89

Nova prisutnost 11 (2013) 1, 89-100

Glazba u 21. stoljeu izmeu dokolice i kia

Davor Branovi

davor.brdanovic@skole.hr

UDK: 78.0620
78:7.011.28]20
372:78
Pregledni lanak/Review
Primljeno: 2. prosinca 2012.
Prihvaeno: 4. veljae 2013.

Ope kulturne vrijednosti i neke temeljne spoznaje o ovjekovoj prirodi ustuknule su danas u zapadnom, potroakim drutvu, pred konzumerizmom i kiem.
Tako je i glazba postala proizvod, a dobra prodaja glavno mjerilo kvalitete. U
lanku se raspravlja o razumijevanju glazbe, te o prevladavajuoj sveopoj, pa
tako i glazbenoj povrnosti. Razmatra se pojam dokolice i odnos dokolice i glazbe. Glazba ima veliku ulogu u djejem razvoju, stoga je briga o dostupnosti kvalitetnih glazbenih sadraja vana drutvena zadaa od opeg interesa i ne moe
biti preputena sluaju ili tritu. Zadaa kole trebala bi se ogledati u tenji da
se djeci omogui spoznaja o vanosti kvalitete, a time i traenje, prepoznavanje
i razumijevanje kvalitete i u glazbi. Znanje o glazbi sluati, uti i razumjeti,
osnova je potpunog glazbenog doivljaja, uvjet za istinsku glazbenu dokolicu.
Kljune rijei: glazba, kvalitetna glazba, glazba u koli, djeji razvoj, dokolica,
ki.
Treba li se naa glazbena kultura doista iscrpljivati samo u tome
da si nakon radnog dana, punog sukoba, od glazbe uzmemo malo ljepote i mira?
Nije li ta glazba ovdje kako bi nam ponudila neto vie?
N. Harnoncourt
Ovo je samo muzika; kako tek mora da je napravljen svijet u kojem
ve pitanja kontrapunkta svjedoe o nepomirljivim konfliktima?
Koliko li je ivot danas u osnovi poremeen, kad se njegovo podrhtavanje
i njegova ukoenost reflektiraju i tamo gdje vie ne dosee
nikakva empirijska nuda
T. W. Adorno

90

Davor Branovi, Glazba u 21. stoljeu izmeu dokolice i kia

Uvod
Demokracija kao ideal drutvenog ureenja, te potronja kao nain ivota i
simbol uspjenosti, glavna su obiljeja suvremenog razvijenog drutva zapadnog tipa. Istovremeno, ini se da je demokracija, koja se ostvaruje kroz brigu
za ope dobro i zajedniki interes, u veini demokratskih zemalja danas u krizi.
Tako umjesto vladavine naroda u prvi plan dolazi vladavina ekonomije, a ona
interes profita pojedinca kapitalista, stavlja ispred opeg. Kao rezultat toga
sve je prisutnija svojevrsna drutvena manipulacija dijela ljudi nad ostalima, pa
se uz spoznaju o demokraciji kao najnaprednijem poznatom drutvenom ureenju vee i svijest o njenim slabostima. Potrebu traenja i promiljanja drugaijeg drutva, manje loeg od ovog sadanjeg, dobro saima Winston Churchill
kada o demokraciji govori kao o najloijoj dravnoj formi, ako se izuzmu sve
ostale.
Umjetno stvorene potrebe, povrnost i tenja materijalnim dobrima, nunost kojih neprimjetno u ljudsku svijest utiskuju posebno osmiljeni medijski
sadraji, ispunjavaju ovjekovu svakodnevicu. Beznaajne stvari mediji pretvaraju u znaajne, a nepoznate u poznate.1 Osim formiranja umjetnih vrijednosti,
uloga medija a tu poseban utjecaj imaju televizija i raunalo, odnosno internet ogleda se i u odvlaenju ovjekove panje od njegovih stvarnih potreba.
Pri tome se potronja i neprekidna uurbanost promoviraju kao poeljan model
modernog ponaanja, a novac postaje cilj i sredstvo, nadvrijednost koja stvara privid neograniene moi, slobode i sree. Opinjeni troenjem ljudi tee
stjecanju novca, kako bi njime mogli kupiti stvari koje im u stvarnosti nisu
osobito potrebne.2 esto rade poslove koje ne vole, podnose hirove nadreenih,
ispunjavaju razne postavljene norme i uinke, sve kako bi dobili veu plau i
obeane bonuse, ivei pritom u nekoj vrsti vlastitog, paralelnog svijeta u
odnosu na realan ivot koji se odvija oko njih.
Prevladavajui ubrzani ivotni tempo pogoduje ouvanju uspostavljenih
drutvenih odnosa jer ne ostavlja vremena za preispitivanje ivotnih prioriteta
i svijeta oko sebe, ne doputa ovjeku da u miru razmisli i osluhne svoje elje
i potrebe, svoje radosti i tenje. U takvom okruenju, pritisnut sve veim ivotnim trokovima, neizvjesnom budunou, zaduenou, brigom za djecu i
raznim drugim problemima, prosjean pojedinac svoje teko steeno slobodno
vrijeme ne koristi za kritiko promiljanje i vlastiti intelektualni i duhovni razvoj. To vrijeme on uglavnom koristi kao vrijeme za kupnju, vrijeme za odmor
od rada prije novog rada i, eventualno, kao vrijeme za nerad.

Usp. Antun UNDALI, Iva HETEI, Mediji i nove vrijednosti drutva slobodnog trita, Informatologija, 39 (2006) 4, 271-275, 273.
2
Usp. Rajka POLI, Odgoj i dokolica, Metodiki ogledi, 10 (2003) 2, 25-37, 28.
1

Nova prisutnost 11 (2013) 1, 89-100

91

1. Slobodno vrijeme: besposlica ili dokolica

Pojam slobodnog vremena razvio se kao suprotnost pojmu neslobodna vremena, odnosno vremena provedenog u radu, to je pretpostavljena nametnuta,
neslobodna, dakle prisilna djelatnost.3 Stoga pojam slobodnog vremena treba
promatrati u tom kontekstu. Slobodno je vrijeme vrijeme slobodno od4
rada, vrijeme koje je u svojoj osnovi nedjelatno, dakle vrijeme bez posla, besposlica neosmiljeno slobodno vrijeme, dangubljenje.5
Dok se na rad moe gledati kao na neslobodno vrijeme provedeno u aktivnostima nunim za ostvarivanje osnovnih ivotnih potreba, besposlicom
se, s druge strane, moe smatrati nekvalitetno, isprazno koritenje slobodnog
vremena. Takvo nekvalitetno koritenje slobodnog vremena nastaje iz razloga
koji svoj izvor, na neki nain, imaju i u pojedincu i izvan njega. Nesnalaenjem
u koritenju teko zasluenog moe se rei zaraenog slobodnog vremena,
ne znajui to bi radio kad ne radi,6 ovjek postaje podloan razliitim manipulacijama. Suvremeni su se kapitalisti, prepoznajui mogunost zarade i na
podruju slobodnog vremena, na podruju besposlice jer besposlica svojom
besadrajnou jednostavno vapi za sadrajima koji bi joj pribavili ivotnost i
odagnali inae neizbjenu dosadu7 tome uspjeno prilagodili. Dobar primjer
za to su moderni trgovaki centri koji se, koje li ironije, promoviraju kao mjesta
za obiteljsko okupljanje i druenje, pri emu je, naravno, svaka potronja dobro
dola.
Kvalitetno koritenje slobodnog vremena ulazi pak u sferu dokolice, pojma
koji je u staroj Grkoj imao bitno drugaije znaenje od onog koje mu se pripisuje danas. Pa tako i grka rije za dokolicu shol, koja oznaava kvalitetan
i ispunjen ivot dostojan slobodnog ovjeka, u svom dananjem upotrebnom
obliku, kao kola, ima drugaije znaenje.8 Danas se na dokolicu gleda kao
na neto loe, korisno samo umjetnicima i eventualno filozofima. Ali pojam
dokolice ima pozitivan smisao.
To je istinski slobodno vrijeme kao vrijeme slobode za igru i stvaralatvo u
kojima se ovjek potvruje kao povijesno bie otvoreno budunosti.9

Usp. Milan POLI, Rajka POLI, Vrijeme, slobodno od ega i za to?, Filozofska istraivanja,
114 (2009) 2, 255-270, 259.
4
Usp. isto.
5
Besposlica, u: Vladimir ANI, Rjenik hrvatskoga jezika, Zagreb, Novi Liber, 1994, 37.
6
Usp. Ivica RAGU, utnja, dokolica, molitva, Zagreb, Kranska sadanjost, 2011, 58.
7
Milan POLI, Rajka POLI, Vrijeme, slobodno od ega i za to?, Filozofska istraivanja, 114
(2009) 2, 255-270, 261.
8
Usp. Danijel TOLVAJI, Dokolica kao povlateno vrijeme bivanja ovjekom. Laa, asopis
za promicanje religioznog odgoja i vrjednota kranske kulture, 25 (2012) 3, 13-23, 14.
9
Usp. Rajka POLI, Odgoj i dokolica, Metodiki ogledi, 10 (2003) 2, 25-37, 25.
3

92

Davor Branovi, Glazba u 21. stoljeu izmeu dokolice i kia

Dokolica, odnosno vrijeme slobodno za,10 jest ivotna filozofija, stanje svijesti, potreba za promiljenim donoenjem odluka o vanim stvarima.
Vrijednosti rijetko nastaju u urbi, pa su i spoznaje za koje se ini da su
nastale u trenutku, zapravo sazrijevale kroz due vremensko razdoblje. Rajka
Poli govorei o doprinosu dokolice ljudskoj povijesti kae:
Globalna je civilizacija narasla iz plodova dokolice koji su radom beskrajno
umnoeni, ali ma koliko najprije kapitalizam, a onda i socijalizam glorificirali
rad, stvaralaka djelatnost u dokolici je ta koja ga je omoguila na kulturnopovijesno smislen nain.11

2. Umjesto promiljanja ponavljanje

O pojmu aure, koji u svom znaenju objedinjuje prenoenje i doivljaj
umjetnikog djela u njegovoj povijesno autentinoj jedinstvenosti, neponovljivosti i posebnosti, govori Walter Benjamin u svojoj raspravi o umjetnosti
Umjetniko djelo u razdoblju tehnike reprodukcije, iz 1936. godine.12 Ako
je ve tada, u doba koje prema dananjem shvaanju karakteriziraju skromne
medijske mogunosti, problematizirano pitanje nestajanja posebnog, kako ga
Benjamin zove, auratinog odnosa publike prema umjetnosti (a moe se rei
da isto vrijedi i za odnos umjetnosti prema publici), pri emu on prvenstveno
promatra sliku, film i tiskane medije, onda je i danas u nekritikoj suvremenoj
masovnoj produkciji, lakoj dostupnosti i medijskom nametanju razliitih sadraja pod nazivom umjetnost to pitanje i vie nego umjesno.
Kada je rije o glazbenoj umjetnosti, gramofonska je industrija, osim promjene odnosa glazbe i sluatelja, omoguila stalnu dostupnost glazbe irokoj
publici, te utjecala na glazbeno stvaralatvo koje se prilagoavalo tehnikim
mogunostima nosaa zvuka.13 Meutim, interes glazbene industrije nije se
ogledao u obrazovanju glazbene publike i podravanju kvalitete, nego, kao
uostalom i interes svake industrije, u dobroj prodaji proizvoda, pa su forma i
razina kvalitete koji su se oekivali od glazbenog djela i izvoaa, uvelike ovisili
o izdavau, glazbenom producentu te o pretpostavljenom ukusu publike ili
o ukusu koji tek treba usmjeriti i formirati. Tako su, kao rezultat procijenjenih
perceptivnih mogunosti publike, nastale skladbe od tri minute. Njihovo
kratko trajanje ne zahtijeva osobitu koncentraciju i intelektualni napor prosjenog sluatelja, a njihove melodije i tekst lako se pamte, to ih ini poeljnim
Usp. Milan POLI, Rajka POLI, Vrijeme, slobodno od ega i za to?, Filozofska istraivanja,
114 (2009) 2, 255-270, 260.
11
Usp. Rajka POLI, Odgoj i dokolica, Metodiki ogledi, 10 (2003) 2, 25- 37, 35.
12
Usp. Viktor MEGA, Prolost i budunost 20. stoljea. Kulturoloke teme epohe, Zagreb,
Matica hrvatska, 2010, 119-120.
13
Usp. isto, 308-309.
10

Nova prisutnost 11 (2013) 1, 89-100

93

za esto emitiranje na radio stanicama ili u domu, pomou jeftinih, svima dostupnih kunih ureaja za reprodukciju glazbe.
Budui da glazba u svojoj pojavnosti prolazi umjesto da za razmatranja
mirno stoji,14 ona svoj pun uinak postie tek u trenutku kada je prola odsvirana, odsluana ili oboje, pa je tek nakon toga mogue duboko, kontemplativno, razmiljanje o nekom glazbenom djelu. Prema Dahlhausu, glazbeni je
smisao intencionalan. Postoji samo ako ga sluatelj shvaa.15 Ponavljanje koje
ovdje nastaje kao glazbena nunost, Dahlhaus smatra paradoksom glazbenog
izraza koji sili na to da se u sve broj izmjeni proizvodi neto novo, a da se
istovremeno, ponavljanjem, od zaborava sauvaju djela prolih razdoblja.16
Ponavljanje i uinak viekratnog sluanja nekog djela takoer su vani, zapravo
kljuni, za upoznavanje i razumijevanje neke skladbe u njezinoj cjelovitosti, a
ee sluanje nekog glazbenog djela dovodi do privikavanja, pa zatim i do
objektivnijeg stava prema njemu.
Attali17 ukazuje na drugaiji, danas dominantan tip ponavljanja, koje ima
malo zajednikog s prethodno navedenim karakteristikama, a odraz je, kako
same serijski proizvedene glazbe skladbe od tri minute, gdje inenjeri tona
i ostali tehniari publici nude proizvod rijeen njegove prirodnosti tako i proizvodnje potranje. U tom se ponavljanju, koje je ponavljanje radi njega samog,
mijenja i priroda same glazbe, a nova estetika interpretacije iskljuuje ljudskost
i mogunost greke, pa interpretaciju zamjenjuje reprodukcija. Tako umjesto
komunikacije utemeljene na razliitosti postupno prevladava serijsko ponavljanje jednakih modela bez dubljeg doivljaja i promiljanja glazbe jer ve samo
ponavljanje svojim hipnotikim efektom postaje zadovoljstvo.18

3. U potrazi za novim (ili moda starim) smislom glazbe

esto se na koncertu nekog popularnog izvoaa moe vidjeti oduevljena
publika koja pjeva, skae i radosno die ruke, ali ubrzo nakon koncerta razgovor o upravo doivljenoj glazbi prestaje te u prvi plan dolazi iva rasprava o
nedovoljnoj rashlaenosti pia u oblinjem kafiu.
Ako se na ki gleda kao na stvaralatvo koje pred svoju publiku ili konzumente dakle potroae, postavlja male, odnosno nikakve zahtjeve, a ti se
zahtjevi najee svode na biti prisutan ili imati, tada se takav ki dade lako
prepoznati u navedenom primjeru. Ukus, kao svojevrsno ogledalo drutva,
odnosno drutveno zajedniko osjetilo,19 kako ga naziva Kant, nosi obiljeje
Usp. Carl DAHLHAUS, Estetika glazbe, Zagreb, AGM, 2003, 21.
Usp. isto, 23.
16
Usp. isto, 38.
17
Usp. Jacques ATTALI, Buka, Beograd, Vuk Karadi, 1983, 145-155.
18
Usp. isto, 168.
19
Usp. Carl DAHLHAUS, Estetika glazbe, Zagreb, AGM, 2003, 16.
14
15

94

Davor Branovi, Glazba u 21. stoljeu izmeu dokolice i kia

svog vremena, pa tako i umjetnost (kao i ki) sadri specifinosti vremena u kojem je nastala. Attali smatra kako se u glazbi svakog razdoblja, vjerodostojnoj
metafori realnog,20 kao odrazu podsvjesnih i svjesnih tenji nekog narataja,
nalaze i elementi koji najavljuju budua drutvena kretanja:
Joplin (Janis Joplin), Dylan (Bob Dylan) i Hendrix (Jimi Hendrix) vie kazuju
o snu o osloboenju ezdesetih godina (20. stoljea) od bilo kakve teorije krize,
dok su standardizirani proizvodi dananjih kazalita, top-lista i show-businessa, komine karikature koje najavljuju budue oblike nasilnog usmjeravanja
elja.21

Nerazvijen kritiki ukus, uz postojanje elje za zadovoljenjem stanovitih

ljudskih potreba bez puno napora, ini dobru podlogu za promociju nekvalitetnog na svim podrujima ljudskog djelovanja, to je dobro vidljivo u svakodnevnom ivotu. Ki koji kao rezultat toga nastaje mnogi pogreno izjednaavaju s
masovnom kulturom, premda bi tonije bilo na njega gledati kao na rezultat
masovne i nekritike potronje.
Jedan od razloga koji pogoduje takvom razvoju stvari na podruju glazbe
Csikszentmihalyi vidi u obrazovnom sustavu:
ini se da naa kultura stavlja sve manji naglasak na izgraivanje djejih glazbenih vjetina, pa se te vjetine, koje su uz likovnu umjetnost i tjelesni odgoj
toliko vane za poboljanje kvalitete ivota, openito smatraju suvinim u sadanjoj obrazovnoj klimi.22

S tim se stavom ovdje treba sloiti jer je razvoj glazbenog ukusa mladih vana zadaa glazbene nastave u, prvenstveno, osnovnim kolama, gdje posebnu
panju treba obratiti djejem razumijevanju i doivljavanju glazbe o emu e
u nastavku biti vie rijei.
Od srednjeg vijeka, francuske revolucije, romantizma 19. stoljea, pa do
novih izraajnih mogunosti 20. stoljea, glazba je dobivala sve veu ulogu u
ivotu ljudi, tako da brojnost i raznolikost glazbene publike nikad nije bila vea
nego to je danas.23 No razumijevanje i potovanje prema glazbi, koje je jo
u prolom stoljeu bilo dijelom ope kulture, zamijenilo je uzimanje glazbe
zdravo za gotovo. Danas i glazbe kvantitativno ima vie nego ikad prije, ali je
njezino znaenje sve manje.24 Unato tome, pogreno bi bilo tvrditi da je glazba
izgubila svoje mjesto i ulogu u drutvu, iako je razvidno da je velika koliina
proizvedene glazbe utjecala i na glazbeni ukus i na zahtjeve koji se pred glazbu danas najee postavljaju. Dokoliarenje glazbom, postupno je zamijenilo
Usp. Jacques ATTALI, Buka, Beograd, Vuk Karadi, 1983, 26.
Usp. isto, 26. Pod nasiljem ovdje autor zacijelo misli na manipulaciju, to je oblik prikrivenog,
a namjernog, pa time i nasilnog oblikovanja neijih stavova.
22
Usp. Mihaly CSIKSZENTMIHALYI, Flow, oaravajua obuzetost, Jastrebarsko, Naklada Slap,
2006, 211.
23
Usp. Ivan SUPII, Estetika europske glazbe, Zagreb, kolska knjiga, 2006, 253.
24
Usp. Nikolaus HARNONCOURT, Glazba kao govor zvuka, Zagreb, Algoritam, 2008, 9.
20
21

Nova prisutnost 11 (2013) 1, 89-100

95

besposliarenje uz glazbu, to ponovno vodi do osnovnog problema modernog

glazbenog konzumenta: glazba, a pogotovo kvalitetna glazba nije duhovni fast
food, ve ona zahtijeva sposobnost viekratnog sluanja, promiljanja i donoenja vlastitih vrijednosnih sudova, za to je potrebno izdvojiti vrijeme i imati
znanje.

4. Glazba i odgoj
Glazba, odnosno muzika, imala je jo u antikoj Grkoj znaajnu ulogu u
odgoju slobodnih graana. Ve tada postoji duboko razumijevanje njezina utjecaja na razvoj linosti. Tako grki pojam musikos ima puno dublje znaenje i
obuhvaa ire podruje nego glazbenik, rije kojom se danas naziva osoba koja
se bavi glazbom. Kad se osobu u Grkoj nazivalo musikos, to je znailo ne samo
da poznaje jezik muzike, nego da je i obrazovana.25
Platon smatra da je zadaa muzikog odgoja razviti sklad (harmoniju) smisla
i ritma u govoru i pjesnitvu, zatim vjetinu pjevanja, komponiranja, te isto
tako vjetinu sviranja, uz sposobnost paljivog izbora ljestvica i instrumenata,
ovisno o prilici i namjeni za koju se neka muzika koristi. Muzika je hrana za
duu i razvija ljubav za lijepo, dok je tjelovjeba potreba tijela te ga ini zdravim,
pa je najbolji odgoj u kojem je uspostavljena ravnotea izmeu muzike i tjelovjebe. Platon tvrdi kako e previe muzike uiniti od mukarca slabia, dok e
od previe tjelovjebe nastati grubijan.26 Bolja muzika, odnosno bolji odgoj, ini
i samu dravu boljom.
S potrebom dobrog odgoja mladei slae se i Aristotel, jer gdje drugaije
biva, kodi se dravnom poretku.27 On podrava takvu poduku u muzici koja
je primjerena uzrastu uenika. Muziku uenici u mladosti trebaju sami izvoditi, da bi kasnije mogli prosuivati lijepe skladbe i u njima uivati. Bavljenje
muzikom vano je ne samo radi dobrog odgoja, nego i radi proienja due
koje donosi njezino sluanje, radi ivljenja dostojna slobodnog ovjeka, te radi
oputanja i odmora nakon napora. Aristotel vjeruje da je muzika bliska mladima pa ih stoga o muzici treba i pouavati.28
Ameriki teoretiar obrazovanja Elliot W. Eisner u knjizi Umjetnost i kreacije
uma (The Arts and the Creation of Mind), objavljenoj 2002. godine, iznosi svoje
stavove o umjetnosti u opem kurikulumu te time daje dobru osnovu za ire
razumijevanje znaenja, kako glazbene, tako i ostalih umjetnosti u odgoju:29
Usp. Josip ANDREIS, Povijest glazbe 1, Zagreb, Liber, Mladost, 1975, 48.
Usp. PLATON, Drava, Zagreb, Naklada Jurii, 2001, 143.
27
Usp. ARISTOTEL, Politika, Zagreb, Hrvatska sveuilina naklada, 1992, 251.
28
Usp. isto, 263.
29
Usp. Nevena HADI JOVANI, Umetnosti u optem obrazovanju. ta sve obrazovanje
moe da naui od umetnosti, Pedagogija, 66 (2011) 2, 195-203, 202.
25
26

96

Davor Branovi, Glazba u 21. stoljeu izmeu dokolice i kia

Umjetnost ui djecu da prave dobre procjene o kvalitativnim odnosima. Za razliku od ostatka kolskog programa, u kome prevladavaju
toni odgovori i pravila, u umjetnosti je vanije prosuivanje.
Umjetnost ui djecu da problemi mogu imati vie od jednog rjeenja i
da se na pitanja moe dati vie odgovora.
Umjetnost razvija viestruke perspektive. Jedna od bitnih pouka koju
ona daje jest da postoji mnogo naina vienja i interpretacije svijeta.
Umjetnost ui djecu da su u sloenim formama rjeavanja problema
ciljevi rijetko odreeni i da se mijenjaju prema okolnostima i mogunostima. Uenje umjetnosti razvija potrebnu fleksibilnost.
Umjetnost jasno pokazuje da ni dostupne i poznate rijei ni brojevi, ne
ograniavaju i ne iscrpljuju mogunosti novih ljudskih spoznaja.
Umjetnost ui da male razlike mogu imati velike efekte, ona komunicira u finesama.
Umjetnost ui razmiljanju pomou materijala i o materijalu. Sve
umjetnike forme ukljuuju sredstva kroz koja zamisao postaje stvarnost.
Umjetnost pomae djeci da naue izrei i ono to se ne moe izraziti.
Kada djeca imaju zadatak opisati to osjeaju u vezi nekog umjetnikog djela, ona tada, u potrazi za odgovarajuim rijeima i izrazom,
razvijaju i koriste razliite sposobnosti.
Umjetnost omoguava doivljaj iskustva, koje ne moe pruiti ni jedan
drugi izvor. Kroz takvo iskustvo otkriva se opseg i raznolikost onoga
to je mogue osjetiti.
Mjesto umjetnosti u kolskom programu mladima pokazuje to odrasli smatraju zaista vanim.
Odgojnu vrijednost glazbe u razvoju djeteta, vanost djejeg izraavanja
glazbom, a i umjetnou openito, te injenicu da bi glazba trebala biti znaajan dio djejeg odgoja, kolovanja i ivota, mnogi naalost i danas jo uvijek
ne razumiju i ne prepoznaju. Pri tome ne treba idealizirati mogunosti koje
kola ima u podizanju razine glazbenog znanja i utjecaju na glazbeni ukus populacije, ali te mogunosti ne treba niti podcijeniti. Uporan rad i osmiljeni
dugoroni programi s jasnim ciljem, programi koji e omoguiti djeci da vide,
uju, razumiju i sudjeluju u kvalitetnim glazbenim sadrajima, put su k novoj
glazbenoj estetici.

Nova prisutnost 11 (2013) 1, 89-100

97

5. Dokolica i glazba
5.1. Odgoj za dokolicu
Svaki odgoj u svojoj namjeri sadri socijalizaciju koja je nuno u funkciji preteno drutvenih, a manje individualnih ciljeva. Promiljajui odgojnu
funkciju drutva, Rudi Supek kao glavnu drutvenu zadau odgoja izdvaja ouvanje ljudskog potencijala od djetinjstva do zrele dobi. Pitanje je meutim, a to
se pita i Supek, kako to uiniti kako djeji potencijal sauvati i kasnije razviti
to rijetko uspijeva samo nadarenim pojedincima.30Jer s vremenom i djeca
poinju pridavati vei znaaj procesu socijalizacije i vanjskom svijetu, nego vlastitoj igri i slobodnom stvaralatvu.31
Dokoliarenje, odnosno djeja igra i slobodno stvaralatvo nisu poeljna
aktivnost u odgojnom pristupu dananje kole. Rajka Poli problem postavlja
vrlo jasno:
Za kakav odnos prema vremenu, a to prije svega znai prema svijetu i ovjeku,
odgajamo djecu ako ih pripremamo samo za rad i eventualno za besposlicu, ali
ne i za dokolicu?, 32

pa zatim tome dodaje:

I kola je izgubila privlanost kada je prestala biti ono to je prvobitno bila,
vrijeme i mjesto dokolice, te se uenje u njoj pretvorilo uglavnom u rad, dosadan
i s ciljem esto odgoenim za deset ili vie godina.33

Razvoj slobodnih ljudi koji promiljajui sadanjost i budunost ostvaruju

drutvo po svojoj mjeri trebao bi biti glavni cilj kole, no demokracija, barem
ovakva kakva se ostvaruje danas, i slobodan ovjek dokoliar u stvarnosti su
dvije suprotstavljene strane. Ako se od kole oekuje da bude oaza poticanja
i podravanja djeje individualnosti, kreativnosti i stvaralatva, tada se moe
rei da ona to zasigurno nije. Teko se oteti dojmu kako i nema prave iskrenosti kada se o tome javno govori, te da se zapravo u stvarnosti to od kole niti
ne trai. Osim toga, odrasli, kako to dobro istie Eisner, svojim ponaanjem
svakodnevno pokazuju mladima to smatraju zaista vanim i time utjeu na
formiranje njihovih stavova i na njihovo prilagoavanje stvarnim oekivanjima. Zato se kola koja odgaja za dokolicu moe ostvariti tek nakon promjene
drutvene paradigme:
Nakon to je osvijetena vanost dokolice za samooblikovanje ovjekove osobnosti ali i za budunost ovjeanstva, jer bez stvaralatva nema ni budunosti
Usp. Rudi SUPEK, Modernizam i postmodernizam, Zagreb, Aktant, 1996, 242.
Usp. isto, 242.
32
Usp. Rajka POLI, Odgoj i dokolica, Metodiki ogledi, 10 (2003) 2, 25-37, 28.
33
Usp. isto, 25-37, 31.
30
31

98

Davor Branovi, Glazba u 21. stoljeu izmeu dokolice i kia

kola se mora, da bi jo uope bila odgojna ustanova, vratiti onome to joj je

bio izvorni smisao sadran u njezinu imenu, tj. dokolici (skhol). A to znai da
uenje najprije mora biti osloboeno koristi i prisile da bi moglo biti zadovoljenje ovjekove osnovne potrebe, 34

do ega e, po svemu sudei, doi samo u sluaju krajnje nude drutvene

(i gospodarske) krize koja poznatim sredstvima nije rjeiva.

5.2. Povratak razumijevanju glazbe dokolici u glazbi

Knee! To to jeste postali ste sluajem i roenjem, dok je moj poloaj moja
vlastita zasluga. Knezova je bilo i bit e, a Beethoven je samo jedan!
L. van Beethoven

U osmoj knjizi svog spisa Politika, Aristotel daje vienje glazbe (muzike) i
njezine uloge u dokolici. Propitujui potrebu uvoenja muzike kao nastavnog
predmeta u odgoj, tvrdi da muzika ima ulogu i u odgoju i zabavi i u dostojnu
ivljenju, kako je ona sigurno meu najugodnijim stvarima te bi se i otuda
moglo pretpostaviti kako mladie treba uiti muzici.35 Aristotel o muzici kae
i sljedee:
to se tie muzike mogao bi tkogod dvoumiti. Jer danas se njome ljudi bave
uglavnom radi uitka, dok je ona izvorno ukljuena u odgoj zbog toga to sama
narav zahtijeva, kao to je esto reeno, ne samo da se ispravno poslom bavimo,
nego i da moemo lijepo uivati u dokolici. Ona je (muzika), naime, poelo svih
stvari, da to o njoj jo jednom kaemo.36

I danas je, kao i prije dvije tisue godina, glazba vana u odgoju djece. Premda na stav mladih prema glazbi, kao i na njihove glazbene preferencije, snaan
utjecaj imaju masovni mediji, to se jednako odnosi i na sluanje kao i na bavljenje glazbom osim medija o tome odluuju i neki drugi faktori, kao to su kulturno okruenje, tradicija, porijeklo i obrazovanje.37 Tu ne treba zaboraviti niti
na vaan utjecaj vrnjaka, grupe u kojoj se djeca svakodnevno kreu i drue.
Odgovor na pitanje kako odgajati male glazbene dokoliare nije zapravo
teak, ali ga, unato tome, naa kola ne daje. Djeja glazbena igra i stvaralatvo prilagoeno uzrastu i djejim sposobnostima, trebali bi postati kolska
svakodnevica, a sluanje i razgovor o glazbi nezaobilazan dio nastave, pogotovo
u niim razredima. Orffov instrumentarij, zborovi i kolski orkestri razliitih
sastava, glazbeni zadaci, projekti, kolske priredbe, festivali i meukolske razmjene glazbenih programa, aktivnosti su u koje bi se mogli ukljuiti svi koji to
ele. To, naravno, nije ostvarivo bez osiguranja materijalnih uvjeta, te stalnog
Usp. Milan POLI, Osobnost i dokolica, Zbornik Uiteljske akademije u Zagrebu, 7 (2005) 1
(9), 35-47, 45.
35
Usp. ARISTOTEL, Politika, Zagreb, Hrvatska sveuilina naklada, 1992, 259.
36
Usp. isto, 253.
37
Usp. Ivan SUPII, Estetika europske glazbe, Zagreb, kolska knjiga, 2006, 275-286.
34

Nova prisutnost 11 (2013) 1, 89-100

99

strunog usavravanja nastavnika, kao ni bez specijaliziranih strunjaka - glazbenih pedagoga vanjskih suradnika znai bez dobre, viegodinje pripreme.
Takva glazbena nastava pribliila bi glazbu djeci, potakla njihovo zanimanje za
glazbu, produbila njihovo razumijevanje glazbe, te im otkrila svijet pun ljepote
i radosti i, to je takoer vano, odgojila buduu glazbenu publiku. Publika izgraenog ukusa, koja uz to ima i vlastito glazbeno iskustvo, nije lak plijen za
medijske manipulacije jer posjeduje znanje i o glazbi ima jasan stav.
Publika odgojena na povrnosti i jest povrna. Glazba s takvom publikom
ivi kratko, pa kad joj (publici) mediji i propaganda panju usmjere na neto
drugo, tada stara glazba odlazi u zaborav i preputa mjesto novoj. Nasuprot
tome, publika koja ivi s glazbom, kao to je primjerice sluaj s ljubiteljima klasine glazbe, zna to eli, pa to i trai bez obzira na trenutnu modu ili trend.
Povratak glazbenoj dokolici ili dokolici u glazbi, vezan je stoga uz tenju
za korisnim i ugodnim provoenjem slobodnog vremena, uz tenju osobnoj
duhovnoj nadgradnji i stvaralatvu, vezan je uz znanje o glazbi, te uz sluati,
uti i razumjeti, kao osnovama svakog glazbenog doivljaja.

Zakljuak
Do boljeg razumijevanja glazbe, vie razine glazbenog doivljaja, kao i do
veih oekivanja od glazbenog sadraja, dolazi usporedno s upoznavanjem
glazbene literature i razvojem analitikih znanja i vjetina sluanja glazbe.
Osnovno poznavanje sviranja nekog glazbenog instrumenta tu takoer ima
svoju ulogu.
Razvoj navedenih znanja i vjetina, kao to je ve reeno, zadatak je kole,
koja tako moe utjecati na osobni razvoj uenika, potujui pri tom njihove
individualne posebnosti. No zbog smanjenog broja sati predvienih za glazbene sadraje, zbog nedostatnih sredstava za organiziranje izvannastavnih
aktivnosti, kao i zbog nekih drugih sadraja koji se promoviraju kao vani, taj je
zadatak oigledno teko ostvariv bez drutvenog konsenzusa i novog pristupa.
Izmeu spoznaje o tome to je za ovjeka dobro, tenje da se to ostvari i favoriziranja onih predmeta i podruja koja nositelji obrazovne politike smatraju
korisnijim, vrsto stoje lobiji i kapital, titei ono to vide kao svoj interes.
Glazbeni, kao i svaku drugi umjetniki odgoj, pogoduje razvoju samosvjesnih
ljudi, to kapitalu, naravno, ne odgovara. Beethoven je okay kao autor dobro
prodavane 9. simfonije, ali neovisan i samouvjeren Beethoven, ovjek koji trai
i propituje (izmeu ostalog i o svojim autorskim pravima), takav ovjek jest
problem. Zato promjenu pristupa prema glazbenom odgoju djece u doglednom vremenu, naalost, nije realno oekivati. Promjenu ne treba oekivati ni
stoga jer ne postoji, osim na deklarativnoj razini, elja za stvarnim i kvalitetnim
promjenama u koli.

100

Davor Branovi, Glazba u 21. stoljeu izmeu dokolice i kia

Bez obzira na sve, glazba e zasigurno i u budunosti zauzimati znaajno

mjesto u ljudskoj svakodnevici i kao zvuna kulisa i kao kulturna potreba i
kao dokolica. Odgajanje i razvijanje glazbenog ukusa publike, kao neodvojivog
dijela njenog drutvenog identiteta, odreivat e smjer u kojem e se glazba
kretati, a idealno bi bilo kada bi na glazbeni razvoj najvei utjecaj imali oni koji
glazbu ive, razumiju i vole.
Davor Branovi
Music in the 21st century: between leisure and kitsch
Summary
General cultural values and some basic knowledge of human nature in todays
western, consumer society have given way to consumerism and kitsch. Thus,
music has become a product, and sale has become the main measure of quality.
This paper discusses the understanding of music, and the prevailing general, as
well as musical superficiality. It also addresses the concept of leisure, and the
relationship between leisure and music.
Music is of great importance for child development and, therefore, the concern
about the availability of high quality music contents represents an important
social task of general interest and cannot be left to chance or market. The role
of school should be reflected in the desire to provide knowledge to children
about the importance of quality, and thus about the understanding and recognition of quality in music. Knowledge of music to listen, to hear and to
understand, is fundamental for quality music experience, and the prerequisite
for true musical leisure hours.
Keywords: music, quality music, music in school, child development, leisure,
kitsch.
(na engl. prev. Silvija Avar)