Znanje - Metafiziki portal

Kako sam umro?

Autor Jack987
Srijeda, 19 Prosinac 2007
Zadnja Promjena Srijeda, 19 Prosinac 2007

Stephen Turoff suvremeni je iscjelitelj, uitelj, duhovnik, filozof, vitez, ovjekoljubac i mistik. Ve trideset godina iscjeljuje
na desetke tisua ljudi, svih boja, kasta i uvjerenja. Dolaze sa sve etiri strane svijeta kako bi ga posjetili u Danbury
Healing Clinic u Chelmsfordu u Essexu (pola sata vonje vlakom iz Londona, prim. prev.). Za neke je to putovanje
hodoae, za druge zadnja prilika za izljeenje. Za veinu ostaje iskustvo to ga nikad nee zaboraviti.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Preneseno iz odline knjige "Stephen Turoff - Sedam koraka do vjenosti"

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

"Smrt ne postoji - postoji samo promjena " J. Legget, umro 1916. godine

Kao vidovnjak, dolazio sam u doticaj s duama koje borave na astralnoj razini, i ti su mi susreti otvorili pogled na
dogaaje nakon smrti. im dua napusti tijelo, dolazi u stanje slino snu i probudi se na odgovarajuoj razini astralnoga
svijeta. esto me pitaju o znaenju rijei "razina". Najbolje joj odgovara izraz "stanje vibracije". Zvuni valovi,
ultraljubiaste zrake sunca, valovi elektrine svjetiljke - svi su nevidljivi, a nekako ih percipiramo, iako ne utjeu, niti
smetaju jedni drugima. Isto vrijedi i za razine astralnoga svijeta.
Dua je na razini koja odgovara njezinom duhovnom razvoju: "U Kui Oca mojega mnogo je stanova".
Na Dan mrtvih imao sam predavanje. Kad sam razmiljao kako poeti i to govoriti, pokraj sebe sam osjetio nazonost
mladoga mukarca kojega sam i sasvim jasno vidio.
Na putu do kue cijelo sam ga vrijeme osjeao uz sebe. Kad sam sjeo u naslonja da bih zbrojio misli, ponovno mi se
pribliio. Razmijenili smo pozdrave, zatim sam mu zahvalio na pomoi za predavanje. ak smo razmijenili i nekoliko
viceva. Sljedeih dana dobro sam upoznao tu ljubaznu duu i meu nama se stvorila prijateljska veza.
Jednoga dana upitao me je jesam li spreman napisati knjigu o njegovu ivotu, ne o onom kratkom, traginom, na Zemlji,
nego o ivotu na razinama kroz koje je putovao nakon smrti. "Za to nisi odabrao pravu osobu", bila je moja prva reakcija.
Nakon dugoga nagovaranja i obeanja da e mi pritom pomagati, prihvatio sam izazov. Nisam bio potpuno svjestan
koliko je to odgovorna zadaa, ali sam sretan to sam je prihvatio. Time sam pomogao i njemu i sebi, i pritom puno
nauio.
Svaki sam dan pisanju posvetio odreeno vrijeme i knjiga je polagano poela dobivati svoje obrise. Svaki put bih prije
pisanja zamolio za vodstvo, koje mi je pribliilo Jima. Osjetio bih da me potapao po ramenu, i uo njegov pozdrav: "Jesi
li spreman?"
Proslijedio mi je slike, a meni bi prepustio da ih pretvorim u rijei. Stranice koje slijede opisuju Jimov odlazak sa
zemaljske razine i njegova iskustva o ivotu poslije smrti. Vie puta posumnjao sam u svoje spisateljske sposobnosti.
Neki su odlomci poput nebruenoga dijamanta, poput Jima. Drugi su dijelovi kao biseri, biseri mudrosti voa i uitelja koji
su mu pomagali. Brzo je uvidio da moe puno nauiti.
S najboljom sam namjerom te dijamante, bisere i dragulje nizao u ogrlicu pripovijesti i iskreno se nadam da e njihova
ljepota i istina utjecati na va ivot, kao to su na moj.

Umro sam u bici kod Somme...

http://www.val.hr/php

Powered by Joomla!

Generirano: 21 February, 2008, 12:24

Znanje - Metafiziki portal

...bile su prve rijei koje mi je rekao James Legget. Ovo to slijedi pria je o smrti koja ga je zatekla u dobi od dvadeset
godina...
Kad je poeo rat, imao sam osamnaest godina. Kao i veinu mladia, i mene je oduevljavala pomisao da postanem
vojnik. Imao sam sreu da su me uzeli - barem sam tad tako mislio. Nisam ni pomislio na mogunost da se ne vratim
kui.
U studenom te godine napustio sam dom u kojem su me odgajali s puno ljubavi i otiao u vojni logor Caterham. Bilo mi je
teko, nedostajala mi je udobnost doma. Ta je jesen bila jedna od najvlanijih u mom kratkom ivotu. U grubim vojnikim
atorima pokrivali smo se samo tankim plahtama i dekama.
Drvene barake koje su nam namijenili za zimu bile su tek na poetku gradnje. Sve do kasno u jesen spavali smo na podu
pod atorskim platnom.
Dole su naredbe o premjetaju u vojarne u Chelseaju (Chel-sea je danas dio Londona, a tada je bio radniko
predgrae, nap. prev.). Proslavili smo veselu novost jer smo znali da to znai boravak pod "pravim krovom". Nakon
osnovne obuke, nau su jedinicu premjestili uz more i tamo je poelo ozbiljno.
Sljedee godine imao sam sreu i izbjegao brojne opasnosti, a istodobno na bojitima izgubio puno dobrih prijatelja.
Godine 1916. vrijeme je brzo prolazilo. Poslali su me u rovove. Nijemci su granatirali nae vojne crte i niiju zemlju pred
njima. ekali smo napad. Uslijedila je otra bitka prsa o prsa, ali smo ih odbili i pritom imali malo gubitaka. Bojinicom se
proirio glas da bismo trebali ponovno napasti prije nego se Nijemci opet organiziraju.
Pribliavala se no i na bojitu je vladala tiina. Samo su rijetke granate osvjetljavale nebo. Glavu sam sklanjao cijelo
vrijeme, jer snajperisti na suprotnoj strani nisu trebali puno svjetla da pogodne cilj. Odjednom se zauo zviduk, a nakon
toga i povik: "Na noge i na njih, deki!"
Bili smo borbeno raspoloeni. To raspoloenje proizlazilo je iz dubokoga prijateljstva koje nastane meu suborcima.
Doao je trenutak koji sam ekao. S pripremljenim bajuneti-ma izili smo iz rovova. Nijemci zapravo nisu bili iznenaeni
to dolazimo, jer su na nas pobacali sve osim sudopera.
Dok smo napredovali na niijoj zemlji, u prsa mi se zabio komad granate. Nekoliko sati leao sam u agoniji. Ve se
danilo, a ja sam osjeao kako se o mene spotiu skupine mukaraca koji su napredovali.
Nakon nekog vremena, izgubivi puno krvi, onesvijestio sam se. K sebi sam doao tek kada je sunce ve zalazilo. Magla
je pokrivala cijeli kraj, a ja sam se molio da me pogodi metak i prekine moju agoniju, jer bol je bila nesnosna.

Ponovno sam izgubio svijest, a kada sam doao k sebi, bio sam kao omamljen. Osjeao sam samo malo boli i nikakvu
slabost ili umor. Stavio sam ruku na prsa da vidim kakvu mi je ranu prouzroio rapnel. Na moje veliko iznenaenje, na
mojoj odori nije bilo poderotine. Dignuo sam se s potekoama. Bio sam u potpunom mraku. Iako je zvuk dolazio
izdaleka, uo sam puke i buku oko sebe. Neko sam se vrijeme privikavao na mrak koji je izgledao kao gusta magla.
Vidio sam samo tamne sjene koje su se katkada micale. Ostale su mirno leale. Odluio sam ii naprijed. Nisam htio da
me ulove, a ni od suboraca se nisam htio udaljiti.
Teko je objasniti to se dogodilo nakon toga. Bilo je to kao u snovima, kad se pokuava pomaknuti, a ne moe. Neto
me je spreavalo da se pomaknem vie od pola metra. Pogledao sam oko sebe i vidio ue koje je na neobian nain bilo
vezano za mene. Zgrabio sam ga i vukao, ali ga nisam mogao olabaviti. Rukama sam iao po njemu sve dok nisam
doao do mjesta gdje je zavravalo. Sve ispod njega izgledalo je kao nezamjetljiva tamna sjena. To me jako zbunilo,
prestraio sam se. Sjeo sam da o svemu razmislim.
Iznenada sam u blizini zauo glasove i prepoznao prijatelja. Pozvao sam ga, ali odgovora nije bilo. Kada sam stao na
noge, zavikao sam: "Ovdje sam!" Glasovi su postali glasniji i dvije sjene su se pribliile. "Pazi!" zavapio sam kad su proli
ravno kroz mene. Kleknuli su kraj neke gomile na koju sam bio privezan. inilo mi se da netko neto radi s tom gomilom.
Bio sam zbunjen, i kao u bunilu. Pomislio sam: "Napokon su me nali!" Odjednom je jedna od sjena vrisnu-la: "Otiao je,
jadni deko. Odnesimo ga". Pitao sam se o kome to govore. Obojica su kleknula i, na moje iznenaenje, dignuli gomilu
za koju sam bio privezan. Kada su se pomaknuli, neobino me je ue povuklo za njima. Zavikao sam da stanu: "Za ime
Boje, to radite? Vidim vas, ujem vas, zato mi ne odgovorite?" Odgovora nije bilo. Sjetio sam se razgovora tih sjena:
"Otiao je, jadni deko". Nastavio sam si govoriti da ne mogu biti mrtav ako ujem i vidim; moda ne dobro, ali ipak.
Molio sam i nadao se da su se zabunili. Zaustavili su se ispred niske zgrade, a jo su nosili gomilu za koju sam bio vezan.
Novi je glas progovorio: "Ne nosite ga ovdje, jer je mrtav ve nekoliko sati. Odloite ga straga s ostalima koji ekaju na
ukop".
http://www.val.hr/php

Powered by Joomla!

Generirano: 21 February, 2008, 12:24

Znanje - Metafiziki portal

Nejasno se sjeam rijei izgovorenih u obredu ukopa, a zatim je uslijedila tiina. Sjene su poele odlaziti, a posljednje to
sam uo bio je glas prijatelja: "Bio je dobar deko".
Glasovi su se izgubili u magli. Polako sam rukama napipao lice i tijelo. Jo sam imao tijelo, a oito su i oni neto
pokopali. Poeo sam shvaati da sam moda doista mrtav. Bio sam jako zbunjen i prestraen, i pitao se to e sada
uslijediti. Ako sam mrtav, gdje je nebo? Neutjeno sam zaplakao i zavapio: "Dragi Boe, molim te, pomozi mi. Istina je da
nisam iao u crkvu, ali uvijek sam nastojao biti dobar".
udno, moj se strah pretvorio u ljutnju. Cijelo mi je tijelo poelo podrhtavati. Oajniki sam se pokuao osloboditi ueta, a
upravo mi je ljutnja dala snagu. Zgrabio sam ga i potegnuo. Teko mogu opisati kako sam se nakon toga osjeao. U
tijelu i umu zavladala je lakoa. Otkad su me pogodili, prvi put sam jasno razmiljao. Sad sam bio slobodan!
Pogledao sam tamo otkuda su dolazili ratni krikovi. Vidio sam mnoge sjene kako tre i padaju. Neke su ustale, druge su
ostale leati. Usredotoio sam pozornost prije svega na jednu. Vidio sam finu izmaglicu koja se izdizala iz nje, oblikovala
se u muku osobu i poela lebdjeti nad tamnom prikazom. Iznenaen, pretpostavio sam da se neto slino i meni
dogodilo. Tada sam vidio cijelu figuru povezanu tankim srebrnim konopom sa sjenom ispod nje. Mukarac se uskomeao
i prevrtao. Bilo je jasno da ne razumije to se dogaa. Pomislio sam: "Jadnik, moda mu mogu pomoi".
Kad sam se pribliio, uo sam njegove krikove. Zavikao sam: "Ne boj se! Pomoi u ti". Istovremeno sam pomislio:
"Samo Bog zna kako, jer je puno vii i tei od mene". Ugledao me je i poeo vikati: "Pomozi mi! to mi se dogodilo?"
"Mislim da smo mrtvi", odgovorio sam.
"Ne budi lud, barabo", zavikao je. "Nije mogue. Razgovaram s tobom, kako onda mogu biti mrtav? Svatko zna da, kad
si mrtav, mrtav si".
"U redu, gospodine", rekao sam. "Prestani misliti. Moe li se pomaknuti?"
Vidio sam stravu na njegovom licu. "Ne", odgovorio je, "ne mogu. Neto me dri. Mislim da je neko ue."
Stavio sam mu ruku na prsa. "Daj, potegni!" zavikao sam. Samo jednim snanim pokretom oslobodio se tamne sjene to
je leala na podu. Uspjelo mu je puno bre nego meni, ne znam ni kako ni zato. Bio je slobodan, kao i ja. Tako je
poelo nae putovanje u novi ivot.
"Zovem se James, prijatelji me zovu Jim", rekao sam mu. "Dobro, stari, ja sam Bili, Bili Barnes, prijatelji me zovu
Medvjed."

Bio je dovoljan samo jedan pogled da shvatim zato. Unato njegovoj veliini, na licu i u oima vidio mu se strah. "Popriajmo malo o tome", rekao je. Dok smo hodali, objasnio sam mu kako sam se ja tu naao i kako sam vidio njegov
dolazak.
"Ali, to je smijeno. Ne mogu biti mrtav", rekao je Bili. "Imam enu i troje djece. to e oni bez mene?" "Ne znam",
odgovorio sam, "doista ne znam. Vjerojatno postoji neki odgovor".
Ili smo dalje.
"Vjerojatno nismo jedini to su umrli. Moraju biti i drugi. Usput, jesi li vidio da ovdje nije ni svijetlo, ni tamno. Da je
posvuda nekakva magla. Ne znam je li dan ili no, niti koliko je sati. Pojma nemam to se dogaa." Pod nogama smo
osjeali tvrdo tlo. Zvui rata polako su se udaljavali od nas. Napredovali smo kroz maglu. Zaustavio sam se i obratio Billu. "Mislim da smo se izgubili. Ne znam kojim putem trebamo ii." Ali, Bili me nije sluao. Zagledao se u drugom smjeru.
"to se dogaa?" upitao sam ga. "Pribliava nam se svjetlost. Moda stie pomo."
Svjetlost se pribliavala i ve sam uo glasove. "uje li i ti neto, Bille?" upitao sam ga. "Da, to svjetlo su ljudi. Pogledaj,
vie ih je. Moda nam mogu pomoi." Povikao sam: "Hej, vi, tamo! Zar nas ne vidite?" "Da", uo sam odgovor. Pristupili
su nam asnik i neobino obuen mukarac. "Moete li nam rei to se dogaa i gdje smo", upitao sam. "Sve emo vam
objasniti kasnije. Najprije se maknimo odavde", odgovorio je asnik. Ili smo za njima. Hodajui, povremeno bismo se
zaustavljali i pokupili druge koji su bili u istom poloaju kao i nas dvojica. Magla se polako rasplinula, a zemlja pod
nogama postala je meka. Krajolik se mijenjao, ve se moglo vidjeti drvee. Sunca nije bilo, ali je, unato tome, bilo
toplo. Kako smo ili dalje, primijetio sam divlje, smekastozelene ostatke trave i djelomice poruene zgrade. Pribliavali
smo se velikoj montanoj polubavastoj baraci od valovitog lima. Ispred ulaza nestrpljivo je ekala skupina mladih
vojnika. Okrenuo sam se Billu i, vidjevi ga da se smijei, upitao ga to mu je smijeno. "Razmiljam je li to mjesto gdje
dobiva harfu i krila? Ako je, moja moraju biti velika."
"Ne ali se, vojnice", rekao je neki glas. Okrenuli smo se i ugledali zapovjednika, koji je nastavljao govoriti: "Moda ste
http://www.val.hr/php

Powered by Joomla!

Generirano: 21 February, 2008, 12:24

Znanje - Metafiziki portal

ve shvatili to vam se dogodilo, ali unato tome, objasnit u vam. Svi smo mrtvi. No, mrtvi za fiziki svijet. I ja sam ovdje
ve neko vrijeme i pomaem takvima poput vas da se prilagode na novi dom. Znam da imate puno pitanja i jamim vam
da ete dobiti odgovore. Sada elim da uete, jer vas ve ekaju. Samo sjednite i opustite se".
Kapetan je poao za mukarcem koji je nosio svjetlo. Uli smo u veliku, bunu dvoranu sa stotinjak stolova na kojima su
sjedili uglavnom mukarci, ali bilo je i nekoliko ena. Neki su razgovarali, drugi su se smijali ili plakali, trei su u tiini zurili
u prazno. Ispred stolova je bila govornica. Okrenuo sam se Billu i rekao: "Nadam se da emo tu dobiti odgovore na naa
pitanja".
Iznenada se zaula glazba i obuzela nas. Ne mogu opisati zvuk, ali djelovao je vrlo umirujue. Pogledao sam Billa i vidio
da je s njegovoga lica nestao sav strah. Mir je proeo sve nazone. Nakon nekog vremena glazba je utihnula.
S govornice se zauo glas visokoga asnika: "Dobar dan, dame i gospodo. Zovem se Marsh i htio bih vam objasniti gdje
ste. Ve ste primijetili da vam se neto dogodilo. Promijenili ste mjesto prebivanja i sada znate daje to ovdje doista
istinito. Sada ste na meurazini, izmeu neba i zemlje, to je takozvana astralna razina. Ne zamarajte svoj um jer je ovaj
predio namijenjen odmoru i prilagodbi. Bit e kao da ste se vratili u kolu. Morate puno toga nauiti. Mnoge meu vama
okirat e spoznaja da se ivot nastavlja. To to vi zovete smrt samo je promjena mjesta prebivanja. Dvorana u kojoj ste
jedna je od mnogih na nioj astralnoj razini, a namijenjena je umrlima u ratu. Pomaemo vam u prijelaznoj fazi prema
novom ivotu. Moda se pitate o neprijatelju. Ako se to dogaa meni, to je s njim? Rei u vam da Bog ne pravi razlike.
I vi ete shvatiti da ste svi njegova djeca. Podijelit ete se u manje skupine i otii u nove nastambe. Svaka e skupina
imati nekoga s kim ete moi razgovarati. Nauit ete kako koristiti snagu volje, jer volja pojedinca prevladava u ovom
ivotu. elim da pogledate na naslon stolice, tu je broj koji morate zapamtiti. Kasnije u ponovno razgovarati s vama, a
sada vas pozdravljam".
Otili smo prema izlazu. Osvrnuo sam se da vidim gdje je Bili i ugledao ga tik iza sebe. "Sve u redu, Bille?" "Koji broj si
dobio?" zanimalo je Billa. "Vjerovao li ili ne - 1901", odgovorio sam. "Odgovara mojoj godini roenja. Najprije nam daju
broj kad uemo u vojsku. Sada, kada smo mrtvi, dobijemo jo jedan."
Prekinuo me je povik: "Svi koji imate brojeve izmeu 1900 i 1950, za mnom, molim!" Kad sam podigao pogled, vidio sam
da je to bio glas narednika. "Ima pravo", rekao je Bili. "Ali, mislim da bi bilo najbolje da ga slijedimo." Prolazili smo
poljima i pribliili se velikoj zgradi.
"U redu, deki", rekao je narednik. "Zasad ete se ovdje nastaniti. Unutra ete nai postelje. Udobno se smjestite.
Uskoro u se vratiti." Kad sam uao, ugledao sam postelje na obje strane sobe i odabrao si jednu. Bili se smjestio odmah
uz mene. Rekao sam mu: "Mislim da u lei".
Dok su mi mozgom prolazile misli o posljednjih nekoliko sati, poeo sam se oputati. Pitao sam se zna li mama da sam
mrtav. Puknut e joj srce. Nije htjela da se pridruim vojsci, a ja je nisam posluao. "Mama, tako mi je ao. Da sam te
posluao, ne bih bio ovdje. Ne mogu ti rei ni to da sam mrtav, a unato tome - iv." Poele su me salijetati depresivne
misli, a onda sam zauo narednikov glas. inilo se da mi ita misli.
"Dobro, deki", rekao je. "Malo pozornosti, molim. Morate puno nauiti i, to prije ponemo, bolje je. Najprije e vam
nedostajati oni koje volite. Trebat e vam neko vrijeme da to prebo-lite. A uz nau pomo i samokontrolu, svladat ete i te
emocije. Sada odlazim. Moete se odmoriti, vratit u se za nekoliko sati."
Bio sam jako umoran, zato sam legao natrag u postelju i utonuo u san. Probudio me je narednikov glas: "Probudite se,
probudite se! Dignite se! Hajmo, hajmo, dignite se!" Spavanje me je osvjeilo i umirilo. Ustanovio sam da jo nosim istu
odjeu. Bilo je neobino da ni ja, a ni odjea nemamo nikakav miris.
Bili me upitao: "Je li s tobom sve u redu, Jime?" Pogledao sam ga: '"Da, kolega, sve je u redu. Samo se pitam kakve su
nam zadae namijenili. Kako se ti dri?" "Nije loe", odgovorio je. "Trebalo mi je malo vremena prije nego sam zaspao,
sada se osjeam vrlo dobro - s obzirom na injenicu da sam mrtav."
Glasno sam rekao da je pravi aljivac. U tom trenutku narednik nas je pozvao u vrstu.

"Napravite ravnu vrstu, dva po dva. Nije u redu da pustite uitelja da eka."
Na licima sam opazio izraze straha. Uli smo i sjeli. Pred nama su bili oltar, stol i dvije stolice. Nismo trebali dugo ekati i
zapovjednik je ve progovorio.
"Dobar dan, gospodo. Ako ste zaboravili moje ime, jo jednom u vam se predstaviti: Marsh, zapovjednik Marsh. Ovaj
put ja neu govoriti. Rije u predati nekome tko je na ovom svijetu puno dulje od mene. Nekome tko je dosegnuo
najviu razinu astralnoga svijeta. To, emu ete sada svjedoiti, mnogima e b iti ok. Ovdje su takve stvari sasvim
normalne."
http://www.val.hr/php

Powered by Joomla!

Generirano: 21 February, 2008, 12:24

Znanje - Metafiziki portal

Sve su oi bile uprte u zapovjednika i svatko se pitao to e se dogoditi. Iznenada se niotkuda pojavila vrtlona magla.
Poela se oblikovati u muki lik, uz bljetavo vibriranje dok se uvrivao. I, na mjestu gdje je jo trenutak prije bio
prazan prostor stajao je mukarac. Pogledao sam oko sebe da vidim reakcije drugih. Mislim da su bili osupnuti kao i ja.
"to sad?" pomislio sam. "Gospodo", rekao je zapovjednik, "predajem vas uitelju."
"Znam da sam ve zaokupio vau pozornost", rekao je uitelj. "Nema boljeg naina od tako impresivnog ulaska. Najprije
u govoriti o novoj okolini. Vi ste na etvrtoj od sedam astralnih razina. Svaka se razina razlikuje od drugih po
manifestaciji, gustoi i brzini svoje osnovne biti. Vaa se fizika tij ela razlikuju na nain koji odreuje va duhovni razvoj.
Mnogi ste doslovce izgladnjeli svoje due i dopustili da materijalizam potpuno zavlada vaim umom. Dua uvijek ide
naprijed, nikad natrag. Ona nosi nadu i ljubav u ivotu. Nije uvijek lako. ak ni uz puno napora ne ivite uvijek prema tim
idealima. Ali, ako se trudite, to je ve korak naprijed.

Dragi moji prijatelji, umrli ste u ratu i va svjesni um zamrzio je protivnika i obratno. Vi ste vae misli. I misli mrnje
spreavaju vas u razvoju. Sami sebi ste najvei neprijatelj, ne vojnici s kojima ste se sukobili na bojitu. Na bojitu ivota
gradite svoj karakter i pripremate se za sljedei stupanj razvoja. U ovaj ste svijet povueni prije nego je za to dolo
vrijeme - kao jabuka koju uberu prije nego dozrije. Mnogima od vas iskustvo prijevremenog dolaska ima gorak okus.
elimo vam pomoi u sazrijevanju osobnosti i razvoju due. Ne traite izvan sebe, veina je odgovora u vama. Sad
dobro posluajte moje rijei. uli ste da postoji sedam razina. Imate i sedam tijela. Jedno od njih je bilo fiziko tijelo koje
ste ostavili kada ste napustili zemaljsku razinu. Ovdje, na etvrtoj astralnoj razini, vae se tijelo ui vibrirati u skladu s
ovdanjim vibracijama. One su finije i bre od onih na Zemlji. To objanjava zato su stvari ovdje jednako opipljive kao i
na Zemlji. Pokuavamo vam pomoi u usklaivanju s vibracijama novog okruenja. Na drugom ste stupnju svjesnog
ivota, a budui da su trea i etvrta razina samo malo finije od zemaljske, sav e va napor biti usmjeren na prelazak na
petu razinu. To e se dogoditi kad dovoljno oistite mentalne i emocionalne vibracije. Dolazim sa sedme razine, gdje
materija bre vibrira i puno je ia nego ovdje. Moda se pitate kako je mogue da doem ovamo. Odgovor je
jednostavan. Nauio sam sniziti svoju vibraciju, da bih mogao raditi na niim razinama. Snagom misli snizim je do te
mjere da se materijaliziram i razgovaram s vama... Dostaje za prvo predavanje. Sjetit ete se ovih rijei kad ponete
razmiljati o ovom predavanju. Ovdje ne treba pisati biljeke. Neka vas blagoslovi veliki Duh i sretno do sljedeeg
susreta."
Tim se rijeima uitelj poeo dematerijalizirati pred naim oima. Kad je otiao, razmiljao sam o neobinim
objanjenjima. Mnoga su mi se inila bajkovitima. Toliko sam toga trebao nauiti, a istovremeno mi se inilo da samo
malo razumijem. Ustao je i zapovjednik i pitao ima li kakvih pitanja. Dignulo se nekoliko ruku.
Zapovjednik je pokazao na mladoga mukarca koji je ustao i rekao: "Zovem se George Tavlor. Gospodine, postoji li
Bog?" Odgovor je glasio: "Da, George, Bog postoji, kasnije emo vie govoriti o Bojoj nazonosti". Zatim je pokazao na
nekoga tko je sjedio skroz odostraga. Kada je ustao, predstavio se: "Zovem se Tom Richardson. Hou li moi vidjeti
enu i s njom razgovarati, gospodine?" Odmah sam u dui osjetio zabrinutost. "Tom, ve smo ti rekli da e dobiti
posebnoga vou koji e te nauiti kako uspostaviti kontakt s voljenima." Tom je jo stajao i zaplakao: "To nije dovoljno.
Sada je elim vidjeti". Spustio je glavu meu ruke i plakao kao dijete. "Dovoljno je, vojnice", rekao je zapovjednik.
"Svladaj se." U zapovjed-nikovu glasu razaznao sam snanu volju, omekanu razumijevanjem i simpatijom. Tom je
dignuo glavu: "ao mi je, gospodine. Ne znam to mi je bilo". Zapovjednik je rekao: "Znam kako se osjea. Svi
prolazimo kroz to. Jamim ti da e sve biti u redu. I ja sam ostavio dvoje djece, starijem je bilo jedva pet godina. Sada
mogu uspostaviti kontakt s njima i sa enom putem duhovno osvijetene osobe, koju na Zemlji zovu medij. Vai e voe
ukljuiti ovu informaciju u praktine lekcije da vam pomognu u vrijeme tugovanja. Dolo je vrijeme da zavrimo, gospodo.
Vidjet ete da vas narednik ve oekuje".
Kad nas je otpustio, uputili smo se natrag u barake. Legao sam na postelju i pokuao prihvatiti sve to su nam priali.
Toliko se toga dogaalo u mojoj glavi da sam se brzo umorio. Zatvorio sam oi i odmah zaspao. Kad sam se probudio,
osjetio sam se jaim nego ikada dosad. "Boe, divno je biti iv", pomislio sam. Glasno sam se nasmijao samome sebi.
"O emu to govorim? Pa ja sam mrtav!" Osjeao sam se vie ivim nego ikad prije. Priao sam k prozoru, pogledao van i
pomislio da tu nikad ne pada mrak, jer je jo bio dan. Vratio sam se, sjeo na postelju i s lakoom se sjetio uiteljevih
rijei. To je bilo doista neobino, jer nikada nisam imao dobro pamenje. Pogledao sam Billa, koji je jo spavao. Neka
spava. Nakon to sam neko vrijeme sjedio i poeo se dosaivati, sjetio sam se da jo nisam iao dalje od naih dvorana.
Sigurno ovdje ima jo neega. Uputio sam se prema vratima i tiho ih otvorio da nikom ne smetam.
Uputio sam se prema crkvi, koja mi je sluila kao putokaz. Hodajui, osjeao sam toplinu koja je zraila sa svih strana.
Podigao sam pogled, mislei da dolazi od sunca. Ali, nije se moglo vidjeti, a ni oblake na nebu. Prije toga to nisam
gledao, a sada mi se inilo jako udnim. Ali, to nije bilo udno na ovom mjestu? Kako sam iao naprijed, sretao sam
ljude, mladi parovi su se etali drei se za ruke. Bilo je oito da su ovdje doli zajedno. Kako su sretno izgledali. Sjetio
sam se da jo nisam imao ozbiljnu djevojku; a to nema, ne nedostaje ti. Bio je tako prekrasan dan i uputio sam se
prema oblinjoj umi. Kada sam joj se pribliio, vidio sam da je drvee jako ravno. U podnoju su rasli narcisi i zvonii,
sjajei se u prelijevajuim bojama. U zraku se osjeao opojni miris kozje krvi i lavande. Cvjetni sag to se prostirao ispred
mene toliko me pozivao da sam sjeo i leima se naslonio na drvo i poeo se oputati. Vidio sam da je drvee u punom
http://www.val.hr/php

Powered by Joomla!

Generirano: 21 February, 2008, 12:24

Znanje - Metafiziki portal

cvatu, kao da odraava dogaanja u mom umu. Sanjarei tako otvorenih oiju, poeo sam tonuti u san, kad me prenuo
glas.
Iznenaeno sam pogledao u istonjaka to je stajao tik iza mene. "Ne boj se", rekao je. "Tu sam da ti pomognem.
Dopusti da se predstavim. Ime mi je Chan. Odredili su me za tvog vou. Iako pripadamo razliitim rasama, meu nama
nee biti jezinih barijera."

Pogledao sam ga od glave do pete i divio se njegovoj krasnoj odjei. Boje su izgledale kao da su ive. Pitao sam se
otkuda dolazi. "Sa este razine, gdje i ivim", rekao je. "Hej, pa nisam ni progovorio. Kako ste znali to mislim?" "itam
tvoje misli", odgovorio je. "Tu nije potrebno govoriti. I ti e se nauiti za govor koristiti vie osjete." "Ali, sada razgovarate
sa mnom?" "Naravno. Ako znam koristiti mo misli, to ne znai da elim izgubiti mo govora. Puno emo razgovarati, a
sad me pusti da zavrim ono to sam poeo. Dolaskom u ovaj ivot donio si sa sobom svoju osobnost i sva iskustva.
Jedno od tih iskustava bila je i sposobnost govora i sporazumijevanja na Zemlji. Ni to nee izgubiti, jer to je dio tvoje
osobnosti. ivot je izgradnja neije osobnosti, iskustva su njen graevni materijal. Moe li zamisliti da Bog iz ljubavi
uzme etverogodinje dijete iz vrtia i da ga na fakultet? Dijete bi bilo potpuno izgubljeno, jer ne bi moglo razumjeti novu
okolinu. Da bi moglo razumjeti fakultetsko obrazovanje, najprije treba ii u vrti, osnovnu i srednju kolu. Sljedei stupanj
je automatski i elja za znanjem slijedi glatko. Ni iz fizike smrti ne moe ii neposredno na duhovnu razinu. Prilagodba
bi ti bila prezahtjevna. Zato postupno putuje astralnim razinama. Svaka te priprema za sljedeu. Ja u biti tvoj uitelj.
Pomagat u ti u novom uenju. Prva lekcija govorit e o tome kako usmjeriti misli snagom volje. Tako se moe
mentalno sporazumijevati s drugim duama. Djeluje tako da Misao postane Crta, a volja postane poticaj. Na Zemlji se
sporazumijevate telefonom, a ovdje voljom. Nadzorom misli i volje moi e primati i odailjati poruke, i to u trenutku. Sve
dok ne svlada taj nain, i dalje e koristiti svoju zvunu napravu. To to upotrebljava posljednjih dvadeset godina."
Iznenadilo me to zna koliko imam godina i znatieljno sam ga upitao kako to zna. Odgovorio je: "itam uzorak tvoga
ivota koji mi kae sve o tebi, od trenutka roenja do sada".
"O, dragi Boe", pomislio sam. "Zna sve o meni!" "Smiri se, itam i tvoje misli, Jime. Ima li neto protiv ako te zovem
Jim?"
"Ne", rekao sam, "ne smeta mi. to je to ivotni uzorak?" "Mislim da e biti najbolje da se sada time ne bavimo."
Sada kada gledam unatrag na to, sjeam se da sam tada malo razumio. Kasnije smo Chan i ja postali kao otac i sin.
"Jime, sad u ti objasniti o spavanju. Molim te da me ne prekida. Tu e naii na puno dobrih promjena. Jedna od njih je
da ti san vie nee biti potreban. To to si dosad spavao i na ovoj razini proizlazi iz uvjetovanosti. Kada te je mati prvi put
drala u rukama i zibala u naruju, osjetio si se sigurnim i to te je uvelo u san, da bi odmorio svoje maleno tijelo nakon
ulaska u fiziki svijet. Tvoje je tijelo bilo kao stroj koji treba hranu, vodu i odmor da bi moglo dobro funkcionirati, a
spavanje je bilo nuno za njegovu obnovu. esto ovjek spavanjem izbjegne svakodnevne obaveze. Misli da e nonim
spavanjem nestati svi njegovi problemi. A nita nije dalje od istine. Jesi li svjestan da si treinu ivota prespavao? Iako ti
san ovdje vie nije bio potreban, tvoj um je zadrao uvjetovane uzorke iz zemaljskog ivota. Materijalno tijelo usporava
se kao reakcija na bioloki sat ovjeka, koji upozorava da je potreban odmor. Tvoj sat e se prilagoditi vibracijama ove
razine i polako e ponititi neke uvjetovanosti uma i dopustiti ti vie slobode. Kada idui put poeli zaspati, jednostavno
reci NE. Kada to napravi nekoliko puta zaredom, prekinut e naviku i vie ti spavanje nee biti potrebno. Osjeat e
se jednako dobro, ak i bolje."

"Ali, nakon spavanja sam tako pun energije", rekao sam.

"Samo prestani razmiljati", odgovorio je. "Spavanje ti vie nee biti potrebno, imat e energije kao i prije. Ponekad e ti
se odmor uiniti potrebnim, da moe razmisliti o svom novom znanju, ali spavanje, na koje si bio navikao, vie ti nee
trebati."
Moj je um bio preplavljen Chanovim rijeima.
"Znam da e vam se to pitanje uiniti jako glupim", rekao sam. "elite li mi rei da si mogu rei da mi spavanje nije
potrebno, pa neu spavati, a unato tome u se dobro osjeati?"
"Upravo o tome sam ti govorio", odgovorio je glasom koji nije ostavljao mjesta sumnji i dao mi je na znanje da trebam
pozornije sluati. Upitao me je imam li jo neko pitanje.
"Da", odgovorio sam. "Gdje mogu dobiti neto za pregri-sti? Umirem od gladi."
"Samo sam jo to ekao", naalio se. "Sjea li se to sam ti upravo govorio o spavanju? Isto vrijedi i za hranu." Chanove rijei su me zapanjile i povikao sam: "Pa valjda ne mislite da vie neu niti jesti?" "I za to postoji dobar razlog",
http://www.val.hr/php

Powered by Joomla!

Generirano: 21 February, 2008, 12:24

Znanje - Metafiziki portal

odgovorio je. "ivotni uvjeti na viim razinama vie se temelje na moi uma nego uvjeti na zemaljskoj razini. Ima tijelo
koje je dvojnik tijela to si ga imao na Zemlji. I tu ima plua koja puni zrakom. Ima srce koje tue i pulsira. Ima i jetru i
bubrege i druge unutarnje organe koje ne koristi na isti nain kao i na zemaljskoj razini. Tu ne uiva grubu, sirovu
hranu koju bi morali preraditi jetra, bubrezi, itd. Hranu, odnosno gorivo upijamo konim porama i disanjem, to je sasvim
dovoljno da bismo se dobro osjeali."

"Dakle", rekao sam, "elim li da prestanu grevi od gladi, dovoljno je pomisliti da vie ne trebam hranu." Kimnuo je
glavom i osmijeh se razlio po njegovu licu. "Odlino, mladiu", rekao je. "Ve si poeo uiti. S vremenom e ti biti lake.
Tu si kratko vrijeme, a ve pita i razmilja drukije. Brzo ui, jer ima dobru mo opaanja. To je i stoga to si ovdje
doao vrlo mlad i materijalni nain zemaljskoga ivota jo se nije preduboko utisnuo u tvoju svijest. Ipak, zbog naina
smrti, potrebno ti je razdoblje prilagodbe. Uvjeren sam da e ti uspjeti, kad stekne dovoljno iskustva. Doi, idemo se
proetati. Prestat u neko vrijeme govoriti jer ti elim pokazati kako se ovdje ivi. Potrait emo novu odjeu za tebe."
Kad je spomenuo novu odjeu, bio sam izvan sebe jer sam jo nosio uniformu. Pola sata smo hodali u tiini, a zatim je
Chan rekao: "Ii emo na ono brdo, drugom prigodom u ti pokazati kako uporabiti snagu volje da otputuje gdje god zaeli. Drugim rijeima, nee trebati ii nikamo osim u odabrane predjele. Zamislit e si taj predio i tamo e usmjeriti
misli. Kao to sam ve spomenuo, misao djeluje kao crta i u tom sluaju volja djeluje kao magnet koji e se privui crti.
Vrlo jednostavno", rekao je smijeei se.
Pomislio sam, koliko toga trebam nauiti. Sve to: razgovarati bez rijei, bez spavanja, nikakva hrana, sada mi nije
potrebno ni hodati. Boe, to se to dogaa sa mnom? Iz razmiljanja me prenuo Chanov glas: "Smiri se. itam tvoje
misli. Nije tako loe kao to zamilja. Vidjet e da e se bez ogranienja fizikoga tijela moi puno ire izraavati".
Doli smo na vrh brda i ispod sebe ugledali gradi. Pogledao sam Chana, a njegov mi je osmijeh govorio: "Bio je poput
mnogih drugih gradia na svijetu na zemaljskoj razini: trgovine svih vrsta, prenoita itd. Razlike su izmeu tog gradia i
onih na zemaljskoj razini u istoi. Nigdje nikakve prljavtine, ni oneienja zraka. Mirno je, bez uobiajene vreve koja
vlada u zemaljskim gradovima. Izlozi su jednostavni. Kad predmete stave u izloge na Zemlji, ovjek ih poeli imati. Ovdje
se ne dolazi u iskuenje".
Sloio sam se s njegovim nainom razmiljanja.
Doli smo do krojake radionice. Sve je bilo u savrenom redu. U prostoriju u kojoj smo sjedili uao je ovjek odlinoga
izgleda i poeo mi uzimati mjere: "Sto elite?" zapitao me je. "Neki posebni stil ili boja?" "Ne, ono to vi mislite da je
najbolje. Svia mi se ova boja", rekao sam i pokazao na indigo plavu u katalogu uzoraka. Bio sam veseo to u imati
jedinstvenu boju. Kad je uzeo mjere, rekao je da se vratimo za tri sata. Vidio sam da je i Chan zadovoljan mojim
odabirom, iako to nikad ne bi htio priznati.
"Tu su jo i druge trgovine s vie odjee", rekao je Chan i pokazao mi da ga slijedim. Odabirali smo u mnogim
trgovinama i na kraju sam imao puno nove odjee. Moda se pitate kako sam plaao. Rekli su mi da tu nije potrebno
plaati jer svi rade za dobro drugih. Shvatio sam koliko je taj nain bolji.
"Dobro, Jime. Jesi li zadovoljan novom odjeom?" zapitao me Chan. Bio sam oduevljen. "Sad idemo negdje gdje e se
okupati i presvui."
Napustili smo grad i doli do polja i ume gdje me je Chan doveo do mlake vode obrasle grmljem. Kad sam razgr-nuo
grane, primijetio sam da voda pritjee iz malog potoka. Bilo je vrlo privlano, kao da voda eka ba mene. I Chan me je
ohrabrio: "Skini tu staru odjeu i klizni u vodu". Za nekoliko sekundi skinuo sam se i bio u vodi. Ne mogu opisati osjeaj
koji sam prepoznao kad sam uao u vodu. inilo mi se kao da voda ima svoj vlastiti um. Sto sam se vie pokuavao
potopiti, to me je vie tjerala van. Chan je stao kraj moje odore i inilo mi se da je u stanju duboke usredotoenosti. I
izdaleka sam osjetio njegovu mo volje. Radio je pokrete rukama, nakon ega je iz jednog od njegovih dlanova poelo
sjati svjetlo. Razlilo se po mojoj odori i nakon nekoliko trenutaka nestali su i svjetlo i ona. To me je zapanjilo i odmah sam
povikao: "Sto ste napravili s mojom uniformom? Gdje je? Bit e mi nezgodno ako ostanem bez nje". "Tu ne treba stvari
koje bi te podsjeale na rat", otresao se. "Rat si ostavio za sobom na zemaljskoj razini. Tvoja je uniforma bila dio tog
dogaaja i jo nosi negativne vibracije koje bi mogle djelovati na tebe. Sad je vrijeme da izie van i obu-e se.
Pripremio sam tvoju odjeu."
"Treba mi runik", rekao sam. "Ne, ne treba ti", odgovorio je. "Samo izii van, pa e vidjeti na to mislim."
Digao sam se na noge, a pritom sam pazio da se ne poskli-znem. Kad sam stao, voda je naprosto skliznula niz mene i
bio sam potpuno suh. Uslijedio je izuzetan osjeaj. Sve moje brige su oprane i to mi je dalo novi ivotni polet. Obukao
sam novu odjeu. Kad sam bio gotov, pogledao sam gdje je Chan. "Tu sam, tu sam!" zavikao je iza skupine stabala.
U sebi sam se nasmijao. Na stolici ispod drveta izgledao je kao bogato okieno boino drvce. Kraj njega je bila stolica
oito namijenjena meni, zato sam mu se pribliio i sjeo. "No?" zapitao je. "Osjea li se bolje?" "Nakon kupanja osjeam
http://www.val.hr/php

Powered by Joomla!

Generirano: 21 February, 2008, 12:24

Znanje - Metafiziki portal

se odlino. Zato?" "Potrebno je novo objanjenje", rekao je. "Zna da se tvoje novo tijelo razlikuje od staroga. Vie je
izloeno eterinim energijama. Te energije utjeu na tvoje tijelo kao i na sve drugo ovdje. Voda je najvie nabijena
energijom. elim te podsjetiti na neto sa zemaljske razine. Autu je potrebna zaliha energije da moe voziti. Zamisli da je
tvoje tijelo akumulator. Astralno tijelo ima zalihu eterine energije koju je potrebno napuniti kad se isprazni. Obino iz
etera dobiva dovoljno energije za odravanje tijela. Ponekad e obavljati neku radnju koja e te bre isprazniti nego
to e se puniti. Sve dok ne naui druge naine, kupat e se u jednom od potoka i tako pospjeiti proces punjenja.
Znam da e razumjeti moje rijei kad stekne dovoljno praktinih iskustava."
"Ve si vidio da ti nisu potrebni runici. Da ti objasnim zato. Naa su tijela sastavljena od kemijskih sastojaka iz
atmosfere, ali u puno proienijem stanju. Vie vibracije i vea koliina ivotne energije koja neprestano tee kroz nas
uzrok su tome da su naa tijela puno monija, a istovremeno puno laka nego na Zemlji. Evo ti jo jedne usporedbe:
ponekad si, dok si ivio na Zemlji, kod kue prao prozore. Kada si stavio krpu na staklo, vidio si da je voda potekla niz
staklo i ostavila trag. Kada ovdje izie iz vode, nema nikakvog traga. Tvoje je tijelo isto, suho i napunjeno energijom.
Jesam li ti time odgovorio na tvoje pitanje?"
"Da", rekao sam. "to se dogodilo s mojom uniformom? to si napravio da je nestala?"
"Puno eli znati", rekao je. "Znai da pozorno prati moje rijei. Snagom volje mogu djelovati na astralnu materiju. To
znai da je izgradim ili ponovno razgradim u osnovne elemente. Nae stolice, na primjer, napravljene su tako. Najprije
moram pomisliti na stolicu i dovoljno dugo zadrati tu misao u umu, usredotoujui volju na zamiljeni oblik. To prenosi
subjektivni pogled u objektivni svijet i povlai objektivne materije u uporabu. Tako dobivamo veinu stvari u naem
svijetu. Vratimo se na to zato sam se rijeio tvoje odore. Bila je okruena mislima rata. Osjeaji mrnje, smrti i elja za
unitenjem koje si gajio prema neprijatelju utjecali su na sirovu narav tvoga niega ja. Uniforma je bila dio toga. Iako nije
imala svoju duu, dola je u dodir s tvojim mislima i ponaala se kao spuva upijajui emocije rata. Tako se izmeu tebe i
uniforme uspostavio prijenos. Iako nevidljiv, djelovao je na tebe, to je zamaglilo tvoje emocije mrnjom prema ljudima.
To vie ne smije dopustiti, jer koi tvoj duhovni razvoj. To je jedan od razloga zato pokuavamo nove due izvesti iz
njihovih neposrednih zemaljskih uvjeta, inae bi se nastavile boriti na niim astralnim podrazinama, na kojima vlada zlo.
Imao si sree da je naiao zapovjednik i doveo te ovamo. U suprotnom, zgrabila bi te bia s nie razine. Uhvatila bi te u
stupicu s niim eljama zemaljskoga ivota, kao to su pie, igre na sreu i izopaena spolnost. Postao bi robom tih elja
i s vremenom bi sve dublje ponirao u astralnu tvar, stvarajui svoj vlastiti pakao."
Zaudio sam se kad je Chan spomenuo pakao. Zapitao sam ga postoji li i, ako postoji, gdje je.
"Drugi put u ti rei gdje ga moe nai", rekao je. "Sad u radije nastaviti tamo gdje sam stao. Morat e se visoko
penjati, a prvi koraci poinju na najdonjoj stubi. Borba izmeu dobra i zla uvijek se odvija na niim razinama. Ponekad
ak pokua rairiti svoje granice i tada dolazi do otvorenog sukoba. Ne traje dugo, jer je mo pravednosti na naoj strani.
Ponekad Gospodari svjetla interveniraju u sukobu i njihovom pomoi zlo se brzo rastjera. To nam daje priliku da uhitimo
zarobljenike i nadamo se da emo ih uvjeriti u zabludu njihovog mentaliteta. Ne moemo ih dugo zadrati, jer ih vlastite
misli vuku natrag na njihovu razinu. Ponekad due nisu zle, nego su samo izgubljene ili su zapale u loe drutvo. Ako se
slau, pomaemo im da iziu iz tame na put svjetlosti. Due koje obavljaju taj posao nazivamo spasiteljima. Njihova je
zadaa da se spuste na nie razine. Za taj posao odabrani su zbog visoko razvijene snage volje. Usuuju se spustiti u
najtamnija podruja. Za to je potrebno puno znanja i hrabrosti. U najtamnija podruja uvijek idu u skupinama od etiri.
Time sauvaju sve etiri dimenzije due kojoj pomau. Tako se zlo ne moe umijeati u na posao. Spaene due
odvedemo u mjesto za odmor, gdje ostanu sve dok ne razviju pozitivniji odnos i dok se njihov um ne otvori prema viim
utjecajima ovdanjeg ivota. Tako radi cijela vojska dua. I ja sam radio kao spasitelj, sve dok me nisu odredili da se
pobrinem da se ti dobro osjea. Vrijeme je da se vrati. Puno sam ti govorio o nainu ovdanjega ivota, a sada mora
razmiljati."
Ustali smo sa stolica koje su nestale sa zamahom Chanove ruke. Zamolio sam ga da mi pokae kako to radi. "Hou",
rekao je. "Drugi put. Sad moramo ii."
Uskoro smo doli do barake. Dobro sam se osjeao i bio svjestan da izgledam otmjeno u svojoj novoj odjei. "Kad u te
opet vidjeti?" upitao sam. "Vrlo skoro", odgovorio je. "Sad se odmori. Ako me treba, usredotoi se na moje lice i na moje
ime. Vidjet e to e se dogoditi. Dovienja!"
Zahvalio sam mu na pomoi, a on mi je mahnuo u znak pozdrava i poeo nestajati. Samo nekoliko trenutaka i vie ga
nije bilo. Nevjerojatno, pomislio sam. U jednom je trenutku ovdje, u drugom ga vie nema.

--------------------------------------------------------------

Ovo je prvo poglavlje iz odline knjige ( Stephen Turoff - Sedam koraka do vjenosti ), primjetio sam mnoge "poznate"
opise i slinosti sa opisima iz drugih materijala... karakteristike viih denziteta, promjene realiteta, kao i drugih stvari.
Jako lagano napisana i moe se lako itati. Uglavnom, lijepo opisuje transformaciju nakon nae fizike smrti i daljnjem
http://www.val.hr/php

Powered by Joomla!

Generirano: 21 February, 2008, 12:24

Znanje - Metafiziki portal

razvoju naih dua. Ali, postoje i neke "sitne" opasnosti, ako nismo dovoljno svjesni situacije da smo, zapravo, i dalje ivi,
nakon fizike smrti... dobro je ZNATI ove stvari. Lake se prilagodimo nakon toga. I puno si olakamo prijelaz. Naravno,
ZNANJE titi - ignoriranje teti. No, svatko ima pravo na neku svoju percepciju svega toga...

Za detaljne informacije o toj knjizi, najbolje je pitati direktno u Nebeski Dar - knjiaru.

http://www.val.hr/php

Powered by Joomla!

Generirano: 21 February, 2008, 12:24