BRANIMIR GUI

Zagreb

K A L E N D A R PR O KLETI J SKI H PASTIRA

Zbog svoje izoliranosti od prometnih putova i zbog svoje nepristupanosti i teke prohodnosti ostale su Prokleitije sve do nedavna naj
slabije poznat kraj Evrope. Nije zbog toga nikakvo udo to su se upra
vo kod stanovnika tih kreva sauvali mnogi elementi i materijalne i
duhovne kulture koji su u ostalim dijelovima naih Dinarskih planina
ve davno iezli. Naroito zabaeni kraj predstavljala je dolina Valbone s okolnim planinama, sjeditei plemena Krasnica. Ostala gortaka
plemena sjevernoalbanskih planina, preteno katolike vjere, ipak su
bar donekle bila pristupana naunom istraivanju, ali Krasnici, kao
posve islamizirana etnika grupa, zbog svoga fanatizma i vjerske netr
peljivosti, bili su zatvoreni za svaki nauni rad. Ne treba zaboraviti 'da
je u tom kraju tek prije nepunih tridesetak godina prvi put bilo mogu
e izvriti izmjeru terena i tako zbrisati i poeljednju neistraenu bijelu
mrlju s geografske karte Evrope.
U tom predjelu, u koji sam nekoliko puta ulazio radi antropogeo
grafskih studija i izmeu oba rata i poslije osloboenja, 1 prvi sam put
od starih ljudi sluao o starom kalendaru, kakav je prije bio u upo
trebi u itavoj Malesiji i prema kojemu se stoljeima odvijao ivot ovih
gortaka.

VJETA- GODINA
Shenqjcrqj
arcvdan
odana

Shenmiter
Mitrovaan
2 dana
w
*
"V7
" "~
90 dana
9o dano
Mjed/n/ i verges
* Srecr /jela

. _
.
Unnht -2?'ma
"780 dana

Vera - LjeTo
180xlana
: ZKL

KALENDAR
1
B. Gui: Bieshka
str. 385.

> :
7

90 dana . . .
9odana
Mjea/nt / aim nit
J
Sred z/rne.

PROKLETUSKIH PASTIRA

e Krasniqes Krasnike

planine.

Priroda, Zagreb 1960,

; '
; ; . . '. | jj

169

itavo raunanje (vidi crte) zapoinje sa svetkovinom sv. Jurja,

koja padal na 24. aprila, dakle s proljetnom obnovom redovnoga biolo
koga ciklusa i pokretom stoara iz zimovita u primorju u pravcu pla
nina. Sv. Juraj, kranski svetac ratnik iz IV stoljea, zamijenio je
ovdje jo prastaro pogansko slavlje obnovljene prirode.
Cijela godina vjeta podijeljena je Mitrovdanom u dva vremenska
razmaka od po 180 dana: ljeto vera i zimu dimni, a svaki taj od
sjek opet na dva dijela od po 90 dana. Taj devedeseti dan zove se u
zimi mjedisi e dimnit, a u ljeti mjedisi e veres. Tih 90 dana po
novno se dijele na dva dijela od po 45 dana, koji nemaju posebnoga
imena, ali se prelaz iz jednoga perioda od 45 dana u drugi istie skrom
nom proslavom u obiteljskom krugu: boljim rukom i bez tekoga rada.
Budui da se Jurjevo slavi tri dana, a Mitrovdan dva danai, a oni nisu
uraunati u gornji rasporeid, onda itava godina, po ovom kalendaru,
broji 365 dana.
Najvei blagdan je Jurjevdan, Shengjergj. On se smatra pravim
stoarskim praznikom. Taj dan se odjeljuju jaganjci od ovaca te se prvi
put obavlja promuz, uz koji se vri niz obreda, kako bi se stado obra
nilo od zlih pogleda, napada vjetica i vukova, lopova i zlih ljudi, te
osigurala plodnost stoke i obilje mlijeka i masla. Obavezno je klanje
ivotinje, koja mora da je uvijek muka, dakle kozli ili muko jagnje.
Od toga mora dal okusi komad svaki ukuanin. To je ujedno i prvo
jagnje koje se zakolje u godini. To to svaki ukuanin obavezno uzima
od zaklane ivotinje pri ruku jako podsjea na nekadanju ritualnu
rtvu. Shengjergj se slavi tri dana, dan prije i dam poslije Jurjeva. Te
dane svi ukuani svetkuju. Prvi se dan svetkuje u kui te se prave po
sjete prijateljima i roacima, drugi dan slavi itavo selo zajedno, a trei
dan sastaju se svi zaiseoci itave doline ili na zimovitu svi pastiri ita
voga kraja te uz pjesmu i ples proslavljaju taj glavni praznik. Slavi
se na odreenom mjestu, esto pored kakvih prastarih dubova ili boro
va, na starom groblju ili na nekom crikvitu, ve davno naputenom.
Mitrovdan Shenmiter, ija slava pada na 26. oktobra svetkuje se
dva dana. To je dan kada se zavravaju svi jesenski poslovi oko stoke i
kada, po narodnom raunu, zapoinje zima. Sada se vri obraun planin
skoga gazdinstva: isplauju se unajmljeni obani, ako je takvih bilo, i
pravi se obraun sa sumjeanima. Ipak je Shenmiter manja slava od
Jurjeva. U toj nedjelji ne valja strici ovce, kako bi se vukovima zave
zala usta kad bi provalili u tor. Torovi se ne premjetaju itavu tu
sedmicu, a niti se iz njih iznosi ubre. Po vremenu kakvo vlada na Mi
trovdan prosuuje se kakva e biti zima: blaga ili ljuta, s mnogo ili
s malo snijega.
Na obje suncostaje mjedisi svaka obitelj zakolje po jedno ivo te
se pred veer jede sveaniji ruak. Poslije rakije, uz koju se u imuni
jim kuama mezeti sir, hladna riba i kiseli ugorci, dolazi jagnjei pilav
sa svjee ispeenim kukuruznim kruhom, iza ega jo pita i vodom raz
rijeeno kiselo mlijeko. 0 zimskoj suncoslaji mjeisi e dimnit ide se(
170

u none posjete prijateljima i poznanicima. Polazi se obino neto prije

pola noi, a p u t se rasvjetljuje lui. Ljetna suncostaja mjedisi e veres
slavi se u planini. Tu se na nekom istaknutom vrhuncu sakupe suple
menici iz okolnih katuna, a zaklane ivotinje peku se na ranju i j edu
sa sirom i kukuruznim kruhom. esto se pije uz rakiju i graevina, af
mlade pjeva i plee. Takva se mjesta u planini poznaju po lubanjama
zaklanih ivotinja, koje se obino nataknu na zabijeni kolale i tu ostaju
kao obrana od zlih duhova.
ini se da se kruh kao redovna hrama u ovim planinskim krajevima
upotrebljava tek od najnovijega datuma. Mjesto kruha jeo se redovno
sir, kojega je uvijek bilo u izobilju, a ito se moralo kupovati i dopre
mati iz okolnih nizina, pirije iz Prizrena, Pei i Gusinja, a danas iz Ska
dra. I kukuruz kolomboc, kojega danas sade i u svim selima Malesije,
ne moe zadovoljiti domae potrebe, pa se i njega mora dobavljati za
gotov novac. Da se prije hljeb jeo samo* kao poslastica, dokazuje nam
jedan zapis u knjizi roenih i vjenanih upe u selu Stijepovu u Zatrijepu iz kraja 18. stoljea. U tom liber baptisatorum et matrimonior u m missionis Triepsci zabiljeio je tadanji upnik fra Joseph de Placentia pod 15. oktobrom 1791. koliko je Dilosc Vuksani Mosuko potro
io za pod'uje, to ga je prema obiaju odrao sa svojim suplemenici
ma toga dana za svoga pokojnoga brata Prela, koji je poginuo 1. augu
sta iste godine pod Vidinom. Tu se pored jedne krave i 9 koza koje su
zaklane za gozbu per il drek spominje jo: 5 oka masla, 6 oka kajma
ka, 9 oka vina, 6 oka rakije i samo 20 koia brana pokraj 30 oka sira.
Kraj toga je cijena toga brana otprilike bila jednaka vrijednosti utro
enog sira!
injenica da itava dolina sa svojim zaseocima ili itava planina sa
svojim katunima proslavlja praznik, da se radi toga obani sakupljaju
na odreenom mjestu, a to mjesto ve po starom drveu ili po starom
groblju, koje najee i nije vie u upotrebi ili moda i ne pripada sa
danjem naselju, ili po svom istaknutom poloaju odaje starinsko kultno
mjesto, sve to govori za starinu obiaja, mnogo stariju od samoga
kranskoga sveca ije ime danas svetkovina nosi. Nema sumnje da se
tu krijei strah od mrtvakih demona i kult plodnosti, kult proljea, izbi
janja novoga ivota u prirodi, pa prema tome i elja i molba da se od
vrate zli duhovi i da se ta plodnost prenese i na ljude i na stoku u ovoj
godini.
Vremenski u toku godine dva su elementa koja odreuju njen ritam
i ko sesilnoga seljaka zemljoradnika, a jo mnogo vie kod pokretnoga
stoara: to je ljeto sa svojim solsticijem, kad je dan najdui, i zima sa
svojim, kad je no najdua; u prvom sluaju bujni rast i plodnost, a u
drugom tama i carstvo duhova, pokojnika i demona. To je vjena zago
netka raanja i umiranja, ivota i smrti, za seljaka potpuno neshvatlji
vih sila rasta i propadanja svega ivoga. Kranstvo je veoma vjeto
prilagodilo tovanje svojih svetaca starim obiajima i vjerovanjima, pa
j e upravo te dvije najizrazitije prirodne pojave ve negdje potkraj 4.
171

stoljea povezalo sa svoja dva najvanija blagdana: Boiem i Uskrsom.

Kasnije, negdje u doba kriarskih ratova, kult sv. Jurjai doveden je u
vezu s postankom proljea, a onaj sv. Dimitrija s jeseni. Ovaj posljed
nji, koji je kasnije u zapadnoj crkvi potisnut u pozadinu, ostao je u
istonoj crkvi do danas u punoj snazi. injenica da se on danas svet
kuje u jesen u itavoj Malesiji, koja je, kako je poznato, najveim dije
lom katolika, samo dokazuje da je tamo privrenost zapadnoj crkvi
staroga datuma, svakako od prije raskola. Na Zapadu je, ve u 16. sto
ljeu Mitrovdan zamijenilo Martinje ili u nekim kantonima vicarske
Sant Gali (28. oktobar po starom kalendaru). 2
Zauuje na prvi pogled to se u naem kalendaru nigdje ne istiu
dva najvanija datuma u ivotu stoara: to su izdig u planinu i zdig sa
planine. To nam, meutim, postaje jasno kada uoimo da su redovna
sezonska stoarska kretanja u podruju Prokletija ovisna o mnogim
lokalnim faktorima, koji se ne mogu unificirati. Tako su npr. daleka
kretanja Klimenata, koja su se sve do kraja prologa stoljea vrila na
velikim relacijama jadransko primorjei i plainine u gornjoj limskoj do
lini, zahtijevala sasvim druge vremenske termine od onih kod stanov
nika ale ili Krasnica, ije se planine nalaze u neposrednoj blizini nji
hovih sela. Tu pojavu uostalom vidimo i u Centralnim Alpama, gdje se
ti datumi takoer prilino razlikuju, ve prema lokalnim uslovima.
Ipak moemo Jurjevo smatrati danom kad poinje u proljee pokre
tan rad oko stoke. U doba velikih nomadskih oscilacija riz primorja toga
je dana zapoinjalo naputanje zimovita i kretanje sa stokom prema
unutranjosti. Stoka se kretala postepeno, praitei proljetnu pau od
primorja sve dublje u pravcu planina. Takva sam kretanja vlakih sto
ara mogao jo i sam promatrati u primorju pored Butrintskogai jezera
i u predjelu Vurg juno od Sarande (Santi Quaranta) u junoj Alba
niji. Da je Jurjevo i u Alpama bilo smatrano danom kada poinje rad
oko izdiga, svjedoe nam izvori 13. i 14. stoljea u junom Tirolu.
Iz njih doznajemo da se upravo na taj dan dodjeljivala pojedinim sto
arima za planinu stoka u sumjes. 8
1 u naim izvorima 14. stoljea istiu sei Jurjevo i Mitrovdan kao va
ni termini u ivotu stoara. Tako se u deanskoj hrizovulji god. 1330.
pored mjesenei plate meseina spominje i posebna nagrada od jedne
ovce i jednoga jagnjeta nai svakih 100 ovaca to ih je obanin primao
na Jurjevo, oito prije svoga polaska u planine. 4 Konjari pak prizrenskoga manastira dobivali su na Mitrovdan pored meseine i odijela
u ime belega dva mlada drijepca ili de/set perpera u novcu. 5
2

H. Weiss: Das Alpwesen Graubndens, Erlenbach-Zrich 1941, str. 49.

O. Stolz: Die Schwaighfe in Tirol. Innsbruck 1930. Passim.
4
Miklossich: Monumenta Serbica, Viennae 1858, str. 98.
5
J. aEarik: Hrizovulja cara Stefana Duana kojom osniva manastir Sv, Arhangela Mihaila i Gavrila u Prizrenu god, 1348? Glasnik Drutva srbske slovesnosti, sv
XV, Beograd 1862, str. 38.
8

172

Taj na stoarski kalendar bitno se razlikuje od kalendara to ga je

Hahn u svojem fundamentalnom djelu o Albaniji objavio iz podruja
plemena Rigi. 6 Kako su Rigi preteno zemljoradnici, to je i razlinost
kalendara posve razumljiva.
Da je i u naim Dinarskim planinama bio uobiajen specijalan stoar
ski kalendar, dokaz su nam rovai koji su iz tih stoarskih krajeva sa
uvani. Ipak, osim pustoga opisa tih etnografskih predmeta, nije o nji
hovu sadraju do nas dolo nita podrobnijega. 7
No ta stoarska kresanja u oblasti sjeverne Albanije samo su posljed
nji ostaci nekadanjih oscilacija stoara, koja su bila karakteristina za
itavo podruje paleomediterana. 8 Ona su inila jezgro ivota predindoevropskoga ovjeka paleomediteranskoga kulturnoga kruga i bila
su razvijena ne samo u evropskom nego i u azijskom i afrikom dijelu
Sredozemlja. Na tu davnu vezu upuuje nas donekle i taj na stoairski kalendar, ija godina zapoinje na Jurjevo, krajem aprila, dakle u
isto vrijeme kada su perimeditefranski stoari u rimsko doba slavili svoj
praznik Parilije, koji je bio posveen boginji Pales. Taj praznik rimski
pisci direktno oznaavaju kao principium anni pastoricii. 9 Toga su
dana stoari podnosili rtve boginji Pales i molili joj se za plodnost i
dobro napredovanje svoj stoke. Zato je ta boginja i nosila nazive: Dea
pastorum, Dea pasitoricia, Pastorum domina, pa ak i Dea montana ili Silvicola, to nas direktno upuuje na poetak kretanja u
planine. Ona je bila zatitnica stoarskoga ivota pa se zato Vergil u
svojoj treoj knjizi Georgica pred odjeljkom gdje, govori o ovarstvu i
obraa toj boginji rijeima: Nunc veneranda Pales, magno nunc ore
sonanum.
Ali njezino porijeklo see jo u daleko dublju prolost. Bez obzira na
to to ve i samo ime Pales, koje nije latinsko, upuuje na starije, predrimsko naselenje, namee nam se misao da je dovedemo u vezu s po
javom Pallas u grkom mitosu. Tu se ona pojavljuje ili kao gentilni
Heros (Atika, Arkadia) ili kao bezboni Gigamt, mu Okeanide Titanis,
koji pokuava da siluje svoju ker Atenu, pri emu ga ova ubija i nje
govu oderanu kou navlai na sebe, a njegova krila vee uz svoje noge.
Ili po drugoj verziji, taj idol dobiva Atena od Zeusa za svoj svadbeni
dar. Tako Atena i postaje Pallas, pa se kasnije u grko antikno doba i
razliiti idoli koji su se uvali kao zatitnici pojedinih staromediteranskih gradova polis poinju identificirati s Atenom. Takvi su idoli Palladion bili raireni po itavom grkom svijenu i prema Schwennu 10 pr
votno predstavljali samo u najgrubljim crtama naznaeni ljudski lik, obi6

G. Hahn: Albanesische Studien. Jena 1854, Bd I, str. 154.

M. Gavazzi: Drveni kalendar - rova sa Jadrana. Narodna Starina, knj. IX, Za
greb 1930, sv. 23, str. 331.
8
B. Gui: ovjek i Kras. Kr Jugoslavije, knj. I, Zagreb 1957, str. 24.
9
G. Rhode: Pales u Paulys Realencyclopdie der classischen Altertumswissen
schaft, neue Ausgabe, Stuttgart 1949, 36 Halbband, zweites Drittel, str. 90-97.
10
L. Ziehen: Palladion - ibidem str. 187.
7

173

no izveden u maslinovu drvetu, oruan kopljem i titom i pokriven

na glavi kacigom ili frigijskom kapom. Od tih idola svakako je najgla
sovitiji postao onaj iz Troje, koji su Grci ugrabili iz zapaljenoga hra
ma i koji je navodno nakon mnogih lutanja, prema tradiciji, poslije
gradai Atenei, naposljetku svrio kod Vestalinki na Palatinu u Rimu. Tu
se on toboe uvao u najdubljem svetitu hrama, kamo je imala pristup
samo glavarica Vestalinki i nitko drugi, pa ak ni vrhovni sveenik
pontifex maximus. Kako se i u Rimu na njezin dan, tj. 21. aprilat, slavio
i dan utemeljenja grada - urbis condita - i kako je, prema svemu, i
najstariji dio grada - Palatin dobio po njoj ime, to je jasno da je
onai, iako kasnije potisnuta u pozadinu od brojnih novonadolih boan
stava, i u Rimu zadrala svoje prvotno svojstvo zatitnice grada i za
titnice negdanjega glavnoga imanja prvotnih stanovnika: njihovih
stada i njihova rada oko stoke.
Mislim da iz svega ovoga ne bi bilo odvie smjelo zakljuiti da u na
em stoarskom kalendaru iz Krasnica moramo nazirati posljednje
ostatke toga paleomeiteraiiskoga raunanja vremena i vidjeti posljed
nje preitke nekadanjih Parilija, odnosno jo starijih vjerovanja iz
predindoevropskoga kulturnoga kruga u Sredozemlju. To je i razlog
zbog ega sam se odluio da taji stoarski kalendar iz sjeverne Albanije
iznesem u ovom kratkom prikazu, iako sam svjestan da u ovom opisu
nedostaje jo itav niz obiaja i vjerovanja koja su se bez sumnje prije
uz njega vezivala, a koja ja nisam vie mogao doznati i zabiljeiti.

174