Nakladni zavod M atice hrvatske

e. e. cummings

Jestee(t)c.

BILJEKA O PISCU

e. c. cummings roen je 1894. u Cambridgeu u dravi Massa

chusetts. Studirao je na Harvardu, a prve pjesme objelodanio
je u The Dialu 1920. Od prve knjige pjesama 1923, Cummings
je objelodanio: & (1925), je 5 (1926), VV (1931), Ne hvala
(1933), Sabrane pjesm e (1938), 50 pjesama (1940), 1x1 (1944).
XAIPE (1950), Pjesme 1923-1954 (1954), 95 pjesama (1958).
73 pjesm e (1963), Izbor pjesama (1965), Sabrane pjesme
1913-1962 (1972). Osim toga, objelodanio je roman Golema
soba (1922), kazaline komade Njega (1927) i D jed Mraz
(1946), dnevnik Eimi (1933), knjigu predavanja odranih na
Harvardu ja est nepredavanja (1953), te knjigu reprodukcija
CIOPW (1931). Od 1919. izlagao je u mnogim galerijama, me
du inima u Painters and Sculptors Gallery u New Yorku, Inter
national Art Gallery u New Yorku, American British Art Cen
ter u New Yorku, Art Center u Chicagu itd. Dobitnik je nagra
de Dial (1925), specijalne Nacionalne nagrade izdavaa (1955),
nagrade Bollingen (1957) i inih. Osim 73 pjesm e i Sabranih p je
sama 1913-1962, posthumno je objelodanjena i knjiga Bajke
(1965) i Izabrana pisma (1969). ivio je uglavnom u New Yor
ku i na obiteljskoj farmi u Silver Lakeu u New Hampshireu.
Umro je 2. rujna 1962. u New Hampshireu.

E. E. CUMMINGS

NAK L A D N I ZAVOD MH
OPA KNJ I NI CA

SVEZAK EZD ESETO SM I

U R E D N IK
B R A N IM IR DONAT

IS B N 86-401 0052-7

E. E. CUMMINGS

JESTee(t)c.

Odabrao, presloio
i pogovor napisao
MARIO SUSKO

NAKLADNI ZAVOD MATICE HRVATSKE

Zagreb
1988.

Svako ljudsko bie je u

sebi i po sebi neizmjerivo;
ali bit njegove ili njezine
neizmjerivosti je upravo nje
zina jedinstvenostni sva
poezija (prola sadanja i
budua) ne bi mogla nazna
iti raznolikosti jastva; i
dakle samotranscendentnosti. [Ove pjesme samo] na
govjeuju tu posebnu svje
snost bez koje nijedan ljud
ski duh nikada ne sanja da
e se dii iz takvih netajanstvenosti kao to su milje
nje i vjerovanje i znanje.
e. e. cummings

c. c. cu m m in gs, A utoportret
(ulje na platnu, 1945)
M em orial Ari G allery
U n iversity o f R och ester.

Snimio David Henry.

1.

mrave svijee gladuju u

tiini
smei bog
smijei izmeu zelenodrhtava
dima
iz skrenih oiju
zvuk
gueih prsa i bludnih
puzavih
ruku strue grimizni
mr
ak
oboavatelj
ispruen u trzavoj sjeni
lei
jeca
jui pohotno

2.
uzmi O
eno ovo
moje tijelo,
jer lealo
je
s praznim rukama
na vrtoglavim brdima
da sanja o tebi,
prihvati ove
odlune nenasiene
oi
to vidjee
nijemi karneval noi
bojenje
mraka
meteorima
strujei iz veselih
besmrtnih ruku
rasprsnue
dopuhnutih zvijezda
(u budunosti sjetit
e se od ove noi zaudnih
zanosa
polagano,
u prezasienom

srcu brze
cvjetnostrane
uspomene
dii
se, polagano
vratiti na
crvene odabrane usne
beskrljunih vizija)

3.
mjesec
sam
u modroj
noi
zaljubljen u vode
drhtav,
lelujavo nebo ezne gdje
u napetoj noi bez zvijezda
pomazan arom
uti ljubavnik
stoji u nijemom mraku
vitak
i
udan
(ponovo
ljubavi polagano
pobirem
s tvojih tromih usta
treperavi
cvijet)

10

4.
kao to jc voda mora divna
iz ruku
bojih odaslana
da na svijetu spava
i zemlja vene
mjesec mrvi
jedna po jedna
zvijezda u prah pretvara
samo voda mora
ne mijenja sc
iz ruku kola
rukama se vraa
i sa snom je . ..
ljubav,
lomljenje
tvoje
due
o
usne moje

11

5.
ako vjerujem
u smrt budi sigurna
u ovo
to je
zato to si me voljela,
mjesecu i sunevu zalazu
zvijezdama i cvijeu
zlatnom rastenju i srebrnom opadanju
plimeoseke
nisam vjerovao,
jedne noi
kad me prstima je mojim
klonulo sjajno tijelo tvoje
kad mi srce
pjevalo je izmeu savrenih dojki
tvojih
tama i ljepota zvijezda
bila na ustima latice igrale
pred oima
i dolje
u raspjevanim dubinama
moje due
dozivalo
zeleno
dolazee blijedo
odlazee neopozivo
more
spoznao sam te smrti.
12

i kad
sam pridonio svaku mirisnu
no, kad svi moji dani
budu ispred nekog
lica
samo
bijeli
miomiris,
iz pepela
tada
ti e se dii i
prii joj i skinuti
zlou s lica njezina i sklopit
joj
usta cvijet
novi s
tvojim nezamislivim
krilima, gdje prebiva dah
svih ustrajnih zvijezda

6.
slava spala s
neba je posljednji besmrtni
list je
mrtav i zlatna
godina forma
lan gr
u
praini
ovo je prolaenje svih sjajnih stvari
tako i mi
utivo
u zemlju prihvat
niu, O daj
da siemo
uzmi
ljeskavi vjetre
ove krhke krasote od
nas zguvaj ih sakri
u dah svoj odnesi
u nita
jer mi
bismo spavali
ovo je prolaenje svih sjajnih stvari
nema zadravanja nema naknadnih
razmiljanja budi uz
nas O
14

duo, jer prava

radosna stopala strahoslobodna
i slavomopasana
lica
vode nas
u
trijezan
strm
mrak

15

7.
volim
misliti da na
cvijetu koji si mi dala kad smo
se voljeli
dalekopre
minula usta ubavo poljubljena
traju.
ako se netko
udi gladi mojih
usana za mrtvom stvari,
pouit u
ga utke dolinim
koracima da lice
tvoje trai
i
usrdno molim, u ime nekih ludih
savrenih sati
mrtvih takoer,
da ako doe primi
ga kao ljubavnika nesebino
dobro
duna
jer ja ga predajem
milosti tvojoj, i jer
u vlastitoj zemlji
smrt se on zove.

16

8.

O Dina
Gospo mojeg neurednog divljenja
ako sam spjevao
krhku neku
pjesmu pod prozorom due tvoje
ta nije kao neke pjesme
(pjevai drugi
oni vjerni bijahu
mnogim stvarima i koje
umiru
ja katkada odan bijah
Niemu i koje ivi
oni voljee zgodan
mjesec
nikad nita loe ne rekoe
0 ljepunim zvijezdama
i
spokojnom sloenom
1 oevidnom
vjerni bijahu
i to ja prezirem,
iskreno
priznajui da odan bijah
samo buci crva.
u podesan dan
pod neodgovornim suncem)
Dina Gospo
brzo uzmi
krhku moju neku pjesmu
da zajedno gledati moemo
17

kako onkraj zlogukog

tonog smijeka mirnog
zakutnog opipljivog karnevala
ivota gdje uz normalni
t
napjev moguih violina pleu
uglate kreposti i pravokutni grijesi
savreno
gestikuliraju ispravne
usrdne usne nepokvarljivcg
Nieg
pod dostatnim
suncem, u nedovoljnom
danu u buci crva

18

9.
Euffalo Bill iz
umro
koji nekad ja
hae uljastosrebmog
pastuha
i skidae jednogdvatrietiripet golubovabatako
Isus
e bio je zgodan mukarac
i ono to elim znati jest
kako vam se svia va plavooki momak
Gospodine Smrt

19

10.
moja gospa malene glave
oblika kruke ide kroz ljepljiv
sumrak, iznenada
je tri ivotinje.
Mini
jaturni struk neprestano
afrikom kretnjom
oglauje dokonu vatrenu
polovinu Djevojke koja (poput
neke uvijajue zmije prema sebi uvijek
i polagano koja zacijelo uvis tee) iskazuje
pozu
:da cvrkue razuzdano
dok se goleme i vrste noge kreu sveano
ko oprezni i bijesni i divni slonovi
(sjedinjena utanjem obilnim glatka bedra
zamiljeno
podsjeaju me na enu i
kako izmeu
njenih bokova lei Indija

20

11.
recimo
ivot je starac koji na glavi nosi cvijee.
mlad momak smrt sjedi u kavani
smiji se,dri novanicu izmeu
palca i kaiprsta
(velim hoe li kupiti cvijee tebi
i Smrt je mlad momak
ivot nosi hlae od velura
ivot tetura,ivot ima bradu velim
tebi koja uti.Vidi li
ivot? on je tamo i tu,
ili ono, ili ovo
ili nita ili starac koji 3 treine
vremena spava.cvijee
mu na glavi, uvijek dovikuje
nikomu neto o les
roses les bluets
da,
hoe li kupiti?
Les belles bottes o uj
,pas cheres)
i moja draga polagano odgovorila mislim da hoe.
Ali ini mi se da vidim nekog drugog
tamo je djeva po imenu Kasnije
sjedi pokraj mladog momka smrti,vitka je;
voli cvijee.

21

12.
Proljee je poput moda ruke
(to oprezno dolazi
Niotkuda)ureujui
izlog,u koji ljudi gledaju(dok
ljudi zure
ureujui i mijenjajui stavljajui
briljivo nepoznatu stvar
tamo poznatu amo) i
briljivo sve mijenjajui
proljee je poput moda
Ruka u izlogu
(briljivo amo
tamo pomiui Nove i
Stare stvari,dok
ljudi zure oprezno
pomiui moda
djeli cvijeta ovamo stavljajui
inu zraka tamo)i
nita ne lomei

22

13.
Gospo Tiine
i7. draesne krletke
tijela tvojega
uzletjela je
kroz osjetnu
no
ta
hitra ptica
(njeno nad
zaudnim licem mraka
tvoj
glas
rasprujui mirisomobdarena
krila
nenadano prati
sa stopama
sunev brid
alanu ljepotu svitanja)

23

14.
breuljci
ko pjesnici navlae
grimiznu misao protiv
ovog
velianstvenog vapaja
dana
muenog
u zlatu,to sada
zguvan
malaksava.
isputajui duu crvenu u mrak
tako
mrkooki gospodar
prolazi
mirisna vrata
srca mojega
ruin
uzima
cvijet,
koji savren
je
S ubilakim rukama

24

15.
kao obino nisam ga naao u kavanama, rasputenija atmosfera ulice polaui otupljujuu nesavrenost
na takve pohode kakve sumrak spontano neizbje
nim umorom obodnih prodavaica nelino doputa
dala je blag prvi mig glede njegovih nebrojenih bo
ravita
ljubiasta logika ukinua demonstri
rajui s vulvertijanskog vrha sposobno tisuljee
lica zahvaajui se s mojim neobino trenutanim
razumijevanjem izloila njegove hibernacijske
obrise,
prijazna golemost besprijekorno irei utivost
petog sata poslije podne posta znak prisutnosti nje
gove
usput bilo je proljee u zablaenoj kanarinevoj
krletci najprostranijeg postojanja.
(kad bi improvizirao o promjeni muskuloznosti na
najgrimiznijoj podrci mojega pokrivaa kljocaju
presudne slave zadane negativnoj utnji tom pra
starom izlaganju kojeg elektrina solidnost pamti
neke pomno rasipne rkarije u nedavno otkrivenoj
spilji,
banenje geometrijskog raspadanja
emu je moja redovito uzorna soba zauvijek izvrg
nuta njegova Prva rije odnijela je na sunano srnetite zaborava)
sitna praina uzdiui se tankoutno ujedinjenju s
mojom duom prisili me da ponem kaljati
, naravno

25

16.
u okrutnoj pojavi petog sata poslije podne otkrivam
da se blago rastvaram u ustima New Yorka.
Iz
meu njegovih gipkih financijskih zuba to delirino niu iz samodopadnog zubnog mesa, zalogaj ljepuno pluta na povrini krvolone pljuvake indus
trije. taj zalogaj sam ja.
Golemi me obrazi okruuju.
divovska usna resica s nezamjetljivim kretnjama
prijeti cjevastoj tami povremeno iz koje odvajajui
se u grlo se nespretno zabuuje Jedna pedantna
vulgarnost:
kuhana izbirljiva normalna eksplozija; etvrtast a
mor, draesna nadutost-Na mekoj sredini jezika sjedi zgrada Woolwortha
nepomuena bljutava kineza oblika pastile ili krhka
nasrua pilula, prostirau slian osjet kojeg brada
vice struno piju povodljiv okomit okus ove vrpoIjee kocke nesmanjene teine, podupire dok pro
dire postojanu buku prekrasno neizvjesne prodorne
algebarske glazbe.
Prvi put sortirajui iz ovog
prostranog nehajnog nutarnjeg hoda mesa jednominutni galop pomne golemosti spojen sam ulnim
misticizmom cijelog okomitog bia, vjeto konstrui
ran tankoutnim eksperimentom diva kojeg me ne
pobitna spiralna ludorija spaja s olakanjima plas
tinog hipnotizma
.ja sam pomno analiziran
ovim divnim srtanjem uzvinutih usta ...
vjeto
26

posaen na nenadan vrak ogromnog zuba razgle

dam bez straha potpunu vanu profanu mahnitu ne
suvislu gastronomsku tajnu tajni
.ivot.
Duboko dolje srtajui pohotni pogledi vodoravnog
velikog jasnog zanosa mau i. bjesne Smijanja suda
raju cereci gurkaju osmijesi probijaju-.duboko u
bezrubni sumrak veselje zabija neprekidne trule av
le ludila(u
Visini mojeg ja ove raznolike nedune okrutnosti
dokinute su jednom prostituiranom okrutnou tii
ne, i)jo uvijek je 5 sati
zurim samo uvijek u golem kanjon u, golem kanjon,
neprestano samo isparava uzdiui mrak zbiljsku
kljuajuu ljudsku buku probavljivih milijuna kojih
je obilna nemarna opscena procesija neprestano
noena kroz tanka zaljubljiva golema jedina usta
veeri
I pet je sati
u dugoljastom zraku, iz kojeg visi jedinstvena
vrpca svagdanjeg zalaska sunca,
snijeg polagano pripovijeda

17.
ovaj mlad upitnik ovjek
upitnik
koji pati od
loe probave upitni
znak je neobino
arobna osoba
osobno vele
mi to se mene
tie oko mi jedino zna da
glede
njegove slike
on je mokar san
od Cezannea

28

18.
bog pa ti ameriko moj ushit
zemljo kolonista o i tako
dalje reci vidi li u osvit
zemlju moju stoljea su kako
dou tako odu kraju svojem
to i ako treba svim se pitat
jezicima ak i gluhonijem
sin tvoj dinom imenu ti klicat
boga mu ti boga isusa ti
to je ljepe nego lavu slini
kada ovi hrabri sretni pali
rici klanja jurnuli su silni
zar e mutav glas slobode biti?
Ree to.

I aom vode zali

29

19.
moja draga stara etcetera
letka lucy za skoranjeg
rata mogla bi vam i
jest vam rekla upravo
za to svi ratu

ju.

moja sestra

isabel napravila stotine

(i
stotine)arapa da ne
spominjem koulje naunjake sigurne
od buha etcetera rukavice etcetera, i
majka se nadala da
u umrijeti etcetera
kao junak dakako oev glas
postajao hrapav dok je govorio kako je
lo povlastica i kad bi
samo on mogao dotle ja
etcetera u dubokom blatu
leao nepomino et
cetera
(san jarei,
et
cetera, o
Tvojem smijeku
oima koljenima i tvojoj Etcetera)
30

20 .
Me
ovim
crvenim komadima
dana(spram kojih i
sasma tiho breuljci
od plavogizelenog papira
goresvijaju ise
-besame-U
zzavoJ,u:
bol(us
pinjuajna
s-p-i-r-a
1
a i,nestajui)
Sotonska i blazirana
crna koza upiljeno luta
Nita nije ostalo od svijeta no
u ovo ni
ta ii treno per
Roma si-gnori?
trzaj.
uih.ita

31

21 .
hode li mi nekoliko dobrih filozofskih dua iskreno
rei to radim na vrhu ovog brijega u Calchidasu,
na suncu? dolje na alu tako daleko ispod mene
djevojica u bijelom
vrti,prevre;valja na pijesku,
preko ove vode,stem boje:smee i bijele natiskuju
tokasti milijuni prozora tisuu kua-Liisabon.
Poput tektanja pisaeg stroja,na poslijepodnev
nom nebu. netko tjera koze i ovce du zavoja ceste
to uvlai u ruiastu se liticu koja natrag i uvis
izranja iz utozelene vode.
tamo dolje grade kuu kraj mora,u poslije podne.
brzo crvenkast se mrav kree mojim malim prs
tom.
ptica cvri u stablu,negdje nigdje
i djevojica u bijelom prevre
na pijesku
Oblaci nada
mnom kao mladoenje
Cisti i jasni
(ovdje apsurdno
Ja; ivot, da se zuri i no
si odjea, potpuno sam lud, iznenada stiem
svih deset prstiju
glasovi se diu odozdo iz daljine-utihnjuju.
Sunano svjetlo,
iza mene da znate ima staraca;nekoliko,nevjerojatnih,pospanih

32

22 .
ganue ide ispred svega
tko sintaksi stvari
panju poklanja
nikad te posve ljubiti nee;
posve lud biti
dok u svijetu je Proljee
moja krv odobrava
i poljupci bolja sudbina
od mudrosti
cvijeem svim se kunem gospo.
Ne plai
-najbolja gesta mojeg mozga manja je
od trepeta kapaka tvojih to veli
jedno smo za drugo stvoreni; onda
smijeh, opet u moj zagrljaj
jer ivot nije odlomak
1 smrt ini mi se nije zagrada

33

23.
neki trae da ih blinji hvale
ali ja od drukijeg
koya skladam obline
i ute, kutove ii utnje
za cilj pravilniji)
kipar sam
idioma tijela tvojeg:
glazbenik tvojih zglobova;
pjesnik koji se samo boji
da pogreno ne prevede
ritam u tvojoj kosi,
(vrak prsta svakog
nain na koji se kree)
slika
r glasa tvojeg-mimo tih elemenata
zamjetljivo nita nije . .. zato,gospo
jesam ja zadovoljan ako
i jedna isklesana stvar moja izazove
moda tvoju kretnju ili
i jedna slika(iz vlastita
razloga)na usnama ti
prouzroi tanano majuni smijeak
(stidljivo
ako pjesma mi otkrije
jasan zaviaj oiju
tvoj ih,obdaren sumrakom zelenim)

34

24.
nasred sobe
stoji samoubojica
njui Papirnu ruu
smijei svojem ja
negdje Proljee jest i katkada
zbiljni su ljudi:zamiljaju
negdje zbiljsko cvijee,ali
ja ne mogu jer ako bih
mogao,ono nekako
ne bi zbiljsko Bilo
(tako on smijei
smijeak)ali ja neu
svagdje zbiljski biti
tebi u asu
taj je plavokos
s malenim rukama
& sve je lake
no to sam mislio da e
biti;ak pamtei kako je tko
pogledao koga prvo,kojekako pleui
(mjesec isplivava iz oblaka
ura oznauje pono
prst povlai otponac
ptica zalijee u zrcalo)

35

25 .
ako ti i ja budei se
otkrijemo da je(nekako
u mraku)ovaj svijet bio
Ubran,kao cvijet
djeteline,sa zelene livade
bez
vremenosti; mirno
okreui
prema meni
nagaajui zrcala koja tvoje su oi
Saopit e vie
negoli dvaput sve to je
tako
njeno
dok smo spavali dok
smo bili jedno drugo nestalo:ali ja
s blagim
smijekom na usnama
postupno u ponovo ui u
posebno kraljevstvo
(san)
.dok ne
to drugo
36

ljubi mar
ljivo
pamenje,koje kako savreno
lepra u
beskutnom sutranjem danu

37

26.
s-a-v-c-a-k-k-a
koj
i)o ko(mi vid)m
sadsesk
SKKAAVAC
uplja(utoTko):s
kO
!k:
Om

po
(s

TaJe

.VaKaCaKa)
u

pre(i)ure(sad)denju(je)
,skakavac;

38

27 .
mali ovjee
(urno
odajui neku
vanu brigu)
stoj stani zaboravi pusti
ekaj
(malo dijete
pokualo je
uspjelo nije
plakalo je)
lezi hrabro
spavaj
golema kia
golemi snijeg
golemo sunce
golemi mjesec
(ulazi u
nas)

3>)

28.
veina(ljudi
jednostavno
ne mogu)
nee(veina
roditelja ljudi ne smije
ne treba)veina ne usuuje
(nekavrst ljudi ma
znate ona)
nije
&
ak
(koji nisu
nikada ivjeli najvie
ljudi vazda)ne
umire(postajui posve
ukopani nepostajue
pravi
veinom(ljudi

40

29 .
ljubav je mjesto
& kroz to mjesto
ljubavi idu
(s radou mira)
sva mjesta
da je svijet
& u tom svijetu
da ive
(vjeto sklupani)
svi svjetovi

41

30.
pazi pazi pazi
zato zato zato
je(prozirno ii
znanost mora
mamiti zakone
zvijezdama da uhvati teleskope
)zato.
Postojanje je
strpljenje je strpljivo je(strpljivo
oi svih ovih s rukama
to sluaju samo ribari su
sprijeeni katedralama

42

31 .
!crn
0
nas
pram
(bez)
bojnog neba
?s
tabla s
ko
jih kap
nu
1
ist
l:;ne
sta
je uz
VrT
loen
.o

43

32.
jecaju
(jest)
i
ona od
mora
is
pod koga
taj on mjesec op
sjena iz
crnog ovog kojeg
jedne ulice iskae iv
asvijabujajuise svijet
la no
more i
ka mo
tunekonesvako
e(pleu)e
hoe&bijae

44

33 .
(hoe li uiti
jadnika da ivi
uspravnije od bora)
pitaj
nju
pitaj
kad
(pitaj i
pitaj
i pitaj
opet i)pitaj
krhku malu
osobu guslajui
na
ki
i
(jesi li poljubio
djevojku s bradavicama
ko ruiastim naprscima)
pitaj
njega
pitaj
tko
(pitaj i
pitaj
i pitaj
45

prije i)pilaj
jednostavnu
ludu
stvar
raspjevanu
u snijegu

46

34,
estero
je u sobnoj tami oko)
pet
(svi pleupjevaju pjevajupleu svi
troje su
s licima od oblaka pleu i
troje
pjeva glasovima od zemlje i
estero je u sobnoj tami oko)
pet
(estero u sobnoj)
jedan
crven
je i(estero je u)
etiri su
bijela
(troje pjevaplee estero pleepjeva troje
svi oko oko svih
oblaka pjeva troje i
i troje zaplesane zemlje
tri mukarcaiene tri
47

i svi oko svih i

svi oko pet svi
oko pet oko)
pet cvjetova
(estero je u sobnoj tami)
svih pet je jedan
cvijet pet cvjetova i svi jedan je vatra

48

35 .
itko ivio u zgodnom kako gradu
(amo io jezik tamo svakom zvonu)
proljee ii ljeto jesen zima neu
pjevao je svoje plesao je hou.
ene muki(veliki i mali)
za tog ikog marit nisu htjeli
sijali su svoje nije njeli isto
sunce mjesec zvijezde ii kia sve to
klinci su nagaali(al samo neki
onda rastom sada su zaboravili
ljeto jesen zima proljee dal bjee)
nitko voljela ga vie jo sa vie
kad sa sada stablo liem njena
radost njegova i tuga tuga njena
ptica snijegu i kretnja miru tako
njoj je ikog bilo ita svako
neki su oenili se svojom svakom
smijali svoj pla i plesali sa taktom
(snovi budnost nada onda)rekli svoje
nikada otplesali tad snove svoje
sunce kiu zvijezde i mjesec(samo
snijeg moe poet objanjavat kako
lako dijete zaboravlja da pamti
s toliko amo tamo zvona svih tih)
umro je ja mislim itko jednog dana
(sagnula se nitko poljubac mu dala)
urna eljad ukopa ih uporedo
malo prema malo bila prema bio
49

sve u svemu tmina prema tmini

vie sa jo sniju san svoj oni
nitko itko zemlja prema zemlji
elja prema duhu ako prema jeste.
ene muki(bim i bam i opet isto)
jesen zima proljee ii ljeto
njeli svoju sjetvu ili svojim doli
sunce mjesec zvijezde ii kia bili

50

36 .
otac proao kroz ljubavne je kobi
istosti od jesam imati od dati,
jutro pjevao iz svake on je noi
kroz dubine on visine znao proi
ovo nepokretno zaboravljivo gdje
pogledom on okrenu u sjajno ovdje
ono ako(stalan zrak je stidljiv tako)
pogledom vrpoljilo i pokretalo
nanovo ko iz nepokopanog koji
prvo tko se die,travanjski mu budi
dodir jastva usnula da sudbe vrve
duhovne sanjari izdanke da puste
ako neka zato plakala bi
oevi su prsti san joj dali:
zalud glas najmanji vikat znao
jer on rast je brda osjeao.
Diui doline mora golemoga
otac proao kroz alosti veselja;
lice zvano mjesec uzdiui,
elju kao poinjanje pjevajui
radost pjesma mu i radost ista'tako
srce zvijezde s njim se kretat moglo
isto tako sada sada tako jeste
zglobovi bi sumraka veselili se
arki ko sredinom ljeta arkog
dua sunca bit e izvan zamiljenog
tako budan(iznad njega beskrajnoga
tako silno)san je bio oca moga
51

krv i meso njegovo su to mu bili

gladni bi mu hranu svoju jesti dali
uzbrdo bi bogalj milju otpuzao
samo da mu vidi lice nasmjehnuto.
Prezirui pompu morati i htjeti
otac proao kroz sudbu osjeati;
srdba mu je kao kia prava bila
samilost zelena kao ito bila
blago ruke irit edno rujanue
neprijatelju i prijatelju nee
ko to mudrim on i aavim je
ponudio neizmjerivo je
ponosno i(listopadskom vatrom
dozvan)dok se zemlja sputa stazom,
tako predan besmrtnome radu
stupao je okrenut on mraku
tuga kao kruh mu dobra bila:nikad
laac pogledao ga nije;prijatelj kad
neprijatelj bi mu bio nasmijao
bi se svijet snijegom on napravio.
Otac proao kroz njih od nas i svakom
novom listu klicao na stablu svakom
(dijete svako znalo da proljee je
plesalo kad pjesmu oca zaulo je)
neka ubiju tad ljudi koji nee
djelit.krv i meso glib i blato bit e,
shema mata,strast pak voljnost.sva sloboda
droga koju kupit prodat moe sada,
52

krai okrutnosti skloni dobrohotni,

srce strahovanju,svijest sumnji,
razlikovanju pak bolest istog,
slaganju vrhunac jesam ovog
premda glupi oni koje kao bistre
osjeamo,gorke kao stvari slatke,
crvljivo je manje, umiranje glupo
sve to batinimo,sve to ostavljamo
nita tako kao istina najmanja
premda zato ljudi diu bjee mrnja
jer moj otac duu svoju ivio je
ljubav potpunost i vie no to sve je

37 .
zrak,
po
staje
ili
(na)
novo
(ivotu)
sada

ta
(nije manje
ne
go neki:
strah ne vei
ne
go
naa)je
staja
a
zvije
z.da

54

38 .
platon mu je
rekao:nije mogao
vjerovati(isus mu je
rekao; nije
htio
vjerovatijlao
ce
zacijelo mu je
rekao,i general
(da
gospoo)
sherman;
ak ste mu
(vjerovali
ili
ne)vi
rekli:ja sam mu
rekaojmi smo mu rekli
(nije vjerovao.ne
gospodine) trebao
je niponiizirani komad
eljeznice
este
avenije;posred glave:da
mu kae
55

39 .
ovu revnu neman,neoanstvo,alit
nemoj.
Progres udobna je bolest:rtva
tvoja(sigumo po strani smrt i ivot)
veliinom svoje sitnosti se igra
otricu sad slavi britvce elektron
pretvara u lanac gorski;lee ire
neelju kroz svinut kadgdje dok ne vrati
neelja se nesebi.
A svijet pravljen
nije svijet roen ali ove jadne,
meso,stablo,zvijezdu i kamen,ali
nikad ovog hiperarobnog i finog
stvora svemonog.

Mi doktori jo znamo

sluaj beznadan kad sluaj:vraki dobrog

svemira tu ima iza vrata;ajmo

56

40.
jedna(Lebdei)stie
(tiha)jedna po(iva)
iz(nestaje u
savreno)nigdje
jasne bezimene
mitske uzvanice Je
nesporo vie koja(i
tu koja tamo koja)pada
jui(milostivo)dodiruju
ubilake zemlje bilo koje
Tkajui sada jedna po
udu(u sumrakjdola
ze sve dok(preko beivotnih
svih imenicajne pone cijela
glagolska pustolovina da
bezgranino Raste

57

41 .
sve kad bog je stvorit htio
vei dah od cirkuskoga
atora je njegov bio
tad se zbi poetak svega
ovjek hote svoje bie
zbrisat bio on od bit e
uze otkrivi pak zato
samo smrska ga u zato

58

4 2.

P
lutajui na nekom
Preci
mo sumraku vid
jet e
i
n
onog ako
&
tko
je
taj
)
vie u
san nego biti
vie
jesam nego zamisliti

59

43 .
da je zemlja divna
ako hladna
(moja dina)
ljetu dajmo krila
vrijeme je dvoje
(jedno nije)
blago moje,
ljubica kad klije
doba dublje ljubav
nego um sav;
moja mila
(jo smo sred aprila)

60

44 .
otvori srce:
dat u ti blago
najsitnijeg svijeta
komad vjenog uz
bezvrna mlaa od
anela su brda
i jekolike ume
kulski gradovi (kraljica
pjesnik kralj plutaju
niu junaci mjesecazvijezde
mreskaju i
plivaju cvatovi ovjekajkroz
glazbene sjene dok progonjeni
demonima pjene se
leopardi sjaj
ni(na krilonogim stopalima strahostvari)
dolaze brodovi odlaze
snjeno jedrei
savrena tiina.
Ocean apsolutni,

61

45 .
umirati je u redu)ali Smrt
?o
mala
ne
bih volio
Smrt kad Smrt
bila bi
dobra:jer
kad(umjesto da stane promisli)
pone je osjeati,umirati
je udesno
zato? za
to to umirati sa
vreno je prirodno;savreno
blago
reeno ivo(ali
Smrt
je strogo
znanstvena
& umjetna &
opaka & zakonska)
hvala tebi nek je
Gospo
de za umirati
(oprosti nam.o ivotelgrijeh Smrti
62

46 .
ili tko i tko)
Daljina je
vie mnogo nego sve
pravodobnog svemira
(bilo i biti e)
od divnog
oitog do
Pukog ali jedno malo
najvie rue
lako (dok
bit e je bilo)
moe prevaliti ovo
ili ja i ti

63

47 .
dv
a star
a
bi
la je
dno
m(i
n
e vi
e
)o
vjek

sjede(vi
d
i)sanja

ju

64

48 .
ako se
zeleno
otvara
malo
malo
bilo
mnogo i mnogo
je
dvavie ako
se zelena odora
0
t
v
a
r
a
1 dvoje su
divlje jagode

65

49 .
devet ptica(zorei
kroz zlatni as)uzlijeu:
i
zimskom
su
mraku
(sve zajedno
brojno
jedno
sujdevet
dua
oivljene jednom tajnom(uzvinute
pogotkom u padu)tih
o! ive umiranje slave

66

50 .
(pernat
aki
a
:sanjar
sko polje po
nad ume &;

ko moe
bi
ti
!!

?ni
t
ko)

67

51.
u
Proljee dolazi(ni
tko
ne pita za ime njegovo)
popravlja
stvari
sa eljnim
prstima(sa.
strpljivim
oima)o
- iv -

ljujui obnavljajui to
bi druga
-ije mi
od
bacili(i iji
potono
-jasan cvjetnomekan cvrkutavo
-ustar glas voli
djecu
i sunano svjetlo i
brda)u travnju(al
kad bi mu lice postalo
Smijeak)dolazi
nitkokogete znati
68

52 .
plavo trokutno zato
sna(su
ludo
oima prozora)moe
biti a
ko ni
je(pluta
o kroz
nikada)zmaj
ko lice
djeteta svako
ga
djcteta(&
zato nevidljiv(ipak
si(bilo tko
mi bili)preao oprezno pre
ko(& ja)neto
svjeije
nego ivot(ili
smrt)je na
naj
prljavi
jt'
m
ploniku cvatua krasota
69

53 .
o(li
s
t
P

da)
sam
Ijeno
st

70

54 .
stajati(sam)u nekom
jesenskom poslijepodnevu:
udiui zlosretnu
tiinu;dok
golemi ovaj kako
strpljivi stvor(koji
nikad po nikad lien dana
nijejpo uvijek prima za uvijek
san.znai
okusiti
ne(onkraj
smrti i
ivotajzamislivc tajne

71

55 .
srce ovog ovjeka
vjerno je njegovoj
zemlji; tako
neiji svijet
ne
zanima njega(po
izgledu
opipu okusu mirisu
& zvuku
tiine tko moe
pogoditi
to
no
to ivot e
uiniti)nita
ne voli
tako
kako(prvo
P

a)snjena pahuljica vi
juga
,na
putu u svu
-gdje
12

56 .
no i umirati
(kao god
plakati i pjevati,
ljubavi
i uditijje neto
ti si i ja
sam
vjebao toliko dugo da
(da)zaboravim(i due
draga)naeg
roenja zato onog
zalo no sudbina nam jc
rasti(zapamti
ovo draga)ne
samo
gdje god sunce i zvijezde

mjesec
jesu jesmo;nego tako
er
nigdje

73

57.
nekad Bijela&Zlatna
dio Praha tratinica
(otrcana sada jadna)
isto tako naa lica
lijer samo kratko
(rua sadavejeonda)
meso sve je Ako
sve je krv I Kada

74

58 .
ne(pela)po
kret
n(u)a
si(o
voj)ti(je
dinoj)
u(rui)snu

75

59 .
mini
ja

tu
ra
n ovaj park je p
usti(svi su
negdje druga
mo osim mene 6 eng
leskih vrabac
a)je
sen & o
va ki
a
o
va
kiaovakia

76

60.
tiina
je
gleda
n je
ptice:o
kreta
n je; rub ,ivot
a
a
(istraga prije snijega

77

61.
Divno
o be
zna
e
no(ti
ho)pa
clanje (s
vu
ku
da)snije
Ga

78

62.
tko(je?su)tko
(dva lica na mranom
prozoru)ovaj otac i
dijete mu gledaju pahuljice
(padaju&padaju&padaju)
oi oi
zure(u
vijekjdok
zemlja i nebo
ude
sni su sve dok(vi
di)s ve
om vie nego najveom
(mala)sada(plee da odjbijel
om(radosti!radosti!radosti)i najbjeljom ude
sa sve jesu utnja jest sva
ka
zbiljskakrasno
vie-nego-stvar
(&pada&)
DijetesvakootacJedne

79

63 .
starost
stavlja
znake Od
bij)&
mladost ih
skida(staro
st
vie Ne
Ulaz)&(i)
mladost smije
(bez dozvole
starost
opominje Zabranjen
o Prestani
Ne
smije Nemoj
&)mladost nas
stavlja pravo
ka
starosti

80

64.
smukni u snove
inae te krilatica sruit moe
(stabla su korijeni njihovi
i vjetar vjetar je)
u srce se uzdaj svoje
ako se mora zapale
(i ivi od ljubavi
premda zvijezde idu natrake)
prolost tuj
al budunosti vrata otvori
(i smrt vlastitu otplei
na svadbi ovoj)
pusti svijet
hulje njegove junake
(jer bog voli djevojke
i zemlju i dan sutranji)

81

65 .
lai ne u jedno
raa istine da
(koja bezgranino
jest po sebi sama)
svjesnim lude ini
(poput zimskog mene)
umne nikad stvari
ljubiici ravne

82

66.
no zato bi
taj
najvei
me
ivim se arobnjacima(kog
ti i ja
kat
kad nazivamo
travanjjmorao esto
puta
pitati
mnogo
ljudi bilo ta
ko(kad cvijeejne
vjerojatno
(vazda je divno)
runo

83

67 .
vrijedan ja vidim tako
ivot nije smrti ako
(kada)ruama ljepota
tuno biva posve pusta
ljudski hoe rod da isti
rui korov mora biti,
al e rue(znano svakom)
odgovorit osmijehom

84

68.

tako
je vraki lijepo kad Netko
da; ne
ma veze tko, netko
potpun(po mogunosti
blondina
dakako)
ili opet
no dobro
tvoj najstariji
prijatelj
na primjer(ili
;pa
ak
reci
mo
ne
ija ena)
ini neini nekae kae gleda smijei se
ili jednostavno Jest
ono to
te ne ini
da izgleda
85

6 il i 6

naest ili ezdeset

000.000

neki drugi
neg barem jednom
(po
misli)
Ti

86

69 .
osmijeh bez
lica(pogled
bez ja)
pazi dob
ro(nc diraj
nita)jer
e ne
stat be
umno(u milu
zemlju)&
nitko
(pa ni mi
sami)
nee pamti
ti
(ni djeli
se
kund
e)gdje
to kako
kada
tko zato
koji
(ili ita)

87

70 .
iza podne jedne zime
(u tom asu arobnome
jest kad biva ako)
osmom ulicom ja idem
kad ti cvijet iskieni
jedan klaun prui meni.
Nema dvojbe,nitko
smotrio ga nije osim
mene;ali zato?zato
to je tono bio isto
sve(u svemu)eg se plae
ljudskemase ba najvie:
tajna na to izraz stvaran
samo moe bit primjenljiv
to jest,vazda budan
udesno nedjeljiv;
ne sa samo srcem duhom
neg nedvojbeno i duom
nije tuno aljiv
(demokratski prepoznatljiv)
neg u biti poetian
ili istanano svean:
88

otmjen klaun nikako prost

(nije rulja,nego linost)
glasa iz njeg nisi uo
ali glup on nije bio;
utnja njegova je jastva
bila poput ptijeg pjeva.
Razuman da tartar biva
porad tog su maseljudske
trait znale mjere svjetske
hvala bogu jo je luak
netko da mi da krasuljak

89

71.
0

s Tvar
0

ne
Die se
iz
m
SteR
i
je n
i
je Most

90

72 .
d,r;o:z;d,o;v:i
su
tihi
sada
.u srebrnoj
nepu
no
i
san(je)ja
neko
to
m
je seca

91

73 .
mag(snuslina)lica
poveava
svaki de
minu
tiv pretvara oi
gledno u
ne
obino
sve
dok na
a ja
stva jesu
hoebiti svjeto
(ar
ob
no)
vi

92

74 .
to
je
putovanje

gore
goregore:ide
nje
doljedoljedolje
sila;enje ar
ob
no sunce
mjesec zvijezde svi, &
(ve
i neg
naj
vei ak mogao
poeti bitijsan
;stvari:i
bia kog
O
cean
(svagdje
nita
93

tek svjetlo i mrak;tek

nikad zauvijek
& kada) sve
do jednog budnog
ovdje zaudnog najvieg
sada.s koliko
tisua(sto
lina)milijuna
UzvikaKojiSuKrila

94

75 .
!nada
vjera!
!ivot
ljubav!
zvona izvikuju zvona
(more neba
plamti od njihovih
glasovajsva
ebiti i bijae
utopljena
zaudnim su
sada raskona
zvuka(to
ini
da ovaj
kad svijet vijuga
pretvara
kue u
ljude i ulice
u lica i gradove
u oijnoena
zvona klize
vrij u
(odozdo ponosno
ponizno odozgo)
sve svijetle sve
stvari plivaju uspinju misli
95

(na dolje
lagano obarajui sasvim
uvis
jure kroz milosrdno
sunanosvjetlojda
provale
u
trijesak jedinstva
san!
!veselje
istina!
!dua

96

ja & ti & je: etvrto nepredavanje

Pisanje je, prema meni, umjetnost; i umjetnici su,

prema meni, ljudska bia. Kako ljudsko bie stoji, tako
ljudsko bie jest: to ne znai da neka ljudska bia
nisu akrobati, dok drugaali zato anticipirati Njega ili
Djeda Mraza? Dosta je ako se kae da e se ovaj nepoeiski sat sastojati samo od reenica, ogleda i dijelova
ogleda, od kojih svi izraavaju uspravno ljudsko bie.
Izrazi e biti predoeni kronoloki; navest u kad su
objelodanjeni i kako, ostavljajui meutim da sami izvuete vlastite (ako ikakve) zakljuke [ . . . ]
1922iz prve moje objelodanjene knjige Golema
soba
Ima nekih stvari u koje ovjek nije kadar vjerovati
iz jednostavnog razloga to ih nikad ne prestaje osje
ati. Stvari ove vrstestvari koje su uvijek u nama i
zapravo jesu mi i koje dakle nee biti odbaene ili od
loene tamo gdje moemo poeti razmiljati o njima
nisu vie stvari;one,i to mi koje one jesu,jednako je
Glagol;jedan JE.
1926iz, proslova knjizi pjesama naslovljenoj Je 5
Pod pretpostavkom da je moja tehnika ili komplici
rana ili izvorna ili jedno i drugo,nakladnici su me lju
bazno zamolili da napiem proslov ovoj knjizi.
Barem je moja teorija tehnike,ako je imam,daleko
od izvorne;niti je komplicirana. Mogu je izraziti s ne
koliko rijei,navodei Vjeno Pitanje I Besmrtni Odgo
vor Burleske,naime Bi li udario enu s djetetom?Ne,
udario bih je s opekom. Poput komiara burleske, ja
sam nenormalno naklonjen onoj odreenosti koja stva
ra kretanje.
Ako je pjesnik netko,on je netko kojemu napravlje
ne stvari znae vrlo malonetko tko je opsjednut stva
ranjem ...
97

Neminovna zaokupljenost Glagolom daje pjesniku

neprocjenjivu prednost:dok se nestvaratelji moraju za
dovoljiti samo neosporonom injenicom da je dvaput
dva etiri,on se naslauje neodoljivom istinom(koja se
moe nai,u skraenom ruhu,na naslovnoj strani ovog
sveska)
1927Zamiljen Dijalog Izmeu Pisca I Gledatelja,
tiskan na ovitku mojeg prvog kazalinog komada
Pisac: I?
Gledatelj: O emu je Njega?
Pisac: Zato mene pitate? Jesam li ili nisam stvorio ko
mad?
Gledatelj: Ali zacijelo znate to stvarate
Pisac: Oprostite, gospodine Gledatelju;zacijelo stvaram
ono to znadem.
Gledatelj: to se mene tie,dragi moj gospodine,nesmisao nije sve u ivotu.
Pisac: I to se vas tie ivot je glagol s dva stanja
aktivnim,initi, i pasivnim,sanjati. Drugi vjeruju
da je injenje samo vrst sanjanja. Drugi su opet
otkrili (u zrcalu okrueni zrcalima)neto tee od
utnje ali lake od padanja;tree stanje ivota,
koje vjeruje sebi i koje ne moe znaiti zato to
jest.
Gledatelj: Bravo,ali jesu li takve osobe dobre za neto
posebno?
Pisac: Dobre su za nita drugo osim da hodaju usprav
no u iskrenom otkrivenju fatalnog povratnog.
Gledatelj: I cijeli va komad je o jednoj od tih osoba,
gospodine Pie?
Pisac: Moda. Ali(da vam odam tajnu)gotovo se nadam
da je moj komad jedna od tih osoba.
1933iz mojeg ruskog dnevnika EIMI
Ne osjeati potpuno znai misliti...
rasti je sudbina.
Ljudi se mogu usuditi ivjeti,ljudi se mogu pouiti
to je smrt ili sami nauiti;nitko se ne moe uiti rastenju. Nitko se ne moe usuditi rasti. Rastenje je da
98

svaki razlog ili povod ili nerazlog postaje svaki drugi

nerazlog ili razlog ili povod. Tu ne postoji nikakav znak,
nikakav put,daljina,vrijeme ... Pijan i neuzroan(govorei o ciklonu,kazujui kako konano s ieznuem ak
i nemogunosti sam je otkrio zapravo samog sebe i nenadno postajui ciklon;ne umirui i ne opstajui;Bie)
pjesnik Hart Crane bio je kadar pronai slinost rastenja.
[ ...]
1938iz uvoda napisanog za moje pogreno nazvane
Sabrane pjesme; pogreno u trostrukom smislu, budui
da su tri knjige pjesama (naslovljene 50 Pjesama, Jedan
Puta Jedan i XAIPE) ve objelodanjene nakon ovih Sab
ranih pjesama
Uzmite pitanje biti roen. Biti roen,to to znai
vciniljudi? Pravu katastrofu. Socijalnu revoluciju ...
Veinaljudi zamilja zajameno rodomotporno sigurnosnoodijelo nerazorive nejastvenosti. Da se veinaljudi
moe dvaput roditi vjerojatno bi to zvala umiranje
vi i ja nismo snobovi. Nikada ne moemo biti do
voljno roeni. Mi smo ljudska bia;za koje je roenje
krajnje dobrodola tajna,tajna rastenja:tajna koja se
dogaa samo i kad god smo vjerni sebi samima...
ivot,za vjene nas,je sada ...
Ono to bi njihovo najsintetinije da ne kaemo
prozirno velianstvo, gospoaigospodin kolektivni em
brio, nevjerojatno nazvalo duh jest hod ... On je zdravokompleksan, prirodno homogen, graanin besmrtno
sti ... On je malo vie od svega,on je demokracija;on
je iv:on je mi sami.
... Nita u to se vjeruje ili sumnja ...
Uvijek lijep odgovor koji postavlja ljepe pitanje
[...]

Slijedi moj ogled Anno Domini 1940 napi

san na molbu gospoice Frances Steloff i objelodanjen
u njezinom katalogu Gotham Book Mart naslovljenom
Mi modernisti
John,viii,7.
99

Sada da porazgovaramo o neem drugom. Ovo jc

slobodna zemlja zbog obvezatnog kolovanja. Ovo je
slobodna zemlja zato to nitko nema za jelo. Ovo je
slobodna zemlja zato to ni jedna druga zemlja nije
bila niti e ikad biti slobodna. Tako, sad zna a znanje
je mo.
Kad sve zbroji i oduzme,vidi da jednostavni
ljudi vole sloene stvari. Ali ono to je neobina podu
darnost jest da osrednji ljudi vole prvorazredne stvari.
Objanjenje ne moe biti da jc to zato to su sloene
stvari jednostavne. Mora biti da je to zato to su osred
nji ljudi prvorazredni.
I tako sipajmo jedni drugima pijeskak u oi i oti
emo k vragu.
John, viii, 7.
1944 ogled kao proslov katalogu za moju izlo
bu u Ameriko-britanskom likovnom centru u New
Yorku; ali kojeg predmet nije umjetnost slikanja nego
sama Umjetnost. U ovom ogledu etiri rijei
dobar, lo, rat, mir, uvijek su pod navod
nicima.
Jednostavni ljudi, ljudi koji ne postoje.vie vole stva
ri koje ne postoje,jednostavne stvari.
Dobro i loe su jednostavne stvari. Ti bombar
dira mene = loe. Ja bombardiram tebe = dobro.
Jednostavni ljudi(koji,usput,vode ovaj takozvani svijetjznaju to(oni sve znajujdok su komplicirani lju
di koji neto osjeaju goleme, goleme nezna
lice i zaista nita ne znaju.
Nita je, za jednostavne upuene ljude, opasnije
od neznanja. Zato?
Zato to osjeati neto znai biti iv.
Rat i mir nisu opasni,ni ivi:nipoto. Mir je
nedjelotvornost znanosti. Rat je znanost nedjelotvor
nosti. A znanost je znanje, a znanje je mjerenje.
Neznalice zaista moraju biti kolovane;to jest,njih
se mora prisiliti da prestanu neto osjeati, da ponu
spoznavati ili mjeriti sve. Tada(samo tadajnee ugro
avati pravo nepostojanje onog to svi jednostavni ljudi
zovu civilizacija.

100

Na svu sreu za vas i za mene,necivilizirano sunce

tajanstveno sja i na dobro i na loe. Ono je um
jetnik.
Umjetnost je tajna.
Tajna je neto neizmjerivo.
Utoliko ukoliko svako dijete i ena i mukarac
mogu biti neizmjerivi,umjetnost je tajna svakog mu
karca i ene i djeteta. Utoliko ukoliko je ljudsko
bie umjetnost,nebo i brda i oceani i gromovi i lepti
rovi su neizmjerivi;i umjetnost je svaka tajna prirode.
Sve to je izmjerivo ne moe biti ivo;sve to nije
ivo ne moe biti umjetnost;sve to ne moe biti umjet
nost nije istinito:i sve to je neistinito ne vrijedi boga
mi ni piljiva boba ...
stavka:gajim kompliciranu nadu da izloene slike
nisu ni dobre ni loe,ni miroljubive ni ratni
ke da(naprotiv)ive.
1945 doprinos Charles Normanovu simpoziju
(koji je rasprodao jedan broj kratkotrajnih novina PM)
u vezi s ovom samozvanom svjetskom najveom i najplimenitijom knjievnom pojavom: koja je upravo do
la u na glavni grad, odjevena djelomice u vojniku
uniformu i pripravna da je jedina zemlja koja se ikad
gradila da se bori za slobodu govora objesi kao izda
jicu.
Ezra Pound poezija se zbiva kao umjetnost;
umjetnici se zbivaju kao ljudska bia.
Umjetnost ne ivi u nekoj geografskoj apstrakciji,
dodanoj dijelu ove divne zemlje neimaginacijom neivotinja i posveenoj propoziciji da je pokolj drutvena
vrlina zato to je ubojstvo pojedinaan porok. Niti
umjetnik ivi u nekom soi-disant svijetu,niti u nekom
takozvanom svemiru.niti u ikakvom mnotvu svjeto
va ili ikakvom mnotvu svemira. Glede nekoliko
triavih iluzija poput prolosti i sadanjosti i bu
dunosti otvoriti navodnike ovjeanstva zatvoriti na
vodnike,ne mogu biti dovoljno velike za nekoliko bili
juna supermehaniziranih podimbecila ali one su daleko
premalene za jedno ljudsko bie.
Strogo neograniena zemlja svakog umjetnika je on
sam.

101

Umjetnik koji izigra tu zemlju poinio je samoubojstvo;ak i dobar odvjetnik ne moe ubiti mrtve.
Ali ljudsko bie koje je istinito prema samom sebi
tko god ono bilo je besmrtno;i sve atomske bombe
svih antiumjetnika u prostoruvremenu nikada nee ci
vilizirati besmrtnost.
Takoer 1945 iz ogleda za antologiju Oscara
Williamsa naslovljenu Pjesnici iz rata
kad pobrkate umjetnost s propagandom,brkate in
Boga s neim to se moe otvoriti i zatvoriti poput
pipe za toplu vodu. Ako vam rije Bog nita ne znai(ili jo manje od toga)s veseljem u je zamijeniti
jednom od vaih omiljenih rijei,sloboda. Brkate
slobodu jedinu slobodu apsolutnom tira
nijom ...
diljem ovog takozvanog svijeta,stotine milijuna rop
skih i drskih neovjenih nebia marljivo se umotava
i razmotava u prosvjeenju propagande. Pa to onda?
Ima jo uvijek nekoliko uspravnih ljudskih bia u
takozvanom svijetu. Ponosno i smjerno velim tim ljud
skim biima:
O moji sugraani,mnogi poteni ljudi vjeruju u la.
Premda ste poteni od glave do pete,bojte se i mrzite
laljivca. Bojte se i mrzite ga kad ga se treba bojati
i mrziti:sada. Bojte se i mrzite ga gdje bi ga se trebalo
bojati i mrzitiru sebi samima.
Ne mrzite i ne bojte se umjetnika u sebi,moji
sugraani. Stujte ga i volite. Istinski ga volite ne
pokuavajte ga posjedovati. Uzdajte se u nj isto tako
plemenito kao to se uzdajete u sutra.
Samo je umjetnik u vama samima istinitiji od
noi.
1951 iz ogleda naslovljenog Biljeke i objeloda
njenog u tjedniku Wake
jednakost je ono to ne postoji meu jednakima
veina ljudi savreno se boji tiine
veliki ljudi pale mostove prije nego to dou do njih
svinjac je moniji od maa
kad Amerikanci prestanu biti to su poinju igrati
jedni druge

102

lano je slino. Lani zubi

privatno vlasnitvo poelo je onog asa kad je netko
poeo vriti svoju volju
pjesnik je pingvin njegova krila su za plivanje
ljudi koji ive u elinim kuama trebali bi privui
munju
ulazi rad,sa svrbljivim srcem i dlanom od zlata;vue
(za nos)ovjeanstvo,u sindikalnom odijelu
lanac nije nita slabiji od nedostajue karike
mrnja se hvalie
san je majka hrabrosti
inteligentna osoba bori se za izgubljenu stvar,shva
ajui da su druge samo posljedice
promisli dvaput prije nego to promisli
znanje je uljudna rije za mrtvu ali ne i pokopanu
matu
I tu je kraj etvrtog sata ili, tonije, mojeg
etvrtog sata; budui da sam (zahvaljujui vama) ja
taj koji ui tko sam [ . . . ] '

Iz knjige e. e. cummings, i six nonlectures (The Charles

Eliot Norton Lectures, 19521953), Cambridge, Mass.:
Harvard Universtiy Press, 1981, str. 6371.
103

e. e. cummings, Zvuk br. 2

(ulje na papiru, oko 1919.)
M em orial A rt G allery
U n iversity o f R o ch ester.

Snimio David Henry.

POGOVOR

DVA ZA CUMMINGSA
Always the beautiful answer
who asks a more beautiful
question.
e. e. cummings

1.
Ako bismo eljeli poeti ovaj kratki uvod u cummingsovu poeziju nekim iskazom, mogli bismo kazati
da je cummings i danas jedan od najzagonetnijih i
najnekonvencionalnijih pjesnika Amerike. Njegove Sa
brane pjesme 19131962, objelodanjene 1972, deset
ljee nakon pjesnikove smrti, sadre neke od najneobinijih, najeksperimentalnijih, ali i najlirinijih pje
sama ikada napisanih u povijesti amerikog pjesnitva,
smjetenih u dvanaest knjiga pjesama od kojih neke
imaju dobrano prozaine naslove, poput 95 pjesama,
a neke opet krajnje ekscentrine. Spomenimo, pri
mjerice, je 5, naslov knjige iz 1926, koji, kako veli
Stauffer, potjee zapravo od antiempiristike predodbe
o istini kao neizmjerivoj tajni, gdje dva vie dva nije
nuno etiri,1 i to unato gotovo racionalistikim klasificiranjima pjesama u pojedinim cummingsovim knji
gama. Ili pak naslov W [ViVa] iz 1931. ili 1x1 iz 1944.
Kad tomu dodamo da je jedna knjiga pjesama naslov
ljena Ne hvala (1935) i da u obliku posvete upuuje na
etrnaest nakladnika koji su je odbili tiskati, a sam
popis nakladnika ima, prema Triemovoj, oblik vinske
ae,' a prema Kennedyju, urne,' te da se tu nalaze,
meu inima, Simon & Schuster, Random House, Viking
Press, pa i Harcourt Brace, nakladnik cummingsovih
Pjesama 19231954 i Sabranih pjesama 19131962, da
prva knjiga pjesama, objelodanjena 1923, ima naslov
Stauffer D. B., A Short History of American Poetry, New
York: E. P. Dutton & Co., Inc., 1974, str. 294.
Triem E., E. E. Cummings, Minneapolis: University of
Minnesota Press, 1969, str. 13.
Kennedy R. S., Proslov, u No Thanks, New York: Liveright, 1978, sli. (neoznaeno).
107

Tulips and Chimneys, kojeg kritiari takoer razliito

tumae, od toga da znai poezija i zbilja, lijepo i
runo, do djevojke i momci, oito je da cumingsovc
pjesme izraavaju drukiju svijest pjesnika kako o
samoj poeziji, tako i ivotu uope.
I jedno i drugo inilo je esto puta stanovitu smet
nju u shvaanju i prihvaanju cummingsovc poezije.
Jer, po vlastitu izboru individualist i nekonformist, pjes
nik kojeg su generacijske kolege bili jedan Wallace
Stevens, T. S. Eliot, William C. Williams ili Marianne
Moore, cummings nije bio podloan slinim reagira
njima. Nedvojbeno modernist, kao i ovi, i u mnogom
pogledu avangardist, cummings je, k tomu, bio eksperimentator i boem. I dok su spomenuti pjesnici uzne
mirivali antimoderniste, nalazei utoite meu zago
varateljima sve odreenije Nove kritike, cummings nije
mogao oekivati da e njegova gledita i mnoge teme
pjesama naii na potpuno odobravanje, to uostalom
potvruje i stav R. P. Blackmura. Primjerice, 1931.
Blackmur je stavio cummingsa u anti-kulturnu sku
pinu pisaca (koja se, prema njemu, u razliitim raz
dobljima oznaavala jo i kao futurizam, dadaizam.
nadrealizam i tako dalje), pripisujui mu sentimen
talno nijekanje inteligencije u korist tvrdnje da je
nerazumljivo jedini predmet vrijedan znaajnog isku
stva (to e, u stanovitu smislu, postati stalno uporite
kritike cummingsovc poezije), a njegova iskrivljenja
u stihovima nekoj vrsti djejeg govora. Zagovarajui
u biti logino opravdanje pjesnikog izriaja, Black
mur zakljuuje da emocija, intuicija, anti-racionalno
na kojima cummings gradi pjesme nemaju upravo ono
nuno----- objektivnu (sveopu) pjesniku podlogu. Ta
ko, glede emocije Blackmur veli da emocija koja je
imenovana u pjesmi (od strane jednog od njezinih
atributa) premauje njezin ustvren izvor (taj isti atri
but), a neuspjeh jezinog pothvata vidi u tomu to je
cummings otiao predaleko* posve izgubio iz vida zna
enje ----- i to moda zato to je iskustvo koje on po
kuava prevesti u poeziju ostalo osobno i nikada nije
bilo objektivno spoznato.* Bilo bi nedvojbeno pogreno
tvrditi da u Blackmurovoj kritici nema odreene to
nosti, to je moda jo jasnije danas kad pred nama
stoji cjelokupni cummingsov opus. Naime, mnogi su

zapazili da je cummings bio dobrano neselektivan, da

je tiskao pjesme koje vrlo esto ovise o jednom
elementu ili, doista, subjektivnom stavu, te je, zbog
tog razloga, gotovo sigurno da e svatko nai dovoljan
broj pjesama da potkrijepi ovaj ili onaj negativan kri
tiki sud. Meutim, cummings je bio svjestan stupica,
a zacijelo nije bio pjesnik koji je u vlastitoj pozadini
imao prazan prostor. Studirao je na Harvardu, engleski
i klasine nauke, govorio je teno francuski, a dosta
je prevodio s grkoga, cijelog ivota pokazivao je ne
obino zanimanje za Shakespearea (aluzije na Shakespeareove stihove su este, kao i varijante tih stihova5),
sam je bio slikar (kolekcija u Harvardu, primjerice,
ima preko 80 studija i 10 000 crtea) itd. Imajui na
umu Blackmurovu kritiku, Kidder upozorava da itanje
cummingsa mora pripoznati da se moemo pribliiti
biti pjesnikova osjeanja samo ako krenemo od samog
ustroja njegove misli onako kako se javlja u ureenju
rijei. To ureenje je sve to nam pjesma daje na
uvid; ne moemo doprijeti do osjeanja ako zanema
rimo ustroj.*
Dakako, nije se cummings tek s knjigom Ne hvala
suoio s problemom prihvaanja ili tiskanja njegovih
pjesama; Blackmurova kritika je oit primjer. Nepo
sredno pred tiskanje & (1925) i XLI pjesama (1925),
cummings je pisao doma: Prva nee biti potisnuta
(zbog opscenosti) samo zato to na njoj stoji 'privatno
izdanje. Bojazan nije bila neopravdana. Dvadesetih
godina cummings je uvelike smatran za eksperimentatora, modernistu, ali i senzacionalistu koji, kao ta
kav, oito nije mogao oekivati pozitivna kritika rea
giranja antimodcrnista poput Ivora Wintersa ili Coblentza, za kojeg je cummingsova poezija bila nedovr
ena, perverzna, pokvarena kad nije samo besmislena.7
Blackmur R. P., Notes on E. E. Cummings Language,
u Form & Value in Modem Poetry, Garden City, N. Y.:
Anchor Books, 1957, str. 28788, 299, 305.
1 v. Kidder R. M., E. E. Cummings: An Introduction to the
Poetry, New York: Columbia University Press, 1979, str.
23, 55, 77, 131, 163, 233.
1 Ibid. str. 8.
109

Zapravo, unato onima koji su u cummingsovoj poeziji

vidjeli mnogo vie od sentimentalizma ili pukog eksperi
mentiranja i senzacionalizma, meu njima su William
C. Williams i Paul Rosenfeld, prave pokuaje formuli
ranja cummingsove vizije i poetskog govora nalazimo
tek pedesetak godina, s kritiarima kao to su John
Logan, Ralph J. Mills, Robert E. Maurer i drugi. Kas
nije e se pokazati da ono to su mnogi traili u cummingovoj poeziji, uobiajena sredstva modernista----jukstapoziciju, samoporugu, povratna znaenja, kom
pleksne simbole, uene aluzije, ne mogu biti kon
stantne vrijednosti te poezije, budui da ona uvelike
razvija vlastita sredstva izriaja. Primjerice, cummings
veli nadalje Friedman, jukstaponira rijei i dijelove
rijei umjesto slike, anegdote i zgode i glavna njegova
ustrojna invencija je tipografska----- ili moda jezi
na ----- prije nego kompoziciona... On naruava gra
matiku i sintaksu mijenjajui red rijei i vrste rijei
umjesto da koristi mnoge razine znaenja u konotaci
jama rijei... Od dakle tei za simultanou, i trenutanou, a ne ironijom i vosmislenou.' Ako ovom
dodamo naglaenu crtu mistinog antinomizma u cummingsa, koju Waggoner vidi kao emersonovsko nasljee,
a koja se ogleda u istoj sumnji u sve moralne propise,
posebice ona ne drutvene urote protiv jedinke, nee
biti teko razumjeti zato je cummingsova poezija iz
bila u prvi plan ezdesetih godina kad mladi, kako veli
Rexroth, nastoje stvoriti alternativno drutvo. Ne samo
da e cummings postati vrlo popularan, nego e i nje
gove sentimentalne pjesme, koje su se inile tako nezbiljnim, odravati sada zajednike ljudske odnose kul
ture mladih.10 Ono to je, iz odreenog kuta dakako,
Blackmur nazvao anti-kultura kao da je evoluiralo u
7 v. Baum S. V. ured., E TI: e e c: E. E. Cummings and
the Critics, East Lansing: Michigan State University Press,
1962, str. 176.
1 Friedman N., Uvod, u E. E. Cummings: A Collection of
Critical Essays, ured. N. Friedman, Englewood Cliffs,
N. J.: Prentice-Hall, Inc., 1972, str. 4.
' Waggoner H. H., American Poets, New York: A Delta
Book, 1970, str. 518.
Rexroth K., American Poetry in the Twentieth Century,
New York: The Seabury Press, 1973, str. 87.
110

novi oblik koji e se, u ovom ili onom smislu, iskazivali

kao jedan od aspekata tzv. counter-culture ezdesetih
godina.
Noviji tumai cummingsove poezije mogli bi se,
openito gledano, svrstati u dvije skupine. U prvoj su
oni koji u cummingsu vide-avangardnog pjesnika, novatora, pjesnika koji rui mnoge konvencije, ustrajnog
ckperinieritatpra. Treba imati na umu da je cummings
uao u knjievnost neposredno nakon prvog svjetskog
rata, u vrijeme kad eksperiment postaje sastavni dio
nove svijesti o kompleksnosti svijeta koju ni konven
cionalni (pjesniki) jezik, ni konvencionalni oblik mi
ljenja nije vie mogao primjereno iskazati. Za cummingsa se pitanje konvencionalnog, konformistikog
standarnog pokazuje kao trajno njegovo zanimanje. ini
se da je cummings duboko osjeao da je ameriki na
in ivota dobrano represivan upravo zbog svojih zah
tjeva za konformizmom, to se konano, a u njegovoj
poeziji i nadasve, prenosilo na jezik i kroz jezik u
smislu standardizacije ljudskog ivota, njegove duhovne
inertnosti. Otuda, primjerice, cummingsova opinje
nost glagolom.. Glagoli za cummingsa znae, poput
snjenih pahuljica u pjesmi jedna(Lebdei)stie, sve
to je aktivno i ivo, nasuprot fiksnom i inertnom,
oznaenom uglavnom imenicama. Posebno mjesto za
uzima glagol je koji oznauje kako potvrdu ljudskog
postojanja, tako i ovjekovu osobnost.. Tako pahuljica
koja dolazi je
savreno)nigdje
jasne bezimene
mitske uzvanice Je."
Ili u pjesmi umirati je u redu)ali Smrt (CP, 604) koja
je u cjelini graena na temelju konvencionalno oekiva
nog, predvidljivog i konanog, simboliziranog imenicom,
i neizmjerivog, ivog i nestatinog, simboliziranog gerundom (dying). Kao to Lane veli, umirati pretpo
stavlja stav o ivotu, veselo prihvaanje gubitaka koji
nuno prate odrastanje. Doista, na ovoj ravni zbilje,
iviti i umirati nisu nita drugo nego dva naina ime
novanja istog aktivnog procesa.12 Ne manje poetski
uoblien stav imamo i u jednoj od glasovitih cummingsovih pjesama iz knjige je 5, moja draga stara etce
tera (CP, 276). Pjesma ini cummingsov ironijski ko-

11

mentar o ivotu vojnika na bojitu i percepciji rata

doma kao dunosti koje su svijetle toke odanost i
hrabrost i poslunost. U cijelom tom ironijskom kon
tekstu kljuni izraz je, dakako, i tako dalje----- pot
puno relativiziran i marginaliziran smisao----- koji pro
lazi kroz razliite gramatike faze da bi se na kraju,
u zavrnom odvajanju iluzije i zbilje, u ironijskom
smislu, utemeljio kao imenica. cummingsovo nepovje
renje prema imenicama jasno se vidi u pjesmi o vjetru,
u kojoj cummings, pored aluzije na Kralja Leara,
fiziki relativizira zbilju imenica u stihu blow friend
to fiend (CP, 560), uklanjajui poput vjetra jedno slovo
iz rijei prijatelj (friend----- r) i dobijajui tako
rije neprijatelj (fiend).
Da ove stvari nisu bile tek puka pjesnikova tenja
ka novotarijama ili razlikovanju od drugih dovoljno je
pogledati neke od cummingsovih komentara o poeziji

" cummings e. e.. Complete Poems 19131962, New York:

Harcourt Brace Jovanovich, Inc., 1972, str. 557; nadalje
oznaeno CP s odgovarajuom oznakom stranice.
U Golemoj sobi, cummings veli: Ima nekih stvari u
koje ovjek nije kadar vjerovati iz jednostavnog razloga
to ih nikad ne prestaje osjeati. Stvari ove vrste---stvari koje su uvijek u nama i zapravo jesu mi i koje
dakle nee biti odbaene ili odloene tamo gdje moemo
poeti razmiljati o njima nisu vie stvari; one, i to
mi koje one jesu,jednako je Glagol;jedan JE (The
Enormous Room, New York: Liveright, 1978, str. 168).
Jo 1920. cummings priznaje svoju neminovnu zaokupIjnost Glagolom i govorei o djejoj umjetnosti u Dlalu
napominje da su kue, stabla, dim, ljudi itd. prikazani
kao glagoli, ne kao imenice... Dakle, da bismo cijenili
djeju umjetnost, moramo razgoliti jednu po jednu tromu
imenicu, kojih gomilanje konstituira mehanizam Normalnosti, i konano osloboditi zbiljsko svjee organsko vrpo
ljenje taj JE (v. Kidder, E. E. Cummings: An Intro
duction to the Poetry, str. 60).
Lane G., I Am: A Study of E. E. Cummings Poems, La
wrence: The University Press of Kansas, 1976, str. 69.
Kidder upuuje na jo jednu stvar u vezi s i tako dalje,
budui da prva pjesma ciklusa poinje sarkastinom
primjedbom glede lokalnih aluzija u stihovima the sea
son *tis, my lovely lambs, / of Summer Volstead Christ
and Co. (CP, 266). Summer je bio tajnik Njujorkog
drutva za borbu protiv poroka (v. E. E. Cummings: An
Introduction to the Poetry, str. 7173).
112

i jeziku i onom to jezik znai u ovjekovu ivotu; u

jednom pismu on veli (to, u stanovitu smislu, kazuje
i o njegovu ustrajnom pisanju vlastita imena i prezi
mena malim slovima): ... Glede 'malog' 'Ja': ne ini
li vam se znaajnim da od sve boje djece na ovoj
zemlji samo Englezi i Amerikanci glorificiraju svoj ego
tako to zamjenicu piu velikim slovom, koje je ekvi
valent u francuskome 'je', u njemakome 'ich', u tali
janskome io?u cummings je cijelog ivota bio protiv
svih oblika konformizma----- drutvenog, politikog,
spolnog, pjesnikog itd. U pjesmama se to esto puta
oituje kroz suprotstavljeni odnos zato i zato. Za
to podrazumijeva pravila, zakone, primjerice, pjesme
stvori ovjeka,treba li imati (CP, 420) iil sve kad bog
je stvorit htio: ovjek hote svoje bie / zbrisat bio
on od bit e / uze otkrivi pak zato / samo smrska
ga u zato (CP, 566), a pravila ukidaju onu temeljnu
ljudsku upitanost pred ivotom, pretvarajui je, nadas
ve, u kvantitativno much (rije za materijalnu udob
nost) i quick (rije za brzinu i poslovnost). U kriptinoj
satirinoj pjesmi pazi pazi pazi (CP, 478), cummings
veli:
pazi pazi pazi
zato zato zato
je(prozirno ii
znanost mora
mamiti zakone
zvijezdama da uhvati teleskope
(zato.14

14 cit. u Laneu, str. 121. Usput moemo spomenuti da satira

ima odreeno mjesto u cummingsovim razmiljanjima,
premda veina kritiara smatra da su cummingsove sa
tirine pjesme najslabije u cijelom njegovom opusu. Ipak,
poznata cummingsova igra rijei poluuje katkad vrhun
ske uinke upravo u tim pjesmama; primjerice, kad se
kao jedan od zatitnih znakova Amerike javlja Spear
mint / Djevojka S Wrigley Oima (CP, 230).
113

Analizirajui pjesmu lako to stavlja znake interpunk

cije, Kidder dobija reenicu: Pazi na pazi; pazi na
zato, zato to je zato... zato. Cilj cummingsove kri
tike znanosti je upravo u tomu da je za nju zato=
= zato, to on postie jo jednim obrtanjem oeki
vanog u stihovima znanost mora / mamiti zakone /
zvijezdama da uhvati teleskope. Prema Kidderu, Cum
mings pokazuje da znanost djeluje u obrnutom smislu;
zamislivi neobine zakone da obrazloi nebeski svod,
okruuje svoje fantazije privlanim dokazom (zvijez
dama) da bi uvjerila svijet da gradi jo vie teleskopa.15
Za cummingsa, znanost nadasve simbolizira kolektivno
iskustvo koje nije nita drugo nego oblik iskljuivosti,
konformizma i obezlienja; znanost je zemlja superkimanja (CP, 544), to znai da ona eliminira individual
nost koja je za cummingsa presudna stvar u shvaanju
ovjeka kao jedinke. U proslovu Sabranim pjesmama
iz 1938, cummings pie:
ivot,za veinuljudi,jednostavno nije. Uzmite dru
tveni standardivljenja. Sto veinaljudi misli pod
ivljenjem? Ne misli ivljenje. Misli najnoviju i
najbliu pluralnu aproksimaciju ppjedinanoj pretporoajnoj pasivnosti koju je znanost,u svojoj ko
nanoj premda neogranienoj mudrosti,uspjela pro
dati njihovim enama (CP, 461).
Znanost u tehnolokom drutvu, kako bismo mi danas
rekli, omoguuje ovjeku da se igra boga, a to za cummingsa znai apstrahiranje ovjeka iz njegove pojedinarie zbilje, odnosno kolektiviziranje njegovih vrijednosti
(v. CP, 554). Navodei stihove (Dok ti i ja imamo usne
i glas / za ljubljenje i pjevanje / kog briga ako neki
jednooki kukin sin / izumi napravu za mjerenje Pro
ljea? (CP, 264), Logan napominje da je cummings
osjeao da su strojevi unitili ovjekov osjeaj za njega
samoga, da su nekom zamornom retorikom prisvojili
sebi kao objekti energiju kojom je ovjek trebao opiti
s drugim ljudskim biima. Nadalje, da bi razvio stro
jeve ovjek je uzdigao vrijednosti tehnologije i znanosti
iznad vrijednosti osjeanja.16
E. E. Cummings: An Introduction to the Poetry, str. 130.
Logan J., The Organ-Grinder and the Cockatoo: An In
troduction to E. E. Cummings, u Modem American
114

Upravo je ovo postalo odrednica drugoj skupini

istraivaa i kritiara cummingsove poezije, koja go
tovo svjesno potiskuje eksperiment (cummingsovu novatorsku sklonost) u drugi plan. (Moda je razlog tomu
i injenica da su kritiari bili skloni oznaiti cummingsovo eksperimentiranje kao simpatino, to je zapravo
bilo jednako osudi). Tako Sutton veli da je cummings
odbacio formalnu tipografiju i sintaksu (logiku jezika)
da bi veliao ivot osjeanja.
Cummings se rano vezao za srce i ivot instinkta i
za vjerovanje da se stvaralaka mata pjesnika ra
dikalno razlikuje od mehanistikog uma znanstve
nika. Dijelio je s Emersonom, Thoreauom i Whitmanom pouzdanje u boansku samodovoljnost je
dinke; za razliku od gotovo svih njegovih suvreme
nika, odbijao je prihvatiti svaku ideju umanjenja
ja kao uvjeta ivota u modernom svijetu. Poput ro
mantiara, vjerovao je da je zbilja podsvjesno ide
alna ili duhovna prije nego racionalno ili objek
tivno zbiljska i da se ova dublja zbilja manifestira
spontano kroz organske simbole i simbolike for
me.11
Nema dvojbe da cummingsovo ustrajno naglaavanje
neposrednosti (intuitivnosti), osjeanja, ljubavi i indi
vidualnosti opravdava takvo gledite. I ne samo u pjes
mama. Tako on u jednom od nc-predavanja, govorei
o pjesniku, jasno veli da
ako je poezija va cilj, morate zaboraviti sve o kazni
i nagradi i sve o tobonjim obvezama i dunostima
i odgovornostima etcetera ad infinitum i pamtiti sa
mo jedu stvar: da ste vi ta j----- nitko drugi------koji
odreuje vlastitu sudbinu i odluuje o vlastitu usu
du."
Pjesnik se, kao jedinka, nikad ne smije odrei bitnog
uvjeta stvaranja, a to je individualno, intuitivno osjePoetry, ured. J. Mazzaro, New York: David McKay Com
pany, Inc., 1970, str. 252. Logan navodi jo jedan kurio
zitet: Cummings nije posjedovao ni televizor, ni radio i
nije htio upotrebljavali telefon, premda se upravo dom
Cummingsovih mogao pohvaliti uvoenjem prvog telefona
u tom gradu! To je ta vrst paradoksa na koju nepre
stano nailazimo kad promatramo ovog pjesnika i njegovo
djelo (str. 253).
115

anje ivota (i jezika). Analitika svijest je ono to

zatomljuje, budui da se uvijek oslanja ne na instink
tivno ja, nego na ja kao dio nekog sistema (a to je,
prema cummingsu, temeljna oznaka znanosti), cummings je, veli Lane, znao Emersonovu glasovitu izreku
0 baucima----- kasnije ju je esejist iz Concorda pre
formulirao u 'Glupava dosljednost!----- i za nj je tako
er 'beskrajnost osobnog ovjeka obuhvaala svesisteme.1 Zbiljski ivot je cijelo istinito beskrajno nepo
sredno nas (CP, 538), za koje etiri paralelna elementa
ine jedinstvo ljudskog bia kao takvog: nada = san,
vjera = veselje, ivot = istina i ljubav = dua
(CP, 841). U ranoj pjesmi 0 mila spontana zemljo (CP,
46), cumings oznauje filozofiju, znanost i teologiju kao
gadne starce koji odvratno nastoje ponovno osvojiti
izgubljenu mladost... Njihova specifina zla sadrana
su u njihovu naporu da ivot svedu na apstrakcije, i
dodatni napor da ivot pokore ciljevima ovjeka." Zem
lja, koja je dio prirodnih procesa, ukljuuje raanje i
smrt, moe samo odgovoriti proljeem, koje je kon
kretno ope, a ne apstrahirana vrijednost (kao i smrt
koje naravnost kategoriziraju, na ovaj ili onaj nain,
1 filozofija i znanost i religija). Prihvaanje spontanih
(prirodnih) procesa znai afirmaciju ivota, cummingsovo da za razliku od ako, paralelno je, odnosno
zato (v. CP, 578 i CP, 452----- u potonjoj imamo
moda jedan od najkarakteristinijih cummingsovih sti
hova: Is will still occur). Za cummingsa je to znailo
ivjeti istinu, a i mnogo vie od toga----- biti istinski
pjesnik. Istina je ono konkretno, individualno opaeno, ouujue, nasuprot kojem stoji racionalistika,
konvencionalna udorednost.21 U pjesmi budi ljubavi
to kia je boji;stvaraj (CP, 372), ove teme stjeu se
izravno u izjednaivanju ivota kao istine kao ljubavi*17

17 Sutton W., American Free Verse: The Modem Revolution

in Poetry, New York: A New Directions Book, 1973, str.
89, 88.
17 cummings e. e., 1 six nonlectures, Cambridge, Mass.: Har
vard University Press, 1981, str. 24.
14 I Am: A Study of E. E. Cummings Poems, str. 4.
Marks B. A., E. E. Cummings, New York: Twayne Publi
shers, Inc., 1964, str. 70.
116

kao due kao, konano, poezije. Poezija je govor srca

(neposrednog) i premda elja i svijet mogu propasti
jedna pjesma ipak e plivati.
Ove teme provlae se kroz mnoge cummingsove pjes
me, ak i one koje su snano obojene eksperimen
tom." Uzmimo, primjerice, glasovitu itko ivio u zgod
nom kako gradu (CP, 515). Ve prvi stih otkriva pomaknue glede rijei kako, koje bi normalno mjesto
bilo u slijedu how pretty a town (tako lijepom
gradu; usput, pretty je rije koju cummings i dru
gamo upotrebljava da oznai neto nevrijedno i kon
vencionalno), ali upravo taj poloaj sugerira temeljnu
tematsku razinu pjesme----- ljudi se u tom gradu zani
maju za kako, umjesto da ivot prihvaaju naravno
i spontano. Pjesma poiva na nizu suprotnosti, gdje na
jednoj strani imamo dvije jedinke, itko i nitko, a
na drugoj ene i mukarce grada koji su netko i
svatko; tj. itko i nitko su jedinke koje su zbiljske
po sebi, izvan statusnog odreenja kao netko u gradu
ili svatko (u smislu konformistikog prihvaanja
stvari na predvidljiv nain kretanja jezika zvona). Ti
netko i svatko su, veli Marks, prazni konformisti
zato to su, zaokupljeni konvencionalnim mjerilima po
naanja i ljudske vrijednosti, izgubili duu.25Za razliku
od junaka pjesme, koji je doista ivio (lived je, dakako,
kljuna rije u pjesmi) i koji je, poput pjesnika, uspio
dati apstrakcijama, kako cummings veli u jednom pis
mu, snagu konkretnog:24 neu / pjevao je svoje plesao
je hou, ljudi tog grada sijali su svoje nije njeli isto
i smijali svoj pla i plesali sa taktom... / rekli svoje /
nikada otplesali tad snove svoje. Ne samo to netko
i svatko ive u zatvorenom krugu konvencionalnih

11 v. Waggonerovu raspravu u American Poets, str. 518-19

(posebice vanu glede tradicije kojoj, prema njemu, cum
mings pripada).
12 Lane, primjerice, zagovara gledite da cummingsov ekspe
riment proistjee iz njegova strastvenog individualizma;
on ini gotovo opsjedajuu ideju da uini svaki mogui
sustav nesustavnim. Tako ljubav, osjeanje, zbog njihove
individualnosti, ine jedine kategorije u cummingsovu
miljenju.
" E. E. Cummings, str. 40.

117

moralnih vrijednosti (to to posije to e i njeti), nego

je on sainjen od mjerila kojih je bit negacija ivota
(njihove molitve su normirane). I dok su netko i
svatko neodredivi u smislu vlastite individualnosti,
oni su kopije jedni drugih (bim i bam i opet isto),
itko i nitko ak i u smrti (kad nailazimo i na pro
miljenu promjenu vremena pripovijedanja) ine savr
eno jedinstvo dvije jedinke (ako prema jeste). Za
razliku od ljudi u gradu koji su otplesali svoj san, tj.
prespavali ga, itko i nitko sniju svoj san (slept
their dream vs. dream their sleep); nadalje, dok su
prvi did their dance, potonji je danced his did. U
pozadini odnosa itko/nilko i netko/svatko bitnu
ulogu imaju djeca, koja, dok su jo djeca, prepoznaju
ljubav kao takvu, neposrednost ivota, njegovu pojedinanost, ali koja kasnije, kad odrastu, prestaju ivjeti
intuitivno, prestaju osjeati, zaboravljaju da pamte, bu
dui da postaju dio mjerila, konvencija, apstraktnosti
i neindividualnosti.
Imajui na umu tematska odreenja cummingsovih
pjesama, postaje nam jasno zato je druga skupina
sklona smjestiti cummingsa u onaj tok moderne ame
rike poezije koji nadasve proistjee iz tradicije roman
tiara, Emersona i Thoreaua. Friedman, primjerice, veli
da cummings stoji bok uz bok Coleridgeu i romantiar
skoj tradiciji, jer je za nj prirodni poredak iznad po
retka koji je stvorio ovjek... I on, poput Coleridgea,
vjeruje da ova intuitivna ili imaginalivna sposobnost u
ovjeku moe izravno opaati ovu natura naturans, i
po tomu je on transcendcntalist.v
Ovo naglaivanje romantikog, transcendentalistikog inilo je moda jedinu valjanu prolustruju blekmurovskom lipu kritike; danas je ono odrivo i poradi
injenice da je cummingsova eksperimentalna poezija
nedvojbeno izgubila onu izvornu ok vrijednost, da
upotrijebimo Staufferov izraz, koju je imala dvadesetih
i tridesetih godina kada su cummingsove pjesme za
cijelo inile prvu liniju avangarde, zajedno s Jamesom
Joyceom, Gertrudeom Stein i francuskim nadrealistima

v. Friedman N., E. E. Cummings: The Art of His Poetry,

Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1960, str. 65.
118

(i nc samo pjesme, nego i crtei i kazalini komadi;

primjerice, komad Njega stoji u najboljoj tradiciji
kazalita apsurda). U svakom sluaju bilo bi nedvojbeno
pogreno ako bismo ova dva pristupa smatrali za isklju
iva glede tumaenja cummingsove poezije. Postavlja
jui pitanja jesu li cummingsove pjesme pjesme radi
kalnog moderniste koji uiva u tipografskim zagonet
kama, interpunkcijskim isputanjima, igri rijei itd. ili
pak pjesme vjenog romantiara, zaljubljenika u pri
rodu, organsku cjelovitost, Lane odgovara cummingsovim protupitanjem na slino dihotomno pitanje----- a
zato ne oboje?" Openito gledano, mogli bismo kazati
da se modernost e. e. cummingsa sastoji u njegovu
naporu da revitalizira ne samo jezik poezije, nego i sam
nain poetskog miljenja, sam predmet poezije. Marks
napominje, ne bez razloga, da je i u sonetima cummings
nastojao vidjeti koliko moe biti netradicionalan unutar
tradicionalne forme.-7 Jedno je sigurno, cummings je
pjesnik koji je prihvatio izazov da poezija ini poseban
oblik miljenja, u koji itatelj moe proniknuti samo
ako se odrekne uobiajene logike i poretka stvari, na
dasve kao bie koje opi, za koje je jezik stvaranje i
stvaranje jezik. Bio je svjcsan da je takva poezija ivotvorni dio samoga ovjeka, ako ini izriaj vlastita nje
gova smisla postojanja. I zbog tog razloga, cummings
je znao da e itatelji morati uiti itati njegovu
poeziju, jer samo ako u njoj budu otkrili njegovo po
jedinano samosvojno ja bit e kadri razumjeti vlasito
pojedinano ja: Pjesme koje slijede su za tebe i za
mene i nisu za veinuljudi----- nema koristi graditi
se da su veinaljudi i mi slini (CP, 461).
2.

Prevoenje cummingsove poezije zacijelo moe i

niti neskromnu pustolovinu, a prevodilac se u stanovitu
smislu osjeati kao umiljeni kopist koji pokuava sje15 The Meaning of Cummings, u E. E. Cummings; A Col
lection of Critical Essays, str. 47.
I Am: A Study of E. E. Cummings Poems, str. 4.
v. E. E. Cummings, str. 135.
119

diniti elemente jednog Breughela i Klea. On taj svoj

napor moe oznaiti jedino kao transponiranje pjesama
u drugi jezini klju, nadasve kao pokuaj poostvarivanja izvorne jezine zbilje. Nedvojbeno, cummingsove
pjesme jesu prevodive, na prvi pogled pogotovu one
koje su u okviru normalnih jezinih odnosa i znae
nja, pjesme koje, tovie, upotrebljavaju tradicionalnu
formu balade, rondela ili vilanela. Problem nastaje kad
cummings stvara vieznane vizualno-jezine odnose,
kad tradicionalnu formu ini netradicionalnom itd. Jer,
kako, primjerice, prevesti rije koja djeluje kao pri
djev i kao prilog, ili rije koja je pridjevski dio glagola
i, istodobno, dio razloene imenice. Katkad cummings
ne samo da dislocira sintaksike ili gramatike odnose,
nego i samo bie rijei da bi doao do krajnje nje
zine znaenjske nedjeljivosti. Zbog tog razloga, moda
je neuputno prevoditi (presloiti je, dakako, primjere
niji izraz) one pjesme koje se bave krajnjim mogu
nostima poetskog jezika, budui da se u samom procesu
transponiranja gubi bit izvornosti eksperimenta. Nemo
gue je, primjerice, transponirati popularni izraz za
Boi, X-mas (Christmas), i dobiti znaenje eks-gospodara u stihovima
a thrown away
X
-mas)ter

(CP, 632)

koji, poput odbaenog boinog drvceta, postaje sve

anj slave. Pjesma je graena na odnosu tajanstvenog
u samom Kristu, dio rijei mys-ter-i-ous takoer ide
uz X-mas)ter, i ironijskom svoenju Kristove slave
(wisp A of glo- / ry) na neodreenu zamjenicu it koja
se odnosi na boino drvce. Moemo sa sigurnou ka
zati da je, glede aktualiziranja poetskog izriaja u dru
gom jezinom kljuu, ova pjesma neprevodiva.
Prevodilac cummingsove poezije mora dakle poi
od jedine dostupne mogunosti----- mogunosti tran
sponiranja jezino-poetskog uinka njegove poezije u
poetski model drugog jezika. U stanovitu smislu, trans
poniranje cummingsove poezije ini ispitivanje----- bo
lje reeno, subjektivno promiljanje----- fleksibilnosti
120

samog prevodioca i poetskih mogunosti jezika u koji

se ona transponira. cummings nedvojbeno ini isti ta
kav pokus s vlastitim jezikom. Najdostupnija metoda
mogla bi biti da se istrai njegov ustroj, da se prodre
u jezinu slojevitost kao to slikar prodire u zbiljnost
boje pomou razluivanja i slaganja pigmenata, cummingsov poetski jezik uvelike ovisi o vizualnom i slunom elementu; sam pjesnik je kazao da bi volio ivjeti
u Kini gdje je slikar pjesnik i, mogli bismo dodati, obr
nuto, gdje je pjesnik slikar, cummings se cijelog ivota
bavio odnosom izmeu poezije i likovnih umjetnosti.
Niz njegovih pjesama, veli Kidder, bavi se vizualnim
idejama u jezinom smislu----- ne samo transkripci
jama vizualnih modela (to je uobiajeni postupak u
poeziji), nego pokuajima da artikulira vizualno milje
nje i unese u poeziju estetska naela slikara.*' Pjesma
se u cummingsa esto puta temelji na vizualnom rekonstruiranju ralanjenih dijelova rijei, a i samog
ustroja rijei, primjerice u 100k (gledati), gdje istica
nje 00 stvara, usporedno sa znaenjem, vizualni dojam
oiju. Sline postupke imamo i u cummingsovim slika
ma, u smislu zvunog dojma vizualnog; neke njegove
slike imaju naslove kao to je Buka br. 13 ili Zvuk
br. 5. I kao to je u slikama pokuavao stvoriti vizualni
uinak zvuka, tako je i u pjesmama esto puta nastojao
poluiti zvuni uinak vizualnog, kao u razbijanju rijei
soft (mekan), gdje f samo po sebi nosi znaenje
mekoe (u prijevodu ovo se moda dade poluiti dru
gim vizualno-zvunim uinkom, tj. rijeju tih, od
nosno ):
wh
o could
be
so
!f!
te ...

(CP, 653)

cummings je, napominje Marks, upotrebljavao inter

punkciju i prored da izvue posebne uinke iz vremen
skog ili vizualnog momenta u jeziku. Ono to je mo
da ovdje bitno naglasiti jest da svi ti uinci nikada nisu

121

bili sami sebi svrha (bez obizra jesu li katkada bili ma

nje ili vie uspjeni); za cummingsa su oni integralni
dio znaenja pjesme. Tako u pjesmi Buffalo Bill iz
(CP, 60), u kojoj cummings govori o izgubljenom ameri
kom mitu, paralelno biblijskom, prored koji naruava
normalno sintaksiko ureenje Buffalo Bill is de
funct, odnosno, Buffalo Bills defunct, a u cummingsa
Buffalo Bill 's izravno kazuje o znaenjskoj poruci
same pjesme. (Takvom metodom cummings trai od
itatelja da registriravi naruenje vizualnog pone raz
miljati o njegovom znaenju.) U pjesmi
Ka
le
af
fa
11

s)
one

iness
(CP, 673)
mi imamo tipografsko-vizualni uinak pada lisat u obrta
nju poloaja slova af u fa u rijeima leaf i falls. Imeni
ca list potpuno se obre u glagol padati koji pre
uzima njezinu zbilju podvostruenjem slova 1, inae

11 E. E. Cummings: An Introduction to the Poetry, str. 3.

ME. E. Cummings, str. 121. Marks takoer skree nau po
zornost na injenicu da ovakva cummingsova zanimanja
nisu bila svojstvena samo njemu. Cummingsov rad u sli
karstvu, kao i poeziji, bio je paralelan poeziji Marsdena
Hartleyja i Maxa Webera, koji su u biti bili slikari. Char
les Demuth pokuao je prevesti u vizualni jezik bitnu zbi
lju proze Henryja Jamesa. Slino, Roy Harris pokuao je
prenijeti Walta Whitmana u glazbeni izraz (str. 92). Ana
lizirajui pjesmu is (CP, 463), Sutton veli da itatelji,
spajajui vremenske i prostorne elemente, poluuje viedimenzionalno shvaanje pjesme usporedivo s viedimenzionalnim uincima kubistikog slikarstva (American
Free Verse, str. 91).

122

najznaajnijeg u cijeloj pjesmi: 1-ea-f : f-a-11. I zvuni

uinak u cijelosti odgovara vizualnom, budui da se dva
f spajaju u jedno. Je li mogue poluiti priblian ui
nak kad se pjesma presloi na hrvatskosrpski?
o(li
s
t
P
a
da)
sam
ljeno
st
Nije, u vizualno-znaenjskom smislu, cummings, prim
jerice, poluuje jo jedan takav uinak uskladbom slo
va 1 s numerikim znakom jedan koji je takoer sa
dran u rijei I-ONE-liness. U presloenoj pjesmi mi
imamo proces transponiranja osjeanja vezanog za pad
lista (naglaeni slijed s-t-p) u ljudsko osjeanje (kraj
nje st). Iza tri varijante itanja, o [uzvino] list
pada, o list pada sam i list pada osamljeno, otkri
vamo bitni smisao pada, osamljenost. Govorei o ure
enju pjesme, Kidder ukazuje na to da cummings ostva
ruje dvostruki uinak, kako fizike, tako i duhovne sa
moe. Ali, dodaje on, razbijanjem 'osamljenosti' i ume
tanjem kratke reenice o listu, [cummings] je uinio da
rije za ljudsko stanje sadri prirodnu sliku. Izbor je
vaan: list koji pada ne sadri osamljenost... Stanje
umaosamljenostje to koje sadri i otuda odreuje
vanjsko i objektivno stanje.
cummings istinski vjeruje da itatelj u procesu ita
nja treba imati (u stanovitu smislu, rekonstruirati) sam
proces stvaranja; u tom smislu, tipografsko-vizualni

E. E. Cummings: An Introduction to the Poetry, str.

200-01.

123

uinci esto puta slue u svrhu re-komponiranja glo

balnog znaenja rijei. Zbog tog razloga, cummingsove
pjesme nisu obezliene pukim tehnikim postupcima,
prigovor koji Pearce upuuje,'1 budui da je upravo
suprotno na djelu, pjesnikov napor da iz rijei oslobodi
vlastitu njihovu zbilju koja se ne dobija slojevitou
znaenja, nego prepoznavanjem moguih ivih jezinih
odnosa u samom ustroju (zbilji) rijei. Primjerice, ri
je nowhere (nigdje) ostvaruje svoju moguu zbilj
nost i kroz now here (sad tu), pa ak i kroz latentno
he (on), tako da nigdje sadri neposrednu, usaeenu konotativnu opreku sada tu u sebi samoj (v.
CP, 676); dakle, ne u onom to se obino uzima kao
kompozicioni poetski element, u sintaksikim i grama
tikim suoznaenjima (premda je i to neposredno pri
sutno u cummingsa), nego u razluivanju kompozicionih elementa sintaksikih ili gramatikih odnosacummings tako esto puta gradi pjesmu unutar pjesme s
prividno dislociranim sintaksikim odnosima da bi is
traio imeniko-pridjevske odnose nasuprot glagolskoprilonim. U pjesmi
silence
.is
a
looking
bird: the
turn
ing;edge, of
life
(inquiry before snow

(CP, 712)

ing oblici ne ine samo sintaksiki dane slojeve, turning

moe stajati kao imenica, a i kao pridjev the turning
edge of life); kao participi s dvostrukom ulogom, glav. Pearce R. H., The Continuity of American Poetry, Prin
ceton, New Jersey: Princeton University Press, 1967, str.
364.
124

golskom i pridjevskom, oni ine udaljavanje od nepo

srednog, individualnog postojanja rijei. Interpunkcij
ski znaci su ovdje integralni, znaenjski dio pjesme.
Mogli bismo kazati da je sve ono to slijedi iza toke
apstrahiranje iz neposredne zbilje rijei (ak i u smislu
pomaka egzistencijalnog je iz sintaksiki ovisne ime
nice); dvotoka, toka zarez, zarez i na kraju nezatvorena zagrada upuuju na gubljenje rijei iz njezine
konkretne zbilje u sveopem oekivanju snijega.
Sve ovo kazuje da cummings ima za cilj neto vie
od pukih sintaksikih ili pak tipografskih uinaka; on
doista istrauje mogunosti poetskog govora. To se vidi
i u njegovu ralanjivanju i zgunjavanju rijei. On kat
kad ralanjuje rije da bi dobio nove odnose znaenja,
a katkad je opet zgunjuje da bi poluio jedinstvo vizu
alnog ili zvunog i ortografskog svojstva znaenja. Pri
mjerice, zgunjavanjem oh i old (star) mi umjesto oh
old song imamo ohld song; istom metodom ortografske
invencije u razluivanju ustrojnog potencijala rijei,
cummings pretvara always (uvijek) u al[l]Ways.
Ako ovo uzmemo kao dio istraivanja opeg pojmov
nog organiziranja jezinog modela, kojim pjesnik ispitu
je kompleksnost samog poetskog kazivanja, cummings
takoer razbija zamrene (ili esto puta konvencional
ne) jezine odnose i pravila, teei gotovo djetinjastoj
jednostavnosti i istoi jezika. Kao to je ljubav, tj. os
jeanje, intuitivno doivljavanje svijeta jedino naelo
ovjekova ponaanja, tako je i jezik za cummingsa na
dasve stvar osjeanja, neposredan doivljaj ovjekova
iskazivanja, koji jezina mjerila odbacuju kao raciona
lizirano stanje ivota, cummings esto puta vidi jezik
na nain na koji dijete doivljava; ono na nj reagira
intuitivno, pravei analogije koje su gramatiki i logiki
neopravdljive. cummings e tako zatvoriti nepravilan
glagol dodavanjem ed (runned); umjesto nepravilne
komparacije more beautiful, imamo beautifuler, ili
komparaciju participa, havingest, koja ne samo da mi
jenja normalnu funkciju rijei, nego, u konkretnom slu
aju, otvara jeziku jednu ovu dimenziju, dimenziju ne
posrednog zakljuivanja koje sc temelji na posebnoj lo
gikoj usporedbi, having s pridjevom living.
Izjednaavanje jedne vrste rijei s gramatikim po
tencijalom druge ili davanje jednoj vrsti gramatiko
125

obiljeje druge dio su irokog opsega funkcionalnih po

maka u cummingsovoj poeziji; primjerice, pretvorbe
zamjenica, priloga u imenice (when is now and which
is who (kad je sada i koji je tko); CP, 630). cummings
takoer pretvara imenice u priloge, river+ly, moon+
+ly; dodavanjem drugog sufiksa, ness, dobijamo neo
bine imenice, nearishness, sustainingness itd. Prefiks
un, upotrebljen umjesto oekivanog im ili in (unprecisely) ili isputen tamo gdje bi se normalno naao, the /
most not imagined life (CP, 450) ili pak u funkciji not
(him shall untouch; CP, 402), ima za cilj, kako veli Ire
ne Fairley, da stvori pojmovno intenzificiranje, kao i
estetsko naglaavanje. Ono to cummings poluuje
jest jezik pjesme u njegovoj izvornoj stvaralakoj slo
bodi, jezik osloboen pravila koji, na taj nain, oslo
baa samu pjesmu, cummings oito ne eli da jezik
bude sredstvo i proizvod pjesme, u smislu da dovre
na pjesma ini dovren jezini izriaj. Jezik, u stanovitu
smislu, uvijek transcendira samu pjesmu, te tako proi
ruje njezinu dvodimenzionalnu zbilju. Tako zamiljena
pjesma vidi u rijeima dio evolucijskog procesa poezije
i same zbilje. Kao to veli Friedman, cummings je osje
ao da transformirati rije znai biti na putu transfor
miranja svijeta. Trans-formirati rije za cummingsa
znai proniknuti u konkretnu njezinu zbilju i istraiti
mogunost njezina ponaanja. To ponaanje, stup
njevi opevnih svojstava rijei, ine zbilju same pjes
me, jedinstvo apstraktnog i konkretnog. Tako u pjesmi
o listu koji pada cummings definira osjeanje osamljenosti ne pomou konvencionalne usporedbe (osamljenost je kao list koji pada), nego pomou spajanja
apstraktne rijei, osamljenost, i konkretne radnje, pa
danje.55Ne samo da osamljenost odreuje objektivno
stanje, kako veli Kidder, nego se postavlja u napeti onos prema njemu; neostvarena usporedba omoguuje
izravan odnos (kao je) fizike i psihike zbilje, zbiva
nja i stanja i, u poetskom smislu, supstancije, tj. sadr
aja, i forme. Forma je promiljeno protustavljena sup
stanciji, to se vidi i iz odnosa loneliness i oneliness.
Fairley I., e. e. cummings and ungrammar, New York:
Watermill Publishers, 1975, str. 8, 9 i dalje.
126

Tako u ovoj na prvi pogled jednostavnoj pjesmi cummings pokazuje da je tehnika inovacija integralni dio
supstancije pjesme, da jezina inovacija otkriva bit
mogueg poetskog govora.
Shvaanje jezika i osjeanje jezika, jezina forma i
jezina supstancija, ine temeljnu znaajku cummingsove poezije. U stihovima pjesme quick i the death of
thing / glimpsed (CP, 634) ili him did an archer spy
(CP, 360), cummings eli pokazati da jezik nije povijes
no omeena graa koje su sintaksiki odnosi stvar ovog
ili onog vremena, ove ili one konvencije. Ova dva prim
jera, koja ine sintaksiki otklon, u prvom imamo permutaciju subjekt-objekt-glagol, u potonjem objekt-glagol-subjekt-glagol, kao i sloenija permutacija glagol-subjekt-objekt (Were your eyes:lost,believing;hushed
with when; CP, 432), inili su normalnu i prihvatljivu
pojavu u staroengleskom." Sintaksiki otklon i brisanje
nisu samo izvor kohezivnosti u cummingsa, nego i bit
ne semantike vrijednosti pjesme. Tako u stihovima The
is blond / with small hands (CP, 338) the zahtijeva ime
nicu, koja, usput kazano, postoji u pjesmi, samouboji
ca; ali, nama je jasno zato je cummings isputa. The
odreuje, ali odreeni ve postaje neodreeni, to pot
vruje i stih u kojem se umjesto povratne zamjenice
himself (samome sebi) samo-ubojica smijei svojem
(drugom, nekom) ja (smiling to a self). U tom smislu,
sintaksikim otklonom i brisanjem cummings izravno
poluuje semantiku obavijest. (The se takoer moe
tumaiti kao gledanje odraza iz zrcala: taj je plavokos
/ s malenim rukama.)
Tvrdnja da cummings istrauje mogunosti poetskog
kazivanja mogla bi se proiriti kvalifikacijom da on is'* The Meaning of Cummings, u E. E. Cummings: A Col
lection of Critical Essays, str. 53.
15 Eckley W., Guide to e. e. cummings, Columbus, Ohio: A
Bell and Howell Company, 1970, str. 18.
Vidi izvrsnu raspravu Irene Fairley u e. e. cummings and
ungrammar, str. 9095.
' Ibid. str. 123.
'* U konkretnom primjeru oko registrira silvery kao sil +
very, to znai da mora doi do konstruiranja rijei,
tj. do rekonstruiranja znaenja; kod itanja naglas to bi
podrazumijevalo: sli (stanka/naglasak) very.
127

li a sanja the of moon ili a the of moon sanja.

Dakako, ove i ine dvojbe ostaju ma kako eljeli presloiti pjesmu, ma kakav prijevod imali. Tekoa je moda
i u tomu to cummingsov jezik esto puta pretpostavlja
posebnu vrst denotativnosti, koja se pokazuje kao ishod
analiziranih mogunosti kontativnosti (ono to smo
oznaili kao ustrajne razine rijei); jer, kako tumaiti
razbijanje rijei nightmare (nona mora) u night i
mare nego da se drugi dio ne denotira i kao more
(CP, 493)? U tom smislu, premda transponiranje cummingsovih pjesama u drugi jezik treba zadrati bitne
uinke izvornika, oito je da ono, upravo poradi pomaka
u odnosima konotativne i denotativne razine, konotativnih mogunosti unutar same rijei, samog ustroja rijei
drugog jezika (ulaznog jezika), ne moe u cijelosti odgo
varati nekom stroijem zahtjevu prijevoda kao takvog.
Meutim, ako uspije zadrati minimum pjesnikove na
kane, a katkad s kontekstualnim i jezinim podudaranjem otvori ak neke nove vidike, onda ono moe imati
svoje opravdanje, budui da se bavi jezinim i znaenjskim mogunostima prijevodnog jezika, a time i prob
lemom prirode i dosega poetskog govora. Ako tako pro
matramo prevoenje pjesama e. e. cummingsa, onda
emo moda i zagovarati gledite da ga nismo potpune
iznevjerili.

" E. E. Cummings: An Introduction to the Poetry, str. 225.

130

KAZALO
mrave svijee gladuju u /lean candles hun
ger in/
..........................................................
7
uzmi 0 /consider 0 / .......................................
8
mjesec /there is a / .................................................10
kao to je voda mora divna /as is the sea
m a r v e l o u s / ....................................................... 11
ako vjerujem /if i b e l i e v e / ................................... 12
slava spala s /the glory is fallen outof/ .
14
volim /i l i k e / ........................................................16
0 Dina /O D i s t i n c t / .......................................... 17
Buffalo Bill iz /Buffalo B ills/ . . .
.
19
moja gospa malene glave /my smallheaded
p e a r s h a p e d /....................................................... 20
recimo / s u p p o s e / ................................................ 21
Proljee je poput moda ruke /Spring is like
a perhaps h a n d / ..........................................22
Gospo Tiine /Lady of Silence/
. . .
23
breuljci /the h i l l s / .................................................24
kao obino nisam ga naao u kavanama /as
usual i did not find him in cafes/
.
25
u okrutnoj pojavi petog sata poslije podne
/a t the ferocious phenomen of 5o'clock/
26
ovaj mlad upitnik ovjek /this young ques
tion mark m a n / ..........................................28
bog pa ti ameriko moj ushit /next to of
course god america i f ................................... 29
131

moja draga stara etcetera /my sweet old

etcetera/
............................................. 30
Mc / A m o n g / ............................................. 31
hoe li mi nekoliko dobrih filozofskih dua
iskreno rei /will out of the kindness of their
hearts a few philosophers tell me/ .
ganue ide ispred svega /since feeling is first/
neki trae da ih blinji hvale /some ask praise
of their fellows/
................................ 34
nasred sobe /in a middle of a room/
ako ti i ja budei se /if you and i awakening/
s-a-v-c-a-k-k-a /r-p-o-p-h-c-s-s-a-g-r/
mali ovjee /little m a n / ..........................39
veinafljudi /mostfpeople/ . . . .
ljubav je mjesto /love is a place/ . .
pazi pazi pazi /beware beware beware/ .
!crn / ! b l a c / ..............................................
jecaju / m o a n / .......................................
(hoe li uiti /(will you teach a/
estero / s i x / .................................................... 47
itko ivio u zgodnom tako gradu /anyone
lived in a pretty how town/
. . .
otac proao kroz ljubavne je kobi /my father
moved through dooms of love/ . . .
zrak, / a i r , / .................................................... 54
platon mu je /plato t o l d / ............................55
ovu revnu neman, neoanslvo, alit /pity this
busy monster,manunkind,/
jedna(Lebdei)stie /one(Floatingly)arrive/
sve kad bog je stvorit htio /when god decided
to i n v e n t / ..............................................58
P- / a - / ........................................................... 59
da je zemlja divna /yes is a pleasant country/
otvori srce: /open your heart:/ . . . .
umirati je u redu) ali Smrt /dying is fine)but
D e a t h / .................................................... 62
132

32
33
35
36
38
40
41
42
43
44
45
49
51

56
57

60
61

ili tko i tko) /o r who and who)/

63
dv /tw / .....................................................
64
ako sc /if t h e / ...............................................
65
devet ptica(zorei /nine birds(rising/
.
66
(pernat / ( f e a / ........................................
67
u / i n / ....................................................................68
plavo trokutno zato /blue the triangular
why/
............................................................. 69
o(li / l ( a / ....................................................................70
stajati(sam)u nekom /to stand(alone)in some/
71
srce ovog ovjeka /this mans heart/
72
no i umirati /but also dying/
. . . .
73
nekad Bijela&Zlatna /once White&Gold/
74
ne(pela)po / u n ( b e e ) m o / ...................................75
mini / d i m / ..............................................................76
tiina / s i l e n c e / ....................................................... 77
Divno / B e a u t i f u l / ................................................ 78
tko(je?su)tko /who(is?are)who/ . . . .
79
starost /old age s t i c k s / ..........................................80
smukni u snove /dive for dreams/
81
lai ne u jedno /out of the lie of no/
82
no zato bi /but why should/ . . .
83
vrijedan ja vidim tako /i shall imagine life/
84
tako /i t s / .............................................................. 85
osmijeh bez /a grin without a /
87
iza podne jedne zime /one winter afternoon/
88
0 / n / .....................................................................90
d,r;o:z;d,o;v:i /t,h;r:u;s,h;e:s/
. . . .
91
mag(snuslina)lica /mi(dreamlike)st/
92
to /w hat i s / ....................................................... 93
Inada / I h o p e / ....................................................... 95
ja & ti & je: etvrto nepredavanje . . .
97
Pogovor: dva za c u m m in g sa ..................................105

133

Izdava: Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, Ulica

Matice hrvatske 2 Za izdavaa: Marija Peaki-Mikuljan Idejno rjeenje opreme Alfred Pal Crte na
korici Zlatko Kauzlari-Ata Tehniki urednik: Boris
Kreber Tisak: NIRO Prosvjeta, Bjelovar, Vladi
mira Nazora 25 Naklada: 1.000 primjeraka ISBN
86-401-0052-7

NAKLAD NI ZAVOI
MATICE HRVATSK
O P A

K N J I N I C A

Pavao Pavlii
DUN AV
(proza)
Scipio Slataper
MOJ KRAS
(proza)
Donald Barthelme
O TARAVANJA
(pripovijesti)
eljko Ivanjek
ANTOLOGIJA AMERIKE KRATKE PRIE
(proza)
Thomas De Quincey
ISPOVIJESTI JEDNOG UIVATELJA OPIJA
(proza)
Tonko Maroevi

BIKOVA KOA
og pjesnitva)