Makroekonomski uzroci siromatva u BiH

Dr. Popovi Goran1

Ekonomski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci
Saetak: Siromatvo je jedan od najveih svjetskih problema. Ono zavisi od razvijenosti
drava i karaktera njihovih drutvenih odnosa. Visina BDP i njegova raspodjela su kljuni
faktori koji utiu na siromatvo. Nivo i dinamika DBP zavise od stopa rasta, te
efikasnosti i produktivnosti nacionalnih ekonomija. Definicije siromatva su brojne i
heterogene. Siromatvo se najee posmatra kao apsolutno i relativno. Apsolutno
siromatvo je odreeno granicom ljudske egzistencije. U tom smislu su vani uslovi
odravanja fizike egzistencije. Realativno siromatvo je odnos izmeu pripadnika
odreene zajednice i iskazuje se relacijom prema prosjenom standardu cijele zajednice.
Istorijski posmatrano, ekonomski odnosi izmeu ljudi nikada nisu bili identini. To se
sigurno nee desiti ni u budunosti. S druge strane, siromatvo zavisi od rezultata
nacionalnih ekonomija i mjera socijalne politike, a posebmo od nekih makroekonomskih
kategorija, kao to je npr. nezaposlenost. U BiH je neophodno obezbjediti bri ekonomski
rast i promjenu postojee privredne strukture, poveati izvoz, smanjiti deficite itd. Za to
je neophodna razvojna strategija utemeljena na rastu produktivnosti i konkurentnosti.
Tako bi se u raspodjeli DBP stvorili uslovi za rast sredstava za socijalne potrebe, pad
nezaposlenosti i smanjenje siromatva. Zato se ekonomija BiH mora orijentisati na bri i
strukturno drugaiji razvoj, i vie nego do sada koristiti FDI, predpristupne fondove i
druge raspoloive izvore investicionih sredstava.
Kljune rijei: Siromatvo, makroekonomija, rast, privredna struktura, nezaposlenost.
1. Umjesto uvoda: teorijski aspekti siromatva
Siromatvo predstavlja jedan od najveih problema sa kojim se suoava savremena
civilizacija. Ova drutvena pojava je postojala i u ranijim etapama razvoja ljudskog
drutva. Ipak, savremeni drutveno-ekonomski sistemi sa veom odgovornou prilaze
rjeavanju ovog fenomena (posebno se odnosi na savremeni kapitalizam i socijalizam).
Dakle, karakter drutvenih odnosa determinie socijalnu sferu i siromatvo. Moderne
zajednice odnos prema siromatvu tretiraju kao odnos prema socijalnoj sferi. S druge
strane, trokovi socijalne politike su direktno zavisni od visine i naina raspodjele
ostvarenog DBP. Dalje, visina i dinamika rasta DBP zavise od stopa rasta, efikasnosti i
produktivnosti nacionalne ekonomije. Tako se zatvara uzrono-posljedini krug izmeu
siromatva i ekonomske snage odreene drutvene zajednice. Upravo je ovo bio kljuni
razlog zbog kojeg su zapoeti mnogi ratovi na tlu Evrope, kako u skorijoj, tako i daljoj
istoriji. Paradoksalno, ali su upravo ti ratovi produbljivali problem siromatva. Jer, mnogi
vladari su rjee svoje progresivne, a ee razarajue ideje zasnivali na pokuajima da,
vie nego to je to objektivno mogue, zadovolje socijalnu sferu drave ili nacije koju su
predvodili. Neemo elaborirati one najekstremnije, zbog kojih su milioni ljudi poginuli, a
1

Predava Makroekonomije na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci.

stotine miliona postajali siromasi. Ipak, jedan primjer nerealnih dravnih ambicija u je
karakteristian. Antony Miler u radu "By-by Bismarck" dokazuje da je napredna ideja
kancelara Otta von Bismarcka, da jo 1883. god. uvede "dravne penzije" (do tada
nezabiljeena u svijetu), oslabila poziciju cijelog Rajha, ali i lini kancelarov poloaj.2
Ovo je poslije nekoliko decenija uticalo na lou politiku situaciju u Njemakoj, posebno
prije poetka Prvog svjetskog rata. Pored drugih razloga, i predimenzionirana socijalna
struktura je uvela vodeu evropsku dravu u ekspanzionizam i ratove. Tako se dolazi do
jo jedne uzrono-posljedine veze, izmeu geopolitike i siromatva.
Danas se problemima siromtva bave ekonomisti, socijolozi, filozofi i predstavnici drugih
naunih disciplina. Odnos prema siromatvu je neiscrpna tema i u teologiji. Graa iz ove
oblasti je obimna i multidisciplinarna. Zbog toga su definicije siromatva brojne i
heterogene. Ipak, siromatvo se najee posmatra u apsolutnom i relativnom smislu (kao
apsolutno i relativno). Apsolutno siromatvo odreuje granica ljudske egzistencije,
odnosno aspekt preivljavanja. U tom smislu, neophodno je odgovoriti na pitanje, koji su
to uslovi za odranje fiziki zdrave egzistencije? Realativno siromatvo predstavlja odnos
izmeu pripadnika odreene zajednice i iskazuje se relacijom prema ukupnom standardu
u cijeloj zajednici. Jer, odnosi izmeu ljudi u razliitim zajednicama nisu identini. Npr.
socijalno obezbjeena osoba u Mongoliji, bila bi siromana u vajcarskoj itd. 3 Sve ovo
ukazuje na kompleksnost siromatva, kao izuzetno neeljene, ali na alost rasprostranjene
drutvene pojave.
No, vratimo se na apsolutno siromatvo, koje odreuje "granice siromatva" odreene
cijenama i koliinama osnovnih dobara, neophodnih za fiziki opstanak pojedinaca. Ovaj
pristup je isto tako, specifian za svaku zemlju. Razlike su posebno evidnetne izmeu
najbogatijih i najsiromanijih zemalja, to nedvosmisleno ukazuje na velike diskrepance
zavisne od ekonomske razvijenosti privrede. Ocjena siromatva moe biti numerika ili
subjektivna. U mnogim zemljama granice mjere siromatva se podudaraju sa iznosom
socijalne pomoi koju drava daje socijalno ugroenim graanima za preivljavanje. U
drugim, granice siromatva odreuju godinji (ili dnevni) prihodi potrebni za fiziku
egzistenciju itd. Meutim, postoji i tzv. subjektivno mjerenje siromatva, u kojima se
graani anketama izjanjavaju o stavkama neophodnim za minimalno prihvatljiv ivotni
standard (hljeb, grijanje, obua i mnogi drugi proizvodi i usluge.). Za vrijeme tranzicija,
recesija ili ratova, graani mogu sami oboriti donji prag subjektivnog siromatva.
Uglavnom, o siromatvu postoji mnotvo teorija i definicija, koje zavise od toga, koja ih
drutvena disciplina definie. Veina njih se meusobno ne iskljuuje. I konano, rije je
o trajnom drutvenom fenomenu, koji podrazumijeva dinamian odnos sagledavanja i
definisanja4.
Ovaj rad se bavi teorijskim aspektima makroekonomskih uzroka siromatva, sa posebnim
osvrtom na stanje u BiH. Nije sporno da ekonomija presudno utie na socijalnu dimenziju
nekog drutva. Nerazvijena ekonomija ne moe zadovoljiti potrebe svih svojih graana i
2

Antony Peter Muller, profesor ekonomije na University of Caxias do Sul in Southern Brazil i lan Institut
fr Wirtschaftswissenschaft of the University of Erlangen-Nuremberg Germany; Antonypmuller@aol.com.
O socijalnoj politici vidi u: Mueeller, A.P. Sozialpolitik und Wirtschaftsordnung, Frankfurt, 1983., p. 141.
3
Koncept relativnog siromatva je problematian. Jer, kako se drutva razvijaju, tako se mijenja shvatanje
relativnog siromatva. Vidjeti u: Entoni Gidens, Sociologija, CID, Ekonomski fakultet u Beogradu,
Beograd, 2003. god. (prevod sa engleskog), str. 318. Najbolji primjer za ovu tvrdnju je Kina, u kojoj je za
samo petnaest godina dolo do drastine promjene u relativnom siromatvu njenih graana, itd.
4
O siromavu u tranzicionim zemljama vidjeti u: Tomi Velinka, Siromatvo u predtranzicionom perioduiskustva odabranih zemalja Istone Evrope, Acta Economica, Ekonomski fakultet, Banja Luka, 2008. god.

esto prethodi siromatvu. Zato je uz mjere socijalne politike, targetirane na grupne ili
individualne ciljeve, neophodno imati snanu ekonomiju. Jer, najbolji koncept socijalne
politike u nedovoljno razvijenim ekonomijama ne daje projektovane rezultate. Evidentno
je, da je ekonomija BiH nedovoljno razvijena (brojni razlozi), to slabi i socijalni sektor.
Gorui problem je visoka stopa nezaposlenosti koja dodatno pogorava ukupnu drutvenu
klimu BiH5. Pored toga, ni entitetske vlade nisu ozbiljnije posveene ovim problemima.
2. Efikasna ekonomija: vie potronje, manje siromatva
Siromatvo zavisi od uspjenosti nacionalne ekonomije i mjera socijalne politike. Nije
mogue implementirati ambicioznu socijalnu politiku bez jake ekonomije. 6 Ali, postoje i
brzo rastue ekonomije koje ulau u razvoj, zanemarujui socijalnu komponentu drutva,
to dovodi do masovnijih pojava siromatva. Ipak, razvijene ekonomije su u mogunosti
izdvojiti vea sredstva za potronju, a samim tim i za socijalno zbrinjavanje graana. Ovo
potrvuju i tri definicije BDP.7 U svakoj od njih, potronja je vaan konstituent, iz ega se
izvlae kljune bilansne jednaine:
Y=C+I+G+X-Z
Y=C+S+T
Gdje su: Y-output, C-potronja, G-prodaje dravi, I-investicije, T-transferi, S-tednja
Iz prethodnih formula se vidi da DBP (Y, output) sainjavaju makroekonomske veliine
iz sektora potronje (C, T, G, I). Ovo nedvosmisleno ukazuje, da se deficit DBP odraava
na deficit potronje, to u ekstremnim situacijama vodi rastu siromatva. Ovdje je vana
injenica i distribucija dohotka. Jer, neke drave sa niim dohotkom, ali ravnomjernijom i
pravednijom raspodjelom imaju manje siromatva nego drave sa viim DBP, koji dijele
na manji broj graana. Za mjerenje ravnomjernosti raspodjele ostvarenog dohotka slui
Kuznjecova kriva,8 koja pokazuje neujednaenost raspodjele dohotka. Prema njoj, bri
rast jaa nejednakost, da bi se u kasnijim fazama nejednakost smanjila, to je vidljivo iz
grafikona 1:
Grafikon 1: Kuznjecova kriva

O problemu nezaposlenosti vidjeti u: Rajko Toma, ivka Prulj, Ivan ijakovi, Nezaposleni: resurs ili
socijalni problem?, Ekonomski fakultet, Banja Luka, 2004. god. U monografiji: Rajko Toma, Ekonomija
izgubljenih resursa, Nezavisne novine, 2008. god., str. 103-103., autor apostrofira znaajna ovlaenja
entiteta u ureivanju ekonomskog sistema, ukljuujui i trite rada.
6
Primjeri vedske, Norveke ili Njemake.
7
Prva je, suma neto finalnih prodaja obavljenih na odreenoj teritoriji, druga, suma dodatih vrijednosti
stvorenih na odreenoj teritoriji, i trea, suma faktorskih dohodaka zaraenih u privrednim aktivnostima.
8
Autor krive je Simon Kuznjec, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, pedesetih godina prolog vijeka.

Kuznjecova kriva namee brojna pitanja, a jedno od njih je, da li nejednakost u dohotku
utie na rast, ili je proces obrnut? Sluajevi ubrzanog razvoja Kine i Indije, poslije pola
vijeka od ovog otkria, potvruju da nejednakost (uz siromatvo i nisku cijenu radne
snage) moe biti motor privrednog rasta.
Makroekonomski pokazatelji. Kao to je reeno, ekonomska struktura utie snano na
socijalnu situaciju, pa i na pojave siromatva. Zato, identifikacija stanja i trendova u
ekonomskoj, socijalnoj i demografskoj sferi, daje relevantne podatke o situaciji u
odreenoj zemlji. Ekonomski indikatori obezbjeuju integralni monitoring i realizaciju
dravnih ciljeva, posebno ekonomsko-socijalnih. Sublimat raznih faktora, prije svega
makroekonomskih agregata, pokazatelja i eksternalija,9 ukazuje na pravce djelovanja i
prioritetne zadatake u ekonomsko-socijalnom razvoju. Ekonomski pokazatelji se koriste
u planiranju i alokaciji budetskih sredstava za finansiranje socijalne strukture drutva, na
centralnom, regionalnim i lokalnim nivoima.
Kod ekonomskih indikatora je primarna prosta analiza ekonomske strukture nacionalne
privrede.10 Strukturne analize su komparativne analize makroekonomskih agregata: stopa
rasta, kretanja investicija i spoljnotrgovinske razmjene i sl. Promjene vrijednosti ovih
agregata i pokazatelja su sinteza ekonomskih kretanja, te se na osnovu njih ocjenjuju, ne
samo rezultati razvojne politike, ve i drutveni odnosi. Strukturne promjene su, potpune
ili djelimine promjene postojeeg ekonomskog potencijala drave ili regije u neko novo
stanje. Ako pozitivni elementi biljee rast i progres, tada imamo "pozitivne strukturne
promjene." Ako se pozitivni elementi pogoraju, strukturne promjene su negativne (nii
rast, poveanje nezaposlenosti, rast deficita i sl.11). Strukturne ekonomske analize su
konvencionalne analize, karakteristine za slijedee grupe pokazatelja: ekonomska snaga
9

O pojmu eksternalija vidjeti u: Michael C. Burda & Charles Wyplosz, Macroeconomics-A European Text,
Oxford University Press, 2001. god.
10
O analizi privredne strukture vidjeti u: Popovi Goran, Klasine simplificirane metode i postupci analize
promena privredne strukture, FINRAR br. 8, Banja luka, 2006. god.
11
O rastu i razvoju videti u: Vinski Ivo, Uvod u analizu nacionalnog dohotka i bogatstva, Naprijed, Zagreb,
1967. god.; Samuelson P., Nordhaus W., Privredni rast, dugorono najznaajniji faktor ekonomskog uspeha
nacija, Economics, 14. ed. McGraw-Hill, 1992. god.; Turner Paul, Modern macroeconomic analysis,
McGraw-Hill, 1993. god.; Bajec Juri, Drutveni razvoj i mogunosti njegovog merenja, Savremena
administracija, Beograd, 1977. god. i dr.

nacionalne privrede iskazana u vrijednostima makroekonomskih agregata (nezaposlenost,

DBP i investicije), te trgovinski odnosi i finansijski poloaj nacionalne privrede i dr.
Trite rada i potronja. Potronja je fundamentalna makroekonomska kategorija. Kao
faza reprodukcije, ona je neophodna za funkcionisanje trine privrede. Potronja je
vana za svakog ovjeka, kao nuan uslov egzistencije. Njom se zadovoljavaju ljudske
potrebe, konzumiranjem razliitih proizvoda i usluga. Potronja je vezana za socijalnu
sferu, ali i pojavu siromatva. Da bi se dolo do faze potronje, neophodno je proizvesti
dobra i usluge, i ostvariti dohodak trinom valorizacijom. Za ove procese je neophodno
postojanje trita rada, mjesta na kome se susreu ponuda i tranja za radom.12 Trite
rada je dio nacionalnog trita i ima funkciju obezbjeenja vee zaposlenosti i sektorske
alokacije radne snage. Trite rada zapoljava prema realnoj tranji za radnom snagom,
ali i ponudom, po profesionalnoj, starosnoj, polnoj i teritorijalnoj strukturi. Nezaposlenost
postoji u sluaju devijacije, odnosno, nesavrenosti trita rada, kada vei broj ljudi ne
uspjeva pronai posao, iako aktivno uestvuju u njegovom traenju. Tako se dolazi do
definicije nezaposlenog lica, prema kojoj je to osoba koja u nekom periodu nema posla,
iako ga aktivno trai i spremna je da radi. Dakle, u kategoriju nezaposlenih ne spadaju
nezaposlene osobe, koje aktivno ne trae posao.13 Ovo pretpostavlja voljnu i nevoljne
nezaposlenosti, to je vidljivo iz slijedeeg dijagrama:
Dijagram 2: Nevoljna nezaposlenost

Izvor: Burda, Majkl; Viplo, arls; Makroekonomija, evropski udbenik; Centar za liberalno-demokratske
studije, Beograd, 2001. god.

Vidljivo je da je ravnotena taka trita rada u A (ponuda jednaka tranji). U A se pri

realnoj zaradi (w) zapoljava ukupno (L1) radnika. Na ovom nivou realnih zarada i
zaposlenosti postoji tzv. voljna nezaposlenost koju predstavlja razlika ukupne ponude
rada i broja zaaposlenih radnika (L L1). Nevoljnu nezaposlenost odreuje razlika (Ls ) i javlja se pri vioj realnoj zaradi, od zarade pri ravnotei ponude i tranje. Tako je pri
realnoj zaradi , ponuda rada Ls, a tranja za radom je manja, i iznosi jedinica. Ovo je
nevoljna nezaposlenost, jer za date realne zarade postoje radnici voljni da rade, ali ne
mogu nai posao. Voljna i nevoljna zaposlenost utiu na socijalno stanje (nekada i na
siromatvo). Odgovorne vlade ovim pitanjima posveuju posebnu panju.
12

Na njemu se susreu radnici koji nude rad i poslodavci koji nude zaposlenje.
Osobe koje su izgubile volju za traenjem posla (ne trae ga aktivno) ne ubrajaju se u radnu snagu, ni u
nezaposlene osobe. Ovakvo poimanje nezaposlenih lica je posebno prihvaeno u SAD.
13

Nezaposlenost. Nezaposlenost je pojava suprotna zaposlenosti (rast zaposlenosti utie na

pad stopa nezaposlenosti, i obrnuto). Drugo, makroekonomsko shvatanje rada je vezano
za agregatnu vrijednost radne snage. Rad je, kao to je poznato, kljuni proizvodni faktor
rasta,14 to govori o vanosti agregatne zaposlenosti u makroekonomskoj teoriji. Postavlja
se pitanje, ta je nezaposlenost? Ima mnogo definicija ove pojave, ali se ona jednostavno
determinie kao razlika broja radno sposobnih osoba i broja zaposlenih radnika. Ova
makroekonomska veliina je znaajna za svaku nacionalnu ekonomiju. Pomou nje se
izraunava stopa nezaposlenosti, koja uz rast i inflaciju, predstavlja kljuni pokazatelj.15
Aktuelnost ovog fenomena je jednaka u periodima recesija, ili u periodima ekonomskog
uzleta. Finansijska kriza koja se poslije eskalacije u SAD (druga polovina 2008.)
prenijela u Evropu i svijet,16 aktuelizira probleme nezaposlenosti i naine njihovog
prevazilaenja. Kriza e, u svakom sluaju, u najsiromanijim slojevima, zemljama i
regionima uticati na rast siromatva. Nezaposlenost danas, mnogo vie nego ranije,
predstavlja kljuni ekonomski, socijalni i politiki problem.
Ima mnogo primjera u kojima se zaposlenost, nezaposlenost, radna snaga ili rad dovode u
vezu sa drugim makroekonomskim veliinama. Najei sluaj je "trade off" izmeu
stope nezaposlenosti i stope inflacije, poznat kao Filipsova kriva (Phillips Curve).17
Prema njoj, visoke stope nezaposlenosti prati niska inflacija, i obrnuto.
Vrste nezaposlenosti. Nemogunost idealnog funkcionisanja trita rada stvara nekoliko
vidova nazaposlenosti, od kojih su najei:18Frikciona, sezonska, strukturna i ciklina
nezaposlenost. Sloboda izabora profesije, mijenjanje posla, privremena nezaposlenost
sezonskog tipa su tzv. frikciona nezaposlenost. Javlja se zbog imperfektnosti trita, koje
ne moe promptno obavljati promjene radnog statusa. Zato, nekoliko procenata radne
nikad nije zaposleno. Ovaj vid nezaposlenosti se ne moe u potpunosti izbjei i ne utie
na siromatvo. Strukturna nazaposlenost je nazaposlenost izazvana promjenama strukture
tranje ili tehnologije, ime se mijenja odnos ponude, pa i strukture tranje za radom.
14

Y = f (K, L, Tp,..z), odnosno, rad L je faktor u funkciji stvaranja nove vrijednosti. Jo je K. Marks u
svojim djelima rad smatrao glavnim proizvodnim faktorom. Uz kapital i tehniki progres (po Solowu) rad
je i danas osnova svake proizvodne funkcije. Pored toga, i tehniki progres kao vaan proizvodni inilac,
organski je vezan za kvalitativne aspekte ljudskog rada.
15
Neugodno iskustvo koje neka osoba moe imati je, da nije zaposleno u odreenom vremenskom periodu.
Ono stvara osjeaj beznadenosti i utie na smanjenje ivotnog standarda, a moe dovesti i do siromatva.
16
Krizu odlikuju velike diskrepance realnog i finansijskog sektora na globalnom nivou. Sigurno je da e se,
pored problema u SAD, negativni efekti "preliti" i u zemlje u razvoju i najsiromanije zemlje. Pored ve
evidentnih efekata na siromane slojeve u SAD, kriza finansijskih trita e poveati i globalno siromatvo.
17
"Trade off" je krajem pedesetih godina prolog vijeka uoio A.V. Phillips, novozenlandski ekonomista.
Iako je mnogo kritikovana, ak i od eminentnih nobelovaca kao to su Felps i Friedman, njena aktuelnost
nije izgubila na znaaju. Ona je danas nezaobilazna u mnogim knjigama iz makroekonomije. Vidjeti vie u:
Burda, Majkl; Viplo, arls; Makroekonomija, evropski udbenik; Centar za liberalno-demokratske studije,
Beograd 2001., str. 280-285 i 290-295.; Campbell R. McConnell and Stanley L. Brue, Macroeconomics,
Principles, Problems and Policies, McGraw-Hill, SAD, 1996., str. 338-347.; David Colander,
Macroeconomics, Richard D. Irwin, INC, Chicago-Boston, 1994. and 1995., str. 346-352. i drugi.
18
O vrstama nezaposlenosti vidjeti u: N. Gregori Mankju, Principi ekonomije, CID, Ekonomski fakultet,
Beograd, 2007., str. 611.; Burda, Majkl; Viplo, arls; Makroekonomija, evropski udbenik; Centar za
liberalno-demokratske studije, Beograd 2001., str. 86-93.; David Colander, Macroeconomics, Richard D.
Irwin, INC, Chicago-Boston, 1994. and 1995., str. 143-145.; Stephen L, Slavin, Macroeconomics, Irwin,
McGraw-Hill, SAD, 1996. i drugi.

Ona utie na konjukturu nekih profesija i vjetina, dok druge trino marginalizuje.
Danas su aktuelne promjene alokacija resursa, koje prate redistribucije radne snage i
profesija, to ima uticaja na rast migracija radne snage i stanovnitva u mnogim
dijelovima svijeta.19 Naputanje socijalizma je dovelo do strukturne nezaposlenosti zbog
devijacija u proizvodnji i obrazovanju. Strukturna nezaposlenost prouzrokuje siromatvo.
Ciklina nezaposlenost se vezuje za periode ekonomskih kriza i recesija. Tada dolazi do
pada zaposlenosti koja i u najrazvijenijim privredama, dostie i prestie, dvocifrene
vrijednosti.20 Tada obino pada i novana tranja (rezultat pada zaposlenosti i ukupnog
fonda plata), pa je ova nezaposlenost vezana za periode smanjene agregatne tranje. Pad
agregatne tranje je jedan od najteih makroekonomskih poremeaja i obino ga prati rast
siromatva. Ova nezaposlenost je razlika aktuelne i ravnotene nezaposlenosti (ili zbir
frikcione i strukturne). Sezonska nezaposlenost se javlja kod sezonskih poslova, gdje van
radnog perioda raste nezaposlenost. Ova nezaposlenost je manja od frikcione, strukturne i
cikline nezaposlenosti. Prisutna je u poljoprivredi, turizmu i sl. i ne utie na siromatvo.
DBP po stanovniku (GDP per capita)21 je kolinik najznaajnijeg makroekonomskog
agregata i broja stanovnika na odreenoj teritoriji (zemlja, region ili veliki grad). Poto se
DBP22 mjeri u USA$ ili EUR, onda se DBP per capita mjeri u $ ili evrima po stanovniku.
Visina outputa govori o dostignutom stepenu razvoja nacionalne privrede. Ovo je vano u
postupku utvrivanja performansi i izdvajanja onog dijela DBP koji se moe koristiti za
finansiranje socijalne sfere i smanjenje siromatva. DBP utie na socijalno blagostanje i
njegova visoka vrijednost je uslov za redukciju siromatva. Dinamika DBP, agregatno i
per capita predstavlja stopu rasta. Tanije, dugoroni realni rast DBP per capita, praen
strukturnim promjenama je pokazatelj nivoa razvoja, bez obzira da li je rije o klasinim
ili savremenim teorijama. Rast outputa je pretpostavka veeg socijalnog izdvajanja i
manjeg siromatva. Ova svojstva omoguavaju sveobuhvatnost i kompatibilnost DBP sa
ostalim agregatima i pokazateljima kao npr. potronja (djeluje na socijalnu komponentu),
tednja, investicije, stanovnitvo, spoljno-trgovinski i tekui bilans itd.
Uee investicija u DBP pokazatelj je stanja makroekonomije odreenog prostora. Ono
determinie sposobnost drutva za reprodukciju kapitala, temeljne drutvene kategorije.
Ovo je i numeriki odnos kapitala (ili fiksnih fondova) i stvorenog outputa (odnosno
kapitalni koeficijent).23 Investicije se reflektuju na rast outputa i na ukupnu ekonomskosocijalnu situaciju. Rijetkost je, da privrede sa velikim investicijama biljee masovno
siromatvo. Zbog toga se sve zemlje u razvoju zalau za rast direktnih stranih investicija
(FDI). Jer, logino je da u njihovim ekonomijama, zbog prenapregnute raspodjele nema
19

Prisutne su migracije i u Evropi. Tako se npr. visokoobrazovani informatiki strunjaci kreu iz manje
razvijenih (uglavnom novoprimljenih drava) u najrazvijenije lanice Zajednice.
20
Finansijska i privredna kriza u SAD i cijelom svijetu, koja je eskalirala u drugoj polovini 2008. god. e
uticati na porast stopa nezaposlenosti u svim svjetskim privredama.
21
O DBP, engl. GDP (Gross Domestic Products) vidjeti vie u: Michael C. Burda & Charles Wyplosz,
Macroeconomics-A European Text, Oxford University Press, 2001; ili u William McEachern,
Macroeconomics, College division South-Western Publishing Co., Cincinnati Ohio, 1994; ili u William J.
Boyes, Macroeconomics, College division South-Western Publishing Co., Cincinnati Ohio, 1991. i dr.
22
Za izraunavanje DBP, koriste se tri metodoloka pristupa: 1) zbir bruto dodate vrijednosti svih uesnika
u procesu reprodukcije, 2) zbir dohodaka ostvarenih u tekuoj proizvodnji i 3) zbir vrijednosti dobara i
usluga finalne potronje (nabavne cijene), umnjenih za vrijednost uvoza.
23
Na engleskom se uobiajeno naziva Capital-Output-Ratio, ili skraeno COR, odnosno K/Y ratio.

dovoljno domae akumulacije koja bi sanirala nepovoljnu socijalnu situaciju. Znaajno je

napomenuti da investicije donose nova radna mjesta. A ekonomisti, za razliku od nekih
drugih, smatraju da je siromatvo usko vezano za nemogunost zaposlenja. Jer, upravo iz
nemogunosti da osoba stvori vlastiti dohodak, proistiu brojne negativne konsekvence
koje se manifestuju i u siromatvu.
Tekui i platni bilansi24 su pokazatelji stanja i strukture privrede. Ukazuju na unutranje
stanje finansija, s jedne strane, i na meunarodnu vitalnost i konkurentnost, nacionalne
privrede u odnosu na druge zemlje. Bilansno, to je pregled ekonomskih transakcija jedne
zemlje. Platni bilans govori o otvorenosti ekonomije prema svjetskom tritu. Ipak, u trci
za rastom izvoza i spoljnotrgovinskim suficitom, krije se opasnost od enormne ekspanzije
izvoza manje razvijenih i siromanih zemalja, ubrzanom eksploatacijom neobnovljivih
resursa i stvaranjem negativnih eksternalija, koje budue generacije mogu dovesti u teku
ekonomsku i socijalnu situaciju, ili trajno siromatvo. Dinamine azijske ekonomije, uz
visoke spoljnotrgovinske suficite, dovode u pitanje razvoj i opstanak buduih generacija.
Uee vanjskog duga u DBP ukazuje na zaduenost, odnosno, govori o neplaenim
obavezama u odnosu na ukupan output na odreeni dan. Vee uee spoljnjeg duga
u domaem proizvodu podrazumijeva negativnu poziciju zemlje na meunarodnom
planu. Ovaj indikator je vaan u razvojnim analizama, a moe se kombinovati i sa
socijalnim i demografskim pokazateljima. U nasiromanijim zemljama ovaj dug
ugroava ravnoteu, i u krajnjem, rezultira padom investicija. Naprezanja siromanih
zemalja u servisiranju dugova, sprjeavaju ulaganja u socijalnu zatitu, dovodei
drutvo do granica siromatva.
Ukupna pomo koju zemlje primaju je znaajna za zemlje u razvoju. Kada socijalnu
politiku nije mogue zadovoljiti vlastitim prihodima, eksterna pomo predstavlja izlaz u
borbi protiv siromatva. Zato su vani agregatni tokovi sredstava finansiranja razvoja
nedovoljno razvijenih i siromanih zemalja.25 Oni se mjere raznim metodama. Svjetska
banka, u pravilu, vri uvid u stepen razvijenosti dunika, dok npr. OECD analizira
razvojne potencijale koje su zemalje kreditori i donatori sposobni i spremni uloiti u
razvoj primaoca. Pomo se plasira u vidu nepovratnih sredstava (poklona) ili povoljnim
kreditima. Uobiajeno je, da preko 25% ovih kredita ne podlijee obavezi vraanja. To ih
ini atraktivnim u rjeavanju razvojnih problema. Kredite IBRD koriste srednje razvijene
i kreditno sposobne zemlje. Kapital ove organizacije je relativno skup za nerazvijene i
siromane zemlje, koje se vie oslanjaju na sredstva IDA-e.
Ovim je kompletirana nomenklatura ekonomskih indikatora za identifikaciju socijalne
situacije drutva. Dui nizovi statistikih podataka daju relevantne informacije i ocjene o
ekonomsko-socijalnoj strukturi i osnova su komparativnuh meudravnih analiza. Kao
univerzalni, koriste se u analizama socijalnog stanja i siromatva.
3. Osnovni ekonomski pokazatelji za BiH
24

Platni bilans je vaan svodnobilansni agregat izraen u USA$, EUR itd. On je neophodan konstituent
makro-analiza. Zato je korisniji u sinergiji sa drugim agregatima i pokazateljima.
25
UN smatraju da razvijene zemlje trebaju izdvajati 0,7% DBP za pomo u razvoju siromanih i
nedovoljno razvijenih zemalja.

Ekonomija BiH se nalazi u osetljivoj razvojnoj fazi. Poslije poetnih uspjeha i visokih
stopa rasta u godinama poslije potpisivanja mirovnog sporazuma, BiH i njeni entiteti se
ponovo suoavaju sa makroekonomskim problemima. Jedan od najteih je visok spoljnotrgovinski deficit. Njegovi uzroci su, prije svega, u naslijeenoj privrednoj strukturi
BiH.26 Ekonomija BiH se jo uvijek nije dovoljno usmjerila ka tehniko-tehnolokom
progresu, rastu inovativnosti i produktivnosti (to bi joj neminovno povealo proizvodnju
i spoljnu konkurentnost). Spoljno-trgovinski deficit utie negativno na druge pokazatelje
(rast, nezaposlenost i dr.). U ovom kontekstu, postoji potreba za poveanjem FDI.
Ratna razaranja su uticala na zaostajanje privrede BiH u odnosu na okruenje i druge
tranzicione zemlje. tete nikada nisu decidno izraunate, ali se procjenjuju i do 100
milijardi $. Poslije zavretka rata rast se ubrzava, to je oekivano, obzirom na nisku
materijalnu osnovu. Zato je u tom periodu ostvaren napredak u obnovi ekonomije, a
makroekonomska situacija se relativno stabilizovala. Stanje u spoljnoj trgovini se nije
promijenilo, obzirom da je poetni rast u BiH generisan stranom pomoi, podgrijavanjem
tranje, projektima finansiranim stranim investicijama itd. Dakle, nije bilo razvojne
strategije, utemeljene na izvozu, strukturnim promenama, produktivnosti, konkurentnosti
i sl. ve o poratnoj rekonstrukciji ekonomije BiH. Zato se BiH poslije uspjenog perioda
(stope rasta su bile i dvocifrene) suoava sa makroekonomskim problemima: usporavanju
rasta, visokoj nezaposlenosti, niskim ivotnim standardom, siromatvom, deficitom
tekueg rauna i spoljno-trgovinske razmjene itd. Krajem dvadesetog vijeka i u prvim
godinama ovog desetljea BiH ostvaruje rast od 5 do 7%. Ipak, BiH jo uvek nije
dovoljno razvijena,27i u dostignutom dohotku, i u stanju privredne strukture. Zato u BiH
postoje razliiti ekonomski problemi od kojih su najvaniji niska zaposlenost (stopa
nezaposlenosti i do 40%). Nivo i rast agregatnog, per capita, nominalnog i realnog DBP
BiH, za period 1999.-2005. god. prikazan je u tabeli 1. Za analizu je uzet stabilan period
poslije zavrene postratne obnove, a prije nastanka kriznih situacija na globalnom planu
(rast cijena energije i hrane, te globalna finansijska kriza).
Tabela 1: DBP BiH

26

Godine

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

Nominalni DBP
(u milionima KM)

9.752

10.713

11.599

12.829

13.443

14.678

15.791

DBP po stanovniku BiH

(u KM)

2.618

2.833

3.054

3.351

3.508

3.819

4.108

Realni DBP
(stopa rasta u %)

10,00

5,50

4,50

5,50

3,00

6,00

5,50

BiH je i u bivoj zajednikoj dravi bila jedna od najnerazvijenijih republika, sa privrednom strukturom
oslonjenom na bazno-energetski sektor. Prema: Dr. Jankovi Divna, Privredni razvoj BiH sa posebnim
osvrtom na nacionalni dohodak, Svjetlost, Sarajevo, 1977. god. (str. 62.), nacionalni dohodak po stanovniku
je u 1974. god. u BiH iznosio svega 62,7% od dohotka po stanovniku SFRJ (1962. je bio 68%, a 1953. ak
86%.). Dakle, privredn struktura BiH je uticala na novo zaostajanje ove Republike u SFRJ.
27
Procjene su da e BiH ovim tempom rasta vratiti na nivo predratnog BDP per capita 2010-2011. god.

Broj stanovnika
(u hiljadama)

3.725

3.781

3.798

3.828

3.832

3.843

3.844

Izvor: http://www.cbbh.ba/ (Ili Bilten Centralne banke BiH)

Drugo, BiH ima visok javni dug (vanjsku i unutranju komponentu). Ovo sprjeava nova
kreditna zaduenja i priliv FDI.28 Makroekonomsku stabilnost ugroava i siva ekonomija.
Tabele 2. i 3. prikazuju spoljno-trgovinsku razmjenu BiH.
Tabela 2: Uee izvoza i uvoza u % DBP
Godine

1998.

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

Uee izvoza u DBP

24,38

31,21

11,51

26,24

28,21

11,90

35,97

Uee uvoza u DBP

83,08

82,39

79,67

76,41

77,30

76,00

80,07

Izvor: http://www.cbbh.ba/ (Ili Bilten Centralne banke BiH)

Iz prethodne tabele se uoava nisko i promjenjivo uee izvoza u DBP, dok je uee
uvoza u outputu visoko i relativno stabilno. Ovo nepovoljno utie na spoljno-trgovinski
deficit, to prikazuje slijedea tabela:
Tabela 3: Uee spoljnotrgovinskog deficita u nominalnom BDP
Godine

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

Nominalni DBP (u mil. Km)

9.752

10.713

11.599

12.829

13.443

14.678

15.791

7.906

6.437

6.600

9.409

61,63

47,88

44,97

59,58

Spoljnotrgovinski deficit
5.148
5.724
5.482
(u mil. Km)
Uee spoljnotrgovinskog
52,79
53,43
47,26
deficita u nominalnom DBP (%)
Izvor: http://www.cbbh.ba/ (Ili Bilten Centralne banke BiH)

Prethodne tabele ukazuju na nisku vrijednost dohotka na per capita osnovi. Dalje, u BiH
je visoko uee deficita u BDP (oko 50 %), to ukazuje na dugorone probleme sektora
spoljno-trgovinske razmjene. Stanje je tipino za tranziciju i neusklaenu privrednu
strukturu, ali i za zemlju niske produktivnosti rada itd. Ovo utie na to da je dohodak po
stanovniku meu najniim u odnosu na okruenje. To onemoguava ulaganja u socijalnu
sigurnost graana BiH i njenih entiteta, i dovodi do rasta siromatva. Ovo je izraeno u
mjerenju tzv. relativnog siromatva, kako u odnosu na nivo domae potronje, cijene
egzistencijalnih proizvoda, ali i u odnosu na potronju po stanovniku kompariranu sa
zemljama iz okruenja.
4. Zakljuci i preporuke
U BiH, Republici Srpskoj i Federaciji BiH nema mnogo relevantne naune i strune
grae koja se bavi sistemskim i makroekonomskim uzrocima siromatva. Meutim, ima
mnogo istraivanja i analiza ekonomskog stanja, koja se uz analitika prilagoavanja
mogu koristiti za ove svrhe. Uglavnom, nedvosmislen je zakljuak, da BiH i njeni entiteti
28

Ovaj vid ulaganja je posebno apostrofiran u: BiH- Ocjena investicijske klime, studija, Odjel za razvoj
privatnog i finansijskog sektora, Odjel za zemlje SEE i Svjetska banka, 2008. god.

nisu dovoljno razvijeni i da im se ekonomije u ovoj fazi razvoja nalaze u evidentnoj krizi.
To stanje se odraava i na socijalno stanje drutva, pa ak i na pojavu siromatva. Zbog
toga se namee zakljuak u obliku imperativa, da se BiH mora razvijati mnogo bre, nego
do sada. Ona mora mijenjati strukturu privrede i poveati izvoz. Ovo se moe ostvariti
strategijom razvoja koja e se zasnivati na rastu produktivnosti i rastu konkurentnosti na
vanjskom tritu (to sada nije sluaj). Tako se u DBP stvaraju uslovi za rast sredstava za
socijalnu politiku, smanjenje stope nezaposlenosti i eliminisanja siromatva.
BiH se u budunosti mora orijentisati na bri razvoj privrede (mora definitivno napustiti
strukturu naslijeenu iz prethodnog sistema), sredstva predpristupnih fondova i FDI. To
su najkvalitetniji resursi za razvoj privrede, rast produktivnosti, poveanje konkurentnosti
i bre otvaranje malih i srednih preduzea. Naravno, treba primjenjivati najbolju praksu u
kreiranju i implementaciji socijalne politike (ali to nije tema ovog rada).
Mi smo zemlja koja je prola najtee civilizacijske faze. Ovdje nije rije samo u tranziciji
i ratu, nego i nepotrebnim eksperimentima koje je vrio Defri Saks (vjerujui da njegov
termin "ok terapija" nema veze sa lijeenjem jedne vrste bolesti), ali i mnogi drugi.
Mnogi smatraju da je ova terapija unazadila ekonomije tranzicionih zemalja i nepovratno
potroila dragocijeno vrijeme. Ovo su prole i neke druge tzv. bive socijalistike zemlje.
O tranziciji i prodoru siromatva govorili su Vaclav Havel i mnogi drugi, koji smatraju da
zapad nije pomogao istoku, upravo onda kada je trebao, kada se zajednikim naporima
mogla promijeniti struktura privrede, ali i ponaanja. Danas je u BiH potrebno promijeniti
druvenu klimu i svijest, prema kojoj su ovi prostori jo uvijek taoci utopistike ideje, da
su bilo kakvi fabriki dimnjaci ili rudnici, sami po sebi antipod siromatva.

Macroeconomic causes of poverty in Bosnia and Herzegovina

Abstract: Poverty is one of the biggest world issues. It depends on the level of
development of a country and character of social relations within a country. GDP level

and its distribution are the key factors that affect poverty. GDP level and its dynamics
depend on the rate of growth as well as on the efficiency and productivity of national
economies. Definitions of poverty are numerous and heterogeneous. Poverty is usually
considered in absolute and relative terms. Absolute poverty is defined by the bottom line
of human existence. It refers to the set of conditions necessary to sustain physical
existence. Relative poverty is the relationship among the members of community which
is specified by the relation of each member of community to the average standard of the
community as a whole. Historically speaking, economic relations among people have
never been identical. Certainly, this will continue to be the case in the future. On the other
hand, poverty depends on the results produced by the national economy and social policy
measures as well as on certain macroeconomic categories such as unemployment. It is
necessary to ensure faster economic growth and the change of existing economic
structure, increase in exports, deficit reduction etc. This requires development of a
sustainable growth strategy based on the growth of productivity level and
competitiveness of BiH economy. These improvements will create necessary conditions
for more balanced distribution of GDP reflected in the growth of funds assigned for
social needs, unemployment reduction and poverty eradication. The economy of BiH
needs to focus on more dynamic and structurally different development path. This implies
ever more intensive use of FDI, Pre-accession Funds and other available sources of
investment.
Keywords: poverty, macroeconomics, economic growth, economic structure,
unemployment;

Literatura:
1.
2.

Burda, Majkl; Viplo, arls; Makroekonomija, evropski udbenik; Centar za liberalno-demokratske

studije, Beograd 2001. god.
Entoni Gidens, Sociologija, CID, Ekonomski fakultet u Beogradu, Beograd, 2003. god. (prevod sa
engleskog).

3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.

Rajko Toma, ivka Prulj, Ivan ijakovi, Nezaposleni: resurs ili socijalni problem?, Ekonomski
fakultet, Banja Luka, 2004. god.
Vinski Ivo, Uvod u analizu nacionalnog dohotka i bogatstva, Naprijed, Zagreb, 1967. god.
Samuelson P., Nordhaus W., Economics, 14. ed. McGraw-Hill, 1992.
Turner Paul, Modern macroeconomic analysis, McGraw-Hill, 1993.
Bajec Juri, Drutveni razvoj i mogunosti njegovog merenja, Savremena administracija, Beograd,
1977. god.
Popovi Goran, Klasine simplificirane metode i postupci analize promena privredne strukture,
FINRAR br. 8, Banja luka, 2006. god.
Tomi Velinka, Siromatvo u predtranzicionom periodu-iskustva odabranih zemalja Istone Evrope,
Acta Economica, Ekonomski fakultet, Banja Luka, br. 9., 2008. god.
Campbell R. McConnell and Stanley L. Brue, Macroeconomics, Principles, Problems and Policies,
McGraw-Hill, SAD, 1996.
David Colander, Macroeconomics, Richard D. Irwin, INC, Chicago-Boston, 1994. and 1995.
N. Gregori Mankju, Principi ekonomije, CID, Ekonomski fakultet, Beograd, 2007. god.
Stephen L, Slavin, Macroeconomics, Irwin, McGraw-Hill, SAD, 1996.
William McEachern, Macroeconomics, College division South-Western Publishing Co., Cincinnati
Ohio, 1994.
William J. Boyes, Macroeconomics, College division South-Western Publishing Co., Cincinnati Ohio,
1991.
Dr. Jankovi Divna, Privredni razvoj BiH sa posebnim osvrtom na nacionalni dohodak, Svjetlost,
Sarajevo, 1977. god.
BiH-Ocjena investicijske klime, studija, Odjel za razvoj privatnog i finansijskog sektora, Odjel za
zemlje SEE i Svjetska banka, 2008. god.
: http://www.cbbh.ba/ (Ili Bilten Centralne banke BiH)