Zone zavarenog spoja (Z): zona taljenja (ZT), zona utjecaja topline (ZUT).

Zavareni spoj (Z) se sastoji od zone taljenja ZT i zone utjecaja topline ZUT (ZUT
se naziva i "prelazna zona").
Zona taljenja (ZT) je onaj dio zavarenog spoja koji je za vrijeme zavarivanja bio
rastaljen i u kojem je dolo do pojave kristalizacije i do skruavanja. Moe se
sastojati od samo osnovnog materijala ili mjeavine osnovnog i dodatnog
materijala.
Zona utjecaja topline (ZUT) je dio osnovnog materijala, koji se nalazi
neposredno uz rastaljenu zonu, a gdje dolazi do promjene kristalne strukture i
mehanikih svojstava zbog topline uneene zavarivanjem.
Zona taljenja
U kapljicama rastaljenog metala i kupki zavara dolazi do slinih pojava kao pri
proizvodnji - taljenju metala u peima. Javlja se meusobno djelovanje
rastaljenog metala, troske i okolne atmosfere. Djelovanjem izvora topline dolazi
do izgaranja pojedinih elemenata: C, Mn, Si, Cr, Ni, Ti i drugih ili je pak mogue
iz troske (obloga elektrode, prah) dolegirati rastaljeni metal raznim elementima.
Zbog utjecaja atmosfere oko rastaljenog metala i sastava rastaljenog metala
dolazi u veoj ili manjoj mjeri do stavaranja oksida, nitrida, karbida, karbonitrida,
sulfida, eutektika, intermetalnih spojeva i drugih faza. Metalna kupka se moe
sastojati samo od osnovnog materijala, ako ne koristimo dodatni materijal, ili
najee, od mjeavine dodatnog i osnovnog materijala, jer pri zavarivanju dolazi
do taljenja rubova koje zavarujemo. Kod lemljenja ZT se sastoji samo od
dodatnog materijala.
Kasnije dolazi do kristalizacije - skruavanja kupke i taj dio spoja nazivamo zona
taljenja. Daljim hlaenjem u ZT, ovisno o vrsti metala, moe doi do strukturnih
promjena, izluivanja razliitih faza i pojave greaka (pore, pukotine).
Konani kemijski sastav i kristalna struktura ZT moraju se nai u odreenim
granicama kao napr. kod lijevanog elika, da bismo postigli odreena mehanika,
antikorozijska i eventualno neka druga svojstva.
Kod zavarivanja pod pritiskom do spajanja dolazi difuzijom pored koje se moe
javiti i kristalizacija, ali taljenje u principu nije potrebno.
U ZT kod zavarivanja u vie prolaza pojavit e se pojedine zone utjecaja topline
oko svakog prolaza.
Karakteristike zone taljenja u razliitim zavarenim spojevima

Zavar u jednom prolazu

Rast stubastih kristala je okomit na rubove, koji
se zavaruju. Sredina se zadnja skruuje. Ako
postoje neistoe u eliku, napr. sumpor, postoji
sklonost vruim pukotinama u sredini zavara.

Povoljniji smjer kristalizacije, jer se kristali ne

sukobljavaju u sredini zavara, gdje se mogu
javiti vrue pukotine.
Kutni zavar zavaren CO2 ili EPP.
Zbog duboke penetracije ZT sadri veliki dio
rastaljenog OM, koji ima vie neistoa, nego
DM. Nepovoljan je smjer kristalizacije, pa je
mogua pojava vruih pukotina.

Kutni zavar zavaren REL obloenom

elektrodom zbog manje penetracije u OM
daje manje mijeanje DM sa OM i povoljniji
smjer kristala.

Zavar iz vie prolaza. Svaki prolaz ima

svoju ZT i ZUT.
rafirana je ZUT samo za prolaze br.5 i 6.
Cjelokupna zona taljenja "X" zavara sastoji
se od vie ZT i ZUT. Svaki slijedei prolaz
odaruje prolaz ispod. Zadnji prolazi 4 i 8
ostaju neodareni.

Slijed polaganja prolaza. Ako se eli izbjei

da nakon zavarivanja u ZUT na osnovnom
materijalu ostane tvrda zakaljena struktura,
tada slijed polaganja zavara treba tako
planirati da zakaljene ZUT na OM budu
odarene (poputene), bliskim zavarima, a
to postiemo preklopom 1-3 mm.
rafiranu zakaljenu zonu u OM
visokovrstog elika treba popustitiodariti. Da bi se ostvarilo poputanje
potreban je preklop 1 - 3 mm.

Poseban prolaz za odarivanje (engl.

temper bead). Na slici "f" zadnji prolaz 6
ostaje neodaren. Ako je u zadnjem
prolazu i njegovoj ZUT dolo dovoljno
brzim hlaenjem do stvaranja martenzitne
strukture, tada se moe dodati jo jedan (ili
vie posebanih prolaza), napr br. 7 koji e
odariti-popustiti martenzit i dobit e se u
zavarima ispod zavara 7 struktura
poputenog martenzita. Prolaz 7, koji je
neodaren, obino bruenjem kasnije
odstranimo. Ovakovo "odarivanje" zavara
se ponekad primjenjuje za jae zakaljive
elike, kada je drugi nain odarivanja
(poputanja tvrdoe) tee provesti. Napr.
na montanim zavarima cjevovoda, ako
nema mogunosti odarivanja nekom
standardnom metodom lokalnog
odarivanja: indukcijski, elektrootporno ili
plinskim plamenikom.

U ZT je samo OM ili samo DM

Zavarivanjem snopom elektrona i nekim
drugim nainima (TIG, plazma) mogue je
zavarivati bez DM. ZT se sastoji samo od
DM.
Kod lemljenih spojeva ZT se sastoji samo
od dodatnog materijala (DM).

Zavarivanje dva raznorodna materijala se

ponekad izvodi treom vrstom dodatnog
materijala, pa je tada ZT mjeavina tri vrste
materijala, a sastav ZT je etvrtog sastava.
U pojedinim prolazima se javljaju razni
udjeli pri mjeanju OM i DM, pa e kemijski
sastav i strukture biti razliite.
Utjecaj koeficijenta oblika b/h na svojstva
ZT
Pri EPP zavarivanju karakter izvora topline
omoguava postizanje
dubokopenetrirajueg oblika zavara s
koeficijentom oblika b/h = 0,7. Ovakav
oblik nije povoljan zbog smanjenja
otpornosti metala kristalizacijskim
pukotinama i smanjenja udarne ilavosti.
Potrebno je tako odabrati parametre
zavarivanja (U, I, v), da se dobije koeficjent
oblika ZT b/h = 1,3 - 3,0, priblino
polukrug. Na slici uz ovaj tekst je prikazan
dijagram utjecaja odnosa b/h na pojavu
kristalizacijskih pukotina kod EP
zavarivanja za nelegirani elik. Pored
sadraja C na pojavu kristalizacijskih
pukotina utjeu i S i P, koji nisu obuhvaeni
dijagramom. Iako su podaci za sliku
dobiveni na temelju ispitivanja kod EPP
zavarivanja, slini rezultati e se dobiti i za

ostale postupke zavarivanja.

Pogled odozgo na kupku pri zavarivanju
prikazuje smjer rasta kristala. Kristali su u
svakom trenutku okomiti na liniju izoterme.
Oblik izoterme talita je razliit i ovisi o
temperaturnom polju.
Iz izloenog se mogu uoiti sljedee pojave u ZT:
izgaranje i dolegiranje elemenata,
pojava nepoeljnih spojeva,
rafiniranje i dezoksidacija kupke,
mijeanje OM i DM,
smjer orijentiranosti kristala ovisno o smjeru odvoenja topline,
broj prolaza, koji utjee na mijeanje OM i DM i "odarivanje" (vie ZUT u ZT),
zaostale napetosti i trajne deformacije,
mogue nehomogernosti - greke ZT (pukotine, poroznosti, troska ),
brzo ili sporo hlaenje koje moe tetno utjecati zbog zakaljivanja pri brzom ili
zbog porasta zrna i izluivanja raznih nepoeljnih faza pri sporom hlaenju.

Zona utjecaja topline - ZUT

ZUT teorijski obuhvaa podruje OM, u kojem se OM nije talio za zavarivanja, ali
u kojem je dolo do promjene mikrostrukture, mehanikih, korozijskih ili drugih
svojstava zbog unoenja topline zavarivanjem, lemljenjem ili termikim rezanjem.
Izrazite promjene strukture kod dovoljno sporog hlaenja za nelegirani elik su
iznad A1 (723 oC) pa se meme na makro izbrusku lako uoiti ZUT (temperature
izme|u Ac1 i talita). Ova zona e dati drugaiji refleks svjetlosti u odnosu na
osnovni materijal, jer je u toj zoni dolo do promjene veliine zrna, usmjerenja
zrna i strukture.
Za one poboljane elike, koji se kale i poputaju pri relativno niskim
temperaturama, napr. na 300 oC, bilo kakovo grijanje iznad 300 oC e uzrokovati
bitne promjene svojstava OM (dobit e se nia vrstoa), pa e ZUT obuhvatiti

zonu zagrijavanu na temperature 300 do 1500 oC. irina ZUT ovisi o toplinskom
inputu i iznosi najee 2 - 8 mm.
Za Al - legure, koje se toplinski obrauju na 120 oC, ZUT e obuhvatiti podruje,
koje je bilo zagrijavano na temperature 120 oC do talita.
Povratak na poetnu stranicu - povratak na popis pitanja iz Tehnologije zavarivanja !!