BIZANTSKA

UMJETNOST

Najznaajniji spomenici
ranobizantske umjetnosti nalaze
se u Ravenni .
Za vrijeme cara Justinijana VI, st.
bila je sjedite bizantske vlasti u
Italiji.

tlocrta s
kupolom
prevladava u
pravoslavlju sve
od Justinijana,
kao to na
Zapadu
prevladava
bazilikalni tip
crkve.

SAN VITALE, Ravena , VI

Mozaik, kao nain ukraavanja zidova u rimskoj umjetnosti,

dobio je posebnu vanost u Bizantu i postao posvuda prisutan u
carskim i sakralnim graevinama.

Mauzolej Gale Placidije,

Ravena, V st

Dvije
bizantske
krstionice

San
Apolinare
Nuovo,
Ravena, VI
st.

San Apolinare,
Classe,

SAKRALN
A
ARHITEKT
URA JE
PROSTOR
NI MODEL
SVIJETA

SVJETLOST
NEBO
DUH

TAMA
ZEMLJA
MATERIJ
A
VIZIJA KASNOANTIKNOG MODELA KOZMOSA BLISKA JE
KRANSKOJ KOZMOGONIJI I TEOLOGIJI.

NEOPLATONIZAM

je mistina i
religijska forma Platonove filozofije, oblikovana u
III. Stoljeu. Bitno je utjecala na ranokransku
teologiju.
Justinijan je zatvorio Platonovu akademiju 529 , pa
se neoplatonizam nastavio razvijati u kranskom
ruhu.

BOANSKI PRAUZROK
(JEDNO)
Postepeno se
emanacijama sputa
preko boanske due i
boanskog uma
do prirode. (MNOTVO,
POJEDINANO)

PRAUZROK KAO SVJETLOST,

MATERIJA KAO TAMA.

Svijet se raa od materije

u koju prodire svjetlost.

Church of the Holy Savior at Chora - Istanbul,Tu

The style of the Hagia

Sophia, in particular its
dome, would go on to
influence Ottoman
architecture, most notably in
the development of the Blue
Mosque, built in Istanbul
during the 17th century

Hagia Sophia

Changes
At the
occurred
end of this
on the
period decoration of the
inside
interior
as well.
of Piltz
Hagia
writes
Sophia resumed, each
that emperor
after theadding
Ottoman
their own images. One of
conquest
the most
the mosaics
well-known
were
mosaics is located on
hidden
theunder
apse of
yellow
the church
paint showing a 13-footwith tall
the(4
exception
meters) of
Virgin
the Mary with Jesus as a
Theotokos
child. Dedicated
[Virgin Mary
on March 29, 867, it is
with located
child] in30
the
meters
apse.(almost
In
100 feet) above
addition
the church
Monograms
floor, of
the four caliphs were put
on the pillars flanking the
apse and the entrance of
the nave.

9-13. St. Do 16.

Crkva svetog Marka, Venecija

Ikonostas Pala

Andrej
Rubljov, 15.st.

IKONOKLAZAM

Ikonostas (takoer zvan templon) u istonom kranstvu

zid je s ikonama i religijskim slikama koji odvaja brod od
svetilita u crkvi.
Ikonostas zapravo ne "razdvaja" brod od Svetog od Svetih ve ih
naprotiv povezuje. Ikonostas je veza izmeu neba (Svetog od Svetih) i
broda (Svetog Mjesta). Stoga je na ikonostasu sve simbolino. Ikone
Krista, Teotokosa te raznih svetaca i proslava nalaze se ondje jer nas
Krist, Teotokos, sveci itd. Vode i upravljaju k Svetom od Svetih. Stoga
nas linosti na ikonama na ikonostasu vode k nebu, pa stoga
ikonostas spaja umjesto da razdvaja. Ikone na ikonostasu su takoer
prozori i mostovi k nebu (iako su sve ikone, bez obzira na njihovo
mjesto, prozori i mostovi u nebo). Stoga je smisao ikonostasa
predstavljanje Krista koji je veza, vrata, izmeu oba kraljevstva.
Savreno objanjenje za ikonostas i njegovu sjedinjujuu svrhu vidi se
u Poslanici Hebrejima 10:19-20, "Prema tome, brao, budui da mi
snagom krvi Isusove otvoreno moemo ui u Svetinju nad svetinjama
taj novi i ivotonosni put on nam je otvorio kroz zastor, to jest kroz
svoje tijelo."

Poetkom 10. st. potpuno e se ustoliiti tipina graevina Bizanta crkva tlocrta grkog kria (istokrakog), upisanog u osnovu kvadrata.
Kupole e poveati svoj tambur (donji okvir kupole) i na tom visokom
tamburu otvorit e se mnogi prozori te tako obasjati tu graevinu
graenu potpuno bez prozora na zidu (Hosios Lukas, Nea Moni, Dafni
).
Takav je tip crkve i bazilika svetog Marka u Veneciji (1063.), koja nije
bila pod vlau Bizanta, ali je bila pod njegovim direktnim
umjetnikim utjecajem. Ona ima osnovu grkog kria upisanog u
osnovu kvadrata i kupole iznad sredinjeg kvadrata i svakog kraka
kria - odlike bizantske gradnje. Venecijanske kupole nemaju tambur
nego su obloene drvenim krovovima. Unutranjost je vrlo prostrana
i ukraena mozaicima.

group of circular marble slabs fitted into a design on the main

floor of the Great Church of Hagia Sophia (Church of the Holy
Wisdom) in Constantinople (modern Istanbul).
The Omphalion is located in front of the Ottoman muezzin
lodge. In the centre (the larger slab) is the location where the
coronation of every Byzantine Basileus (Greek: ) or
Emperor, took place.
This is also the spot where the Emperor would sit and
participate during church ceremonies.

Kupola stoji na pandantivima (trokutasti segmenti konkavnih

stranica) kojima se vee na etiri golema luka. Zbog dojma lebdenja
su pandantivi i dobili ime (latinski: pendere = visjeti). Zahvaljujui
njima omoguen je glatki prijelaz s etvrtaste osnove na kruni oblik
kupole i arhitekti su mogli graditi vee i lake kupole. Kupola je
najraniji primjer uporabe pandantiva velikih dimenzija i oznaila je
svu bizantsku gradnju poslije.
Kupola je izgraena jednim slojem opeke ime je stvorena tanka
stjenka koja je minimalizirala teinu pandantiva. Unutarnji pogled
pokazuje kako je svaki od 40 malenih polukrunih prozora u bazi
kupole odvojen malim svodnim lukom ime je ojaana iznutra. Ovi
prozori doputaju zrakama svjetlosti da ulaze u crkvu iz svih
smjerova (u jednom trenutku nam se moe uiniti kako kupola lebdi
odvojena od crkve ranokranska simbolika savrenog kruga kao
Kraljevstva Nebeskog).
Aja Sofija, za razliku od Justinijanove San Vitale u Ravenni, je bila
carska graevina. Izgraena za Cara i njegov dvor, a ne kao crkva
za molitvu cijele zajednice. Sveenstvo je zauzimalo polovicu
centralnog prostora, a car sa svojom pratnjom drugu polovicu.

VIn Hagia Sophia a part of the gallery was used as an

imperial lodge,
to enter the cathedrals nave from the narthex there are nine
doorways. The central or Imperial Door was reserved for the
use of the emperor and his attendants, and provides the
most perfect approach to the interior of the church.

During the eighth and ninth centuries A.D., there was a period of
iconoclasm in the Byzantine Empire that resulted in some of the
mosaics being destroyed.
The controversy spanned roughly a century, during the years 72687
and 81543. In these decades, imperial legislation barred the
production and use of figural images; simultaneously, the cross was
promoted as the most acceptable decorative form for Byzantine
churches,