga otprati kui gdje nije bio pet dana, a ena ga poe
vui za kosu i tui. Raskoljnikov izvue i ostavi 50 kopejki i nestane kad je poela vikati i na
njega.
U prljavoj sobici slukinja Nastasja mu donese majino pismo puno ljubavi koje ga raznjei i
rastui. Mati ga je izvjestila o tekom ivotu Dunje, njegove sestre koja je sluila u gospodskoj
kui a gazda se zaljubio u nju pa ju je htio iskoristiti. ena mu je to doznala pa je isprva okrivila
Dunju, pukla je sramota u selu, no uskoro je saznala istinu pa je ponovo rehabilitirala Dunju. Njih
dvije su tekom mukom slale sinu novac u grad i polagale su velike nade u njega. Mati mu je
pisala i o skoroj Dunjinoj svadbi za dvorskog savjetnika Petra Petrovia Luina. "Pouzdan i
imuan, ima dodue 45 godina ali jo se moe svidjeti enama." Raskoljnikov je bio izvan sebe
jer su ga dovele pred gotov in. Nisu ga pitale za miljenje o ovjeku koji je "ini se dobar" i
otprema na put za S. Petersburg krinju "na svoj raun", a majka i Dunja putuju o svom troku.
Raskoljnikov se udio Dunji i bio ljut na nju. On stalno preispituje sebe, svoje postupke, moral
ljudi i vremena.
SAN - umoran je zaspao i sanjao mraan san o kobili koju su pretukli eljeznim ipkama jer nije
mogla trkom povui zapregu. U snu je Raskoljnikov djeak i plaui ruicama udara vlasnika
kobile a otac ga odvlai nemono. Probudivi se zaklinje se kako on ne moe uiniti "ono", ali
zatim razmilja o dogaaju koji je odredio njegovu sudbinu. U prolazu je uo razgovor trgovca s
Lizvetom da e sutradan u sedam sati naveer doi trgovcu. Shvatio je da e lihvarka tada biti
sama i da je to prilika za ubojstvo.
U kaputu je zaio traku u kojoj e visjeti sjekira, nije mogao uzeti sjekiru iz kuhinje jer je u njoj bila
Nastasja (nepredvieno) ali imao je sree kad je zavirio u kuepaziteljevu kuicu gdje nije bilo
nikoga. Pozvonio je na vrata, no lihvarka je neto sumnjala pa nije odmah otvorila. Cijelo to
vrijeme je Raskoljnikov razmiljao o svom ponaanju i jo uvijek zdravom razumu. Pruio je
starici vrsto svezani smotuljak koji je trebao biti srebrna tabakera. Tri puta ju je udario sjekirom
po tjemenu i zatim u sobi iz krinje natrpao depove raznim zlatnim predmetima. Odjednom je
zauo korake u susjednoj sobi, zaprepastio se kad je ugledao Lizvetu i potom ju je ubio. "Strah
ga je hvatao sve vie i vie - osobito nakon tog drugog, sasvim neoekivanog umorstva."
Kad je htio pobjei, zauo je korake i zakraunao vrata - dvojica su lupala i shvatila da se zbiva
neto neobino. Jedan je krenuo po pomo, a kad se drugi nakratko izgubio Raskoljnikov se
spustio kat nie i sakrio u stanu kojeg su liili pa su vrata bila otvorena. Nisu ga zapazili. "Znoj je
curio s njega, ija mu je bila posve mokra - prolaznici su mislili da je pijan. Vratio je sjekiru na
mjesto sve u bunilu...Komadii i odlomci nekakvih misli rojile su mu se u glavi, ali ni jedne misli
nije mogao uloviti, ni na jednoj se nije mogao zadrati, koliko se god trsio.."

Drugi dio[uredi VE | uredi]

Leao je vrlo dugo i razne misli su mu se rojile glavom. Sakrio je ukradene stvari u rupi u zidu.
Nastasja mu je donijela poziv od policije - protrnuo je. No u stanici je saznao da ga je gazdarica
traila jer nije plaao stanarinu. U stanici se posvadio s porunikom Iljom Petroviem. Odahnuo
je, ali kad je inspektor Fomi priao o ubojstvu lihvarke - sruio se u nesvjest.
U strahu je "blago" skrio u gradu ispod nekog tekog kamena. udno se ponaao (uao kod
Razmihina i odmah izaao, buncao je, sanjao da je Ilja istukao gazdaricu), pao je u groznicu, a
Razmihin ga je s prijateljem Zosimovim, doktorom portvovno njegovao. Za to vrijeme su svi
poeli komentirati ubojstvo, u prvi mah su optuili soboslikare!
Dok je bio u krevetu posjetio ga je Luin, a Raskoljnikov je sluajui komentar na pismo njegove
majke rekao:"Tornjajte se dovraga!" Jo onako slab pobjegao je iz sobe i lutao gradom, uao u
neku krmu i majinim novcem nagradio neku prostitutku iz istog hira. Za ankom je drsko
izazivao Zamjotova priajui mu o zloinu i izazovno ga gledajui u oi. Na vrh jezika mu je bilo
da prizna. "A to ako sam onda ba ja ubio babu i Lizvetu?!" Neki vrag mu nije dao mira i uao je
u kuu i sobu gdje se zbilo ubojstvo, provocirao je radnike koji su ureivali stan. "Pod je opran,
hoe li ga ofarbati?! Nema krvi?!" Otjerali su ga.
Na cesti je uo graju i pribliio se - zaprega s konjima je pregazila pijanog Marmeladova.
Raskoljnikov se zauzeo za nastradalog i pomogao da ga odnesu u kuu. ena Katarina Ivanova
bila je izvan sebe. Pop ga je ispovijedio okrvavljenog. Dirljiv prizor kada ena pomae muu, a
pop moli da mu oprosti. "Ma ta je pijanica zapila sve to je imala... upropastio mi je ivot! Hvala
Bogu to umire. Bit e manje tete!" Govorei to, ona je davala sve od sebe da mu olaka
posljednje trenutke, da mu pomogne. Na vratima se pojavila Sonja i Marmeladovu su zasuzile
oi. Raskoljnikov je zadivljen Sonjinom mravom prilikom s predivnim plavim oima. Dao je
Katarini sve rublje to je imao i rekao da on snosi trokove sprovoda. Kad je odlazio mala
sestrica je dotrala i rekla da Sonja pita za adresu.
Vrativi se kui doekale su ga majka i sestra vritavi od uzbuenja. "Ali on stajae kao mrtav...
nije ni ruke podigao da ih zagrli - nije mogao." Sruio se u nesvijest. Razmihin ih je smirivao,
uvjeravao da mu nije nita.

Trei dio[uredi VE | uredi]

Razmihin je nagovorio Dunju i majku da odu kui, da e se on pobrinuti za Raskoljnikova.
Raskoljnikov je samo uspio rei da je Luin podlac i da se on protivi vjenanju. "Ili on ili ja!"
Razmihin ih je pratio do stana umirujui ih. Bio je pijan jer se upravo vratio s tervenke, ali se na
prvi pogled zaljubio u visoku, ponosnu i naoitu Dunju. Obeao je da e doi sa Zosimovim i
odrao obeanje.
Luin im je poslao pismo i dogovorio sastanak s Dunjom i majkom pod uvjetom da Raskoljnikov
ne bude tamo. Dunja i mati su se tome usprotivile. Sutradan se Raskoljnikov naao s njima, ali je
razgovor svejedno zapinjao, mati nije mogla prepoznati sina, on se suprotstavljao sestrinoj
svadbi, Dunja je o tome eljela odluiti sama.... Tada u sobu uleti Sonja da pozove Raskoljnikova
na pogreb - svi se zbune, a Raskoljnikov se rastri oko nje upoznavi ju sa svima, majci je sve to
bilo sumnjivo.
Raskoljnikov je Razmihinu otkrio da je i on zalagao neke predmete kod stare lihvarke i Razmihin
ga je uputio k prijatelju Porfiriju Petroviu, inspektoru. Porfirij se pokazao lukavac i alama i
pitanjima je provocirao Raskoljnikova. Samo su jo njega i ekali, jer su na zamotuljcima kod
starice nali napisano i njegovo ime, raspitivao se i o smrti Marmeladova. Zatim se inspektor
interesirao o lanku Raskoljnikova izalom u "Periodinoj rijei" u kojem je Raskoljnikov izloio
misao o obinim i neobinim ljudima koji vuku svijet pa im se moe oprostiti ak i zloin ako to
znai napredak ovjeanstva. Porfirij je to povezao s psihikim stanjem zloinca u trenutku
zloina (Raskoljnikovu se inilo da mu je Porfirij namignuo). Na kraju ga je ak pitao je li vidio
soboslikare one noi - Raskoljnikov se nije dao prevariti, a Razmihin se razbjesnio na Porfirija.
Raskoljnikov stalno razmilja i preispituje svoj in. "Vrlo vano za babuskaru!"- mislio je uzrujano i
plahovito. Moda sam tu i pogrijeio, ali nije sad to vano. To je bila tek bolest... htio sam to prije
preskoiti granicu.. nisam ubio ovjeka nego naelo! Naelo sam zaista ubio, ali nisam
prekoraio granicu, nisam, ostao sam na ovoj strani..Majka, sestra, koliko sam ih volio! Zato ih
sada mrzim, ne trpim ih u svojoj blizini.... Grliti je i misliti: kad bi ona znala... pa da joj kaem?! O

kako sad mrzim tu babuskaru! Mislim da bih je i po drugi put ubio kad bi oivjela! Sirota Lizaveta!
Zato se ona morala tamo zatei? udno je ipak zato na nju i ne mislim, ba kao da je nisam ni
ubio! Lisaveta! Sonja! Sirotice moje krotkih oiju....Mile moje!"
- ovaj je komentar najbitnija odrednica romana, obrazloenje njegova postupka i pojava
unutranjeg monologa inae kategorije modernog romana.
Zaspao je u bunilu, sanjao da udara babu sjekirom, a cijelo je predsoblje puno ljudi. Kad se
probudio kraj kreveta je sjedio Svidrigajlov.

etvrti dio[uredi VE | uredi]

Svidrigajlov je mu pokojne Marfe Petrovne koji je pokuao napastvovati Dunju kad je radila za
njega. Raskoljnikov ga je htio otjerati, ali mu je ovaj ponudio 10000 rubalja za Dunjeku bez
ikakvih protuusluga. Raskoljnikov je bio izvan sebe, a Svidrigajlov neobino hladan i miran. Otkrio
je da je Marfa oporuno ostavila Dunji 3000 rubalja i nek se ne udaje za Luina jer je nitkov! Na
izlazu ga je vidio Razmihin.
U svratitu majke i Dunje sastaju se Luin, Razmihin i Raskoljnikov. Luin je u unoj raspravi
napao Raskoljnikova i pozvao se na svoju velikodunost prema "ozloglaenoj" djevojci i
siromanoj majci koje je htio spasiti od neimatine. Dunja je pobjesnila i zajedno s bratom otjerala
iznenaenog Luina. Luin je ak zatraio da mu vrate trokove puta.
Raskoljnikov se odmah zatim oprata od majke i sestre i taj oprotaj izgleda konaan. Razmihin
ga je pokuao zaustaviti, ali Raskoljnikov ga je nijemo gledao, pogled mu je prodirao u duu.
Odjednom se Razmihin lecne.. Neto udnovato kao da je prostrujalo izmeu njih.... Nekakva
misao proleti kao kakav nagovjetaj, neto uasno runo, to su obojica shvatila. Razmihin
problijedi kao krpa. "Razumije li sad? - upita Raskoljnikov a lice mu se iskrivi od bola. Vrati se k
njima i uvaj ih uvijek!" Iznenada se okrene i ode.
Od te veeri Razmihin im je postao sin i brat.
Raskoljnikov je poao Sonji koja se oduevila kad ga je vidjela. On ju je ispitivao o njezinu ivotu,
bio je ganut njezinim izgledom, sudbinom i rtvovanjem za dobrobit svoje porodice, pitao ju je
vjeruje li u Boga i kako on moe dopustiti takvu bijedu, natjerao ju je da mu ita Bibliju uskrsnue Lazarovo, itavo vrijeme osjeajui kako mu se vraa elja za ivotom, smisao kako
se neto budi u njemu. Rekao joj je da je danas raskrstio sa sestrom i majkom. "Sad imam samo
tebe. Hajdemo zajedno... Oboje smo prokleti, pa emo dalje zajedno!" Ako sutra opet doe rei
e joj tko je ubio Lizavetu - bila je zaprepatena.
Raskoljnikov je poao Porfiriju koji mu je natuknuo da ga eli ispitati. Porfirij ga je u aljivom tonu
doveo do ludila i Raskoljnikov je zavikao da to ne doputa. "Uhapsite me ako elite, ali nemojte
se poigravati sa mnom. Porfirij je znao da je Raskoljnikov odlazio babi, da je pitao za krv. Porfirij
mu je obeao iznenaenje, ali u jednom trenutku ue Nikolaj, soboslikar s priznanjem da je on
ubojica, a Porfirij se zbunio. Raskoljnikov je doao sebi i uzvratio mu:"Ne ete mi pokazati ono
nae malo iznenaenje?!"
U stanu, u trenutku kad je htio izii otvorila su se vrata i pojavio se ovjek koji mu je na ulici
apnuo da je ubojica. "kao da je iznikao iz zemlje" Raskoljnikov se sledio. No ovaj mu se stane
izvinjavati to ga je krivo optuio i prokazao Profiriju jer je vidio Raskoljnikova onu veer kad je
zavitlavao stanare i pazikuu, a on je obrtnik - krznar, iz iste vee i nije htio da Raskoljnikov proe
nekanjeno. (On je bio to iznenaenje o kojem je Porfirij priao, stajao je iza vrata i uo razgovor,
no kad se Nikolaj pojavio, pokajao se i doao u stan ispriati se.) "Oprostite mi zbog klevete i
zloe." Raskoljnikov je izaao iz sobe bodriji nego ikad. "Sad emo se jo ogledati." ree
smjeei se pakosno.

Peti dio[uredi VE | uredi]

Luin se nije predao i u glavi je smiljao osvetu. ivio je u sobi sa studentom Lebezjatnikovom
(koji je imao moderna naela - ivot u komuni, ena moe varati mukarca jer mu nije rob....) i
poslao ga po Sonju kojoj je velikoduno dao 10 rubalja pravei se duebrinik, ali joj je skriveki
gurnuo u dep presavijenih 100 rubalja kanei je optuiti pred svima da mu je Sonja ukrala novac
da bi okaljao nju i Raskoljnikova pred Dunjinim i majinim oima i vratio izgubljeno povjerenje.

Sreom je na dai (obredu u ast pokojnika) pred raskalaenom gomilom koja uope nije dola
oplakati Marmeladova nego najesti se, Lebezjatnikov osupnut Luinovim postupkom izrekao
pravu istinu, ne znajui ni sam Luinove porive. Sve to nije sprijeilo Sonjinu maehu Katarinu
Ivanovu da se poupa s gazdaricom Njemicom koja se pravila dama i smjeno govorila ruski.
Raskoljnikov je odluio Sonji priznati zloin. Dok joj je s mukom govorio, onako nemona
podsjetila ga je na Lisavetu. Uasnuto je uzdahnula:"Boe!" Odmah ga je potom uhvatila za ruke,
objesila mu se oko vrata. "Onda nee me ostaviti Sonja? - ree on gledajui je gotovo u nekoj
nadi. -Neu, neu, nikad i nigdje!, uzviknu Sonja. -Svuda u za tobom, kud ti tud i ja! O Boe! O
jadne li mene! I zato, zato te prije nisam upoznala!"
Raskoljnikov se lomio u sebi zato joj je rekao jer ona nije mogla shvatiti motiv zloina, a on se
nije kajao - to nije mogla razumijeti. "Nisam ubio zbog toga da pomognem majci - kojeta! Nisam
ubio ni zbog toga da se domognem sredstava i vlasti pa da postanem dobrotvor ovjeanstva.
Jednostavno sam ubio, zbog sebe sam ubio, samo zbog sebe! Neto sam drugo morao shvatiti,
morao sam doznati jesam li gnjida kao svi ili sam ovjek? Hou li moi preskoiti zapreku ili ne
u. Jesam li puzav stvor ili imam PRAVO." Sonja mu nije povlaivala i upitao ju je to da radi.
Sjevnula je oima i odgovorila neka poe do raskrija. "Stani i pokloni se, poljubi zemlju koju si
oskrvnio, a onda se pokloni cijelom svijetu, na sve etiri strane, i reci svima, na sav glas:"Ubio
sam!" Pa e ti Bog opet vratiti ivot. Hoe li?"
Znao je da ona misli na robiju, da prihvati kaznu. Dala mu je drveni krii da ga objesi oko vrata.
Raskoljnikov je u sebi odluio.
Katarina Ivanova je imala histerian napadaj, odvukla je djeicu na cestu, jer ju je gazdarica
istjerala iz stana, i pjevala, tjerala ih da pleu i prosila novac, otila je ak do nekog generala.
Umrla je u hropcu na cesti okruena znatieljnom gomilom. Raskoljnikovu je priao Svidrigajlov
obavjestivi ga da je preuzeo brigu o malianima i Sonji i da e tako utroiti onih 10000 rubalja
namjenjenih Dunji. Na Raskoljnikovo zaprepatenje izrekao mu je iste rijei koje je Raskoljnikov
izrekao Sonji. I Svidrigajlov mu je priznao da stanuje stan do Sonje i da je prislukivao njihov
razgovor. "Pa rekao sam vam da emo se nas dvojica jo zbliiti!" Sad ga je imao u aci.

esti dio[uredi VE | uredi]

"Za Raskoljnikova su poeli udni dani: kao da ga je odjednom obavila magla i zatoila u
bezizlaznu, munu osamljenost. Kad se poslije, ve mnogo kasnije prisjeao tih dana, poimao je
da mu se svijest gdjekad mutila i da je tako bilo, uz stanovite prekide, sve do konane katastrofe.
Na mahove ga obuzimao bolestan i muan nemir to je prelazio ak u panian strah." Najvie ga
je muio Svidrigajlov.
S Razmihinom se oprostio i ponovio mu da ga Dunja voli i neka mu uva majku i sestru, a
Razmihin mu je uzvratio da mu je sada sve jasno, da zna da je Raskoljnikov nevin jer mu je
Porfirije sve razjasnio. Raskoljnikov je u nedoumici - to Porfirij sprema? I zaista, inspektor mu je
sam doao na vrata. Ispoetka je hinio da mu se doao ispriati zbog neugodnosti to mu je
zadao, ali je onda na svoj stari lukavi nain poeo rekonstruirati zloin i psiholoki portret
poinioca. Nikolaj pripada ruskoj sekti RASKOLNIKA koji su rado prihvaali na sebe patnju. "Ne,
dragi moj Rodione Romanoviu nije Nikolaj nita kriv! Posrijedi je fantastino, mrano nedjelo,
suvremeno, sluaj naeg doba kad se smutilo ljudsko srce ... ubio je, a sam sebe smatra za
potena ovjeka, ljude prezire, ponaa se kao kakav aneo, ne dragoviu moj, nije Nikolaj nita
kriv!" Raskoljnikov je samo zadrhtao kao da ga je neto presjeklo. "Pa tko je onda ubio?" ne odoli
da ne upita jedva diui. "Kako tko je ubio? - ponovi ba kao da ne vjeruje svojim uima - Pa vi
ste ih ubili Rodione Romanoviu! Vi ste ih ubili... doda gotovo aptom, duboko uvjerenim
glasom."
Raskoljnikovu su se oduzele noge. Pokuao se pobuniti ali ga je ovaj proitao. Predloio mu je
da se sam prijavi pa e mu smanjiti kaznu i ivot je pred njim. "Smanjit e mi kaznu... nasmijao
se." Porfirij mu je dao rok od par dana i obeao da ga do tada ne e prijaviti.
Raskoljnikov je pohitao do Svidrigajlova. Naao ga je u nekom bijednom svratitu, a ovaj je pak
bio raspoloen i priao mu o dogodovtinama iz ivota (zavoenje siromanih maloljetnih
djevojaka, o svojoj mani - neutaivoj gladi za enama), pokazao se u svijetlu razuzdanog i
perverznog ovjeka. Raskoljnikov mu je zaprijetio da e, bude li dirao Dunju, ga ubiti. Svidrigajlov

ga se jedva otarasio i poao na ugovoreni sastanak s Dunjom. Prethodno joj je napisao pismo u
kojem joj je natuknuo o bratovom zloinu. Ona je usplahireno dola na mjesto sastanka, a on ju
je, kujui u glavi plan, namamio u dobro izolirani stan zakljuavi za njom vrata. Znao je da je
sudbina njezine obitelji u njegovim rukama - ponudio joj je da e uvati tajnu, a za uzvrat e joj
biti "rob" do kraja ivota. Dunja je istrgla i izvadila pitolj, pucala je samo jednom, ali ga je samo
okrznula. On joj se polako pribliio i rekao neka pokua jo jednom, no ona je bacila oruje, a on
ju je zagrlio. Dunja ga je zamolila da ju pusti.
"Ne voli me dakle? - tiho priupita.
Ne.
I ne bi mogla? Nikad?
Nikad. - apne Dunja. Svidrigajlov slomljeno spusti ruke, pustivi ju da izae."
Svidrigajlov se oprostio od Sonje, ostavivi njoj i Dunji puno novaca. Uao je u neko svratite i
pokuao zaspati. ali san mu nije dolazio. Naposlijetku je izaao i spustio se do Male Neve (most).
Straar ga je mucajui htio potjerati, ali Svidrigajlov uzme pitolj i napne ga. "Ovdje vam nema
mjesta.
E, pa brate moj, svejedno. Mjesto je dobro i ako te budu to pitali, reci im da sam otputovao u
Ameriku." I ubije se.
Raskoljnikov se oprostio od majke, ne rekavi joj nita, zatim od sestre kojoj je bilo teko, ali
oprostila mu je u svojoj ljubavi i zagrlila ga. Pobjegao je od Dunje i uinio na ulici kako mu je
Sonja rekla: kleknuo je nasred trga, poklonio se i poljubio prljavu zemlju, sav proet nasladom i
sreom. Ljudi su se smijali mislei da je pijan. Malo dalje od njega stajala je Sonja, i tada je
shvatio da e ostati s njom do kraja.
Uao je u policijsku stanicu i naletio na Ilju Petrovia, koji ga je ugodno primio, nije mogao
priznati zloin i izaao je van. No, tada je ugledao Sonju na ijem licu je ugledao slabaan
smijeak. Vratio se i rekao: "Ja sam onda ubio sjekirom onu staru inovniku udovicu i njezinu
sestru Lizavetu." I Petrovi zine. Sjatie se ljudi sa svih strana.

Epilog[uredi VE | uredi]
Zbog olakotnih okolnosti (sam je priznao zloin za koji je drugi ve okrivljen, nije kanjavan,
potpomagao je studenta bolesnog od tuberkuloze, pokopao siromanog Marmeladova) dobio je
samo osam godina Sibira. Porfirij je odrao obeanje. Majka mu je oboljela i umrla vjerojatno
znajui za stranu istinu, Dunja se udala za Razmihina, a Sonja je s njim pola u Sibir.
Raskoljnikov je utke radio i svi su ga kanjenici mrzili. Teko se razbolio i Sonja je pismom javila
Dunji da lei u zatvorskoj bolnici. No nije se razbolio od tekog rada i posne hrane - razbolio se
od povrijeenog ponosa. Stidio se to je on, Raskoljnikov, propao tako glupo i slijepo, to se mora
poniziti i pokoriti pred besmislom. "Kad bi mu bar sudbina poslala kajanje... Ali, nije se kajao zbog
svog zloina.... Eto to je jedino on drao za svoj zloin: samo to to nije uspio i to je sam
priznao svoju krivnju."
Nije shvaao kako su svi kanjenici zavoljeli Sonju (posredovala je u slanju pisama i posjetama
kanjenika), svima se osmjehivala. Za bolesti je opet u bunilu sanjao o propasti svijeta i nekolicini
odabranih koji su preivjeli. Bolno se prisjeao tog sna. U meuvremenu je protekla cijela jedna
godina. Jednom je ugledao Sonju kod bolnikog ulaza "kao da ga je neto ujelo za srce", brzo se
odmakao od prozora. Sonja se razboljela i neko vrijeme nije dolazila. Raskoljnikov se uznemirio i
stalno raspitivao za nju. Poslala mu je pismo pisano olovkom - srce mu je tako snano tuklo dok
je itao, neto se u njemu prelomilo.
Sjedio je pokraj rijeke, ona je sjela do njega, straar ih nije gledao. "Nije ni sam znao kako se to
dogodilo, ali najednom kao da ga je neto zgrabilo i bacilo do njenih nogu. Plakao je i grlio joj
koljena. Ona se u prvi mah strano prepala i problijedila kao krpa. Skoila je s mjesta i zagledala
se u nj drui. Ali, zaas u isti tren, sve pojmi. U oima joj zasja beskrajna srea. Pojmila je i vie
nije sumnjala da ju on voli, da je napokon doao taj as... Uskrisila ih je ljubav, srce jednog mrsilo
je u sebi neiscrpne izvore ivota za srce drugog."

Nikad do tada nije u ruke uzeo evanelje to mu je Sonja dala (nikad ga nije davila vjerom), ali ga
je sad otvorio. Sedam godina im se inilo kao sedam dana. Bili su sretni.
"Raskoljnikov nije znao da nije dobio ivot na dar, nego da e ga jo i te kako skupo stajati, da e
platiti za nj velikim pothvatom u budunosti...
- ali to je ve nova pripovijest."