DEKLINACIJE

Deklinacija je imenska promena koju karakterisu rod, broj i padez. Rod moze biti muski (genus
masculinum), zenski (genus femininum) i srednji (genus neutrum). Imenica moze biti u jednini (numerus
singularis) i mnozini (numerus pluralis). U latinskom jeziku postoji 6 padeza: nominativ (nominativus),
genitiv (genitivus), dativ (dativus), akuzativ (accusativus), vokativ (vokativus) i ablativ (ablativus). U
svakom padezu razlikuju se osnova i nastavci. Osnova je nepromenljivi deo reci, a nastavci za pojedine
padeze se razlikuju. Osnova se dobija kada se od genitiva mnozine odbaci nastavak.
Neki nastavci su isti:
-nominativ i vokativ su isti u jednini i mnozini, mada postoje i neki izuzeci
-jednaki su dativ i ablativ mnozine
-nominativ, akuzativ i vokativ imenica srednjeg roda jednaki su u jednini i mnozini
DEKLINACIJE SE PREPOZNAJU PO NASTAVKU ZA GENITIV JEDNINE!

I DEKLINACIJA
Po prvoj deklinaciji menjaju se imenice i pridevi pretezno zenskog roda. Drugi naziv prve deklinacije je a
deklinacija, jer se osnova zavrsava na a.
n.s.
a
ae
ae
am
a
a

N.
G.
D.
Acc.
V.
Abl.

n.p.
ae
arum
is
as
ae
is

II DEKLINACIJA
Po ovoj deklinaciji menjaju se imenice i pridevi pretezno muskog i srednjeg roda, odnosno imenice koje se
u nominativu jednine zavrsavaju na us, -er (za muski) i um (za srednji rod). Druga deklinacija se naziva i
o deklinacija jer se i osnova zavrsava na o.
-US
N.
G.
D.
Acc.
V.
Abl.

n.s.
us
i
o
um
e
o

-ER
n.p.
i
orum
is
os
i
is

n.s.
er
i
o
um
er
o

-UM
n.p.
i
orum
is
os
i
is

n.s
um
i
o
um
um
o

n.p.
a
orum
is
a
a
is

III DEKLINACIJA
Po trecoj deklinaciji menjaju se imenice suglasnickih osnova, imenice samoglasnickih osnova i pridevi, a sve
jos moze biti u muskom, zenskom ili srednjem rodu, zato se ova deklinacija naziva i mesovitom
deklinacijom.
-Suglasnicke osnoveImenice cija se osnova zavrsava na suglasnik su nejednakoslozne jer u genitivu jednine imaju jedan slog
vise nego u nominativu jednine. Nominativ se razlikuje u zavisnosti od imenice, ali je uvek jednak vokativu,
i bice obelezen sa -.
g.m., g.f.
n.s.
is
i
em
e

n.p.
es
um
ibus
es
es
ibus

N.
G.
D.
Acc.
V.
Abl.
-Samoglasnicke (i) osnoveU i osnove ubrajamo:
-jednakoslozne imenice (navis, navis; civis, civis; nubes, nubis)

g.n.
n.s.
is
i
e

n.p.
a
um
ibus
a
a
ibus

-imenice koje su nejednakoslozne i imaju suglasnicku grupu ispred genitivnog nastavka (mons, montis;
urb, urbis)
-imenice srednjeg roda -al, -ar, -e (animal, exemplar, mare)
jdnsl. im.
n.s.
navis
navis
navi
navem
navis
nave

N.
G.
D.
Acc.
V.
Abl.

njdnsl. im.

n.p.
naves
navium
navibus
naves
naves
navibus

n.s.
mons
montis
monti
montem
mons
monte

im. sr. roda

n.p.
montes
montium
montibus
montes
montes
montibus

n.s.
animal
animalis
animali
animal
animal
animali

n.p.
animlia
animalium
animalibus
animalia
animalia
animalibus

IV DEKLINACIJA
Po ovoj deklinaciji se menjaju imenice pretezno muskog i srednjeg roda cija se osnova zavrsava na u.
g.m., g.f.
N.
G.
D.
Acc.
V.
Abl.

n.s.
us
us
ui
um
us
u

g.n.
n.p.
us
uum
ibus
us
us
ibus

n.s.
u
us
u
u
u
u

n.p.
ua
uum
ibus
ua
ua
ibus

V DEKLINACIJA
Samo dve imenice pete deklinacije imaju potpunu promenu: res, rei i dies, diei. Sve ostale imaju delimicnu
(nepotpunu) promenu.
n.s.
es
ei
ei
em
es
e

N.
G.
D.
Acc.
V.
Abl.

n.p.
es
erum
ebus
es
es
ebus

IZUZECI:

N.

II DEKLINACIJA
n.s.
n.p
deus
dei, dii, di

n.s.
vis

III DEKLINACIJA
n.p.
n.s.
vires
Iupiter

G.

dei

deorum

virium

Iovis

D.
Acc.
V.
Abl.
L.

deo
deum
dee, deus
deo

deis, diis, dis

deos
dei, dii, di
deis, diis, dis

/
vim
/
vi

viribus
vires
vires
viribus

Iovi
Iovem
Iupiter
Iove

IV DEKLINACIJA
n.s.
n.p.
domus
domus
domuum,
domus
domorum
domui
domibus
domum
domos
domus
domus
domo
domibus
domi