Ugovor o kupoprodaji

Ugovor o prodaji je vjerovatno najvaniji ugovor trgovakog prava koji je najprisutniji u

poslovnom prometu i predstavlja centar ugovornih instrumenata za razmjenu roba i usluga. Njegova
vanost je posebno znaajna iz razloga to se po modelu ovog ugovora izgrauju u osnovi modeli
svih ostalih iz obligacionog prava.
Ovim ugovorom se zasniva duniko povjerilaki odnos koji je dvostrano obavezan.
U vrstu konsensualnih ugovora, a to znai da za njegov nastanak nije potrebna predaja stvari
svrstavaju se u imenovane ugovore a u pravilu je neformalan.
Kauzalan je ugovor to znai da se iz samog ugovora vidi kauza (razlog) njegovog zakljuivanja
odnosno nastanka obaveza.
PO zakonu o obligacionim odnosima ugovor o prodaji je ugovor kojim se jadna strana tj prodavac
obavezuje da e drugoj strani tj kupcu predati stvar tako da ovaj stekne pravo svojine nad njom dok
se ovaj drugi istovremeno obavezuje da e prodavcu platiti odreenu cijenu i preuzeti kupljenu
stvar. Predmet kupoprodaje moe biti i pravo, dakle, beztjelesna stvar pa bi u tom sluaju ova
definicija bila izmjenjena i prodavac bi se obaveziviao da kupcu pribavi odreeno tj. prodato pravo
a ukoliko vrenje tog prava zahtjeva i dravinu odreene stvari onda se obavezuje da i tu stvar
preda.
Bitni elementi ugovora
Btan elemenat ugovora o prodaji je predmet prodaje tj. odreenje stvari koju prodavac prodaje
kupcu, odnosno, prava, vrijednosnih papira ili usluga.
Koliina je satavni dio prodaje i u principu predstavlja bitan elemenat. Ako nije odreena
ugovorom stvar mora biti bar odrediva. Koliina se utvruje vaganjem, mjerenjem, prebrojavanjem
pri emu se mogu koristiti izrazi od-do, oko ili cca, otprilike ali i vagon, cisterna pri emu se za
utvrivanje tane koliine koriste opti uslovi, pravila ili uzanse.
1. Cijena ne mora biti ali najee jeste bitan elemenat ovog ugovora. Definie se kao
vrijednosna naknada za ustupljenu stvar i preneseno svojinsko pravo nad tom stvari
(ekvivalent vrijednosti predmeta ugovora). Ona obino pored protuvrijednosti robe sadri i
trokove ambalae, poreza, taksa, vozarina, carinskih trokova itd. Kada govorimo o fiksnoj
cijeni onda se moe raditi o dravnim kontrolama cijena tj. kada se dravnim mjerama
utvrdi njihov maksimum kao i u sluaju zatitnih cijena.
Nebitni ili fakultativni sastojci ugovora o prodaji podrazumjevaju najee koliinu, kvalitet,
vrijeme izvrenja (isporuke), mjesto isporuke, nain plaanja, prijevoz, forma ugovora itd. Ali sve
ove elemente stranke mogu ustanoviti kao bitne ukoliko o tome postignu sporazum. Ali, u svakom
sluaju, nebitne elemente tj. sastojke ugovora sa pravnog i ekonomskog aspekta preporuljivo je da
se utanae ugovorom. Pri tome se misli na kvalitet, transportne klauzule i ambalau.
Kvalitet je skup hemijskih, fizikih, estetskih, drugih ili svih ovih navedenih svojstava koje mora
imati stvar kaoja je predmet kupoprodaje a koji su neophodni za upotrebnu vrijednost te stvari.
Kvalitet se moe odrediti opisom, uzorkom, modelom, standardom, prema specifikaciji izrazima
kakva-takva, vieno-odobreno, uobiajeni kvalitet, u skladu sa uzansama itd.
Ambalaa je imovinska vrijednost ali i zatitni omot robe i moe se ugovoriti kao bitan elemenat
ugovora. Njena je prvenstvena funkcija da sauva robu od oteenja prilikom transporta. Moe biti
povratna ili bezpovratna.

Transportne klauzule mogu se odnositi na organizovanje transporta, snoenja trokova isporuke,

transporta, osiguranja, prelazak rizika sa prodavca na kupca itd. Znaajnije transportne klauzule su
franco, sa dodacima sa, iz, ex, ab i sa dodatkom fabrika, skladite, mlin, rudnik itd.
Trgovake klauzule se nerjetko revidiraju meunarodnim sporazumom pa se njihovo znaenje da
promjeniti pa je potrebno prije njihovog ugovaranja detaljno provjeriti ta sadre.
Obaveze prodavca
Osnovna obaveza je isporuka stvari koja je na prodavcu i podrazumjeva skup vie radnji, najmanje
jednu faktiku tj. uruenje stvari i jednu pravnu tj. izjava volje. Predmet isporuke je predmet
prodaje ali i pripadci koji su vezani za stvar koja se isporuuje odnosno koristi od te stvari (NPR
plodovi, zakupnina). Stvar koja se predaje mora biti u ispravnom stanju tj. ugovorena stvar a ne
neka drugapri emu mora biti bez materijalnih nedostataka. Za isporuku su tijesno vezani mjesto i
vrijeme isporuke i obino se utvruju ugovorom o prodaji.
Rok moe biti odreen datum, vremenski period ili je odrediv. Moe se odrediti izrazima odmah,
hitno, promptno, brzo itd.
Nain predaje je takoe usko vezan za isporuku i predstavlja model po kojem e kupac doi u
posjed stvari utvruje se ugovorom ili propisima, uzansama itd.
Garancija za materijalnu stvar jeste obaveza prodavca da kupcu preda ugovorenu stvar sa
ugovorenim materijalnim svojstvima stvari pri emu se ta svojstva mogu odnositi na redovnu
upotrebu ili naroitu upotrebu. Materijalni nedostaci mogu biti kvalitativni, kvantitativni, vidljivi,
skriveni, otklonjivi, neotklonjivi, znatni, neznatni, bitni i nebitni.
Ugovor za pravne nedostatke
Prodavac je duan garantovati kupcu da stvar nema pravnih mana tj. da neko tree lice nee kupcu
oduzeti stvar pravnim putem niti e ga pravno uznemiravati. Drugaije, prodavac odgovara ako na
prodatoj stvari postoji neko pravotreeg lica koje iskljuuje umanjuje ili ograniava pravo kupca
osim ako kupac nije o tome obavjeten pa je pristao da kupi stvar sa takvim manama. Ako se kupcu
desi da mu se obrati neko tree lice i ispolji pravo nad prodatom stvari kupac je duan da pozove
prodavca zahtjevajui od njega da u razumnom roku oslobodi stvar od takvih ispoljenih prava ili da
mu isporui stvar koja je u skladu sa ugovorom bez pravnih nedostataka. Kao i kod materijalnih
tako i kod pravnih nedostataka garancija se ne unosi u ugovor ve se podrazumjeva. Da bi se
koristilo pravom koje proizilazi iz garancije za pravne nedostatke kuipac mora dokazati da je
nedostatak postojao u asu prelazka svojinskog prava sa prodavca na kupca, zatim, da je bio
savjestan, da ta garancija ugovorom nije iskljuena ili ograniena da je kupac o nedostacima
blagovremeno obavjestio prodavca.
Ispostavljanje fakture
To je izjava volje prodavca u pismenoj formi kojom od kupca trai isplatu ugovorene cijene i
ekvivalentno drugih trokova. Faktura ima neke elemente ugovora predmet, koliinu, cijenu pa se
zato svrstava u pomone pravne poslove ali je vaan knjigovodstveni element, dokazno sredstvo.
Treba razlikovati profakturu kojom prodavac od kupca zahtjeva plaanje po predhodnom obraunu
cijena.
Obaveze kupca
Njegove osnovne obaveze su pregled robe, preuzimanje stvari, isplata cijene i obavjetavanje
prodavca o materijalnim i pravnim nedostacima. Sporedne obaveze su : uvanje stvari, slanje
ambalae, dostavljanje specifikacije itd. Pregled robe podrazumjeva provjeru materijalnih i pravnih

nedostataka. Plaanje cijene je osnovna i najvanija obaveza kupca. Regulie se optim propisima i
to zakonom o obligacionim odnosima i uzansama pri emu treba imati u vidu nain plaanja ,
vrijeme plaanja i mjesto plaanja. Svi ovi elementi se razrauju detaljno navedenim zakonom,
uzansama i obiajima.
Prigovori
Prigovore, reklamacije odnosno obavjetenja o nedostacima mogu stavljati i prodavac i kupac, a
tretiraju se ne samo kao pravo nego i kao obaveze. Prigovor je izjava volje kojom se ukazuje na
injenicu da nije dolo do izvrenja ugovornih odredbi sa ciljem da se vjerodostojno konstatuju
odreene injenice koje mogu uticati na dunika da sam izvri obavezu te da se ouva pravo na
nadoknadu odnosno popravljanje tete ili vansudsko rjeavanje spora. Prigovori se podnose u
odgovarajuim rokovima, neposredno, lino ili putem pote a svakako u pismenom obliku. Obino
se rokovi utvruju ugovorom a ako to nije uinjeno onda je to godina dana od saznanja za odreeni
nedostatak.
Odgovornosti prodavca
Prodavac odgovara za kanjenje sa isporukom u kom sluaju kupac ima pravo na raskid ugovora ili
isporuku robe uz naknadu tete. U sluaju isporuke robe sa materijalnim nedostacima kupac moe
traiti snienje cijene, raskid ugovora ili uredno ispunjenje ugovora. Kada se radi o pravnim
nedostacima kupac moe traiti uredno ispunjenje ili srazmjerno snienje cijene, raskid ugovora,
pomo u parnici kao i na to da prodavac prizna pravo treeg lica u kom sluaju e mu prodavac
nadoknaditi punu tetu.
Odgovornosti kupca
Odgovornosti kupca su odgovornosti za docnju slanja ambalae, odgovrnosti za kanjenje u prijemu
isporuke i odgovornost za kanjenje za plaanje cijene.

Ugovor o trgovinskom posredovanju meetarenju

To je ugovor o obavljanju privrednih usluga u kome se jedna strana tj posrednik obavezuje da e
nastojati da nae i dovede u vezu sa drugom stranom tj nalogodavcem ili komintentom lice koje bi s
njim pregovaralo o zakljuenju odreenog ugovora dok se nalogodavac obavezuje da e mu isplatiti
odreenu naknadu onosno proviziju ukoliko ugovor bude zakljuen. Radi se o dvostrano
obaveznom ugovoru, neformalnom, imenovanom, teretnom, komutativnom ali i mjeovitom.
Mjeovit je zato to u sebi ima elemenata ugovora o djelu, ugovora o nalogu a vrlo esto i elemente
drugih ugovora. U principu radi se o adhezivnom ugovoru odnosno ugovoru o pristupu to znai da
se zakljuuje na bazi ve pripremljenog obrasca kojeg samo treba dopuniti sa odreenim podacima
(princip uzmi ili ostavi) a zakljuuje se na bazi optih uslova poslovanja posrednikih organizacija.
Bitan elemenat ovog ugovora po zakonu jeste odreenje predmeta ugovora i ba po osnovu toga
pravi se razlika izmeu trgovakog, bankarskog, pomorskog, berzanskog, transportnog
posredovanja, posredovanja u osiguranju itd.
Provizija odnosno naknada nije bitan element ali se u principu radi o ugovorno bitnom elementu.
Na osnovu ugovora o posredovanju zasnivaju se dvije vrste pravnih odnosa i to:
1. odnos posrednik nalogodavac to u ustvari predstavlja ugovor o posredovanju i
2. odnos nalogodavac tree lice koji proizilazi iz predhodnog pravnog odnosa.
Razlike izmeu posredovanja i zastupanja
1. Posrednik obino obavlja faktike a zastupnik pravne radnje.

2. Posrednik obavlja svoju djelatnost u svoje ime i za svoj raun a zastupnik u ime i za raun
nalogodavca.
3. Posrednik za obavezu ima nastojanje da pronae poslovne veze za nalogodavca a zastupnik
zakljuivanje pravnih poslova za nalogodavca.
4. Posredovanje je u pravilu ad hoc odnos dok je zastupanje u principu trajan odnos.
5. Posrednik je nepristrasni trgovinski subjekt dok je zastupnik pristrasan to znai da titi
interese samo svog nalogodavca.
6. Posrednik moe posredovati za obje budue ugovorne strane do zastupnik zastupa samo
jednu.
7. Posrednitvo je u principu neformalan a zastupnitvo formalan ugovorni odnos.
8. Razliita su prava i obaveze posrednika i zastupnika.
Ako posrednik garantuje zakljuenje ugovora nalogodavca sa treim licem u ugovor se unosi
klauzula (star del credere) i tada ima pravo na uveanu obino dvostruku proviziju pod uslovom da
daje jemstvo da e tree lice ispuniti svoju obavezu.
Osnovne obaveze posrednika su:
1. Pronalaenje treih lica i njihovo povezivanje sa nalogodavcem
2. Obavjetavanje nalogodavca o svim injenicama znaajnim za zakljuenje ugovora, o stanju
na tritu, uslovima poslovanja, kretanju cijena itd.
3. Postupanje po nalozima nalogodavca
4. Zatita interesa nalogodavca
5. uvanje poslovne tajne
6. Voenje posrednikog dnevnika
7. Vraanje uzoraka ili modela ako ih je primio radi obavljanja poslova koji su mu naloeni.
Osnovne obaveze nalogodavca su:
1. Plaanje naknade odnosno provizije
2. Plaanje vanrednih, korisnih trokova ili onih koji su proizali iz posebno zahtjevanih usluga
3. Saraivanje sa posrednikom kroz redovne kontakte, reagovanje na obavjetenja.

Ugovor o trgovakom zastupanju agenturi

To je ugovor izmeu zastupnika i nalogodavca kojim se ovaj prvi obavezuje da e se stalno starati
da trea lica zakljuuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, da e u tom smislu posredovati i po
ovlatenju zakljuivati ugovore u ime i za raun svog nalogodavca. S druge strane nalogodavac se
obavezuje da e za svaki zakljueni ugovor platiti cijenu zastupnike usluge odnosno naknadu
(proviziju). Ovaj ugovor karakterie to to se odnos zasniva na povjerenju i ovlatenju koje moe
biti generalno ili specijalno, na odreeno ili neodreeno vrijeme. Specijalno ovlatenje jeste ono na
osnovu kojeg zastupnik moe zakljuiti samo jedan ili vie ali unaprijed odreenih ugovora.
Generalnim ovlatenjem zastupnik dobija ovlatenja zakljuivanja ugovora odreene vrste ili
odreene grupe poslova. to se prostornog vaenja tie ovlatenje se moe odnositi na itavu
zemlju ili odreeni prostor jedne zemlje a postoji tzv ekskluzivno ovlatenje. Eskluzivno ovlatenje
jeste pravo iskljuivog zastupanja nalogodavca na odreenoj teritoriji u kojem sluaju ak ni sam
nalogodavac nema pravo neposredno odnosno samostalno zakljuivanje ugovora na tom podruju.
Nalogodavac ima pravo na angaovanje vie zastupnika na istom podruju pa i za istu vrstu posla,
ali, jedan zastupnik ne moe zastupati vie nalogodavaca za istu vrstu poslova odnosno na jednom
podruju osim ako su svi nalogodavci sa tim saglasni. Osnovni pravni izvor koji se primjenjuje na

ovaj ugovor jeste zakon o obligacionim odnosima po kojem su njegovi bitni elementi linost
trgovakog zastupnika, predmet ugovora i cijena odnosno provizija.
Obaveze trgovakog zastupnika su:
1. Vrenje poslova zastupanja kroz niz prije svega pravnih ali i nekih faktikih radnji koje vode
zakljuivanju ugovora
2. Struna zatita nalogodavca
3. Obavjetavanje nalogodavca o svim okolnostima koje su znaajne odnosno imaju uticaj na
ostvarivanju zakljuenog ugovora o potencijalnim klijentima, stanju na tritu, kretanju
cijena itd.
4. uvanje poslovne tajne
5. Voenje poslovnih knjiga odnosno zastupnikog dnevnika uz ta ide i sastavljanje
zakljunica
6. Polaganje rauna o svom poslovanju
7. Vraanje stvari, modela, uzoraka, reklamnog materijala i slino nakon prestanka ugovora o
trgovakom zastupanju.
Obaveze nalogodavca su:
1. Predaja modela, uzoraka zastupniku kao i potrebnih dokumenata
2. Saradnja sa zastupnikom u funkciji ostvarenja zakljuenog ugovora
3. Obavjetavanje zastupnika o prihvatanju odnosno neprihvatanju pripremljenog ugovora, o
tome da li poveava ili smanjuje obim svog poslovanja, da li insistira na odreenoj klijenteli
a sve to radi ravnanja zastupnika prema takvim obavjetenjima
4. Plaanje naknade odnosno provizije ukljuujui i sluaj (del credere) provizije kao i inkaso
provizije. Inkaso provizija pripada zastupniku onda kada izvri i naplatu potraivanja za
svog nalogodavca.
5. Naknada trokova koji su neuobiajeni odnosno vanredni i koji proisteknu zbog zatite
interesa nalogodavca kao i onih trokova koji proizau iz naknadnih naloga. Nalogodavac e
platiti i trokove koji nastanu njegovom krivicom a mora trpjeti i zastupnika prava, zaloge
pridraja i prvenstva naplata.

Ugovor o komisionu
Ugovor o komisionu je ugovor u privredi kojim se jedno lice tj komisionar obavezuje da e na
osnovu naloga drugog lica (komintenta) u svoje ime a za njegov raun obaviti jedan ili vie pravnih
poslova koje mu komisionar odnosno nalogodavac povjeri a zata se obavezuje da e mu platiti
odreenu naknadu odnosno proviziju.
Predmet ovog ugovora moe biti kupovina ili prodaja pa se po osnovu toga razlikuje kupovni i
prodajni ugovor. I ovaj se ugovor zasniva na meusobnom povjerenju stranaka. Radi se o
imenovanom (nominantnom), dvostranom, teretnom a spada u grupu neformalnih ugovora. Iz ovog
ugovora proistiu tri vrste pravnih obaveza i to :
1. komintent komisionar to se oznaava kao interni odnos
2. komisionar tree lice tzv eksterni odnos
3. tree lice komintent to je zavrni odnos
Komision se moe javiti u unutranjem i spoljno trgovinskom prometu ali u svakom sluaju
djelatnost komisionara mora biti registrovana. Ugovor o komisionu se smatra zakljuenim ako

komisionar odmah po dobijanju ne odbije nalog lica pri emu je takav nalog u pravilu u pismenoj
formi.
Obaveze komisionara su :
1. Izvrenje naloga sa panjom urednog privrednika to ini lino ili izuzetno preko drugog
lica (podkomisionara) ako ima za to ovlatenje i ako je to u interesu komintenta. Nalog
moe biti fakultativan odnosno savjetodavan kada se komisionaru daje vea sloboda
izbora odnosno kretanja u okviru povjerenog mu posla. Moe biti
imperativni
potpuno odreen ili limitativan to znai da nema mogunosti slobodnog izbora
odnosno ima formu nareujueg, striktnog postupanja po nalogu.
Demonstrativni ili indikativni nalog to znai da komintent daje uputstva ali se od
njih moe donekle odstupiti ukoliko komisionar procjeni da je to u interesu
komintenta.
2. Zatita interesa komintenta to podrazumjeva pregledno voenje i obavjetavanje
komintenta o tome, upozoravanje na rokove o podnoenju prigovora, brza prodaja robe zbog
stanja u kojem se nalazi ta roba, osiguranje robe itd.
3. Obavjetenje o izvrenim poslovima
4. uvanje poslovne tajne
5. Polaganje rauna komintentu
6. Vraanje svih oekivanih i neoekivanih koristi komintentu te prenoenje svih potraivanja
i drugih prava koja je stekao prema treim licima
Obaveze komintenta su:
1. Plaanje naknade odnosno provizije ponekad i kad komisioni posao nije izvren u sluaju
vie sile ili je do neizvrenja dolo krivicom nalogodavca
2. Nadoknada trokova
3. Preuzimanje obaveza od komisionara (NPR preuzetih dugova, akceptiranih mjenica)
4. Trpljenje komisionarevih prava, zaloga priodraja i prvenstva naplate
Posebne vrste ugovora o komisionu su
a) Ugovor o knsignaciji kod kojeg se vri prodaja robe komintenta koji se ovdje zove
konsignant ija je djelatnost spoljno trgovinsi promet i koji ima i elemente ugovora o
uskladitenju. Pri tome konsignant alje svoju robu u inostranstvo na uvanje i prodaju
komisionaru koji se u ovom sluaju zove konsignator da sa svoje konsignacije (zasebnog
prostora u vidu skladita) vri prodaju robe u inostranstvu. Roba se carini tek kada se proda i
tek u tom trenutku se smatra uvezenom. Ako se roba proda u nekoj drugoj zemlji ili se vrati
u zemlju porijekla nee podlijegati obavezi plaanja carine i smatrat e se da u tu zemlju nije
ni uvezena.
b) Ugovorom o komisionu sa klauzulom del credere komisionar garantuje da e tree lice
izvriti obaveze i zato mu pripada uveana odnosno dvostruka naknada.
c) Ugovor o samostalnom ustupanju komisionaru to je u stvari novi dodatni ugovor uz ve
sklopljeni ugovor o komisionu i kod kojeg se komisionar pojavljuje ili kao kupac ili kao
prodavac robe komintenta dakle, stvara se zaseban pravni odnos. Ovaj ugovor je podvrgnut
odreenim ogranienjima pa tako nije dozvoljen u anglo saksonskom i francuskom pravu a
po naem zakonu dozvoljen je pod uslovom da komintent dozvoli komisionaru prodaju

odnosno kupovinu po trinim cijenama koje su vaile u vrijeme izvrenja povjerenog posla.
To u stvari znai :
da se natakav ugovor primjenjljuju pravila koja vae za ugovor o prodaji
time se pokuava suzbiti netrino ponaanje, nelojalna konkurencija odnosno
monopolistiki poloaj na tritu.

Ugovor o uskladitenju
Radi se o ugovoru o obavljanju privrednih usluga po kojem se skladitar obavezuje da primi na
uvanje odreenu robu da preduzima ugovorne tj potrebne mjere radi njenog ouvanja u odreenom
stanju te da je preda na zahtjev druge ugovorne strane (ostavodavca) ili drugog ovlatenog lica tj
imaoca skladinice. S druge strane ostavodavac se obavezuje da plati odreenu naknadu odnosno
proviziju. Ovo je samostalan imenovani ugovor dvostrano obavezan, teretan sa trajnim prestacijama
i preovlauje stav da se radi o realnom ugovoru to znai da je za njegov nastanak potrebna predaja
stvari. Postoji vie vrsta skladita a najznaajniji su:
Carinska skladita namjenjena uvozu i izvozu. Carina se plaa prilikom izvoza robe iz
skladita a ako se ne proda vraa se ostavodavcu bez carine. Osnivaju se u mjestima gdje
postoji carinarnica. Roba je u njima pod stalnim carinskim nadzorom i ova skladita u
pravilu izdaju skladinice.
Javna skladita koja imaju obavezu primati robu na uvanje od svakog ostavioca pod
uslovom da imaju slobodan prostor. Ona mogu biti opteg tipa kada su duna primati na
uvanje svaku vrstu robe ili specijalizovana kada primaju samo onu robu za koju su
registrovana i za ta imaju potrebnu opremu i ureaje kao (NPR: hladnjae, cisterne i
slino). U praksi su najee ovlatena za izdavanje skladinica.
Carinska smetita
Osnivaju ih same spoljno trgovinske organizacije za robu koju uvoze ili izvoze i koja se u
njih smjeta prije carine i ona su pod stalnim carinskim nadzorom. Carina se plaa prilikom
definitivnog uvoza ili izvoza ali nije doputeno da primaju robu treih lica i ne mogu
izdavati skladinice.
Konsignaciona skladita roba je takoe pod carinskim nadzorom i ne mogu izdavati
skladinice.
Trnice na veliko koje se osnivaju radi boljeg snabdjevanja trgovina na malo odnosno u
njima se vri privremeno uskladitenje prvenstveno poljoprivrednih proizvoda. Ne mogu
izdavati skladinicu.
Obaveze skladitara prava ostavioca su:
1.
2.

Obaveza prijema robe

Obaveza uvanja robe u ugovorenom vremenu i uz preuzimanje svih
ugovorenih
odnosno potrebnih mjera

3.
4.

5.
6.
7.
8.

Obaveza voenja posebnih knjiga a to su: skladina knjiga, dnevnik, registar zakljunica,
ugovor o uskladitenju i tzv matina knjiga skladinica
Izdavanje skladinice. Radi se o vrijednosnom papiru sa tradicionalnim svojstvom (prenosi
se obinom predajom iz ruke u ruku). Izdaje se ostavodavcu na njegov zahtjev a ako on to ne
zatrai izdaje mu se samo potvrda o prijemu robe na uvanje. Skladinica je sloeni
vrijednosni papir i sastoji se iz dva dijela. Prvi je priznanica dok se drugi naziva zalonica ili
varant. Priznanica prvenstveno slui kao dokaz da je ugovor zakljuen odnosno da je roba
data na uskladitenje a zalonica ili varant ima funkciju da se moe vriti manipulisanje sa
uskladitenom robom a bez njenog fizikog pomjeranja iz skladita.
Omoguavanje pregleda robe ostavodavcu ili imaocu skladinice kao i uzimanje uzoraka
Staranje o interesima ostavodavca
Izvrenje naloga ostavioca
Predaja uskladitene robe ovlatenom licu

Prava skladitara su :
1.
2.
3.

Obavjetavanje o svojstvima robe od strane ostavodavca

Pravo na naknadu odnosno proviziju
Pravo na naknadu trokova NPR:osiguranje robe, pakovanje, utovar, istovar,
carinjenje, vozarina utd.
4.
Pravo zakonske zaloge
5.
Pravo prodaje robe a ponekad i nunost prodaje
Nuna prodaja se vri u sluajevima kada bi moglo doi do kvarenja ili propasti robe, kada postoji
opasnost od isteka roka uvanja robe itd. U svim sluajevima prodajom robe skladitar obavjetava
ostavodavca i poto odbije naknadu na ime skladitenja, trokova prodaje dostavlja ostavodavcu
iznos koji preostane nakon prodaje robe.

Ugovor o pediciji otpremanju

1. Treba ga razlikovati od ugovora o prevozu jer poslovi pedicije ne predstavljaju
poslove prevoza. pediter nije vozar, pedicija i prevoz su razliite vrste poslova u
privredi. To je ugovor koji zakljuuju pediter ili otpremnik i korisnik pediterskih
usluga ili komintent gdje se pediter obavezuje da e u svoje ime a za raun
komintenta izvriti otpremu stvari i druge poslove vezane za otpremu po nalogu
komintenta koji se obavezuje da mu za to plati odreenu naknadu.
To je neformalan ugovor i smatra se zakljuenim izdavanjem pediterske potvrde. Posebne vrste
pedicije su:
del credere kod koje se pediter obavezuje drugoj ugovornoj strani da e odgovarati za rad
treih lica koje uestvuju u pediciji i za ta mu pripada poveana provizija
fiksna ili paualna (forfetna) pedicija jeste takva vrsta kod koje se ugovoara fiksna naknada
pa pediter nema pravo na posebnu naknadu
zbirna pedicija predstavlja obavljanje pediterskih usluga za vie komintenata istovremeno
odnosno za sve njih prevoz se vri jednim prevoznim sredstvom, zakljuuje se jedan ugovor,
izdaje jedna prevozna isprava itd.
Obaveze peditera su:

1.
2.
3.
4.

organizovanje prevoza stvari

postupanje po nalozima komintenta
uvanje interesa komintenta
polaganje rauna nakon obavljenog posla

Obaveze komintenta su :
1.
2.
3.

blagovremeno i uredno predavanje stvari na otpremu uz odgovarajua

dokumenta
koja su neophodna za prevoz, carinjenje, skladitenje, kontrolu itd.
plaanje naknade odnosno provizije utvrene ugovorom ili tarifom ili na
drugi nain
naknada trokova koji su nuni odmah po njihovom nastajanju ali i predujma
za
oekivane trokove

Ugovor o prevozu stvari eljeznicom

Ugovor o prevozu stvari eljeznicom je pravni posao u kojem se eljeznica obavezuje izvriti
prevoz odreene robe od otpravne do uputne stanice, za odreeno vrijeme i u neoteenom stanju a
poiljalac da za to plati odreenu cijenu odnosno prevozninu. eljezniki prevozilac prima robu od
poiljaoca i obavezan je u tku prevoza je uvati, prevesti do uputne stanice i predati je primaocu
koji moe biti poiljalac ili neko tree lice koje on ovlasti. To je imenovan, dvostrani, teretan,
neformalan i u osnovi realan ugovor. Regulisan je uglavnom meunarodnim propisima a od
domaih treba navesti kao posebno znaenje zakon o obligacionim odnosima, zakon o prevozu
eljeznikim saobraajem, tarife za prevoz stvari itd. Moe biti meunarodni, unutranji,
sporovozni, brzovozni i ekspresni prevoz robe. Bitni elementi ovog ugovora su:
ugovorne strane
primaoc
uputna stanica
predmet prevoza
mjesto i datum zakljuenja a kada se radi o prevozu kvarljivih stvari i ivih ivotinja onda
se navodi i as prijema
prevozni i drugi trokovi
obavljanje odreenih radnji (carinjenje, veterinarski, fitopatoloki pregled itd)
spisak isprava iju ispravnost eljeznica nije duna provjeravati kao i njihovu tanost niti
dovoljnost
Nebitni elementi ugovora jesu:
prevozni put samo ako se radi o brzovoznom prevozu i drugim sluajevima
franco carina klauzula koja obavezuje eljenicu da obavi carinske i druge formalnosti
pouzee - to je u stvari nalog eljeznici da stvari izda primaocu samo ako ovaj plati
odreeni iznos na ime pouzea
mjeoviti (kombinovani) prevoz to podrazumjeva obavezu eljeznice da stvari preda
drugom prevoziocu na dalji prevoz do odredinog mjesta
provjera poiljke utvrivanje mase ili broja komada stvari koje se prevoze
vrijeme isporuke
klauzula ostaje na stanici to znai da eljeznica nije duna nikoga obavjetavati o
prispjeu robe na uputnu stanicu.

Nakon postizanja saglasnosti izmeu eljeznice i prevozioca o bitnim elementima eljeznica na

posebnom obrascu i za svaku poiljku izdaje popunjen tovarni list koji u principu nije vrijednosni
papir. Meutim, ukoliko eljeznica izda prenosiv tovarni list za ije izdavanje postoje odreena
pravila (kriterij) onda se radi o vrijednosnom papiru.
Obaveze eljeznice jesu:
1.
prijem robe na prevoz
2.
izvrenje prevoza
3.
obavljanje carinskih i drugih radnji ako je tako ugovoreno
4.
izvravanje naknadnih radnji poiljaoca to pravno i faktiki znai promjenu
zakljuenog ugovora
5.
obavjetavanje o prispjeu robe ako je to ugovorom utvreno
6.
predaja roba a u odreenim sluajevima i prodaja robe
Prava eljeznikog prevozioca jesu :
1.
pravo na prevozninu
2.
pravo na naknadu trokova odnosno neoekivanih, nunih i korisnih za
poiljaoca
3.
pravo na naknadu tete koja nastane krivicom korisnika prevoza
Odgovornosti eljeznice od trenutka prijema robe pa do njenog izdavanja jesu :
1.
odgovornost za djelimian ili potpun gubitak robe
2.
odgovornost za oteenja robe
U svim sluajevima odgovornosti eljeznice postoje i uslovi pod kojima se ona moe osloboditi
takve odgovornosti.

Ugovor o prevozu stvari drumom (cestom)

Ugovor o prevozu drumom je pravni posao u kojem se jedna ugovorna strana tj drumski prevozilac
obavezuje da e izvriti prevoz odreene robe drumskim prevoznim sredstvom, na odreenoj
prevoznoj relaciji, za odreeno vrijeme i u neoteenom stanju te da e nakon izvrenog prevoza
predati ovlatenom licu. Druga ugovorna strana tj poiljalac obavezuje se da zato plati ugovornu
naknadu tj prevozninu. Radi s edvostrano obaveznom, teretnom i neformalnom ugovoru. Smatra se
zakljuenim kada se ugovorne strane dogovore o bitnim elementima ugovora. Takoe radi se o
adhezionom ugovoru tj ugovoru po pristupu to znai da ga prevozilac unaprijed pripremi. Sadri
sve bitne elemente i obino preostaje da se upiu odreeni podaci. Moe biti meunarodnog
karaktera ili javni unutranji drumski prevoz. Pored toga razlikuje se i prevoz za sopstvene potrebe,
linijski drumski prevoz koji se vri na odreenoj relaciji i po unaprijed utvrenom redu vonje i
slobodni drumski prevoz kod kojeg se prevozna relacija i drugi uslovi prevoza utvruju posebno za
svaki prevoz.
Obaveze drumskog prevozioca su:
1.
postavljanje vozila za utovar
2.
preuzimanje robe radi prevoza
3.
izdavanje tovarnog lista
4.
kontrola robe
5.
izvrenje prevoza
6.
uvanje robe

7.
postupanje po zahtjevu za izmjenu ugovora
8.
predaja robe
Prava drumskog prevozioca su:
1.
pravo na prevozninu
2.
naknada neuobiajenih, vanrednih, nunih trokova koji ne ulaze u
prevozninu
3.
naknada za izvrene sporedne usluge kao to su pretovar, dodatno pakovanje
4.
naknada tete u odnosu na tetu nastalu licima, vozilima, drugim stvarima u
vezi
sklopljenog ugovora
5. pravo zaloga i pridraja robe preuzete na prevoz radi naplate potraivanja iz ogovora o
prevozu
Odgovornosti drumskog prevozioca su:
1.
odgovornost za transportne tete
2.
odgovornost za kanjenje
3.
odgovornost u sluaju kada prevoz vri vie prevozioca. A kada se radi o
meunarodnom prevozu primjenjuje se tzv zajednika solidarna odgovornost
Kod ovog ugovora mogu s ekoristit reklamacije to se ini u pismenoj formi i podnose se prevozocu
a moe se podii i tuba ako se u roku od 30 dana od podnoenja reklaamcije ne isplati traena
odteta. U pogledu gubitka oteenja stvari ili zakanjenja zastara potraivanja po ovom ugovoru
nastaje protekom jedne godine.

Ugovor o prevozu stvari morem

Radi se o dvostranom, teretnom ugovoru a definie se kao ugovor kojim se jedna strana tj brodar
obavezuje drugoj strani tj naruiocu da mu u svoje ime i za svoj raun izvri prevoz robe ili da mu
da brod radi prevoza robe na odreenoj relaciji. S druge strane naruilac se obavezuje da za to plati
odreenu naknadu. Brodar moe biti fiziko ali je najee pravno lice vlasnik ili samo dralac
broda. U svakom sluaju on je nosilac plovidbenog poduhvata. Ali u vezi ovog ugovora moe se
javiti vei broj drugih lica i to:
krcatelj lice koje u ime i za raun naruioca vri predaju stvari brodaru na prevoz,
primalac to je lice koje je ovlateno da primi robu,
luki slaga (stivador) to je lice koje neposredno vri utovar robe, prebacuje robu na brod ili
sa broda,
pomorski agent to je lice koje je ugovorni zastupnik stranaka
korisnik prevoza lice za kojeg se prevoz vri a to moe biti i naruilac i krcatelj i primalac
Bitni elementi ovog ugovora jesu :
predmet ugovora
prevozna relacija
vozarina, mada po nekima postoje i drugi bitni elementi ovog ugovora
U praksi se ovaj ugovor zakljuuje popunjavanjem i potpisivanjem unaprijed popunjenih formulara,
ugovoaranjem vozarine ili prihvatanjem one koja je odreena tarifom brodara. S obzirom na formu
u kojoj se zakljuuje pravima i obavezama ugovornih strana razlikuju se vozarski ugovor i
brodarski ugovor tzv ugovor o brodarskom arter.
Obaveze brodara su :
1.
postavljanje broda za ukrcavanje u ugovoreno vrijeme iu ugovorenoj luci
2.
ukrcaj tereta to zavisi od toga koja je vrsta ugovora u pitanju. Ova obaveza
postoji

3.
4.
5.
6.
7.

kada je zakljuen vozarski ugovor u ugovorenom ili odreenom vremenu, a kada je

zakljuen brodarski ugovor po pravilu ova obaveza je na krcatelju. Redovno vrijeme koje je
primjereno za obavljanje ukrcaja naziva se stojnica a ako krcatelj kasni (ako je u docnji) sa
ukrcavanjem robe onda se to vrijeme zove prekostojnica. Kada se radi o prekostojnici plaa
se nadoknada.
izdavanje prevoznih isprava po prijemu tereta i na zahtjev krcatelja. Prevozna isprava se
zove konosman ali se negdje koriste termini teretnica pa i tovarni list. Konosman je
vrijednosni papir. Moe se utriti.
prevoz ukrcane robe
uvanje ukrcane robe
postupanje po nalozima naruioca
iskrcaj i predaja tereta

Obaveze korisnika prevoza se mogu svrstati na osnovne a to su:

1.
plaanje vozarine u pravilu po izvrenom prevozu i u skladu sa ugovorom
2.
plaanje odreenih trokova kao i nadoknada tete koja nastane njegovim
tetnim
radnjama

Ugovor o prevozu stvari unutranjim vodama

Definicija ovog ugovora je ista kao i kod prevoza robe morem uz nunu izmjenu da se prevoz vri
rijekama, jezerima i kanalima i to se umjesto izraza luka koristi izraz pristanite. Za razliku od
drugih grana saobraaja pravo unutranje plovidbe nije unificirano na meunarodnom nivou.
Rijeni ugovor spada u najstarije i najjeftinije vrste prevoza a obavlja se u vidu slobodne vonje i
rjee linijskog prevoza. U novije vrijeme pravilo je da se koristi za prevoz robe a samo izuzetno za
prevoz putnika. Ova vrsta prevoza je pogodna zato to se moe kombinovati sa drumskim i
eljeznikim prevozom jer se obino u svakom pristanitu odnosno luci unutranje plovidbe nalaze
vorovi eljeznikih i drumskih saobraajnica. Specifinosti ovog ugovora u odnosu na ugovor o
prevozu morem su slijedei:
Obaveze brodara su:
da ima osposobljen brod za prevoz i da ga u takvom stanju odrava u toku trajanja prevoza
ukrcava robu samo po dva osnova:
1.
ako se radi o linijskom prevozu i
2.
ako je roba stavljena pod ekrk a to znai ispod dizalice ili na
domet nje
izdaje tovarni list ukoliko nije izdao rijeni konosman odnosno teretnicu
podvrgava se pravilima o zajednikoj havariji samo ako je to ugovorom utvreno
Odgovornosti brodara su:
nadoknada tete zbog zakanjenja prevoza najvie do iznosa vozarine
za sluaj tete na robi odgovornost je ograniena do odreenog iznosa

Ugovor o vazdunom prevozu robe

Ovaj prevoz moe biti domai i meunarodni. Radi se o imenovanom ugovoru teretnom i u principu
neformalnom. U pravilu to je tipski formularni ogovor trgovakog prava a njegove najznaajnije
vrste su: ugovor o prevozu robe, ugovor o prevozu prtljaga, kombinovani ugovor odnosno ugovor o

prevozu robe i putnika, ugovor o prevozu jedne stvari, ugovor o prodaji vie stvari, ugovor o
koritenju cijelog kapaciteta vazduhoplova, ugovor o jednom previzu, ugovor o vie prevoza itd. Za
razliku od ostalih ugovora vazduni prevozilac autonomno odluuje hoe li i koju e stvar primiti na
prevoz. Poto je u osnovi neformalan potvruje se predajom vazduhoplovnog tovarnog lista. To je
ugovor kojim se jadna strana u svojstvu vazdunog prevoznika obavezuje drugoj strani u svojstvu
naruioca prevoza da e od mjesta polaska do mjesta opredjeljenja izvriti prevoz robe u ugovoreno
vrijeme. Naruilac poslova se s druge strane obavezuje da za to plati odreenu naknadu odnosno
prevozninu. Bitni elementi ovog ugovora su:
predmet prevoza
prevozna relacija
vozarina
Obaveze vazdunog prevozioca su:
1.
izvrenje ugovorenog prevoza na relaciji, u roku i na nain kako je to
ugovoreno
2.
izdavanje vazdunog tovarnog lista koji je prvenstveno dokaz o zakljuenju
ugovora
ali moe biti vrijednosni papir po naredbi ili na donosioca
3.
postupanje po naknadnim nalozima
4.
predaja robe
Obaveze naruioca prevoza su:
1.
plaanje prevoznine
2.
nadoknada nunih i korisnih trokova
3.
predaja potrebnih dokumenata
Odgovornosti vazdunog prevozioca za robu postaje od momenta njenog preuzimanja na
aerodromu, u luci ukrcaja do momenta njenog odnoenja iz erodromskih prostorija u luci prispjea
odnosno mjestu opredjeljenja.

Ugovor o licenci
Ugovorom o licenci davalac licence se obavezuje da e sticaocu licence ustupiti u cjelosti ili
djelimino pravo iskoritavanja izuma, tehnikog znanja i iskustva, iga, uzorka ili modela a s
druge strane sticalac licence se obavezuje da e mu za to platiti odreenu nadoknadu. Radi se o
formalnom ugovoru, dvostruko teretnom i naplatnom. Ima izuzetan znaaj u meunarodnoj i
unutranjoj poslovnoj saradnji jer se njime ureuju odnosi izmeu izumitelja i drugih stvaralaca i
privrednih subjekata koji privredno iskoritavaju stvaralatvo drugih.
Izum (pronalazak) jeste novo rjeenje odreenih tehnikih problema koji proizae iz stvaralakog
rada, koji je tehniki izvodljiv i primjenjljiv u industriji ili drugoj djelatnosti. titi se kod nadlenog
dravnog organa zata dobija odgovarajuu ispravu kojom se potvruju prava pronalazaa.
Know How u uem smislu jeste primjenjljivo tehniko znanje, metodi i podaci koji su protrebni za
praktino ostvarenje i primjenu tehnike koja slui u industrijske svrhe. To su sva ona znanja i
iskustva koja se ne mogu prijaviti radi sticanja patenta ali se moraju koristiti da bi se mogao
primjeniti neki patentirani pronalazak.
Tehniko unapreenje jeste tehniko rjeenje ostvareno racionalnom primjenom poznatih tehnikih
sredstava i tehnolokih postupaka kojima se postie poveanje proizvodnosti rada, poboljanje
kvaliteta proizvoda, uteda materijala i energije, bolje iskoritavanje postrojenja i instalacija,
poboljanje kontrole proizvodnje i tehnika zatita na radu.
Uzorak je odreena dvodimenziona tvorevina, slika ili crte koja moe posluiti za ugled odnosno
primjer i prenijeti se na industrijsku ili zanatsku proizvodnju.

Model je trodimenziona tvorevina (tijelo) koje predstavlja industrijski ili zanatski proizvod pod
uslovom da se bitno razlikuje od onih koji su ve poznati ili onih koji su zatieni te da se takav
proizvod moe prenijeti na odreenu proizvodnju.
Robni ig jeste znak upotrebljen u prometu ili namjenjen za razlikovanje robe jednog privrednog
preduzea od robe iste ili sline vrste drugog preduzea.
Usluni ig jeste znak koji odreeno pravno lice za obavljanje usluga koristi u trgovakom prometu
kako bi se njegova usluna djelatnost razlikovala od drugih istih ili slinih uslunih djelatnosti.
Oznaka porijekla proizvoda jeste geografski naziv proizvoda ija su posebna svojstva preteno
uslovljena podrujem (mjestom) na kojem su proizvedeni i ako ta svojstva proizilaze iz uticaja
podneblja ili tla ili ustaljenog naina i postupka proizvodnje ili prerade a nastala su prirodnim
putem.
Postoji vie vrsta ugovora o licenci.
Iskljuiva licenca jeste sluaj kada sticalac licence ima iskljuivo pravo iskoritavanja predmeta
licence i mora se izriito ugovoriti.
Neiskljuivom se licencom predmet ugovora o licenci daje odreenim licima na koritenje s tim to
se njen sticalac moe njome koristiti ali se moe dati i drugim licima. Imamo ogranienu i
neogranienu licencu.
Neograniena je onda kada ugovorom o licenci nije utvreno da se ona moe koristiti samo na
odreenom uem teritoriju to znai da se moe koristiti na itavoj teritoriji jedne drave. Kada se
primjena licence ogranii na jednom dijelu teritorije onda se radi o ogranienoj licenci.
Podlicenca jeste ugovor kojim sticalac licence moe pravo njenog iskoritavanja ustupiti drugome
pri emu treba razlikovati iskljuivu od neiskljuive licence. To iz razloga to u praksi sticalac
iskljuive licence u pravilu ako ugovorom nije drugaije odreeno moe sklapati ugovore o
podlicenci. U drugom sluaju ona se moe davati u podlicencu samo ako je sa davaocem licence to
izriito ugovoreno.
Obaveze davaoca licence su:
1. Da u odreenom roku preda sticaocu licence predmet licence i svu tehniku dokumentaciju
potrebnu za njenu primjenu.
2. Da mu da sva uputstva i objanjenja potrebna za uspjeno iskoritavanje licence.
3. Da garantuje tehniku izvodljivost i tehniku upotrebljivost predmeta licence to u stvari
znai garantovanje za materijalne nedostatke licence.
4. Da garantuje da pravo na iskoritavanje predmeta ugovora pripada njemu, da na predmet
ugovora nema tereta te da iskoritavanje nije ogranieno u korist nekog treeg lica.
Obaveze sticaoca licence su:
1. Da davaocu licence plati ugovorenu naknadu u vrijeme i na nain kako je to utvreno
ugovorom, fiksnu, u cjelini ili na rate ili prema proizvedenom ili prodanom proizvodu.
2. Da iskoritava predmet licence na ugovoreni nain u ugovorenom obimu i granicama.
3. Da se uzdri od naknadnih usavravanja predmeta licence ako zakon ili ugovor to drugaije
ne tretiraju.
4. Da uva predmet licence u tajnosti pa ak i onda kada se ne radi o patentiranom izumu.
5. Da robu obiljei oznakom iz koje je vidljivo da je proizvedena po licenci.
6. Ako se naknada utvruje po osnovu opsega iskoritavanja licence da podnosi izvjetaj i da
na osnovu toga obraunava naknadu jednom godinje ako ugovorom nije odreen krai rok.
Ugovor o licenci moe prestati protekom vremena na koji je zakljuen, otkazom pod odreenim
uslovima i raskidom ugovora o licenci.

Ugovor o graenju

To je imenovan, dvostran, teretan ugovor, ugovor sa trajnim prestacijama, formalan i komutativan.

Po zakonu o obligacionim odnosima se definie kao ugovor kod kojeg se jedna strana izvoa
gradnje (graditelj) obavezuje da drugoj strani naruiocu gradnje (investitoru) prema predvienom
projektu sagradi odreeni graevinski objekat na odreenom zemljitu ili da ili da na takvom
zemljitu ili ve postojeem graevinskom objektu izvri neke graevinske radove u ugovorenom
roku. S druge strane investitor se obavezuje da za to isplati odreenu naknadu. Bitni elementi ovog
ugovora su: predmet ugovora , rok i cijena.
Predmet ugovora o graenju je sama graevina (NPR:zgrada, most, tunel, itd) ija gradnja zahtjeva
vee i sloenije radove. Naziva se jo i objekt gradnje ili jednostavno graevinski radovi koji u
irem smislu obuhvataju geoloka i rudarska istraivanja, hidrotehnike, instalacione, montane,
remontne i druge radnje.
Rok se odreuje ugovorom i predstavlja trenutak do kojeg ili period unutar koga objekat (graeviski
radovi) trebaju biti izvreni.
Cijena se odreuje po jedinici mjere ili za cio objekat (kompletne radove). Klauzula klju u ruke
podrazumjeva da su predvienom jedinstvenom cijenom obuhvaeni svi predhodni i naknadni
radovi vezani za predmet ugovora. Cijena se moe mjenjati sporazumom strana ali postoje odreena
pravila sadrana u zakonu i uzansama o graenju. Tako, ako ugovorom nije regulisano izvoa koji
ne kasni (koji nije u docnji) snosi teret poveanja cijena do 2% a ukoliko je u docnji onda snosi teret
poveanja do 5%. Ti procenti se ne obraunavaju na ukupnu vrijednost radova, ve je osnovica onaj
dio radova sa kojima se kasni. Ukoliko nakon zakljuenja ugovora ak i onda kad je predvieno da
se cijena nee mijenjati doe do poveanja cijene elemenata na osnovu kojih je utvrena ugovorena
cijena izvoa e snositi poveanje do 10% a preko toga investitor. U svim navedenim sluajevima
investitor moe raskinuti ugovor nakon ega isplauje izvoau dio cijene za ve izvrene radove i
pravinu naknadu za uinjene neophodne trokove ali po naelu ravnopravnosti stranaka. Investitor
odnosno naruilac radova ima pravo na snienje cijene kada padnu cijene elemenata na osnovu
kojih je utvrena ugovorena cijena. Pismena forma ugovora jeste logina poslijedica injenice da su
graevinski radovi od velikog privrednog, drutvenog, finansijskog, razvojnog, socijalnog i drugog
znaaja i obino se odvijaju u duim vremenskim intervalima. Kako se radi o sloenom i vanom
ugovoru prije njegovog zakljuivanja preduzimaju se brojne faktike i pravne radnje kod obje
ugovorne strane istraivanje trita, izrada studija idejnog rjeenja, investicionog programa,
prikupljanje podataka za projektovanje i dokumentacju na osnovu koje se donosi odluka o
izvoenju radova, predstavljaju predhodne radnje. U pripremne radnje spada pripremanje terena,
njegovo ograivanje, izgradnja privremenih objekata i slino. Pravilo je da investitor vri predhodne
a izvoa pripremne radove. Investitor je obavezan da predhodno obezbjedi graevinsku dozvolu,
finansijska sredstva, investiciono tehniku dokumentaciju, saglasnost od komunalnih organa,
urbanistikih i drugih zavoda i ustanova kao i saglasnost odreenih dravno upravnih organa. O
izgradnji objekta i izvrenju graevinskih radova se ugovara uz predhodno ustupanje radova koji
mogu biti odreeni putem javnog konkursa, prikupljanjem ponuda i neposrednom pogodbom.
Obaveze izvoaa su:
1. Izvrenje ugovorenih poslova sa panjom urednog privrednika odnosno dobrog strunjaka
savjesnog i profesionalnog
2. Izvoenje ugovorenih radova i pridravanje projektno tehnike dokumentacije
3. Upotreba ugovorenog a ne nekog drugog materijala
4. Potovanje ugovorenog roka
5. Obezbjeenje i osiguranje gradilita
6. Omoguavanje vrenja kontrole i nadzora od strane naruioca ili od strane treeg lica koje je
struno i kojem se povjerio takav nadzor
7. Voenje graevinskih knjiga

8. Obavjetavanje o svakom znaajnom dogaaju uoenom nedostatku u projektnoj i drugoj

dokumentaciji, materijalu, radu itd.
9. Plaanje ugovorene kazne kada je to ugovorom predvieno i predaja predmeta ugovora
objekata (radova) od kojeg trenutka sav rizik prelazi od izvoaa radova na investitora. To
se zove kolaudacija. Imamo i instituciju superkolaudacije. To je sluaj kada se nakon
odreenog vremena vri ponovno pregledanje (kontrola) graevine ili graevinskih radova
ime se mogu utvrditi, istina naknadno, nedostaci izvrene gradnje.
Obaveze naruioca (investitora) su:
1. Obezbjeenje projektno tehnike dokumentacije i uvoenje izvoaa u posao
2. Plaanje ugovorene cijene fiksne ili promjenjljive, odjednom ili u ratama, uz avans ili bez
njega
3. Vrenje nadzora nad radom izvoaa
Ugovor o graenju prestaje izvrenjem, nemogunou izvrenja zbog nastupa izmjenjenih
okolnosti, zbog prekomjernog oteenja (preko polovine) ali i na osnovu investitora i izvoaa.
Postoje mogunosti jednostranog raskida ugovora ali po zakonu o obligacionim odnosima za to
moraju biti ispunjeni odreeni uslovi.

Ugovor o osiguranju
Definie se kao pravni posao kod koga se jedna strana ugovara osiguranja (osiguranik) obavezuje
da drugoj strani odnosno osiguravau plati odreeni iznos na ime premije osiguranja dok se druga
strana obavezuje da e osiguraniku ako nastupi osigurani sluaj isplatiti ugovorenu sumu novca ili
nadoknaditi tetu. Pored navedenih stranaka kod ovog ugovora se mogu javiti druga lica: osigurano
lice, korisnik osiguranja i oteeno lice. Radi se o imenovanom, dvostranom, teretnom i aleatornom
ugovoru. Aleatorni ugovori su oni ugovori kod kojih obaveza jedne ugovorne strane nastaje
odnosno zavisi od nekog budueg, mogueg ali neizvrenog dogaaja. Ugovor o osiguranju je u
osnovi formalan i sa trajnim je prestacijama. Postoji puno vrsta ugovora o osiguranju (NPR:
dobrovoljno i obavezno osiguranje lica, osiguranje stvari, kopneno, pomorsko, vazduno, osiguranje
motornih vozila, transportno osiguranje, premijsko, uzajamno, obino, reosiguranje itd. bitni
elementi ugovora su:
Predmet osiguranja pod ime se podrazumjeva ono povodom ega se zakljuuje ugovor o
osiguranju sa namjerom osiguranja kod budueg, mogueg i neizvjesnog rizika.
Osigurani sluaj ili rizik jeste budui dogaaj koji moe da nastupi ali je neizvjesno da li e
nastupiti i kada.
Suma osiguranja jeste novani iznos kojeg osiguravajue drutvo isplauje osiguraniku kada
nastupi osigurani sluaj.
Premija osiguranja jeste novani iznos kojeg je osiguranik duan platiti osiguravau prilikom
zakljuenja ugovora u cjelini ili djelimino
Prilikom zakljuenja ugovora o osiguranju osigurava je duan upoziriti osiguranika da su opti i
posebni uslovi osiguranja sastavni dio ovog ugovora. Polisa osiguranja je poseban dokument koji
ima karakter dokaza o zakljuenju ugovora. Istovremeno je i legitimacioni papir kojim se korisnik
osiguranja legitimie pred osiguravajuim drutvom prilikom podnoenja zahtjeva za ostvarenje
prava po osnovu osiguranja. U nekim sluajevima kao npr. kod transportnog osiguranja ili kod
pomorskog prevoza moe imati karakter vrijednosnog papira. Polisa sadri bitne elemente ugovora i
u vidu optih i posebnih uslova obino su odtampane na poleini polise.

Obaveze osiguranika su:

1. Prijava okolnosti od znaaja za procjenu rizika
2. Plaanje premije osiguranja ucjelini ili u ratama
3. Obavjetavanje o nastupanju ugovorenog sluaja u roku od 3 dana od dana nastupanja
sluaja osim ako je u pitanju osiguranje ivita
4. Spreavanje nastupanja osiguranog sluaja i spaavanje osiguranog predmeta
Obaveze osiguravaa su:
1. Postupanje po pravilima dobrog (urednog) privrednika
2. Isplata naknade odnosno ugovorenog iznosa
3. Naknada nunih i korisnih trokova osiguranika.

Reosiguranje
To je ugovor kojim jedna strana reosigurava preuzima obavezu da drugoj ugovornoj strani
osiguravau plati dio iznosa ili ak i cio iznos koji je ovaj platio ili treba da plati osiguraniku a
osigurava preuzima obavezu da mu za to plati odreenu premiju. U sutini radi se o ponovnom
osiguranju osiguranja a reosigurava je u stvari osigurava osiguravaa. Reosiguranje moe biti
potpuno, srazmjerno dijelu rizika, vika rizika, vika teta i vika gubitaka. I za osiguranje i za
reosiguranje vai ako se ugovorom drugije ne utvrdi da e ugovor proizvodit pravno dejstvo
poevi od 24-og sata koji je u polisi oznaen kao dan poetka trajanja osiguranja. I osiguranje i
reosiguranje prestaju istekom ugovora, raskidom, propau osigurane stvari, steajem osiguravaa
itd.

Vrijednosni papiri
Da bi neka isprava mogla biti vrijednosni papir treba ispunjavati slijedee osobine:
1. da je sainjena u pismenom obliku to upuuje na njenu formalnost odnosno da ima sadrinu
koja je u skladu sa postojeim propisima,
2. da se radi o ispravi koja u sebi sadri neko graansko pravo odnosno da je u njoj
inkorporirano odreeno imovinsko pravo,
3. da je postojanje takvog prava u ispravi u tijesnoj vezi sa postojanjem same pismene isprave,
4. slijedea osobina vrijednosnog papira je njegova negocijabilnost odnosno prenosivost. To
znai da se u pravilu vrijednosni papiri mogu prenositi sa jednog lica na drugo odnosno
ustupati nekom licu.
Ostale osobine vrijednosnih papira su: kratki rokovi za preduzimanje odreenih radnji, sueni krug
prigovora, hitnost posupaka koji se vode itd.
Znaaj vrijednosnih papira je ogroman. Danas se bez njih ne moe zamisliti ekonomski odnosno
trgovaki promet. To bez obzira da li imaju funkciju kreditnog platenog sredstva ili sredstva
platnog prometa. U odnosu na druge poslove trgovakog prava povjerilac se nalazi u znaajno

povoljnije poloaju jer duniku samo podnosi ispravu bez dokazivanja osnova svog potraivanja.
Isto tako i dunik je bolje zatien nego kod drugih pravnih odnosa. Naime, on nije duan izvriti
svoju inidbu sve dok mu se ne podnese isprava a s druge strane nakon to izvri svoju obavezu
zadrava ispravu i ona mu slui kao priznanica o izvrenoj obavezi pa se tako efikasno titi od
eventualno novih zahtjeva istog povjerioca ili nekog treeg lica. Postoji niz podjela vrijednosnih
papira.
1) Prema prirodi inkorporiranog prava dijele se na
a) Stvarnopravne koji u sebi sadre neko stvarno pravo kao to je pravo zaloge, svojine itd
b) Obligacionopravne koji u sebi sadre neko pravo potraivanja njihovog imaoca prema
dunicima.
c) Vrijednosni papiri sa pravom uea tzv korporacijski papiri u sebi sadre imovinsko pravo
ali i odreeno upravljako pravo.
2) Ako se posmatra odnos sa pravni poslom vrijednosni papiri se dijele na
a) Kauzalne kod kojih se osnovni posao radi kojeg je isprava izdata tj ekonomska i pravna
svrha vidi iz same isprave.
b) Aprstraktne kada se takav osnovni posao ne vidi iz same isprave.
3) Prema nainu nastanka prava dijele se na
a) Konstitutivne gdje pravo na koji se vrijednosni papir odnosi nastaje izdavanjem tog papira i
b) Nekonstitutivne jer sadre neko pravo koje je postojalo i prije izdavanja isprave.
4) Prema karakteru potraivanja odnosno predmetu obaveze podjela se vri na
a) Novane odnose se na novana potraivanja i
b) Nenovane tj robne (potraivanja se sastoje u robi)
5) Prema roku dospjelosti imamo
a) Oroene kod kojih je rok dospjelosti tano utvren i slijedi u nekom buduem vremenu
b) Po vienju ili avista (dunik je obavezan na vrenje inidbe odmah poto mu povjerilac
prezentira ispravu)
c) Bez utvrenog roka dospjelosti
d) Kratkorone iji je rok dospjelosti dojedne godine
e) Dugorone iji je rok dospjelosti preko jedne godine. Po nekima postoje i srednjoroni
vrijednosni papiri iji je rok dospjea do 5 godina.
6) Prema mjestu izdavanja odnosno mjestu ispunjenja podjela vrijednosnih papira se vri na
a) Vrijednosne papire u unutranjem prometu ( gdje je mjesto izdavanja i izvrenja u jednoj
zemlji)
b) Vrijednosni papiri u meunarodnom prometu ( gdje se mjesto izdavanja i mjesto isplate
nalaze u dvije zemlje)
7) Prema nainu odreenja imaoca prava postoje
a) Vrijednosni papiri na ime
b) Vrijednosni papiri po naredbi
c) Vrijednosni papiri na donosioca
d) Alternativni vrijednosni papiri i
e) Mjeoviti vrijednosni papiri
8) Prema izdavaocu (emitentu) dijele se na
a) Javnopravne (tzv vrijednosni papiri sa javnim povjerenjem) i
b) Privatnopravne koje ne izdaje drava odnosno njeni organi ve poslovni subjekti, banke
9) Prema prihodu kojeg donose podjela vrijednosnih papira je slijedea
a) Investicioni (donose stalni prihod)
b) Vrijednosni papiri sa promjenjljivim prihodom (dionice)
c) Vrijednosni papiri bez ikakvih prihoda (ek, skladinica, teretnica)
Vrijednosni papiri imaju poseban znaaj s aspekta finansijskih trita na kojima privredni subjekti
ali i drave emitujui vrijednosne papire vre pozajmljivanje novca. Ali i bankarske organizacije i

drugi investitori mogu na finansijskim tritima vriti odreene promjene svojih investicvija a radi
ostvarenja odreenih transakcija. Finansijska trita imaju za cilj da obezbjede mehanizam za
privlaenje investicija jer se na njima susreu subjekti koji ele ivestirati viak svojih prihoda i oni
koji iskazuju potrebu za takvim sredstvima. Putem vrijednosnih papira se zasniva obligacioni odnos
u kojem uestvuju tri lica: izdavalac, korisnik i dunik.
Bitni elementi (sastojci) vrijednosnih papira su:
Oznaka vrste vrijednosnog papira
Firma, naziv i sjedite ili ime i prebivalite (kada se radi o fizikom licu) izdavaoca
vrijdnosnog papira odnosno emitenta
Frirma odnosno naziv ili ime lica na koje vrijednosni papir glasi odnosno po ijoj naredbi
glasi ili oznaka da je vrijednosni papir na donosioca
Tano odreena oznaena obaveza izdavaoca a koja proizilazi iz vrijednosno papira
Mjesto i datum izdavanja vrijednosnog papira a ako se vrijednosni papir izdaje u seriji onda
i njegov serijski broj
Potpis izdavaoca vrijednosnog papira ili faksimil potpisa izdavaoca za vrijednosne papire
koji se izdaju u seriji
Kada se vrijednosni papiri sastoje iz vie djelova (sloeni) zakon e utvrditi koje bitne elemente
oni sadre.
Teorija o nastanku obligacionih odnosa kod nastanka vrijednosnih papira
1) Teorija kreacije po njoj obligacioni odnos nastaje jednostranim pravnim poslom odnosno
izdavanjem vrijednosnog papira kao pisane isprave. Znai po ovoj teoriji in izdavanja
vrijednosnog papira znai i nastajanje obligacionog odnosa ali pri tome treba imati na umu da
samo izdavanje podrazumjeva dva elementa odnosno sastavljanje (pisdanje) i stavljanje potpisa
na vrijednosno pismo
2) Teorija emisije polazi od toga da obligacioni odnos nastaje u trenutku stavljanja papira u opticaj
(promet). To podrazumjeva da je izdavalac pravno donio odluku o nastanku obligacionog
odnosa ne kada je isprava potpisana ve onda kada je pustio u opticaj. To je ispravan stav jer sve
do momenta emisije izdavalac o njenom putanju u promet moe povui ili izmeniti sadraj te
isprave.
3) Teorija ugovora ona se zasniva na tome da obligacioni odnos nastaje ugovorom odnosno
dvostranim pravnim aktom odnosno u trenutku kada izdavalac vrijednosno pismo preda
korisniku tek po predaji i prijemu isprave a emu predhodi sklapanje ugovora. Po ovoj teoriji
obligacioni odnos proizvodi pravna dejstva. Treba napomenuti da je u kontekstu ove teorije
potrebna voljna predaja isprave jer u suprotnom takva predaja nema pravnog efekta.
Postoji jo niz teorija kao to su teorija privida, teorija delegacije, teorija stipulacije itd.

Mjenica
Pod mjenicom se u modernom evropsko-kontinentalnom mjeninom pravu podrazumjeva vrsta
vrijednosnog papira u obliku pisane isprave kojom jedno lice daje bezuslovno obeanje da e samo
isplatiti odreenu odnosno na njoj upisanu svotu novca ili kojom daje bezuslovan nalog drugom
licu da ono u odreeno vrijeme i na odreenom mjestu isplati u mjeninoj ispravi upisanu svotu
novca licu naznaenom u toj ispravi ili treem licu koji se u njoj naznai. Na drugi nain kazano
mjenica je vrsta vrijednosnog papira po naredbi koja njenom zakonitom imaocu daje pravo da od

dunika oznaenog u njoj u odreeno vrijeme i na odreenom mjestu naplati u ispravi navedenu
sumu novca. Najvanije osobine mjenice su:
Radi se obligacionom vrijednosnom papiru jer za sadraj ima trabinu i to samo novanu tzv
novani obligacioni papir. U anglo-saksonskom pravu mjenica moe glasiti za zamjenjljive
stvari ili izvrenje odreene inidbe.
Mjenica je tipini apstraktni vrijednosni papir a to znai da je nezavisna od osnovnog posla
To je tipini vrijednosni papir po naredbi a to znai da je pravo zapisano i sadrano u
mjenici u nju inkorporirano i ne moe se ostvariti bez posjedovanja same isprave niti se
moe prenijeti, preuzeti, naplatiti bez naredbe tog lica na koje glasi.
To je strogo formalan vrijednosni papir jer mora sadravati sve zakonom predviene
sastojke jer u protivnom se ne moe smatrati mjenicom. Mjenica je konstitutivna isprava
zato to tek njenim ispostavljanjem nastaje mjenino pravno potraivanje.
Osnovne uloge mjenice su:
1) Vrlo je pogodno kreditno sredstvo ali i sredstvo osiguranja potraivanja kod odobravanja
kredita odnosno robnih kredita, i zbog toga se kae da mjenicu izdaje onaj koji nema
novca a ek onaj ko ga ima.
2) Mjenica je vrlo pogodno sredstvo plaanja posebno u meunarodnom deviznom
prometu.
Teorije o nastanku mjenice
1) Ugovorna teorija po kojoj mjenica nastaje iz ugovora koji regulie dvije osnovne obaveze
a) Izdavanje mjenice sa svim pravima i obavezama koje sadri
b) Prijem tako izdate mjenice
U ovoj teoriji ovakav odnos je potpuno nezavisan od ranijeg odnosa izmeu izdavaoca i
korisnika mjenice
2) Teorija tri ugovora po njoj kod mjenice postoje tri ugovorna odnosa
a) Prvi je osnovni izmeu trasanta (izdavaoca) i remintenta (korisnika mjenice)
b) Ugovor izmeu trasanta i trasata (lice koje treba da izvri isplatu mjenine svote remintentu)
c) Ugovor izmeu indosanta i indosatara
3) Teorija jednostranog akta ili tzv teorija kreacije. Ona ne uzima u obzir ugovor ve
polazi od shvatanja da je mjenica jednostrana izjava volje koja u pogledu stvaranja obaveze
miruje sve do onog trenutka dok mjenicu ne stekne tree lice.
4)
Teorija omisije (proputanja) vai kao moderna teorija o mjenici i nastala je prema
potrebama savremenog trovinskog poslovanja i bankarske tehnike. Po ovoj teoriji koja je i u
naem pravu prihvaena nije neophodno da se u trenutku sastavljanja mjneice u ispravu unesu
svi elementi odnosno omogueno je da se naknadno upiu nedostajui elementi mjenice.
Vrste mjenice
Postoji niz kriterija kojima se dolazi do razliitih vrsta mjenice. Po kriterijumu broja lica u mjenici
odnosno ko plaa mjeninu obavezu, da li je mjenica bezuslovan nalog ili bezuslovna obaveza vri
se tradicionalna podjela mjenice na trasiranu (vuenu) i sopstvenu (vlastitu, solo) mjenicu.
Trasirana mjenica iji naziv potie od latinske rijei trahere (vui). Kod ove mjenice njen izdavalac
odnosno trasant daje nalog drugoj osobi odnosno trasatu da u vrijeme njene dospjelosti isplati treoj
osobi odnosno remintentu ili po neredbi te osobe nekoj treoj osobi oznaeni iznos u mjenici. Kao
njene podvrste pojavljuju se trasirana mjenica po vlastitoj naredbi i trasirana vlastita mjenica.
Vlastita (solo) mjenica jeste vrijednosni papir iji se izdavalac obavezuje da e platiti treoj osobi
(remintentu) odreenog dana a o roku dospjelosti iznos naznaen na mjenici. Ona se izdaje u obliku
obaveze i to tako to se u mjenicu unosi klauzula koja obino glasi platit u a za razliku od
trasirane mjenice kod koje uestvuju tri lica ovdje je evidentno uee samo dva lica i to izdavaoca i

remintenta.
Robna, trgovaka ili poslovna mjenica u pravilu je istovremeno trasirana i putem nje se inkorporira
protivvrijednost za prodatu robu ili izvrene usluge. Kupac robe kod ove mjenice odnosno trasat
jeste dunik u poslovnom odnosu na kojem se mjenica zasniva. On je primio robu od dobavljaa
(prodavca) trasanta pa i povjerioca iz tog poslovnog odnosa. Dakle, robna mjenica predstavlja
priznavanje postojeeg dunikog odnosa koji se zasniva ma isporuci robe.
Finasijske mjenice poivaju na ve postojeem dunikom odnosu neke druge vrste ili se izdaju radi
stvaranja kredita daljom prodajom mjenica. Koriste se za dugorono kreditiranje i druge finansijske
odnose a najei oblik ove mjenice je kreditna mjenica koja ima funkciju da slui kao pokrie za
kredit.
Bjanko (blanko) mjenica jeste sluaj kada se neka isprava potpie kao mjenica a ispunjenje
pojedinih njenih elemenata preputa se njenom zakonitom imaocu.
Domicilirana mjenica jeste sluaj kada je mjenica plativa ne u mjestu prebivalita trasata nego u
nekom drugom mjenstu. Domiciliranje mjenice moe izriti samo trasant poto je samo on pozvan
da vodi rauna o sadraju mjenine isprave. to podrazumjeva i naznaenje lica koje e za njega
platiti mjenicu u naznaenom mjestu plaanja.
Komisiona mjenica u sluaju kada trasant sa svojstvom komisionara vue mjenicu u svoje ime ali
za raun svog poslovnog partnera odnosno komintenta. Tada se radi o komisionoj mjenici ali prije
njenog izdavanja neophodno je postojanje predhodnih zakljuenih ugovora.
Bitni elementi mjenice
Uslov za nastajanje pravovaljane mjenine obaveze jeste postojanje osnovnih elemenata mjenice.
Kod trasirane mjenice bitni elementi su:
1. mjenina klauzula tj oznaenje da se radi o mjenici sa rjeima mjenica ili drugim
izrazima koji znae to isto
2. mjenini iznos odnosno bezuslovan nalog da se isplati odreeni iznos pri emu se
podrazumjeva upravljanje naloga za takvo plaanje prema nekom licu. Mjenini iznos
se mora navesti i slovima i brojem.
3. trasat osoba koja treba da plati mjenicu
4. dospjelost odnosno utvrivanje vremena kada mjenica treba da bude plaena to se
moe navesti u vie zakonom predvienih varijanti
5. mjesto plaanja mjesto gdje treba platiti mjenicu
6. remintent oznauje prvog korisnika odnosno lica kojem treba platiti mjenicu ili po
ijoj se naredbi mjenica ima platiti
7. dan, vrijeme i mjesto izdavanja mjenice
8. potpis trasanta
Predpostavljeni bitni elementi mjenice
Po naem zakonu postoje tri ovakva elementa odnosno sluaj kada e mjenica biti smatrana
vaeom iako ne sadri te bitne elemente.
1. ako u trasiranoj mjenici nije navedena dospjelost smatrat e se da je mjenica po vienju
odnosno plativa je im je njen zakonski imalac prezentira.
2.
3.

kada u mjenici nema oznaenja mjesta plaanja predpostavlja se da je to mjesto koje je

oznaeno pored imena odnosno naziva trasata.
ukoliko u mjeninoj ispravi ne postoji mjesto izdavanja smatrat e se da je to mjesto
koje je navedeno pored trasantovog naziva.

Nebitni sastojci mjenice su:

Podatak o briju mjeninog primjerka (Duplikatna klauzula)

Nekad je potrebno da se mjenica izda u dva ili vie primjeraka. Ako se mjenica izdaje u vie
primjeraka potrebno je navesti u tekstu i naznaiti koji je po redu primjerak prvi, drugi, trei....
Navoenje je bitno da se zna da nije u pitanju nova mjenica nego da je jedna mjenica izdata u vie
primjeraka (platite za ovu prvu mjenicu)
Klauzula o moneti (klauzula o efektivnosti)
Ovom klauzulom trasant odreuje da se mjenica ima isplatiti u naznaenoj vrsti novca. (platite za
ovu mjenicu po naredbi u eurima), (platite u stranoj valuti).
Klauzula o pokriu (revalirajua klauzula)
Oznaava oblik vrijednosti koju je trasat primio od trasanta, ime ga je pokrio, i na osnovu ega
trasat pristaje da se mjenica vue na njega. Tie se osnovnog odnosa izmeu njih jer govori o tome
u emu se sastoji naknada koju trasat prima. U sutini klauzula o pokriu pokazuje trasatu koga on
treba da zadui u raunu i kome raunu e odobriti mjeninu svotu.
Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula o primljenoj valuti)
Pokazuje odnos izmeu trasanta i remitenta, odnosno u emu je bila ili se oekuje protuinidba
remitenta. Ova klauzula ima graanskopravna a ne mjenina dejstva.
Avizna klauzula (avizo ili kluzula o izvjetaju)
Klauzula govori o tome da li trasat prije nego to prihvati nalog iz mjenice treba da saeka izvjetaj
od trasanta ili ne treba. (Platite ... i stavite istu na moj raun sa izvjetajem). Klauzula bez izvjetaja
znai da trasant nee slati trasatu nikakav izvjetaj niti objanjenje u pogledu mjenice. I ova
klauzula ima graanskopravna a ne mjenina dejstva.
Kasatorna klauzula
Upisuje se u sluaju izdavanja mjenice u vie primjeraka a cilj je da se mjenina svota isplati samo
imaocu jednog (odreenog) primjerka mjenice. (Platite za ovu prvu , a ne i za ostale mjenice)
Rekta klauzula ili klauzula ne po naredbi
znai da se jedna mjenina isprava ne moe vie prenositi izdavanjem naredbe jednog lica ve samo
cesijom pa se praktino time mjenica po naredbi pretvara u mjenicu na ime.
Klauzula po naredbi
Iz razloga to je svaka mjenica po zakonu vrijednosni papir po naredbi (platite za ovu mjenicu po
naredbi)
Klauzula bez trokova ili bez protesta
Imalac mjeni ovom klauzulom se oslobaa obaveze na podizanje protesta radi izbjegavanja suvinih
trokova. Ujedno on zadrava sva mjenina prava iako nije podigao protest u sluajevima u kojima
bi inae to trebalo da uini. Klauzulu moe unijeti trasant, indosant ili avalist.
Klauzula bez obaveze ili bez regresa
Njome indosant iskljuuje svoju mjeninopravnu odgovornost kao regresnog dunika prema daljim
imaocima mjenice. Klauzula vai samo prema indosantu koji je istu upisao.
Klauzula o kamati
Unosi je trasant kod mjenice plative po vienju ili na odreeno vrijeme po vienju uz upis visine
kamatne stope.

Oznaka adrese
Sve radnje koje treba preduzeti radi ostvarivanja mjeninih prava obavljaju se u poslovnom lokalu
lica koga se one tiu. Stoga je potrebno unijeti u mjenicu bliu adresu trasanta, trasata kao i uz
mjesto plaanja.
Mjenine radnje
Prva i osnovna mjenina radnja je izdavanje mjenice. Izdavalac mjenice moe biti pravno i fiziko
lice koje ima pravnu i poslovnu sposobnost. Izdavanje mjenice se vri (bolje rei okonava) njenim
potpisivanjem od strane izdavaoca odnosno trasanta lino ili od strane njegovih zastupnika. Ako
mjenica nije potpisana smatra se da nije ni izdana a njenim potpisivanjem i putanjem u promet
trasant vuene mjenice postaje prvi i glavni mjenini dunik zadravajui taj status sve do trenutka
dok je trasat ne akceptira.
Prenos mjenice. Nije svrha izdavanja mjenice da bi ona ostala u rukama trasanta, naprotiv, iz njene
sutine prizilazi da je on treba proslijediti dalje od ruke do ruke sve dok je zadnji legitimni imalac o
dospjelosti ne podnese na isplatu. Dakle mjenica se prenosi a to se moe uiniti putem cesije i
putem indosamenta odnosno putem indosmana.
Cesija je nain promjene povjerioca po mjenici odnosno ugovorno ustupanje trabine izmeu
dotadanjeg povjerioca (cedenta) i tree osobe cesionara koja na taj nain postaje novi povjerilac.
Pri tome cedirani dunik (cezus) ostaje isti.
Inodsament (indosman) jeste specifian nain prenosa mjenice ali i drugih vrijednosnih papira
kojim dotadanji imalac mjenice odnosno indosant prenosi prava iz mjenice na novog povjerioca
(indosatara) na koji nain izmeu ovog poslijednjeg i dunika nastaje samostalan pravni odnos pa je
dakle izjava koja se u pravilu stavlja na mjenicu najee na njenoj poleini a mogue je i na
njenom produetku tzv alonu.
Akceptiranje (prijem, prihvat) mjenice je mjenino pravna radnja takoe u formi izjave kojom trasat
unoenjem adekvatne klauzule i stavljanjem svog potpisa na mjenicu potvruje da prihvata
mjeninu obavezu. Na taj nain se u mjenici mijenja dunik dok ostali potpisnici ostaju isti ali
prelaze u regresne (sekundarne) dunike. Naravno sopstvena mjenica ne poznaje akcept za to to
trasant vue mjenicu na sebe postaje glavni dunik.
Avaliranje mjenice (mjenino jamstvo) Radi se o licu sa pasivnom mjenino pravnom sposobnou
koje na mjenicu daje izjavu kojom garantuje za odreenog mjeninog dunika da e izvriti njegovu
obavezu ukoliko on to sam ne uini. Osoba koja daje aval naziva se avalist dok se osoba za koju
garantuje odnosno jami naziva honoratom. Mjenino jemstvo moe biti puno kada se odnosi na
puni mjenini iznos i djelimino kada se odnosi na manji iznos od onoga koji je naveden na mjenici.
Prezentacija mjenice. Mjenina obaveza ima karakter traivosti pa u skladu s tim imalac mjenice
ima obavezu da je prije njene dospjelosti prezentira trasatu i to prvo na akceptiranje pa zatim na
isplatu. Za ovo ima vie razloga kao opravdanje. Naprimjer: trasat esto ni nezna da je mjenica
izdana i vuena na njega. Ne mora znati ni kakav je njen sadraj ali je neophodno da mu se
prezentira prije njene isplate kako bi se pripremio za izvrenje obaveze koja iz nje pristie.
Isplata mjenice. Za ta je neophodno da se ona o roku dospjelosti podnese glavnom duniku na
isplatu. Ovdje vai jedno nepisano pravilo kada se tie dunika mjenica mora doi k meni, ja ne
moram ii za njom. Znai dunik ne mora izvriti svoju obavezu bez obzira na njenu likvidnost
istotu ukoliko mu neko ne podnese mjenicu na isplatu odnosno njeno plaanje ne zatrai. Isplata
mjenice se vri od glavnog dunika to ovdje znai u prvom redu akceptanta trasirane mjenice
odnosno trasanta vlastite mjenice.
Protest mjenice. To je veoma vano sredstvo za ouvanje mjeninog prava u odnosu na regresne
dunike i za osiguravanje dokaza o blagovremenom istina bezuspjenom pokuaju za izvrenje
obaveze po mjenici. Protest je javna isprava koja je sainjena u proisanom obliku a kojom nadleni
organ potvruje da mjenini dunik nije izvrio radnju koja se od njega zahtjevala. Protest se podie

kod nadlenog organa u odreenom roku sa odreenim sadrajem i oblikom.

Intervencija je nain prevazilaenja tekoa koje nastanu zbog neisplate ili neakceptiranja mjenice.
Ova mjenina klauzula se esto navodi sa rijeima u ast n.n. to pokazuje vrijednost ove
mjenine radnje. intervencija moe biti pozivna i spontana. Pozivna je onda kada se u samoj mjenici
navede (intervent) lice koje e po potrebi akceptirati ili isplatiti mjenicu. Spontana intervencija je
sluaj kada neko lice bez ikakvog poziva dobrovoljno intervenie.
U pravilu, mjenica se ispostavlja u jednom primjerku ali ponekad postoji potreba za vie primjeraka
to znai da postoji potreba za umnoavanjem mjenice odnosno za izradu duplikata ali i za vrenje
prepisa mjenice odnosno kopija mjenice.
Prava iz mjenice mogu prestati izvrenjem, zastarom, ali i novacijom, oprostom duga, putem
konfuzije, kompenzacije, zbog gubitka ili unitenja mjenice ali i ponitenjem mjenine isprave.

ek
U prvom sluaju moemo ga definisati kao vrijednosni papir kojim izdavalac odnosno trasant daje
bezuslovan nalog trasatu tj banci da korisniku eka (remintentu) isplati po vienju novanu sumu
upisanu na eku iz pokria koje trasant ima kod trasata tj banke (ovdje se radi o vrijednosnom
papiru a vista ili po vienju) a trasat tj izvrilac naredbe iz eka moe biti samo banka. (ovdje se
radi o LORO eku). U suprotnom sluaju kad je ek izdat u zemlji a plativ u inostranstvu radi se o
NOSTRO eku. Kod NOSTRO eka u odnosu na predhodnu definiciju razlika je samo u tome to
trasat moe biti ne samo banka ve i neko drugo lice NPR:poslovni subjekat, a sve to zavisi od
nacionalnog zakonodavstva zemlje u kojoj se ek isplauje. U nekim sluajevima u ulozi trasata se
mogu nai i odreene finansijske institucije. Sa pravnog aspekta izdavanje eka je jednostrana
izjava volje a u naem pravu kod eka se primjenjuje teorija kreacije uz odreene korekcije a preko
zakona o obligacionim odnosima.
ek je izuzetno slian sa mjenicom u pogledu niza pravila koja se primjenjuju. Ali ipak ima i
odreene specifinosti to se da najbolje uvidjeti iz toga to se mjenica uglavnom regulie zakonom
o mjenici a ek zakonom o eku s tim to u ovom drugom zakonu mnoga pitanja se konkretno ne
rjeavaju ve zakonodavac upuuje samo na odredbe zakona o mjenici. Od razlika sa mjenicom
treba istai slijedee: kod eka nema kamate, u naelu nema djelimine isplate, ne moe se vriti
domiciliranje niti intervencija, moe glasiti na donosioca, uopte kod eka nema akcepta i
akceptiranja, a nije doputeno ni koritenje odreenih klauzula kao to je to sluaj kod mjenice.
Bitni i nebitni sastojci (elementi)eka su:
Kao i mjenica i ek je strogo formalna isprava s tim to kod eka nije usvojena teorija omisije to
znai da u trenutku njegove predaje trasatu tj banci mora biti popunjen sa svim sastojcima. Njegovi
bitni sastojci su:
1. oznaka u samom tekstu tj slogu da se radi o eku
2. bezuslovan nalog banci ili uputa banci da se isplati odreena svota novca iz trasantovog
pokria
3. ima lica koje treba da plati a to je trasat
4. mjesto gdje treba da plati
5. mjesni datum izdavanja eka i
6. potpis trasanta (izdavaoca)
Kao i kod mjenice bitni predpostavljeni elementi tj ije se postojanje po zakonu predpostavlja jesu
mjesto izdavanja i mjesto plaanja eka. Kod eka nema dospjelosti jer se radi o tipinom
vrijednosnom papiru po vienju a ako bi se unijela neka klauzula o dospjelosti onda to nebi bio ek.
ekovne radnje

Izdavanje eka ek se moe izdati na banku kod koje trasant ima pokrie sa kojim moe raspolagati
putem eka a na osnovu predhodnog preutnog ili izriitog dogovora sa trasatom odnosno bankom.
Zakon podrazumjeva da pokrie za kompletnu ekovnu sumu mora postojati u trenutku izdavanja
eka i to u novcu odnosno u gotovini ili u novanom potraivanju trasanta prema trasatu ili pak u
otvorenom kreditu kojeg je ta banka otvorila trasantu. Ne moe se kao kod mjenice sastojati u
stvarima odnosno robi ili u trgovakim efektima.
Prenos eka zavisi i od toga kako je u njemu odreen korisnik odnosno od toga da li ek glasi na
ime, po naredbi, na donosioca ili alternativno (kombinovano). Kao i mjenica prenosi se
indosamentom, cesijom ili prostom predajom odnosno tradicijom. Imajui u vidu da je rok vaenja
eka kratak ek se u praksi i vrlo rijetko prenosi pa ova radnja nema ni izbliza onu vanost kao to
je to sluaj kod mjenice.
Aval (jemstvo) jeste jedna od ekovnih radnji kojom neko lice garantuje svojim potpisom na eku da
e u njemu navedena svota u cjelini ili djelimino biti isplaena. I ova radnja kod eka je rijetka iz
istih razloga kao i kod prenosa eka.
Isplata eka Ve je reeno da je to vrijednosni papir koji dospjeva i plativ je iskljuivo po vienju a
to znai da ga zakoniti imalac moe podnijeti trasatu na isplatu istog dana kada je izdat a imajui u
vidu da je ek sredstvo plaanja a ne kreditiranja zakon zabranjuje da korisnik eka po svojo volji
odluuje kad e se ek isplatiti to znai da je ogranien odreenim rokovima u kojima se mora
izvriti prezentacija eka na isplatu. Taj rok iznosi 8 dana ako su mjesto izdavanja i mjesto plaanja
isti i nalaze se u naoj zemlji, 15 dana ako su ta mjesta razliita ali se nalaze u naoj zemlji, 20 dana
ako je ek izdat u nekoj evropskoj zemlji, 40 dana ako je ek izdat u nekoj zemlji izvan Evrope a
koja se nalazi na obalama Sredizemnog ili Crnog mora ili na ostrvima u njima i 70 dana ako je ek
izdat u ostalim zemljama izvan Evrope. Po pravilu ekovna suma se isplauje u cjelini a korisnik
eka nema obavezu kao to je to sluaj kod mjenice da primi djeliminu isplatu eka ali ukoliko to
eli moe to da uini.
Ukoliko trasat odbije da isplati ek koji je blagovremeno prezentiran na isplatu onda se to mora
konstatovati protestom i nakon toga korisnik eka moe traiti isplatu od samog trasanta i ostalih
podpisnika eka.
Opoziv eka Za razliku od mjenice kod eka je mogu opoziv to znai da trasant povlai svoj nalog
(povlai svoju uputu) ili zabranjuje trasatu da isplati ekovnu svotu korisniku eka iz pokria kojeg
ima kod njega. Opoziv se moe vriti prije roka odreenog za njegovu prezentaciju na isplatu i ovo
se moe uiniti onda kada se radi o eku na ime i eku po naredbi ali ne i na ek na donosioca.
Opozivanje eka nakon isteka roka za njegovu prezentaciju na isplatu to se odnosi na sve navedene
vrste ekova.
Kod eka postoji protest to je radnja koja je ufunkciji ouvanja regresnih trava i to u sluajevima
odbijanja isplate ili djelimine isplate, odbijanje obrauna tj prenosa sa rauna trasanta u korist
rauna imaoca eka, odbijanje isplate protestnih trokova itd. inae u vezi protesta eka postupka
nadlenosti i slino vae pravila koja se odnose na mjenicu.
Regres kod eka moe biti izvren u odnosu na indosanta, trasanta i avaliste ukoliko je odbijena
isplata eka koji je podnesen na vrijeme i ako su ispunjeni uslovi u pogledu podizanja protesta ili
utvrivanja injenice neisplate eka na neki drugi nain.
Kod eka postoji takoe mogunost umnoavanja a u funkciji ubrzavanja odnosno olakavanja
njegove cirkulacije, ali ne mogu se umnoavati ekovi u unutranjem platnom prometu niti ek na
donosioca a NOSTRO ekovi samo ukoliko glase na ime i po naredbi.
Kod ostalih ekovnih radnji treba imati na umu amortizaciju eka, obezbjeenje potraivanja tube
kod eka ali i neke radnje koje predstavljaju delikte u ekovnom pravu kod kojih je najpoznatija ona
koja se odnosi na izdavanje eka bez pokria.
Vrste ekova

Gotovinski ili blagajniki (isplativi) ek Radi se oeku gdje se isplata vri u gotovini odnosno na
blagajni trasata.
Obraunski (virmanski) jeste ek koji se ne moe isplatiti u gotovom novcu. On obino sadri
klauzulu za obraun i samo za obraun kojom izdavalac upozorava trasata da ek ne isplati u
gotovom novcu.
Barirani (precrtani) ek To je ek na kojem se nalaze dvije paralelne dijagonalne linije koje se
nazivaju precrtaj koji moe biti opti ili posebni. Opti precrtaj je sluaj kada izmeu takve dvije
linije nije upisano nita i to znai da se ek moe unoviti kod bilo koje banke a u sluaju posebnog
precrtaja izmeu tih linija se nalazi naziv banke i to znai da se ek moe unoviti samo kod te
banke.
Cirkulacioni ek To je ek koji izdaje jedna banka u ulozi trasanta i njime poziva (nareuje) svim
svojim filijalama ili bankama korenspondentima da korisniku eka koji ima pokrie kod nje isplate
navedenu ekovnu sumu.
Putniki ekovi jesu oni koje izdaju banke ali i turistike agencije ili putniki biroi u korist svojih
komintenata a radi plaanja usluga u putnikom i turistikom prometu. Radi s eo jednoj podvrsti
cirkulacionog eka i u obinom argonu se nazvaju vauer ekovi.
ek za potroake kredite gdje se banka pojavljuje i kao trasant i kao trasat pa takav ek moe biti
iskoriten za kupovinu samo odreene robe i on predstavlja jednu vrstu bariranog eka.
Dokumentarni ek kod kojeg prilikom prezentacije na isplatu remintent mora podnijeti na uvid i
odreena dokumenta koja su u njemu naznaena kao to je to tovarni list, konosman, faktura itd.
Obveznica
Obveznica je vrijdnosni papir kojim se njen izdavalac obavezuje bezuslovno da e imaocu
obveznice odnosno povjeriocu isplatiti o dospjelosti iznos novca na koji ona glasi ili predati
odreenu koliinu zamjenjivih stvari ili vrijednosnih papira. Obveznica se moe odrediti i u uem
smislu kao vrijednosni papir tj pisana isprava koja glasi na odreeni iznos novca i tada se naziva
bon ili obligacija. I ovdje obligacioni odnos nastaje na osnovu jednostrane izjave volje izdavaoca a
po naem zakonu primjenjuje se teorija kreacije, dakle trenutak nastanka obligacionog odnosa jeste
onaj trenutak predaje isprave kupcu obveznice ili njegovom ovlatenom zastupniku.
Obveznica mora imati svoje bitne sastojke i oni su u osnovi slini kao i kod mjenice ili eka. Moe
biti prosti papir to znai da je sastavljena iz jedne isprave i tada se obveznica isplauje u cjelini
odnosno u jednom iznosu i kamata i glavnica. Meutim, kada se isplauje u dijelovima odnosno
anuitetima to je inae najei sluaj onda se radi o sloenij ispravi koju ini glavna isprava
odnosno plat (obveznika isprava) i sporedna isprava a to su kamatni kuponi i talon. Obveznica
moe sadravati razliite klauzule koje su specifine za ovaj vrijednosni papir a njeno izdavanje se
vri po odreenom postupku koji podrazumjeva donoenje odluke o izdavanju,izdavanje odobrenja
od strane komisije za vrijednosne papire, registrovanje, uvoenje u berzu efekata.
Prenos obveznica se vri kao i prenos drugih vrijednosnih papira putem indosamenta, s tim to kod
nje nema bjanko indosamenta niti indosament na donosioca. U nizu podjela obveznica jedna od
najvanijih je ona koja prozilazi iz poloaja izdavaoca (emitenta) pa tako imamo:
1. obveznice javno pravnih subjekata koje izdaju drava ili njene nie strukturalne
jedinice. Ovdje spadaju i obveznice dravnih institucija i javnih preduzea(korporacija).
Ove obveznice se drugaije zovu i obveznice sa javnim povjerenjem a najee se
izdaju u svrhu finansijskih projekata, razvoja infrastrukture ali i za pokrie budetskih
deficita.
2. obveznice privatno pravnih subjekata odnosno trgovakih drutava i one se nazivaju
obveznice bez javnog povjerenja jer niko za njih ne garantuje. Iako se obveznice
odreuju kao dugoroan kreditni vrijednosni papir one se mogu javiti i u obliku
kratkoronih obveznica kada je rok dospjea do 5 godina, zatim srednjoronih rok
otpate od 5 do 20 godina i dugorone kod kojih je rok otplete preko 20 godina. Postoje i

obveznice bez fiksnog roka dospjea i one su sline dionicama a njihovo otkupljivanje
je bitno drugaije.
Blagajniki zapis je pisana isprava koja moe glasiti na ime ili na donosioca kojom se njen
izdavalac odnosno banka, neka depozitna organizacija ali i drutveno politika zajednica
bezuslovno obavezuje da e imaocu te isprave o roku dospjelosti koji moe maksimalno iznositi
godinu dana isplatiti nominalni iznos (glavnicu) s kamatom. Imamo glavno potraivanje (glavnicu)
i sporedno potraivanje (kamata) iz kojih proizilaze pravne karakteristike blagajnikog zapisa koje
se sastoje u slijedeem:
1. izdavaoci blagajnikog zapisa mogu biti centralna bankarska institucija, poslovne banke,
depozitne organizacije i drutveno politike zajednice svih nivoa.
2. od toga ko je izdavalac blagajnikog zapisa zavisi i kategorija kupca jer se time kontrolie
monetarna emisija i u svakom trenutku zna koja je vrijednost blagajnikog zapisa u opticaju
3. ovo je vrijednosni papir prvenstveno finansijskih organizacija a tek onda drave odnosno
isprava sa javnim povjerenjem
4. zasniva se na kratkoronom obligacionom odnosu a obaveze koje proizilaze iz njega su
novane
5. radi se o trgovakom efektu koji se izdaje u serijama
6. radi se o prenosivom i fungibilnom vrijednosnom papiru koji ima svoju trinu cijenu.
Zakonom se strogo odreuju bitni sastojci blagajnikog zapisa a radnje koje ine postupak
izdavanje odnosno emisiju blagajnikog zapisa su neto jednostavnije u odnosu na obveznicu. Tako
NPR nije potrebno odobrenje posebnog dravnog organa ve se emituje na osnovu odluke
nadlenog organa izdavaoca blagajnikog zapisa.
Njegovo prenoenje se vri kao i kod ostalih vrijednosnih papira a prestaje na jedan od naina koji
je predvien i za prestanak obligacije.
Komercijani zapis je vrijdnosni papir odnosno pisana isprava koja glasi na ime i na donosioca
kojom se njen izdavalac a to moe biti svako pravno lice bezuslovno obavezuje da e imaocu takve
isprave o roku dospjelosti koji iznosi do godinu dana isplatiti nominalni iznos sa kamatom ili bez
nje ili obezbjediti neke druge povlastice. Za razliku od blagajnikog zapisa ovdje se mogu
predvidjeti i nenovane obaveze. Naime, umjesto kamate izdavalac imaocima tih isprava moe dati
odreene pogodnosti kao ro su: otkup odreene robe po unaprijed odreenim cijeni itd. ekonomska
funkcija se kod komercijalnog zapisa uglavnom sastoji u kratkoronom pribavljanju novanog
kapitala odnosno mogunost odreenih poslovnih subjekata da svoj viak kapitala oplode putem
komercijalnog zapisa ili da takav efekat ostvare graani sa svojim sredstvima tednje. I komercijalni
zapis mora imati bitne elemente. Njegovo izdavanje ne podlijee nikakvim odobrenjima ve se
emisija vri u skladu sa odlukom odreenog trgovakog subjekta koji mora imati odreene
elemente. Prenoenje i prestanak prava iz komercijalnih zapisa podlijeu pravilima koja su slina za
ostale vrijednosne papire, obveznice i blagajniki zapis.