M.

Milivojevi-Maarev, Utjecaj teorije drame Gustava Freytaga dobro skrojenih komadana suvremenu
filmsku dramaturgiju utjelovljenu u djelu THE WRITERS JOURNEY Christophera Voglera

2(2)#9 2013

UDK 82-2.09 Freytag, G.

791.44 Vogler, C.
Pregledni lanak
Review article
Primljeno: 22.2.2013.

Marina Milivojevi-Maarev
Akademija umetnosti, Novi Sad, Odsjek za dramaturgiju
marinamadjarev@yahoo.com

Utjecaj teorije drame Gustava

Freytaga dobro skrojenih
komadana suvremenu
filmsku dramaturgiju
utjelovljenu u djelu THE
WRITERS JOURNEY
Christophera Voglera
Saetak
Film je umetnost koja je sklona konzumiranju najnovijih tehnolokih dostignua
i svedoci smo njegovog prodora u treu dimenziju (npr. film reditelja Dejmsa
Kamerona Avatar...). Svojom tehnologijom film je potpuni produkt druge decenije
XXI veka, ali prie koje prezentuje moderna tehnologija strukturom fabule
pripadaju XIX veku. Zato je filmu potrebna starinska dramaturgija? Da li to
znai da se tehnologije menjaju, ali ne i ljudske potrebe za prianjem dobre, stare
prie? Zato su se upravo stare forme pokazale kao najbolje za promociju novih
medija i tehnologija? I da li smo uspeli u XXI veku makar malo da odmaknemo
od XIX? ta o svemu ovome moemo saznati poreenjem dela Gustava Frajtaga
sa delom Kristofera Voglera?
Kljune rijei: analiza scenaristikih modela, putovanje heroja, prianje prie,
dramaturka struktura.

222

Vol 2, br. 2, 2013. (222-229)

Uvod
Sudbina umjetnosti povezana je sa sudbinom svijeta, a sudbina dananjeg umreenoga svijeta
zavisi od razumijevanja medija koji donose nova pravila i uspostavljaju nove odnose u kulturi.
Ipak, ne nameu samo novi mediji nova pravila. Novi mediji stavljaju se u slubu stare forme s
ciljem uspjenog rada duhovnog hipermarketa iji je svjetski centar u Hollywoodu i Disneyevoj
produkciji. Linearna, narativna struktura tj. prianje prie s poetkom, sredinom i krajem ima i
dalje apsolutni primat u popularnoj tj. masovnoj umjetnosti, naroito na filmu koji je (uz muziku)
i dalje najmasovnija umjetnost. tovie, najpopularnija djela ovog medija npr. blockbusteri kao
to su Gospodar prstenova, Harry Potter, Titanik, Avatar ak i kada se koriste najsuvremenijim
dostignuima tehnologije i kompjuterske animacije govore kroz priu koja ima poetak, sredinu i
kraj i to sloene ba ovim redom. Zato je ovaj model i dalje tako popularan, koliko je star, to su
njegovi temelji i to nam to sve zajedno moe rei o nama samima?
Poziv na putovanje
Christopher Vogler je u svom djelu THE WRITERS JOURNEY181 istraivao dramaturke mehanizme
i pokuao objasniti meunarodnu uspjenost holivudskog scenaristikog modela. Prvo izdanje djela
Pievo putovanje Vogler je objavio 1992. godine. Analizirao je vie stotina komercijalno uspjenih
amerikih filmova od kojih je pretena veina nastala u periodu od sedamdesetih godina XX. stoljea
pa sve do kraja prolog stoljea u holivudskim studijima i Disneyevoj produkciji. Utvrdio je da
djela razliitih autora i razliitih anrova slijede istu dramaturku matricu koju je nazvao herojevo
putovanje, a itav proces pisanja je pievo putovanje.
Putovanje glavnog junaka se odvija u dvanaest etapa koje se mogu podijeliti u tri ina (I. IN - 1.
Obian svijet; 2. Poziv na avanturu; 3. Odbijanje poziva; 4. Mentor; 5. Ulazak u novi svijet; II. IN
- 6. Test, saveznici i neprijatelji; 7. Ulazak u tamnu peinu, 8. Iskuenje; 9. Nagrada; III. IN - 10.
Povratak; 11. Uskrsnue; 12. Povratak s eliksirom). Junakovo putovanje poinje prikazivanjem junaka
u prirodnoj sredini. Zatim se dogodi tzv. poziv koji junaka tjera da napusti prirodnu sredinu i
krene u veliku avanturu s ciljem da se vrati u prirodnu sredinu donosei joj novu vrijednost (koja
moe biti materijalna i/ili duhovna) i/ili joj pomae da uspostavi naruenu harmoniju.


Christopher Vogler, The Writers Journey: Mythic Structure for Writers , Michael Wiese Productions, USA 1998.

223

M. Milivojevi-Maarev, Utjecaj teorije drame Gustava Freytaga dobro skrojenih komadana suvremenu
filmsku dramaturgiju utjelovljenu u djelu THE WRITERS JOURNEY Christophera Voglera

Sam Vogler kae da je svoj model bazirao na radu Josepha Johna Campbella koji se zove Junak
s tisuu lica (The Hero with a Thousand Faces (1949)). Voglera u Campbellovu radu intrigira
otkrie zajednike matrice za mitove koji pripadaju razliitim epohama i kulturnim modelima.
Osnovu Campbellove matrice Vogler provlai kroz razliite filmske obrasce i utvruje da holivudska
dramaturgija ponavlja strukturu klasinih mitova. Time to film preuzima mitoloke modele koji su
bliski ljudima na razliitim meridijanima i u razliitim epohama Vogler objanjava veliku gledanost
holivudskih filmova i Disneyevih crtia.
Vogler se u svom radu jo poziva i na Jungovu psihologiju arhetipova i ulogu sjene u psihologiji
linosti i u njoj pronalazi objanjenje za ulogu ostalih aktera u prii. Na tom putu vane figure su
saveznici, mentor i sjena. Posebno je zanimljiva uloga sjene jer ona ima ulogu antagonista. Izraz
sjena je posuen iz Jungove psihologije. Vogler time eli naglasiti da je antagonist ustvari sjena
junaka njegova potisnuta, tamna strana. Tako itavo putovanje predstavlja borbu junaka sa samim
sobom u cilju duhovnog izrastanja.
Time to svoj rad Vogler povezuje s radom Campbella i Junga autor eli dokazati da holivudska
filmska dramaturgija, zato to izlazi iz duboke ljudske potrebe za vjenim prianjem iste prie, svoje
utemeljenje ima u opeljudskim, mitskim korijenima. Na taj nain suvremena amerika blockbuster
filmska dramaturgija postaje dio svevremene ljudske prie, i kao takvoj joj se ne moe zamjeriti ni
kulturni imperijalizam ni dogmatizam na planu dramaturke forme. Ovo napominjemo, ne zato
to ga mi elimo za to optuiti, nego zato to se on i sam ograuje od ovih napada182.
Mi ne elimo osporiti mogunost da je Vogler inspiriran Campbellom i Jungom, ali emo u sljedeem
poglavlju, izmjeriti dubinu Voglerove vjenosti i utvrditi da ona see do sredine XIX. stoljea.

Vogler, XV.

224

Vol 2, br. 2, 2013. (222-229)

Dokazat emo da holivudski dramaturki model preuzima matricu dobro skrojenih komada XIX.
stoljea, tako to emo ga usporediti s modelom Gustava Freytaga.
Gustav Freytag
Gustav Freytag (1816 1895) autor je djela Die Technik des Dramas (1863). Danas je najpoznatiji
po tzv. Freytagovoj piramidi koja pokazuje osnovne toke razvoja dramske radnje. Radnja poinje
uvodom u kojem upoznajemo protagonista u njegovom normalnom stanju ili prirodnoj sredini.
Moment prve napetosti je trenutak u kojem se protagonist prvi put suoava s izazovom. Potenciranje
je razvoj junakove radnje koji vodi ka kulminaciji. Kulminacija je moment najveeg uzbuenja,
velika scena glavnog junaka poslije koje se definitivno mijenja tijek radnje. Preokret u tijeku radnje
je sljedea faza, kada se junakova srea postepeno mijenja, a radnja antagonista doivljava uspon.
Moment posljednje napetosti trenutak u kojem se ini da bi se stvari ipak mogle drugaije (sretnije)
rasplesti za junaka i katastrofa tj. rasplet obino tragian kraj junaka.

Odmah moemo uoiti slinosti izmeu dva pristupa. Uvod kod Freytaga je tzv. obini svijet
kod Voglera. Moment prve napetosti kod Freytaga je tzv. poziv kod Voglera. Dijelovi koje Vogler
naziva: odbijanje poziva, mentor, prelazak praga, testovi, prijatelji su potenciranje. Kulminacija
radnje je iskuenje kod Voglera. Dijelovi koje Vogler naziva nagrada i put nazad, kod Freytaga bi
mogao biti preokret u tijeku radnje. Uskrsnue kod Voglera je trenutak posljednje napetosti kod
Freytaga. Rasplet ili katastrofa kod Voglera su povratak u obini svijet. Uoljive su i znaajne razlike.
Vogler govori o sretnom kraju tj. uspjenom zavretku prie za glavnog junaka. Kod Freytaga kraj
je nesretan. Vogler smatra da jedna osoba moe napraviti promjenu, da su heroji potrebni kako bi
promjena bila izvrena i kako je promjena generalno dobra183. Freytag je svoje istraivanje bazirao
na grkim i elizabetanskim tragedijama. On konstatira da ove tragedije nuno zavravaju pogibijom
junaka jer drama treba prikazati potpuno zavrenu radnju:

Vogler, xx.

225

M. Milivojevi-Maarev, Utjecaj teorije drame Gustava Freytaga dobro skrojenih komadana suvremenu
filmsku dramaturgiju utjelovljenu u djelu THE WRITERS JOURNEY Christophera Voglera

Ako je borba junaka zaista obuhvatila itav njegov ivot, onda to nije samo staro
predanje, nego unutranja nunost, da se to prikae i potpunim opustoenjem
njegovog ivota184.
Razlika je, dakle, u odnosu prema razvoju radnje. Dok je kod Voglera rije o individualnom putu
na kojem se junak susree sa svojom sjenom, kod Freytaga se junak sukobljava s konkretnom
vanjskom silom koju utjelovljuje antagonist i njegovi saveznici. Zato to ima kompliciraniji odnos
protagonista i antagonista Freytag razlikuje strukture koje imaju djelatnog junaka i strukture koje
imaju junaka kojem se radnja deava, zatim strukture koje vode k sretnom i strukture koje vode k
nesretnom (klasinom traginom kraju) i djelomino ili potpuno sretnom kraju. Kod Voglera su
toke razvoja drugaije rasporeene i uvijek se svode na jednu strukturu (jer je samo jedan odnos
protagonista i sjene). Iz svega to smo naveli vrlo lako se moe doi i do zakljuka da su Voglerova
tri isto to i Freytagovih pet inova, jer oba teoretiara ne polaze od ideje scene ili ina nego od
ideje cjeline za njih dvojicu kaotinost i aloginost ne postoje, a nesvjesno, ako ga i ima kao kod
Voglera, postoji samo zato da bi na kraju drame tj. filma bilo osvijeteno tj. pacificirano. Tako smo
doli do saznanja o slinosti strukture. Ali sutinska slinost je na planu ideje, odnosno, u odgovoru
na pitanje zato se pria izlae i koji efekt ona treba proizvesti kod gledatelja.
Razotkrivanje ili koliko je stvarna beskonanost?
Freytag je pisac punog uspona liberalizma u Europi i to u Njemakoj, koja je bila jedna od
najdinaminijih dijelova tadanje liberalno orijentirane, buroazijske Europe. Gustav Freytag je,
osim to je bio uspjean pisac i veliki poznavatelj i promicatelj novog njemakog karaktera, bio
i aktivan lan Liberalne partije i borac u ratovima koje je vodilo Njemako Carstvo. Liberalizam
XIX. stoljea se bazira na viestruko napetom dinaminom odnosu: izmeu dostojanstva i slobode
pojedinca i imovine pojedinca (pri emu dostojanstvo i sloboda moe biti stvar jednog, a imovina
drugog pojedinca); izmeu ideje da su svi ljudi roenjem jednaki te da ih obrazovanje i drutvo ine
razliitim i darvinistikih ideja o prirodnoj selekciji u kojoj najbolji pobjeuju; izmeu prava i sloboda
vlastitog naroda i istih sloboda drugih naroda; romantiarska fascinacija prirodom i saznanje da
je ovjek prvi put doao u mogunost da kontrolira prirodu. Ove dinamike i dijalektike napetosti
dovele su do uspona znanosti, mehanike i druge industrijske revolucije.
Freytag, kao ovjek koji iz perspektive svog doba tumai prolost, sadanjost i budunost, komad
promatra kao dobro sastavljen mehanizam koji publici treba omoguiti da spozna mehanizam
situacija u ivotu. Glavni zadatak pisca je da u jednom slijedu dogaaja uoi logiku radnje, te da
tako situacije koje bi u ivotu djelovale nerazumljivo pa moda i uasavajue na sceni dobiju svoje
razjanjenje:


Gustav Freytag, Tehnika drame, Teorija drame XVIII i XIX veka, Univerzitet umetnosti u Beogradu, Beograd 1985,
501.

226

Vol 2, br. 2, 2013. (222-229)

(da) shvati sadraj jednog ljudskog ivota ili nekog vremena, da se trudi otkriti karakteristine
osnovne crte, unutarnju povezanost dogaaja.185.
Zanimljivo je Freytagovo objanjenje katarze: glavno djelovanje drame je pranjenje mutnih i
suavajuih raspoloenja dana, koje su u nama izazvane jadom i uasom ovog svijeta.186
Drugim rijeima drama nam pomae da situacije koje nam u ivotu djeluju nerazumljivo i zastraujue
postanu jasne, da skriveni u tami partera iivimo sav uas i da laki i rastereeni izaemo iz dvorane
ostavljajui za sobom vlastiti strah. To objanjava zato je zgodno da junak pogine187.
O spoznaji govori i Vogler, ali dok Vogler govori o spoznaji publike kroz spoznaju lika, Freytag
govori o mehanizmu koji dovodi do spoznaje. Iz toga proizlazi razliit odnos prema sukobu unutar
dramaturke strukture. Freytag zagovara protagonista i antagonista, to je u skladu s njegovim
svijetom gdje liberalizam iri sebi prostor kroz stalni sukob sa sustavom koji odlazi (feudalizam),
snagama koje dolaze (radnika klasa), kao i s drugim liberalistiki orijentiranim nacijama. Sam
Vogler u predgovoru za drugo izdanje svoje knjige kae da vjeruje u mogunost individualnog puta,
u mogunost da pojedinac promijeni sebe i svijet te da kroz promjenu osvoji dodatnu vrijednost.
Ovu Voglerovu ideju promovirali su i holivudski studiji i Disneyeva produkcija. Iza ovih ideja stoji
ideja da kapitalistiko ameriko drutvo ima skoro beskrajne mogunosti za razvoj pojedinca.
Korak dalje u pravcu kojim se kreu ove ideja je i ideja o nepovredivosti prava pojedinca i o tome
da intervencije drave (sustava) moraju biti minimalne188 i tu smo ve na terenu neoliberalizma.
Vogler svoj rad objavljuje 1992. godine koja je definitivno oznaila pad eline zavjese tj. pobjedu
neoliberalizma nad dravnim socijalizmom. Neoliberalizam za razliku od liberalizma devetnaestog
stoljea drugog antagonista osim sebe samoga nema (to e naredno desetljee i dokazati), te i
Voglerov junak kada ulazi u sukob to je iskljuivo sukob sa samim sobom, tj. sa svojom sjenom
svojim neostvarenim potencijalima koji mu se vraaju kao strahovi, frustracije i neuroze koje se
utjelovljuju u drugim likovima.
Ono to im je takoer zajedniko to je da je rije o zatvorenim strukturama. Freytag kae: Radnja
drame je dogaaj sreen na osnovu ideje, iji se sadraj prikazuje preko karaktera. (...) Mora imati
vrsto zatvoreno jedinstvo.189 Freytag insistira na tome da nakon zavretka drame ni jedno pitanje
ne smije ostati otvoreno. Kraj mora biti potpun i konaan bez otvorenih tema ili pitanja. Vogler ne
insistira toliko na zatvorenosti, no kruna struktura njegove forme pria se zavrava tamo gdje
je i poela nesumnjivo potvruje da je rije o zatvorenoj strukturi. Ova dva autora dijeli vie
od sto godina i govore o razliitim medijima (filmu i kazalitu). Ipak, imaju isti nain stvaranja
strukture koji proizlazi iz slinog naina organiziranja ideja, odnosno slinog pogleda na svijet.
Zajedniko im je i to to obojica tvrde da su dramaturki principi o kojima govore opeljudski.

Freytag, 469.

Freytag, 481.

Uoavanje mehanizma na osnovi kojeg strada onaj s kojim se identificiramo i emocionalno pranjenje uslijed pogibi

je daje gledatelju razumijevanje i nadu da se sa slinim problemima obrauna na pravi nain u ivotu.

Robert Nozick (1939-2002) Anarhija, utopija, drava (Anarchy, State and Utopia), 1974.

Freytag, 472. i 473.

227

M. Milivojevi-Maarev, Utjecaj teorije drame Gustava Freytaga dobro skrojenih komadana suvremenu
filmsku dramaturgiju utjelovljenu u djelu THE WRITERS JOURNEY Christophera Voglera

Vogler se poziva na Junga, a Freytag na Aristotela. Oni na taj nain ele uspostaviti vezu izmeu
svog modela i opeprihvaenog autoriteta u prolosti kako bi njihova struktura dobila potvrdu
opeljudske dimenzije.
Epilog ili zato na poetku XXI. stoljea publiku i dalje uzbuuje nain organiziranja
ideja iz sredine pretprolog stoljea?
Ono to XIX. stoljee ini bitno drugaijim od svih prethodnih je ideja da obian graanin (sa
svojim nainom govora i itavim habitusom) moe biti junak tragine radnje. Ovu ideju XIX.
stoljee batini od Diderota i XVIII. stoljea, meutim dok se XVIII. stoljee jo bavilo utvrivanjem
ove, tada revolucionarne ideje, za XIX. stoljee je to opeprihvaena ideja koja mu omoguava
da staru strukturu redefinira na svoj nain, inei time da elitni umjetniki dometi prethodnih
stoljea postanu masovno dostupni. Masovna proizvodnja materijalnih dobara i masovna potronja
kulturnih dobara poeli su tada i mi i dalje ivimo taj san svijet u kojem ivimo moemo razumjeti
i kontrolirati putem znanosti i tehnike, u slijedu s tim, moemo razumjeti i promijeniti, tj. usavriti
i sebe same. Meutim, taj san, idui ovim putem jo nismo ostvarili, a pitanje je hoemo li to ikada
uspjeti, jer kao to smo ve vidjeli na heroj je izgubio antagonista i bori se sa samim sobom.
Jesmo li, pokuavajui koristiti nove medije radi prianja starih pria, konano udarili u zid, smijemo
li pogledati iza njega?
Uoavanje granica beskonanosti ini da smo u stanju sagledati granice vlastitog svijeta, tj.
miljenja i na taj nain otvoriti mogunost da pogledamo preko granica. Granica ini mitos, tj.
prianje prie koje nam omoguava da sagledamo vlastitu prolaznost kao vjenost i da postavimo
vjena pitanja (kojima i Vogler zavrava svoju knjigu) s nadom da emo nai i odgovor. Odustajanje
od linearne prie znai odustajanje od ideolokog sagledavanja svijeta kao jedne ideje, a to budi novi
uas. Jedan od najveih uasa suvremenog ovjeka je osjeaj potpune i nepovratne defragmentacije
sebstva, a time se, zanimljivo, vrlo malo, ako ikada bavi holivudska produkcija.
Ii k tom novom znai ii dalje od Voglera (mada je Vogler nastojao dokazati da se i nelinearna
dramaturgija kakva je Petparake prie moe svesti na linearnu), dalje od Freytaga, odnosno dalje
od njihovog zajednikog praoca, tj. Aristotelove Poetike te prve upute za pisanje dobro skrojenih
komada u povijesti Zapadne civilizacije.
Stojimo nad provalijom i zauzimamo poziciju za skok. Zauzimamo je, ali ne skaemo. Jesmo li
spremni? Imamo li hrabrosti skoiti ili emo ii nazad u poznato po cijenu da novi mediji ostanu
samo igrake u rukama starog pogleda na svijet?

228

Vol 2, br. 2, 2013. (222-229)

Literatura:
Christopher Vogler, THE WRITERS JOURNEY (Mythic Structure for Writers), Michael Wiese
Productions, USA 1998.
Gustav Freytag, Tehnika drame, Teorija drame XVIII I XIX veka, Univerzitet umetnosti u
Beogradu, Beograd 1985.
Bertrand Rasel, Istorija zapadne filozofije, Narodna knjiga Alfa, Beograd 1998.
http://www.briantriber.com/WritingSamples/Freytag_Drama/Freytag_TOC.html
Florans Dipon, Aristotel ili vampir zapadnog pozorita, Clio, Beograd 2011.

The Influence of Gustav Freytags Dramatic

Theory of Well- Tailored Pieces on the
Modern Film Dramaturgy as Embodied in
The Writers Journey by Christopher Vogler
Abstract
Film is art prone to consumption of the latest technological accomplishments
and we are witnessing its break into the third dimension (for example Avatar...).
Film with its technology is a complete product of the second decade of XXI
century, but the structure of the stories presented by the modern technology
belongs to XIX century. Why does film need the old- fashioned dramaturgy?
Does that mean that technologies change but not the human need for telling
good, old stories? Why have old forms proved to be the best for presentation of
new media and technology? Have we at least managed to move a bit further
from XIX century? What can we learn about all this when we compare works
of Gustav Freytag and Christopher Vogler?
Key words: analysis scriptwriting model, hero s journey, storytelling,
dramaturgical structure.

229