38. NASTAVAK PRETHODNIH POGLAVLIA 267 (ix prvoga sveska, knjiga prva) 39, OPEI POGLED NA PRE! Beata — MET OVOGA DJELA 215 NAPOMENA 0 OVOM IZDANJU 219 POGOVOR: Jednakost i sloboda u Tocquevilleovoj teoriji demokracije = Rade Kalan} 281 1. Uvod Medu novim predmetima koji su mi privukli paznju za vrijeme moga boravka u Sjedinjenim DrZavama nijedan mi nije Zivije upao u oti od jednakosti uvjeta. Bez muke otkrih silan utjecaj sto ga ta prva Ginjenica ima na kretanje druStva; ona javnome mnijenju daje odredeni smjer, a zakonima odreden oblik, Onima koji viadaju nove ksime, a onima kojima se viada posebne navike. Uskoro uvidjeh da se utjecaj te iste Cinjenice Siri i daleko izvan granica politi¢kih obicaja i zakona, te da nema manje viasti nad gradanskim druStvom negoli nad viadom: ona stvara shvacanja, potive radanje osjecaja, sugerira obicaje i modificira sve sto sama ne proizvodi. Tako sam, dakle, Sto sam vise proucavao ameri¢ko drustvo, na jednakost uyjeta sve viSe gledao kao na izvoriste iz. kojega kao da potjege svaka pojedinacna Cinjenica i neprestano sam se njome susretao kao sa stedisnjom tockom u kojoj su se stjecala sva moja promatranja, ‘Onda se u mislima prenesoh u naSu hemisferu, te mi se uéini da i tu razabirem nesto analogno prizoru sto mi ga je pruzao Novi svijet. Vidjeh jednakost uvjeta koja se, iako nije dosegla one krajnje granice kio u Sjedinjenim Dréavama, tome svaki dan sve viSe priblizava, pa mi se udini da ona ista demokracija koja kraljuje nad americkim drustvima i u Europi brzo napreduje prema viast Od toga se éasa u meni zavela zamisao o knjizi koju Gete sada progitati Medu nama se odvija velika demokratska revolucija; svi je vide, svi ne sude o njoj na isti natin. Jedni je promatraju kao nesto novo i, drZeci je za slugajan dogadaj, nadaju se da je jo8 mogu vaustaviti; drugi je pak smatraju nesavladivom, jer im sé Cini naj- neprekidnijom, najdrevnijom i najpostojanijom Cinjenicom koja je poznata u povijesti var 7Na trenutak se prenosim u ono Sto je Francuska bila prije sedam| stotina godina: nalazim je podijeljenu izmedu maloga broja obitelji koje posjeduju zemlju i upravijaju Ziteljima; pravo zapovijedanjg prenosi se tada nasljedstvom s narastaja na narastaj, Ijudi imaj samo jedno sredtvo da jedni na druge djeluju = silu, a otkrivamd jedan jedini izvor mo¢i ~ zemljoposjednistvo. No, evo, utemeljuje se politi¢ka viast svecenstva i ubrzo se Siri Svecenstvo’ svima otvara svoje redove, siromahu i pucaninu i plemicu; jednakost podinje preko erkve prodirati u kril vlasti, a onaj tko je kao kmet vegetirao u vjecnome ropstvu kad svecenik nalazi mjesto medu plemenitasima i Cesto stoluje nad kraljevima. Kako drustvo s vremenom postaje sve civiliziranije i ustaljenije| i razligiti odnosi medu Ijudima postaju slozeniji i brojniji. Zivo sq osjeca potreba za gradanskim zakonima. Tada se radaju pray struenjaci, izlaze iz tamnoga zatvorenog prostorasudnica praSnjavoga skrovista pisarnica i sada Ce zasjesti na vladarskomd dvoru, pokraj feudalnih baruna zaodjenutih u hermelin i oklope. Kraljevi se upropastavaju u velikim pothvatima; plemenita: iscrpljuju uw privatnim ratovima; pucani se bogate tgovinom| Potinje se osjeéati utjecaj novea na drzavne poslove. Sklapanje jd tjecanju modi, a financijeri postajuf poslova nov izvor koji se otvara politickom snagom koju svi preziru i laskaju joj. Malo pomalo, siri se prosyjetiteljstvo; vidimo kako se bud smisao za knjiZevnost i umjetnost; duh tada postaje elemento uspjeha, znanost je sredstvo viadanja, inteligencija drustvena snaga| a obrazovani ulaze u poslove. Medutim, sto se vise otkrivaju novi putovi kojima se dospijeva do moéi, sve vise opada vrijednost rodenja. U 11. je stoljecy plemstvo imalo neprocjenjivu vrijednost; u 13. se stoljecu ono kupuje; do prve je dodjele plemstva dosto godine 1270., pa se jed, nakost Konacno Uviact U Viast zahvaljujuci samoj aristokraciji. Tijekom sedam stotina godina Sto su upravo protekle znalo sef ponekad dogoditi da plemici, boreci se protiv kraljeve vlasti ili da i suparnicima preoteli moé, puku daju neku politi¢ku moé. Jos su se cesée vidali kraljevi koji su nizim klasama u drzavi omoguéavali udio u viasti kako bi time oslabili aristokraciju U Francuskoj su se kraljevi pokazali najaktivaijim i najpos| tojanijim izjednaciteljima. Kada su bili slavohlepni i jaki, radili su na tome da puk uzdignu na razinu plemi¢a, a kada su bili umjereni 2 islabi, dopustali su puku da bude iznad njih. Jedni su demokracij pomagali svojom nadarenoS¢u, a drugi svojim porocima. Louis XI i Louis XIV pobrinuli su se za to da izjednace sve ispod svoga prijestolja, a Louis XV napokon se zajedno sa svojim dvorom spe, fio u praginu. Cim su gradani poteli posjedovati zemlju izvan okvira feudal- noga zakupa, te cim je pokretno bogatstvo postalo poznato, pa samo moglo stvarati utjecaj i pruziti moc, nije dolazito do otkrica uw umjetnostima, nije se vige unosilo usavrsavanje u trgovinu fin, dustriju, a da se pri tome nije stvaralo isto toliko elemenata jed. nakosti medu Ijudima, Potev od toga trenutka, svi postupei koji se otkrivaju, sve potrebe koje se radaju, sve Zelje Koje zuhtijevaju mdovoljenje, sve su to oblici napretka prema sveopem izjed nagavanju. Sklonost Kk raskosi, Ijubav prema ratu, earstvo mode, najpovrsnije, kao i najdublje strasti Ijudskoga stea, sve to kao da sloZno radi na osiromagenju bogatih ina bogacenju siromasnih. Otkako su umni postovi postali izvorom snage i bogatstva, svaki razvitak znanosti, svaka nova spoznaja, svaka nova zamisao, morali su se promatrati kao zametak moci sto je puku bila nadohvat. Pjesnistvo, rjegitost, paméenje, upkost dha, proplamsaji maste, dubina mii, svi su i darovi 8t0 ih nebo dijell nasumee koristil demokraciji, pa Zak i kada su se nalazili u posjedu njezinih protiv- nika, jo8 su uvijek sluZili njenoj stvari istiéuci prirodnu covjekova velitinu; njezine se tekovine, dakle, prosirise zajedno s tekovinama civilizacije i prosyjetiteljstva, a knjizevnost je bila svima otvorena orwarnica u koju su stabi i siromasni svakoga dana dolazili po orugje. Kada prevrcemo stranice nase povijesti, ne nailazimo takoreéi ni na jedan velik dogadaj koji se u proteklih sedam stotina godina nije okrenuo u korist jednakosti. Krizarski ratovi i ratovi s Englezima desetkuju.plemice i usitnjuju njihove zemlje; uspostavijanje opcina uvoul demonratsku slobodu u krilo feudalne monarhije; otkrive vatrenog oruzja izjed naéuje na bojnome polju kmeta i plemica; tiskarstvo pruva njihovt umu podjednako vrelo; posta donosi svjetiost vijesti ma prag siromahove kolibe kao i na vrata palace; protestantizam tvrdi dasa svi Wjudi jednako Kadri da nadu put do neba. Amerika, nakon otkri¢a, otvara tisucu novih putova za stjecanje imutka i predaje neznanom pustolova bogatstvo i moe. Razmotrite lito se od IX. stoljeéa naovamo u Francuskoj zbiva svaki pedeset godina, na kraju ete svakoga od tih ra2dobljasu se potrudili da je poduce i isprave, pa su, ne Zeleci da je naude| Viadanju, mislili tek na to kako da je istisnu s vlasti. Ishod je toga bio da se demokratska revolucija dogodila u gradi drustva, a da pritom u zakonima, zamislima, navikama i obi¢ajima nije dosto do promjene koja bi bila nuzna da ta revolucija postane| korisnom. Tako imamo demokraciju, ali bez onoga sto Ce ublazit njezine mane, a istaknuti prirodne prednos nevolje sto ih ona sa sobom donosi, jos uvijek ne poznajemo dobr: koja nam moze pruz Kada je kraljevska vlast, oslanjajuci se na aristokraciju, mirni upravijala narodima u Europi, drustvo je, usted svoje bijed uzivalo u raznim vidovima srece kakvi se W nase doba tesko mog pojmiti i cijeniti. Moé je nekolicine podanika podizala nesaviadive prepreke zf viadarevu tiraniju, a kraljevi, osjecajuci se uostalom zaodjenut nekim gotovo boZanskim znaéajem u o¢ima puka, iz samoga su to} Strahopotitanja Sto su ga ulijevali crpili volju da ne zloupotreby javaju svoju vast. Nalazeci se na golemom odstojanju od puka, plemi¢i su| medutim, njegovu usudu posvecivali onakvu dobronamjernu j mirnu padnju kakvu pastir poklanja svome stadu, pa su, premda ne} gledajuci na siromaha kao na sebi ravnog; bdjeli nad njegovont sudbinom kao nad pologom Sto im ga je Providnost predala u ruke| Ne stekavsi predod?bu o nekom drugadijem drustvenon| polozaju od svojega, te ine zamiSljajuci da bi se ikada mogag| [jednaditi sa svojim glavarima, puk je prihvaCao njihova dobrotin] stva i nije raspravljao o njihovim pravima. Volio ih je kada su bill milostivi i pravedni, a bez muke se i bez ponizenja podeinjavad njihovoj strogosti kao nekom neizbjeznom zlu sto mu ga Salje ruky Bozja. Ponasanje i obicaji bili su uostalom postavili granice tiranij i utemeljili neku vrstu prava i usred samoga silnistva. Buduéi da plemiéu nije ni na um padalo da bi mu netko htid oteti povlastice koje je smatrao legitimnim, a kmet je na svoju} podredenost gledao Kao na posljedicu nepromjenljiva prirodnog poretka, poimamo da se mogla uspostaviti svojevrsna uzajamna| Gobronamjernost izmedu te dvije klase obdarene tako razlititon sudbinom. Vidala se tada u druStvu nejednakost, bijeda, ali duse sef u njemu jos nisu bile izrodile, Ne izopaéavaju Ijude uporaba viasti ili navika na poslusnost, ved uporaba mo¢i koju smatraju nelegitimnom i postunost viasti na koju gledaju kao na prigrabljenu i ugnjetacku. 6 $ jedne su strane bila imanja, sila, dokolica, a uz njih i traganj za rasko', istanéanost ukusa, uzici duha, kult umjetnosti, a s druge, rad, neotesanost i neznanje. No uw foj su se neukoj i neotesanoj gomili susretale snazne strasti, plemeniti osje¢aji, duboka vjerovanja i okrutne vrline. U tako organiziranom druStvenom tijelu moglo je biti neke stalnosti, mo¢i, a nadasve slave. No, staleZi se podinju mijeSati; smanjuju se prepreke podignute medu Ijudima; posjedi se usitnjuju, viast se dijeli, prosvijecenost se Siri, jedan se um izjednaguje s drugim; stanje u druStvu postaje demokratsko, a carstvo se demokracije napokon mirno uspostavija uustanovama i obi¢ajima, Zamisijam onda drustvo u kojemu bi svi, gledajuci na nj kao na svoje djelo, voljeli zakon i bez muke mu se podéinjavali; u kojemu bi se autoritet vlasti poStovao kao nuzan, a ne kao boZanski, dok jubav koja bi se iskazivala drZavnom poglavaru ne bi bila strast, veé razuman i miran osje¢aj. Buduci da bi svatko imao neka prava, ai uvjerio bi se u to da Cc svoja prava sacuvati, izmedu svih bi se klasa uspostavilo muzevno povjerenje, te svojevrsna uzajamna blagona- Klonost, jednako udaljena od oholosti kao i od ponizenja, Upucen u svoje prave interese, narod bi shvatio kako se, da bismo se koristili druStvenim blagodatima, treba podéinjavati i njegovim obavezama. Slobodno bi udruzivanje gradana tada moglo zamijeniti pojedinaénu moé plemi¢a, a dréava bi bila zaStiGena od iranije i bezviada. Razumijem da u demokratskoj dr2avi, ustrojenoj na takav nagin, drustvo nece biti nepokretno, ali Ce se kretanja drustvenoga tijela u njoj mo¢i urediti tako da budu ravnomjerna i napredna; ako u njoj i budemo nailazili na manje sjaja nego u krilu aristokracije, barem emo se susretati i s manje bijede; uZivanja 6e manje zalaziti u krajnost, a boljitak Ge biti u veéoj mjeri sveopéi, znanosti ¢e biti velike, a neznanje rjede, osjecaji manje snazni, a navike ugodnije; u njemu Ce se opazati vie gresaka, a manje zlo¢ina. U nedostatku vjerskoga oduSevijenja i Zara, katkada Ce se velike ave od gradana postizati zahvaljujuéi prosvijecenosti i iskustvu; buduci da ¢e svaki Covjek biti podjednako slab, osje¢at Ce i podjed- naku potrebu za blizZnjima, pa ¢e, znajuci da od njih moze postiéi podrsku tek pod uyjetom da im ponudi svoju suradnju, bez muke otkriti da se pojedinacni interes za njega stapa s opéim interesom. 7U cjelini uzevsi, nacija ée biti manje blistava, manje slavna, mo/da i manje jaka, ali Ge vecina gradana udivati sretniju sudbiny, a narod Ce se pokazati miroljubivim, ne zato Sto nema nade da ¢e mu biti bolje, veé zato Sto zna da mu je dobro. Ako u takvom poretku stvari sve i ne bi bilo dobro i korisno] drustvo bi barem usvojilo sve ono korisno i dobro sto ga on moze pruziti, a judi bi, zauvijek napustajuci drustvene prednosti koje i moze priskrbiti aristokracija, od demokracije dobili sva dobra std im ih ona moze pruziti. No Sto smo mi, ostavijajuéi drustveni polozaj svojih predakal zabacujuci kako je tko stigao njihove ustanove, zamisli i obitajel Sto smo mi dobili umjesto toga? Ugled je kraljevske viasti i8tezao, a da ga pri tome nije zamijenilo veliganstvo zakona; u nase doba, narod vlast prezire, al je se i boji, pa strah iz njega izvladi vise no Sto su neko¢ davali ljubay postovanje. q Opazam da smo unistili pojedinatne egzistencije koje su se od. vojeno mogle boriti protiv tiranije; ali vidim viadavinu koja jeding| nasljeduje sva iskljuciva prava oteta obiteljima, cehovima ili Ijudima: na mjesto katkada ugnjetacke, ali Gesto zastitnicke sile maloga broja gradana dosla je, dakle, slabost svih Ijudi. Usitnjavanje je imutaka umanjilo udaljenost koja je razdvajala siromaha od bogatasa; no, uzajamno se pribliZujuci, kao da su nasi nove razloge za medusobnu mrZnju, pa bacajuci jedan na drugoga| poglede pune straha i zavisti, jedan drugoga istiskuje s vlasti; ni za] jednoga ni za drugoga ideja 0 pravima uopée ne postoji, a sila in| e obojici ukazuje kao jedini razlog za sadaSnjost i jedino jamstvo buduénosti.. Siromah je zadrzao vecinu predrasuda svojih otaca, no ber| njihovih vjerovanja; njihovo neznanje, ali bez njihovih vrlina; kao| pravilo za svoje postupke prihvatio je doktrinu interesa, ne poz- Najuci znanost 0 njoj, a sebicnost mu je isto toliko lisena pro- svijecenosti kao sto mu je neko¢ bila odanost. Drustvo je mirno, ne zato Sto ima svijest 0 svojoj snazi i boljitku, veé naprotiv, zato sto samo sebe smatra slabim i nemocnim, strahuje da ¢c umrijeti ako udini kakav napor: svatko osje¢a to zo, ali nitko nema hrabrosti ni odluenosti nuznih za potragu za necin boljim; postoje Zelje, Zaljenja, boli i radosti iz Kojih ne proizlazi nista vidljivo ni trajno, a sli¢ne su starackim strastima koje dovode samo do nemoéi 8 ‘Tako smo napustili ono Sto je bilo dobro u nekadaSnjemu stanju, ne stekavSi ono Sto bi sadaSnje stanje moglo ponuditi kao korisno; razorili_ smo aristokratsko druStvo, pa kao da se ho¢emo, samozadovoljno. se zaustavijajuci usred ostataka nekadaSnjega aianja, ovdje zauvijek zadrZati A ono sto se dogada u misaonome svijetu nije manje vrijedno zaljenja. ‘Ometana u svome hodu ili bez oslonca ostavijena svojim razuz- danim strastima, demokracija je u Francuskoj oborila sve Sto joj se naslo na putu, uzdrmavsi ono sto nije razorila. Nije malo-pomalo ovladavala drustvom da bi u njemu mirno uspostavila svoje carstvo; neprestano je koracala usred nereda i bojnoga meteza. Nadahnut Jarom borbe, miSljenjem i pretjerivanjem svojih protivnika na- tjeran da prijede prirodne granice viastitoga mi8ljenja, svatko gubi iz vida sam predmet svojih teZnji i govori jezikom koji nimalo ne odgovara njegovim pravim osjecajima i potajnim porivima. Odatle ova Cudna pomutnja kojoj smo prisiljeni biti syjedocima. Uzalud prebirem po uspomenama, ne nalazim ni8ta sto bi zasludivalo da pobudi vise boli i vise samilosti od ovoga Sto se zbiva pred nasim ovima; kao da se u naSe doba pokidala veza koja spaja misljenja sa sklonostima i djela s vjerovanjima; suglasje koje se u svakom vremenu opazalo izmedu Ijudskih osjeCaja i zamisli Cini se unistenim, te bi se reklo da su dokinuti svi zakoni Cudoredne analogije, Jos se uvijek medu nama susre¢u krs¢ani puni gorljivosti dija se pobozna dusa rado hrani istinama 0 zagrobnome Zivotu; oni ée nedvojbeno pokazati odusevijenje za Ijudsku slobodu, taj izvor svake Cudoredne veli¢ine. Krséanstvu koje je sve Ijude ucinilo jed- nakima pred Bogom nece biti mrsko da sve gradane vidi jednake pred zakonom. No, stjecajem ¢udnih zbivanja, religija se trenutno upusta u igrus nekim silama koje demokracija obara, pa joj se esto dogada da odbacuje jednakost koju voli i da proklinje slobodu kao kakva protivnika, dok bi, uzevSi je za ruku, mogla posvetiti sve njezine napore. Osim tih pobofnih Ijudi, otkrivam i druge eiji su pogledi prije upravijeni prema zemlji negoli prema nebu; kao pobornici slobode, ne samo zato Sto u njoj vide ishodiste najplemenitijih vrlina, nego nadasve zato Sto je smatraju izvorom najvecega dobra, iskreno joj Jele osigurati carstvo i dopustiti Ijudima da okuse njezina dobro¢in- stva: razumijem da e oni pohitati da religiju pozovu u pomos, jer 9mora da znaju kako je nemoguce uspostaviti kraljevstvo slobode bez kraljevstva obi¢aja, kao ni utemeljiti obiaje bez vjerovanja; no, ‘opazili su religiju u redovima svojih protivnika, i to im je dovoljno, jedni je napadaju, a drugi se ne usuduju braniti je. Protekla su stolje¢a vidjela niske i potkupljive duse kako| propovijedaju ropstvo, dok su se nezavisni umovi i velikodusna srea beznadezno borili za spas Ijudske slobode. No u nage se doba éesto. susre¢u po prirodi plemeniti i ponosni Ijudi Gija su mi8ljenja u| izravnoj opreci s njihovim sklonostima, a koji hvale ropsku poniz- nost i niskost kakve sami nikada nisu upoznali. Ima, naprotiv, drugih koji 0 slobodi govore kao da mogu osjetiti sve ono Sto je uf njoj sveto i veliko, a za CovjeCanstvo butno zahtijevaju neka prava} koja sami nikada nisu priznavali Opazam neke vrle i miroljubive Ijude sto ih njihovi Cisti obigaji, mirne navike, blagostanje i prosvijetljenost prirodno stavijaju na éelo Ijudskom mnostvu koje ih okruzuje. Puni iskrene ljubavi prema domovini, spremni su za nju podnijeti velike 2rtve: civilizacija, medutim, u njima éesto nailazi na protivnike; oni njezine zloupotrebe brkaju s dobroginstvima, pa im je u duhu pomisao na zlo nerazdvojno povezan s pomislju na novost. Tik uz njih vidim i druge koji u ime napretka, upiruci se da ¢ovjeka smatraju materijalnim, hoce prona¢i korisno ne brinuci za pravedno, znanost daleko od vjerovanja i boljitak odvojen od vrline: ovi su sebe pak proglasili zatotnicima suvremene civilizac i bezoeno joj se stavijaju na Celo, prisvajajuci mjesto koje im drugi Prepustaju, a s kojega ih tjera njihova nedostojnost. Gaje smo, dakle? Pobodni se Ijudi bore protiv slobode, a prijatelji slobode na- \daju religiju; plemeniti i velikodusni umovi hvale ropstvo, a niske i ropske due propovijedaju samostalnost; ¢asni su i prosvijeéeni gradani neprijatelji svakoga napretka, dok se judi bez rodoljublja i bez Cudoreda pretvaraju u apostole civilizacije | prosvijecenosti! Jesu li sva stolje¢a nalikovala na nase? Zar je Covjeku uvijek kao u nase dane, pred o¢ima bio svijet u kojemu se niSta ne povezuje, uw kojemu je vrlina bez nadarenosti, a nadarenost bez Casti; u kojemu se ijubav prema redu mijeSa s tiranskom sklonos¢u, a sveti kult slobode s preziranjem zakona; u kojemu savjest baca tek mutnu svjetlost na Ijudske postupke; u kojemu se vise niSta ne Gini ni zabranjenim, ni dopustenim, ni éasnim, ni sramotnim, ni is- tinitim, ni laznim? 10 Zar Cu pomisliti da je Stvoritelj Covjeka stvorio zato da ga ostavi da se beskonagno bacaka u misaonoj bijedi koja nas okruzuje? Ne ih u to mogao vjerovati: Bog evropskim drustvima pripravija stal- niju i mirniju buducnost; ne znam njegove naume, ali necu u njih prestati vjerovati zato Sto u njih ne mogu prodrijeti, a radije cu posumnjati u svoj razum negoli u njegovu pravednost. Postoji_na ovome svijetu zemlja gdje se Gini da je velika revolucija 0 kojoj govorim gotovo dosegia svoje prirodne granice; dogodila se ondje na jednostavan i lak natin, odnosno, bolje je reci da ta zemlja vidi ishode demokratske revolucije koja se zbiva medu nama, a da sama tu revoluciju nije imala. Iseljenici koji su se potetkom 17. stoljeca naselili u Americi na neki su naéin naéelo demokracije izdvojili izmedu svih onih protiv kojih se Ono borilo u krilu starih drustava u Evropi, te su jedino njega presadili na obale Novoga svijeta. Tamo je ono moglo odra- stati u slobodi i, kora¢ajuci zajedno s obiajima, mirno se razvijati uzakonim: Cini mi se izvan svake sumnje da Cemo prije ili kasnije i mi, kao iAmerikanci, dospjeti do gotovo potpune jednakosti uvjeta. Iz toga ne zakljuéujem da Gemo jednoga dana biti pozvani da iz takva druStvenoga stanja nuzno izvucemo one polititke posljedice kakve su iz. njega izvukli Amerikanci. Veoma sam daleko od vjerovanja u to da su oni pronasli jedini oblik upravijanja sto ga demokracija moze poprimiti; no dostatno je da u obje zemlje uzrok iz kojegs nastaju zakoni i obicaji bude isti, pa da saznanje o tome sto je iz njega proizasio u svakoj od njih za nas bude od golema znatenja. Nisam se, dakle, bavio istrazivanjem Amerike samo radi udovo- Javanja svojoj, wostalom opravdanoj radoznalosti; htio sam ondje naéi pouku koja bi i nama mogla koristiti. Silno bi se prevario onaj tko bi pomislio da sam htio pisati hvalospjeve; tko god bude Gitao ovu knjigu doista ée se uvjeriti da mi to uopée nije bila namjera; nije mi cilj bilo ni zalaganje za ovaj ili onaj opéeniti oblik vladavin¢ Naime, ja sam od onih koji vjeruju da u zakonima gotovo nikada nema apsolutne valjanosti; ¢ak nisam kanio ni prosudivati o tome je li drustvena revolucija, ¢ije mi se nastupanje ¢ini neminovnim, povoljna ili pogubna za Covjevanstvo; prihvatio sam tu revoluciju kao gotovu Cinjenicu ili kao injenicu koja Ge takvom uskoro pos- lati, pa sam medu narodima koji su dozivjeli njezino zbivanje potrazio onaj kod kojega je ona dosegia najpotpuniji i najmirniji Fazvoj kako bih jasno razabrao njezine prirodne posljedice i, po moguénosti, uocio nagine kojima se ona moze za jude ueiniti kori- ulsnom. Priznajem da sam u Americi vidio vise od same Amerik trazio sam u njoj sliku same demokracije, njezinih sklonosti, nj zina znaéaja, njezinih predrasuda, njezinih strasti; hi znati, pa makar samo nadati ili od Sega moramo strahovati. U prvom sam dijelu ovoga djela, dakle, pokusao pokazati smjq Sto ga je demokracija, predajuci se u Americi svojim sklonostima gotovo se bez suzdrZavanja prepustajuci svojim nagonima, prirody davala zakonima, kretanje kojim je obilje%avala vladavinu, opéenito mo¢ koju je stjecala u posiovima. Htio sam saznati ko} dobra i koja zla iz nje proistjecu. Istrazio sam kojim su se mjera sigurnosti Amerikanci posluzili u njenu usmjeravanju, a koje propustili, te sam se prihvatio razludivanja uzroka koji jd omoguéuju da viada drustvom. Cilj mi je bio da u drugome dijelu oslikam utjecaj sto ga jed nakost uvjeta i vladavina demokracije u Americi imaju gradansko drustvo, na njegove navike, ideje i obitaje, ali sad osjecam manje Zara za dovrsenje toga nauma. Prije no Sto uzmogl nem obaviti zadacu Sto sam je sebi postavio, moj Ce posao postal gotovo nepotrebnim. Netko Ce drugi ¢itateljima uskoro prikazaf glavne crte ameri¢koga znacaja i, prikrivajuci lakom koprenom o; biljnost te slike, pridati istini neke drazi kakvima je ja ne bih mogad ukrasiti.! Ne znam jesam Ii uspio u prikazu onoga Sto sam u Americi vidi ali sam uvjeren da mi je naum iskreno bio takav, te da nikada nisa = osim nehotice - podicgao potrebi da Ginjenice prilagodujeni idejama, umjesto da ideje podéinim cinjenicama. Kad god se nesto moglo ustanoviti_s pomoéu_ pisani dokumenata, pobrinuo bih se da pribjegnem izvornim tekstovima Beaumont, mo supa a putxan po Ari Jos eral na eng 12 najautenti¢nijim i najcjenjenijim tekstovima. Izvore sam naveo u piljeskama, pa Ge ih svatko moti provjeriti, Kada se radilo 0 misljenjima, © ponaSanju u politici, o opazanjima u vezi s obitajima, nastojao Sam Se posavjetovati s najupucenijim Ijudima. Ako bi se dogodilo da stvar bude vagna ili sumnjiva, nisam se zadovoljavao jednim svjedokom, nego sam se opredjeljivao tek na temelju skupa syjedocanstava, Ovaje mi éitatelj nuzno mora vjerovati na rijec, Cesto sam za vrdu onoga Sto iznosim mogao navesti autoritet imena koja su ‘mu poznata ili su barem dostojna to biti, ali sam se Cuvao to éiniti. Uzognjiste svoga domacina, stranac éesto doznaje znatajne isting koje bi ovaj mozda sakrio od prijatelja; pred strancem se Covjek rasterecuje od prisilne Sutnje, ne strahuje od njegove indiskrecije, jer je on Samo u protazu. Svako sam od tih povjeravanja zabiljezio odmah éim bih ih primio, ali ona iz mojih zapisa nikada nece izaci; radije Cu naskoditi uspjehu svoga pripovijedanja negoli da svoje ime dodam popisu onih putnika koji nanosenjem boli i neugodnosti uarataju velikodusno gostoprimstvo sto im je bilo ukazano. Znam da, unato’ mojoj brizi, nigta nece biti lakSe od kritiziranja ove knjige, ako je itko ikada nakani kritizirati. Oni koji budu htjeli poblize zagledati ejelokupno djelo naci ce unjemu, mislim, jednu glavnu misao kojom su, da tako kazem, povezani svi njegovi dijelovi. No vrlo je velika raznovrsnost pred. meta Kojima sam se morao baviti, pa ¢e onaj tko se prihvati toga da jednu izdvojenu ¢injenicu suprotstavi skupu Ginjenica koje navodim, neku zasebnu zamisao skupu ostalih zamisli, u tome bez muke uspjeti. Htio bih, dakle, da mi se ukaze milost i da me se éita u istome duhu kojim je bio voden moj rad, te da se ova knjiga prosuduje prema opéem dojmu sto ga ostavija, kao Sto sam i ja sam odlugivao, ne iz ovoga ili onoga razloga, veé iz mnostva razloga Isto tako ne treba zaboraviti da je autor koji hoce da ga razumiju primoran svaku od svojih zamisli razvijati do svih njezinih teorij- 2 Ovi su mi zakonodavni i upravni dokumenti stavijeni na raspolaganje s tubaznocu koje Cu se uvijek sje¢ati sa zahvalnoséu. Medu americkim javaim suzbenicima koji su mi tako pomogliu istrazivanjima, napose Cu navestt Edwards Livingstona, tada dréavnoga sekretara (a sada opunomocenoge ministra w Parizu). Za vrijeme moga boravka u Kongresu, g. Livingston lubezno je uredio da mi se dostavi vecina dokumenata koje posjedujem, a kojise ocinose na saveznu viadu. G. Livingston jedan je od onih rijetkih judi koje Govjek zavoli citajuéi ono sto su napisali, Kojima se divi i koje postuje ‘aici prije no Sto ih upozna, te je sretan Sto im duguje zahwalnost 13skin posijedica, a esto i do granica laznoga i neprimjentjivo, naime, ako w postupcima ponekad i jest nuzno odstupanje 4 pravila logike, ne bi se moglo jednako postupati i u izlaganju, Govjek nailazi na gotovo isto toliko poteskoéa u tome da bal nedosijedan u rijecima koliko ih obieno susrece u tome da bu dosljedan u djelima. . ZavrSavam, i Sam upozoravajuci na ono sto €e velik broj Gitatel smatrati glavnim nedostatkom ovoga djela. Ova se knjiga ni koga odredeno ne svrstava; pisuéi je, nisam mislio sluziti niti suprotstavijati ijednoj stranci; prihvatio sam se, ne drugacije nego dalekovidnijega gledanja od stranatkoga; pa dok su stray zabavljene sutrasnjicom, ja sam htio misliti na buducnost. 2. Drustveno stanje Angloamerikanaca Drustveno je stanje obitno proizvod neke ginjenice, ponekad jakona, a najéesée obaju tih uzroka zajedno; no, kad wee joann toji, moze se smatrati prvobitnim uzrokom vecine zakona, obi, aja i zamisli prema kojima se ravna ponaSanje nacija; ono sto iz njega ne proizlazi, to stanje modificira Da bismo upoznali zakonodavstvo i obitaje nekoga naroda, tre- ba poteti od prouéavanja njegova drustvenog stanja. NAJIZRAZITUE SVOJSTVO DRUSTVENOGA STANIA ANGLOAMERIKANACA JEST NIEGOVA BITNA DEMOKRATICNOST Moglo bi se iznijeti vise znatajnih napomena o drustvenom stanju Angloamerikanaca, ali jedna od njih previadava nad osta, lima. Drustveno je stanje Amerikanaca izrazito demokratsko. To mu je bila odlika veé u doba radanja kolonija, a jos je i vige u nase doba, U prethodnom sam pogiaviju rekao da je medu doseljenicima koji su se nastanili na obalama Nove Engleske viadala vrlo velihe jednakost. Ni sama klica aristokracije nije nikada bila bacena u tom dijetu Unije. Ondje se nikada nisu mogli uevrstiti drugi utjeca) misaonih. Narod se naviknuo na to da odredena imena postuje kao. znamenja prosvijetljenosti i vrlina. Glas je nekih gradana nad njim stekao neku moé koja bi se moda bila s razlogom mogia nazvati aristokratskom da se nepromjenljivo mogla prenositi s oca na sina, Ovako je bilo istoeno od Hudsona; jugozapadno od te rijeke, pa spustajuci se sve do Floride, bilo je drugacije. U vecini su se dr2ava jugoistotno od Hudsona bili naselili engle- ski veleposjednici. Onamo su bila uvezena aristokratska pravila, Snjima | engleski zakoni o nasijedivanju. Prikazao sam razloge koj su spreéavali da se u Americi ikada uzmogne uspostaviti mocha aristokracija. Ti su razlozi, premda su i ondje postojali, jugozapad. no od Hudsona imali manju mo¢ nego istocno od te rijeke. Na Jugu 15je jedan jedini Covjek, uz pomoé robova, mogao obradivati veliky zemijisnu povrsinu. U tom su se dijelu kontinenta, dakle, vidal bogati zemljoposjednici; no njihov utjecaj nije bio odista aristo4 kratski, onako kako se to shvaéa u Europi, zato sto nisu imal nikakvih povlastica i Sto im obradivanje zemlje robovskom snago je donosilo zakupce, pa prema tome ni pokroviteljski poloza) Svejedno su veliki posjednici juzno od Hudsona tvorili visu klast koja je imata svoje zamisli i sklonosti i u okviru koje je opéenit bilo usredotozeno politi¢ko djelovanje. Bila je to neka vrsta aris koja se slabo razlikovala od narodnoga mnostva Cije j strasti i interese s lakocom prigrlila, ne poti¢uci ni ljubav ni mrZnju, sve u svemu, slabasna i kratkotrajna. Upravo je ta klasa na Jug stala na éelo ustanka: revolucija u Americi duguje joj svoje najveée jude. U to je doba cijelo drustvo bilo poljuljano: u narodu u ime kojega se borilo, u narodu koji je postao snaga, zatela se Zelja da mostalno djeluje; probudise se demokratski nagoni; zbacivsi jaram metropole, Ijudi se priklonise svakovrsnoj samostalnosti, pojedinaéni se utjecaji malo-pomalo prestadose osjecati, a navike, kao i zakoni, poéese zajedno koracati prema istome cilju. No svoj je konaéni korak jednakost uéinila zahvaljujuéi zakonu © nasijedivanju. Gudim se Sto nekadasnji, bas kao ni suvremeni publicist konima 0 nasljedivanju? nisu pripisali veéi utjecaj na tijek Ijudski poslova. Ti zakoni, istina, pripadaju gradanskome poretku, alibi ih trebalo staviti na elo svih politickih ustanova, jer nevjerojatno utjegu na drustveno stanje naroda, a politicki su zakoni tek njihov izraz. U njima se Stovise krije siguran i ujednacen nacin djelovanja na drustvo; njima su u neku ruku narastaji zahvaCeni i prije svoga rodenja. Zahvaljujuci njima, covjek je naoruzan nekom gotovo bozanskom mo¢i u odnosu na buduénost svojih bliznjih. Za- konodavac jednom uredi nasijedivanje medu gradanima, pa se sto. Ijecima odinara: stavivsi svoje djelo u pokret, moze ga i pustiti iz 3 Pod zakonima 0 nasijedivanju podrazumijevam sve one zakone kojima je glavni cil} da ureduju sudbinu dobara nakon viasnikove smrti Zakon o supstituciji ubraja se u takve zakone; njegov je ishod, istina, ito a viasnika spretava u raspolaganju vlastitim dobrima prije svoje smrt, ali ‘mu nameée obveru da ih sacuva samo radi toga da bi ih neokrnjene predao nasijedniku. Glavni je cilj zakona o supstitucij, dakle, w tome da ureduje sudbinu dobara nakon viasnikove smrti, Sve Ostalo odnosi se na sredstva kojima se taj zakon pri tome sluzi 16 ku; stroj djeluje viastitim snagama, te se upravlja, kao sam od ‘ede, prema nekome unaprijed naznaéenom cilju. Sacinjen na pdredeni nadin, on oko neke osobe objedinjuje, 7gusnjava, okuplja jiasni8tvo, a ubrzo zatim i vlast; na neki na¢in izaziva nicanje aris tokracije iz tla, Voden nekim drugim na¢elima i otpravijen drugim jolosijckom, ima jos brZe djelovanje; usitnjuje, dijeli, razasipa mo¢ jimovinu; onda se katkada dogada da nas zastrasi brzina hoda; i ne qadajuci se da Cemo zaustaviti njegovo kretanje, barem nastojimo ed njega postaviti neke poteskoce i prepreke; kao protutezu fjegovu djelovanju ho¢emo uloziti suprotne napore; uzaludan trud! On mrvi ili pak razmrskava sve na Sto na svom putu nailazi, nepre- sano S¢ uzdize i ponovo pada na tlo, sve dok se ono pogledu ne ukaZe kao pokretan i neopipljiv prah na kojem se ustoli¢uje demo- iracija. Kada zakon 0 nasijedivanju dopusta, a jo3 vise kada nalaze nvnopravnu diobu otevih dobara medu svom djecom, uéinci su mu évojaki; vazno ih je brizijivo raziuciti, premda teze k istome cilju. Zbog zakona o nasijedivanju, smrt svakoga vlasnika dovodi do peokreta u viasnistvu; dobra ne mijenjaju samo gospodara, vec tukoreci mijenjaju i narav; neprestano se drobe na sve manje gjelice. U tome je izravni i na neki nadin materijalni uéinak toga zakona. U zemijama gdje zakonodavstvo uspostavija jednakost u diobama, dobra, a posebno zemijisni posjedi, moraju dakle pokazivati stalnu teinju prema smanjivanju. Uginci bi se takva zakonodavstva ipak asjetili tek s vremenom kada bi zakon bio prepusten viastitim sna- sama; naime, osim ako se obitelj ne sastoji od vise od dvoje djece {@ prosjetna ih obitelj u zemiji napucenoj kao Francuska, kazu, broji samo troje), ta djeca, dijeleci izmedu sebe ogev i majéin imu- tak, nece biti siromasnija nego svaki od roditelja pojedinatno. No zakon o ravnopravnoj diobi nema utjecaja samo na sudbinu dobara; on djeluje na samu dusu viasnika i priziva u pomo€ njihove strasti. Upravo ti njegovi neizravni u¢inci ubrzano unistavaju velike imutke, a napose velike posjede. Kod naroda medu kojima je zakon 0 nasijedivanju utemeljen na pravu prvorodstva, zemljigni posjedi najéeSée prelaze s narastaja na tarastaj bez usitnjavanja. Iz toga proiziazi da se obiteljski duh na neki na¢in materijalizira u zemiji. Obitelj predstavija zemlju, zemlja predstavija obitelj; zemlja ovjekovjecuje obiteljsko ime, podrijetlo, slavu, mos, vrline. Ona je neprolazan svjedok proslosti i zalog buducega postojanja.Kada se zakonom o nasijedivanju uspostavija ravnopravna oba, njime se uniStava prisna povezanost koja je postojala izm, obiteljskoga duha i o¢uvanja zemlje; zemlja vie ne predsta obitelj, jer se nakon jednoga ili dva narastaja svakako mora dijeliti, pa je otito da se neprestano mora smanjivati te naposled i potpuno nestati. Sinovima ¢e nekoga velikog zemljoposjedni ako su malobrojni ili ako im je pak sreca sklona, doduse ostati n, da nece biti manje bogati od svoga roditelja, ali ne i da e pos dovati ista dobra kao i on; njihovo ée se bogatstvo nuzno sastoj od drugaéijih sastavnih dijelova nego njegovo. : A Gim zemljoposjednicima oduzmete veliku vaenost osjecal uspomena, ponosa, revnoga nastojanja da saéuvaju zemlju, %emo biti sigurni da ¢e je oni prije ili kasnije prodati, jer u 4 prodaji nalaze velik novéani interes, zato sto pokretni Kapital nosi vece kamate od ostalih, te Sto je mnogo pogodniji za zad. Ijenje trenutacnih strasti Kada se jednom usitne, veliki se zemljisni posjedi vise ne o navijaju; naime, maloposjednik iz. svoga polja’ izviaci razmjen veéi prihod nego veleposjednik iz svoga; prodaje ga, dakle, mno, skuplje od njega. Tako ée ekonomska racunica koja ga je navela prodaju prostranih posjeda s jo vise razloga sprijediti bogatasa tome da kupuje male posjede kako bi od njih ponovo sasta velike. Ono Sto se naziva obiteljskim duhom éesto se temelji na obmai pojedingeve sebicnosti. Covjek nastoji sebe ovjekovjetiti i na nel nacin uciniti besmrtnim u viastitim dalekim potomcima. Tamo ed prestaje obiteljski duh, pojedincev se duh okrece stvarnosti sj vlastitih sklonosti. Kako mu obitelj dolazi na um jo8 samo kao nest nejasno, neodredeno, neizvjesno, svatko se usredotocuje na udob! host sadaSnjice; Covjek pomislja na to kako Ce sliénu udobnost priskrbiti sljedecem narastaju, i nista vise. Ljudi, dakle, ne nastoje ovjekovjeciti obitelj, ili je barem nastoje ovjekovjetiti drugim sredstvima, a ne zemljiSnim posjedom. Tako, zakon © nasljedivanju ne samo da obiteljima otezava otuvanje istih posjeda netaknutima, ve¢ im oduzima i Zelju da to| pokusaju, pa ih na neki nacin uvladi u suradnju na viastitoj propasti 4 Ne Zelim time resi da sitni posjednik bol c sitni posjednik bolje obraduje zemlju, nego dae obraduje s vie Zara i brige, pa radom nadoknaduje ono sto mu ncdeatanea odnosu na vjestine. " mu nediostah 18. akon se 0 ravnopravnoj diobi sluzi dvama putovima: djelujuci sifstvar, djeluje na Covjeka; djelujuci na Covjeka, dolazi do stvari. “a oba mu nagina uspijeva duboko nageti zemijisni posjed 1 Ad§festi do ubrzanoga nestanka obitelji kao i imutka, “Nedvojbeno nije na nama, Francuzima 19. stolje¢a, svakodnev- nim svjedocima politiékih i drustvenih promjena kojima je urodio zakon © nasljedivanju, da njegovu mo¢ dovedemo u sumnju. Vi- dito ga svakoga dana kako prolazi i prelazi preko naSega tla, ruse¢i na svome putu zidove nasih domova i uniStavajuci ograde nasih ja. No, ako zakon o nasijedivanju i jest kod nas ve¢ mnogo toga wWinio, joS mu mnogo i ostaje da udini. Nase uspomene, midljenja i nivike pred njega postavijaju snazne prepreke. U Sjedinjenim je DrZavama njegovo razorno djelo gotovo do- vgeno. Upravo se ondje mogu proucavati njegovi glavni ishodi, Englesko je zakonodavstvo o predaji dobara u naslijede doki- auto gotovo u svim drZavama u doba revolucije. Zakon © supstituciji izmijenjen je tako da tek na neosjetan nagin ometa slobodan protok dobara. Minuo je prvi narastaj, zemljista se potese usitnjavati. To je kretanje postojalo sve brze sto je vrijeme vise odmicalo. Danas, kada je proteklo jedva Sezdeset godina, izgled se drustva ve¢ ne moze prepoznati; obitelji su se velikih zemljoposjednika gotovo posve utopile u sveop¢em mnostvu. U dréavi New York, gdje ih je bio veoma velik broj, dvije se jedva odrZavaju nad ponorom koji se sprema da ih proguta. Sinovi su tih imu¢nih gradana danas trgovci, odvjetnici, lijetnici. Vecina ih je zapala u najdublju bezlinost. posljednji je trag polozaja i nasljednih razlika unisten; zakon j nasijedivanju sve izjednatio svojom razuljom. 5 Buduci da je zemlja najpostojanije viasnistvo, od vremena se do ‘remena sreéu bogati judi koji su spremni na to da uloge i najvece artve zato {a je steknn f radio Ge ingubiti znatan dio svoga prihoda da bi oxigurall ta} preostali dio. No, to su samo slucajne pojave. Na ljubav se prema nepokret- 19) imovini obiéno nailazi jo8 samo kod siromaha. Sitni zemijoposjednik koji ima manje obrazovanja, manje maste i manje strasti od veleposjednika uglav- nom je zaokupljen samo Zeljom da uveca svoj posjed, te se Cesto dogada da mu nasljede, brakov ili uspjesna trgovina malo-pomalo pribave sredstva za to Uz teznju koja ljude navodi na usitnjavanje zemijista, postoji i druga teznja koja ih navodi na njezino gomilanje. Ta teZnja, premda dostaje za to da sprijeci beskonagno usitnjavanje posjeda, nije davoljno jaka da bi stvorila velike zemljoposjednitke imovine, a napose ih nije u stanju zadrZati u istim obiteljima, 19To ne znati da u Sjedinjenim Drzavama nema bogatasa kao j drugdje; Cak i ne poznajem zemlju gdje bi ljubav prema novey) zauzimala vee mjesto u Covjckovu srcu i gdje bi se ispovijeday dublji prezir prema tcoriji o trajnoj jednakosti dobara. No, imutaj tu nayjerojatnom brzinom prelazi iz ruke u ruku, a iskustvo nas ug da se rijetko vidaju dva narastaja koja od njega uzivaju dobrobit, (Ova slika, ma koliko se pretpostavijalo da je Zivopisno obojeng| daje tek nepotpunu predodzbu o onome sto se dogada u novinl dréavama na zapadu i jugozapadu, Krajem prosloga stolje¢a, smioni pustolovi potese prodirati dolinu Mississippija. Bilo je to poput novoga otkriéa Amerikel ubrzo onamo krenu i vecina doseljenika, pa onda iz pustinje naj nom iznikose dotada nepoznata drustva. Dréave Gije ime nekolikd godina ranije Cak nije ni postojalo zauzese mjesto u krilu ameri¢kd Unije. Upravo se na Zapadu moze promatrati doseg demokracijel do krajnjih granica. U tim su drvavama, na neki nagin impro} viziranim zahvaljujuci sreci, stanovnici tek juder stigli na tlo Sto ga zauzimaju. Jedva da i poznaju jedni druge, a nitko ne poznaje povijest i najblizega susjeda. u tome dijelu americkoga kontinenta stanovnistvo, dakle, ne izmice samo utjecaju velikih imena j bogatstava, nego i Onoj prirodnoj aristokraciji koja proistjece iz prosvijecenosti i vrline. Nitko ondje nema onu postovanja vrijednu moé koju Ijudi pridaju uspomeni na cijeli Zivot proveden u cinjenju dobra pred njihovim o¢ima. Nove zapadne dréave veé imaju svoje stanovnike; drustvo ondje jo§ ne postoji. No, u Americi nije jednak samo imutak; jednakost se do odredene mjere proteze ina samu naobrazbu, Ne mislim da postoji na svijetu neka druga zemlja u kojoj bi se, razmjefno broju stanovnika, naslo tako malo neznalica i manje udenjaka nego u Americi. Osnovno je skolovanje ondje svakome dostupno, a visoko obrazovanje nije dostupno gotovo nikome. Ovo se moze bez muke razumjeti, te je takore¢i nuzan ishod onoga Sto smo ranije istaknuli, Gotovo svi Amerikanci imaju lagodan Zivot; mogu sebi, dakle, lako pribaviti prve osnove Ijudskih znanja. U Americi ima malo bogatasa; gotovo je svim Amerikancima, dakle, potrebno da se bave nekim zvanjem. A svako zvanje zahtijeva ugenje. Amerikanci mogu, dakle, opéoj kulturi naobrazbe posvetiti samo prve godine Zivota: s petnaest godina prihvaéaju neko za- 20 ihovo obrazovanje najéese zavrSava u doba kada nase tek podinje. A ako se i nastavija, usmjerava se tek prema nekoj posebnoj gradi koja donosi zaradu; znanost se proucava onako kako se Covjek odlucuje za neki zanat; a prihvaéaju se samo fone njezine primjene ¢ija se sadaSnja korisnost priznaje. U Americi je vecina bogatasa u potetku bila siromasna; gotovo susvi dokoni Ijudi u mladosti bili necim zaposleni; iz toga proizlazi da Covjek onda kada bi mogao imati sklonos vremena da mu se prepusti, a kada dode do vremena kada bi mu se mogao prepustiti, vise za to nema sklonosti. Nema, dakle u Americi uopée Klase u kojoj bi se smisao za intelektualna zadovoljstva prenosio u naslijede zajedno s blago- stanjem i dokolicom, te koja bi odavala pocast umnome radu. Zoog toga Ijudima isto toliko nedostaje volje koliko i mo- gucnosti da se predaju takvim poslovima. U Americi se u Ijudskim znanjima uspostavila odredena osred- nja razina kojoj su se svi umovi pribliZili, jedni uzdizuci se, a drugi spuStajuci se do nje. Susrece se, dakle, golemo mnoitvo jedinki koje raspolazu priblizno istim brojem pojmova iz podrudja religije, povijesti, prirodnih znanosti, polititke ekonomije, zakonodavstva, viadanja driavom. Intelektuaina nejednakost dolazi izravno od Boga, pa Covjek ne bi ni mogao sprijeciti da se na nju stalno ne nailazi. No, iz, onoga Sto smo maloprije govorili proizlazi barem to da umne sposobnosti, ma bile i dalje nejednake, kako je to htio Storitelj, na raspolaganju imaju podjednaka sredstva. Tako je, dakle, u nase doba aristokratski clement u Americi, oduvijek slab, jo8 od svoga rodenja, ako vec i nije unisten, a ono je barem toliko oslabljen da mu se teSko moze pripisivati ikakav utje- caj na tijek javnih poslova. Vrijeme, dogadaji i zakoni uéinili su, nasuprot tomu, demokrat- ski element ne samo premoénim, nego takoreci i jedinstvenim. Nemoguce je opaziti neki obiteljski ili staleski utjecaj; Cesto se cak ne moze otkriti ni iole trajniji pojedinacni utjecaj. Amerika u svojemu drustvenom stanju, dakle, pokazuje najéud- niju pojavu. Ljudi se ondje pokazuju u veCoj mjeri jednakima pre- imutku i umnoj sposobnosti, odnosno, drugim rijegima, u veCoj mjeri podjednako moéni negoli u ikojoj zemiji na svijetu i no sto st to bili u ma kojem stoljecu na koje povijest Cuva sjecanje. simanje; tako se nj 24ICKE POSLIEDICE POL PANJA ANGLOAMERIKANACA DRUSTVENOGA, © politickim je posljedicama takva drustvenoga stanja lako iz] vesti zakljucak Nemoguée je shvacanje da jednakost naposljetku ne prodire ig politicki svijet, ba’ kao i drugamo. Ne bi se moglo zamisliti da Ijudi budu vjecno medusobno nejednaki samo u jednom, a jednaki svakom drugom pogledu; u odredenom ¢e vremenu, dakle, postid da budu jednaki u svemu. A znam samo dva nagina kojima se moze posti¢i da jednakost zavlada u politiékome svijetu: prava treba dati svakome gradaning} ili ih ne dati nikome, Za narode koji su dospjeli do istoga druStvenog stanja kao Angloamerikanci vrlo je tesko, dakle, uoditi neki srednji pojam izmedu suverenosti svih Ijudi i apsolutne viasti jednoga jedinog Covjeka. Ne treba prikrivati da drustveno stanje koje sam netom opisao gotovo isto tako lako vodi do jedne kao i do druge od ovih dvijy posljedica. Postoji zapravo neka muzevna i legitimna strast prema jed. nakosti koja Ijude potice na Zelju da svi budu jaki i cijenjeni. Te strast tezi k tomu da malene uzdigne u red velikih, ali se u i koja slabe navodi na Zelju da jake spuste na svoju razinu i koja Ijude svodi na to da vise vole jednakost u ropstvu negoli nejednakost u slobodi To ne znaéi da narodi Gije je drustveno stanje demokratsko prirodno preziru slobodu; oni naprotiv osjecaju nagonsku sklonost 7a nju. No, sloboda nije glavni i staini predmet njihove Zelje; ono sto Hjube vjecitom Ijubaviju jest jednakost; oni Ge se prema slobodi vinuti zbog nagle pobude i nenadanim naporima, pa ako i promase cilj,s time €e se pomiriti; no bez jednakosti ih niSta ne bi moglo zadovo- Ijiti, te Di radije pristali umrijeti negoli je izgubiti S druge strane, kada su svi gradani pribli2no jednaki, postaje im teSko svoju neovisnost braniti od agresije vlasti, Buduci da nijedan od njih tada nije dovoljno jak da bi se s uspjehom sam borio, samo udruzivanje snaga svih Ijudi moze zajaméiti slobodu. A takvo se udruzivanje bas uvijek ne susrece, Isto drustveno stanje moze, dakle, narode dovesti do dvije velike politi¢ke posljedice: te se posljedice medusobno Cudesno razlikuju, ali obje proizlaze iz iste tinjenice. Ijudskome srcu susrecu i izopacena sklonost k jednako: 22 InlozivSi se prvi toj strahovitoj alternativi koju sam malota: opisao, Angloamerikanci su bili dovoljno sretni da izbjegnu ap- solutisti¢ku viast. Okolnosti, podrijetlo, prosvijecenost, a nadasve obi¢aji, omoguCili su im da udare temelje suverenosti naroda i da je odrze. 233. O naéelu suverenosti naroda u Americi Kada se govori o politi¢kim zakonima u Sjedinjenim Dréavama, uvijek valja poceti od dogme o suverenosti naroda. Nagelo suverenosti naroda koje se manje-vige nalazi u osnovi gotovo svih Ijudskih ustanova obieno u njima ostaje nekako pri friveno. Ljudi mu se pokoravaju i ne uvidajuci ga, odnosno ake se ponekad i dogodi da ga iznesu na svjetlo dana, ubrzo pobitaju ponovo ga utopiti w tmin svetista, Narodna je volja jedna od onih rijeti sto su je spletkari svih vremena i despoti svih doba najobilaije zloupotrebijaval. Jedni su njezin izraz vidjeli u kupljenom odobravanju nekolicine opuno- mocenika viasti, drugi u glasovanju koristoljubive ili plasijive ma. ajine; ima ak i takvih koji su je otkrill potpuno izrazenu Sutnji naroda, pa su pomislili da sc iz Ciyenice pokoravanja rada njihovo pravo zapovijedanja. U Americi nacelo suverenosti naroda nije sakriveno ili jalovo kao kod pojedinih nacija; priznaju ga obicali, zakoni proglasavajuy slobodno se sii i bez zapreka postize Krajnju vaznost ‘Ako na ovome svijetu postoji zemija gdje bismo se mogli nadati da mozemo prema njezino} pravo} vrijednosti procijeniti dogmu 0 suverenosti naroda, proutit! je u njezino) primajent u draswenim poslovima i prosuditi njezine prednosti + opasnosti, ta je zemlja fasigurno Amerika. ‘Veé sam ranije fekao da je navelo suverenosti naroda od samo- ma potetka bilo { stvaratacko nagclo vecine engleskih kolonija a Americ Dugo je trebalo, medutim, da to navelo previada u upravijanju drustvom kao Sto prevladava u nase dane. Dvije su prepreke, jedna izvanjska, a druga unutrasnja, za- drdavale njegovo osvajacko napredovanje. Nije moglo otvoreno izaci na vidjelo u zakonima, jer su kolonije jo8 uvijek bile primorane pokoravati se maticno) zemij; bilo je, dakle, prinudeno na prikrivanje u_pokrajinskim skupstinama, a napose u opcini. I ondje se Sirilo u potaji. Ameritko drustvo tada 25jo8 uopée nije bilo pripravno na to da ga prihvati sa svim njegovim posljedicama. Prosvije¢enost u Novoj Engleskoj, bogatstvo juzno od Hudsona, kako sam iznio u prethodnom poglavlju, dugo su vremena imali neku vrstu aristokratskog utjecaja koji je tezio k tomu da izvrSavanje druStvene viasti ogranici i stavi u ruke nekolicine. Trebalo je jo’ mnogo do postizanja izbornosti svih. funkcionara i toga da svi gradani postanu biraima. Biracko je pravo posvuda bilo omedeno odredenim granicama i podredeno postojanju cenzusa. Taj je cenzus na Sjeveru bio vrlo nizak, a znat. niji na Jugu, Izbila je americka revolucija. Dogma o suverenosti naroda izaSla je iz granica opéine i docepala se vlasti; sve su se klase zalozile za\ njezinu stvar; svi su se u njezino ime borili i likovali, a ona je postala akonom nad zakonima. Gotovo isto tako brza promjena dogodila se i unutar samoga drustva. Zakonom nasljedivanju dovrseno je slamanje lokalnih utje U trenutku kada je ovaj uéinak zakona i revolucije pogeo svima bjelodano izlaziti pred oi, pobjeda se bila veé neopo u prilog demokraciji. Samim je time viast bila u njezinim rukama, Nije vise bilo Cak ni dopusteno boriti se protiv nje. Gornje se klase, dakle, bez mrmijanja i bez borbe poklonige pred neizbjeznim zlom, Dogodilo im se ono sto se obi¢no dogada sa snagama koje padnu: pojedinaéna sebitnost obuze njihove pripadnike, a kako se narodu mo€ vise nije mogla istrgnuti iz ruku, te kako nitko nije dovoljno mrzio mnoStvo da bi nalazio uzitak u tome da ga izaziva, mislilo se joS samo na to da se pod svaku cijenu stekne njegova naklonost. U izglasavanju najdemokratskijih zakona utrkivali su se Ijudi Giji su interesi tim zakonima bili najvise povrijedeni. Na taj nacin gornje Klase nisu protiy sebe pobudile narodne strasti, ali su same pozurile slavodobitnu pobjedu novoga poretka. I tako je — neobiéne li stvari! let demokracije bio to neizbje%niji u onim drzavama u kojima su korijeni aristokracije bili najdublji Dréava Maryland, koju su bili osnovali velikasi, prva je pro- slasila opée pravo glasa i u svoju upravu u cjelini uvela najdemo- keratskije oblike. Kad se neki narod potne zanimati za izborni cenzus, moze se predvidjeti da ce u nekom duljem ili kraéem roku do¢i i do toga da 2a potpuno ukine. To je jedno od najstalnijih pravila prema kojima se drustvo ravna, Sto se vige razmicu granice birackih prava, sve se 26 vise osjeéa potreba da se one jos jaée razmaknu; naime, nakon Svakoga novog ustupka, snage sé demokracije povecavaju i zahtjevi joj rastu zajedno s njezinom novom moti. Castoljublie onih Koji ‘aostaju ispod cenzusa raspaljuje se razmjerno s brojnoséu onih koji se nalaze iznad njega. Iznimka napokon postaje pravilom; us- tupci bez predaha slijede jedan za drugim i vige nema zaustavljanja sve dok se ne dospije do opéega prava glasa. U nase je dane naéelo suverenosti naroda u Sjedinjenim Drza- yama poprimilo sve vidove praktienoga razvoja Sto ih masta moze amisliti, Odvojilo se od svih fikeija Kojima su ga drugdje brizljivo okruzili; redom se zaodijeva u sve oblike, ovisno 0 potrebi po- jedinoga slucaja. Cas zakone kroji citav narod, kao u Ateni, a Cas poslanici sto ih je stvorilo opée pravo glasa zastupaju i djeluju u {me naroda pod njegovim gotovo neposrednim nadzorom. Ima zemalja u kojima vlast, na neki nagin izvanjska u odnosu na arustveno tijelo, djeluje na nj i prisiljava ga da koraca nekim odre- denim putem. Ima i drugih u kojima je moé podijeljena, nalaze¢i se uw isti mah smjetena u drustvu i izvan njega. Nita se slitno ne vida u Sjedi- njenim DrZavama; drustvo ondje djeluje samo po sebi i samo na sebe. Ne postoji nikakva mo¢ doli u njemu samome; éak se i ne susrece gotovo nitko tko bi se usudio i pomisliti, a kamoli izraziti zamisao 0 tome da se ona negdje drugdje potrazi. Narod sudjeluje usastavijanju zakona odabiruci zakonodavee, a u njihovoj primjeni birajuéi opunomocenike izvrsne vlasti; move se reci da sam narod vada, toliko je slab i ogranien udio koji se prepusta upravi, toliko ona osjeca svoje narodno podrijetlo 1 pokorava se mo6i iz. koj invire. Narod kraljuje nad ameri¢kim politi¢kim svijetom kao Bog nad svemirom. On je uzrok i svrha svih stvari; sve iz njega proistjece isve se u njemu utapa. 27pridrZati, ljubavi vlastite zemlje. Vecina se izjasnila protiv njegove politike; sada je cijeli narod odobrava. Da ustav i narodna naklonost nisu Washingtonu bili dodijeli upravijanje vanjskim poslovima drZave, izvjesno je da bi nacija bila udinila upravo Ono Sto danas i sama osuduje. Gotovo je svim narodima koji su snazno djelovali na svijet, ‘onima koji su zamislili velike naume, drzali ih se i izveli ih, od Rimljana pa sve do Engleza, upravijala aristokracija, pa kako da se tome cudimo? Ono sto je po svojim pogledima najpostojanije na svijetu jest aristokracija. Narodne mase mogu biti zavedene neznanjem ili strastima; kralja se moze obmanuti i pokolebati u njegovim zami- slima, a, uostalom, kralj nije besmrtan, No, aristokratsko je tijelo odveé brojno da bi ga tkogod lukavstvom pridobio, a odveé je malobrojno da bi lako popustilo pred opijenos¢u nepromisijenim strastima. Aristokratsko je tijelo odrjeSit i prosvijecen Sovjek koji ne umire. 94 11. O svemoéi veéine u Sjedinjenim Drzavama i o njezinim posljedicama U samoj je biti demokratskih vladavina da vlast vecine u njima bude apsoluina, jer u demokracijama izvan vecine nema niéega sto bi se to] vecini moglo oduprijeti. Najveéi se broj ameri¢kih ustava jos i potrudio da na umjetan nagin uve¢a tu prirodnu snagu vecine.2? Od svih se politi¢kih viasti zakonodavstvo najradije pokorava vecini. Amerikanci su htjeli da lanove zakonodavnih tijela nepo- sredno imenuje narod, i to na vrio kratak rok, kako bi ih primorali da se podéine, ne samo opéim pogledima, nego i svakodnevaim strastima svojih biraéa. ‘Ti birati odabiru iz istih klasa i na isti nagin imenuju Clanove obaju domova, tako da je djelovanje zakonodavnoga tijela gotovo isto tako brz0’ kao i djelovanje jedinstvene skupstine i ne manje neraustavijivo od njega. Ovako ustrojivsi zakonodavstvo, Amerikanci su svu viast ob- jedinili w njegovim okvirima. Zakon je, u isto vrijeme dok je uveCavao snagu one viasti koja je prirodno jaka, sve vise slabio onu viast koja je prirodno slaba Predstavnicima izvrine viasti nije dodjeljivao ni stalnost ni samo- stalnost, pa im je, potpuno ih podéinjavajuéi hirovima zakono- daystva, oduzimao i ono malo utjecaja Sto bi im ga bila dopustila priroda demokratske viadavine. U vike je dréava zakon sudsku viast izlozio birackoj volji vecine, au svima je uredio da njezino odrzanje na neki nadin ovisi 0 zakonodaynoj viasti, ostavijajuci zastupnicima pravo da svake godi- ne utvrduju plaéu sudac Praksa je otiSla jo dalje od zakona. 20 Vidjeli smo, prilikom razmatranja saveznoga ustava, da su zakonodavei Unije ulagali upravo suprotne napore. Ishod je tih napora u tome sto je savezna viast u svojoj sferi postala neovisnijom nego sto je to postala viast pojedinih drzava. No, savezna se vast bavi gotovo samo vanjskim postovima, a ameri¢kim drustvom stvarno upravija viast u pojedinim drzavama, 95U Sjedinjenim se Drdavama sve vike Sri obieaj 2b0g kojega ée acne astupaltke visti naposijetku postati neosnovana: vio se resto dogada da biraci, imenujuci nekoga poslanika, ovome zacrtajy a ponssanja i nametnu mu odredeni broj pozitivnih obveza og Qa niposto ne ore custupiti. Galama nije Bas olka, al koi on no kada Ol sama vedina vjecala na gradskome tra ‘Jat nckoiko posebnih okolnosti w Ameri ea nine ve moe vetine djelom | tomeli na to amis da vse ora oe Toc du manos oeuplioln ual peace Pignome covjcku, vise w broju zakonodavaca negoli uw njihovu iz. eee tameton ponte &njogors peslcanenn oa aaa sete yecehos trfaajsa oso "imme: tek nakon ft fe vee duo Zivio pod njecinin ake PE tine posters ee ere suoms ma Uoeae Spiajeuh Deka BN ar ganas proto w cbtaj, pale suarecomney career su pad nekadainjom mowarhijom drial stants da (ca re Fane popijdiiys hada bimmocetdogodile da weed A arti pokOrnOa Lj su map tard pron CS oe ijl poliovatl atoneaaven, Anerkane io a rcoa proqpsteal inereainn maloga rO}erA se aca fe pestovarte hoje foto proeale prema ee ese arr nal poljchoga loose vite relia al re pose obe mu arse ec ems ecereeenee eee aaa erupt te Wipe ts UNGI ¢ hegre VsaLogS Po jeanot 96 jaja i spustiti medu mnostvo, vjerojatno je da se ta manjina ne bi jako pod@inila takvim zakonima, No, buduéi da su Sjedinjene Drzave naseljene medusobno jed- jakim Ijudima, joS uvijek nema prirodnoga i trajnoga razmimo- jazenja medu interesima raznih njihovih stanovnika. Postoje takva drustvena uredenja u kojima se pripadnici ma- jine ne mogu nadati da ¢e k sebi privuci vecinu, zato sto bi zbog, nga morali napustiti sam cilj borbe koju protiv nje vode. Aristo- racija, na primjer, ne bi mogia postati vecina zadrZavajuci svoje kljucive povlastice, te ne bi mogla dopustiti da joj te povlastice jamaknu, a da ne prestane biti aristokra U Sjedinjenim se DrZavama politi¢ka pitanja ne mogu postav- ati na tako opCenit i tako apsolutan naéin, te su sve stranke sprem- fe priznati vecini njezina prava, jer se sve nadaju da ce ih jednoga ana modi primjenjivati u svoju korist. Veéina, dakle, u Sjedinjenim Drzavama ima golemu stvarnu 06, a i gotovo isto toliko veliku mo€ u javnome mnijenju, pa kada je jednom opredijeli u odnosu na neko pitanje, takoreci nema prepreka koje bi mogle, necu reci — zaustaviti, nego éak ni usporiti hjezin hod i ostaviti joj vremena da sluSa Zalbe onih koje u prolazu pai : Posljedice su toga stanja stvari pogubne i opasne za buduénost. kako SVEMOC VECINE U AMERICI POVECAVA ZAKONODAVNU UPRAVNU NESTALNOST KOJA JE PRIRODENA DEMOKRACUAMA Prethodno sam govorio o manama koje su prirodene vladavini |‘emokracije; nema nijedne koja se ne bi povecavala istovremeno s Jnoci vecine. Za potetak, evo najotitije od svih. Zakonodayna je nestalnost zlo koje je neodvojivo od demo- ratske viadavine zato sto je u prirodi demokracija da na viast fovode nove Ijude. No to je Zlo, vie ili manje veliko, ovisno 0 moci lsredstvima djelovanja Sto se dodjeljuju zakonodaveu. U Americi, autoritet koji propisuje zakone dobiva suverenu Hast. Brzo se i nezaustavijivo moze prepustiti svakoj svojoj Zelji, a redstavnici mu se svake godine mijenjaju. A to znati da je ondje rihvacena upravo ona kombinacija koja najvise pogoduje demo- 97kratskoj nestalnosti i koja demokraciji dopusta da svoju promjen. Ijivu volju primjenjuje na najvaznije predmete. Zato je w nase doba Amerika zemlja u kojoj zakoni imaju naj. manju trajnost na svijetu, Gotovo su svi ameritki ustavi dopunja. vani tijekom posljednjih trideset godina. Nema, dakle, ameritks draave koja u tome razdoblju nije izmijenila taj temelj svojin zakona Sto se pak tige samih zakona, dovoljno je baciti pogled na arhivé razligitih drZava Unije pa da se uvjerimo kako se u Ameri zakonodavéevo djelovanje nikada ne usporava. To ne znagi da je ameri¢ka demokracija po svojoj prirodi nestalnija od neke druge, ali je njoj pruzena moguénost da pri stvaranju zakona slijedi prirod. nu nestalnost svojih naklonosti.2! Svemoé veéine te bri bezuvjetan natin na koji se njezina volja invrSava u Sjedinjenim Drvavama ne éine nestabilnim samo zakon, (0 imaju isti utjecaj i na izvrSavanje zakona i na djelatnost drzavne uprave Buduci da je veCina jedina snaga kojoj je va2Zno ugoditi, svi sa Jarom sudjeluju uw postovima Sto ih ona poduzima; no, cim ona svrati paznju na nesto drugo, svaki napor prestaje, dok se'u slobod. him drzavama u Europi, u Kojima upravna viast uZiva samostalno postojanje i siguran polozaj, zakonodavceva volja i dalje izvréava, Cak i kada se on bavi drugim predmetima. U Americi se u pojedina poboljsanja ja no Sto se to Cini drugdje U Europi se za iste takve stvari upotrebljava beskrajno manja, ali kontinuiranija drustvena snaga. Nekolicina se poboznih Ijudi prije vise godina prihvatila toga da poboljga stanje u zatvorima. Javnost je bila tronuta njihovim rije- tima, a preporod je zlo¢inaca postao omiljenim posiom. Izgradeni su tada novi zatvori. Po prvi je put zamisao o krivéevo} preobrazbi prodrla u zatvorsku éeliju zajedno sa zamiSlju 0 kad- njavanju. No, sretna se revolucija uz koju je javnost pristala s ulaze mnogo vise revnosti 231 Zakonski akti, objavijeni od 1780. do nagih dana, i to samo u dréavi Massachusetts, veé ispunjavaju tri debela sveska. Treba jo8 napomenuti ito da je 7bitka 0 Kojo} govorim godine 1823. ponovo pregledana i da su tz nje izostavijen mnogt zakoni koji su bili zastarjeli il su postali bespredmetnima. No, drzava se Massachusetts, koja nema vise stanovnika nego neki od nash okruga, moze smatrati najstabilnijom u cijelo} Uniji, jer a svoje pothvale tunosi najvise dosljednosti | mudrosti 98, tolikim Zarom, a koju su zajednitki napori svih gradana éinili nezaustavijivom, nije mogla provesti u jednom trenutku. Uz nove kaznionice ¢iji je razvitak poZurivala volja vecine, jos su uvijek postojali stari zatvori, a u njima je bio zatvoren velik broj . Kao da su ti zatvori postajali jos nezdraviji i pogubniji zato sto su novi zatvori vise doprinosili preobrazbi i izgledali zdraviji. Lako je razumjeti ovaj dvostruki udinak: vecina, zaokupljena mislju 0 osnivanju nove ustanove, bijase zaboravila Onu koja je ve¢ po- stojala. Pa kako su svi odvracali ogi od predmeta koji vise nije privlacio gospodareve oti, nadzor je nad njime prestao. Najprije su oslabile, a uskoro su se zatim i pokidale spasonosne spone dis- cipline. A uz zatvor, taj trajni spomenik blagosti i prosvijecenosti nasega vremena, nailazilo se na samicu koja je podsjeéala na bar- barstvo srednjega vijeka. TIRANUA VECINE Na maksimu, prema kojoj u pitanjima viadavine vecine nekoga naroda ima pravo da sve Cini, gledam kao na bezboznu i mrsku, a ipak izvor svih oblika viasti smjeStam u volju vecine. Jesam Ii sim sa sobom u proturjetju? Postoji opéi zakon koji je donijela ili ga je barem usvojila ne samo vecina ovoga ili onoga naroda, veé veéina svih Ijudi. Taj je akon pravda. Pravda, dakle, Gini granicu prava svakoga naroda, Nacija je poput porote kojoj je zada¢a zastupati sveobuhvatno aruStvo i primjenjivati pravdu koja je zakon toga drustva. Mora li porota koja zastupa drusivo imati veCu moc negoli samo drustvo &je ona zakone primjenjuje? Kada se, dakle, odbijam pokoriti nekome nepravednom zakonu, time vecini ne odrivem pravo da zapovijeda; samo se u vezi sa suverenitetom naroda pozivam na suverenitet Ijudskoga roda. Ima Ijudi koji se nisu bojali re¢i kako neki narod, u stvarima oje se titu njega samoga, ne moze potpuno izaci izvan granica pravde i razuma, te da se tako ne treba bojati toga da svu viast tademo ve¢ini koja taj narod zastupa. No, to znati govoriti ropskim jezikom. TA Sto je vecina, gledana kolektivno, ako li ne isto Sto i pojedinac je su misijenje, a najéesce i interesi suprotni drugome pojedincu 99kojega nazivamo manjinom? Pa ako prihva¢ate da Covjek koji uziva svemoé mode tu svemo€ zloupotrijebiti protiv svojih protivnika, zasto ne prihvacate to isto i za vecinu? Jesu li judi promijenili svoj mmacaj time Sto su se okupili? Jesu li postali strpliviji pred preprekama time Sto su postali jact?22 Sto se mene tite, ne bin u to Iogao povjerovati, a vlast da se sve Cini koju uskracujem svakome pojedinom od svojih bliznjih nikada necu povjeriti ni nekolicini, (Ovo ne znaci da ja vjerujem kako bi se, zbog ocuvanja slobode, ujednome te istome uredenju moglo pomijesati vise nacela tako da buuu stvarno jedno drugome suprotstavijena, Viadavina koja se naziva mjeSovitom uvijek mi se Ginila iluzijom. Istinu govoresi, mjeSovita vladavina ne postoji (u onome smislu Koji se pridaje toj rijeci) zato Sto se u svakome drustvu naposijetku otkrije neko nacelo djelovanja koje previadava nad svima ostalima, Engleska je u proslome stoljecu, ona se posebno navodila kao primjer za takvu vrstu vladavine, bila bitno aristokratska drZava, premda se u njoj moglo na¢i i jakih demokratskih clemenata; aime, zakoni su i obi€aji bili ondje tako uspostavijeni da je aris: fokracija s vremenom uvijck morala previadati i prema vlastito} volji usmjeravati javne postove Zabluda dolazi otuda sto su Ijudi, neprestano videsi interese velikih uw sukobu s interesima naroda, promatrali samo borbu, u- injesto da obrate paZnju na ishod te borbe koji je jedini vazan, Kada neko drustvo dode dotie da stvarno dobije mjesovitu vladavinu, to jest podjednako raspodijeljenu izmedu suprotnih naéela, dozivijava revoluciju ili se Faspada. Mislim, dakle, da uvijek negdje treba postaviti neku drustvenu ast visu od svih ostalih, ali yjerujem da je sloboda u pogibelji kada ta vlast pred sobom ne nailazi ni na kakvu prepreku koja bi joj mowla usporiti hod i dati joj vremena da postane umjerena. Svemoé mi se sama po sebi éini necim zlim i opasnim. Cini mi se da njezina primjena nadilazi snage svakoga Covjeka, pa ma tko Gn bio, i drvim da samo Bog moze bez opasnosti biti svemoéan, jer Su njegova mudrost i pravda uvijek jednake njegovoj mo¢i. Nema, 2 Nitko ne bi htio tvrditi da narod ne moze zloupotrijebiti silu prema nekome drugom narodu, Stranke su poput nekakvih malih nacija u sklopu velike nacije;jedne se prema drugima odnose kao stranci. ‘lozimo tise oko toga da se jedna nacija moze tiranski odnositi prema ddrugo}, kako bismo onda mogli poricati da se isto tako i jedna stranka moze fodnostt prensa drugo} stranes? 100 | | dakle, na ovome svijetu viasti same po sebi toliko dostojne po- stovanja ili obdarene toliko svetim pravom, kojoj bih dopustio da djeluje bez nadzora i gospoduje bez. prepreka. Kada, dakle, vidim da se pravo i mogucnost da sve Cini dodjeljuje ma kojoj snazi, zvala se ona narod ili kralj, demokracija ili aristokracija, primjenjivalo se to u monarhiji ili u republici, kazem: tu le2i Klica tiranije, a ja bih radije otiSao Zivjeti pod drugim zakonima, Ono Sto najvise zamjeram demokratskoj vladavini kakva je or- ganizirana u Sjedinjenim DrZavama nije, kako to tvrde mnogi u Europi, njezina slabost, veé naprotiv njezina nezaustavijiva snaga. ‘Aono Sto mi je u Americi najodbojnije nije krajnja sloboda koja ondje viada, nego slaba zastita pred tiranijom. Kada u Sjedinjenim Dréavama neki Covjek ili neka stranka pre- trpe nepravdu, kome ¢e se obratiti? Javnome mnijenju? Ta upravo ono i tvori vecinu. Zakonodavnome tijelu? Ono zastupa vecinu i slijepo joj se pokorava. Izvrsnoj viasti? Nju imenuje vecina kojoj sluai kao pasivno orude. Snagama javnoga reda? Snage javnoga reda i nisu niSta drugo nego vecina pod oruzjem. Poroti? Porota je vetina kojoj je dodijeljeno pravo da izri¢e presude: u pojedinim dréavama, i same suce bira veCina. Ma koliko mjera koje vas pogada bila nepravitna i bezrazlozna, valja joj se, dakle, podéiniti.2* 23 U Baltimoren se, 2a vrijeme rata 1812., mogao vidjeti upetatljiv pri imjer krajnosti do kakvih moze dovesti despotizam vecine, U t0 je doba rat w narodu bio vrlo omiljen. Jedan je fist Koji mu se snaZno suprotstavijao takvim svojim stavom izatzvao ogoréenost stanovnistva. Narod se okupio, razbio tiskarske strojeve i napa kucu u Kojo) su se nalazili novinari. Netko je htio pozvati vojsku, ali se ona nije odazvaia pozivu. Da bi se spasili nesret- Aici Kojima je prietio bijes javnosti, odluéeno je da ih se odvede u zatvor kao kakve Zlotince. Ta se mjera predostroznosti pokazala uzaludnome: tijekom no€i, narod se ponovo okupio, a kako ni sudski sluzbenici nisu uspjeli pozvati ‘ojsku, narod je provalio u zatvor, jedan je novinar na mjestu ubijen, a druge su ostavili misleci da su i oni mrivi: krivei su fzvedeni pred porotu, ali ih je ona ostobodila krivaje. Jednoga sam dana razgovarao s nekim stanovnikom Pennsylvanije: "Ob- jasnite mi, molim vas, kako to da u drZavi koju su osnovali kvekeri | koja je na glasu zbog svoje tolerancije oslobodenim crncima nije dopusteno da se koriste_svojim gradanskim pravima. Plaéaju porez, pa zar nije pravo i da slasaju?" ~ "Nemojte nam éiniti krivo", odgovori mi on" vjerujuéi da su nasi zakonodavei mogli donijeti tako grubo nepravednu i netolerantnu odluku”. ~"Znati, crnci Kod vas imaju pravo glasa?" — "Bez. ikakve sumnje." — "Pa kako onda jutros, na zboru bira¢a, nisam opazio ni jednog jedinog?" — "Za to nije kriv zakon, reve mi Amerikanac, Crnci, istina, imaja pravo izaci na inbore, ali se od toga dragovoljno suzdréavaju." "Tp je’s njihove strane doista velika skromnost.” —"Oh, ne odbijaju oni onamo doci, nego se boje da Ge ih 101EU TT snlposare apr aroun tel ester ea ello alent ne elena en oe renege asin seme sai le eon 0 droge Se st ote sv ind eH ee eae meas tee aio aaa one nan ant is uzakonima DIBLOVANIE SVEMOCI VECINE somewtea NA SAMOVOLJU AMERICKIH JAVNIH SLUZBENIKA Se oes mova na js rato od ani, Tuas se mat Provo pomocs smog koa 3 onde wpe ne snowing Tiranija se obigno sli samovoljom, ali se prema potrebi toga mote | odret ee pogoduje skonskome despotizmu zakonodavevu, takoder pogo: Tae shmovolf sudskoge sluibenika, Buduél da uiiva beauty Sloboda da hroj akonetnadgleda njihowo t2csavanj, Bad da iarsava podjednak nadzor iad Onima Koji sladaj ad onima Kojima se vada veéina na javne slu2benike gleda Kao na svoje Poste tsvdions, te ee rado onlanja na jit m odnose ma to dato Mraz njerinim nakanama, Ne uaz), dakle, unaprijed 4 pojedinost o njihouin dudnostima ese jedva | trudi da definira nihova prava, Poutupa s sjima onako kako bi i gospodar postupao sa svojin sings Kacy drei th slang na okur mogao u svakome Gene ku usmjravat i sprasjat jihovo viadane Opeenitowzesh,zakonamerckim slubenicima ostavja dleko vet Hlovodu djelokrage Koji im zacrtva nego Sto je ima na aa Ki c ponekada dogada da zakonu uzmanjka snage netko zlostavliat, Kod nas se ponekada dogad: wz {ko pa vesina he peurdava. Avecina je prepuna najvecih moguaih predrasada pa predsavnici suse vlasti ne osjecauu_ seb doveljno 1 za Wa koja im je zakonodavac dodijelio." — "Zar Sage za to da ion zajamce pr tat tecina koje) pripada povlastca da krojzaKone hogejo8| povasticu dase zakonima ne mora pokoravati?” 102 sabenici. Katkada se tak i dogada da im vecina dopusti da iz toga juga izadu. Zasticeni misijenjem vecine i osnazeni njezinom dirskom, usuduju se tada na stvari kojima se Europljanin, premda nvikao na prizore samovolje, joS uvijek éudi. Pod okriljem se pipbode tada zaginju navike koje bi za nju jednoga dana mogle stati pogubnima, 2 Jo VLASTI KOJU U AMERICI VECINA IMA NAD MISLJENJEM Kada ispitujemo kako u Sjedinjenim Dréavama izgleda izraza- janje misljenja, onda veoma jasno opazamo do koje mjere moé jedine nadilazi sve oblike moéi Sto ih poznajemo u Europi Misljenje je nevidijiva i gotovo neuhvatljiva moé koja se ruga sakoj tiraniji. U nage dane, ni najapsolutniji viadari u Europi ne jaogu sprijetiti da misijenja protivna njihovoj viasti potajno ne 0 njihovim drZavama, pa ¢ak i po njihovim dvorovima. U ici nije tako: sve dok je veéina dvojbena, Ijudi govore, no tim je ona neopozivo izjasni, svi zaSute, a prijatelji, bas kao i neprijate- kao da se tada slo2no uprezu u njezina kola. Razlog je tomu ednostavan: nema tako apsolutnoga monarha koji bi u svojoj ruci nogao okupiti sve drustvene snage i pobijediti svaki otpor kao sto lo moze uéiniti veina koja raspolaze pravom da kroji zakone i da in izvrSava, Kralj, uostalom, ima samo materijalnu mo¢ koja djeluje na po- jtupke i ne moze prodrijeti do volje; no, vecina raspolaze istodobno. saterijalnom i moralnom snagom koja isto toliko djeluje na volju io i na postupke, te koja u isto vrijeme spregava i djelo i Zelju da te ono izvrsi Ne poznajem zemlju u kojoj, opéenito uzevsi, viada_manja fthovna samostalnost i manja istinska sloboda raspravijanja nego Americ Nema vjerske ili politi¢ke teorije koja se u ustavnim drZavama ‘Europi ne bi mogla slobodno propovijedati, a koja ne bi prodirala |druge drzave; naime, ne postoji u Europi zemlja toliko podti- ena jednoj jedinoj viasti da onaj tko ondje hoce reéi istinu ne bi fos20 naci podrsku koja ga moze zastititi od posijedica njegove ‘wovisnosti. Ako kojom nesre¢om Zivi pod apsolutisti¢kom viada- ‘om, Gesto uza se ima narod; ako stanuje u slobodnoj zemlji, po jetrebi se moze zakloniti iza kraljevskoga autoriteta. Aristokratski 103ga dio drustva podrvava u demokratskim, a demokracija u ostatim zemljama. No, u demokraciji organiziranoj onako kako je to ui njeno u Sjedinjenim Drzavama susrece se samo jedna mo¢, samo jedan element snage i uspjeha, te nema nigega izvan njega. U Americi, veéina miSljenje steze strahovitim obrugem. Unutar tin granica pisac je slobodan, ali teSko njemu ako su usudi izaégi iz njih, Ne mora se bojati bas spaljivanja na lomati, ali je izlozen svakovrsnim izrazima gnuSanja i svakodnevnim proganjanjima, Politicka mu je karijera zatvorena: uvrijedio je jedinu situ koja ima mogucnost otvoriti mu pristup k njoj. Sve mu je uskraceno, pa éak i slava. Prije no Sto je Objavio svoje misljenje, vjerovao je da ima pristalica; sada se pred svima razotkrio, Gini mu se da ih vise nema; aime, oni koji ga grde, to glasno i izraZavaju, a oni koji misle kag Ton, ali nemaju njegove hrabrosti, Sute i udaljavaju se od njega, | on popusta, najzad klone zbog svakodnevnoga napora, te se povlag uSutnju, kao da osjeéa griénju sayjesti Sto je govorio istinu, Okovi i krvnici grubo su orude kojim se tiranija neko stuzita, ali je u nase dane civilizacija usavrsila Cak i sam despotizam za koji se, medutim, cinilo da vise nema sto nauditi Viadari su ranije takoreci materijalizirali nasilje; demokratske su ga republike naSega doba udinile isto toliko misaOnim koliko je to i Ijudska volja koju to nasilje Zeli suzbiti, Pod apsolutistickom vladavinom jednoga jedinog Covjeka, despotizam se da bi dospio do duse, grubo obarao na tijelo, a dusa se, izmicuci tim udarcima, slavodobitno izdizala; no u demokratskim republikama tiranija ne postupa na taj nacin: ondje ona zanemaruje tijelo i okomljuje se na usu. Gospodar vise ne kaze: Mislit Cete isto kao i ja ili Gete umri jeti, nego: Slobodno vam je da ne mislite kao ja; Zivot, imutak, sve Ge vam ostati, ali ete od ovoga dana biti stranac medu nama. ZadrZat Cete svoja gradanska prava, ali Ge vam ona postati beskori- Sna: poZelite li da pridobijete glasove svojih sugradana, oni vam ih nece datl, a ako od njil zatrazite samo postovanje, hinit ée da vam ga uskraCuju. Ostat Cete medu Ijudima, ali ete izgubiti pravo da im pripadate. Kada se priblizite svojim bliznjima, izbjegavat Ce vas kao heéistoga stvora, a napustit Ce vas Cak i oni koji vjeruju u vabu neduznost, jer ée inace i njih svi izbjegavati. Idite u miru, poklanjam vam Zivot, ali vam ga poklanjam kao neSto sto je gore od smrti, ‘Apsolutisti¢ke su_monarhije despotizam udinile sramotnim;, pripazimo da ga demokratske republike ne bi rehabilitirale, te da mu, ucinivsi ga jos i tezim za nekolicinu, ne bi u ogima veéine oduzele mrski izgled i pokvareni znacaj 104 Kod najponosnijih su nacija Staroga svijeta objavijivana djela tojima je svrha bila vjerno oslikavati poroke i smijesne strane svojih suvremenika; La Bruyére je Zivio na dvoru Louisa XIV kad je napisao svoje poglavije o velikasima, a Moliére je kritizirao dvor u komadima koje je prikazivao pred’ dvorjanima. No, moé koja gospoduje u Sjedinjenim Drzavama ne prihvaéa da joj se itko iz- ruguje. I najmanja je zamjerka vrijeda, i najsitnija je zajedljiva istina smucuje; treba je u svemu hvaliti, od natina njezina izrazavanja pa 40 najpouzdanijih njezinih vrlina. Nijedan pisac, ma kolika bila sjegova glasovitost, ne moze izbjeci toj obvezi da kadi svojim sugradanima. Vecina, dakle, Zivi u stalnome samoobozavanju; samo hvaljujuci strancima ili iskustvu pojedine istine mogu doprijeti do uSiju Amerikanaca. Sto Amerika jos nije imala velikih pisaca, tomu razlog i ne treba traziti drugdje: ne postoji knjizevni genij bez duhovne slobode, a duhovne slobode nema u Americ Inkvizicija nikada nije uspjela sprijeviti da Spanjolskom ne kru- 4e knjige protivne vecinskoj religiji. Carstvo vecine u Sjedinjenim Drzavama u tome bolje uspijeva: oduzima Ijudima cak i pomisao na to da ih objavijuju. U Americi se nailazi na bezyjerce, ali otpad- ristvo od vjere ondje takoreci ne nalazi sredstvo kojim bi'se izrazilo. Neke se vlade trude da zastite Cudorede time to osuduju pisce advise slobodnih knjiga. U Sjedinjenim se DrZavama nitko ne osu- duje zbog takvih djela, no nitko i ne pada u iskuSenje da ih napise. Ne zato, medutim, Sto bi svi gradani bili besporotni, veé Sto se veGina drzi dobrih obigaja Ovdje se primjena viasti nedvojbeno pokazuje dobrom: zato i gevorim o viasti samoj po sebi. Ta nezaustavijiva viast jest stalna {injenica, a njezina je dobra upotreba tek sludajnost. DIELOVANJE TIRANUE VECINE NA NACIONALNE OSOBINE, AMERIKANACA; O DVORSKOME DUHU U SIEDINJENIM DRZAVAMA Utjecaj se ovoga Sto sam do sada iznio tek slabo osjeca u poli- \ickome drustvenom Zivotu, ali se ve¢ opazaju njegovi nepovoljni atinci na nacionalne osobine Amerikanaca. Mislim da upravo sve veCem djelovanju despotizma vecine u Sjedinjenim Dréavama treba tapose pripisati mali broj znamenitih Ijudi koji se danas ondje Pojavijuju na politickoj pozornici 105U doba kada je izbila Amerika revolucija, pojavilo se mnostyo | ,od da na nju naidemo, tvori istaknutu crtu velikih znataja. Na prvi takvih Hudis javno je mnijenje tada usmjeravalo volju, a nije jy [ise pogled reklo da su u Americi svi umovi naéinjeni prema istome tiraniziralo. Slavni su se Ijudi onoga vremena, slobodno se pri. J obrascu, toliko se svi krecu toéno istim kolosijekom. Stranac, istina, Gruzujuéi kretanju zajednickoga mnijenja, odlikovali veli¢inom, | jonekad nailazi i na neke Amerikance koji odskacu od strogos koja im je bila svojstvena: nacija se zaogrnula njihovom slavom, a, J9brasca; takvima se dogada da Zale zbog mana u zakonima, nisu oni tu slavu uzeli od nje. = | revttijivosti demokracije i njezina nedostatka razboritosti; esto U apsolutisti¢kim viadavinama, velikasi koji su bliski prijestorjgy, #4 ¢aK i dotle da zapazaju nedostatke kojima se izopacuju na podilaze gospodarevim strastima i dobrovolino se pokoravajye. J mse osobine, te ukazuju na sredstva kojima bi se moglo posluziti njegovim hirovima. No, najveci se dio nacije ne predaje ropsivy | #8S¢ ti nedostaci isprave; no, osim vas, nitko ih i ne slufa, a vi, kome testo mu s¢ podéinjava iz slabosti, iz navike ili iz neznanja, a kat! vaju te potajne misli, vi ste tek stranac i samo ste u Sesto my ijubavi prema kraljevsko} vlastt ili prema kralju, Nekra | prola7u. Rado vam poyjeravaju istine koje su vama suvisne, a kada tatodi ulagali svOjevrsno zadovoljstvo 1 ponds u Zrtvovanje vlastite. | #440 RA gradski trg, govore drugadijim jezikom. volje viadarevo}, te su tako w samu pokornost unosili svojevrsny’ | Ako ovi reci ikada dospiju u Ameriku, siguran sam wu dvoje: dusevnu_neovisnost. Kod tih se naroda nailazi na mnogo manje! | prvo, da ce svi citatelji di¢i svoj glas da me osude, a drugo, da ce me ponizenja negoli bijede. Postoji, uostalom, velika razlika izmedy | mnogi od njih u dubini duse odrijesiti krivnje. toga da cinimo ono Sto ne odobravamo i toga da hinimo kako | Guo sam kako se u Sjedinjenim DrZavama govori o domovini. odobravamo Ono Sto se ini: prvo je svojstvo slabi¢a, ali drugo | yedu narodom sam se susreo i s istinskim rodoljubljem; esto sam pripada tek medu sluganske navike ga uzaludno trazio kod onih koji tim narodom upravijaju. Ovo se U slobodnim zemijama gdje je svatko manje-viSe pozvan dati | ko razumije prema sljedeCoj analogiji: despotizam daleko vise svoje misljenje © dr’avnim poslovima, u demokratskim republi- | opacava onoga tko mu se podtinjava nego onoga tko taj despo- kama gdje Se javni Zivot neprestano mijeSa s privatnim Zivotom, | tizam nameée. U apsolutisti¢kim monarhijama, kralja Sesto krase fje se suverenu. moze odasvuda pristupiti, te gdje treba samo | vlike vrline, ali su njegovi dvorani uvijek obiljezeni niskoscu, podii glas pa da on dopre do njegova ha, susrece se daleko vige | Istina je da dvorani u Americi ne govore: gospodaru i Vase [judi koji nastoje Spekulirati sa suverenovim s Veli¢anstvo, sto je velika i bitna razlika, ali bez prestanka spominju racun njegovih strasti negoli u apsolutistickim monarhijam: prirodnu razumnost svojega gospodara; uopée se ne nadmecu oko ne znaci da su Ijudi ondje po svojoj prirodi gori nego drugd} pitanja koja medu viadarevim vrlinama zasluzuje najvise divljenja, je iskusenje jade i istovremeno se pruza vecem broju Ijudi. Iz toga | jer tvrde da on posjeduje sve vrline, i to éak i ne stekavsi ih, te proistjete daleko opéenitija dusevna niskost takoreéi i ne Zeleci; ne prepustaju mu svoje Zene i kCeri koje Ce se Demokratske republike dvorski duh gine dostupnim velikome i'u red svojih Ijubavnica, ali se, Zrtvujuci mu svoje broju ijudi i istodobno ga prosiruju medu svim klasama. To je jedna | miSljenje, sami prostituiraju, od glavnih zamjerki koja se protiv njih moze iznijeti Moralisti i filozofi u Americi nisu prisiljeni uviti svoje misljenje (Ovo je napose istinito u demokratskim drZavama, organiziranim | Velove alegorije, ali prije no sto ce se odvaziti na neku neugodnu poput ameri¢kih republika, gdje vecina posjeduje tako apsolutnui | Stinu, kau: Znamo da govorimo narodu koji je i odvike izdignut Tako nezaustavijivu vlast da se Covjeku valja u neku ruku odreéi | iznad ljudskih slabosti da ne bi uvijek sobom viadao. Ne bismo Svojih gradanskih prava, te takoreci isvojih Ijudskih svojstava, kada | £0VOrili ovakvim rijecima kada se ne bismo obraéali Ijudima koji sea jawpiti od pata io mu ga jo ona zacriala. su, izmedu svih ostalih, po svojim vrlinama i razumu jedini dostojni ostati slobodnima. Medu golemim mnostvom koje se u Sjedinjenim DrZavama gura 7 u politicku karijeru, vidio sam veoma malo Ijudi koji bi pokazivali Bi li i laskavei Louisa XIV. mogli bolje postupiti? onu muzevnu Cednost, onu musku neovisnost u misijenju kojom su | Ja pak vjerujem da e se u svim vladavinama, kakve god one bile, se Amerikanci u ranijim vremenima tako esto ditili, a koja, gdje- | poniznost vezivati uz silu, a laskanje uz moé. I poznajem samo 106 107jedno sredstvo kojim se moze sprijeciti da se Ijudi ne unizuju: da se hikome, zajedno sa svemoci, ne dodjeljuje i suverena vlast da ih Ponizava, © TOME DA NAIVECA OPASNOST, PO AMERICKE REPUBLIKE PROIZLAZI1Z SVE} Viade obieno propadaju zbog nemosi ili zbog tiranije. U prvome im sueaju viast izmige, a u drugome joj je drugi preotimaju. vide¢i kako demokratske dréave zapadaju u anarhiju, pomislili da je u tim drZavama vlada po svojoj prirodi Fa aor ele tina wo da vlada, kad se ondje Jednom raspali rat iamedu stranaka, gubi svoje djelovanje na drustvo. No he mislim da je u prirodi demokratske vlasti da joj manjka snage i stedstava; vjerujem, naprotiv, da ona gotovo uvijek i propada Uupravo zbog zloupotrebe viastitih snaga i lose primjene sredstava Anathija se gotovo uvijek rada iz. njezine viastite Uranije ili iz njezine nesposobnosti, ali ne iz njezine nemoci / Ne treba stalnost brkati sa snagom, veliGinu stvari s njezinom trajnoséu, U demokratskim republikama, viast koja upravija dru- Stvom?* nije staina, jer esto prelazi iz ruke u ruku i mijenja svoje No. Kamo god da se okrenu, njezinoj je snazi gotovo ne- mogucée odoljeti Viast mi se u ameri¢kim republikama Cini isto toliko centra- liziranom kao i u apsolutisti¢kim monarhijama u Europi, a ener- fienijom nego ondje. Ne mislim, dakle, da Ce propasti zbog slabo- Es Mnogi su ljudi okrenu materijainoj sili, Tada Gemo dozivjet anarhiyu, alt ce ona Iste je ovakve misli iznio i predsjednik James Madison (vidi a Vs mode i enialians em Govt: ond je mace aka aij tal 2 roravati ditatelja na to da ovdje, kao i > Nepotrebno je, mislim, upo at ovale, kao ital w ovome pola foom vocina praia nn despots los "Od velike je vaznosti u republikama, ka%e on, ne samo da se druStvo brani od tlagenja onih koji njime viadaju, nego ida se jedan dio drustva zastiti od nepravde koju bi mu mogao nanijeti drugi dio toga drustva, Pravda je cilj kojemu svaka vlada mora teziti; to je cilj sto ga Ijudi sebi postavljaju kada se ujedinjuju. Narodi su uvijek ulagali napore u postizanje toga cilja, i ulagat Ce ih sve dok u tome ne uspiju ili dok ne izgube svoju slobodu. Kada bi postojalo drustvo u kojemu bi najmosnija stranka bila ustanju s lakoom okupiti svoje snage i tlaciti najslabiju stranku, moglo bi se smatrati da u takvu drustvu viada isto tolika anarhija kao iu prirodnome stanju i kojemu najslabiji pojedinac nema nikakve zastite pred nasiljem jatega; a kao Sto se u prirodnome stanju, zbog neugodnih strana neizyjesne i nestalne sudbine, najjaci odlucuju na to da se podéine vladavini koja stiti slabije kao i njih same, tako ¢e i u anarhitnoj viadavini iste pobude malo-pomalo najmoénije stranke navesti na to da pozele viadavinu koja jednako moze Stititi sve stranke, i slabu i jaku. Da je drava Rhode-Island odvojena od Konfederacije i prepustena narodnoj viasti, suvereno primjenjivanoj u uskim granicama, ne bi se mogio ni posuranjati u to da bi tiranija vecine kori8tenje pravima ucinila toliko neizyjes- nim da bi Ijudi napokon poteli zahtijevati viast potpuno neovisnu onarodu. I same bi je stranke prikazale kao nuznu i pohitale da se pozovu na nju. I Jefferson je govorio: "Izvrsna viast u na’emu uredenju nije jedini, pa moZda nije ni glavni predmet moje zabrinutosti. Tiranija makonodavaca jest trenutaéno, a bit Ge to i tijekom jo3 mnogih godina, najstrasnija opasnost. Za njom Ge doéi i tiranija izvrSne Vlasti, ali u kasnijem razdoblju."26 U vezi s ovim pitanjima volim navoditi Jeffersona, radije nego bilo koga drugog, jer ga smatram najvecim zagovornikom sto ga je demokracija ikada imala. 2 Jeffersonovo pismo Madisonu od 15. oZujka 1789. 10912. O onome éime se u Sjedinjenim Dravama ublazava tiranija ve¢ine ODSUTNOST UPRAVNE CENTRALIZACHIE Prethodno sam razlutio dvije vrste centralizacije; jednu sam nazvao centralizacijom viade, a drugu upravnom centralizacijom. Samo prva postoji u Americi; druga je ondje gotovo nepoznata. Kada bi viasti koja upravlja ameri¢kim drustvom na raspolaga- nju stajala oba ova sredstva vladanja, te kada bi ta vlast pravu dau svemu Zapovijeda pridruzila moguénost i naviku da sve sama izvr- ava, kada bi, uspostavivsi op¢a nagela viadanja, zadirala u poje- dinosti njihove primjene, te kada bi se, uredivsi pitanje vaznih interesa zemlje, mogla spustiti i do granica pojedinacnih interesa, sloboda bi ubrzo bila prognana iz Novoga svijeta. No, u Sjedinjenim Dréavama, veéini koja esto pokazuje despot- ske sklonosti i nagone jo$ uvijek nedostaju najsavrSenija oruda tiranije. Niu jednoj se od ameritkih republika sredisnja viast tavila negim drugim osim malim brojem predmeta dija bi vaznost privukla njezin pogied, a nije se prihvatila uredivanja sporednih drustvenih pitanja, NiSta ne ukazuje Cak ni na to da bi se u njoj rodila takva Zelja. Vecina, postajuci sve apsolutnijom, nije niposto povecala nadleZnost sredisnje viasti; samo ju je u njezinoj sferi utinila svemo¢nijom. Tako despotizam moze u jednome biti i vrlo tegoban, ali se ne moze na sve protezati. Ma koliko, uostalom, bila ponesena svojim strastima, ma koliko bila vatrena w svojim naumima, nacionalna vecina ne moze posti¢i da se na svakome mjestu, i to na isti naéin i u istome trenutku, svi gadani povinuju njezinim Zeljama. Kada sredi8nja viast koja tu \ecinu predstavija nesto suvereno naredi, u izvrsenju se svoje na- redbe mora osloniti_ na izvrsitelje koji Cesto ne ovise 0 njoj, te kojima u svakome ¢asu i ne moze upravijati. Opéinska tijela i okruZne uprave tvore, dakle, kao neke skrivene grebene koj \wporavaju ili cijepaju val narodne volje. Pa bio zakon i tlatiteljski, uti jo8 uvijek zaklon nalazila u nacinu na koji bi se taj zakon izvrSavao, a vecina se ne bi mogla spustiti do pojedinosti i, ako smijem tako reci, do djetinjarija uprayne tiranije. Ona cak i ne pomiilja na to da bi mogia tako postupati, jer nije sasvim syjesna svoje moci. Jo¥ uvijek poznaje samo svoje prirodne snage, a ne zna koliko bi im umijece moglo prosiriti granice. A ovo zasluduje da bude razmotreno. Ako bi se ikada dogodilo da se neka demokratska republika poput onih u Sjedinjenim Drza- vama ustanovi u zemiji gdje je vlast jednoga Covjeka veé uspostavilg upravnu centralizaciju i uvela je u obicaje, kao iu zakone, ne bojim se reci da bi u takvoj republici despotizam postao nesnosijivijim, negoli u ikojoj od apsolutistitkih monarhija u Europi. Trebalo bi otidi u Aziju pa da se nade nesto Sto bi se s time moglo usporediti, © PRAVNICKOME DUHU* U SJEDINJENIM DRZAVAMA, TE O TOME KAKO ON SLUZI KAO PROTUTEZA DEMOKRACHI Kada éovjek posjeti Amerikance i prouti njihove zakone, vidi da autoritet Sto su ga oni dali pravnicima, te utjecaj Sto su im ga dopustili da imaju u viasti danas tvore najmo¢niju prepreku odstupanjima od demokracije. Cini mi se da je taj udinak u vezi s jednim opcim uzrokom koji je Korisno istraziti, jer se on i drugdje moze ponoviti. Pravnici su se u posljednjih pet stotina godina mijeSali u sva kretanja u politickome drustvenom Zivotu u Buropi. Cas su poli- tickim snagama sluzili kao orude, a Cas su te politi¢ke snage sma- trali svojim orudem. U srednjem su vijeku pravnici Cudesno suradi- vali na tome da progire kraljevsko gospodstvo; nakon toga vremena, snaZno su pak radili na tome da tu istu viast ogranive. U Engleskoj su se prisno povezali s aristokracijom; u Francuskoj su se pak pokazali njezinim najopasnijim neprijateljima. Zar pravnici, dakle, popustaju samo iznenadnim i trenutacnim pobudama, ili se pak, ovisno 0 okolnostima, manje-vise pokoravaju nekim nagonima koji *Za suvremeno tumatenje“pravaiskoga dua w Sjednjenim Drésvaca, usp. J. W. Hurst, Zhe Growth of American Lan. The Law Makers, Boston, 1980, vid kazalu natoknicu “focqueviie. Vidi takoder A. F Blaustein. 6, Potter, The American Lanner A Summary ofthe Legal Profession; Napase kaa atic nc Uap. toc none el a Shours, The Rise ofthe Legal Profession invimerica,w dva svesks, Norman Oklahoma, 1965. eu a ° a, Norman, 412 su im prirodeni i koji se uvijek ponavijaju? Htio bih razjasniti ovo pitanje, jer su mozda upravo pravnici pozvani da osiguraju glavnw Hlogu U politi¢kome drustvenom zivotu koji se rada. Ljudi koji su se posebno posvetili izucavanju zakona iz takva posla crpu navik- futost na red, odreden smisao za forme, svojevrsnu nagonsku fjubav za pravilno povezivanje misli, a to ih prirodno éini velikim protivaicima revolucionarnome dubu i nepromisijenim strastima demokracije. Posebna znanja koja pravnici stjetu prouéavajuéi zakone osigu- ravaju im i posebno mjesto u drustvu; oni medu umnim Wjudima yore svojevrsnu poviastenu klasu, S mislju se 0 toj superiornosti svakoga dana susreéu u obavijanju svojega zvanja, viadaju nuzZnim gnanjem Gije poznavanje nije raSireno, sluze gradanima kao suci, a navika da slijepe strasti stranaka usmjeravaju prema odredenom tilju stvara kod njih odreden prezir prema sudu gomile. Dodajte fovome i to da oni prirodno tvore jedno tijelo. To ne znaéi da se medusobno sporazumijevaju i zajednitki usmjeravaju prema jednoj te istoj tocki; no, zajedni¢ka naobrazba i jedinstvene metode duhov- no ih povezuju onako kako bi i interes mogao ujediniti njihovu volju. U dau pravnitke duse nalazimo, dakle, sakriven dio sklonosti i navika aristokracije. Poput nje, i oni osjecaju nagonsku naklonost prema redu, prirodnu ljubav prema formama; isto kao i ona, Cute Silnu odvratnost prema postupcima mnostva i potajno preziru via- davinu naroda. Ne Zelim time re¢i kako su ove njihove prirodne naklonosti dovoljno jake da bi pravnike na nesavladiv nacin okovale, Ono sto previadava medu pravnicima, kao i medu svim Ijudima, jest osobni, a napose trenutaéni interes. Postoje i takva drustva u Kojima Ijudi od zakona ne mogu polititkome svijetu zadobiti polo%aj koji odgovara onome sto ga Yauzimaju u privatnome Zivotu; mozemo biti sigurni da Ce u drustve organiziranome na takav natin pravnici biti vrlo aktivni pobornici revolucije. No, treba istraziti rada li se uzrok koji ih tada navodi na rugenje i promjene iz stalnoga raspolozenja ili iz sluéajnosti, Istina je da su pravnici neobi¢no mnogo pridonijeli obaranju francuske monarhije godine 1789. Ostaje nam da doznamo jesu li tako po- stupili zato Sto su se bavili proutavanjem zakona ili zato Sto nisu mogli sudjelovati u njihovu donosenju. Prije pet stotina se godina engleska aristokracija stavijala na elo svoga naroda i govorila je u njegovo ime: danas podrzava 113prijestolje i pretvara se u pobornika kraljevske vlasti. A ipak, aris. tokracija ima nagone i naklonosti koji su joj svojstveni. ‘reba se takoder dobro Cuvati i toga da izdvojene Clanove ne. Koga tijela ne shvatimo kao samo to tijelo. U svim Gemo slobodnim vladavinama, kakav god bio njihoy oblik, pravnike na¢i u prvim redovima svih stranaka. Ista je ova primjedba primjenijiva i na aristokraciju. Gotovo su svim demo, kratskim pokretima koji su potresali svijet upravljali plemici, Neko elitno tijelo nikada ne moze dostajati svim oblicima tas. tohleplja koji se u njemu kriju; uvijek se ondje nade vise nadareno, sti i strasti negoli moguénosti za njihovu upotrebu, pa redovito susrecemo velik broj judi koji, zato Sto se ne mogu dovoljno brzo uzdiéi sluzedi se povlasticama toga tijela, to nastoje posti¢i time sto te povlastice napadaju. Ne tvrdim, dakle, da dolazi doba kada Ce se svi pravnici pokazati prijateljima reda i neprijateljima promjene, ni da Ce se u svako vrijeme takvima pokazati veCina njih. Kazem da Ce u drustvu_u kojemu oni bez osporavanja budu zauzimali visok polozaj koji im prirodno pripada pravni¢ki duh biti iauzetno konzervativan i pokazivat ée se kao antidemokratski. Kada pravnicima zatvori svoje redove, aristokracija wu njima nalazi to opasnije neprijatelje Sto su oni vise ispod nje po bogatstvu i moéi, a neovisni su 0 njoj po svome radu i osjecaju joj se ravnima po svome razumu. No, svaki put kada su plemi¢i poZeljeli da s pravnicima podijele neke od svojih povlastica, te su se dvije klase s lakocom zblizavale i osjecale su da pripadaju takoreci istoj obitelji. Jednako sam tako sklon vjerovanju kako Ge nekomu kralju uvijek biti lako da pravnike u¢ini najkorisnijim orudem svoje modi Postoji beskrajno veca prirodna srodnost izmedu Ijudi od zakona i izvrSne vlasti negoli izmedu njih i naroda, premda su pravnici Cesto morali obarati tu izvrSnu vlast, bas kao Sto ima vie prirodne srodnosti izmedu plemi¢a i kralja negoli izmedu plemi¢a i naroda premda su se vise drustvene klase cesto udrudivale s drugima u borbi protiv kraljevske vlasti Ono Sto praynici vole iznad svega jest Zivotna snaga reda, a najveée je jamsivo reda ~ vlast. Ne treba, uostalom, zaboraviti da oni, ako i cijene slobodu, zakonitost uglavnom stavijaju daleko ianad nje; manje se boje tiranije nego samovolje, pa su manje-vise 14 zadovoljni samo ako se sam zakonodavac pobrine za to da Ijudima ‘oduzme njihovu samostainost. Mislim, dakte, da bi viadar koji bi, suoven s valom demokracije, pokusao u svojoj dréavi oslabiti sudsku viast i umanjiti politicki utjecaj pravnika, podinio veliku gresku. Ispustio bi srZ viasti, a \drZao samo njezinu sjenku. Uopée ne sumnjam u to da bi mu bilo korisnije da u viadu uklju¢i i pravnike. Nakon Sto bi im povjerio despotizam u njegovu nasilnome vidu, mozda bi ga u njihovim rukama ugledao pre- wworena u pravdu i zakon. Viadavina je demokracije naklonjena politi¢koj mo¢i pravnika. Kada iz, viasti budu iskljudeni bogatas, plemi¢ i vladar, pravnici je preuzimaju takore¢i s punim pravom, jer tada Cine jedine pro- svijecene i sposobne Ijude koje narod moze izabrati izvan svojih redova. Ako prema svojim sklonostima i jesu prirodno naklonjeni aris- i i viadaru, pravnici su, dakle, narodu prirodno naklonjeni iz interesa. ‘Tako pravnici vole viadavinu demokracije, ali ne dijele njezine sti ine povode se za njezinim slabostima, sto je pak dvostruk razlog za to da imaju moé zahvaljujuéi njoj i moé nad njom. Narod u demokraciji nije nepovjerljiv prema pravnicima, jer zna da je sluzenje njegovoj stvari njima u interesu; sluSa ih bez ijutnje, jer ne pretpostavija da imaju neke skrivene misli. Zapravo, pravnici ine Zele srusiti vladavinu koju je demokracija uspostavila, ali se neprestano trude da je usmjere prema teZnjama koje joj nisu svojstvene, i to uz pomoé sredstava koja su joj tuda. Pravnik prema svojim interesima i rodenju pripada narodu, a prema navikama i sklonostima aristokraciji; on je poput prirodne veze izmedu to dvoje, kao karika koja ih spaja. Pravnicko tijelo tvori jedini aristokratski element koji se bez napora moze isplesti s prirodnim elementima demokracije, te se s tjima kombinirati na sretan i trajan natin, Nije mi nepoznato koji su nedostaci nerazdvojivi od pravni¢koga duha; sumnjam, medutim, da bi bez toga isprepletanja pravnickoga i demokratskoga duha demokracija mogla dugo vremena viadati drustvom, a ne mogu Yjerovati da bi se u nase doba neka republika mogla nadati tomu da Ce odrZati svoje postojanje kada pravnicki utjecaj u javnim po- slovima ne bi rastao razmjerno s viaS¢u naroda. 115Ova) je aristokratski znacaj Sto ga opazam u pravnickome duh 1 Sjedinjenim Drzavama i u Engleskoj joS daleko izrazeniji negot; {bilo Kojoj drugoj zemlji. To nije samo u vezi s proucavanjem vakona kojim se bave engleski i ameri¢ki pravnici, nego i sa samom “ahavi zakonodavstva i s polozajem Sto ga ti tumaci zakona zauzi mmaju kod tih dvaju naroda. Englezi su i Amerikanci zadréali zakonodavstvo utemeljeno na presedanu, sto 2naci da iz sudskih misijenja i odluka svojih predaka Peaje erp miljenja Koja treba usvojiti u vezi sa zakonskim pita. njima i odluke koje treba donijeti ‘Kod engleskoga se ili ameriékoga pravnika sklonost i poStovanje prema svemu sto je drevno, dakle, gotovo uvijek udruzuje s ij Paviju prema onome Sto je ispravno i zakonito: ‘Ovo ima i dodatni utjecaj na stav pravni¢koga duha, te s toga i na drustvene tijekove. Engleski ili ameritki pravnik traga 2a onim Sto je udinjeno, a francuski za onim Sto je trebalo hijeti utiniti; jedan trazi odluke, a drugi razloge. Kada sluSate nekoga engleskog ili ameri¢kog pravnika, Cudite se sto on tako Cesto navodi misljenje drugih, a tako malo govori o Svojemu viastitom misljenju, dok se kod nas dogada nesto sasvim obratno. Nema tako nevaznoga slucaja u koji francuski odvjetnik, pri- stane li na to da se njime bavi, ne¢e uloziti neki svoj vlastiti misaoni Sustav, te Ce raspravijati Cak 1 0 Osnovnim zakonskim nacelima ne bi i udovoljio sud tako da ovaj za jedan hvat pomakne medu osporavanoga nasljedstva. COvakvo odricanje Sto ga engleski i ameri¢ki pravnik pokazuju u odnosu na svoj viastiti razum, te se oslanjaju na razum svojih otaca, Qvo svojevrsno ropstvo u kojemu su primorani da zadrze svoju misao, mora pravnicki duh u Engleskoj i u Americi obdariti oba- rrivijim navikama i navesti gana to da stekne stalnije sklonosti negoli u Francuskoj ‘Nase je pisane zakone €esto teSko razumjeti ali ih svatko moze Gitati; nema, naprotiv, za nestruenjaka ni¢ega nejasnijeg i nedostup- nijeg od zakonodavstva zasnovana na presedanima. Ta potreba koju {judi za pravnikom osje¢aju u Engleskoj i u Sjedinjenim Drzavama, to visoko misijenje sto ga imaju 0 njegovoj upucenosti sve vise ga dvajaju od naroda i naposijetku ga svrstavaju u poseban stalez. Francuski je pravnik samo znalac; no engleski ili ameri¢ki pravnik ijedom 116 | na neki nadin nalikuje egipatskim sveCenicima; poput njib, i on je jedini tumaé okultnoga znanj Polo%aj 8to ga Ijudi od zakona zauzimaju u Engleskoj i u Americi nema niSta manji utjecaj na njihove viastite navike i nisljenje. Engleska je aristokracija, koja se pobrinula za to da pod svoje okrilje privuce sve Sto je s njome imalo nekakve prirodne slignosti, omogucila pravnicima vrlo velik udio u ugledu iu viasti. U engleskomu drustvu, pravnici nisu na prvome mjestu, ali su mdovoljni_ mjestom koje zauzimaju. Kao da tvore neku mladu granu engleske aristokracije, pa vole i postuju starije srodnike, premda ne dijele sve njihove povlastice. Engleski pravnici, dakle, u aristokratske interese svojega zvanja uplecu aristokratske pojmove isklonosti drustva u kojemu Zive. ‘Zbog toga se napose u Engleskoj moze jasno uoditi ova prav- nicka vista koju pokusavam oslikati: engleski pravnik cijeni zakone, ito ne zato Sto su dobri, nego zato Sto su stari, pa ako i bude prisiljen da ih donckle izmijeni zato da bi ih prilagodio pro- mjenama sto ih vrijeme namece drustvu, pribjegava najnevjerojat- aijim domisijanjima kako bi sam sebe uvjerio u to da, doda li nesto gjelu svojin otaca, time samo razvija njihovu misao i nadopunjuje njihov rad. Ne nadajte se da Cete ga navesti da prizna da je tvorac neGega novoga; pristat Ce na to da ide sve do apsurda prije no to ¢e priznati krivnju za tako velik zlotin. Upravo je u Engleskoj roden onaj duh zakonitosti koji je naizgled ravnoduSan prema samome temelju stvari, a pazi samo na slovo zakona, te koji bi prije izaao izvan okvira razuma i Covjetnosti negoli izvan zakonskih okvira. Englesko je zakonodavstvo poput stoljetna drveta na koje su pravnici bez prestanka kalemili najéudnovatije izdanke u nadi da ée oni, premda dajuci razlidite plodove, barem svoje li8e ispreplesti s krosnjom asnoga stabla koje ih nosi. U Americi nema ni plemi¢a ni knjlzevnika, a narod nema po- vjerenja u bogate. Pravnici, dakle, tvore visu politi¢ku klasu i naj umniji dio drustva. Zato bi i mogli samo izgubiti uvodenjem nekih ovo dodaje konzervativan interes prirodnoj sklonosti Sto je pravnici imaju prema radu, Kada bi me tkogod zapitao kamo smjestam ameritku aristo- kraciju, bez kolebanja bih odgovorio da je ne smjeStam medu bogatase kod kojih ne postoji nikakva zajedni¢ka veza koja bi ih Povezivala. Americka se aristokracija nalazi u odvjetnickim klupa- ma i na sudackoj stolici. 7Sto vise razmisijamo o onome sto se zbiva u Sjedinjenim Dria. vama, to se osjecamo uyjerenijima w to da pravnicko tijelo w toj ocniju, te takoredi i jedinu protutezu demoksacij, vemiji tvori Upravo u Sjedinjenim Drzavama bez muke otkrivamo Koliko je pravnitki duh prema svojim vrlinama, a rekao bin ak i prema kadar neutralizirati mane nerazdvojive od na- svojim nedostacima rodne vlasti Kad ameri¢ki narod dopusti da ga opiju vlastite strasti ili kad se prepusti zanosu viastitih zamisli, pravnici mu daju da osjeti uzdu Koja ga obuzdava i zaustavija. Oni njegovim demokratskim nagoni- ma obzirno suprotstavljaju svoje aristokratske sklonosti, njegovoj Ijubavi prema novostima, svoje praznovjerno postovanje prema svemu Sto je drevno, njegovim golemim naumima, svoje uskogrud- ne poulede, njegovu preziru prema propisima, svoj smisao za forme, fa njegovo} pomami, svoju naviku da postupaju polako. Sudovi su najvidljiviji organi kojima se pravnicko tijelo sluzi w svom djclovanju na demokraciju, Sudac je pravnik koji, neovisno o sklonosti prema redu i pro- pisima koju je stekao zahvaljujuci prougavanju zakona, iz nepro- Injenijivosti svojih funkcija crpe i ubav prema stalnosti, Njegovo mu je poznavanje zakona veé osiguralo visok polozaj medu su- gradanima; politi¢ka ga mo€ naposljetku svrstava na posebno mje- sto i ucjepljuje mu nagone povlastenih klasa, Oboruzan pravom da zakone progiasi neustavnima, americki sudac neprestano zalazi uw politicka pitanja.2? Ne moze prisiliti narod na to da kroji zakone, ali ga barem primorava na to da ne bude nevjeran viastitim zakonima i da ostane wu suglasnosti sa samim sobom, Nije mi nepoznato da u Sjedinjenim DrZavama postoji potajna temja Koja narod navodi na ogranigavanje moéi sudstva; « veéini pojedinacnih dr/ava, vlada prema ustavu moze, na zahtjev obaju domova, sucima oduzeti njihovo dostojanstvo. Prema pojedinim se ustavima Glanovi suda biraju i Cesto se podvrgavaju ponovnome izboru. Usudujem se unaprijed reci da ¢e te novosti prije ili kasnije dovesti do pogubnoga ishoda i da ¢e se jednoga dana primijetiti kako je takvim smanjivanjem neovisnosti sudskih sluzbenika na- padnuta ne samo sudska vlast, nego i sama demokratska republika. 7 Vidi na str. 66 Sto sam rekao © sudskoj vias 118. Ne treba, uostalom, vjerovati da se u Sjedinjenim DrZavama pravnicki duh zadréava samo u prostoru sudnice; on se proteze mnogo dalje od toga. Pravnici su, tvore¢i jedinu obrazovnu klasu prema kojoj narod nije nepovjerljiv, prirodno pozvani zauzeti vecinu javnih funkcija. Zakonodavstvo ih je puno, nalaze se na elu uprava; imaju, dakle, velik utjecaj na uobli¢avanje zakona i na njegovo izvrSavanje. Prav- nici su, medutim, primorani na popustanje pred strujom javnoga mnijenja koja ih nosi sa sobom; no lako je naéi tragove onoga sto bj uCinili kada bi bili slobodni. Amerikanci, koji su u svoje polititke zakone unijeli toliko novosti, u svojim su gradanskim zakonima, a ito s teskom mukom, proveli neke lakSe izmjene, iako je vise tih zakona u snaZnoj suprotnosti s njihovim drustvenim uredenjem, To dolazi otuda Sto je u podrugju gradanskoga prava vecina uvijek prisiljena ostoniti se na pravnike, a ameriéki se pravnici, kada ih se prepusti njihovu viastitom uvjerenju, ne upustaju u promjene. Francuzu je vrlo neobitno kad u Sjedinjenim Dréavama cuje jadikovke zbog duha protivna novostima i zbog pravnickih pred- rasuda u prilog onome sto je vee uspostavijeno. Utjecaj se pravniékoga duha Siri i dalje od totno odredenih granica koje sam maloprije naznacio, U Sjedinjenim Drzavama gotovo da i nema politi¢koga pitanja koje se prije ili kasnije ne bi razrjeSavalo kao sudski sluéaj. Otuda i nuznost- na koju stranke nailaze u svojim svakodnevnim polemikama, naime, da svoje zamisii i jezik posuduju od pravosuda. Kako javne li¢nosti, uostalom, vecinom i jesu pravnici, ili su to bili, oni u obavijanje javnih poslova unose obigaje i natin mi8ljenja koji su im svojstveni. Porota naposljetku sve klase na to navikava, Sudski jezik tako na neki nacin postaje svacijim jezikom; pravni¢ki se duh, roden u krugu skola i sudova, dakle, malo-pomalo Siri izvan njihovih zidova; uvladi se takoreci u citavo drustvo, spusta se i medu tajnize slojeve, pa naposljetku i cijeli narod stjece dio sudackih navika i sklonosti Pravnici u Sjedinjenim Drzavama tvore mo¢ koje se malo tko boji, Koja se jedva i zapaza, koja ne maSe zastavama, koja se Popustljivo priklanja zahtjevima vremena i bez otpora se prepusta vim kretanjima drustvenoga tijela; no ona obavija éitavo drustvo, Prodire u svaku od Klasa koje ga sadinjavaju, potajno ga obraduje, leprestano i bez njegova znanja djeluje na njega te ga naposijetku oblikuje prema svojim Zeljama. | | | | 119© POROTIU SIBDINIENIM DRZavs PROMATRANO! KAO POLITICKA INSITTUCLA Buduci da me moj predmet prirodno navodio na to da govorim o sudstvu u Sjedinjenim DrZavama, neu napustiti ovo pitanje,a de se ne pozabavim i porotom, U poroti valja razludivati dvije stvari litickw instituciju Kada bi posrijedi bilo pitanje o tome do koje mjere porota, a napose porota u gradanskim pitanjima, sluzi dobrome dijeljenju pravde, priznao bih da se njezina korisnost moze osporiti sudsku institueiju i po. Ustanova porote nastala je u slabo razvijenome drustve u koje: mu su se pred sudove podastirala samo puka éinjenicna pitanja, pa nije laka zadaca prilagoditi je potrebama vrlo civilizirana narcde kada su se odnosi medu Ijudima neobicno umnovilii poprimili weg i intelektualan znacaj.28 Glavni mi je cilj u ovome trenutku razmotriti politicku strany porote: druktiji bi me put udaljio od moga predmeta, Sto se tite porte promatrane kao sudsko sredstvo, 0 tome Cu reci samo par rijeti. Kada su usvojili ustanovu porote, Englezi su bili jos napola barbarski narod; Kasnije su postali jednom od najprosyjecenijin nacija na kugli zemaljskoj, a njihova privrzenost poroti kao da je rasla zajedno s njihovom prosvijecenoséu, Izasli Su izvan granien svoga teritorija i prosirili se po eijelome svijetu: jedni su'od tik iseljenika stvorii Kolonije, drugi samostalne drzaves_plavnina je 28 Bilo korisno i zanimljivo veé i promatranje porote kao sudske us- tanove, progjenjivanje usinaka sto ih ona ima u Sjeinjenim Drdavama te istrazivanje nacina na koji Amerikanci iz nje izviage Korist. Samo bi se a ‘spitivanju toga pitanja moglo naci grade’ za cijelu knjigu, i to kayigu zanimijive za Francusku. U_njoj bi sc, na primjer, istrazivalo, Koji bdo lameri¢kih ustanova u vezi s porotom bilo moguée uvesti kod nas | Kakvo bi bilo njihovo stupnjevanje. Americka drzava ijt hi primjer ‘mogao bacit najvige svjetlosti na taj predmet jest Louisiana, U'Louisian postofl iz, mijesano francusko i englesko staniovnistvo. Oba se njihova zakonodaystva tu nalaze jedno uz drugo, ba kao i oba naroda, te se malo-pomalo medusobe Fo stapaju. Knjige u koje bi bilo najkorisnije’zavirit bile bi zbirka zakona drzave Louisiane, u dva sveska i pod naslovom: Digeste dev lois de la Louisiane, a moda joS i vise priruénik © gradanskom postapku, pisan na oba Jezika i pod naslovom: Traité sur les régles des actions civiles, tiskan godine 1830, kod Buissona u New Orlenasu. To djelo ima i jednu posebnu prednost, jer Francuzima pruza pouzdano i autentitno tumacenje cngleskin, pravnil ierava. Jezik je zakona kod svih naroda neki takoreci poseban jezik, a Kod Engleza joS i vise nego kod ijednoga drugog naroda, 120 gciie zadrZala kralja, a nekolicina je iseljenika osnovala mocne dave; no, posvuda su se zalagali za ustanovu porote.2? Svugdje su uspostavili ili su je pohitali uspostaviti. Sudska institucija koju 9 tijekom dugoga niza stoljeca svojim glasovima zagovara jedan wliki narod, koja se s-revnoséu obnavija u svim civilizacijskim ylobljima, u svim podnebljima iu svim oblicima viadavine, ne moze biti suprotna duhu pravde.%0 No ostavimo se ovoga predmeta. Znatilo bi da neobitno suzZa- vimo viastito mi8ljenje ogranitimo li se na promatranje porote kao sidske institucije; naime, ako i ima velik utjecaj na ishod sporova, daleko je veci utjecaj Sto ga ima na samu sudbinu drustva. Porota jg, dakle, prije svega politicka institucija. Da bismo o njoj sudili, uvijek valja zauzeti upravo ovakvo glediste. Pod porotom podrazumijevam odreden broj gradana koji su odabrani nasumce i kojima je privremeno dano pravo da sude. 2 Svi su engleski i americki pravnici jednodusni u tome pogledu. G. Story, sudac Vrhovnog suda Sjedinjenth Drzava, u svome Trakiatu o saveznone stay, i opet nagiaSava izvanrednu va%nost porote kao ustanove u gradanskopravnim pitanjima: "The inestimable privilege of a trial by Jury in aivil cases, kaze on, a privilege scarcely inferior to that in criminal cases, which 's counted by all persons to be essential to political and civil liberty" (Story, knjiga TI, poglavije XXXVI) % Kad bismo htjeli ustanoviti kolika je korisnost porote kao sudske exanove, mogi bss tig od maces aa ane eate aaaake ogee fo vc" wodie poroinite w suds postupak, to vile modete ber sxpowonin ponies bro sane ek ae et bro) buts veoma cli mrt eksee nay fo deaataa preanos, Kaa Fonck pain onima Ko prestaje Severe mpeg nas | Alco sudan slueeake dou wate oeuenest 78 NOV poeta. Birodno vse © veda I pak o anja ke ae epee TiS | snes as? e ts XH cleo ienvanina a show! woe ake je Spe porpeen eo dake tak kt izakonodavéevim namjerama. Zetimo da suci budu nesmjenjivi zato da bi tat lobed all to vied to Sim tke mas ae et tO meg eee ele Kad su suc mnogo, nemoguée je medu ajima ne nad i mnogo sxspesobnit jer vel sada aje Oacan Sogek a eae Pa | nog Froswedon sud najgora ed si Komblnacls fs poston een ie | En ps ep tasoene | Sf se pax mone ts rade bin cluswanje w nekom postupku prepustio | sobrazovenin porotitan Loe 0 wade anes eee eBue | ei socima of Kop veins tk Screens a ee BS | 1 121Primjena porote radi suzbijanja zlotina ¢ini mi iuzetno republikanske ustanove u vladavinu. Da objas Ustanova porote moze biti aristokratska ili demokratska, ovisno © Klasi iz koje se odabiru porotnici, ali uvijek zadr2ava republi. kanski znacaj utoliko Sto stvarno upravijanje drustvom stavija y ruke onih Kojima se vlada ili jednoga njihova dijela, a ne u ruké onih koji vladaju Sila je uvijek tek prolazan element uspjeha: uskoro nakon nje nastupa pojam prava. Ubrzo bi propala viast svedena na to da svojé neprijatelje moze savladati samo na bojnome polju. Istinska sé potvrda politi¢kih zakona, dakle, nalazi u kaznenim zakonima, a ako ta potvrda izostane, zakon prije ili kasnije gubi snagu. Covjek koji sudi u krivicnim predmetima jest, dakle, stvarno gospodar drustva. A ustanova porote sam narod, odnosno barem jednu klasu gradana, postavija na sudacku stolicu. Ustanova porote, dakle, upravijanje drustvom stvarno stavija u ruke narodu ili toj Klasi. U Engleskoj se porota bira iz aristokratskoga dijela nacije. Aris- tokracija kroji zakone, primjenjuje zakone i sudi o krSenju zakona. Sve je uskladeno: zato Engleska i tvori, istinu govoreci, aristo- kratsku republiku. U Sjedinjenim se Drzavama isti sustav primje- njuje na éitav narod. Svaki ameri¢ki gradanin moze birati, biti biran i biti porotnikom. Porotni mi se sustav, onakav kako sc shvaca u Americi, Cini isto tako izravnom i isto tako krajnjom posljedicom dogme 0 suverenosti naroda kao i opée pravo glasa. Oba su ova sredstva podjednako mo¢na pri uspostavijanju viadavine vecine. Svi vladari koji su iz sebe samih hijeli erpsti izvor vastite mo¢i i upravijati drustvom umjesto da dopuste da ono upravija njima uunistili su ustanovu porote ili su je oslabili. Kraljevi iz kuCe Tudor slali su u tamnicu porotnike koji nisu htjeli izricati osude, a Napo- leon je odabir porotnika obavijao posredstvom vlastitih agenata. Ma koliko ogevidna bila vecina prethodno iznesenih istina, one ne dopiru do svacijega uma, pa se Cesto Cini da Ijudi imaju tek zbrkanu predodzbu 0 ustanovi porote. Kada se rjeSava pitanje 0 31 Treba ipak iznijeti jednu vaznu napomenu: ustanova porote, istina, narodu daje opée pravo niadzora nad postupcima gradana, ali mu ne pruza sredstva za to da taj nadzor obavija u svim sluvajevima niti da ga uvijek obavija tiranski ‘Kada apsolutni viadar ima mo¢ da o zlotinima sudi pomocu svojih predstavnika, optuZenikova je sudbina takoreci unaprijed odredena. No, kada bi narod { bio odluéan u tome da ga osudi, sastav porote i njezina samostalnost jo8 bi pruzali neke povoljne izglede za oslobadajucu presudu. 122 tome od kakvih Ijudi mora biti saginjen popis porotnika, ograni- favamo Se na raspravu o upucenosti i sposobnosti onih koji se povivaju da u tomu sudjeluju, kao da se radi tek 0 sudskoj in- stitueiji. Uistinu mi se Gini da to znaéi baviti se manje vaznim dijelom toga pitanja; porota je prije svega politicka institucija; moramo je promatrati kao vid suverenosti naroda, a treba je u potpunosti odbaciti kada se odbija suverenost naroda ili je dovesti uvezu 5 ostalim zakonima po kojima je ta suverenost uspostavije- na, Porota tvori onaj dio nacije koji ima zadacu osigurati izvr- Savanje zakona, bas kao Sto su skupstinski domovi onaj dio nacije koji ima zadaéu da zakone donosi, pa da bi se drustvom viadalo na stalan i jednoobrazan nadin, nuzno je da se i popis porotnika prosiruje ili suzava zajedno’s biratkim popisima. Prema mome misljenju upravo ovakvo glediste uvijek mora priviaditi glavnu zakonodavéevu paznju. Ostalo je takoreéi sporedno. ‘Toliko sam uyjeren da je porota prije svega politi¢ka institucija da je na taj navin promatram i kada se primjenjuje u gradan- skopravnim pitanjima. Zakoni su uvijek kolebljivi ukoliko se ne oslanjaju na obicaje; obi¢aji tvore jedinu otpornu i trajnu snagu u nekome narodu. Kada se porota predvida samo za krivitne postupke, narod njezino djelovanje vidi tek od vremena do vremena i u posebnim slugajevima; navikava se Zivjeti bez nje u svakodnevnome Zivotu, te je promatra kao jedno od sredstava, a ne kao jedino sredstvo kojim se postize pravda.22 Kada se, naprotiv, nadleznost porote prosiri i na gradanske par- nice, njezina primjena svaki as upada u o@i; porota se tada dotite svadijega interesa, svatko pripomaze njezinu djelovanju; ona tako prodire i u Zivotnu praksu, navikava Ijudski duh na svoje forme i stapa se takoreci sa Samim pojmom pravde. Ustanova je porote, ograniéi li se na krivitne sludajeve, dakle, uvijek u pogibelji; kada se jednom uvede iu gradanske sporove, odolijeva vremenu i Ijudskome otporu. Da je porotu bilo moguée isto onako lako odstraniti iz engleskih obi¢aja kao i iz zakona, ona bi pod kraljevima iz ku¢e Tudor bila potpuno podlegla. Upravo je, dakle, gradanska porota stvarno spasila slobode u Engleskoj. Na koji se god naéin primijeni, porota svakako ima velik utjecaj a nacionaine osobine; no taj utjecaj beskonaéno raste Sto se ona iSe uvodi u gradanskopravna pitanja. 32 Ovo je jo’ iz vike razloga totno kada se porota upotrebljava samo w pojedinim krivignim postupeima, 123Porota, a napose gradanska porota, sluzi tomu da u duh svi gradana ucijepi jedan dio navika sudackoga duha, a upravo su to one navike koje narod najbolje pripremaju na to da bude slobodan, ‘Ona medu svim klasama Siri poStovanje prema sudskoj odluci j pojmu prava. Uklonite ovo dvoje i ljubav ce prema neovisnosti bi tek razorna stra Ona Ijude poucava primjeni pravicnosti. Svatko, sude¢i svome bliznjem, pomiSlja na to da Ce se mozda i njemu suditi. Ovo je napose toéno u pogledu porote u gradanskim sporovima: nema gotovo nikoga tko bi se bojao da ée jednoga dana biti izlozen kriviénome progonu, ali svatko move biti upleten u parnicu, Porota svakoga Covjeka udi da ne uzmite pred odgovornoséu za svoje viastite postupke; to je muzevan stav bez kojega nema poli- ticke vrline. ‘Ona svakoga gradanina uzdize do casti neke javne sluzbe, svima omogucuje da osjete kako moraju ispuniti neke duznosti prema drustvu, te da sudjeluju u viadanju njime. Prisiljavajuci Ijude na to da se bave i ne¢im drugim, a ne samo svojim viastitim poslovima, suzbija pojedingevu sebitnost koja na drutvo djeluje poput hrde, Porota je nevjerojatno Korisna u uobli¢avanju prosudivanja i povecavanju prirodne prosvijecenosti_naroda. U tome i jest, po mome sudu, njezina najveca prednost. Treba je smatrati besplatnom i uvijek otvorenom skolom u koju svaki porotnik dolazi da bi se obrazovao u vezi sa svojim pravima, u kojoj je u svakodnevnom dodiru s najobrazovanijim i najprosvjeCenijim pripadnicima vigih klasa, u kojoj se 0 zakonima poucava na prakti¢an nacin, a dostupni njegovu razumijevanju postaju zahvaljujuci naporima odvjetnika, sugevu misljenju i samim strastima stranaka u sporu. Mislim da prakti¢no razumijevanje i zdrav politi¢ki razum Amerikanaca valja prvenstveno pripisati dugotrajnoj upotrebi porote u gradanskim parnicama Ne znam je li porota korisna onima koji vode sporove, ali sam siguran da je vrlo korisna onima koji o tim sporovima sude. Gledam na nju kao na jedno od najdjelotvornijih sredstava Kojima se drustvo moze posluziti u odgajanju naroda. Ovo sto je prethodno izneseno primjenjuje se na sve nacije; no, evo onoga Sto se posebno tite Amerikanaca, te opéenito svih demokratskih naroda, Rekao sam prije da u demokracijama pravnici, a medu njima i Suci, tvore jedino aristokratsko tijelo koje moze obuzdati gibanja u 124 narodu. Ta aristokracija ne raspolaze nikakvom materijalnom snagom i njezin se konzervativni utjecaj odrazava samo na umnome planu. Upravo u ustanovi gradanske porote ona nalazi glavni izvor svoje moéi. U krivignim postupcima u kojima drustvo nastupa protiv jed- noga Covjeka, porota je sklona tomu da u sucu vidi pasivno orude drustvene viasti i nepovjerijiva je prema njegovu misljenju. Stovise, krivitni se postupci u potpunosti oslanjaju na puke Cinjenice koje zdrav razum lako uspijeva procijeniti, Na tome su podrugju sudac i porotnik ravnopravni. U gradanskim parnicama nije tako; sudac se tada ukazuje kao nepristran presuditelj medu strastima stranaka. Porotnici s po- vjerenjem gledaju na njega i s poStovanjem ga sluSaju; njegovo razumijevanje stvari ovdje, naime, potpuno nadilazi njihovo. On pred njima razlaze razne argumente koje su prisiljeni zapamtiti i voditi ih za ruku pokazujuci im krivudave putove sudskoga postup- ka; on ih ograni¢ava na ¢injeniéna pitanja i poucava ih u pogledu odgovora Sto ga moraju dati na pravno pitanje. Njegov je utjecaj na ajih gotovo bezgrani¢an. Moram li reéi za8to me osobito ne diraju argumenti koji se igvlaée u vezi s nesposobnos¢u porotnika u gradanskopravnim pita- njima? U gradanskim parnicama, barem onda kada nije posrijedi neko Ginjenitno pitanje, poroti pripada samo privid sudskoga tijela. Porotnici izritu presudu koju je donio sudac. Oni u tu presudu unose autoritet drustva koje predstavijaju, a on autoritet razioga i zakona, U Engleskoj i u Americi, suci na ishod krivi¢nih postupaka imaju utjecaj kakav francuski sudac nikada nije upoznao. Lako je razumjeti razloge toj razlici: engleski je ili ameri¢ki sudac svoju moé uspostavio u podrugju gradanskopravnih pitanja, pa je zatim samo prenosi na drugo mjesto zbivanja, a ne stjece je ondje. Ima sluéajeva, a ti su éesto i najvazniji, kada ameri¢ki sudac ima pravo da sam izriée presudu.%3 Tada se iznimno nalazi u istome polozaju u kojemu se veé uobitajeno nalazi francuski sudac, ali je hjegova moraina snaga daleko veCa: sjecanje ga na porotu jos uvijek prati, a glas mu ima gotovo istu onoliku snagu kao i glas drustva Giji su organ bili porotnici. 38 Savezni suci gotovo uvijek sami donose odluku u pitanjima koja se Poblize titu upravijanja ejjelom zemljom. 125Njegov se utjecaj proteze i daleko izvan zidova sudnice: y opustenosti privatnoga Zivota kao i u postovima politickoga Zivots na javnome mjestu kao iu okrilju zakonodavnih ustanova, ameritk, sudac neprestano oko sebe nailazi na Ijude koji su navikli na to d, u njegovome razumijevanju stvari vide nesto sto je nadmocnije ajihovu razumijevanju, pa nakon Sto se iskazao u stidskim postup. cima, njegov se utjecaj osje¢a i u svim duhovnim navikama, te ék iu duSama onih koji su s njime suradivali u sudenju. Na poroti koja nacko umanjuje sudacka prava stvarno se, dakle, temelji njihova mo¢, pa nema zemlje u kojoj bi suci bili tako mon} kao u onima u kojima narod sudjeluje u njihovim povlasticama, Napose zahvaljujuci pomo¢i porote u gradanskopravnim pita. njima americko sudstvo uspijeva u tomu da ono to sam nazvao Pravni¢kim duhom prodre tak i u najnize slojeve drustva. Tako je porota, koja predstavija najodluenije sredstvo kojim se ostvaruje viadavina naroda, takoder i najdjelotvornije sredstvo ko. jim se narod mo%e naueiti viadanju. 126 7 13. O utjecaju zakona na odréanje demokratske republike u Sjedinjenim Drzavama Glavni je cilj ove knjige bio upoznati nas sa zakonima u Sjedi- njenim DrZavama; ako sam postigao taj cilj, Citatelj je ve i sam mogao prosuditi koji medu tim zakonima stvarno teZe k ofuvanju demokratske republike, a koji je dovode u opasnost. Ako u tomu jsam uspio u tijeku cijele ove knjige, joS bih manje mogao uspjeti samo u jednome poglaviju. Ne Zelim se, dakle, vracati putem koji sam veé preSao, pa Ce nekoliko redaka biti dostatno kao sazetak. ini se da tii stvari vise od svih ostalih pridonose odrZanju demokratske republike u Novome svijetu. Prva je oblik saveza Sto su ga Amerikanci usvojili, a koji Uniji omoguéava da uziva moé velike republike i sigurnost male. Drugu nalazim u opéinskim ustanovama koje, obuzdavajuci des- potizam vecine, istovremeno narodu ucjepljuju sklonost prema slo- bodi i umijeée da bude slobodan. ‘Treéa se susrece u ustrojstvu sudske viasti. Pokazao sam koliko su sudovi korisni u ispravijanju zastranjivanja demokracije, te koli- ko, premda nikada ne mogu zaustaviti kretanje vecine, uspijevaju u njegovu usporavanju i usmjeravanju. CAJA NA ODRZANIE, DEMORRAISKE REPUBLIKE U SJEDINJENIM DRZAVAMA, Ranije sam rekao da obitaje smatram jednim od glavnih opéih uzroka Kojima se moze pripisati odrZanje demokratske republike u Sjedinjenim Drzavama. Ovdje izraz obiéaji shvacam u onome smislu koji su Ijudi antike Pridavali rijeti mores; ne primjenjujem ga samo na obi¢aje u pravom smislu rijegi, sto bi se moglo nazvati navikama srca, nego i ha razli¢ite pojmove koje su Ijudi usvojili, na razlicita misljenja koja 127