Zadivljujua pria o ostvarenju ivotnih elja

Robin Sharma

SVETAC, SURFER I DIREKTORICA

Prijevod djela: The Saint, the Surfer and the CEO

Scan: Tobacco Road

Obrada: Nana
EPUB, MOBI: ikamisic
http://www.balkandownload.org/

Posveeno Jill Hewlett.

Hvala ti za udesan razvoj koji sam ostvario zahvaljujui tvojem poticaju i za sve divno emu si me
pouila. Zahvalan sam ti za veliku potporu koju si pruila meni, mojem nastojanju da uinim neto za
ovaj svijet te za svu tvoju ljubav. Ti si blagoslov u mojem ivotu.

"Svaki ovjek ima samo jedan istinski zadatak - pronai put k samome sebi... Njegov je zadatak
otkriti vlastitu sudbinu - ali ne proizvoljnu - te je u potpunosti i bez oklijevanja ivjeti u sebi. Sve
ostalo je prividno postojanje, pokuaj izmicanja, bijeg natrag u ideale mnotva, povodljivost i strah od
vlastitog unutarnjeg svijeta."
- Izvadak iz knjige Demian Hermanna Hessea
"Ljubav je moda put kojim te polako vodim natrag k tebi. Ne onome tko bi elio biti, ve onome tko
jesi."
- Antoine de Saint-Exupery

ZAHVALE
Sretan sam jer sam okruen iznimnom skupinom za potporu: prijateljima, lanovima obitelji i
suradnicima koji su mi pomagali na svakom koraku osobnog putovanja koje nazivam ivotom. Ti ljudi
zasluuju duboku zahvalnost i iskreno divljenje. Stoga svu svoju zahvalnost upuujem svakome od
njih, svima koji mi pomau na putu ostvarenja osobne misije.
Veliko hvala mojem timu u Sharma Leadership International. Zahvaljujem Ann Green, mojoj
dragoj i brinoj izvrnoj pomonici te direktorici odnosa sa stranim klijentima, koja mi je godinama
predano pruala potporu i poticala me - divna si. Zahvalnost dugujem i Marnie Ballane, naoj
potpredsjednici Slube za govornitvo i metode uenja, koja je uzor smirene djelotvornosti i vesele
sposobnosti - veoma cijenim tvoj doprinos naem nastojanju. Al Moscardelli, na stariji
potpredsjednik i generalni direktor, sjajno obavlja svoj posao i pomogao nam je ostvariti pomake na
posve novoj razini. Svi ste velianstvena ljudska bia i uivam raditi s vama.
Zahvaljujem i tvrtkama klijentima irom svijeta koje me pozivaju kao govornika o temama vodstva,
instruktora i savjetnika. Zahvalan sam na mogunosti da budem od koristi i pruim svoj doprinos.
Hvala i klijentima pojedincima koje imam ast pouavati: nadahnjujete me svojom hrabrou i
predanou u potrazi za mogunostima boljega ivota. Klijentima koji su ujedno i lanovi mojeg
unutarnjeg kruga Mjesena pouka zahvalan sam jer su prepoznali vrijednost u onome to smatram
doista sjajnim sredstvom za preobrazbu ivota. Va je uspjeh moj uspjeh.
Moj agent Ken Browning je moja superzvijezda i moj prijatelj. Hvala ti to brzo shvaa moju
viziju, uvia to mogu ponuditi i pomae mi pri ostvarenju ciljeva.
Duboko cijenim vrijednu potporu i rad cijeloga tima u nakladnikoj kui Hay House u Kaliforniji.
Sretan sam to mogu biti jedan od vaih autora. Osobitu zahvalnost dugujem svojoj urednici Jill
Kramer koja mi je uvijek na raspolaganju; Christy Salinas za odlian dizajn naslovnice; lanovima
tima za odnose s javnou koji su me predstavili svijetu; Reidu Tracyju jer vjeruje u mene i Dannyju
Levinu za beskrajno poticanje, sjajne savjete i iskreno prijateljstvo. Ova je knjiga plod timskog rada.
Ja sam tek onaj koji je napisao rijei.
Zahvalan sam i naim stratekim partnerima irom svijeta koji mi pomau ostvarivati moju misiju,
odnosno pomagati ljudima da otkriju svoje istinsko jastvo te preobraavati zaposlenike u voe.
Osobito zahvaljujem Tonyju Brittu iz Britt Sales korporacije u New Jerseyju, Oritu Valencyju u
Izraelu te ostalim afilijacijama.
Hvala Diane Bliss i njezinom vrsnom timu televizijske kue PBS u Detroitu koji je nainio moju
televizijsku emisiju i pomogao mi proiriti poruku upravljanja vlastitim ivotom. Va je doprinos bio
vrlo vrijedan.
Duboko cijenim i doprinos koji je dao Jonathan Creaghan pomogavi mi stei novo razumijevanje
"ivljenja u mogunosti", kao i Neil Parfitt, istinski darovit skladatelj te Lyndsey Parfitt, vjeno
gorljiva pobornica.
Svojim kolegama Johnu Grayu, Marku Victoru Hansenu, Nidu Quebeinu, Denisu Waitleyju i
Wayneu Dyeru zahvaljujem na ljubaznosti i velikodunosti. Zahvale upuujem i svim organizatorima
seminara u Sjedinjenim Amerikim Dravama i Kanadi, koji su me sponzorirali. Osobito zahvaljujem
Salimu Khoji i sjajnom timu 4 Walls u Torontu, Mikeu Walshu iz High Performers International u
Portlandu, Jeffu Lieseneru iz High Achievers Network u Phoenixu te svima iz Peak Performers u
Minneapolisu.

Bez prijatelja koji su mi pomogli oblikovati svjetonazor i podupirali me na mojem putu ne bih bio
to to jesam. Osobito zahvaljujem Richardu Carlsonu, ovjeku koji utjee na milijune ivota i ini
ovaj svijet boljim. Hvala i mojem glavnom partneru Jeffreyju Feldbergu (izvrsnom voi), Wayneu
Starku (neustraivom vizionaru), Azimu Jamalu (mudrom ljudskom biu), Ernieu Pavanu (darovitom
vodiu), Kevinu Higginsu (vrhunskom misliocu), Darrenu i Lipi Bagshaw (istinski brinim
misionarima), Malcolmu McKillopu (pouzdanom prijatelju) i Jerryju Weineru (iznimno cijenjenom
mentoru). Svi ste dali vrijedan doprinos mojem ivotu. Hvala vam.
Moj daroviti brate, dr. Sanjay Sharma - vrelo zamisli, kreativnosti i bezuvjetne ljubavi - ti i ne
sluti koliko te cijenim. Ti i Suan, tvoja jednako iznimna te darovita supruga, u mnogoemu ste moji
uzori. Bili ste uz mene kada mi je bila potrebna pomo i na tome sam vam vjeno zahvalan. Svojem
neaku Neelu zahvaljujem na svoj zabavi i razigranosti.
Prema svojoj majci Shashi i ocu Shivu osjeam potovanje, ljubav i zahvalnost. Mnogo vam
dugujem i cijenim va dar usmjeravanja, dobrote i potpore. Znajte da sam svjestan koliko ste oboje
uinili za mene. Kae se da sami biramo svoje roditelje - jedan od mojih najveih darova bio je odabir
vas dvoje.
Veliko hvala Jill Hewlett za veliku potporu, mudrost i ljubav.
Svojoj divnoj djeci Colbyju i Bianci (koji mi pruaju beskrajnu radost i sreu) od srca zahvaljujem
na svim darovima i na ljubavi koja ne poznaje granice.

UVOD
Ovo je djelo plod mate. Posrijedi je pria o ovjeku po imenu Jack Valentine iji je ivotni put u
mnogoemu slian mojemu. Budui da se kao ljudsko bie osjeao prilino nepotpuno, krenuo je u
potragu za mudrou kako bi ivio sretnijim, zdravijim i boljim ivotom. Upoznavi tri osobita
uitelja, Jack je otkrio djelotvornu filozofiju za preoblikovanje svoje stvarnosti i otkrivanje svoje
sudbine. Pouke koje je Jack usvojio tijekom svoje neobine pustolovine potaknut e vas da i sami u
svojem ivotu ostvarite divne promjene. Kako to znam? Zbog toga to su te pouke promijenile moj
ivot.
Osobno sam se na tom putu suoio s mnogim preprekama. Pa ipak, svaka je prepreka prije ili
kasnije postala odskona daska koja me je pribliila mojoj najdubljoj istini i najboljem ivotu.
Svojedobno sam bio odvjetnik eljan uspjeha i svih materijalnih dobrobiti koje idu uz njega
smatrajui to nainom trajnog ispunjenja. No, radei sve vie i postigavi vie, shvatio sam da se
zapravo nita nije promijenilo. Koliko god sam materijalnoga stekao, ovjek kojega sam svakoga jutra
opazio u zrcalu bio je isti: nisam bio sretniji i nisam se osjeao bolje. to sam vie razmiljao o
svojem ivotu, to sam postajao svjesniji praznine u svojem srcu. Poeo sam obraati pozornost na
njegov tihi apat kojim mi je govorilo da ostavim odabranu profesiju i upustim se u ozbiljno
preispitivanje due. Razmiljao sam o tome zato sam doao na ovaj svijet i to je moja osobita
zadaa. Pitao sam se zato nisam zadovoljan svojim ivotom i koje korjenite promjene moram
ostvariti da bih izaao na pravi put. Razmotrio sam temeljna uvjerenja, pretpostavke i prizme kroz
koje sam promatrao ivot te se posvetio odbacivanju onih nezdravih.
Tijekom tog razdoblja intenzivnog preobraaja itao sam knjige s podruja samopomoi, osobnog
vodstva, filozofije i duhovnosti. Pohaao sam brojne teajeve osobnog razvoja. Promijenio sam nain
prehrane, razmiljanja i ponaanja. Tako sam s vremenom postao mnogo iskreniji, uravnoteeniji i
mudriji no to sam neko bio.
Priznajem da sam u mnogoemu jo uvijek poetnik na tom putu upoznavanja samoga sebe.
Vrh jedne planine za mene je podnoje sljedee, a moje istraivanje je beskonaan proces. ak i
dok piem ove rijei, prolazim jo jedno razdoblje velike osobne preobrazbe i preispitivanja svojih
temeljnih vrijednosti te svjetonazora. No, nastojim biti blag prema sebi. Podsjeam se da moram biti
strpljiv, da ne smijem ii "glavom kroz zid". Svaki novi dan donosi mi veu jasnou, sigurnost i nove
blagoslove. A za mene je to sav smisao ovoga prelijepog ivota.
Nadam se da e vas ova knjiga duboko dirnuti. Ako doista elite ovladati tim znanjem, vrlo je vano
da njemu pouavate druge. Predlaem vam da, proitavi ovu knjigu, u roku od 24 sata sjednete s
nekim tko vam je drag i otkrijete mu to ste nauili. Tako ete i sami jasnije shvatiti filozofiju ove
knjige te postati sposobni primijeniti je u vlastitom ivotu.
Takoer se nadam da ete uivati primjenjujui pouke iz ove knjige. Najbolji nain da se ostvarite u
potpunosti jest da se u itanje ove knjige unesete s djejim uenjem i strau. Zahvaljujem vam na
asti koju ste mi ukazali dopustivi da svoje djelo podijelim s vama. elim vam ivot prepun
mogunosti, radosti i mira. I nadam se da ete dati svoj doprinos stvaranju novoga svijeta.
Robin Sharma

1. poglavlje Novi poeci

"Bez obzira na to jesmo li ratnici, svi se mi s vremena na vrijeme suoavamo s kubnim centimetrom
mogunosti. Razlika izmeu prosjenog ovjeka i ratnika jest u tome to je ratnik toga svjestan, ostaje
svjestan i budno eka kako bi taj kubni centimetar uhvatio im se pojavi."
Carlos Castaneda
Nikada do tada nisam osjetio takav bol. Desna mi je ruka nekontrolirano drhtala, a krv se slijevala
po mojoj snjenobijeloj koulji. Bio je ponedjeljak ujutro, a moj je um ispunila misao kako to nije
dobar dan za umiranje.
Dok sam nepomino leao u automobilu, zapanjila me je tiina. U kamionu koji se upravo zabio u
mene nitko se nije ni pomaknuo. Okupljeni promatrai doimali su se uasnutima. Promet je potpuno
stao. uo sam samo utanje lia u kronjama drvoreda.
Dvojica promatraa dotrala su do mene i rekla mi da pomo stie i da se ne miem. Jedan od njih
uhvatio me je za ruku i poeo moliti: "Boe, pomozi ovom ovjeku. Molim te, zatiti ga." Za nekoliko
minuta mjesto nesree okruila su vozila hitne pomoi te vatrogasna i policijska vozila s ukljuenim
sirenama. Sve je na izgled usporilo, a mene je preplavio udan osjeaj spokoja kada su spasioci,
blistavi primjeri smirenosti pod pritiskom, metodiki zapoeli svoj posao. Osjeao sam se kao
promatra - gotovo kao da cijeli prizor promatram odozgo, s visine.
Sljedee ega se sjeam jest buenje u bolnikoj sobi u kojoj se osjeao miris svjeih limuna i
bjelila. Nikada neu zaboraviti taj miris. Tijelo mi je bilo omotano raznim zavojima, a obje su mi
noge bile u gipsu. Ruke su mi bile prekrivene modricama.
Pozdravila me je zgodna mlada sestra. "Gospodine Valentine! Ne mogu vjerovati da ste budni!
Pozvat u lijenika", rekla je i uurbano otipkala brojke na interkomu pokraj mojega kreveta.
Kad je spustila slualicu, promuklim sam glasom rekao: "Zovite me Jack", nastojei ostaviti dojam
oputenosti u oito ozbiljnoj situaciji. "Gdje sam?"
"U opoj bolnici Lakeview, Jack. Na odjelu intenzivne njege. Proli tjedan doivjeli ste nesreu.
Iskreno reeno, sretni ste to ste ivi." "Doista?" upitao sam smeteno.
"Aha", odgovorila je s usiljenim osmjehom pogledavi karton u podnoju mojega kreveta. "Nakon
sudara s kamionom pali ste u komu. Bolniari koji su vas dovezli ovamo nisu mogli vjerovati da ste
preivjeli sudar. U svakom sluaju, sada biste se trebali usredotoiti na zacjeljivanje tih tekih rana i
slomljenih nogu. Sve e biti u redu - kao to sam vam rekla, pravi ste sretnik."
Sretnik nije bila rije koju bih ikada povezao sa sobom, ali sam se u tim okolnostima morao sloiti
s njom. Doista sam bio sretan to sam preivio.
"Zato sam sam u sobi?" upitao sam se na glas osvrui se uokolo. "Drutvo bi mi godilo."
"Svjesni ste tek nekoliko minuta, Jack. Opustite se i doite k sebi. Budite mirni. Va e lijenik
zaas stii - bio je vrlo zabrinut za vas."
***
Kako su sati toga dana prolazili, a pokraj mene se izmjenjivali lijenici i sestre koji su me

opipavali, pregledavali i hrabrili, poeo sam uviati koliko je nesrea zapravo bila teka. Voza
kamiona umro je na mjestu, a meni je lijenik otvoreno rekao kako je sumnjao da u ikada doi k
svijesti. "Jo nikada nisam vidio takav sluaj", suho je rekao.
No, ja sam znao da se sve to dogodilo s razlogom. Sve se dogaa s razlogom i u ivotu nita nije
sluajno - znam da ste to ve uli. No, ja sam osobno spoznao da ovaj na udesan univerzum nije
samo zapanjujue inteligentan u svojem ustrojstvu, ve je i vrlo ugodno mjesto. Ovaj svijet eli da
ivimo divne ivote. eli da budemo sretni. I eli da pobijedimo.
Tih unutarnji glas (koji je po prvi put progovorio u bolnikoj sobi te mi nastavio pruati utjehu u
najteim trenucima kada sam bio najranjiviji) rekao mi je da e se dogoditi neto vano te da ono to
u doivjeti sljedeih dana i tjedana nee iz temelja promijeniti samo moj ivot, ve e i utjecati na
ivote mnogih drugih. Rekao mi je kako je preda mnom ono najbolje.
Pretpostavljam da mnogi od nas ne posluaju taj tih, ali mudar glas. U srcu svakoga od nas postoji
mjesto na kojemu se nalaze odgovori na naa najvanija pitanja. Svatko od nas zna svoju istinu te to
je potrebno uiniti da bi ivio iznimnim ivotom. No, budui da u naim ivotima vladaju prevelika
buka i prevelika zbrka, veina nas jednostavno je izgubila vezu s tim prirodnim izvorom iste
mudrosti. Ja sam pronaao vremena za tiinu, smirenost i usamljenost, a glas istine je progovorio. to
sam se vie uzdao u njegovo vodstvo, to je moj ivot postajao osebujniji.
Bilo je otprilike pola deset na veer kada je bolniar dovezao jo jednoga pacijenta u moju sobu.
Bilo mi je drago da sam dobio drutvo pa sam odmah podigao glavu kako bih pogledao svojega novog
drubenika. Bio je to stariji ovjek, star otprilike sedamdeset i pet godina. Imao je gustu, pomno
zalizanu srebrnastu kosu te smee pjege po cijelom licu, vjerojatno zbog mnogih godina izlaganja
suncu. Iz njegove krhkosti i tekoga disanja zakljuio sam da je vrlo bolestan. Primijetio sam i da trpi
bolove: oi su mu bile zatvorene i tiho je stenjao dok ga je bolniar premjetao u novi krevet.
Nakon otprilike deset minuta polako je otvorio oi. Bio sam opinjen: njegove blistavo plave oi
bile su toliko jasne i sjajne da sam se najeio. U trenutku sam shvatio da taj ovjek posjeduje mudrost
neuobiajeno rijetku u ovom svijetu brzih rjeenja i uurbanih ivota. Osjeao sam da sam u blizini
uitelja.
"Dobra veer", apnuo je tiho i dostojanstveno. "ini se da emo neko vrijeme provesti zajedno u
ovoj sobi."
"Da - nije ba mjesto na kojemu bi ovjek elio biti u petak uveer, zar ne?" odgovorio sam uz
srdaan osmjeh. "Ja sam Jack", rekao sam i podigao ruku u znak pozdrava. "Jack Valentine. Prije
otprilike tjedan dana doivio sam prilino teku automobilsku nesreu, a presuda kae da u neko
vrijeme ostati u ovom krevetu. Cijeli sam dan bio sam pa mi je drago da sam vas upoznao,
gospodine."
"I meni je drago da sam upoznao tebe, Jack. Ja sam Cal. U ovoj sam bolnici, na razliitim odjelima,
ve sedam mjeseci. Obavljali su pretrage, lijeili me i promatrali vie no to bih ikada mogao
zamisliti. Kako je krenulo, plaim se da nikada neu izai odavde", tiho je izustio i pogledao prema
stropu. Na trenutak je zastao. "Doao sam zbog bolova u elucu, uvjeren da su prouzroeni neime to
sam pojeo. est dana kasnije podvrgli su me kemoterapiji." "Rak?" upitao sam nastojei biti to
obazriviji.
"Da. Kad su ga lijenici otkrili, ve se bio proirio po cijelom tijelu. Imam ga u pluima, u
crijevima, a sada i u glavi", rekao je i drhtavom rukom proao kroz svoju gustu kosu. "Kako bilo",
nastavio je zamiljenim tonom, "u usporedbi s veinom ljudi, proivio sam prilino dobar ivot.

Odrastao sam u krajnjem siromatvu, samo s mamom. A ona je bila vrlo plemenita ena."
"Kao i moja", ubacio sam.
"Svakoga dana mislim na nju", nastavio je Cal. "Bila je paljiva, borbena i jaka poput netom
iskovanog elika. Vjerovala je u mene kao nitko drugi, poticala me da si postavljam visoke ciljeve i
sanjam velike snove. Njezina ljubav prema meni bila je doista bezuvjetna - a to je jedina istinska
ljubav, Jack. To me podsjea na rijei Victora Hugoa: 'Najvea srea u ivotu dolazi s uvjerenjem da
smo voljeni'. A ja sam se uz tu iznimnu enu osjeao istinski voljenim. Nema nita protiv toga da ti
ispriam svoju ivotnu priu, zar ne?"
"Ne, naprotiv", odvratio sam. 'Vrlo me zanima."
"Dobro. Pa, moje je djetinjstvo bilo jednostavno, ali zabavno. Ljeta sam provodio kupajui se gol u
rijeci, a zime pred usplamtjelom vatrom prepriavajui prie i itajui dobre knjige. Mama je u meni
probudila ljubav prema knjigama."
"I ja volim itati", dobacio sam. "kolu zapravo nisam osobito volio, ali sam jako volio svoje
knjige."
"I ja sam bio takav. Veliki mislilac Judah ibn-Tibbon mudro je primijetio: 'Neka ti knjige budu
drubenice. Neka tvoji ormari i police budu igralita i vrtovi'."
"Lijepe rijei, Cal."
Nastavio je. "kola mi je bila dosadna, ali sam u knjigama nalazio snane poticaje. Nikada neu
zaboraviti kako mi je majka rekla da jedna zamisao proitana u jednoj knjizi moe promijeniti moj
ivot. Ali, dodala je kako je nevolja u tome to ne znamo koja knjiga sadri onu zamisao koja e nas
probuditi! S oitom ljubavlju govorila mi je kako je moja dunost tragati za tom knjigom, a kada je
pronaem, morat u smoi hrabrosti da tu zamisao ostvarim u vlastitom ivotu. Jack, budui da i ti
voli itati, podijelio bih s tobom jo jedan kratak citat o vrijednosti itanja." "Svakako."
"Kupovanje vie knjiga no to ovjek moe proitati zapravo je beskrajno preispitivanje due, a ta
je strast jedino to nas uzdie iznad ivotinja koje nestaju bez traga'. To su rijei A. Edwarda Nortona
- morao sam ih nauiti u srednjoj koli", rekao je i promijenio poloaj.
"Dakle, kad sam jo malo odrastao, krenuo sam na vojnu akademiju. Mama nije eljela da odem, ali
sam dobio stipendiju koja je doista bila moj izlaz iz siromatva u kojemu sam odrastao. Nakon toga
sam se upisao na koled i ondje sam se ve prvoga dana zaljubio u osamnaestogodinju ljepoticu
zlatne kose i koe boje slonovae. Upoznao sam je na predavanju iz povijesti i to je doista bila ljubav
na prvi pogled. Jednostavno sam znao da nam je sueno biti zajedno. Boe, kako sam volio Grace bila je tako nevina i draga. Nisam mogao zamisliti bolju suputnicu na svojem ivotnom putovanju." "I
mojoj je majci bilo ime Grace", primijetio sam.
"Prelijepo ime, zar ne, Jack?"
"Da, prelijepo je."
"Nakon to smo se vjenali, dobili smo dijete, djeaka. Jako sam ga volio. To je vrijeme za nas bilo
dragocjeno. Zabavljali smo se, smijali i voljeli - ivjeli ono najbolje od ivota. Otprilike u to doba
odluio sam se okuati u poduzetnitvu pa sam otvorio tvrtku za prodaju drvne grae kojom sam
opskrbljivao mnoge velike graevinske tvrtke. Bilo je to vrijeme gospodarskog blagostanja pa se
mnogo gradilo. Tijekom godina zaradio sam gomilu novca tonije, milijune dolara - pa smo Grace,
na sin i ja ivjeli kao u bajci. Moram priznati, bila je to prava idila", rekao je i odmahnuo glavom kao
da sam sebi ne moe vjerovati.

"Ali, to sam vie zaraivao, to me je posao vie zaokupljao. Bio sam rastresen, a obitelji sam
posveivao sve manje pozornosti. Kae se da smo u ivotu prisiljeni onglirati raznim lopticama.
Neke od njih, poput one koja predstavlja karijeru, nainjene su od gume. Ako nam ispadnu, odskoe.
No, neke su loptice staklene, primjerice, obitelj. Ako je ispusti, ne vraa se. U tome sam pogrijeio.
Novac je samo stvorio zbrku u mojem ivotu i odveo me na pogrean put. Izgubio sam iz vida svoje
najvee vrijednosti i svoje istinske prioritete. Umjesto da se zbliim s obitelji, udaljio sam se. Otada
sam otkrio da najbogatiji ovjek na svijetu nije onaj koji ima najvie, ve onaj kojemu je potrebno
najmanje. Trebalo mi je mnogo vremena da usvojim tu pouku. A i dobro sam je platio."
Pozorno sam ga sluao, zadubljen u priu ovjeka koji mi je tako otvoreno otkrivao svoja ivotna
iskustva. I sam sam odrastao bez oca pa me je zadivilo Calovo miljenje o vanosti stabilnog
obiteljskog ivota. udio sam za odnosom s ocem kojega nikada nisam upoznao i zbog te sam
nepotpunosti uvijek osjeao veliku prazninu u ivotu. Na povrinu je izranjala i tuga zbog injenice
da, premda sam jo bio relativno mlad, nisam pronaao enu s kojom bih mogao zaeti obitelj. Te
udnje do tada nisam bio svjestan.
"Nego", nastavio ja Cal s neto veim entuzijazmom, "nau su djelatnost zadesila teka vremena,
to nije neuobiajeno, a ja sam izgubio sve do posljednjeg novia. Nisam izgubio dio novca i dio
imovine, Jack. U nekoliko tjedana izgubili smo doslovce sve. Grace je to vrlo teko primila i
neprestano je brinula zbog teke situacije u kojoj smo se nali. Ali, bili smo jaki i zajedno smo dali
sve od sebe kako bismo obnovili svoj ivot.
Poslovali smo vrlo slabo pa smo Grace i ja zapoeli ivjeti mnogo skromnije. Za oboje je to ujedno
bilo i vrijeme dubokoga promiljanja. Neuspjeh esto tako djeluje na ljude. Otkriva nam tko uistinu
jesmo i to doista elimo, budi nas iz prividnog zadovoljstva. I tako sam se znatno razvio kao ljudsko
bie usprkos tome to smo bili u nezavidnoj financijskoj situaciji i to je na odnos bio suoen sa
izazovima. tovie, tekoe u tom razdoblju potaknule su me da zakoraim na put samoupoznavanja i
osobnog razvoja kojim i danas putujem. Iz korijena sam promijenio svoj ivot."
"to se tada dogodilo?" upitao sam sa iskrenim zanimanjem ne obraajui pozornost na to to je
bilo kasno i to su svjetla u bolnici ve bila ugaena.
"Postao sam filozof, odvratio je bez oklijevanja.
"Filozof? to se dogodilo s poslom? S Grace i s vaim sinom?"
"Filozofija jednostavno znai ljubav prema mudrosti'. elim rei da sam mudrost zavolio jednako
kao to sam volio sam ivot. Cijele sam dane provodio razmiljajui o smislu ivota i meditirajui o
dubokoumnim pitanjima. Ono na to sam prije bio usredotoen poelo se doimati nevanim. Naalost,
Grace i ja smo se i dalje udaljavali pa smo se na posljetku rastali. Neki smatraju da su nai odnosi
zapravo zadaci. Neki traju nekoliko tjedana, a neki cijeli ivot - ali nam svi donose vane pouke koje
bi trebale potaknuti na razvoj. Znam samo da sam za naega zajednikog ivota nauio mnogo. Ona
je, naalost, sa sobom odvela i naega sina, a ja ih vie nikada nisam vidio. To me je slomilo", rekao je
drhtavim glasom." Dio mene u tom je trenutku umro. Jo uvijek si ne mogu oprostiti to to sam
razorio svoju obitelj. Oh, Boe, kako mi je to dijete nedostajalo!
uo sam da se Grace preselila na drugi kraj zemlje i trudila se svojim skromnim sredstvima
podizati naega sina. Ja sam pokuao ostati u vezi s njom i pomoi joj, ali sam znao da sam joj slomio
srce, a ona je bila ponosna i nije vie eljela uti za mene. Gubitak obitelji doista je bila najvea
pogreka u mojem ivotu. Supruga i sin inili su me iznimno sretnim, ali sam to uvidio tek kada je
bilo prekasno. N o, najvee pogreke sa sobom donose i najvanije pouke. Sada sam mudriji. Vjerujem
da je u ivotu najvanije uiti iz prolosti, za budunost, i na taj nain stjecati spoznaje."

"To ste lijepo rekli, Cal. Pretpostavljam da time elite rei kako je vano dopustiti da nam prolost
slui. Je li tako?"
"Dobro si to rekao. Upravo je tako. Posve je u redu pogrijeiti - ljudska se bia na taj nain
razvijaju. Sueno nam je grijeiti jer pogreke potiu rast. Samo ih ne bismo smjeli ponavljati. Iz rane
valja izvui mudrost ili, kako si ti rekao, dopustiti da nam prolost slui.
I tako, kad je Grace otila s naim sinom, ja sam se jo vie povukao u sebe, nekoliko godina
zatvarao sam se" od cijeloga svijeta potpuno posveen upoznavanju samoga sebe i unutarnjem
preispitivanju. Strastveno sam se predao nastojanju da otkrijem tko sam i zato je moj ivot bio
upravo takav. U svijetu u kojem veina ljudi ivi u vanjskom svijetu, ja sam ivio u svojem
unutarnjem svijetu. U svijetu u kojem ljudi bjee od svojih strahova, ja sam hrlio prema njima. A u
svojim sam dubinama otkrio neto nevjerojatno."
"Moete li mi otkriti to ste otkrili u sebi?" radoznalo sam upitao upijajui svaku njegovu rije.
"Ostavit u ti da to sam otkrije, sinko", odgovorio je raspirivi moju goruu znatielju. "Zna da
svi moramo obaviti unutarnje radove. To je naa najvea odgovornost. Najvaniji ivotni cilj jest
preispitati samoga sebe i upoznati svoju istinu - svoje istinsko jastvo ukupnost svojega bia. ovjekov
najvii zadatak jest bolje upoznati samoga sebe kako bi bolje sluio svijetu. Istinski ivotni uspjeh
ostvaruje se iznutra, zna?"
"Potpuno vas shvaam."
"Otkrio sam da ovjek najvrednije dragocjenosti pronalazi u vlastitom srcu. Najvei darovi ivota
jesu unutarnji darovi, a otkrivaju se onima koji imaju hrabrosti zagrepsti ispod povrine svojih
ivota."
Na trenutak sam se zamislio nad njegovim rijeima. "Naalost, osobno nikada nisam bio
zainteresiran za osobni razvoj. Radim za reklamnu agenciju pa cijele dane provodim u poslovnom
svijetu. U njemu je najvanije zaraivati i dobro izgledati. Nisam ponosan na ustrojstvo svojega
svijeta, ali sam nauio igrati njegovu igru. I igram je prilino dobro. Imam dobar automobil ili sam ga
barem imao. Imam sjajan stan i zanimljive prijatelje. Ali, usprkos svemu tome, ipak nisam sretan.
Neto nedostaje. Doista shvaam da se uspjeh ostvaruje iznutra. Da sam zadovoljan sobom, bio bih
zadovoljniji i svojim ivotom. Odakle bih trebao poeti obavljati, kako vi to kaete, 'unutarnje
radove'?"
"Moe zapoeti tako to e proniknuti u svoju smrtnost, Jack. Razmiljanjem o smrti potvrujemo
ivot, zna?"
"Doista?"
"Naravno. Tek kad duboko i emocionalno spoznamo da je ivot kratak i da nam je vrijeme
ogranieno, tek tada moemo ivjeti punim pluima i potpuno se predati sadanjosti. Da ti je preostala
samo jedna godina ivota, kladim se da bi je proivio drugaije no to sada ivi. Pripazio bi da ivi
bez aljenja, prihvaao bi rizike i otvorio bi svoje srce ljubavi, ivio bi strastveno, sa uitkom,
usredotoen na ono to je vrijedno."
"to mislite pod time 'usredotoen na ono to je vrijedno'?" upitao sam.
Cal se polako pridignuo i posegnuo za olovkom koja je stajala na stoliu pokraj kreveta.
"ivi poput ove olovke i bit e zadovoljan", rekao je povjerljivim tonom. "Previe ljudi ivi s
tupim vrhovima. No, valja izotriti fokus i ivjeti iz same sri - kao ova olovka. Tako se os- milja, a
zatim i gradi osobit ivot. Pisac Michel Eyquem de Montaigne rekao je: 'Izvoran je ivot najvee i

najuzvienije remek-djelo ljudskoga bia. Sve ostalo su, u najboljem sluaju, tek bezvrijedna
pomagala i dodaci'. Vidi, Jack, veina ljudi ivi kao da je pred njima cijela vjenost. Uskraujemo si
svoje strasti i odgaamo svoje snove. No, ivot je zapravo krhak dar koji valja ivjeti odmah. Nitko od
nas ne zna koliko mu je dana preostalo. U to moe biti siguran."
"Znam", iskreno sam rekao osjetivi koliko je ta spoznaja bila vana mojem novom prijatelju.
"Usredotoi se na ono to je u tvojem ivotu doista vano. Kao stariji i mudriji ovjek otkrio sam da
je ono to sam neko smatrao ivotno vanim zapravo beznaajno. Ispostavilo se da je najvanije ono
to sam smatrao beznaajnim sitnicama." "Kako bih trebao proniknuti u svoju smrtnost?" "Postavi si
zakljuna pitanja", kratko je odgovorio.
"Zakljuna pitanja? Ne znam o emu je rije, Cal. O emu govorite?" uspravio sam se potpuno
opinjen onime to sam uo od toga jedinstvenog i pomalo zagonetnog ovjeka.
"Na samrtnoj postelji, u posljednjim trenucima ivota, u tvojem e se umu pojaviti tri pitanja. To su
zakljuna pitanja. Budui da e to na kraju tvojega ivota biti i najvanija pitanja, zato ne bi okuao
svoju hrabrost i ve danas razmislio o njima kao o najvanijim ivotnim pitanjima?"
"Koja su to pitanja?" upitao sam slutei da bi mi njegovi odgovori mogli promijeniti ivot.
"Pitanja su jednostavna: 'Jesam li ivio mudro?' 'Jesam li volio iskreno?' i 'Jesam li plemenito
sluio?'"
"Biste li mi mogli objasniti svako pojedino?" nestrpljivo sam upitao. "Znam da je kasno, ali bi mi ta
spoznaja doista mogla promijeniti ivot."
"Jack, iako bih morao odspavati, cijenim tvoj zanos. Uope ne sumnjam da smo se susreli s
odreenim razlogom. ivot to tako uredi. Svi koji su uli u tvoj ivot, doli su upravo u trenutku kada
ti je njihova pouka bila najpotrebnija."
"Vjerujem da je tako."
"Na je svijet vrlo mudro mjesto, a nai se ivoti odvijaju u skladu s nizom prirodnih zakona koji su
upravo savreni. Mi, ljudska bia, smatramo da naim ivotom upravljaju sluajni dogaaji te da ljudi
sasvim sluajno ulaze u na ivot i izlaze iz njega. Nita nije dalje od istine. U naem svijetu nema
kaosa, ve samo red. Nita nije sluajno - nikada. Naim ivotima ne upravljaju sretne ili nesretne
sluajnosti, ve inteligentno ustrojstvo koje nam pomae razviti se u punom sjaju."
"Kako to znate?"
"Jednostavno znam. A i ti e to otkriti", rekao je potpuno uvjereno.
"Zanimljivo", odgovorio sam duboko zamiljen.
"Rodio si se da bi svijetu ponudio svoje darove. No, njegovo je ustrojstvo takvo da prije no to,
doista, zablista kao ovjek, mora obaviti unutarnje radove koje sam ti ve spomenuo. Mora
upoznati samoga sebe; mora razmotriti uvjerenja koja te ograniavaju i iznova ih oblikovati. I mora
ogoljeti svoje pogrene pretpostavke o tome to kao ovjek moe biti, imati i initi, te ih potom
ispraviti. Mora postati svjestan svojih obrazaca reakcija u razliitim ivotnim okolnostima i
popraviti ih. I mora se uhvatiti u kotac sa svojim strahovima te ih prevladati. Tada moe otvoriti
srce i srei drugih ljudi posvetiti vie pozornosti no vlastitoj srei. Kada to uspije, dogaa se
paradoks: postaje sretan."
"Znai, sve je vrlo promiljeno ustrojeno", rekao sam saimajui upravo primljena saznanja. "Svijet
je uzvieno ustrojen i ureen. Pretpostavljam da najprije moram shvatiti prirodne zakone koji u njemu

vladaju?"
"Da, sinko", odgovorio je Cal, oito zadovoljan mojim prihvaanjem njegove ivotne filozofije.
"Kada se uskladi s tim zakonima, doi e u dodir sa svojom istinskom moi. Postat e prirodna sila
te iz mukotrpnog ivota zakoraiti u lako i nesputano ivljenje. Postat e sve o emu si sanjao. U svoj
e ivot spontano i s lakoom privlaiti sve to je tvoje srce ikada poeljelo. ivot e ti se poeti
odvijati gotovo kao pod utjecajem arolije."
Na trenutak sam razmiljao o njegovim rijeima, a tada sam rekao: "No, pitam se odakle bih tono
trebao poeti. Priznajem da je ovo za mene vrijeme istinske borbe. Vie zapravo i ne znam tko sam i
arko elim poboljati svoj ivot. Nedavno sam okonao vezu s djevojkom. Ne podnosim svoj posao.
Iako dobro zaraujem, na kraju mjeseca nikada nemam dovoljno novca.
I duboko u sebi osjeam bol koji jednostavno ne poputa."
"Vjeruj tom bolu, sinko."
"to?" upitao sam pomislivi da nisam dobro uo.
"Vjeruj tom bolu", ponovio je. "Od svojih sam uitelja nauio da najvanije odgovore pronalazimo
tek kada proniknemo u osjeaje i udnje od kojih veina ljudi bjei. Nai nam osjeaji nude veliku
mudrost i otkrivaju saznanja iz nae podsvijesti. A podsvijest je naa veza s mudrou univerzuma.
Nae svjesno miljenje prilino je ogranieno, ali je podsvjesno miljenje neogranieno.
Zna, veina nas porie osjeaje. Drutvo nas je tome pouilo. Ve u vrlo ranoj dobi suspreemo
svoje osjeaje. Govore nam da ne plaemo, govore nam da se ne smijemo preglasno i govore nam da
nije u redu osjeati tugu ili ak doivjeti gnjev. Ali, nai osjeaji nisu ni ispravni ni pogreni jednostavno su nai osjeaji, sastavni dio ljudskog iskustva. Ako ih ugui, poinje iskljuivati
dijelove svojega bia. Nastavi li tako, izgubit e vezu sa svojim istinskim jastvom. Poet e ivjeti
iskljuivo intelektom i prestat e osjeati."
Na trenutak je zastao i pogledao me u oi. "Kladim se, Jack, da po cijele dane samo razmilja,
razmilja i razmilja. Tvoj um je stroj koji klepee bez kraja i konca i ne osjea unutarnji mir.
Prestao si ivjeti u sadanjem trenutku i osjeati puninu ivota - previe si zaokupljen ivotom u
prolosti ili budunosti. Jesi li znao da um vrlo rijetko ivi u sadanjem trenutku? Neprestano brine
zbog prolosti ili razmilja o budunosti. Ali, nita od toga nije stvarno. Stvaran je samo sadanji
trenutak. Nemoj proputati taj trenutak jer je u njemu tvoj ivot."
"To je tono", primijetio sam s dubokim uzdahom. Njegove su rijei odraavale istinu osjeao sam
to u svojem tijelu. "Sve postaje savreno logino", dodao sam. "Volio bih da vie ljudi uje i shvati
mudrost koju mi otkrivate. Svijet bi tada bio mnogo bolji."
"Shvatit e kada budu spremni. Stara izreka kae: 'Kad je uenik spreman, pojavljuje se uitelj'. Ne
moe glavom kroz zid, zna?"
"Pretpostavljam da je u dananjem svijetu previe cinizma", odgovorio sam. "Vie ne vjerujemo u
svoje velike djeje snove. Ne vjerujemo da imamo mo stvoriti ivot kakav elimo. Ne vjerujemo da
sami moemo uiniti neto vano za ovaj svijet."
Cal je kimnuo. "I upravo zbog toga su mnogi od nas zaglavili. U sebi nosimo nevjerojatnu mo, ali
smo izgubili vezu s njom. Jedan od razloga je strah. ivot nam nudi doista udesne mogunosti. Kada
se uskladimo s prirodnim zakonima, sposobni smo ostvariti zapanjujua uda - doista zapanjujua.
Ali, sve te mogunosti za sobom povlae i odreenu odgovornost... a to nas plai. Zbog toga ne
vjerujemo u sebe. Poriemo svoju mo i postavljamo si prepreke na putu prema divnom ivotu

kakvim smo trebali ivjeti."

"Gotovo kao da osujeujemo sami sebe. Bjeimo od onoga to najvie elimo."
"Upravo tako. Hinimo da nismo vani i ponaamo se kao da nismo osobiti. Zatvaramo oi za
istinsko ustrojstvo svijeta pa ne vjerujemo u prirodne zakone koji njime upravljaju. A ti se zakoni
otkrivaju u tvojem ivotu tek kada u njih poloi svu svoju vjeru. Ne djeluju ako ti ne vjeruje da
djeluju. Da bi ivio najboljim moguim ivotom, svatko od nas mora ostvariti korjenite promjene
svojeg naina razmiljanja. No, jo su vanije korjenite promjene u srcu. A njih pokree vjera u
prirodne zakone o kojima ti govorim."
"Dakle, najprije bih trebao povjerovati da ti zakoni djeluju - i oni e poeti djelovati?"
"Tako je. To je nalik ognjitu. Da bi se ugrijao, mora u njega staviti cjepanice. Sjedi li pokraj
vatre u kojoj nema cjepanica, nee se ugrijati. Veina ljudi ne vjeruje - nemaju nimalo vjere u
savrenost univerzuma i svoju divnu ulogu u njemu. Zbog toga u njihovim ivotima nema arolije.
Oni ne uspijevaju shvatiti kako funkcionira ovaj svijet i prestali su biti voe."
Ta me je primjedba zbunila. "to pod time mislite?"
"Polazna toka prosvjetljenja, cilja kojemu bi svaki ovjek trebao teiti, jest unutarnje vodstvo.
Vodstvo je mnogo vie od onoga to neki poslovni ljudi ine na radnom mjestu. Vodstvo je osobna
odgovornost, upoznavanje samoga sebe i stvaranje vrijednosti putem osobnog razvoja. Mnogi
neprestano optuuju druge za sve to nije dobro u njihovim ivotima. Suprunike optuujemo za
nezadovoljstvo u obitelji; efove optuujemo za tekoe na radnom mjestu; neznance na autocesti
optuujemo da su nas naljutili; roditelje optuujemo jer smo se uz njih osjeali nevanima.
Optuujemo, optuujemo, optuujemo, optuujemo. Ali, optuivanje nije nita drugo doli
opravdavanje samoga sebe. Optuivanje drugih za kvalitetu vlastitoga ivota bijedan je nain
ivljenja. Tako samo izigrava rtvu."
"Doista?"
"Naravno. Takvim ponaanjem zapravo govori da nisi sposoban upravljati svojim ivotom.
Uvjeren si da se tvoj ivot moe promijeniti samo ako se promijeni tvoj suprunik, ef ili neznanac na
autocesti. To je vrlo nemoan nain ivota. Gdje je vodstvo u takvoj ivotnoj filozofiji?" rekao je
glasno i uvjerljivo. "Da bi ovjek zakoraio na novu ivotnu razinu, mora se ponaati kao voa i poeti
upravljati svojim ivotom. U trenutku kada se pogleda u ogledalo i s najdubljim uvjerenjem kae:
'Da bi se moj ivot promijenio, ja se moram promijeniti' - u tom se trenutku poinje razvijati i
prolazi kroz vrata koja vode u najbolji mogui ivot."
"Pitam se zato je tako."
"Zato, Jack, jer u tom trenutku uzima ivot u svoje ruke", gorljivo je rekao i dramatino podigao
ruke. "Preuzima odgovornost za sudbinu koja je pred tobom. Prestaje se opirati svojem ivotu i
prihvaa ono to jest. Pokorava se nepromjenjivim zakonima prirode o kojima ti govorim, zakonima
koji su oduvijek, od samih poetaka, upravljali ovim svijetom.
Ponovno preuzima svoju mo."
Zastao je i zagledao se duboko u moje oi. "Upri kaiprstom u mene, sinko", rekao je.
"to?"
"Posluaj me", odluno je odgovorio.
Podigao sam ruku i upro prstom u svojega jedinstveno ekscentrinog drubenika.

"to primjeuje?" upitao me je.

"ini mi se da mi se koa guli", iskreno sam odgovorio.
"Ne, sinko. Razmiljaj dublje; svi bismo trebali malo dublje razmiljati na svojem ivotnom
putovanju. Razmiljanje je majka mudrosti, zna? U redu, dakle u mene si upro jedan prst; u koga
upire drugim prstima?"
Bio sam zapanjen Calovim jednostavnim, ali upeatljivim objanjenjem. Postalo mi je sasvim
jasno: kada god prstom upremo u nekoga, u nas upiru tri prsta. Otkrio sam mu svoj zakljuak.
"Konano si shvatio!" veselo je uzviknuo. "Prestani optuivati druge za sve to ti se ne svia u
tvojem ivotu. Pogledaj u ogledalo i prihvati odgovornost za svoj ivot. Tako zapoinje osobna
preobrazba i upravljanje vlastitim ivotom."
Nasmijeio sam se. "U redu, shvaam to elite rei." Zastao sam kako bih usvojio Calovu mudrost
i pouke. A tada sam rekao: "Vi ne razmiljate poput veine".
"Znam. To je zato to vidim vie od ostalih. Ali ne zbog toga to sam bolji od njih, ve zato to sam
imao najbolje uitelje", skromno je odgovorio.
"to time elite rei?"
"Pa, sjetio sam se rijei Isaaca Newtona, oca klasine fizike: 'Ako sam vidio dalje od ostalih, to je
zato to sam stajao na ramenima gorostasa'. Vidi, ja sam u ivotu bio blagoslovljen iznimnim
vodiima. Ova mudrost koju ti otkrivam nije moja."
"Nije?"
"Ne, zapravo nije. Primio sam je od svoja tri uitelja, tri iznimna ljudska bia koja su preobrazila
moj ivot. Njima dugujem sve."
"Mogu li ih upoznati?" uzbueno sam upitao.
"Dakako - ak i prije no to misli. Oni e ti objasniti zakljuna pitanja o kojima sam ti govorio.
Oni e ti dati odgovore za kojima traga. Oni e ti najbolje rei to znai istinski upravljati svojim
ivotom te ivjeti u skladu s prirodnim zakonima ovoga svijeta. Oni su uitelji. Ja sam tek uenik."
Tada je poeo kaljati. Isprva je samo kaljucao, ali je kaalj uskoro postao nezaustavljiv. Lice mu
se zacrvenjelo, a niz elo mu je potekao znoj.
"Boe, Cal! elite li da pozovem sestru?" zabrinuto sam upitao.
"Ne, sve e biti u redu", odgovorio je hripajui, mrtvaki blijedog lica. "Doista mislim da bih trebao
odspavati. Obeajem ti da e sutranji dan za tebe biti vrlo vaan - moda ak i najvaniji u ivotu. To
bi ak mogao biti tvoj novi poetak", dodao je zagonetno, a njegove plave oi blistale su kao zvijezde
za hladne zimske noi.
"Uistinu mi je drago da sam te upoznao, Jack", nastavio je. "Kao to sam rekao, tako je trebalo biti,
morali smo uspostaviti ovu divnu vezu. Veeras smo s razlogom jedan drugom uli u ivot. Svijet je
tako ustrojen", rekao je s osmjehom, okrenuo se, navukao pokriva preko ramena i nasmijao se sam za
sebe. "Svijet je tako ustrojen", ponovio je. "ivot je doista prelijep."
U sobi je na trenutak zavladala tiina.
"Oh, usput, sinko", blago je rekao, "volim te.

2. poglavlje Polazite
"Nastavimo li ivjeti u srcima onih koje smo ostavili za sobom, nismo ni umrli"
Thomas Campbell
Sljedeega jutra probudila me je jarka suneva svjetlost koja se slijevala po mojem licu. Osjeao
sam se mnogo bolje i, premda sam znao da e mi za potpun oporavak biti potrebno neko vrijeme,
preplavila me je nova nada. Shvatio sam da e, to god se dogodilo, sa mnom sve biti u redu.
Razgovor koji sam prethodne veeri vodio s Calom - jedinstvenim i iznimno zanimljivim ovjekom
- ispunio me je osjeajem radosti kakvu ve godinama nisam doivio. Cal je posjedovao zadivljujuu
mudrost i ivotnu filozofiju. Nestrpljivo sam iekivao da me upozna s tri uitelja koji su preobrazili
njegov ivot.
Iako mi je bilo pomalo udno to to mi je rekao da me voli prije no to je zaspao, pretpostavio sam
da je to samo jedno od njegovih oitovanja osebujnog ivota i dokaz istinskoga vodstva. elio sam da
to prije nastavimo razgovor te da nauim jo neto od toga ovjeka prema kojemu sam tako brzo
razvio tako duboko potovanje.
"Dobro jutro, Cal", veselo sam rekao proteui se poput make u standardnom bolnikom krevetu.
"Ovo e biti sjajan dan za nas, prijatelju." Okrenut leima, Cal nije odgovarao.
"Hej, Cal, ve je deset sati-vrijeme je da se probudite. Nemojte me tjerati da doem k vama i
prodrmam vas", rekao sam u ali.
Ali Cal se nije ni pomaknuo. eludac mi se odjednom stegnuo, poelo mi se vrtjeti u glavi, plaio
sam se da je umro. "Sestro!" viknuo sam. "Molim vas, hitno mi je potrebna pomo!" U sobu su
dojurile tri sestre.
"Mislim da neto nije u redu s Calom! Sino je bio dobro sve dok nije poeo kaljati. Rekao mi je
da e biti u redu, ali ini mi se da nije."
Cal je ostao nepomian dok su se sestre bavile njime.
"Iskreno se nadam da je dobro", rekao sam zabrinuto.
"Cal je mrtav", izjavila je najstarija sestra. "ao mi je", dodala je neto obazrivije.
"Cal je dugo bio teko bolestan, Jack", dodala je druga sestra. "Rak se proirio njegovim tijelom i
nismo mu mogli pomoi. Izriito je zahtijevao da svoju posljednju veer provede ovdje - nitko nije
znao zato. To je bila njegova posljednja elja. A mi smo mu je rado ispunili."
"Samo je rekao da vas odavno poznaje i da vas eli vidjeti", rekla je najstarija sestra. "Cal je bio
prilino zagonetan ovjek, znate?"
"Znam", odgovorio sam. Srce mi je preplavila iskrena tuga zbog smrti ovjeka koji je u moj ivot
doao kao neka vrsta anela, uputio me u novom smjeru i ponudio mi novi poetak za kojim sam
toliko udio.
"Cal je bio divan ovjek", rekao sam s potovanjem. "Ne mogu vjerovati da je mrtav - u kratkom
vremenu promijenio me je na nain koji jo nisam u potpunosti shvatio."
"Svijet je tako ustrojen", rekle su sve tri sestre u glas, upotrijebivi jednu od omiljenih uzreica

mojega preminulog prijatelja. Nasmijeile su se jedna drugoj.

"Voljele smo ga", rekla je jedna od njih. "Usput," dodala je dok su druge dvije pokrile Calovo lice
plahtom i polako ga odvezle iz sobe, "ostavio vam je dar. Zamolio nas je da vam ga predamo danas
ujutro. Gotovo kao da je znao da e umrijeti", tiho je rekla dok su joj suze navirale na oi. "Donijet u
vam ga."
Vratila se za nekoliko minuta. Predala mi je paketi omotan papirom ukraenim crteima male
djece kako plivaju i igraju se u pijesku. Sliice je nacrtala vjeta ruka i obojila ih bojicama. I bile su
prelijepe.
"Biste li imali to protiv toga da ga otvorim nasamo?" upitao sam sestru. "Osjeam da je to za mene
osoban trenutak i elio bih ga proivjeti sam. Tako u odati poast Calu."
"Svakako. Nema problema", odgovorila je. "Svi smo vrlo tuni zbog Cala; recite nam ako moemo
neto uiniti za vas. Bit emo malo dalje niz hodnik, u sestrinskoj sobi."
"Hvala."
Paljivo sam odmotao paketi. Morao sam ukloniti nekoliko slojeva papira da bih otkrio dar. A
kada sam ga ugledao, bio sam zapanjen.
Tri zrakoplovne karte bile su uredno poloene jedna na drugu. Kad sam bolje pogledao, vidio sam
da su to tri karte za letove prvoga razreda prema tri udesna mjesta: Rimu, Havajima i New Yorku.
Uz zrakoplovne karte pronaao sam i kartu svakog odredita, upute napisane crvenom olovkom i
zaokrueni "x" koji je predstavljao moje odredite. Uza sve to bilo je i Calovo pismo. U njemu je
pisalo:
Dragi Jack,
ao mi je to sam te tako brzo morao ostaviti Znao sam da u uskoro otii. Ti si dobar, sposoban
mladi i znam da ti je suen astan, radostan ivot i divan razvoj. Ne ostavljam te s osjeajem tuge,
ve beskrajno sretnoga i ispunjenoga. Vidi, proivio sam divan ivot, uivao sam radujui se pod
zvijezdama i doivio osobite trenutke pod sunevom svjetlou. Proputovao sam i ivotne doline te
doivio duboku tugu. Uspinjao sam se i na njegove vrhunce te osjeao sreu koju nisam smatrao
zasluenom. Da, poinio sam brojne pogreke. Ali, sinko, ja sam praktian ovjek - uvijek sam bio
takav. Nauio sam da je bolje prihvatiti rizik i doivjeti neuspjeh nego bjeati od njega.
Znam da se u ovom trenutku svojega ivota nalazi na raskriju. Iako moda smatra da je to za tebe
teko razdoblje jer trai odgovore na svoja najvanija pitanja, znaj da je to istodobno i divno
razdoblje. Ljudska su bia najivlja u neizvjesnosti jer je tada sve mogue. Otvara se prema svijetu i
svijet e se poeti otvarati prema tebi.
Ja te ne mogu pouiti svemu to mora usvojiti. Iako sam stekao mudrost na stazi svojega ivota,
postoje i drugi uitelji pokraj ijih nogu mora sjesti i iju duboku mudrost mora usvojiti: napose
trojica. Toplo ti preporuujem da ih posjeti im se potpuno oporavi. To su asni, velikoduni ljudi.
Svaki od njih otkrio je put do iznimnog ivota. I pristali su biti tvoji vodii.
Prilaem tri zrakoplovne karte. Najprije otputuj u Rim. Slijedi upute na karti i pronai svojega
prvog uitelja. Sve je dogovoreno. Ondje e doznati vie o prvom zakljunom pitanju: "Jesam li ivio
mudro?" Nauit e ivjeti plemenito i prosvijetljeno. Prvi e te uitelj pouiti vanosti otkrivanja
darova u unutarnjem svijetu kako bi u vanjskom svijetu mogao ivjeti u savrenom miru. Nauit e
proniknuti u dubinu.

Potom otputuj na Havaje. Vodi kojega e ondje upoznati prilino je osebujna linost. Ali, nemoj
dopustiti da te zavara njegovo prostoduno i razigrano ponaanje. On je istinski uitelj. Objasnit e ti
velianstvenu filozofiju drugog zakljunog pitanja: "Jesam li volio iskreno?" Uz njega e nauiti
voljeti sam ivot i svaki njegov trenutak. Potaknut e te da osjeti blaenstvo, pone ivjeti s divnim
osjeajem pustolovine i otvori svoje srce za potpuno novu stvarnost.
A tada e otputovati u New York kako bi dovrio svoju preobrazbu. Ondje e upoznati doista
iznimno ljudsko bie koje e ti objasniti tree zakljuno pitanje: "Jesam li plemenito sluio?" Taj e ti
uitelj pokazati kako na ovom svijetu valja biti voa, ne samo u podruju karijere ve i u vlastitom
ivotu.
Cijeli proces trajat e tri mjeseca, ali ti obeajem da e se, zahvaljujui njemu, iz korijena
promijeniti. Kako to znam? Zbog toga to sam se, zahvaljujui njihovu uenju, i sam iz korijena
promijenio. Molim te, nemoj dopustiti da glavnu rije preuzme unutarnji kritiar, koji bi se u ovom
trenutku mogao poeti buditi u tvojem umu. Taj zlotvor uvijek pone klepetati kada se ovjek suoi s
mogunou razvoja. To nije nita drugo doli glas straha. To ne govori tvoja istina. To nisi ti.
Jednostavno vjeruj u put koji ti s ljubavlju nudim. Odbaci sve zabrinutosti vezane za stazu koja je pred
tobom, zakorai na nju s djejom radoznalou, znajui da e na odredite stii kao drugi ovjek, ili,
tonije, ovjek kakav uistinu jesi i kakav si trebao biti.
Volio bih da te mogu voditi, ali to je putovanje za jednu osobu na koje mora poi sam. Zato ti elim
svako dobro, sinko.
Budi blagoslovljen. Molim se za tvoj uspjeh. I volim te svim srcem.
Tvoj otac,
Cal Valentine
Proitavi pismo, ostao sam osupnut, osobito njegovim zavretkom. Je li mogue da je Cal moj otac
kojega nikada nisam upoznao? Mnoga su pitanja ostala bez odgovora kada je bujica misli uzburkala
moj um. Gdje je bio sve te godine? Zato nije pokuao stupiti u vezu sa mnom? Zato mi u posljednjim
trenucima svojega ivota nije otkrio tko je? Trebam li prema njemu osjeati ljubav ili gnjev zbog toga
to je prije toliko godina ostavio moju majku i mene? Bio sam potpuno zbunjen. Osjetio sam kako se
ponovno otvaraju sve moje prastare rane. Potom sam pogledao paketi pitajui se jesu li karte prave i
mogu li vjerovati Calovim uputama. Hou li biti siguran na putovanju koje mi je preporuio?
No, tada se neto u meni poelo mijenjati. Cal je tijekom naega kratkog druenja bio tako dobar
prema meni. Shvatio sam da mi je u svojim posljednjim satima na Zemlji samo elio pomoi, uputiti
me i pouiti. Osjetio sam njegovu ljubav i znao sam da je iskrena. elio je da poem na to putovanje
pa sam osjeao da ga moram posluati. Jo u neko vrijeme morati prevladavati svoj bol, ali sam znao
da e sa mnom biti sve u redu.
Dok sam tako sam sjedio na svojem bolnikom krevetu, mojom je svijeu vladala jedna misao:
vjeruj. Tako sam i uinio. Nisam morao sve odmah shvatiti. Moj je ivot upravo zapoinjao i odluio
sam uivati u tom putovanju. U prolosti sam previe vremena proveo nastojei sve razraditi: planirao
sam, razmiljao i brinuo se. ivot mi je ponudio velianstvenu mogunost, a ja sam se osjeao
slobodnim iskoristiti je. Ako je umno razmatranje ivota pravi nain za otkrivanje odgovora koji su
mi bili potrebni za stvaranje iznimnog ivota, tada sam ih ve trebao pronai.
Glas u meni je rekao: "ivjeti se moe i na drugi nain, Jack. A taj je nain mnogo djelotvorniji.
Nije ni u kakvoj vezi s mozganjem, ve je posrijedi oslukivanje onoga to ti srce apue. Prestani biti

toliko zaokupljen djelovanjem i poni vie vremena provoditi u istom bivanju. Odlui uskladiti svoj
ivot s prirodnim silama koje upravljaju svijetom. Tako e pronai odgovore."
Jednom sam proitao rijei uglednog psihologa Abrahama Maslowa koje nikada nisam zaboravio.
Te su rijei bile potpuno primjerene putovanju na koje sam se spremao krenuti. Volio bih ih podijeliti
s vama:
"Plaimo se svojih najviih potencijala... Openito se plaimo postati ono to opaamo usvojim
najsavrenijim trenucima, u najsavrenijim okolnostima, u trenucima velike hrabrosti. Radujemo se i
ak uivamo u mogunostima koje opaamo u takvim iznimnim trenucima, ali pred istim mogunostima
istodobno i drhtimo od slabosti, plahosti i straha."
Zatvorivi oi, osjetio sam suneve zrake na licu i ritmiko kucanje svoga srca. U dubini svoga bia
osjetio sam da se pribliavam svojem ivotu - svojem najboljem ivotu. Osjetio sam da moja sudbina
dolazi po mene.

SVETAC

3. poglavlje Otkrivanje istinskog ustrojstva svijeta

"Oni koji ive plemenito, ak i ako ive samozatajno, ne moraju se plaiti da e protratiti ivot. Iz
njihovih ivota neto isijava, svojevrsna svjetlost koja im pokazuje put prema njihovim prijateljima,
prema blinjima, a moda i prema dalekoj budunosti."
Bertrand Russell
"Sjeti se tko si, rekla je. Ti si gospodar."
Aniesa Thames
Bilo je proljee, a ja sam bio u Rimu. Divno vrijeme za ivljenje. Potpuno sam se oporavio od
nezgode i osjeao sam se bolje no ikada. U svojoj reklamnoj agenciji uspio sam dobiti tri slobodna
mjeseca i iznajmio stan staroj prijateljici s koleda koja je zbog toga bila presretna.
Razrijeio sam odnos sa svojom bivom djevojkom i drago mi je to mogu rei da smo se rastali
kao prijatelji. Prvi put nakon nekoliko godina bio sam zadovoljan svojim ivotom. I bio sam spreman
za pustolovinu.
Iskustvo s Calom nije naputalo moj um. Od naega udesnog susreta nije proao ni jedan dan da
nisam barem na nekoliko trenutaka pomislio na njega i na njegovu mudrost. Njegovo je znanje
utonulo u moje dubine, a svakoga sam dana stjecao nove uvide u njegov jedinstveni svjetonazor. I
otkrio sam da je dostojan mojega povjerenja: zrakoplovna karta prvoga razreda za Rim bila je valjana,
a, kao to je i obeao, sve vezano za put bilo je savreno ureeno. Cal je oito dobro promislio moju
preobrazbu i pomno razradio sve pojedinosti toga jedinstvenog putovanja. U tom sam trenutku osjeao
njegovu ljubav prema meni.
Ne mogu vjerovati - u Rimu sam, imam vremena koliko god elim, a na brizi imam samo naprtnjau i
u njoj nekoliko komada odjee, pomislio sam etajui uskim kamenitim uliicama starijeg dijela
grada. U zraku se osjeao ugodan miris koji mi je izmamio osmjeh i osjeaj oputenosti u tom novom
okruju. Osjeao sam se kao da sam se morao nai na tom udesnom mjestu na kojemu je trebalo
zapoeti moje putovanje prema samospoznaji. Bilo je to gotovo kao da je sudbina dovela Cala u moj
ivot i mene na to mjesto. Mogao sam samo ostati potpuno nazoan u sadanjem trenutku i biti
otvoren za ono to mi se trebalo dogoditi. Za mene je to bio potpuno nov nain ivljenja, daleko od
isplaniranog i strogog naina ivota kakvim sam ivio sve do prometne nesree.
Pa ipak, dio mene je znao da je taj novi nain ivljenja mnogo djelotvorniji od staroga. Osjeao sam
da je ivot poeo voditi mene, a ja sam bio spreman uivati u njegovim darovima i veseliti se
iznenaenjima. Tonije reeno, osjeao sam kao da me par nevidljivih ruku ili neka nevidljiva sila
vode prema mojem najuzvienijem i najizvornijem ivotu. Doista je teko objasniti kako sam se
osjeao u tom razdoblju svojega ivota. Ali, mogu rei da sam bio potpuno oputen i duboko spokojan.
Kasnije sam shvatio da je ta sila, ta nevidljiva mo, zapravo sila prirode. To je ista ona sila koja je
stvorila zvijezde i zbog koje Sunce zalazi. Ta sila struji kroz svako ivo bie i na raspolaganju je
svakome tko je dovoljno svjestan da bi je prepoznao i uskladio se s njom.
Sve zapoinje s odlukom da uklonimo poveze kojima se veina nas ogradila od pogleda na svijet i
krenemo u potragu za istinom. Kako sam ponirao sve dublje u svoj unutarnji svijet, ta mi je istina bila

sve jasnija. Vjerujem da je to cijeli smisao upravljanja vlastitim ivotom. Posrijedi nije nita drugo
doli osobna potraga za istinom - istinom o onome to smo doivjeli u prolosti i o onome to moemo
postati u budunosti; istina o tome zato smo ovdje i kako smo dospjeli tu gdje jesmo. Otkrivanje
istine i usklaivanje ivota s tom istinom jest ono to nas oslobaa.
Putem svojih iskustava i pouka koje sam pritom usvojio, otkrio sam da upravljanje vlastitim
ivotom zahtijeva i poputanje vrstoga stiska kojim sam se drao za svoju trenutnu stvarnost. Svi se
mi moramo osloboditi te ovisnike elje da unaprijed znamo kako e se na ivot odvijati. injenica
je da svoje najmonije jastvo oivljujemo (ili barem zapoinjemo oivljavati) onoga trenutka kada
odustanemo od nadzora za koji se svi tako oajniki drimo, i otvorimo se prema svim mogunostima
koje nam nudi ovaj velianstveni univerzum. To je uzvien in poniznosti zbog toga to zahtijeva
odbacivanje uvjerenja da sami znamo to je najbolje za nas. Taj in od nas zahtijeva da uvidimo kako
nam ono to smatramo uvjetom ivotne sree moda uope nije potrebno. Odustajanje od nadzora je
uzvien in poniznosti zbog toga to doista zahtijeva da se predamo mnogo monijoj inteligenciji
svijeta u kojemu ivimo. Znam da je to isprva zastraujue, ali sam otkrio da se s onu stranu naih
najveih strahova prostire naa najvea srea.
Pretpostavljam da je sr svega vjera kako e s nama sve biti u redu ak i ako se na ivot ne odvija
prema pomno razraenom planu. Sr je i vjera u uzvien uspjeh, daleko iznad naega trenutnog
vidokruga. Arthur Schopenhauer bio je vrlo blizu kada je rekao: "Granice vlastitoga vidnog polja svaki
ovjek shvaa kao granice svijeta". Ali, neki su u tome iznimke. Postanite jedan od njih.
***
Nakon to sam otprilike sat vremena slijedio Calove upute, bio sam blizu mjesta koje je na karti
oznaio kriiem. Uz to je bila rukom narkana zagonetna uputa: "Pronai prozor od obojenog stakla
i opazit e svijet kroz novu prizmu". Hodajui ulicom u potrazi za zgradom oznaenom na karti,
ugledao sam prizor koji me je ostavio bez daha.
Ravno preda mnom bila je udesno lijepa katedrala irom otvorenih vrata, a uz stepenice su rasli
grmovi rua. Kroz vrata je dopirala barokna glazba iji su se velianstveni zvuci slijevali niz ulicu.
Stupovi pred ulazom bili su prekriveni rezbarijama, a visoko u samom sreditu proelja nalazio se
velianstven prozor od obojenog stakla kakav jo nisam vidio.
Stajao sam zadivljen, sluao glazbu i upijao ljepotu toga trenutka. Oi su mi se ispunile suzama,
srce mi je poelo bre kucati, a dlanovi su mi se poeli znojiti. Shvatio sam da su nai ivoti zapravo
niz trenutaka ako ih propustite, propustili ste ivjeti. Na sreu, bio sam dovoljno mudar da bih
uivao u tom osobitom trenutku koji me je na neki nain povezao s neim veim. Taj me je osjeaj
podsjetio da nisam sam te da nikada u ivotu nisam bio sam. Podsjetio me je na poznatu priu
Margaret Fishback Powers pod naslovom "Stope", u kojoj je ovjek sanjao kako s Bogom ee po
plai. Na nebu su bljeskali razni prizori iz njegova ivota, a kod svakog prizora vidio je otiske etiriju
stopala. Vlastite stope i Boje stope.
No, dok je promatrao prizore svojega ivota, odjednom je primijetio neto vrlo zanimljivo: u nekim
trenucima na pijesku su se vidjeli otisci samo jednoga para stopala. Pojavili su se samo u najteim i
najbolnijim trenucima njegova ivotnog putovanja. Tada je ovjek Bogu iznio svoje opaanje i rekao
kako je razoaran jer ga je Bog napustio kada mu je pomo bila najpotrebnija. Bog mu je blago
objasnio kako ga je tijekom tih bolnih razdoblja nosio.
Razmiljao sam o tom neobinom snu, koji je promijenio svjetonazor toga ovjeka, kada je gromak
glas iz katedrale uzviknuo: "Jack, stigao si! Drago mi je da te vidim!"

U susret mi je dotrao sveenik. Bio je odjeven u tradicionalnu misnu odoru, u jednoj je ruci imao
krunicu, a u drugoj knjigu svezanu arkocrvenom vrpcom. Siao je niz stepenice i stao preda mnom s
osmjehom na licu.
"Ovo je za tebe, Jack", rekao je pruivi mi knjigu. "Cal mi je rekao da e doi. Sve smo pripremili
za tvoj dolazak. Nadam se da e uivati u ovom daru: to je dnevnik u koji e biljeiti svoje uvide.
Voenje dnevnika djelotvorna je metoda preobrazbe, a znam da e za svojega boravka ovdje
zabiljeiti mnoga zapaanja."
"Za svojega boravka?"
"Da, mladi prijatelju. Sljedea etiri tjedna provest e sa mnom u katedrali. Ja u biti tvoj uitelj i
pomoi ti da dosegne svoje najuzvienije i najbolje jastvo. Rastumait u ti pitanja sudbine,
izvornosti i dosljednosti. Pokazat u ti kako e doprijeti do svoje istinske moi i dovest u te do
tvojega duha. Sjajno emo se zabavljati!" veselo je uskliknuo.
"Hvala ali, iskreno reeno, ja nisam vjernik", otvoreno sam priznao.
"Ono emu te ja moram pouiti nije ni u kakvoj vezi s vjerom. Biti duhovno ljudsko bie zapravo
znai biti izvorno ljudsko bie. Posrijedi je ivot u skladu s najviim osobnim vrijednostima, estito
postupanje te razvijeniji i prosvjetljeniji svjetonazor."
"U redu, tome svakako teim", odgovorio sam spustivi naprtnjau na tlo i otpivi gutljaj vode iz
boce. "Potpuno sam spreman za promjene u svojem ivotu."
"Odlino. Cal me je zamolio da pripremim sve za tebe, a ja sam mu rado udovoljio. Pouit u te
smislu ivota. Podrobno u ti objasniti kako e oivjeti svoje najvrednije darove, proniknuti u svoju
najdublju mudrost i kako e ostaviti naslijee. Ukratko, otkrit u ti kako mudro ivjeti kako ivjeti
mudrim ivotom."
"Prvo zakljuno pitanje", primijetio sam sjetivi se tri vana ivotna pitanja koja mi je Cal objasnio
one nezaboravne noi u bolnici.
"Da. Pobrinut u se da e, kada doe vrijeme da se upita: 'Jesam li ivio mudro?', odgovoriti:
'Svakako!' elim da ivi toliko mudro da moe umrijeti sretan. Dobro doao u Rim!" viknuo je
dramatino i zaneseno poput talijanske operne zvijezde. "Oprosti to se nisam predstavio ja sam otac
Michael Antonio Di Franco. Prijatelji me zovu otac Mike", rekao je i namignuo.
"Drago mi je da sam vas upoznao, oe Mike. Hvala vam na srdanoj dobrodolici", rekao sam
iskreno osjeajui se vrlo ugodno u drutvu toga niskog ovjeka okrugla lica i zalizane kose.
"Poznavali ste Cala?"
"O, da. Tvoj je otac bio vrlo plemenit ovjek, Jack. U mnogoemu osobito ljudsko bie. Rekao mi je
sve o tebi. Iako si odrastao, jo uvijek si vrlo slian djeaku s fotografije koju je Cal nosio sa sobom.
Zato sam te tako lako prepoznao."
"Jo uvijek ne mogu vjerovati da je Cal bio moj otac. Znate li zato je ostavio mamu i mene? Zato
nikada nije pokuao stupiti u vezu sa mnom? Da je bio moj otac, vjerojatno bi me pokuao pronai",
rekao sam dok je gnjev bujao u meni. "Oevi ne mogu tek tako zaboraviti svoju djecu."
"Ne znam mnogo o tome zato su se tvoji roditelji rastali. Rekao mi je samo da su se on i tvoja
majka udaljili kada je zapao u poslovne tekoe. ini mi se da se tvoj otac, izgubivi cijelo bogatstvo,
okrenuo unutarnjem svijetu, a njegov se svjetonazor poeo mijenjati. Mislim da su njih dvoje shvatili
da se kreu u razliitim smjerovima. Cal mi je rekao da je i dalje volio tvoju majku, ali mislim da su
jednostavno odluili poi zasebnim putevima. Ne mogu ni zamisliti koliko je to za tebe bilo bolno,

Jack. No, znaj da je tvoj otac uvijek bio pun ljubavi. Doista je neizmjerno volio ljude a najvie je
volio tebe."
"Hvala vam to ste mi to rekli", tiho sam rekao. Kao dijete sam proveo mnoge besane noi
razmiljajui o svojem ocu. Propustio je moje boine koncerte, kolske igrokaze i nogometne
utakmice... spoznaja da me je doista volio pruila mi je stanovitu utjehu.
"Tvoj mi je otac dao nadimak 'Svetac' zato to sam se posvetio vrlo plemenitom, mudrom i
izvornom ivotu. K meni je doao prije mnogo godina kako bi usvojio pouke koje e i tebi uskoro biti
otkrivene. Cal je bio filozof u istinskom smislu te rijei. Volio je uiti i bio je vrlo predan
produhovljenju vlastitoga bia. A ako se mene pita, to je najbolje emu se ovjek moe posvetiti. Jesi
li znao da je i on proao isto putovanje na koje si ti krenuo? Kakav otac, takav sin", rekao je uz smijeh.
"Nego, drago mi je da si konano stigao."
"I ja sam vrlo uzbuen zbog toga to sam ovdje, oe Mike. Ali, iskreno reeno, nisam ba siguran u
sve to. Zapravo, priznajem da sam pomalo nervozan. Previe sam toga bio prisiljen prihvatiti u tako
kratkom vremenu."
"Shvaam, Jack. Potpuno te shvaam. Nadomak si novim spoznajama i prirodno je da strahovi
poinju izlaziti na povrinu u obliku nesigurnosti i napetosti. Ali, mora vjerovati na posljetku, nije
li vjera u pozadini svega? Vjeruj da se Cal pojavio kada ti je bilo najpotrebnije da ga upozna. Vjeruj
da smo ti i ja stupili u vezu sa osobitim razlogom. Vjeruj da u ovom trenutku ne moe biti na boljem
mjestu. I vjeruj da e ti sljedea etiri tjedna druenja sa mnom otkriti potpuno nov nain razmiljanja
i ivljenja. Svoj svjetonazor moemo promijeniti u trenutku, zna li to? Jedan jedini zaokret koji se
dogaa u jednoj sekundi mogao bi biti dovoljan da ugleda novu stvarnost."
"Dakle, vi ste jedan od velikih uitelja o kojima je govorio moj otac?" upitao sam ga, a on me je
zagrlio i poveo prema kamenim stepenicama katedrale.
"Da, to je tono. Tvoj je otac doista bio divan ovjek. Znam da je grijeio, primjerice, nije upoznao
tebe i pokazao ti svoju ljubav, ali ja jo nisam upoznao bezgrijenog ovjeka. Nesavrenost je uvjet
ljudskosti, ali sam shvatio da smo zapravo savreni u svojoj nesavrenosti. Kada ne bismo imali
slabosti, ne bismo imali na emu raditi tijekom svojega ivotnog putovanja. Mistici su rekli: 'Kada
stigne na odredite, put vie nema nikakvu vrijednost'. Nae nesavrene znaajke zapravo su
dragocjenosti koje otvaraju put prema uzvienim inaicama ljudi kakvi trenutno jesmo."
Posljednja misao potaknula me je na razmiljanje. Je li otac Mike u pravu? Pomislio sam na svoje
ivotno putovanje: na izazove s kojima sam se suoio u djetinjstvu i prepreke na koje sam naiao, na
niz neuspjelih veza i na injenicu da, koliko god se trudio, nisam uspijevao pronai posao koji bi mi
odgovarao. Moda su sve te nesavrenosti u mojem ivotu bile savrene sve se odvijalo upravo
onako kako se trebalo odvijati, prema planu koji ja nisam opaao. I moda su sve moje ljudske
nesavrenosti bile mogunosti za rast. Te su me misli opustile i donijele mi trenutno olakanje.
"Naa nesavrenost da je smisao naim ivotima", nastavio je otac Mike. "da je nam najvaniju
zadau: vratiti se svojem izvornom i savrenom jastvu s kojim smo roeni te ponovno postati ono to
uistinu jesmo. Da nije naih ljudskih mana, ne bismo imali to raditi na sebi. A upravo nas ti unutarnji
radovi povezuju s naom osobnom uzvienocu. Vidi, Jack, da bi imao vie onoga to eli u ivotu,
najprije mora malo vie postati ono to doista jesi. Da bi postao uspjean, ne mora initi vie, ve
biti vie.
"S time se svakako slaem. Sit sam toga da, koliko god inim i koliko god igraaka prikupim,
nikada nije dovoljno."

Otac Mike nije se doimao iznenaenim mojom izjavom. "Ne svia ti se tvoj stari ivot, zar ne?"
"Ne, zapravo mi se ne svia", odgovorio sam. "Tonije, mrzim ga. ini mi se da se vie ne
zabavljam. Sve je postalo tako ozbiljno i rutinsko. Boe, priznajem da nikada nisam mislio da e ivot
biti tako teak."
"Pa, da bi poeo ivjeti novim ivotom, najprije mora misliti, osjeati i ponaati se kao nova
osoba. U ivotu zapravo ne dobivamo ono to elimo, ve dobivamo ono to jesmo. Da bi doivio nova
iskustva kao to su nov odnos, nove razine radosti i novi doivljaji ispunjenosti, mora poeti
djelovati na novi nain."
"Primjerice?"
"Primjerice, doista upoznati svoje slabosti. To je dobro polazite; tovie, i ja sam tako zapoeo.
Uklanjanje vlastitih slabosti jedan je od najvanijih razloga zbog kojih smo doli na ovaj svijet. Svrha
naega ivota jest suoavanje s vlastitom tamom kako bismo mogli ivjeti u vlastitoj svjetlosti. Svi mi
imamo svoje slabe toke koje moramo sami sebi priznati i izvui ih na svjetlost svijesti u kojoj e biti
razrijeene. I moramo preoblikovati svoja pogrena vjerovanja te razrijeiti potisnute emocije.
Paradoksalno je da se napredovanjem zapravo vraamo natrag prema prelijepim, savrenim biima
kakvi smo bili pri roenju."
Otac Mike pogledao je prema katedrali i nasmijeio se. "Nekad sam bio zao", priznao je. "U
mladosti nisam mario ni za koga osim za sebe. U odnosima s drugim ljudima bio sam usredotoen
samo na svoju korist. A tada sam jednoga dana, tijekom studija u Francuskoj, primio telefonski poziv
kojim sam obavijeten da je moj brat poginuo prilikom pucnjave u nonom klubu. Taj me je dogaaj
shrvao i potpuno promijenio. Poeo sam moliti za smjernice i hrabrost koja mi je bila potrebna da
prebrodim to razdoblje ivota. U nekim sam trenucima bio tako oajan da sam pomiljao i na
samoubojstvo. No, to sam vie molio, to sam vie poeo uviati da moj ivot ima smisla i da sam
potreban ovom svijetu. Nakon nekog vremena poeo sam studirati teologiju i na posljetku zavrio
ovdje, kao sveenik. Danas u svojim odnosima ne razmiljam o tome to od drugoga mogu dobiti.
Razmiljam samo o tome to mogu dati. A to me je, prijatelju moj, uinilo vrlo sretnim ovjekom."
Zastao je, a tada ponovno uskliknuo: "Dobro doao u Rim!" Morao sam se nasmijati tom pomalo
neobinom ponaanju.
"Jack, sluaj me: ono ime ti ne vlada u sebi, vlada tobom", nastavio je dok smo ulazili u glavnu
dvoranu katedrale.
"Nisam to znao."
"Ali je tako. Ako ne vlada onim mranim dijelom sebe koji je, primjerice, sebian, tada taj dio
vlada tobom. Ako ne vlada onim dijelom sebe koji smatra da nikada nee biti dovoljno dobar, to je
prilino esto, taj e dio vladati tobom. Ako ne vlada onim mranim dijelom sebe koji ne vjeruje
drugim ljudima, taj e dio vladati tobom i na razne naine upravljati tvojim ivotom te ga na posljetku
unititi. Ja sam se poeo mijenjati tek kada sam ovladao svojom sebinou."
"To je logino. Pitam se zato to do sada jo nisam otkrio. Pretpostavljam da sam bio toliko
zaokupljen beznaajnim pitanjima da sam previao iri kontekst", rekao sam zamiljeno.
"To je uobiajeno. Mnogi ljudi spavaju svoje ivote i nisu svjesni te mudrosti, ali ti si spreman
nainiti sljedei korak. Prije nisi bio spreman na njega i nisi ga ostvario. Ali, dolo je vrijeme da
dosegne svoju uzvienost i krene prema svojem najboljem ivotu. Da si bio spreman pristati na
manje od toga, ivot te ne bi doveo ovamo." "Slaem se."
"U redu. U svakom sluaju, veina ljudi porie onaj zasjenjeni dio jastva kojim ne vlada te

izbjegava stupiti u vezu s njime. Mudri ljudi taj dio svojega bia poznaju bolje od onoga koji
predstavljaju svijetu. Kad shvati to temeljno naelo, bit e sposoban pronai unutarnji mir i vanjsku
radost koju zasluuje. Samoga sebe iskreno moe zavoljeti tek kada upozna i prihvati ukupnost
svojega bia. Bez ljubavi prema sebi nema spokoja, a bez spokoja nema radosti. No, paradoksalno je
da, to vise otkriva svoju ljudsku svjetlost i omoguuje joj da zasja u ovom svijetu, to vie poinje
otkrivati nelijepe dijelove koje si skrivao od samoga sebe."
"To je i te kako tono", odgovorio sam. "Primjere sam doivio u svojim ljubavnim odnosima.
Zaljubio bih se i otvorio kao nikada do tada. Bio sam briniji i strastveniji no ikada do tada, ali su
istodobno na povrinu poele izlaziti i sve moje gadosti. To se dogodilo u vezi s mojom zadnjom
djevojkom. Jane sam volio vie no to sam smatrao moguim. S njom je oivio divan dio mene: znali
smo satima plesati u kuhinji i pjevati pod punim Mjesecom. Duboko u no povjeravali smo jedno
drugome svoje najdublje tajne i podupirali jedno drugoga na nain koji do tada nisam smatrao
moguim. No, uza svu tu ljubav, zbog nekog su se razloga pojavile i moje najgore osobine pa je u
nekim trenucima bilo doista neugodno. Pretpostavljam da se to dogodilo zato to sam se uz nju
osjeao tako sigurno. A kada se osjeamo sigurno, naa istinska jastva provire iza drutvenih oklopa
koje smo stvorili kako bismo u vanjskom svijetu ostavljali dobar dojam."
"Sjajno si to rekao, Jack. Tvojem zapaanju dodat u sljedee: upusti li se u prouavanje ustrojstva
prirode, otkrit e kako je ustrojen ivot. Prirodom upravljaju isti zakoni koji upravljaju i naim
ivotima. Jesi li, primjerice, ikada opazio da su nae sjene najvee u vrijeme kada Sunce najjae sja?"
"Naravno", odgovorio sam.
"Pa, to vrijedi i za ljude."
"Lijepa metafora, oe Mike", rekao sam s divljenjem.
"Dok jo nismo obavili unutarnje radove, lako je vjerovati da smo visoko razvijeni i da se potpuno
ostvarujemo. Kada se dogodi neto loe, zakljuimo kako je netko drugi kriv za to. Razlog tomu je
injenica da su naa ograniavajua vjerovanja, pogrene pretpostavke i emocionalan teret koji nam
onemoguavaju rast, prikladno skriveni u dubokom unutarnjem mraku. Mi ne znamo da su ondje, da
upravljaju naim ivotima i da osujeuju nae snove. Poinjemo vjerovati da smo u mnogoemu
savreni. Prihvaamo svoja vlastita uvjeravanja kako se ne bismo morali suoiti sa svojim slabostima
i obaviti ono to je potrebno da bismo ih pretvorili u vrline. Potrebna je velika unutarnja snaga da bi se
ovjek odvaio proniknuti u tamu koja mu onemoguuje rast. Potrebna je velika unutarnja mo da bi
ovjek ozbiljno razmotrio svoj ivot i u njega uveo promjene koje e ga vratiti na pravi put."
"Zato?"
"Zato to suoavanje s ljudskim nedostacima budi svijest o nunosti promjene, a ljudska se bia
prirodno opiru promjeni. Na je um ustrojen tako da eli ostati u koloteini. Znanost je dokazala da
prastari dio naega mozga, poznat kao amygdala, udi za koloteinom i opire se svakoj osobnoj
promjeni. Taj dio iskljuivo tei neprestanoj sigurnosti i nadzoru. Ta je sklonost sluila naim
najranijim precima i pomogla im preivjeti u primitivnim vremenima, ali u dananjem nam svijetu
vie ne koristi."
"Kako, dakle, valja prevladati sklonost toga dijela mozga?" radoznalo sam upitao.
"Predlaem da svaki dan ivi u svjesnoj namjeri ostvarenja promjena. Osobno sam iz vlastitoga
ivotnog iskustva nauio da namjere oblikuju moju stvarnost. Trai naine da proiri svoj doseg:
uvjeri svoj mozak da je promjena dobra i nastavi utirati put kojim jo nitko nije kroio, u smislu
naina na koji se predstavlja kao osoba."

U tom je trenutku otac Mike uinio neto to me je zapanjilo i nasmijalo. Potrao je pokraj praznih
klupa velebne dvorane i nestao u maloj pokrajnjoj prostoriji. Potom sam zauo klasinu pjesmu
Franka Sinatre "My Way" i ugledao oca Mikea kako zaneseno plee zatvorenih oiju. Stajao sam i
promatrao ga ne znajui to se zapravo dogaa.
Kad je pjesma zavrila, otac Mike otvorio je oi. "Nekad sam se plaio plesati", rekao je.
"A sada uivam u tome! To mi pomae drati srce otvorenim. Upravo sam prihvatio rizik, Jack.
Nekada sam se strahovito plaio plesati pred ljudima i zato svjesno nastojim suoavati se sa svojim
strahovima te tjerati svoje demone."
"Zanimljivo", bio je jedini odgovor koji sam uspio smisliti.
"Neprestano se dovodim u situacije koje e me potaknuti da razrijeim svoje najvee strahove. Ta je
strategija bila zapanjujue djelotvorna. Usput, to kae na moj ples?" upitao je s velikim osmjehom.
"Jesam li spreman za MTV?" "Ne sasvim", nasmijao sam se.
"Zapravo ti elim predloiti da se posveti neprestanom, beskrajnom samoupoznavanju. Koliko je
meni poznato, jedino tako moe u potpunosti oivjeti svoju svjetlost. Erich Fromm je rekao:
'ovjekov najvaniji ivotni zadatak jest raanje samoga sebe, ostvarenje vlastitih potencijala'. A kada
to ostvari, pred tobom se otvara najljepa vizija stvarnosti. To je sigurno.
Nego, tvoj tata je s velikom ljubavlju govorio o tebi dok je bio ovdje. Zato znam poneto o tebi."
"Primjerice?"
"Znam da si kao dijete volio plivati. Znam da si imao velike snove. I znam da si volio okoladu",
rekao je i iz depa izvadio okoladicu. Izvoli, zagrizi", zahtijevao je.
"Okus je gorko-sladak", rekao sam dok smo etali kroz velianstvenu katedralu.
"Da, ba kao i ivot. Vidi, Jack, ivot ima svoje uspone i padove. Veina ljudi zaplete se u tu
dramu. Kada je sve dobro, sretni smo. Kada doivimo neto loe, tuni smo. To je jadan pristup
ivotu. ovjek postaje nalik komadu drveta kojega nosi rijena struja. Okree se u skladu sa strujom:
u jednom trenutku ide u jednom smjeru, a zatim u drugom. Mnogo je mudrije suzdravati se od
svakog osuivanja. Prestani ocjenjivati svoja ivotna iskustva i jednostavno ih prihvati bez opiranja.
Potom mora uvidjeti da je ivot zapravo kola i da je svako tvoje iskustvo prelijepo."
"Svako? Smrt voljene osobe ili prekid veze koja je donosila mnogo radosti teko mogu zamisliti
kao prelijepo iskustvo."
"Ogranienost naeg razmiljanja ini iskustva dobrima ili loima", odgovorio je otac Mike.
"ivotno iskustvo samo po sebi nije ni dobro ni loe ono jednostavno jest. No, mi ga, u elji za
nadzorom, odmah ocjenjujemo."
"Kao dobro ili loe", dometnuo sam.
"Da. Ali, kada doista pronikne u ustrojstvo svijeta, uvia da nema dobrih i loih dogaaja. Sve to
ti se dogodi zapravo je prilika za rast i iscjeljivanje onoga dijela tvojega bia koji je potrebno
iscijeliti. Mudri su toga svjesni i koriste te mogunosti da bi se razvili u ono to doista jesu. I zato
kaem da je ivot kola."
Razmiljao sam o tom shvaanju, no nisam ga uspijevao potpuno pojmiti. Je li mogue da je to
zapravo svrha naih ivota?
Otac Mike je nastavio. "Svakoga se dana otputi u svijet, no zapravo odlazi u kolu. I, jednako kao
i tradicionalna kola, ivot ima svoj nastavni plan sastavljen od predmeta koji obuhvaaju razliite

pouke. Kada, usvojivi njegovu pouku, svlada neki predmet, prelazi na sljedei."
"A ako ne usvojim pouku?"
"Ah, tada ponavlja gradivo naravno", ozbiljno je rekao. "To se naziva ponavljanje. Svako
iskustvo tvojega ivota donosi ti pouku koja ti je najpotrebnija da bi se uzdignuo na sljedeu razinu
svojega ivota. Kad je uenik spreman, uitelj se neizostavno pojavljuje."
"Cal mi je to rekao", tiho sam dodao osjeajui kako me preplavljuje tuga zbog gubitka oca kojega
sam tako kratko poznavao.
"Zato to sam ja to rekao njemu", odvratio je otac Mike s osmjehom. "Dakle, ako shvati taj proces
i u svakoj situaciji opazi mogunost uenja, spreman si zapoeti sa sljedeim predmetom. Kada
zakljui neki predmet, zakljuuje i svoj dotadanji nain ivota jer kad usvoji potrebnu pouku,
osoba ili situacija koja ti ju je donijela vie se ne pojavljuje u tvojem ivotu. Gotovo kao da
odbacujemo staru kou svaki put kada usvojimo novu pouku, svladamo novi predmet i prijeemo na
sljedei, uzvieniji dio svojega ivotnog puta." "Sve je to zapravo savreno ustrojeno", rekao sam
zamiljeno.
"Jest. No, ako ne prihvati pouku odreenog iskustva, recimo zbog toga to optuuje drugu osobu
koja je sudjelovala u tom iskustvu, i ne uvidi mudrost koju si trebao usvojiti, te e se okolnosti
ponavljati u tvojem ivotu sve dok konano ne shvati. A to vie proputa neku pouku, to e ona
pristizati sa sve bolnijim iskustvima i na posljetku e toliko duboko patiti da e usvajanje pouke biti
tvoj jedini izlaz."
"Nevjerojatno nikada nisam mislio da je svijet tako savreno ustrojen", rekao sam uzbueno jer
mi je ta neuobiajena ivotna filozofija postala prihvatljivija.
"Da, Jack, to je tono. I mene jo uvijek zadivljuju prirodni zakoni koji upravljaju svijetom. No,
zapravo ti elim rei sljedee: tvoja trenutna stvarnost nije nita drugo doli odraz pouka koje su ti
najpotrebnije."
"To je vrlo mona izjava, oe Mike. Zapravo, revolucionarna."
"Da. A budui da mnogo vie naui iz onoga to u tvojem ivotu zapinje, to je zapinjanje zapravo
dar. Milton Erickson je zapisao: 'ivot e ti, sam po sebi, donijeti bol. Tvoj zadatak jest stvoriti
radost'. Budui da putem neuspjeha o sebi otkriva mnogo vie no putem uspjeha, neka ti neuspjeh
bude cijenjeni prijatelj od kojega e uiti. Uz njegovu pomo stvori radost."
"Kako da se sprijateljim s neuspjehom?"
"Pa, sve to ne voli u svojem ivotu, sve to te svaki dan uzrujava i sve to u tebi izaziva stres
zapravo su vani uitelji. Ono to te uzrujava, nudi najbolji uvid o tome to u sebi mora razviti. Ono
to ne voli u svojem ivotu uzrok tvojega uzrujavanja i stresa donosi ti pouku koju mora usvojiti
da bi svladao predmet na kojemu trenutno radi te preao na sljedei." "Tako u zakoraiti u sljedei
dio svojega ivota?"
"Tono."
"Znai, sve pojedinosti koje ne volim u svojem ivotu zapravo su moji najbolji prijatelji i najvaniji
uitelji jer mi pomau ostvariti cilj savreni ivot", zakljuio sam.
"I tvoje vie jastvo. Kasnije u ti vie rei o tome, ali za sada znaj da je ivot sjajna kola i da su sva
tvoja iskustva boanstvena. Ovaj na inteligentni univerzum doista je udesno ustrojen", primijetio je
otac Mike.

Zastao je i zagledao se duboko u moje oi. "Ima li kakvo pitanje?"

"Pa, volio bih uti primjere ponavljanja. Mislim da bi mi to moglo pomoi prepoznati takav proces
u vlastitom ivotu."
"Svakako. Ako je prihvaanje pouka koja ti je u odreenom ivotnom razdoblju najpotrebnija,
mogao bi primijetiti da ti se u ivotu neprestano pojavljuju ljudi koji te izluuju. Ili, ako mora nauiti
odustati od elje za nadziranjem, mogao bi primijetiti da nailazi na mnoge ljude sklone nadziranju.
To me podsjea na rijei koje je Buddha izrekao prije mnogo godina: 'Zamislite da su svi ljudi na
svijetu prosvijetljeni, osim vas. Svi su oni vai uitelji, i svaki ini upravo ono to je potrebno da bi
vas pouio strpljenju, savrenoj mudrosti i savrenom milosru'."
"Vrlo dubokoumno ali, iznenauje me da kao sveenik navodite Buddhine rijei", rekao sam.
"Pa, Jack, moja potraga u konanici je potraga za istinom. A sve velike svjetske religije govore o
istoj istini. Dakle, ako je Buddha dosegnuo mudrost vrijednu mojega prihvaanja, osjeam se
obveznim podijeliti je s tobom."
"Dobar odgovor", rekao sam u ali i pljesnuo rukama oponaajui voditelja kviza.
'Vratimo se, dakle, procesu ponavljanja", rekao je otac Mike i poeo namjetati divan buket cvijea
na malom stoliu kod ulaza u prostoriju u kojoj smo se nalazili. "Ako nisi svjestan da se to dogaa i
porie svoju odgovornost za situacije koje privlai u svoj ivot, tada e se takvi ljudi tonije
reeno, uitelji i dalje pojavljivati u tvojem ivotu. Nailazit e na njih u sve bolnijim situacijama,
sve dok u svakom susretu ne uvidi svoju ulogu i svoju mogunost napredovanja."
"Dakle, razvoj i poboljanje ivota mogui su tek kad sam preuzmem istinsku odgovornost za svaki
trenutak svojega ivota. Je li to istinska poruka?"
"Jest. A tada to je doista udesno tada e se takvi ljudi i situacije prestati pojavljivati u tvojem
ivotu."
"Nevjerojatno. Doista nevjerojatno."
"Pa, moram priznati da zapravo i nije sve tako crno-bijelo. Kad usvoji neku pouku, nekoliko je
moguih ishoda. Takvi bi se ljudi mogli prestati pojavljivati toliko uestalo zbog toga to su doli kao
uitelji i obavili su svoj posao."
"U redu. Koja je druga mogunost? Ponaanje takvih ljudi moglo bi se dramatino promijeniti pa bi
iznenada mogli postati najdivnije i najtoplije due u tvojem ivotu."
"Zato bi se tako naglo promijenili?"
"Prema jednom objanjenju, kada ih prestane optuivati, emu je veina nas sklona u takvim
situacijama, i pone raditi na sebi te uklanjati svoje unutarnje blokade, otvara im prostor i
omoguuje da pokau svoje najbolje lice u situacijama u kojima su prije bili neugodni. Ljudi su
zapravo dobri, zna? A ako ih obaspe bezuvjetnom ljubavlju i razumijevanjem umjesto da ih napada
i optuuje, oni jednostavno moraju odgovoriti na plemenitiji i prosvjetljeniji nain. Suoeno sa
istinskom ljubavlju i dubokom naklonou, ni jedno ljudsko bie ne moe zadrati zatvoreno srce. Na
svjetlosti nestaju sve sjene. Drugo objanjenje je sljedee: sa svakom vanom osobom u svojem ivotu
zapravo pleemo ples." "Oh, ne opet ples", rekao sam sa smijehom.
"Ovaj ples je drugaiji. To je ples odnosa i svi ga pleemo. Ako bi doista elio shvatiti, mogao bi
nainiti grafikon plesa koji otplee sa svakom vanom osobom u svojem ivotu. Recimo, primjerice,
da ti ena s kojom si u vezi nakon veere kae da opere posue. Taj bi trenutak mogao biti poetak

plesa. Ti bi mogao zakljuiti da ti zapovijeda i uzrujati se. Time e je izazvati pa e ona nainiti
sljedei korak plesa, osjeat e se krivom i podlom jer te je povrijedila, a njezini e se osjeaji
oitovati kao gnjev. I tako se nastavlja: pleete zamreni ples reakcija kojega uope niste svjesni.
Meusobno se izazivate, odnosno otvarate stare rane iz prolosti koje nikada nisu razrijeene ili
iscijeljene. Veina tih rana potjee iz djetinjstva i nisu ni u kakvoj vezi sa osobom u kakvu ste odrasli.
Takav se ples u mnogim vezama ponavlja desetljeima. Nastavlja se zbog toga to ga nijedan ni
drugi nisu svjesni i nisu odluili raditi na sebi kako bi postali svjesni toga obrasca. Zapravo elim rei
sljedee: onoga trenutka kada prestane plesati, sposoban si u potpunosti promijeniti dinamiku
odnosa. im primijeti da je ples zapoeo, prestani initi ono to inae ini iskorai iz obrasca i
kreni uzvienijim putem." "Kako da to uinim?" upitao sam.
"Pa, u situaciji koju sam ti opisao, trenutak prije no to bi se prepustio svojoj uobiajenoj reakciji
uzrujanosti jer osjea da ti osoba zapovijeda, zaustavi se i izaberi uzvieniji put. Kada god se nae
na rubu starog, samoporaavajueg ponaanja, izaberi mudrije. Tada e mo koju je staro ponaanje
imalo nad tobom biti pretvorena u pozitivnu osobnu mo. Kada god tako postupi, u svojem umu
otvara nove puteve koji e omoguiti oitovanje novih naina ponaanja. To je najbolji nain da
ojaa kao ljudsko bie u svakoj situaciji biraj najuzvieniji mogui odgovor, odgovor koji iskazuje
najvie ljubavi. S vremenom e ti to biti sve lake, a rezultati e biti zapanjujui.
Dakle, recimo da u opisanoj situaciji nee dopustiti da te partnerica uzruja, ve e proniknuti
duboko u svoj unutarnji svijet i shvatiti da ti ona zapravo ne zapovijeda. Shvatit e da u njoj zapravo
vidi zapovjedniko ponaanje svoje majke. Drugim rijeima, zapravo te nije uzrujala tvoja
partnerica, ve nerazrijeeno pitanje vezano za majku. Njezina molba da opere posue bila je otponac
koji te je vratio u djetinjstvo. Kada to uvidi, prestaje plesati. A kada s nekim prestane plesati, to je
ta osoba prisiljena uiniti?"
"Pa, ne moe nastaviti plesati sama, zar ne?" pretpostavio sam.
"Upravo tako. Dakle, promjena tvojega ponaanja neizostavno uvjetuje promjenu njezina ponaanja.
Zbog toga je rad na vlastitim promjenama mnogo djelotvorniji od rasipanja energije u pokuaju da
promijenimo drugoga. I zbog toga je opaanje mogunosti za rast u svakoj pojedinoj ivotnoj situaciji
te prihvaanje osobne odgovornosti umjesto optuivanja drugih zapravo najbolji nain poticanja
promjene u drugoj osobi."
"To to ste upravo rekli promijenit e moje odnose!" uzviknuo sam.
"Dakako, nai e se i u situacijama u kojima e tvoja partnerica pogrijeiti", nastavio je otac Mike.
"U tim se situacijama jednostavno sjeti da je ljubav lijek za strah. Iskorai li iz problematine
situacije i uvidi da osoba koja se grubo ponaa zapravo preklinje za pomo jer je uplaena ili
povrijeena do sri, lako e joj pruiti ljubav. Ne zaboravi da je osoba doivjela povredu neposredno
prije no to je reagirala gnjevom ili na neki drugi neugodan nain. To je vrlo vano. Ljudi se
preputaju ispadima bijesa zbog toga to su povrijeeni. U tom im trenutku nije potrebna vaa osuda,
ve vaa ljubav. Upamti: kada ovjeku prui ljubav za kojom udi svako ljudsko bie, pokazat e ti
svoje najbolje lice zbog toga to si stvorio siguran prostor u kojemu mogu zablistati. Kada se
promijeni, i drugi e se automatski promijeniti zbog toga to si im dao prostora da zablistaju."
***
Otac Mike otkrio mi je iznimno mone spoznaje. Sve se doimalo potpuno logino. to sam vie
razmiljao o njegovoj teoriji ustrojstva svijeta, to sam jasnije uviao kako se proces ponavljanja

odvijao u mojem ivotu, a da toga nisam bio svjestan. Nebrojeno mnogo puta doivio sam ista
iskustva i istu vrstu ljudi. Primjerice, na radnom sam mjestu neprestano privlaio klijente koji su
obeavali velike ugovore, ali ih nikada nisu potpisali, to mi je donosilo duboko razoaranje, a
agenciji veliki gubitak. Osim toga, preesto sam nailazio na ljude ije sam ponaanje protumaio kao
neuljudno - doimalo se kao da su svi ljudi s kojima sam u jednom danu doao u dodir "ustali na lijevu
nogu" i iskazivali negativan stav. Ako je otac Mike u pravu, ti dogaaji nisu bili sluajni. Zapravo su
bili dio scenarija ispisanog za mene, dio kolovanja koje sam zapoeo odmah nakon roenja. A takvi
su se ljudi i dogaaji nastavili pojavljivati u mojem ivotu samo zato to nisam usvojio ivotnu pouku
koju sam morao nauiti.
Poeo sam jo dublje razmiljati o ljudima u svojem ivotu. Zbog meni nepoznatog razloga
neprestano sam privlaio djevojke koje su teile dubini odnosa za kakvu ja nisam bio spreman. to su
one jasnije izraavale svoju potrebu, to sam se ja vie udaljavao plaei se gubitka osobne slobode
koji sam smatrao neizbjenom posljedicom istinski bliskog odnosa. Moda se to ponavljalo s
odreenim razlogom - u tom scenariju koji se neprestano ponavljao u mojem ivotu bila je pouka koju
sam morao usvojiti.
to bi mogla biti ta pouka? Moda je bilo vrijeme da otvorim srce i u njega pustim drugo ljudsko
bie te da pritom razvijem dobrotu i sposobnost ljubavi. Jesam li ponavljao obrazac koji sam
nesvjesno preuzeo od roditelja? Pa, moda je bilo vrijeme da se prestanem toliko plaiti gubitka
slobode i otkrijem da se istinska ivotna radost doivljava samo sa osobom koju voli.
Nikada do tada nisam na taj nain razmiljao o sebi. Nikada nisam imao vremena zaroniti u svoje
dubine i suoiti se sa svojim negativnim znaajkama i ponaanjima. Bilo je to nalik detektivskom
poslu, osvjetavanje skrivenih dijelova vlastite osobnosti. No, sada znam da je to jedan od najvanijih
postupaka u ivotu. ovjek koji sebe ne poznaje u potpunosti, zapravo ne poznaje nita. Moda me je
moja teka prometna nesrea morala potaknuti da se okrenem unutarnjem svijetu.
Otkrio sam da smo u mirnim i povoljnim razdobljima skloni ivjeti povrinski. Kada ivot postane
teak i naemo se u krizi, neizostavno se prepustimo unutarnjem promiljanju i introspekciji. I zato
mislim da su mistici i mudraci iz prolosti bili u pravu kada su rekli da su najvee ivotne tekoe
zapravo najvei blagoslovi jer nas produbljuju i otvaraju za obuhvatnije iskustvo ivljenja. Slomovi
uvijek vode probojima.
to sam vie razmiljao, to sam jasnije uviao obrasce koji su se neprestano ponavljali u mojem
ivotu. inilo mi se da sam privukao nebrojeno mnogo ljudi koji su me povrijedili svojim
ponaanjem. Moda se sve dogaalo zbog toga to sam morao usvojiti ivotnu pouku. Moda bih,
razmiljao sam, morao poeti vie cijeniti sebe te ivotne situacije shvaati manje osobno.
Tada je odjednom progovorio skeptik u meni i upitao se je li ivot doista tako ustrojen. Moda je
otac Mike, koliko god dobronamjeran, bio sanjar, sjajan u tumaenju zanimljivih teorija, ali daleko od
stvarnosti. Ali, tada je mojim umom ponovno bljesnula jedna rije: vjeruj. Duboko u sebi znao sam da
je govorio istinu. I to je bilo sve to sam trebao znati.
***
"U redu, mladi prijatelju", rekao je otac Mike prenuvi me iz razmiljanja. Uzeo mi je naprtnjau i
poveo me uz kruno stubite. "Za danas je dosta. Odvest u te u tvoju sobu - znam da e ti se pogled
svidjeti. Kroz prozor se vidi cijeli Rim. Nou moe promatrati kako zvijezde padaju. To e sljedeih
mjesec dana biti tvoj dom. Oh, da ne zaboravim, dat u ti klju."

Pruio mi je zlatan klju s metalnim privjeskom i odveo me u gostinjsku sobu. Bila je mala i
skromno namjetena, ali besprijekorno ista. U srebrnoj vazi na nonom ormariu bio je jedan gerber cvijet sree. A pogled je, kao to je i najavio, bio velianstven. Kad sam se okrenuo kako bih ocu
Mikeu zahvalio na velikodunosti, njega vie nije bilo. Tada sam pogledao privjesak privren za
klju. Na njemu je neto pisalo. Evo to:
"Jedini vrazi na ovom svijetu jesu oni to haraju naim srcima. Ondje valja voditi bitku."
Mahatma Gandhi

4. poglavlje Svojemu Jastvu budi vjeran

"Lako opratamo djetetu koje se plai mraka. Istinska ivotna tragedija jest odrastao ovjek koji se
plai svjetlosti."
Platon
"U pozadini svega vidljivoga nalazi se neto mnogo vee; sve je tek staza, ulaz ili prozor koji
otkriva neto drugo.
Antoine de Saint-Exupery
Te noi spavao sam dubokim snom, kakvim ve dugo nisam spavao, i sanjao divan san ponovno
sam bio dijete prepuno radosti, ara i nevinosti. Bio sam bosonog i plesao sam na maloj planinskoj
livadi, okruen snijegom prekrivenim vrhovima i cvjetnim dolinama. Dok sam tako plesao, zanesen
ljepotom trenutka, sluao sam kako se druga djeca smiju i zabavljaju. Srce mi je bilo sretno, um tih i
bio sam potpuno spokojan.
Probudila me je njena ruka. Otac Mike blago me je gurkao kako bi me probudio. Smijeio se, a oi
su mu zablistale kada je izrazio svoju zahvalnost za prelijepo jutro.
"Svanuo je jo jedan divan dan, Jack", rekao je. "Ne smijemo propustiti ni trenutka. Toliko ti toga
moram otkriti. Odjeni se i sii. Mogli bismo na brzinu uzeti doruak i sjesti na stepenice."
"Savreno", odgovorio sam. "Rado bih vam postavio nekoliko pitanja vezanih za na jueranji
razgovor."
"Savreno", ponovio je otac Mike.
Jutro je doista bilo prelijepo i bilo je vrlo ugodno sjediti na stepenicama katedrale. Miris rua uz
stepenice bio je oaravaju, a promatranje prolaznika produbilo je moju povezanost s prastarim
gradom Rimom koji je iznjedrio veliki dio svjetske mudrosti.
"Oe Mike, juer ste mi rekli da je ivot kola. Svaka osoba i svako iskustvo donose nam pouku
koja nam je u tom trenutku naega ivotnog putovanja najpotrebnija. Mi moemo shvatiti taj in
prirode ili ga zanemariti te nastaviti ponavljati pogreke iz prolosti sve dok bol ne postane toliko jak
da smo prisiljeni na promjenu."
"Lijepo si to saeo", rekao je otac Mike vaui svjee ispeen kruh i gorgonzolu. "Uenik e
uskoro postati uitelj", dodao je pohvalu.
"Pa, pitam se mora li svatko proi isti nastavni plan o kojemu ste govorili? Hou rei, moramo li svi
mi u toj koli usvojiti iste pouke i svladati iste predmete?"
"Vrlo dobro pitanje, Jack. Uz mene e napredovati, to je sigurno", rekao je kad smo se opustili na
suncu. Bio je to jedan od onih dana kada se na modrom nebu, usprkos arkoj Sunevoj svjetlosti, moe
vidjeti i Mjesec.
"Vratimo se tvojem pitanju. Svaki ovjek na ovom svijetu ima svoj osobit nastavni plan mogli
bismo rei da je to uenje u skladu s potrebama uenika. Primjerice, pouke koje ja moram usvojiti u
svojem ivotu vjerojatno su potpuno drugaije od onih koje oekuju tebe. Moj nastavni plan mogao bi
se temeljiti na poukama koje e mi pomoi da budem manje sklon kritici i vie sklon prihvaanju.

Moje pouke moda upuuju na velikodunost, odbacivanje svih misli o oskudici, oslobaanje od
potrebe za nadzorom i predavanje struji ivota.
S druge strane, tvoj nastavni plan mogao bi obuhvaati pouke koje e te potaknuti da iskorai iz
uma i vie ivi sa srcem: da ivi u sadanjem trenutku i osjea umjesto da neprestano razmilja.
Moda je posrijedi oslobaanje od usredotoenosti na samoga sebe i elje za natjecanjem - pruanje
nesebine podrke drugima. Ti moda mora nauiti opaati dobro u svima umjesto da bude
usredotoen na njihove slabosti. Moda ak mora otkriti svoju vrijednost i ne doputati drugima da u
tebi bude osjeaj manje vrijednosti."
To je i te kako tono , pomislio sam. Kao da je poznavao moje najvee tekoe i moje najdublje
unutarnje bitke. Vodila ga je pronicljivost. Moja je majka posjedovala slian dar: u svojem se ivotu
najvie ravnala prema intuiciji. U svakoj je situaciji jednostavno znala to valja uiniti i svim je srcem
vjerovala tom nagnuu. Ja sam svoje ivotne odluke uvijek temeljio na razumu i logici, a mama je
razmiljala dublje, mudrije.
"U svakom sluaju," nastavio je otac Mike punim ustima kruha, "juer sam ti zapravo elio rei da
se svako iskustvo i svaka osoba u naem ivotu pojavljuju s odreenim razlogom. Upamti: nita nije
sluajno. Ovaj je svijet jedan golemi radar koji otkriva u emu se moramo razviti, a tada nam alje
one ljude i one dogaaje koji e potaknuti taj razvoj. Cijela mudrost jest u tome da su ljudi u naim
ivotima ogledala koja odraavaju nae najsvjetlije, ali i najmranije dijelove."
"Doista?" upitao sam.
"Da. Vrijednu vrlinu ne moe prepoznati u drugome ako je nisi opazio u sebi."
"To je logino. Dobro u drugome ne bih mogao prepoznati kada ne bih znao to je posrijedi."
"Upravo tako. Ako nikada nisi vidio kavijar, ne bi ga prepoznao na neijem tanjuru kada bi se naao
na kakvoj otmjenoj veeri. Jednako tako, ako u sebi nisi prepoznao neku sposobnost ili pozitivnu
znaajku, tada je ne moe opaziti ni u drugima. Ako, primjerice, ne zna kako je istinski voljeti
nekoga, ne moe ni prepoznati kada te netko obasipa ljubavlju. Onaj dar koji ne posjeduje
primjerice, jak intelekt ne moe cijeniti ni kod drugih. Vidjeti neku sjajnu znaajku druge osobe
znai vidjeti taj sjaj u sebi. Moram spomenuti da to naelo vrijedi i za negativne znaajke koje ne
podnosi kod drugih ljudi."
"Kako to mislite?"
"Pa," odgovorio je otac Mike, "da bi nekoga doivio kao gnjevnu osobu, mora znati kako izgleda
istinski gnjev. Da bi nekoga doivio kao sebinog, mora posjedovati znaajku sebinosti. Da bi u
nekome opazio sklonost spletkarenju, i sam mora posjedovati tu sklonost. U suprotnom nikako ne bi
mogao prepoznati te znaajke. Cijeli ivot nije nita drugo doli projekcija. Poput velikog projektora
svoj unutarnji svijet projiciramo na vanjski svijet.
Doivljavamo ono to projiciramo."
"Vrlo zanimljivo", odgovorio sam. "Moete li mi objasniti primjerom?"
"Dakako. Recimo da se nalazi u prodavaonici ploa. Stoji kod jednoga od onih pultova na kojima
moe sluati najnovija izdanja i uiva u melodijama. No, odjednom ti prilazi jedan od prodavaa i
zamoli te da ne slua toliko mnogo glazbe odjednom. Tu molbu izrie glasno i otresito. Ako
odgovori vikanjem, za mene to znai da neto u tebi valja razmotriti i razrijeiti."
"Ali, on je bio neugodan prema meni!" uzviknuo sam. "Ja nisam poeo prvi."

"Jack, ni iz ega ne moe dobiti neto. Iz tebe moe izai samo ono to je u tebi na posljetku, iz
rajice ne moe iscijediti limunov sok. injenica da je taj ovjek izazvao tvoj gnjev znai da je gnjev
u tebi ve postojao, zar ne?"
"Moram priznati da je to logino."
"Dakle, taj je ovjek u tebi probudio gnjev. Ako to ne prizna, ta e injenica nastaviti vladati
tobom. Stari gnjev u tebi je bio i prije no to je taj ovjek uao u tvoj ivot ja to nazivam prethodno
postojee stanje. Ti to mora uvidjeti i preuzeti odgovornost umjesto da optuuje drugoga. On je bio
samo katalizator. Kao to je francuski filozof Antoine de SaintExupery zapisao: 'Nijedan dogaaj u
nama ne moe probuditi potpuno nepoznatog stranca.' Dakle, prosvijetljeno shvaanje toga dogaaja u
prodavaonici ploa jest prepoznavanje prodavaa kao divnog dara. Ako si mudar, ta situacija nudi
veliku mogunost rasta. On te je svojim nepristojnim ponaanjem upoznao s dijelom tebe kojega nisi
bio svjestan."
Otac Mike je udahnuo i nastavio. "Carl Jung zapisao je: 'Sve to nam smeta kod drugih moe nas
dovesti do razumijevanja samih sebe'. Dakle, budi dovoljno zreo i hrabar da bi se posvetio
oslobaanju postojeega gnjeva i zakoraio u ljubav. To je cilj kojemu bismo svi trebali teiti biti
samo ista ljubav. Onaj koji je utjelovljenje iste ljubavi, u drugima vidi samo istu ljubav. Znam da
se to ne moe ostvariti na brzinu to je, na mnogo naina, ideal kojemu valja teiti, a prijelaz iz
gnjeva i straha u savrenu ljubav i prihvaanje za mnoge je doivotni zadatak. Zapravo, to je osnovni
smisao ivotnoga putovanja: otkrivanje vlastitih slabosti i njihovo iscjeljivanje kako bismo na
posljetku ostvarili svoje najbolje jastvo. Ako eli pronai trajan mir i slobodu, to je jedini put.
Drugog puta nema."
Tada je naglo ustao i rekao: "Doi! Danas je dan za zabavu. Uenje mora biti zabavno.
Otkrio sam da je samoupoznavanje i osobni rast najlake ostvariti u duhu zabave i pustolovine
ivot je prekratak da bismo bili previe ozbiljni. Danas emo se igrati turista. Odvest u te u
Koloseum i na jo neka poznata mjesta u Rimu. I ruat emo na otvorenom. Ponio sam i malo
talijanskoga vina za tebe", rekao je i namignuo.
S tim je rijeima taj neobini sveenik pojurio niza stepenice katedrale te pritom pomirisao rue.
Pourio sam za njim. Znao sam da me sva njegova uenja vode kui.
***
Kako je dan prolazio, osjeao sam sve veu naklonost prema ocu Mikeu. Bio je sjajan ovjek i
nudio mi je uvide o ivotu koje jo nisam uo te me pouavao kako u svoj ivot uzdignuti na najviu
razinu. No, to je jo vanije, bio je dobroduan. Shvaao je ljudsku prirodu, a osjeao sam da
razumije i mene. Znao je da osobna promjena budi nae najstarije i najdublje demone. to vie
napredujemo prema svjetlosti, naa mrana strana doista izlazi na povrinu, a dio nas bori se protiv
rasta, ne odustaje od starih naina razmiljanja, osjeanja i djelovanja. Kako se pribliavamo ljubavi,
u nama se bude nai stari strahovi. Otac Mike me je blago podupirao dok sam prihvaao njegovu
filozofiju i napredovao prema svojem najboljem ivotu. Podsjetio me je na velianstvenu sposobnost i
mo koju svatko od nas posjeduje kako bi oblikovao svoju sudbinu. Druenje s njim bilo je dar s neba.
Dok smo jednoga jutra dorukovali na verandi smjetenoj u jednom krilu katedrale, otac Mike je
rekao neto ime me je iznenadio. Bilo je to tijekom drugog tjedna naega druenja pa sam bio
zadovoljan napretkom koji sam ostvarivao zahvaljujui zamislima i oruima koja mi je otkrio. Bio
sam ispunjen dubokim unutarnjim mirom te sam sve svoje nelijepe znaajke poeo razmatrati i

shvaati to doista jesu: moja mrana strana koju je bilo potrebno iscijeliti kako bi svjetlost mogla
zasjati. Bio sam sretniji i zdraviji no ikada i poeo sam vjerovati da se u ovom svijetu sve odvija po
sveobuhvatnom planu koji je usmjeren mojoj dobrobiti. Bio sam dobar uenik ivotne kole i poeo
sam odbacivati svoje stare navike kao to gusjenica odbacuje ahuru i pretvara se u leptira.
"Znate, oe Mike," rekao sam veselo i zagrizao svjei croissant, "ovo popravljanje doista djeluje.
Uvijek sam mislio da je to gubitak vremena. Ali, moram priznati da doista osjeam zapanjujue
promjene u sebi."
"Izraz popravljanje osobno smatram glupou", odgovorio je otac Mike zagledan u grad koji je jo
uvijek spavao. "Podrazumijeva da su ljudi pokvareni pa se moraju popraviti. No, nita nije dalje od
istine. Nita! Svaki je ovjek u svojoj sri savren - samo se moramo probiti kroz slojeve kako bismo
se vratili svojem savrenstvu."
"Mislio sam da ete me, kao sveenik i moj ivotni uitelj, zduno poticati da se popravim, ivim
plemenitije i mudrije: da budem bolji, ljubazniji i da iskazujem vie ljubavi. Zato bi pojam
popravljanja bio pogrean?" upitao sam izazivajui raspravu.
"Pogrean je - eto to je u njemu pogreno", odgovorio je glasom koji je odraavao njegovo duboko
uvjerenje. "Cilj ivotnoga putovanja nije popravljanje samoga sebe, Jack. Cilj je prisjeanje samoga
sebe i to je vrlo vano. Oni koji ele ivjeti svoj najbolji ivot i ostvariti najvee elje svojega srca,
moraju krenuti u upoznavanje unutarnjeg svijeta, a ne prema ostvarenju vanjskih promjena. Istinski
ivotni cilj jest otkrivanje samoga sebe: otkrivanje svojega najboljeg jastva i nov nain promatranja
svijeta."
"Ali, ako se nitko ne mora popraviti, zato je svijet u tako loem stanju? Zato je u svijetu toliko
mnogo zla? Zato se vode ratovi, zato ima beskunika i zato djeca gladuju? Zato je u ovom svijetu
toliko mnogo mrnje i toliko malo ljubavi?"
"Polako, Jack. Samo elim rei da nitko ne treba popravljati ono to ve jest. Takvo razmiljanje u
ljudima budi jo jai osjeaj krivnje. Primjerice, ti, moj mladi prijatelju, ve jesi savren."
"Doista?"
"Da."
"Zato sam tada va uenik?"
"Radi upoznavanja, a ne radi popravljanja samoga sebe", rekao je izraajno. "Zato smo doli na ovaj
svijet. Razlika je vrlo suptilna, ali presudno vana. Ja ti neu rei da bi se trebao promijeniti, popraviti
ili se ponaati kao netko drugi. Nikada to ne bih uinio. Ja sam potpuno usredotoen na nastojanje da
ti pomognem otkriti tvoje istinsko jastvo - po prvi put upoznati samoga sebe. Tvoje putovanje ne vodi
u neku daleku zemlju. Ono te vodi natrag na ono mjesto koje si neko poznavao, ali si ga s vremenom
zaboravio jer te je okolina udaljila od tvoje sri. To je zapravo povratak kui, prirodnoj uzvienosti i
savrenstvu, povratak biu kakvo si bio kada si se rodio. T. S. Eliot je to lijepo rekao: 'Nikada ne
smijemo prestati istraivati. Zavretak tog istraivanja bit e povratak na polazite, tada emo po prvi
put upoznati to mjesto'."
"Dubokoumne rijei."
"I vrlo tone", dodao je otac Mike. "ivot zapravo nije nita drugo doli povratak kui. Zna, Jack,
veliina ljudskoga bia zapravo proizlazi iz pronalaenja darova koje si izgubio tijekom odrastanja.
ivljenje najboljeg ivota zapravo je povratak onome od ega si odustao." "Lijepo reeno", rekao sam.
"To jest tako. Kao dijete si bio svjestan svih svojih darova. Bio si nevin i ist. Bio si iznimno

kreativan i neobuzdano oduevljen. Tvoja mata nije poznavala granice, a snovima nije bilo
ogranienja. Vjerovao si drugima i vjerovao si u sebe. Nisi imao potrebu koju imaju odrasli ljudi:
imati sve potpuno isplanirano. Svoju istinsku sr izraavao si bez straha od prijekora, a tvoja je
svjetlost nesputano sjala. Potpuno si ivio u sadanjem trenutku i uivao u svim malim darovima koje
nam ivot redovito nudi. Volio si snjene pahulje i paukove, pjevanje i sanjarenje, vrst zagrljaj i
vruu okoladu. Svijet je bio dareljiv, prepun beskrajnih mogunosti i pruao je potporu tvojem
istinskom uspjehu. Ali, tada se neto dogodilo."
"to?" upitao sam. "Pa, grubo reeno, poinio si zloin. Zapravo, poinio si najtei zloin koji
ljudsko bie moe poiniti."
Osjetio sam nelagodu. Otac Mike pogledao me je vrlo ozbiljno i rekao: "Izdao si samoga sebe.
Odrekao si se svojega istinskog jastva i prihvatio uvjerenja svojega plemena."
"Svojega plemena?"
"Da, Jack. Drutvo je tvoje pleme. Vidi, poeo si prihvaati uvjerenja drugih ljudi o ustrojstvu
svijeta i o svojoj ulozi u njemu. Uguio si svoje prelijepe osjeaje i poeo ivjeti u umu: po cijele dane
si mozgao, prosuivao i brinuo umjesto da si skakutao, plesao i zabavljao se. Postao si udvorica razmiljao si, djelovao i ponaao se na naine koje nisi sam odabrao, ve su ih odabrali ljudi oko tebe,
tvoji roditelji, uitelji i prijatelji. I tako je poeo proces socijalizacije koji je prikrio tvoje savrenstvo.
inio si kako su ti govorili, ponaao si se kako su te naputili i razmiljao si kako su te pouili."
"I poeo sam, takorei, ivjeti u maloj kutijici", dodao sam.
"Upravo tako. Kad umre, dovoljno e vremena biti u maloj kutijici... zato bi se i iv skrivao u
njoj?"
"Dobro ste to rekli", odgovorio sam zorno zamislivi predodbu koju mi je moj mudri uitelj
opisao. "Ali, zacijelo ne elite rei da roditelji grijee kada svoju djecu pouavaju pristojnosti i
odgovornosti. Ili se protivite tome da uitelji od njih zahtijevaju disciplinu i da im odrasli postavljaju
granice?"
"I da i ne. Dakako, vano je da roditelji budu voe i mudri savjetnici svojoj djeci. Dijete bi bez
discipline i zdravih granica bilo izgubljeno. No, u ivotu je najvanija ravnotea - i to je jedno od
najvanijih naela kojemu te mogu pouiti. Dijete je svakako potrebno pouiti pristojnom ponaanju i
nedvojbeno je da ga valja upoznati s granicama. Djetetovom je ponaanju neizostavno potrebno
postaviti odreene granice, ali se one ne smiju postavljati njegovu duhu."
"Shvaam."
"Mogu li se na trenutak posluiti iskustvom iz tvojega djetinjstva?" "Svakako, oe Mike", rekao
sam i uspravio se na stolcu.
"Kladim se da si se nakon tree ili etvrte godine ponaao tako da tvoji roditelji ili odgajatelji budu
ponosni na tebe. Svako dijete ima potrebu za ljubavlju i udi za prihvaanjem pa zbog toga izdajemo
sami sebe i poinjemo se ponaati nedosljedno svojem biu kako bismo to vie zadovoljili one koje
volimo. Ti si povjerovao da e njihovu ljubav najbolje osigurati bude li se ponaao onako kako oni
ele. Umjesto da u robnoj kui pjeva iz petnih ila i svijetu pokae svoje istinsko jastvo, pjevao si
tiho kako tvojoj majci ne bi bilo neugodno i kako se ne bi naljutila na tebe."
"I otada, figurativno reeno, pjevam tiho", odgovorio sam duboko shvativi mudrost koju sam
upravo uo.
"Tono. to je ono Thoreau rekao? 'Veina ljudi umire s neispjevanim pjesmama u sebi'."

"Rekao je i: 'Ako ovjek ne dri korak sa svojima blinjima, moda je to zato to slua drugog
bubnjara. Dopustite mu koraati u skladu s glazbom koju sam uje, kakva joj god bila mjera i koliko
god bila neobina'", dodao sam prisjeajui se rijei toga velikog amerikog filozofa o ijem sam
ivotu uio u koli.
"Lijepe rijei", rekao je otac Mike zatvorenih oiju upijajui mudrost dubokih rijei koje sam
upravo izgovorio. "Svi mi svima oko sebe moramo dopustiti ostvariti svoja istinska jastva. Moramo
im, kao to si rekao, dopustiti da koraaju u skladu s vlastitim ritmom i da uz nas budu slobodni
ponaati se dosljedno vlastitom biu. To je sr bezuvjetne ljubavi podravati tue strasti, ljubavi i
snove - ak i ako se sami ne slaemo s njima. Tvoje duboke rijei podsjetile su me na staru sanskrtsku
izreku: 'Proljee je prolo, ljeto je za nama, i stiglo je proljee. A pjesma koju sam elio pjevati ostala
je neotpjevana'. Veina ljudi doista umire tako da velianstvena pjesma njihovih ivota ostaje
neotpjevana'. Oni nisu proivjeli udesne ivote koji su im bili namijenjeni. A time nisu nakodili
samo sebi, ve i cijelom svijetu."
Otac Mike je otpio gutljaj cappucina i nastavio. "Kad ivimo svoj najbolji ivot, svoj istinski ivot,
svoj izvorni ivot, ivimo sav svoj sjaj. A kada se takvi otvorimo svijetu, koristimo mu svojim
postupcima. To je slino onome to je zapisao Paolo Coelho, autor udesne knjige Alkemiar: 'Svijet
e biti bolji ili loiji ovisno o tome hoemo li mi postati bolji ili loiji'."
"Boe! To je sjajno tumaenje", rekao sam oduevljeno.
Otac Mike je nastavio. "Naalost, veina ljudi to nikada ne shvati. Oni ne shvaaju da su njihovi
ivoti dragocjeni ovom svijetu - oni moraju imati hrabrosti postati ono to doista jesu. I tako njihovi
neko divni ivoti postaju lai. Mnogi meu nama ne ive dosljedno svojem istinskom biu. ivimo
majin ivot, oev ivot ili ak sveenikov ivot umjesto da smognemo hrabrosti i ivimo ivot koji je
namijenjen iskljuivo nama. Za mene je to najvei grijeh."
"Shvaam, oe", rekao sam s potovanjem.
On je nastavio svoje tumaenje. "Mogao bih se kladiti da si odrastajui napustio svoje snove o tome
da postane astronaut, pjesnik ili predsjednik i pomirio se s time da bi trebao postati ono to je tvoja
uiteljica smatrala praktinijim. Umjesto da bude iskren i u svakoj situaciji kae to doista misli,
navlai drutvenu masku te misli, osjea i ponaa se u skladu s onim to drugi smatraju
primjerenim. Poinje guiti samoga sebe i lagati sam sebi. Postaje glumac. I tako na posljetku gui
svoje samoizraavanje te gubi svoj izraaj." "Tono", priznao sam.
"Prestavi izraavati sebe i svoju istinu, izgubio si glas koji je svijetu izraavao tvoje istinsko
jastvo. A ovjek koji ne izraava svoje istinsko jastvo nije slobodan ovjek. ovjek koji svijetu ne
pokazuje svoje istinsko jastvo postaje nevidljiv, sjena svoje istine." "Izdao sam samoga sebe", sloio
sam se potvrdivi svoje shvaanje.
Otac Mike je kimnuo. "to si vie gubio iz vida svoju istinsku veliinu i svoje istinsko bie, to si
vie postajao ono to nisi. Zbog takvog si ponaanja poeo gubiti samopotovanje. Tvoj osjeaj
vlastite vrijednosti poeo je slabiti. I tako su, iz dana u dan, najdublji dijelovi tvojega bia poeli
zamirati i gubiti vezu s tvojim istinskim jastvom. Zaboravljamo da je uzvien ivot izvoran ivot. Kao
to je pjesnik David Whyte rekao: 'Dua e radije propasti u vlastitom ivotu nego uspjeti u tuem'.
Ali, tu istinu zaboravljamo. To ubija ovjeka, Jack. Dio njega poinje umirati."
"Zato to inimo? I zato ne rijeimo taj problem?" upitao sam.
"Zbog straha. Najprije se plaimo biti drugaiji. elimo se uklopiti u pleme i biti dio zajednice.
Nae drutvo visoko vrednuje prihvaanje opeg naina ponaanja i razmiljanja. to e moji prijatelji

misliti ako ne prihvatim njihov nain i krenem svojim putem? pitamo se. to e susjedi pomisliti o
tome da mali Johnny ne eli postati lijenik ve pjesnik? pitaju se nai roditelji. Kad se i sami naemo
u ulozi roditelja, razmiljajui na taj nain izigravamo bogove u ivotima svoje djece, to ne bismo
smjeli initi ni jednom ljudskom biu. Umjesto da vjerujemo u njih i stvorimo sigurno okruje kako bi
se njihova istinska jastva razvijala, govorimo im to bi trebali raditi kada odrastu ne bismo li na taj
nain zadivili susjede. Istina je da roditelji to ine zbog vlastitih strahova. Roditelji svojoj djeci
govore da moraju biti lijenici, odvjetnici ili se vjenati u odgovarajuu obitelj zbog toga to se plae
da e ostaviti dojam neuspjeha ako njihova djeca ne ostvare 'uspjeh' u smislu u kojem ga shvaa nae
drutvo.
Ali, to je zapravo uspjeh? Po mojem miljenju, uspjeti znai ivjeti u skladu s vlastitom istinom i
prema vlastitom nahoenju. Uspjeh je ustrajanje u vrijednostima koje su u skladu s onim najboljim u
tebi bez obzira na vanjske pritiske drutva. Uspjeh je stvaranje i ostvarenje onoga to ti je najvanije a ne onoga to je vano nekom drugom. Tako su ivjeli duhovni velikani koji su ovim svijetom
koraali prije no to si se ti rodio. To preporuujem i tebi. Vjeruj mi! To zrno mudrosti dovoljno je da
ivi iznimnim ivotom bude li ga ostvarivao svakoga dana."
Zastao je, na trenutak se zagledao u nebo kao da trai upute, a tada je nastavio. "Drugi razlog zbog
kojega izdajemo sami sebe i kreemo neijim ivotnim stopama jest strah od vlastite svjet- losti."
"Kako to mislite?"
"Jack, svaki ovjek na ovom svijetu u sebi nosi vie neiskoritene moi no to uope moemo
zamisliti. Kada bismo samo znali koliko smo moni i velianstveni, svaki dan bismo se oboavali.
Neprestano bismo odlazili na oltare svojih ivota i tovali sami sebe. Duboko bismo se voljeli te bili
sami sebi junaci i uzori. Ne bismo se plaili, ne bismo se ograniavali. Ali, naalost, mo koju nosimo
u sebi ujedno nas i plai. S velikim darom dolazi i velika odgovornost. Duboko u sebi pitamo se jesmo
li sposobni izai na kraj sa zapanjujuim potencijalom koji nosimo u sebi i plaimo se grizoduja koje
bismo mogli osjetiti ako pogreno uporabimo ili potratimo svoju priroenu mo."
"I zato je poriemo", primijetio sam. "Pretpostavljam da tako poriemo i svoju sudbinu."
"Odlino, Jack. Odlino", primijetio je otac Mike oito zadivljen mojim sudjelovanjem u
razgovoru. "Preputamo se onome to psiholozi nazivaju poricanjem. Posrijedi je obrambeni
mehanizam koji svako ljudsko bie primjenjuje kako bi izbjeglo bol istine. Svi mi izmiljamo prie ili
koristimo jo jae orue - laemo i sami sebe uvjeravamo u tu la iako naa dua zna da to nije istina."
"Oh!"
"Poricanje se dogaa ispod razine svjesnog uma pa mi i ne znamo da to inimo. Da, kao to si
rekao, poriemo vlastitu svjetlost. No, jednako je tragina injenica da poriemo i vlastitu tamu.
Svatko od nas u sebi ima taj skriveni dio, to zasjenjeno jastvo o kojemu sam ti govorio proteklih dana:
dio naega bia koji ne elimo priznati jer bismo u suprotnom osjetili stid. To je onaj dio nas koji
osjea zavist zbog tueg uspjeha, koji zgre kada je drugi u oskudici, koji kritizira kada bi trebao
pruiti ljubav, koji upravlja tuim ivotima iako bi trebao pruiti potporu i koji udi za natjecanjem
iako bi trebao uvidjeti da smo svi povezani i da je uspjeh pojedinca uspjeh za sve nas. Svaki ovjek u
sebi nosi dio koji skriva od svijeta. U svojem beskonanom nastojanju da ostavimo dojam savrenstva,
skrivamo ga u mraan kutak. Pritom ak i poriemo da postoji, a time poriemo i dio sebe."
"Otkako sam vas upoznao, mnogo razmiljam o tome", rekao sam.
"Sjajno, Jack. Ali to nije sve. Budui da poriemo dio sebe, ne moemo ivjeti u potpunosti.
Upravljanje vlastitim ivotom zahtijeva unutarnju snagu za prihvaanje svakoga dijela svojega bia,

onih koji ti se sviaju i onih koji ti se ne sviaju. Kada u tome uspije, osjetit e prihvaanje samoga
sebe koje e te ubrzo dovesti na prag najboljeg ivota. Ponovno e biti cijel, a biti cijel znai biti
zdrav. No, malo ljudi to uspijeva postii. Mnogo je lake poricati svoje nesavrene dijelove,
predstavljati se svijetu kao besprijekorna osoba i nositi masku savrenstva. I to inimo premda duboko
u sebi znamo da je to la."
"Znai da nas poricanje na neki nain dri zaglavljene u lai."
"Upravo tako. To je smisao poricanja - laganje samome sebi kako bismo izbjegli bol priznavanja
istine. Moda duboko u sebi nisi estit. Zna govoriti kao vrlo estita osoba i samoga sebe uvjerava
da si dobar ovjek s visokim moralnim kriterijima. No, ako odlui biti doista iskren prema sebi,
poinje uviati vlastito poricanje. Mogao bi poeti primjeivati svoje lai i nepotene postupke.
Uvjerava se da si potpuno iskren - ali, jesi li doista? I misli da nitko ne primjeuje, ali netko ipak
vidi svaku tvoju misao, postupak i osjeaj. A taj netko si ti.
Svi mi imamo duu koja zna to znai biti estito, plemenito ljudsko bie puno ljubavi. Svi mi
duboko u sebi znamo. Kad uini neto pogreno, moda e na svjesnoj razini sam sebe pokuati
zavarati opravdanjima. Mogao bi ispresti cijelu priu o tome kako je svijet nepoten, a ti si rtva.
Mogao bi se uvjeriti da je druga osoba svojim postupcima zasluila da prema njoj bude grub i
'pokae joj zube'. No, ti ovom univerzumu ne slui kao policajac. Tvoj zadatak jest upravljati
vlastitim ivotom tako to e usvojiti pouke koje ti otkriva tvoja ivotna kola, a time e se razviti u
svoje izvorno i najbolje jastvo."
"U redu," rekao sam nastojei sve to shvatiti, "bi li se moglo rei da se taj rat vodi oko izvornosti?
Ili, tonije, da je to bitka za estitost - jer, ako se ne ponaamo dosljedno onome to doista jesmo,
nismo estiti?"
"Upravo tako, Jack. Posrijedi je iznimno moan koncept koji nazivam 'jaz dosljednosti'.
Jednostavno reeno: to je vei jaz izmeu onoga to doista jesi (izmeu tvojega istinskog jastva i
onoga to pokazuje svijetu, tvojega drutvenog jastva), to e u ivotu osjeati vie nezadovoljstva.
Kao to je Ashley Montague zabiljeio prije mnogo godina: 'Najvei osobni poraz koji ljudsko bie
moe doivjeti proizlazi iz razlike izmeu onoga to je bio sposoban postati i onoga to je doista
postao'. Vidi, jaz dosljednosti glavni je razlog zbog kojega milijuni ljudi u dananjem svijetu trpe tu
duhovnu slabost koja ih svaki dan mui. Oni izdaju sami sebe i ne doputaju da njihova istinska sr
zasja u vanjskom svijetu. A toga su svjesni u onom najdubljem, najboljem dijelu sebe."
"Majka mi je obiavala govoriti: 'Jack, tvoja osobnost govori tako glasno da ne ujem to ti
govori'", rekao sam.
"Mudra ena. I bila je u pravu - svi mi moramo dopustiti da nai ivoti govore sami za sebe. Tvoja
osobnost i tvoj ivot govore sve. I mora biti dosljedan samome sebi jer e te sve to u suprotnom
sustii.
Sve je tako savreno ustrojeno", rekao je otac Mike i nasmijao se.
"Zato se smijete?"
"Zato to je svijet ustrojen tako iznimno inteligentno, a univerzum funkcionira tako savreno da se
mogu samo nasmijati tome to, kao ljudska bia, smatramo da upravljamo svime! Hou rei, pogledaj
kako je sve ureeno. Razmisli na trenutak o tome", rekao je promatrajui me prodornim pogledom. "U
sebi nosi sav taj neiskoriteni potencijal. Odreene vrijednosti smatra najvanijima. Tvoj nain
razmiljanja, osjeaji i ponaanje ine te jedinstvenim na ovom svijetu. Osjea odreene strasti i
sklonosti koje te ine sretnim. I o vlastitom ivotu sanja snove koji su zabiljeeni duboko u tebi, kao

i tvoja DNK. Sve su to vidovi tvojega istinskog jastva. A kada prestane ivjeti na nain koji odraava
te vidove tvojega istinskog jastva - prestaje sjati, initi ono to voli, ivjeti u skladu sa svojim
najviim vrijednostima, osjeati svoje osjeaje ili izraavati svoju istinu - polako se gui. Tvoj
osjeaj vlastite vrijednosti slabi, a dua se poinje griti. Osjea sve vee nezadovoljstvo. Ima manje
energije, tvoja kreativnost slabi i prestaje osjeati strast."
"Znai da je moja slabost zapravo dar", rekao sam izvodei vaan zakljuak.
"Doista si pametan", rekao je otac Mike i oduevljeno pljesnuo rukama. "Tako je! Sve
nezadovoljstvo koje osjea zapravo je tvoj najbolji ivot - sudbina kuca na vrata tvojega trenutnog
ivota. Bol koji osjea u svojoj najdubljoj sri zapravo je poruka tvojega duha koji ti govori da se
probudi i vrati se na pravi put - da postane dosljedan i izvoran, osoba kakva doista jesi. Kao to je
Hermann Hesse zapisao u svojoj knjizi Demian: 'Svaki ovjek ima samo jedan istinski zadatak pronai put k samome sebi... Njegov je zadatak otkriti vlastitu sudbinu - ali ne proizvoljnu - te je u
potpunosti i bez oklijevanja ivjeti u sebi. Sve ostalo je prividno postojanje, pokuaj izmicanja, bijeg
natrag u ideale masa, povodljivost i strah od vlastitoga unutarnjeg svijeta'. alosno je to veina ljudi
ne obraa pozornost na tu slabost, na tu prazninu, na tu duboku udnju u sebi, taj poziv univerzuma na
buenje i otkrivanje vlastitoga najboljeg jastva. Oni vjeruju da je njihovo nezadovoljstvo prirodno
stanje."
"Kako bih svoj vanjski svijet trebao uskladiti s unutarnjim?" upitao sam.
"Trebao bi svaki dan svjesno nastojati zatvarati jaz dosljednosti, Jack. Tako se vraa osobi kakva
uistinu jesi. A kada se to dogodi, zahvalnost proima svaku dimenziju tvojega ivota."
"Odakle bih trebao poeti?"
"Najprije mora proniknuti duboko u svoj unutarnji svijet i poeti upoznavati samoga sebe.
Samospoznaja je polazna toka puta prema savrenstvu. Otkrij svoje najvee vrijednosti, ustanovi
kako bi doista elio ivjeti i razmisli o tome to te ini sretnim. Ustanovi prema kojim mjerilima bi
trebao ivjeti da bi bio dosljedan samome sebi, a zatim odredi kako bi ivio kada bi doista dosljedno
mislio, djelovao i osjeao. Kako bi izgledao tvoj ivot? to vie ne bi mogao prihvaati? U emu vie
ne bi sudjelovao i koje bi ljude svjesno udaljio iz svojega ivota?"
"Zanimljiva pitanja", primijetio sam.
"Predlaem ti da svoje odgovore zabiljei u dnevnik koji sam ti dao prvoga dana kako bi otpoeo
razgovor sa samim sobom. Vrlo je vano razgovarati sa samim sobom jer tako otkriva tko uistinu
jesi. Sljedei korak jest svakoga dana uiniti neto ime e svijetu otkriti svoje istinsko jastvo - i
zatvoriti jaz dosljednosti. Poni ivjeti po vlastitom nahoenju." "Zatvoriti jaz", ponovio sam.
"Da, budi dosljedan, budi iskren i budi ono to jesi. Kada to uspije, tvoje e samopotovanje znatno
porasti i osjetit e veliko samopouzdanje. Toga nee ni biti svjestan jer se dogaa na vrlo dubokoj,
podsvjesnoj razini. Ali, kada tvoje drutveno jastvo postane odraz tvojega istinskog jastva, poet e
opaati velike promjene u svojem ponaanju. Imat e nevjerojatno mnogo energije i otkriti da si
kreativniji no ikada. Osjetit e duboku radost i mir. Dosljednost istinskom jastvu uzdie tvoj ivot na
posve novu razinu i budi tvoje najbolje jastvo. S metafizikog stajalita, kada svoj vanjski svijet
uskladi s unutarnjim, univerzum ti alje povoljan vjetar i obilje svojih dragocjenosti."
Ustao je. "Sutra u sedam sati ujutro ekaj me u velikoj dvorani. Moram ti neto pokazati", rekao je s
prizvukom zagonetnosti. "Za danas je dosta. Dao sam ti mnogo za razmiljanje pa ti predlaem da se
povue u svoju sobu i posveti pisanju dnevnika. Zabiljei to si nauio od mene i to si otkrio o sebi.
Znam da e ti to biti vrlo korisno."

S tim je rijeima otiao i ostavio me s umom prepunim misli i s nadom kakvu ve godinama nisam
osjetio.

5. poglavlje Prozor od obojenog stakla

"Nain razmiljanja koji te je doveo tu gdje jesi nee te odvesti onamo gdje eli biti."
Albert Einstein
"U svakome spava div.
Kada se taj div probudi, dogaaju se uda."
Frederick Faust
Doi sa mnom. elim ti neto pokazati", rekao je otac Mike kada smo se sljedeeg jutra sastali.
Slijedio sam ga prema sreditu najvee dvorane u katedrali. Pokazao mi je velianstven prozor od
obojenog stakla koji je bio najljepa pojedinost u cijelom prostoru. Suneve su zrake prolazile kroz
raznobojne dijelove stakla stvarajui dugu koja je dvoranu ispunjavala velianstvenom svjetlou.
"Svi mi promatramo svijet kroz vlastiti prozor od obojenog stakla, Jack. Kada to uistinu shvati,
ivot e ti se promijeniti. Moj jest."
"Doista?"
"Da. Svijet ne opaamo onakvim kakav jest ve onakvim kakvi mi jesmo", rekao je otac Mike. "Svi
mi svaki dan izlazimo u svijet i smatramo da je na doivljaj svijeta doivljaj istine. No, tu su
ponovno na dijelu naa oholost i poricanje. Istina je u svakoj situaciji obojena naim unutarnjim
prozorom koji djeluje kao na filter. I ba kao to ono staklo gore prima svjetlost i boji je, tako i svako
nae vjerovanje, strah, pretpostavka i predrasuda boje na doivljaj toga trenutka. Smatramo da svijet
vidimo istim oima kao i svi ostali, ali to nije tako. To je velika la u koju smo sami sebe uvjerili.
Svatko od nas promatra svijet kroz prizmu vlastitoga konteksta nastalog pod utjecajem naih
jedinstvenih ivotnih iskustava. A budui da na ovom planetu ne postoje dva ovjeka koja su doivjela
potpuno ista iskustva, ne postoje ni dva ovjeka koja bi odreenu situaciju doivjela na isti nain.
Kada to doista shvati, tvoj e ivot poprimiti potpuno novi smisao. To je vrlo vano zrno mudrosti,
Jack."
"Vrlo zanimljivo. ini mi se da nikada nisam iskoraio iz vlastitoga naina razmiljanja i upitao se
odgovara li doista istini", priznao sam.
"Svaki ovjek promatra ovaj svijet kroz vlastitu prizmu koja predstavlja na mentalni obrazac. Taj
'obojeni prozor uma' odreuje nae vienje svijeta i nae miljenje o sebi. Upravljanje vlastitim
ivotom zahtijeva spoznaju da nae vienje svijeta ne mora nuno biti odraz injeninog stanja.
Dogaaji nisu uvijek onakvi kakvima ih vidimo."
"To je vrlo zastraujua pomisao, oe", rekao sam. "Teko mi je pri pomisli da je to istina.
Zabrinjava me."
"To je dobro, Jack. Ponovno osjea strah, prirodnu ljudsku reakciju koja se neizostavno pojavljuje
kada nainimo iskorak i pomislimo ili uinimo neto novo. A strah se oituje stresom. Kada postane
svjestan toga prirodnog procesa, strah vie nee imati mo nad tobom i bit e ga sposoban prevladati.
Najbolji nain da se oslobodi straha jest da ga doivi predaj se strahu i prestani mu se opirati. Suoi
se sa svojim strahom i pokuaj se stopiti s njim. Kada to uini, dogodit e se neto udesno: strah e

nestati. Ali upamti da strah nije nita drugo doli osjeaj - nije stvaran. Nikada nemoj bjeati od svojih
strahova; uvijek hrli prema njima. Mjesto na kojemu prebivaju tvoji najvei strahovi ujedno je i
mjesto najveeg razvoja. A budui da je razvoj smisao ljudskog ivota, prihvati sjajnu mogunost koju
ti nudi strah. Kao to sam ve rekao, ono ega se plai nudi ti vrlo plodno tlo za samospoznaju." "Ali,
je li doista istina da svatko pogreno poima stvarnost?" upitao sam.
"Ne kaem da svi svijet vidimo pogreno - katkad jest tako, ali katkad je nae vienje odraz istine.
elim samo rei da se tvoj ivot moe promijeniti samo ako se sam promijeni. A to e ti najlake
poi za rukom ako uvidi da svijet ne vidimo onakvim kakav jest, ve onakvim kakvi mi jesmo."
S tim me je rijeima odveo natrag u moju sobu i ostavio me samoga. U mojem se umu kovitlalo sve
to sam nauio u tako kratkom vremenu. Toliko sam mnogo novih saznanja morao usvojiti. Bio sam u
Rimu, u nauku kod sveenika koji mi je otkrivao novo vienje univerzuma, vienje koje e, ako ga
prihvatim, promijeniti sva podruja mojega ivota.
Doista sam osjetio strah kada sam razmislio o rijeima toga neobinog redovnika. ivjeti u skladu s
tim novim vjerovanjima znailo bi da svijet moram poeti promatrati potpuno novim oima, a
poznavao sam vrlo malo ljudi koji su ivjeli na taj nain. Pa ipak, dok sam promatrao grad i blistave
zvijezde na divnom nebu nad Rimom, proeo me je dubok mir kakav jo nisam doivio. A mojim je
umom bljesnula jedna rije: vjeruj.
***
Tijekom proteklih nekoliko tjedana naviknuo sam se na vrlo ugodan dnevni raspored u katedrali:
buenje u zoru i jednosatna meditacija s ocem Mikeom. Isprva mi je taj strog raspored teko padao,
ali se nakon samo nekoliko dana u meni poela raati unutarnja snaga pa sam ga lake prihvaao.
Poeo sam se jo bre mijenjati i ivjeti na posve novoj razini. Sve sam se manje poistovjeivao sa
svojim miljenjem i poeo sam dosezati vie razine svijesti. to sam dublje ponirao, to sam jasnije
uviao da ja nisam isto to i moje misli - ja sam onaj koji ih misli, a to sam ih vie promatrao sa
strane, to je brbljanje uma postajalo tie.
U svojoj sam sri znao da se razvijam kao nikada do tada. Uvidio sam kako je otac Mike bio u
pravu kada je rekao da smisao naega ivotnog puta nije popravljanje i nastojanje da budemo vie
nalik drugima, primjerice, svojim junacima. Duboko sam shvatio da je smisao ivotnoga putovanja
zapravo povratak onome tko uistinu jesmo. ivot je doista proces prisjeanja. Ali, u to nisam samo
povjerovao, ve sam to i spoznao.
Nakon jutarnje meditacije otac Mike i ja pojeli bismo jednostavan doruak sastavljen od voa i
itarica, a potom bismo izali etati u vrt iza katedrale gdje bi me sljedeih nekoliko sati pouavao
temeljnim poukama za mudar i plemenit ivot. Koji put bi svoju mudrost iznio u obliku propovijedi
stojei uz prelijep ruin grm, a strast i ar njegova izraaja povezale su me s najdubljim mjestom u
mojem srcu. Drugih bi dana bio oputeniji pa me je nasmijavao otkrivajui mi svoje zaudno znanje u
obliku aljivih priica.
Svake veeri odlazio bih u svoju malu sobicu, otvorio prozore i, zagledan u nebo, napredovao na
putu samospoznaje. Svakoga sam dana doivljavao udesne promjene svojega svjetonazora i
shvaanja ustrojstva ovoga velianstvenog univerzuma. Ubrzo sam shvatio da smo svi povezani. Na
izgled sluajni dogaaji naih ivota doista su povezani odreenim slijedom iako veina nas to ne
uvia. Sve tokice naega ivota su povezane i sve nam se dogaa s odreenim razlogom. ivot je
doista kola, a svaka situacija potie na osobni razvoj ako smo dovoljno svjesni da bismo otkrili i
primijenili ponuenu pouku.

Uvidio sam da su svi ivoti zapravo prelijepi. Teka nas vremena usavravaju i vode dobrim
vremenima dok nam dobra vremena otkrivaju sve nae mogunosti i nude blagoslove u kojima emo
uivati. I otkrio sam da nita vrlo dobro ili vrlo loe ne traje dugo.

6. poglavlje Potraga za svrhom

"Sretan e biti onoliko koliko pomae."
Karl Reiland
Jednoga jutra otac Mike posjeo me je na klupu u bujnom vrtu iza stranjeg ulaza u katedralu. Ondje
je mnogo vremena provodio u tihom promiljanju i molitvi.
"Nastavi vjerovati da je ovaj univerzum blagonaklono mjesto", rekao je. "Svijet doista eli da
pobijedi. Oslobodi se potrebe za nadzorom, potrebe kojoj mnogi od nas podrede najbolje godine
svojega ivota, i odaberi radoznalost. Bude li tako ivio, sila monija od tebe svaki dan e te voditi
prema tvojem najboljem ivotu. Doslovce e biti doveden do svoje zadae."
"esto sam se pitao to je moja istinska ivotna zadaa, oe. Duboko u sebi oduvijek sam znao da
smo svi mi na ovaj svijet doli sa osobitim razlogom", rekao sam.
"Vana pouka glasi: svrha je tajna strasti. Kada otkrije svoju zadau - onaj neodoljivi cilj kojemu
bi mogao posvetiti svoj ivot - srce e ti zapjevati i osjetit e vie strasti, snage i unutarnjeg mira no
to si ikada mogao zamisliti. Otkrivanje velikog sna prema kojemu moe ivjeti da je ti veliku mo,
poticaj i energiju. Veliki san prua nadu, Jack. Bit e potpuno usredotoen jer e tono znati zbog
ega si doao na ovaj svijet."
"udesno!"
"Usredotoenost na najvie prioritete jedan je od najvanijih razloga otkrivanja i ustanovljavanja
osobne vizije ili sredinjeg cilja ivota. Kao to je Edward G. Bulwer-Lytton rekao: 'ovjek koji
nadmauje svoje blinje jest onaj koji ve zarana u ivotu odredi svoj cilj i prema njemu usmjerava
sva svoja nastojanja. Genijalnost je tek izotreno opaanje ojaano nepromjenjivou cilja. Onaj tko
budno promatra i vrsto odluuje, nesvjesno postaje genij'." "Nikada nisam tako razmiljao o
genijima", rekao sam zamiljeno.
"Sve je u usredotoenosti na najvie ciljeve", odgovorio je otac Mike. "Kada zna to je u tvojem
ivotu najvanije, paljivije bira to e initi i to nee initi.".
"Logino."
"A kada otkrije najvaniji zadatak svojega ivota," nastavio je, "vie te ni jedna nevolja, koliko god
bila teka, nee moi zaustaviti. Jasno odreivanje vizije vlastitoga ivota najbolji je nain da
prevlada probleme i doivi vee zadovoljstvo. Da Vinci je to lijepo rekao: 'Ako svoj put odredi
prema zvijezdi, bit e sposoban prebroditi svaku oluju'.
Vidi, Jack, najvea potreba ljudskoga srca jest potreba da se ivi za neto vee od samoga sebe. Svi
mi imamo arku elju da ostavimo trag u ivotima drugih i otkrijemo svrhu koja premauje granice
naega ivota. Svi mi na kraju ivota elimo znati da nismo ivjeli uzalud. Onoga trenutka kada
otkrije svoj poziv, svoj glavni cilj, svoju ivotnu sudbinu, ulazi u potpuno nov nain ivota. Prestat
e brinuti o zaraivanju, slavi ili uspinjanju poslovnom ljestvicom i zaokupiti se svojom ulogom u
stvaranju novoga, boljeg svijeta. Tada e onaj najbolji dio u tebi biti sretan. Duboko u sebi bit e
mnogo zadovoljniji samim sobom. Bit e ispunjen i osjeat e da tvoj ivot ima smisla. A tada tvoj
ivot poprima znaajku uzvienosti."
"To je sjajno", odvratio sam.

"Mogao bih to rei i ovako: kada iz nagona za preivljavanjem zakoraimo u predanost sluenju
drugima, uspjeh jednostavno mora preplaviti tvoj ivot."
"Kako da pronaem svoju sudbinu?"
"Ti ne pronalazi svoju sudbinu, Jack - ona pronalazi tebe."
"Doista?"
"Da. to vie ostvaruje svoje istinsko jastvo, to e se tvoja sudbina jasnije otkrivati pred tvojim
oima. Kao to sam ti ve rekao, mladi prijatelju, radi na svojem unutarnjem svijetu to je najvanije.
Nizozemski filozof Benedict de Spinoza je rekao: 'Jedini cilj ivota jest biti ono to jesmo i to smo
sposobni biti'. to vie otkriva svoje istinsko jastvo i pokazuje ga cijelom svijetu, to e vie ploviti
sa strujom ivota. I tako e te tvoja sudbina pronai."
Bio sam skeptian. "Zar je tako jednostavno?"
"Da, doista jest", odgovorio je otac Mike. "Samo budi strpljiviji i otvoreniji. Thomas Merton je to
lijepo rekao: 'Mi zapravo posjedujemo ono za im tragamo. Oduvijek je u nama, a ako se strpimo,
pokazat e nam se'. to vie upoznaje svoje istinsko jastvo, to e jasnije uviati da posjeduje svu
mudrost, mo i sposobnost koju prieljkuje u ivotu. Ti ve jesi ono to si oduvijek elio biti. Samo to
mora otkriti. A kada to otkrije, naii e na mogunosti koje su ti namijenjene. Samo nastavi
ponirati u svoje dubine i raditi na sebi. Nastavi vjerovati i ostani otvoren."
Na trenutak je zastao, a tada je nastavio. "Jack, uspio si. Bio si jedan od mojih najboljih uenika.
Ali, nae je druenje zavreno. S tobom sam proveo etiri tjedna i opazio divne promjene... ali,
najbolje tek dolazi. U tebe sam posijao sjemenke koje tek poinju klijati. ast mi je da sam te
upoznao, da sam upoznao sina svojega dragog prijatelja Cala. Uvjeren sam da e uspjeti i utrti pravi
put. Ostani dosljedan sebi, Jack. Nastavi tragati za istinom - i uvijek vjeruj."
S tim me je rijeima srdano zagrlio. A tada se naglo okrenuo i poao kroz vrt prema katedrali koja
je godinama bila njegov dom. Sunce je sjalo, a ja sam ostao stajati pokraj ruina grma i razmiljati o
protekla etiri tjedna i o svemu to sam doivio. Sjetio sam se rijei Louise May Alcott:
"Moje su najvie tenje visoko gore, tamo prema suncu. Moda ih neu ostvariti, ali ipak mogu
podignuti pogled i opaziti njihovu ljepotu, vjerovati u njih i stremiti prema njima." Duboko u onom
dijelu sebe koji zna osjeao sam da sam doista na pravom putu.

SURFER

7. poglavlje Susret s gospodarom srca

"U tebi je stijenj koji eka da se pretvori u svjetlost tvoje due. Kada se taj unutarnji plam razgori,
doivjet e velianstveno ivotno buenje."
Bradford Keeney
"Iz godine u godinu sve sam uvjerenija da je traenje ivota u ljubavi koju nismo pruili, u moima
koje nismo iskoristili, u sebinoj opreznosti koja ne prihvaa rizik i koja, izbjegavajui bol, proputa i
sreu."
Mary Chomondeley
Moje oi jo nikada nisu vidjele tako lijep prizor. Bio sam na mnogim plaama, ali se ova
razlikovala od svih. Doimala se kao djeli Nirvane. Zato sam, plativi vonju, vozau taksija rekao da
u sam pronai put kui.
"Jesi li siguran u to, mome", upitao je. "Najblii grad je kilometrima daleko, a ovo je
najosamljenija plaa na otoku. Ako eli, vratit u se po tebe za nekoliko sati."
"Ne...hvala", odgovorio sam. "Imam osjeaj da u se sasvim dobro snai. Univerzum je
blagonaklono mjesto", dodao sam sa znalakim osmjehom.
Voza me utke promatrao, a zatim je odmahnuo glavom i krenuo.
Nisam vidio nikoga, ali mi to nije bilo vano. Polako sam siao s ceste na pijesak i skinuo sandale.
Prizor je bio doista oaravaju: ocean je odraavao bistro azurno plavetnilo, pijesak je bio sitan i bijel,
a suneve su zrake, iako jake, milovale moje tijelo i ispunjavale me mirom. Sjeo sam i tiho zahvalio
za sve darove koji su poeli pristizati u moj ivot otkako sam prije nekoliko tjedana upoznao Cala svojega oca.
Nakon dvadesetak minuta ugodnoga sunanja primijetio sam da se neto kree na drugom kraju
plae. Pogledavi malo bolje, vidio sam ovjeka kako na pijesku plee svojevrstan plemenski ples.
Mahao je rukama, savijao koljena i tresao glavom. Uplaio sam se. Bio sam sam i na trenutak sam se
zabrinuo za svoju sigurnost. A tada se dogodilo neto divno. U mojem je umu bljesnula rije vjeruj i
sjetio sam se to mi je otac Mike rekao jednoga dana u Rimu: "U pozadini svakoga od svojih strahova
pronai e dragocjenost". Posegnuo sam u svoju dubinu i ondje pronaao novu hrabrost koja me je u
protekla etiri tjedna sve vie proimala kako sam dolazio u dodir sa svojom moi. Zato sam odvano
krenuo prema tom ovjeku.
Kad sam mu se pribliio, vidio sam ga mnogo jasnije. I dalje se udno kretao, kao u neobuzdanom
transu, i doimalo se kao da ne primjeuje da nije sam na plai. Bio sam mu vrlo blizu, no on nije
prestajao plesati. Na posljetku je prekinuo tiinu i otvorio oi.
"Dobro doao na moju plau, Jack. Gdje si tako dugo?" upitao je sa zubatim osmjehom.
Bio sam zapanjen. Kako je taj ovjek mogao znati moje ime? U umu mi je ponovno bljesnulo:
vjeruj.
"Vi znate kako mi je ime?" upitao sam iznenaen i jo uvijek pomalo uplaen. "Kako to?"
"Da, naravno da znam kako ti je ime - Cal mi je rekao sve o tebi. Bio je sjajan momak. A kako se
tek znao zabavljati!"

"Vi ste se zabavljali s mojim ocem?" upitao sam u nevjerici.

"Oh, sve je to bilo fino i pristojno - nita zabrinjavajue", rekao je i obrisao znoj s grudi.
Kad je podignuo glavu prema suncu, promotrio sam njegovu zagonetnu pojavu. Pretpostavio sam da
mu je otprilike 45 godina. Koa mu je bila tamna, a tijelo u gotovo savrenom stanju; vrsti miii
isticali su se ispod njegove elastine koe. Oi su mu bile izrazito plave, a kosa posvijetljena od sunca.
Na sebi je imao samo ogrlicu od koljki i par iznoenih, najlonskih kratkih hlaa na kojima su se
prelijevale sve dugine boje.
"Ja sam Moe. Moe Jackson", rekao je pruivi ruku. "Dobrodoao na Havaje. Ovo je moja plaa najbolje mjesto za surfanje na cijelom otoku, samo moje. Mjetani tvrde da ga posjeuju duhovi pa je
sasvim sigurno da neemo imati drutvo. Meni to odgovara", rekao je otegnuto. "Po cijele dane mogu
surfati, sasvim sam, i to mi savreno odgovara." "Vi ste surfer?" upitao sam.
"Nego to, brate", odgovorio je veselo. "Kao i Cal. I on je u tome bio vraki dobar - gotovo kao ja",
rekao je sa osmjehom.
"to ste to upravo radili? Onaj ples?"
"Oh, samo sam se malo zabavljao. Volim plesati - to me odrava u struji ivota i pomae mi da
stvari ne shvaam previe ozbiljno."
"U struji ivota?"
"Naravno", rekao je Moe. "Ja ivim iz trenutka u trenutak. Predao sam se ivotu u stanju neprestane
lakoe. Nastojim ostati svjestan svega to mi se dogaa. Prolost je zavrena zauvijek. Moja filozofija
glasi: ne doputam da moje juer zauzme previe mojega danas." "A to je s budunou?" upitao sam.
"Budunost nije stvarna, ovjee. Ako se mene pita, budunost je samo privid. Jedino na to sam
doista usredotoen jest arolija svake minute. ivim sa strujom i prihvaam ono na to nailazim.
Slijedim svoje srce. I uivam u tome!" rekao je s velikim zanosom. "Uzmi, ovo je za tebe", dodao je
pruivi mi omotnicu koju je izvadio iz depa hlaa. "Proitaj to unutra pie.
Izvukao sam izguvani komad papira i paljivo proitao rijei koje su na njemu bile ispisane.
Poruka je glasila:
"Obini dane, dopusti da budem svjesna tvoje dragocjenosti.
Ne dopusti da te propustim u potrazi za nekim vrijednim i savrenim sutra. Jednoga u dana
noktima zagrabiti u zemlju, zagnjuriti lice u jastuk, istegnuti se do kraja ili podignuti ruke prema nebu
i iznad svega poeljeti da se vrati."
Mary Jean Iron
"Mislim da je to tono", rekao sam zamiljeno. "Toliki se ljudi ale da nemaju dovoljno vremena,
ali ipak trate ono koje imaju. Cijeli ivot tragamo za neuhvatljivim 'upom zlata', ali na posljetku
otkrivamo da su nae najvee dragocjenosti bile one najjednostavnije koje smo oduvijek imali, ali
toga nismo bili svjesni."
"Tako je", rekao je Moe kimajui u znak slaganja. "Veina ljudi neprestano stremi prema toj
bajkovitoj zemlji u kojoj e, prema njihovom miljenju, svi njihovi problemi biti rijeeni, a oni e biti
ispunjeni radou. Oni sami sebi govore: 'Kad ostvarim ovo ili ono, bit u sretan'. Ali, ja smatram da
srea nije odredite na koje stiemo, ve unutarnje stanje koje sami stvaramo. Svatko moe biti sretan
- srea je svima na raspolaganju, i to ovog trenutka.

Moramo se samo zaustaviti i vie pozornosti posvetiti dragocjenostima koje nas ve okruuju. Zato
ja ivim punim pluima. Moje su oi otvorene. Budan sam. Uivam u svakom pojedinom trenutku ove
velianstvene pustolovine."
"A gdje ivite?" radoznalo sam upitao.
Pokazao je majunu kolibu od trstike na rubu plae gdje je obala bila poput prsta isturena u more.
Uz nju je bio maleni vrt prepun cvijea, a na zid je bio naslonjen zahrao stari bicikl. "Ono je moja
palaa, Jack, moj dom. I uivam u njemu!" ponosno je izjavio.
"Zanimljivo", odgovorio sam pomalo zbunjen.
"I vie nego zanimljivo - savreno je. Nemam razloga za brigu, nitko me ne gnjavi i blizu sam
valovima koji me ine istinski sretnim. Ako se mene pita, ivim u raju. Dakle, dobro doao u raj! Ovo
e biti tvoj dom sljedea etiri tjedna."
"Zvui sjajno. Znam da e biti divno", odgovorio sam sa osmjehom.
"Sve je pripremljeno za tebe", nastavio je Moe. "Uvjeren sam da to ve zna. I bit e mi drago
primiti dar tvojega drutva. Pouit u te svemu o drugom zakljunom pitanju." "Jesam li volio
iskreno?" prisjetio sam se.
"Tako je."
"Odlino! Ali, iskreno reeno, u ovom mi je trenutku mnogo potrebnije usredotoiti se na unutarnji
rad nego na zaljubljivanje. Prolazim tako intenzivan unutarnji razvoj da se svi elementi mojega ivota
mijenjaju. Takorei, moj prozor od obojenog stakla potpuno se mijenja."
"Otac Mike te tomu pouio, znam. Sjajan ovjek", rekao je Moe iskreno.
"Vi poznajete oca Mikea?"
"Naravno. On je moj dugogodinji prijatelj, ali plai se vode", odgovorio je sa smijehom. "Koliko
god pokuavao, nisam ga uspio dovesti blizu dasci za surfanje. Njegova teta", slegnuo je ramenima.
"Nego, da odgovorim na tvoju primjedbu," nastavio je Moe, "mnogo je vrsta ljubavi: erotska, ljubav
prema sebi, ljubav prema obitelji i ljubav prema samom ivotu te njegovu udesnom odvijanju. Ti i ja
emo se usredotoiti na potonju, prijatelju. Na zajedniki rad bit e potpuno usredotoen na otvaranje
tvojega srca kako bi se potom mogao otvoriti ivotu i svim njegovim divotama. Kladim se da nisi ni
sanjao o tome da e imati osobnog uitelja za pitanja srca, zar ne?"
"Uitelja za pitanja srca? To jo nisam uo."
"Da, znam", rekao je Moe. "Pomalo je otrcano, ali je Cal tako htio. Zamislio je ivotno usavravanje
za tebe i zamolio nas da budemo tvoji uitelji. Doista ti je elio pomoi, Jack, taj te je ovjek istinski
volio. Ali, vratimo se temi. Otkrio sam kako valja ivjeti ispunjen i udesan ivot. Doista ispunjen i
doista udesan. Ovdje na ovoj plai, ja sam najsretniji ovjek od svih koje poznajem. Svakoga se jutra
budim s dubokom radou u srcu. Surfam. Pleem. Ujutro slikam, katkad i kasno u no, a prije
spavanja promatram zvijezde. U suton piem poeziju. Osjeam se kao najbogatiji ovjek na svijetu. A
ono najljepe jest da se zapravo uope ne razlikujem od tebe. I ti moe imati ovo to ja imam - ako
eli."
Moe je nastavio. "Sve se dogodilo kada sam prestao ivjeti u umu i poeo otvarati svoje srce. To je
za mene bilo presudno. Carl Jung je to lijepo rekao: 'Tvoja e vizija postati jasna tek kada se zagleda
u svoje srce. Onaj tko gleda prema van, sanja. Onaj koji gleda prema unutra, budi se'."
"Sjajno reeno", rekao sam osjetivi kako me preplavio val mira i spokoja kad sam shvatio te rijei.

"Pa, drago mi je da sam vas upoznao, Moe Jackson. Iskreno se veselim naem druenju", rekao sam
potpuno uvjereno.
"Izvrsno!" odvratio je. "Jack, shvaam da prolazi razdoblje duboke preobrazbe. To je dobro - u
ivotu ne moe doivjeti nita bolje. Znam da katkad moe biti zastraujue, ali izdri. Pokuaj biti
potpuno svjestan procesa koji prolazi. To je najvanije razdoblje u tvojem ivotu... za sada. Zato se
prepusti tom valu - bit e ti drago. tovie, kladim se da se nakon druenja s ocem Mikeom tvoje srce
ve otvara za tvoju unutarnju mudrost."
"U pravu ste. Stjeem sve te nove uvide - i nisam siguran odakle dolaze", rekao sam oekujui
kakvo objanjenje.
"Izlazi iz svojega uma i ulazi u svoje srce, a ondje su odgovori na sva pitanja. ivjeti u umu znai
igrati na sigurno. Nastoji sve razraditi. Planira, brine i uzrujava se zbog prolosti, sadanjosti i
budunosti. Toliko mnogo vremena provodi mozgajui to bi moglo biti i to je moglo biti da
proputa ivjeti ivot kakav bi trebao ivjeti. Najbolji nain uenja od ivota jest biti svjestan
svakoga trenutka - a to ne moe ako si zaokupljen mislima."
Na trenutak je zastao, a tada je nastavio. "Ja sam nekada bio poput tebe, Jack, ivio sam u umu.
Zapravo, bavio sam se istim poslom kao i ti."
"Reklamom?"
"Da, reklamom. Jesi li ikada uo za MJ Group International?"
"Naravno. To je jedna od pet najuspjenijih reklamnih agencija na svijetu. Sjedite joj je u Chicagu,
ima dvadeset i tri podrunice irom svijeta te stotine milijuna dolara godinjeg prihoda."
"Pogodi tko ju je utemeljio?" upitao je Moe i veselo sam sebe potapao po leima. "Ma nemojte!"
odvratio sam. "MJ ste vi, Moe Jackson?" "Da." Zablistao je.
"Nevjerojatno! Doista?" Nisam mogao vjerovati da je taj surfer, s kojim sam tako oputeno
razgovarao, prije samo jednog desetljea bio jedan od najglasovitijih marketinkih umova na svijetu.
Njegova je tvrtka uvela mnoge novine i bila je nairoko poznata po svojoj nemilosrdnoj taktici te
filozofiji uspjeha pod svaku cijenu. Tvrtka MJ International bila je ugledna u cijelom svijetu pa mi je
bilo teko povjerovati da je taj neuobiajeno spokojan ovjek, koji je stajao preda mnom na udesno
lijepoj plai daleko od civilizacije, bio to to je tvrdio.
"Vjeruj mi, istina je", odgovorio je Moe. "Moj uspon prema uspjehu bio je brz. inilo se da u poslu
sve pretvaram u zlato.
Godinama sam bio nezaustavljiv te sam tako zaradio milijune. Jednostavno sam imao esto ulo za
napredovanje. Do etrdesete godine imao sam veinu onoga o emu bi itko iz tvojega svijeta mogao
sanjati: privatni mlanjak, kuu na Kajmanskom otoju, kuu u Aspenu, dva nova Porschea u garai i
'suprugu- trofej'. Pogodi to sam otkrio nakon svih. tih godina jurnjave za novcem, slavom i
ugledom?"
"Recite mi", odgovorio sam i zagledao se duboko u njegove oi, koje su se odjednom ispunile
tugom i aljenjem.
"Otkrio sam da sam svakoga jutra u ogledalu i dalje gledao istu osobu. I dalje sam se osjeao
jednako kao to sam se osjeao dok sam bio gladan i bez novca. I dalje su me proganjali isti demoni, a
sa sobom sam vukao isti teret koji me je pratio od djetinjstva. I dalje sam njegovao ista,
ograniavajua vjerovanja o sebi i o tome to mogu biti. Stoga sam ustanovio da je unutarnji svijet
vaan bez obzira na to koliko je tvoj vanjski svijet lijep. Ako je tvoj unutarnji svijet zbrkan i nezdrav,

nita te u vanjskom svijetu ne moe usreiti. S druge strane, ako je tvoj unutarnji svijet zdrav i
skladan, i najjednostavnije, najosnovnije stvari u vanjskom svijetu ispunit e tvoje srce i duu radou.
Najvee ivotne dragocjenosti nalaze se u unutarnjem svijetu, prijatelju. Kao to je Emerson zapisao:
'Ako u srcu ne vlada obilje, bogatstvo je bijedan prosjak'."
"to dublje ponirem, sve sam svjesniji toga", dodao sam zamiljeno.
"Koliko god steknemo, nita - ba nita - ne moe nadoknaditi nepotpunost koju osjeamo u sebi.
Svi mi, kao ljudska bia, u sebi imamo te praznine koje ude za ispunjenjem. Nekima od nas praznine
su stvorili roditelji koji nisu obraali pozornost na nae emocionalne potrebe; ostali u sebi nose
praznine koje su stvorili bezobzirni kolski prijatelji koji nisu uviali njihovu istinsku vrijednost.
Nekima su praznine stvorili uitelji koji su ih uvjeravali da, koliko god se trudili, nikada nee biti
dovoljno dobri. Kada odrastemo, nesvjesno traimo ljude i stvari koji e ispuniti nae praznine uiniti nas potpunima. No, na taj nain ne uspijevamo popuniti praznine pa kreemo dalje u potragu za
novim rjeenjima. Ta beskrajna potraga oduzima nam unutarnji mir."
"Koje je trajno rjeenje?" upitao sam dok smo etali plaom uivajui u blagom povjetarcu koji je
milovao naa lica.
"Okreni se unutarnjem svijetu", odgovorio je Moe. "Uini to god je potrebno da bi se ispunio. Sam
ispuni svoje praznine. I upamti da se vrata prema ispunjenju ne otvaraju prema van, ve prema unutra.
Zbog toga je najvaniji zadatak svakog ljudskog bia, koliko je meni poznato, rad na unutarnjem
svijetu, obavljanje unutarnje zadae koju si spomenuo."
"Vrlo zanimljivo stajalite, Moe."
"I tono. Okretanje unutarnjem svijetu znai iz spoznaje o svojoj istinskoj uzvienosti razmotriti
ono to te ograniava."
"Primjerice, moja pogrena vjerovanja, zablude, strahovi i predrasude", ubacio sam.
"Da, sve to i jo vie. Kad se istinski obrauna s time, osjeat e se mnogo bolje i u vanjskom
svijetu. to vie isti svoj unutarnji svijet, to tvoj vanjski svijet postaje ljepi." "Sve zapoinje u
unutarnjem svijetu", zakljuio sam.
"Da", rekao je Moe. "A jedan od najvanijih elemenata rada u unutarnjem svijetu jest otvaranje
srca. Otvoriti srce znai ivjeti s ljubavlju - biti otvoren za ljudske mogunosti, vjerovati u savreni
tijek vlastitoga ivota i ivjeti punim pluima. Zaponi ivjeti u aroliji svojega ivota, Jack - budi
svjestan sve ljepote koja te okruuje. To je zapravo odluka koju ti mora donijeti. A uz malo vjebe
svladat e potrebne vjetine. Kao to je Helen Keller rekla: 'Nijedan pesimist jo nije otkrio tajnu
zvijezda, otputio se u neotkriveno podruje ili ljudskom duhu otvorio novo nebo'. Budi hrabriji sa
svojim ivotom - meni je to pomoglo. Otvoriti srce znai i ee vjerovati svojim instinktima te
prihvaati iznenaenja koja se pojavljuju u naim ivotima. Posrijedi je prihvaanje neoekivanoga i
otvorenost za sva uda koja te ekaju."
"Nisam siguran da vjerujem u uda. Otvoreniji sam no ikada prije, ali je vjerovanje u uda za mene
ipak previe", priznao sam.
Moe je u tom trenutku potrao. Isprva polako, no tada je pojurio. "Slijedi me!" viknuo je.
Potrao sam predajui se tom iskustvu i vjerujui da e iz njega proizai kakva pouka.
Moe me je petnaest do dvadeset minuta vodio po plai, bez rijei i potpuno usredotoen na svoje
odredite: pjeani breuljak na samom kraju plae. Sustigao sam ga kada se pribliio svojem
odreditu. Znoj mi se slijevao niz obraze i jedva sam dolazio do daha.

"Previe one teke talijanske hrane", naalio se Moe i pokazao prema stazi koja je vodila uzbrdo.
"Kamo idemo?" upitao sam teko diui.
"Vidjet e", odgovorio je.
Na vrhu breuljka bio je travnati humak. S toga sam mjesta opazio ostale otoke, parobrode i
prelijepe koraljne rifove.
"Pogledaj onamo", rekao je Moe pokazujui stare ruevine u daljini.
"to je to?" upitao sam.
"Pa," rekao je Moe poigravajui se jednom od koljaka iz svoje egzotine ogrlice, "isprva se
vjerojatno doima da su to povijesne ruevine ili ostaci zidina i cesta. Ali, rei u ti neto doista
zanimljivo o tome. Kada bi letio iznad tih ruevina, koje su prije mnogo godina stvorili prvi
stanovnici Havaja, opazio bi ono to su znanstvenici nedavno otkrili promatrajui to mjesto iz
helikoptera i zrakoplova."
"Pretvorio sam se u uho", rekao sam nestrpljivo.
"Ono to se doima kao nepovezani niz staza i zidina zapravo je savren i iznimno sloen niz cesta i
sustava koji su inili temelje razvijene civilizacije kada se pogleda iz vie, obuhvatnije perspektive.
Poenta je sljedea: kada situaciju sagleda iz vie perspektive, opaa da su na izgled nepovezane
pojedinosti zapravo povezane. Ja to smatram udom. Vidi, udo je tek zaokret uma koji ti pomae
sagledati svijet na novi nain. S ovoga breuljka sve vidi drugaije no odozdo. Ostane li otvoren za
mogunost novih naina promatranja ivota, s vremenom e poeti opaati uda koja se doista
dogaaju. to si otvoreniji, to e jasnije uviati da su svi na izgled nepovezani dogaaji tvojega
ivota zapravo dio obuhvatnijeg, povezanog sustava. To je ono to ja smatram udom."
Tada se bacio na tlo. Za nekoliko sekundi izvodio je sklekove u mahnitom ritmu.
"to to sada radite?" iznenaeno sam upitao.
"Odravam formu", odvratio je.
Nastavio je s pouavanjem dok se znoj slijevao s njegova ela. "Jack, u ivotu te eka mnogo vie
no to si ikada pomislio. Najvanije je vjerovati."
Ponovno ta rije. Znao sam kako moram vjerovati da je sve to mi se dogodilo u prolosti i sve to
e mi se dogoditi u budunosti dio savreno ureenog programa koji me je vodio putem moje sudbine
i najvie istine.
"Prestani ivjeti u umu", rekao je Moe. "Cijeloga ivota iskuava tu metodu, a kamo te je dovela?"
"Jo uvijek sam zaglavljen, ak i nakon svih tih godina", priznao sam.
"Moda je vrijeme za nov nain ivljenja, vrijeme da pone vie ivjeti iz srca. ivi vie ljubavi i
obeajem ti da e ti se otvoriti zlatna vrata potpuno novoga svijeta. Kada pone u potpunosti ivjeti
iz svojih dubina i voljeti to to jesi, sve e se promijeniti nabolje. Neka tvoj ivot bude meditacija o
ljubavi - ljubavi prema drugima, ljubavi prema sebi i ljubavi prema svijetu. To je ono to ti zapravo
elim rei."
"Kako ste vi zavrili ovdje? Kako glasi vaa pria, Moe?"
"Svi mi imamo svoju priu, zar ne? Pa, na posljetku sam odluio napustiti vlastiti ivot zato to se
oteo nadzoru. Darovao sam sve to sam imao i nekoliko godina putovao svijetom s naprtnjaom na

leima. Upoznao sam vrlo zanimljive ljude i razliite kulture. Pohaao sam seminare osobnog razvoja
i mjesecima samovao u divljini. U Indiji sam nauio meditirati, a u Australiji sam se zaljubio u
surfanje. to sam vie radio na sebi, doao sam do toke u kojoj sam poeo otkrivati odgovore na
najvanija ivotna pitanja. Na mnoge naine poeo sam se razvijati u potpuno novu osobu. A tada
sam, posjetivi ovaj udesan otok, otkrio ovu plau. Tako sam pronaao svoj dom. Jednostavno sam
osjetio da ovamo pripadam. I otada sam ovdje."
"Nevjerojatno!" Nekoliko sam trenutaka razmiljao, a tada sam upitao: "Je li samoa vana da bi
ovjek pronaao sebe?"
"Ne, nipoto", odgovorio je Moe. "Zapravo, dulja razdoblja samoe mogla bi biti svojevrstan bijeg
od onoga to je potrebno razrijeiti. Gotovo kao neka vrsta udaljavanja od onoga to je doista potrebno
razrijeiti. U Indiji sam vidio mnoge redovnike koji su, kako sam uo, najbolje godine svojih ivota
proveli sami u planinama, a imali su samo komad tkanine obavijene oko bokova i zdjelicu za riu. Te
ljude nikada nisam smatrao osobito prosvijetljenima."
"To me iznenauje."
"Pa, nije teko biti miran ako sjedi sam na planinskom vrhu i nema nikakvog drugog posla osim
promiljanja vlastitih misli. Nije teko cijeloga dana biti zadovoljan i smiren ako si sam, ako u blizini
nema nikoga tko bi te uzrujavao i na povrinu izvlaio tvoja nerijeena pitanja. Osobno smatram da se
razvoj ostvaruje ivotom u stvarnom svijetu. U odnosima s drugima otkrivamo kakvi smo ljudi. Iz
vlastitog sam iskustva otkrio da svoje istinsko jastvo upoznamo tek kada se okruimo drugim ljudima.
Objasnit u ti to pomou metafore. Recimo da se zatekne potpuno sam u bijeloj prostoriji. Nema ni
prozora ni vrata - samo ti." "U redu, zamiljam", rekao sam zatvorenih oiju.
"Dobro. Shvaa li to elim rei? Budui da se nema ime odrediti, ne moe otkriti mnogo o
sebi. U prostoriji nema niega, sam si."
"Potpuno shvaam to elite rei. Potrebno mi je neto s ime bih se mogao usporediti."
"Pa, ne znam je li usporediti prava rije, ali na pravom si putu. Kada bih u prostoriju stavio dasku
za surfanje, nastao bi odnos. Tada bi mogao razmotriti dasku, a potom sebe. Mogao bi dobiti saznanja
o sebi u odnosu na dasku. Mogao bi opaziti da si vii od nje, inteligentniji ili da se vie kree. Dakle,
sebe upoznajemo jedino u odnosima." "Vrlo zanimljivo gledite", odgovorio sam.
"Primijeni tu metaforu na sluaj redovnika i njegove zdjelice za riu. Na vrhu planine on nije ni u
kakvom odnosu. Zbog toga ne moe ostvariti istinski razvoj i dosei samospoznaju. No, onoga
trenutka kad se vrati u stvaran svijet..." Moe je umuknuo.
"Ulazi u odnose s drugima", ubacio sam. "Moe se odrediti prema ostalima."
"Da. Usponi i padovi ivota potiu ga da odgovori na odreeni nain. Ako se netko runo postavi
prema njemu, mogao bi se naljutiti. Gnjev koji izlazi na povrinu zapravo je mogunost za
iscjeljivanje dublje rane. Ako ga netko uplai, pred njim je mogunost da naui jo neto o sebi te tako
uzdigne svoju svijest na viu razinu. Ako ga doivljeni izazov ispuni ogorenjem, ponuena mu je jo
jedna mogunost da sve jo jednom ponovi i otkrije to u sebi mora ojaati ili usavriti. Uvia li kako
je ivot u stvarnom svijetu, odlasci na posao, plaanje rauna te, u osnovi, doivljavanje ljudskoga
ivota, jedini nain napredovanja prema prosvjetljenju?"
"Uviam. Potpuno mi je jasno. Ali, nadam se da se neete ljutiti jer u vas to pitati, zato vi ivite
sami?"
Moe je utio. Nekoliko je trenutaka razmiljao o mojem pitanju, a tada se nasmijeio. "Dobro si to

primijetio. Ne znam ti odgovoriti na to pitanje, Jack. Mogu samo rei da tono znam kako bih trebao
biti upravo ovdje. Cijeloga sam ivota ivio meu ljudima, ali me je moj put doveo ovamo.
Namjeravam ostati ovdje, ali tijek ivota nije mogue predvidjeti. Tko zna gdje u biti za godinu
dana? Uivam ovdje gdje sam sada. Zabavljam se u sadanjem trenutku, otvoren za sve mogunosti i
potencijale. Moje je srce ovdje tako sretno! Ostat u ovdje dok mi ne kae neto drugo."
Nisam bio sasvim zadovoljan njegovim odgovorom, ali nisam ustrajao. Taj ovjek, izgledom nalik
Adonisu i spokojan poput Buddhe, oito je znao neto to ja nisam znao. Bilo mi je potpuno jasno da
ivi u skladu s filozofijom koja je bila daleko prosvjetljenija od moje.
Sve dok prije nekoliko tjedana nisam upoznao oca Mikea, u mojem je ivotu vladala zbrka. Kad
sam prihvatio njegovu iznimnu mudrost, moj je ivot potekao. Tko sam ja da bih osuivao nain
ivota kojim je Moe ivio? Istina je, njegov je pristup bio pomalo nekonvencionalan. Ali, da smo svi
ivjeli u skladu s konvencionalnim uvjerenjima mase, nae bi drutvo zaglavilo u srednjem vijeku.
Napredak je ostvaren zahvaljujui novom i odvanom nainu razmiljanja vizionara. A osim toga,
Moe mi je otkrio sasvim logino vienje.
"Jack, danas sam ti otkrio gomilu spoznaja - nadam se da su ti pomogle", rekao je Moe. "Ali, u
sljedeih mjesec dana moramo raspraviti jo mnogo toga. A dok si ovdje, boravit e u mojoj
gostinjskoj kuici."
"U gostinjskoj kuici?" na glas sam se zaudio budui da osim njegove kolibice nisam vidio drugu
nastambu.
"Da, ondje je", odgovorio je Moe pokazujui stari krevet s drvenim okvirom smjeten iza njegove
"palae".
"Dok si na Havajima, spavat e pod zvijezdama. To e biti sjajno za tebe." S tim je rijeima siao
na plau, uzeo dasku i krenuo ususret valovima.

8. poglavlje Korak u nepoznato

"Nepovratnost je ono to ivot ini tako vrijednim."
Emily Dickinson
Dok smo sljedeega jutra na pijesku dorukovali papaje i narane, kipio sam od znatielje. Zato
sam ga zamolio da mi poblie rastumai pitanja srca.
"Kad sam poeo slijediti svoje srce, moj se ivot potpuno promijenio", zapoeo je. "Vrlo je vano
slijediti svoje srce jer ono, u usporedbi s umom, raspolae viom inteligencijom. Otkrivanje mudrosti
srca povezuje te s mudrou svijeta i otvara vrata u srce univerzuma. Ne bih elio da moje rijei zvue
previe mistino, ali otkrio sam da je tako. Potpuno vjerujem mudrosti koju pronalazim u srcu."
"Znai da bih trebao ivjeti u srcu?"
"Ne, posrijedi je zapravo ravnotea - suradnja. Da bi ivio najuzvienijim ivotom, tvoje srce i tvoj
um moraju skladno suraivati. Neki ljudi potpuno ive u srcu - oni su iste emocije i osjeaji. Takvi
ljudi u stvarnom svijetu esto nailaze na tekoe, a doimaju se poput zaljubljenih luda sa slabom
sposobnou rasuivanja i u raskoraku sa stvarnou. Drugi u potpunosti ive u umu - oni su isti
razum i logika, ne ostavljaju mjesta intuiciji i strastima koje bi ih vodile."
"Neto poput gospodina Spocka iz stare serije Zvjezdane staze"
"Da, Jack, to je dobar primjer. Kao i Spock, takvi se pojedinci doimaju hladnima poput kamena.
Vjerujem da je u ivotu najvanije pronai ravnoteu: postii da um i srce surauju kao doivotni
partneri. ivi mudro, ali i plemenito; praktino, ali spontano; odvano, ali i obazrivo; odgovorno, ali i
strastveno. Uspostavljanje takve ravnotee iziskuje trud i vrijeme ja se jo uvijek esto borim sam sa
sobom. Ali, uz predanost i strpljivost mogue je ostvariti sve."
"Kako mogu otvoriti svoje srce? Doista elim osjeati vie i otkrivati ivotnu radost, ivjeti veselije
i sretnije", rekao sam. "Osjeam da e se sa srcem otvoriti i moj ivot - ba kao to ste rekli - ali, kada
mi kaete da otvorim svoje srce, to je kao da me zamolite da razgovaram s vama na havajskom. Ne
znam odakle bih poeo."
"Potpuno te shvaam", odgovorio je Moe s iskrenim suosjeanjem. "I ja sam se na svojem putu tako
osjeao. Upravo zbog toga sam savren uitelj za tebe, ako mogu tako rei. Druge pouavamo onim
spoznajama koje su nama bile najpotrebnije, a najvea pouka mojega ivota bila je otkrivanje darova
srca. I nauio sam tako mnogo da svoje znanje mogu podijeliti s tobom. To me podsjea na staru priu
o tome to se nalazi u srcu. eli li da ti je ispriam?"
"Svakako."
"Na Istoku se prije mnogo tisua godina vjerovalo da je svaki ovjek na Zemlji bog. Ali, ljudi su
zlorabili svoje moi pa im ih je Vrhovni Bog odluio oduzeti. No, tada se upitao kamo e sakriti
boanskost - izvor svih ljudskih darovitosti, potencijala i uzvienosti. Prvi mu je savjetnik rekao:
'Zato ne bi iskopao duboku rupu i u nju stavio boanskost?' 'Ne', odgovorio je Bog, 'netko e s
vremenom iskopati dovoljno duboko i pronai je.' Tada mu se obratio drugi savjetnik. 'Imam ideju',
rekao je. 'Zato taj izvor sve ljudske moi ne bi stavio na vrh najvie planine?' Bog je i to odbio. 'Ne.
Netko e s vremenom osvojiti tu golemu planinu i pronai ga.' Na posljetku se oglasio trei savjetnik:
'A kada bi boanskost skrio na dno najdubljega oceana?' Bog je odgovorio: 'Ne, netko e zaroniti

duboko i pronai je.' Tada se Bog zamislio. Za nekoliko je trenutaka mudro rekao: 'Imam rjeenje. Taj
izvor goleme moi, veliajnosti i uzvienosti stavit u u srce svakog mukarca, svake ene i svakog
djeteta na Zemlji jer ga ondje nikada nee traiti'."
"Sjajna pria", rekao sam.
"Vidi, Jack, u tvojem je srcu vie mudrosti i darova no to misli. Ti si moda mislio da tvoj um
skriva sve odgovore - da e imati vie bude li vie razmiljao. Moda zamilja da e u igri ivota
pobijediti ako jednostavno prikupi vie saznanja i naui vie. Moda vjeruje da svoj ivot moe
pokrenuti ako otkrije to u njemu zapinje. Ali, mislim da to u ivotu nije tako."
"Znai, moram se malo vie okrenuti srcu?" pretpostavio sam.
"Mnogo vie", rekao je Moe oputenim tonom. "Ali, molim te, budi blag prema sebi. Put od uma do
srca nije kratak. Mogli bi proi tjedni, mjeseci ili ak godine prije no to se potpuno otvori.
Najvanije je da krene tim putem."
"Kako bih trebao krenuti?"
"Ve si krenuo", odgovorio je Moe. "To to si bio dovoljno hrabar da bi doao ovamo i pronaao
me, govori da je onaj dio tebe koji zna spreman za iscjeljivanje slomljenoga srca."
Znao sam na to je Moe ciljao kada je spomenuo moje slomljeno srce. Vjerujem da smo svi mi na
ovom svijetu barem jednom doivjeli slamanje srca. Pod time ne podrazumijevam samo slamanje koje
se dogaa kada izgubimo voljenu osobu - mislim na slamanje srca koje se dogaa kada ponemo
uviati da su nai snovi izblijedjeli i da nae najdublje udnje nisu ispunjene, kada opazimo trenutno
stanje svijeta i nimalo plemenite vrijednosti koje njime upravljaju, i kada se podcjenjujemo te
obezvrjeujemo vlastite sudbine. Sjetio sam se rijei Benjamina Disraelija: "ivot je previe kratak da
bi bio sitan".
Moe je nastavio. "Ova je plaa dobra metafora za tvoj ivot, Jack. ivot je u mnogoemu nalik
plai. To je put koji te vodi preko pjeanih, ali i stjenovitih predjela, na nekim je dijelovima zavojit,
a na drugima ravan. Katkad se ujutro probudi i opazi zapljuskivanje valova te osjeti estinu oceana;
u drugim trenucima sve je potpuno mirno, bez i najmanjeg mrekanja. ivei na ovoj plai, shvatio
sam da su zakoni ivota zapravo zakoni prirode.
Razmotri kako je ustrojena priroda i otkrit e kako je, na najdubljoj razini, ustrojen ivot." Otac
Mike mi je govorio o tome.
"Objasnit u ti primjerom", rekao je Moe. "Mnoge sam noi proveo sam na ovoj plai. Katkad cijelu
no ostajem budan: samo diem, razmiljam i upijam ljepotu ovoga mjesta. Uvijek me iznova
zadivljuje kako svjetlost zore uvijek dolazi neposredno nakon najmranijeg dijela noi. Jednako je i u
naim ivotima. Svatko od nas mora izdrati tamu - ali ona uvijek prolazi, a svjetlost se uvijek vraa.
U trenutku kada zapadne najdublje u problem, najblii si rjeenju. Dok proivljava najdublji bol,
ususret ti dolazi najdublji mir."
Nikada do tada o ivotu nisam razmiljao na taj nain. Moe mi je otkrivao uzvienu i istananu
mudrost slinu uenjima koja mi je s ljubavlju prenio otac Mike - obojica su govorila o udesnoj
inteligenciji svijeta u kojemu ivimo. Oba su uitelja tvrdila da se ivot svakog ljudskog bia odvija
prema tono odreenom planu - sve se dogaa s razlogom, a ivot je udesan dar.
"Ponudit u ti praktian savjet, Jack. Jedan od prvih koraka koji moe uiniti kako bi se povezao sa
svojim srcem jest raspirivanje uguenih strasti. Poni initi ono to je u prolosti ispunjavalo to tvoje
veliko srce. Poni initi ono to godi razigranom djetetu u tebi i to te nasmijava toliko da te trbuh

zaboli. Ponovno otkrij ono to te moe ganuti i rasplakati - na posljetku, mjesto na kojemu moe
zaplakati jest ono mjesto na kojemu univerzum eli da bude."
"Pitam se zato mi je bilo potrebno tako mnogo vremena da stignem do toke u kojoj u biti
spreman doivjeti ljubav prema samom ivotu. Iskreno reeno, Moe, ao mi je to mi je bilo potrebno
toliko mnogo godina", rekao sam i spustio pogled osjetivi kako me ispunjava aljenje.
"Prestani se izjedati, Jack. Kao to sam ti rekao: stigao si upravo onamo gdje si trebao biti. Prestani
propitivati svoj put i uivaj u odreditu na koje si stigao. Dogodilo ti se sve ono to ti se trebalo
dogoditi. Klju je prihvaanje. Ovo je osobito razdoblje tvojega ivota - uivaj u njemu. Vraa se
svojem izvornom ivotu - onome koji ti je namijenjen prije no to ti je ostalo stalo na put."
Lice mu se odjednom razvuklo u irok osmjeh. "Vrijeme je da se ponovno pone zabavljati", rekao
je. "Dok sam bio mali, majka i otac su mi obiavali govoriti da mi oi blistaju. Govorili su mi da
doista imam iskre u oima. Sada mi je jasno to su govorili: dok se dijete igra, oi mu blistaju."
"Pa, i ja sam bio prilino ivahno dijete."
"elim da vrati iskru u svoje oi. Tako e se tvoje srce otvoriti malo vie i poeti aptati istinu."
'Volio bih da se to dogodi, Moe."
"I hoe. Savjetujem ti da ee ini ono to te najvie ini sretnim. Slijedi svoju sreu i poni ee
initi ono od ega ti je u prolosti srce pjevalo. Kako starimo, zaboravljamo ono od ega nam je srce
neko bre kucalo."
"Vie se i ne sjeam prema emu sam osjeao strast", priznao sam sa aljenjem.
"To nije problem. Tvoje e te strasti pronai kada krene u potragu za njima", uvjerio me Moe.
"Postavljaj si pitanja jer e sam in kreativnog preispitivanja samoga sebe izmamiti mnogo odgovora
za kojima traga. Pitaj se, primjerice: 'Koja je aktivnost u meni budila zadovoljstvo samim sobom?' ili
'Kako bih provodio vrijeme da ne moram raditi?' Savjetujem ti i da pone mnogo vie sluati."
"to?"
"Unutarnji glas, Jack. Obrati vie pozornosti na tihe i blage poticaje koji dopiru iz tvojih dubina.
Oni ti se obraaju i vape za tvojom pozornou. U djetinjstvu si ih uo - poni ih oslukivati i kao
odrasla osoba."
"Toliko sam se udaljio od svega toga, plaim se da sam izgubio svaku vezu s tim dubokim dijelom
sebe. Znam da sam iskljuen i doista ivim u umu. Ali, voljan sam poeti sluati taj unutarnji glas o
kojemu govorite."
"Odlino", odgovorio je Moe. "Tvoja namjera da vie pone sluati svoje srce veliki je korak
prema njegovu otvaranju i iskoritavanju darova koje e ti pruiti. Namjere su poput velikih valova
koji preplavljuju cijeli univerzum i neizbjeno se vraaju donosei divne darove. Samo nastavi sluati
i promatrati.
Upamti da nam se srca obraaju u trenucima tiine. Pronai vremena za promiljanje i promatranje.
I vjeruj da e doi vrijeme kada e se u tvojem ivotu dogoditi promjene kojima tei."
"Univerzum je blagonaklono mjesto", dodao sam ponovivi rijei koje su za mene postale
svojevrsna mantra na putovanju neotkrivenim predjelima mojega ivota.
"I te kako, brate. Ako vjeruje da e sve dobro zavriti, tvoja e nova stvarnost krenuti prema tebi
to god se dogodilo. Ba kao to je prije mnogo godina rekao sufistiki pjesnik Rumi: 'Nastavi kucati
pa e radost na posljetku otvoriti prozor i pogledati tko je'. Unutarnji poticaji vodit e te u odreenim

smjerovima - to su glasovi tvojega srca koji te vode prema tvojoj sudbini. Budi dovoljno hrabar da bi
ivio u neizvjesnosti svojega ivota i lijepo e napredovati na svojem putu."
"ivjeti u neizvjesnosti? Lijepo ste to rekli, Moe."
"Pa, ivot me je pouio da je neizvjesnost jedino na to doista moe raunati. Kada se prepusti
neizvjesnosti, arolija tvojega ivota oivljuje. Svi bismo trebali vie vremena provoditi u aroliji
koja bi trebala proimati nae ivote. T. H. Huxley je to lijepo rekao: 'Prihvati stvarnost poput maloga
djeteta i budi spreman odbaciti sve predrasude. Smjerno slijedi put kojim te priroda vodi, u koji god te
ponor odvela, jer u suprotnom nee nauiti nita.'"
S tim je rijeima Moe sjeo na plau i pokretom ruke me pozvao da mu se pridruim. Poeo je
graditi dvorac od pijeska s brojnim pojedinostima pa ak i tornjiima, a na mjesto mosta postavio je
koljku. Neko je vrijeme utke gradio. No, tada je nastavio raspravu. "Naa srca ele da budemo
slobodni", rekao je dotjerujui svoje umjetniko djelo. "Naa srca arko ele da budemo istraivai
koji kroz ivot putuju s osjeajem divljenja i uenja - ali to nije mogue ako smo zatvoreni za
mogunosti ivota. Doista moramo odbaciti sve predrasude o tome kakvi bi nai ivoti trebali biti i o
tome to nam je potrebno da bismo bili sretni. Ja doista nastojim 'smjerno slijediti prirodu kamo god
me odvela'. Tko sam ja da bih izigravao Boga u svojem ivotu?"
"Vrlo mudra izjava, Moe. Oito je da ste mnogo razmiljali o toj temi."
"Tonije reeno, osjeao", odgovorio je. "Jo mudrija izjava o tom pitanju dolazi iz pera Alberta
Einsteina koji je zapisao: 'Najljepe to moemo doivjeti jest neizvjesnost. Ona je izvor istinske
umjetnosti i znanosti. Onaj kojemu je ta emocija nepoznata, koji vie nije sposoban zastati da bi se
divio i prepustio ushienju, kao da je mrtav; njegove su oi zatvorene'."
"Dakle, u potpunosti ivimo samo ako ivimo s osjeajem divljenja i ushita. To je prilino nesputan
nain ivljenja", rekao sam. "Potrebno je samo prihvatiti neizvjesnost ivota. Mislim da bih to
mogao."
"Takav e odnos prema ivotu s vremena na vrijeme buditi tvoje strahove - i to je posve prirodno.
Osjeti strahove, ali ustraj. Prihvati svoje strahove i pusti da te preplave. Nakon nekog vremena e
proi. Evo to je u svemu tome najvanije: Da bi ivot bio uzvien, vjera mora biti jaa od strahova.
Tvoj najbolji ivot zasjat e tek kada povjeruje da je univerzum, kao to sam kae, blagonaklon, i
kada ta vjera bude vea od strahova koji te ograniavaju. Tvoja vjera u injenicu da ovaj svijet djeluje
za tvoje najvee dobro, ali ti esto alje uda preruena u tekoe, mora biti mnogo vea od straha da
e ti te tekoe unititi ivot. Tvoja vjera u inteligenciju univerzuma mora biti mnogo jaa od straha
koji proizlazi iz osjeaja potpune usamljenosti. Na djelu je mnogo obuhvatniji plan u koji mora
vjerovati. Tako e omoguiti oitovanje arolije u svojem ivotu."
Moe se poeao po trbuhu i protegnuo se. "Nego, vratimo se buenju strasti", rekao je. "Ako
odrastamo u okruju koje ne doputa mnogo osobne slobode - drugim rijeima, ako nam drugi
neprestano govore to nam je initi - gubimo vezu s istinskim eljama svojega srca. Zaboravljamo
svoje sklonosti i sve to nas raduje. Zaboravljamo to volimo i odrastamo u ljude koji i ne znaju to
njihova srca doista ele. Zbog toga ne znamo ivjeti punim pluima i uivati u iskustvu ivljenja u
sadanjem trenutku. I tako potiskujemo svoje strasti."
"Potiskujemo?"
"Da. Ne znam je li ti to poznato, Jack, ali glasoviti slikar James McNeill Whistler studirao je na
vojnoj akademiji West Point. Na satu strojarstva profesor je uenicima dao zadatak da nacrtaju most.
Whistler je nacrtao prelijep kameni luni most i na njemu dva vesela djeaka s udicama. Ugledavi

nacrtane likove, profesor se uzrujao i ljutito rekao Whistleru da ih ukloni s mosta. Whistler je preradio
crte i premjestio djeake na obalu rijeke. Profesor se jo vie uzrujao i povienim glasom rekao
Whistleru da djeake potpuno ukloni s crtea. Whistler ga je posluao, ali je likove djeaka u konanoj
inaici slike zamijenio neim od ega se profesor poeo tresti."
"to je uinio?"
"Uz obalu rijeke nacrtao je dva mala nadgrobna kamena i na njih je napisao imena djeaka."
"Shvatio sam pouku", rekao sam. "Kada izgubimo vezu sa svojim srcem, zapravo gubimo vezu s
razigranim djetetom u sebi."
"Da, Jack. A ponovno otkrivanje onoga to nas duboko dira i ponovno raspirivanje djejega ara
iziskuju istinski trud. Potrebno je mnogo raditi da bismo se vratili spoznaji o vlastitoj istinskoj
prirodi."
"O kakvom radu je rije?"
"Ponavljam, posrijedi je rad u unutarnjem svijetu. Zaponi svaki dan razmiljati o tome to te ini
sretnim. Primjerice, koje te aktivnosti oivljuju i izmamljuju osmjeh? Sve to zapii jer biljeenje
produbljuje razumijevanje. Te udnje svojega srca mora zadovoljiti ako eli ivjeti iznimnim
ivotom. Joseph Campbell je rekao: 'Ako doista krene za svojom sreom, zakoraio si na stazu koja
te je ekala cijeloga ivota te poinje ivjeti ivotom kakvim si trebao ivjeti. Kada to uvidi,
poinje susretati ljude koji podravaju tvoju sreu i koji ti otvaraju vrata. Kaem ti, idi za svojom
sreom, ne plai se i otvarat e ti se vrata za koja nisi ni znao'."
"To je iznimno duboka izjava", primijetio sam.
"Doista jest. Slijedi li udnje svojega srca i oslukuje elje svojega istinskog jastva, otvorit e ti
se mnotvo mogunosti i zakorait e u potpuno novu stvarnost. Poet e doivljavati znakovite
podudarnosti - primjerice, u pravom trenutku bit e ti ponuen odgovarajui posao. Pomislit e da si
arobnjak jer e u svoj ivot privlaiti prave ljude i najbolje mogunosti. Takvi e dogaaji zapravo
biti potvrde da se nalazi na pravom putu."
Dok je Moe govorio, golemi je val zapljusnuo stijene i poprskao nas svjeinom oceana. To me je
vie uzrujalo no to me je razveselilo, ali se Moe nasmijao.
"Aaaah, to je bilo ugodno. Daj mi jo malo!" viknuo je oceanu bez imalo zadrke. Potom je nastavio
govoriti. "Osim toga, vrlo je vano prestati s borbom", rekao je.
"to to znai?" upitao sam.
"Prestati se boriti i poeti ivjeti. Borba raa stres, a stres je velika prepreka ivotu u stanju sklada i
lakoe - stanju u kojemu mora biti da bi ivio najboljim ivotom. ivei u poslovnom svijetu, opaao
sam samo kako se ljudi bore, mue i nastoje. Previe djelovanja i premalo ivljenja. Zakoni prirode ne
djeluju na taj nain. Rast cvijeta ne iziskuje borbu ili trud, ve se jednostavno dogaa. Posrijedi je
divan prirodni tijek. Pokua li natjerati cvijet da raste, samo e ga unititi. No, mi to ipak inimo u
svojim ivotima. Rijeku ne moe pogurnuti, Jack. Mora je pustiti da tee. Ako to ne shvati i
nastavi se boriti, zapravo se suprotstavlja zakonima prirode."
"Pretpostavljam da tako prizivam nevolju."
"Pa, ne bih to tako rekao, ali nedvojbeno je da suprotstavljanjem prirodi priziva pokoju pouku."
"Shvaam."
"Zato ti kaem, prepusti se struji ivota, ovjee. A tada e ivot poeti strujati kroz tebe. ivi u

stanju smirene predaje, prihvaanja svega to ti ivot donosi. Prestani se opirati ivotu i svoju sreu
uvjetovati odreenim situacijama. Tada e se tvoj ivot poeti poboljavati i doivjet e istinsku
sreu. Prestani ocjenjivati dogaaje kao dobre ili loe i jednostavno ih doivljavaj. To je put prema
ovladavanju ivotom: nevezanost za ishod. Ne proputaj najbolje trenutke svojega ivota. Prestani se
boriti i prepusti se energiji koja doista upravlja ovim svijetom. Energija koja je stvorila ovaj moan
ocean, stvorila je i tebe. Zato joj se nemoj opirati, ve joj se prepusti - prestani tako mukotrpno
nastojati dobiti ono to eli u ivotu. To je jedan od paradoksa ovoga svijeta: ono emu hrli udaljava
se od tebe. Prestane li se brinuti o tome, a to e ti se i dogoditi, sve e biti u redu."
"U redu, Moe, shvaam. Pretpostavljam da moram prestati ivjeti mahnito kao do sada. Moram se
prestati boriti i prihvatiti sve to se dogaa - znajui da sam upravo ondje gdje trebam biti.
Pretpostavljam da mi zapravo govorite kako bih trebao prestati s nastojanjima da nadzirem svoj ivot
i jednostavno ga prihvatiti vjerujui da je sve to dio uzvienijeg plana bez obzira na to u kakvim se
okolnostima nalazim."
"Da. Tvoj ivot, moj ivot, svaki je ivot divan. Ali, mi ne pronalazimo vremena da bismo to
uvidjeli. Zbog toga je toliko vano usporiti. Zato uvijek uri? Kamo juri?"
"Zapravo nikada nisam razmiljao o tome. Ali, u pravu ste. Do prije nekoliko tjedana moj je ivot
bio jedna duga utrka. Zanimljivo je to to poinjem uviati kako zapravo i nisam znao gdje je cilj.
Jurio sam radi jurnjave. Moda sam nastojao biti toliko zaposlen kako bih ostavljao dojam vanosti."
Moe je kimnuo. "To je vjerojatno jedan od razloga."
"Mislim da sam tako ivio i zato da bih se ispunio, da bih popunio koju od onih unutarnjih praznina
o kojima ste govorili."
"Vjerojatno. Ali, najvanije je uivati u tijeku, u velianstvenom odvijanju ivota. Budi svjesniji
svojega ivota - doivi ga cijelim biem i uivaj u trenucima. To je jedino vano. Put je bolji od
dolaska na cilj."
Moe je bio u pravu. ivot nije nita drugo doli niz trenutaka. Ako ih propustim, propustio sam
ivot. Bilo je vrijeme da se promijenim iz korijena. "Kada je posrijedi rad na vlastitom unutarnjem
svijetu, ne bih li trebao raditi marljivo i brzo kako bih se to prije promijenio?
"Zgodno pitanje. Ponovno u te upitati: 'emu urba?' ivot je tijek, Jack. A uz to i obiluje
paradoksima. Evo jo jednoga: prevelikom brzinom zapravo usporava svoj napredak."
"I otac Mike mi je to rekao."
"Pa, bio je u pravu. Pourivanje osobne preobrazbe dovodi do nazadovanja. Mora si uzeti malo vie
vremena za uenje. Ui, djeluj, a tada budi - to je najbolji put." "Ui, djeluj, a tada budi?"
"Da. Svladavanje bilo koje vjetine, napose vjetine ivljenja utemeljenog na ljubavi prema ivotu i
ivljenja u trenutku, obuhvaa tri koraka. Najprije otkriva to mora nauiti, a to moe postii
itanjem dobrih knjiga o vjetini koju kani svladati. Potom mora dopustiti da ti saznanja "sjednu" i
uklope se u tvoj ivot. To e postii tako to e naueno iskusiti u laboratoriju svojega ivota. To je
'praktini' dio formule. Mogao bi iziskivati mnogo vremena, ali kada ga svlada, stie do 'bivajueg'
dijela svojega ivota. U njemu ive oni koji su svladali vjetinu ivljenja. Oni ne pokuavaju ivjeti,
ve jednostavno ive. I ne pokuavaju biti potpuno svjesni sadanjega trenutka, ve to jednostavno
jesu."
"Doista zanimljive zamisli, Moe. Jednostavno duboke."
"I duboko jednostavne. Otkrit u ti jo jedan nain na koji e ostvariti ovo emu sam te upravo

pouio. Da bi ovladao vjetinom ivljenja, ovjek mora proi etiri stadija. Prvi je nesvjesna
nesposobnost. alosno je da veina ljudi u tom stadiju proivi cijeli ivot. U tom poetnom stadiju ne
znamo to ne znamo. Zapravo smo nesvjesni - ne znamo tko doista jesmo i kako bismo mogli ivjeti.
Ali, kada otvorimo oi i probudimo se preuzevi odgovornost za svoj ivot i oblikovanje svoje
sudbine, prelazimo na drugi stadij, odnosno ulazimo u stanje svjesne nesposobnosti. U tom stadiju
razvijamo svijest o tome to ne znamo."
"Drugim rijeima, postajemo svjesni koliko smo nesposobni u upravljanju vlastitim ivotom?"
"Upravo tako. Ako u tom stadiju ostanemo svjesni i nastavimo raditi na svojem otvaranju, stii
emo do sljedeeg stadija: svjesne sposobnosti. Taj se stadij oituje u divnim rezultatima koji se
poinju pojavljivati u tvojem ivotu. Tada svjesno stvara izniman ivot. Jedina nevolja je u tome to
se i dalje trudi. I dalje se bori." "A to raa stresom", ubacio sam.
"Tako je. Svjesni smo svoje sposobnosti upravljanja vlastitim ivotom. To je dobro, ali takav nain
ivota ipak nije najbolji. Svi bismo trebali teiti posljednjem, najviem stadiju nesvjesnoj sposobnosti.
Taj stadij ivota jest stadij usavrenosti. Posrijedi vie nije uenje ili djelovanje, ve jednostavno
bivanje."
"Shvaam", rekao sam. "Svia mi se kako ste objasnili taj proces. Dakle, to je ivotni put kakvom
bismo svi trebali teiti?"
"Za mene jest. U svakom sluaju, za sada samo mora biti cool. Opusti se, ovjee. 'Olabavi', kako
kau ovdje na Havajima. 'Savrena brzina, sinko, jest bivanje', rekao je mudri pisac Rich- ard Bach.
Vrijeme je da ponovno 'biva' u svojem ivotu."
Moe je tada otiao u svoju "palau" te donio sendvie s tunjevinom i jo svjeega voa. Otprilike sat
vremena utke smo jeli upijajui ljepotu toga zadivljujueg mjesta i uivajui u poljupcima kojima je
sunce prekrivalo naa lica.
"Da, ivljenje u umu i udaljavanje od srca prilino je stresno, prijatelju", napokon je rekao Moe, i
dalje zagledan u ocean. "To nije skladno ivljenje. Svoj ivotni put moe proivjeti na mnogo bolji
nain. Moda u ti to najbolje objasniti ovako: potrebu za nadzorom nad vlastitim ivotom zamijeni
radoznalou."
"to to tono znai?"
"Umjesto da sve nastoji otkriti i dokuiti, pokuaj ivjeti u neizvjesnosti. Ne mora znati gdje e
biti za godinu dana - ne mora znati ak ni to e initi za mjesec dana. Odbaci tu potrebu za
izvjesnou koja nam je svima svojstvena i kreni prema neizvjesnosti koja nam je svima potrebna.
Jednostavno budi. Svim svojim biem ivi u sadanjem trenutku i uivaj u tom daru. Dragocjenosti
tvojega ivota pojavit e se samo ako si doista otvoren za njih."
"Ali, time zacijelo ne elite rei kako uope nema potrebe za ikakvim djelovanjem. Hou rei, kako
moemo stvoriti izniman ivot ako nita ne inimo? Ne elite valjda rei da nije dobro postavljati
ciljeve, sastavljati planove i marljivo raditi?"
"Dobro si to primijetio. U svemu je najvanija ravnotea, zar ne? Sve to to si rekao dolazi iz uma i
to je u redu. Ali, vrijeme je da rije da srcu. Odustani od nastojanja da nadzire vlastiti ivot i
prirodne zakone. Ti ne zna to je najbolje za tebe. Doista ne zna."
"Pretpostavljam da moja inteligencija nipoto ne moe biti monija od inteligencije koja upravlja
svijetom", zakljuio sam.
"Sjajan zakljuak, Jack. Zato se otvori malo vie. Svijet je mnogo vei no to pretpostavlja. ivi u

neizvjesnosti. ivi u zanosu. ivi u divljenju." Te su mi se upute svidjele.

"Budi svjesniji i budniji", nastavio je Moe. "Trai znakove, opaaj obrasce i povezuj. Obrati
pozornost na podudarnosti i sretne okolnosti te znaj da su te prelijepe okolnosti zapravo ostvarenje
tvojeg najboljeg ivota. Svjesnost moe razvijati jednostavno tako to e pozornije promatrati to se
dogaa oko tebe. Obrati pozornost na ivotni ples. Primjerice, dok odlazi na posao, navikavaj um da
promatra to se dogaa u vanjskom svijetu umjesto da se upusti u unutarnje dijaloge. Opazi boju neba
i oblike oblaka. Promatraj kako lie pada sa stabala i osjeaj kako sunce grije tvoje lice. Osjeaj kako
tvoji tabani dodiruju Majku Zemlju. Mogao bi ak obratiti pozornost na kucanje vlastitoga srca.
Uvjebavajui pozornost, izai e iz uma i prijei u srce. ivjet e intenzivnije. I mnogo e se bolje
zabavljati. Jo bolji nain da izae iz uma te ue u srce i tijelo jest jednostavno... izai iz uma i ui u
tijelo." "Molim?" upitao sam potpuno zbunjen.
"Jedan od najdjelotvornijih naina da izae iz uma i udalji se od mentalnog brbljanja, koje nam ne
doputa ivjeti u sadanjem trenutku, jest provoditi vie vremena u tijelu."
"Kako da to uinim?"
"Obrati pozornost na osjete svojega tijela", odgovorio je. "Onih dana kada tvoj um mahnito juri,
svjesno se zapitaj: 'Kako se osjeam?' 'to moje tijelo osjea u ovom trenutku?' 'Osjeam li stezanje u
grudima, gr u stopalu ili bol u srcu?' Ta e te djelotvorna tehnika u trenutku izvui iz uma i uvesti te
u srce. A bude li vie ivio u srcu, vie e uivati u ivotu." "I borba prestaje", dodao sam.
"Upravo tako. Doista ne mora sve dokuiti, Jack. To su tvoji strahovi na djelu. ivot je misterij,
velik roman u kojemu se nalazi i tvoja ivotna pria. Bi li bilo zabavno kada bismo i prije zadnjega
poglavlja znali kako e se pria odvijati i kako e zavriti? to bi se dogodilo kada bi ti netko rekao
kako zavrava novi, razvikani film i prije no to si ga pogledao?"
"Ne bi bilo zabavno - uzbuenje bi splasnulo."
"Tono. Kao to si rekao: 'Univerzum je blagonaklono mjesto', a to god se dogodi, dobro se
dogodilo. Tvoja e se sudbina odvijati onako kako se treba odvijati. U meuvremenu, uivaj u
sadanjem trenutku. ivi punim pluima. ivi izvorno. ivi radosno. ivi iz dubine svojega srca.
ivot e se sam pobrinuti za sebe."
"Ali, za danas je dosta uenja. Poimo surfati!"
S tim je rijeima Moe Jackson, milijuna i reklamni genij preobraen u hipi surfera, skoio, zgrabio
svoju pouzdanu dasku i krenuo prema moru.

9. poglavlje Pouke na plai

"ivot bi trebao biti raanje due.
To je najvia alkemija koja opravdava na boravak na Zemlji. To je na zadatak, u tome je naa
vrijednost."
Henri Frederic Amiel
Prva dva tjedna s Moeom mogao bih svrstati meu najljepe trenutke svojega ivota. Ustajali smo
rano, zajedno dorukovali svjee voe, te sljedeih nekoliko sati etali plaom, a on mi je pritom
otkrivao svoju mudrost o otvaranju srca i o ljubavi prema ivotu. Duboko sam zavolio toga divnog
ovjeka koji me je pouio pitanjima srca i vrijednosti razigranosti, spontanosti i veselja. Divio sam
mu se zbog onoga to je uinio - ostavio materijalan svijet i krenuo za pjesmom svojega srca. I
potovao sam osobu u koju se razvio. Kao i otac Mike, Moe je bio blag, dobronamjeran i pun ljubavi.
"Otkrio sam kako je zaokret iz osuivanja prema suosjeanju jedan od najboljih naina da se ivi iz
srca", rekao je Moe dok se jednoga jutra sunao na plai. "Tvoje e srce otvoriti ve i samo nastojanje
da iskazuje vie ljubavi. Obrati malo vie pozornosti na to kako postupa s drugima. Na njihove
vrline budi usredotoen vie nego na njihove slabosti. Upamti da u posljednjim trenucima svojega
ivota nee poaliti to to si bio pun ljubavi prema drugima, to si im vjerovao i obasipao ih
bezuvjetnom ljubavlju. tovie, na kraju ivota mogao bi ustanoviti kako je to bilo najbolje to si
inio. Bude li drugima svjesno i hotimice pruao bezuvjetnu ljubav i dobrotu, ojaat e svoje srce.
Tu loginu tehniku za jaanje sranih miia tako lako previamo."
"Ali, nije li sva ta pozornost zapravo ivot u umu?" upitao sam reui lubenicu na drvenoj klupi
pokraj vrta.
"Dobro pitanje. I jest i nije. Pozornost se doista dogaa u glavi, ali pomae izgraditi most do srca."
"U redu. Kako da usmjerim pozornost iskazivanju ljubavi?"
"Pa, meni pomae meditacija o tome kakav bih bio kada bih iskazivao vie ljubavi." "U posljednje
vrijeme mnogo sluam o meditaciji. O emu je zapravo rije?" upitao sam.
"Meditacija nije nita drugo doli primjena uma i njegove sposobnosti zamiljanja u cilju stvaranja
boljeg unutarnjeg ivota", odgovorio je Moe. "Dovoljno je zamisliti kako bi elio postupiti u
odreenim situacijama. Meditacija je oplemenjena vizualizacija - mentalno usredotoenje s
primjesom osobnog razvoja. Ali, redovito meditiranje otvara nove puteve u mozgu i omekava srce.
Uz to poinje buditi ljubav u sebi. A tvoj je cilj iskazivati vie ljubavi, zar ne?"
Kimnuo sam. "Tako je."
"Odlino. Kada ujutro ustane - a doista bih volio da to pokua sljedeih nekoliko dana pronai
mirno mjesto na naoj plai i sjedni u udoban poloaj. Disati pravilno znai ivjeti pravilno, a
polagano i duboko disanje e te smiriti. Udaljit e te iz uma i uvesti u tijelo, u srce."
"Znai li to da e moje mentalno brbljanje utihnuti?"
"Svakako. A sada te molim da me poslua. to e se vie oputati, to e biti otvoreniji za
promjene. Tada moe poeti mijenjati svoj nain ponaanja i stvarati obrazac za iskazivanje vie
ljubavi. U tom stanju gotovo kao da postaje arhitekt koji stvara savreni nacrt. A kada ga dovri na

platnu svoje mate, vanjski se svijet moe oitovati u skladu s tvojim nacrtom."
"Lijepo ste to rekli, Moe. Dakle, budem li svaki dan meditirao i zamiljao kako postupam s vie
ljubavi i dobrote, te e predodbe postati moja stvarnost?"
"To je neizbjeno, a posrijedi je jedan od najvanijih prirodnih zakona. Meditiraj o tome kako bi se
elio ponaati prema ljudima u svojem ivotu. Zamiljaj kako u tekim situacijama, u kojima se
redovito nalazi, postupa s vie suosjeanja. Mogao bi i meditirati o otvaranju srca, odnosno zamisliti
da je tvoje srce cvijet, a potom promatrati kako se otvara i izlijeva svoju ljubav u univerzum."
"Lijepo."
"Redovito izvoenje te vjebe pomoi e ti da prestane osuivati blinje i pronalaziti im mane,
odnosno da ih sagleda u novom svjetlu, suosjeajno i sa iskrenom ljubavlju. Postat e sposoban
opaziti njihovu istou i voljeti ih onakve kakvi doista jesu. Drugi vaan nain za otvaranje srca jest
vie pomagati. Ta strategija takoer zvui zdravorazumski, ali zdrav razum u posljednje vrijeme nije
osobito esta pojava", rekao je Moe namjetajui sunane naoale.
"Slaem se. Jednom sam uo kako je neki govornik rekao da je ono to je najlake uiniti ujedno i
najlake ne uiniti."
"Istina. Bude li se usavrio u nesebinom sluenju, ostvarit e veliki napredak u radu na svojem
srcu. Zna, ublaavanje patnje drugih najbolji je nain za ublaavanje vlastite patnje. to iskrenije
pomae drugima, to e tvoje srce vie kucati novim ritmom. to vie daje drugima s iskrenom
namjerom uzdizanja njihovih ivota na viu razinu, to e te ivot vie nagraivati uzdiui te. To nije
teko - potrebna je samo predanost i razumijevanje. Moram naglasiti da davanje uz oekivanje
nagrade zapravo i nije davanje. Antoine de Saint-Exupery je to lijepo rekao: 'Istinska ljubav raa se
ondje gdje se ne oekuje nita zauzvrat.' Razmisli o tome, Jack: kako se osjea kada drugom
ljudskom biu otvori svoje srce i iskreno mu pomogne?"
"Osjeam se divno", odgovorio sam razmislivi o rijetkim trenucima u svojoj prolosti kada sam za
dobrobit drugih bio zainteresiran vie nego za svoj dobitak.
"Tako je. Kada god za drugoga uini neto dobro - ovo je vrlo vano - time nisi poboljao samo
njegov ivot, ve si i pojaao osjeaj vlastite vrijednosti. to vie slui drugima, to na najdubljoj
razini ima bolje miljenje o sebi. Samopouzdanje e ti porasti i vie e cijeniti samoga sebe. Duboko
u tebi neto e se poeti mijenjati i razvijati. Zna li to je to?"
"Ne."
"To je tvoje samopotovanje, tvoja ljubav prema samome sebi." Moe je otpio gutljaj vode iz boce i
ponudio mi je. "eli li i ti malo?"
"Ne, hvala. Za sada ne." "to je moje, tvoje je, Jack." Znao sam da je to i mislio.
"Kladim se da misli da nikada ne odlazim s ove plae, zar ne?" upitao me Moe promijenivi temu.
"Razmiljao sam o tome. Ali, ovdje je prelijepo - ne bi me udilo da nikada ne odlazite odavde."
"Pa, povjerit u ti neto. Svakoga petka ujutro moja prijateljica Samantha dolazi u svojem
zahralom starom kamionetu pa zajedno odlazimo u grad. Ostatak jutra provodimo kuhajui u
prihvatilitu za beskunike i prognanike. To je jedna od najvanijih aktivnosti u mojem ivotu - da je
mi duboki smisao i osjeaj da dajem svoj doprinos zajednici. 'Srea je plod ivotne posveenosti
pomaganju drugima' - tu sam misao i prije nalazio u knjigama, ali sam njezinu istinitost uvidio tek
kada sam je poeo ivjeti. Osobno vjerujem da su dobra djela i sluenje drugima zapravo stanarina

koju plaamo za boravak na ovom planetu. Upamti da ruka koja da je ujedno i prima, a davanjem
zapoinje proces primanja."
"Dakle, kad se vratim kui, mogao bih vie pozornosti posvetiti drugima", rekao sam. "Svojim bih
prijateljima mogao biti bolji prijatelj te doista biti uz njih kada im budem najpotrebniji. Svakog bih
tjedna mogao pronai vremena za dobrovoljan rad ili kakav drugi oblik sluenja zajednici. Onima koje
volim mogao bih pruati istinsku potporu u ostvarenju njihovih snova i ivljenju najviih istina
umjesto da traim svoju korist. Kad malo bolje razmislim, davanje bih mogao ostvariti i malim
djelima dobrote i ljubavi prema strancima na ulici. Bilo bi lijepo platiti mostarinu za onoga koji iza
mene eka prelazak mosta preko kojega svaki dan putujem na posao. U kafiu u koji esto odlazim
mogao bih nekome platiti kavu. Bilo bi divno kada bih se vie posveivao ljudima koji me okruuju u prometnim guvama mogao bih propustiti kojega vozaa ispred sebe i malo se vie smijeiti. Doista
uviam koliko je to vrijedno, Moe."
"Sjajne zamisli - osobito ona o podupiranju snova drugih ljudi i o dobroti prema strancima.
Svakidanje pomaganje drugima zvui kao jednostavna strategija, ali ipak svi na to zaboravljamo.
Oduvijek sam vjerovao da se veliina ivota ne mjeri desetljeima ve djelima. No, moram rei kako
je najbolje polazite za iskazivanje beskonane ljubavi prema drugima upravo beskonana ljubav
prema samome sebi. Jack, obeajem ti da e se tvoj ivot uzdignuti na potpuno novu razinu kada
pone primjenjivati umijee ljubavi prema samome sebi."
"Doista bih elio vie voljeti samoga sebe", rekao sam. 'Vi, dakle, tvrdite da druge ne mogu voljeti
ako ne osjeam istinsku ljubav prema sebi?"
Kimnuo je. "Da. Ljubav prema sebi pokreta je osobne promjene i pomae razviti ljubav prema
drugima."
"Proteklih nekoliko dana mnogo sam razmiljao o ljubavi prema samome sebi. Mislio sam da volim
samoga sebe, ali to dublje ponirem, otkrivam ono to sam poricao. Mislim da u sebi nosim mnogo
gnjeva zbog nekih dogaaja. Postajem svjestan toga gnjeva i uviam kako se provlai kroz sve moje
odnose, ali i u moj odnos prema samome sebi."
"Pa, na tome mora poraditi. Veina nas u sebi nosi gomilu neiivljenog gnjeva koji projiciramo u
svijet, koji utjee na sve to inimo i to jesmo. Gnjevom ak i privlaimo ljude koji u odnosu s nama
iskazuju vlastiti gnjev. Zbog toga se mora osloboditi gnjeva od kojega je tvoje srce otvrdnulo, a tada
mora prebroditi tugu koja e uslijediti. Potom e morati proi kroz strah i aljenje, sljedee slojeve
koji prekrivaju tvoje srce. Zna li da je opratanje in usmjeren prema samome sebi?"
"Doista?"
"Da. Sve stare povrede koje nisi oprostio teret su na tvojim leima i pritiu te dok nastoji
napredovati na svojem ivotnom putu. Kad se upusti u rad na sebi kako bi razrijeio te povrede
osjeajui gnjev, a potom i tugu na putu do opratanja, skinut e taj teret sa svojih lea - jednom
zauvijek. Oslobaa se golemog tereta, u tvoj svijet ulazi nova lakoa i tada moe krenuti naprijed te
svijetu pokazati svoju svjetlost. Upamti da na drugu bazu ne moe stii ako ti je noga jo uvijek na
prvoj, a zaglavljenost u starim ranama jednaka je zaglavljenosti na prvoj bazi. Nastavi ponirati dublje,
Jack, i razrjeavaj svoju prolost. Uskoro e stii na drugu bazu, a potom i na treu. Na posljetku e
doi i dan kada e stii kui."
"Jer je ivotno putovanje zapravo povratak kui", rekao sam. "Tome me je pouio otac Mike."
"Ponovno kaem da je otac Mike u pravu. I Mark Twain je to lijepo rekao: 'Opratanje je miris
kojim ljubiica obavija petu koja ju je zgnjeila'", rekao je Moe s osmjehom.

"Oh, to lijepo zvui!" oduevljeno sam odgovorio.

"Vidi, Jack, opratanje nije zaboravljanje onoga to ti je netko uinio u prolosti, ve prihvaanje
toga ina i spoznaja da te je osoba povrijedila zato to je njome vladao neki oblik straha. Dok sam
radim na sebi prihvaajui neke dogaaje koji su mi nanijeli bol, esto molim Molitvu smirenosti koja
kae: 'Boe, podari mi smirenosti da prihvatim ono to ne mogu promijeniti, hrabrosti da promijenim
ono to mogu i mudrosti da bih znao razlikovati to dvoje."
"To je prilino prosvijetljen nain ivota, Moe - onoga tko te je povrijedio vidjeti u stanju straha."
"Ali, osjeam da je to istina. U ivotu moe biti u stanju ljubavi ili..." "U stanju straha", ubacio
sam.
"Da, kako si to znao? Ponovno otac Mike?" "Ponovno otac Mike", nasmijeio sam se.
"Pa, on zna o emu govori. Ako ne djeluje iz ljubavi prema drugoj osobi - a to moe biti bilo tko,
od tvoje majke do neznanca - djeluje iz straha. Dakle, osoba koja te je povrijedila, uinila je to zbog
toga to duboko u sebi osjea strah."
"Mislim da bi mi na ovom mjestu pomogao primjer, Moe. To je vrlo sloena zamisao i ne mogu je
potpuno shvatiti", priznao sam i pridruio mu se u sunanju.
"Nema problema. Recimo da vodi svoju tvrtku i jedan od tvojih zaposlenika ukrade ti mnogo
novca."
"To bih teko oprostio."
"Ali, to je uinio zbog straha, zato mu ne bi oprostio?"
"Kako bi to uinio zbog straha? Uzeo je moj novac!"
"ovjek djeluje iz ljubavi ili iz straha, je li tako?" upitao je Moe ciljano. "Strah ne mora biti strah
za vlastitu sigurnost. To je samo jedna vrsta straha. No, jo je mnogo drugih oblika koji nama vladaju
u dubinama naega bia. Mogli bismo se plaiti da e nas drugi iskoristiti. Mogli bismo se plaiti da
emo ispasti glupi. Mogli bismo se plaiti da e nas napustiti. Mogli bismo se plaiti da nam nee
pruiti potporu. Mogli bismo se plaiti da e nas iznevjeriti."
"Koji je strah mogao pokretati tog lopova iz vaega primjera?" upitao sam zaintrigiran njegovom
teorijom.
"Moda strah od oskudice - on moda nije svjestan koliko je obilja u naem svijetu i kako to obilje
pritjee u ivot kada se ovjek oslobodi straha da nee imati dovoljno. Moda u sebi nosi duboko
ukorijenjeno vjerovanje da nee biti sposoban ivjeti u blagostanju bude li marljivo radio i dobro
postupao s ljudima - pa ti je zato ukrao novac. Ili se moda plai da kao ljudsko bie i tvoj zaposlenik
nije dovoljno dobar - pa se plai da e biti otputen. Novac mu je potreban da bi prehranio obitelj i
zato krade tvoj. Taj je postupak nedvojbeno pogrean i ne moe mu progledati kroz prste, ali on
osjea strah. Uplaen je duboko u svojoj psihi. Bi li kaznio uplaeno dijete?"
"Ne, mislim da ne bih."
"to bi uinio?" upitao je Moe.
"Pruio bih mu ljubav: ohrabrio bih ga, utjeio i pomogao mu."
"Tono. A tako treba postupiti i s ovjekom koji ti je ukrao novac. Oprostiti mu, pomoi i pruiti
mu ljubav."
"Trebao bih mu pruiti ljubav?" upitao sam u nevjerici.

"Da, tako bi bilo najbolje. A kada bi to mogao, djelovao bi s toliko visoke razine prosvijetljenosti i
osobne moi da bi tvoj ivot bio ista radost. U takvom stanju privlai najdivnije dragocjenosti. U
sluaju naega lopova, trebao bi mu barem oprostiti ako eli napredovati na svojem ivotnom putu.
Vrlo je vano shvatiti kako te je povrijedio, prihvatiti to to se dogodilo i tada se osloboditi. Da bi
doista napredovao, mora se osloboditi i shvatiti da ti je taj dogaaj donio i svojevrstan dar.
Pretrpljena uvreda donijela ti je mogunost i pouku usvoji je i kreni dalje."
"ivot je kola, zar ne?"
"Doista jest", odgovorio je Moe.
"Mislim da bih se morao malo vie pozabaviti tim oslobaanjem o kojemu govorite jer mi se ini
da neprestano iznova proivljavam ono to su mi drugi u prolosti uinili - to je poput opsjednutosti.
Zamara me i crpi moju energiju. Katkad poelim zaspati i zaboraviti sve to me mui", iskreno sam
rekao.
"ini mi se da zapravo ne zna koliko si sretan, Jack. Predlaem ti da se osvrne na sve dobro u
svojem ivotu. To me podsjea na staru poslovicu: 'Zbog svojih bosih stopala plakao sam sve dok
nisam ugledao ovjeka bez stopala'."
Te su me rijei pogodile duboko u srce. Osjetio sam kako me preplavljuju osjeaji.
"ivot nam se moe promijeniti kada postanemo svjesni svega dobroga to nas okruuje," nastavio
je Moe, "kada ponemo jasnije sagledavati i vie cijeniti istinu. Tako malo ljudi doista zna istinu o
svojim ivotima - zapliemo se u vlastite prie. Kao to sam ve rekao, zaglavimo u neemu to nam
se dogodilo prije godinu dana, prije dvije ili ak deset godina. Jack, i ja sam se neko po cijele dane
izjedao zbog povreda koje sam doivio prije mnogo godina. I malo sam ih preuveliavao. Razmiljao
sam o osveti, o tome kako e mi drugi platiti za ono to su mi uinili. Priznajem, to je bio doista jadan
nain ivljenja."
"Ja sam takav kakvi ste vi neko bili. ivim na isti nain, ali u prestati s time."
"Konfucije je rekao: 'Prije no to krene za osvetom, iskopaj dva groba'", odgovorio je Moe sa
osmjehom.
"Sjajno ste to rekli, Moe. Boe, koliko sami sebe shvaamo ozbiljno! Toliko smo zaokupljeni
samim sobom da smo uvjereni kako smo sredite univerzuma. Zamiljamo kako su nae nevolje
najvee i jedine nevolje na svijetu. Ali, mi nismo tako vani kao to mislimo, zar ne? Zabiljeeno je
da je Stephen Hawking, slavni fiziar, rekao kako ivimo na manjem planetu u blizini vrlo prosjene
zvijezde smjetene na rubu jedne od stotina tisua milijuna galaksija. Imajui to u vidu, uviam kako
nae tekoe i frustracije nisu toliko vane. Na ovom planetu ivimo vrlo kratko, ali sve ipak vrlo
ozbiljno shvaamo."
"Da, to je tono", sloio se Moe. "Svi bismo trebali biti zahvalniji za darove u svojem ivotu. A
zahvalnost za sve dobro potie rast svega dobroga." "Kako to?"
"Usporedimo to s ekonomijom: kada neemu poraste vrijednost, recimo, tvojoj kui, to se dogaa s
njom?"
"Pa, ako neemu poraste vrijednost, porasla mu je i cijena. Tada to postaje vrjednije."
"Dobro. Isto vrijedi i za ono to cijeni u svojem ivotu: ako uiva u sunevim zalascima, oni
postaju vrjedniji dio tvojega ivota, pridaje im vie vrijednosti. Ako cijeni svoje prijatelje, njihovo
prijateljstvo dobiva na vrijednosti i postaje dragocjenije. Ako si zahvalan na svojem zdravlju, ono ti
postaje vrjednije i vanije."

"Opa, vrlo inteligentno poimanje", primijetio sam oduevljeno.

"No, najvanije je sljedee: ivljenje u stanju neprestane i beskonane zahvalnosti ini iskustvo
ivota mnogo vrjednijim i dragocjenijim. Tvoj se svjetonazor mijenja - poinje mnogo vie uivati u
malim ivotnim zadovoljstvima i cijeniti male blagoslove koje ti donosi svaki novi dan. Zahvalnost
mora ee izraavati. To je jo jedan nain da otvori svoje srce i zavoli svoj ivot. Svakidanje
izraavanje zahvalnosti zapravo je svakidanje izraavanje ljubavi."
"Kako mogu izraavati zahvalnost?" upitao sam.
"Ja svakoga dana blagoslivljam svoju hranu. Prije svakog obroka tiho i iskreno zahvalim za hranu u
kojoj u uivati: zahvalim poljodjelcima koji su je uzgojili, ribarima koji su ulovili ribu i
prodavaima na trnici koji su mi je uinili dostupnom. Zahvaljujem i univerzumu na povlastici hrane
u svijetu u kojemu milijuni ljudi nemaju dovoljno. Taj jednostavan postupak u ovjeku izaziva duboke
promjene. Vjeruj mi!"
"Zvui mono. Zahvalnost za hranu poveava njezinu vrijednost pa je prestajete uzimati zdravo za
gotovo, zar ne?"
"Upravo tako. Dok izvodim taj obred, moje se srce otvara pa svijet vidim kao ljepi i velikoduniji.
Kao to sam ve rekao, na taj nain poinjemo uviati koliko smo zapravo sretni."
"U pravu ste", odgovorio sam. "Mi u ovom dijelu svijeta zapravo ne uviamo koliko mnogo imamo.
Nismo svjesni svojih blagoslova."
Tako je. Ja rado ispisujem popise svojih blagoslova. Tako ostajem usredotoen na sve dobro u
svojem ivotu."
"to je popis blagoslova?"
"Popis svega, pa ak i najmanjih sitnica koje volim u svojem ivotu. Zapiem injenicu da ivim na
ovoj plai. Zapiem da me zdravlje odlino slui. Zapiem da sam sjajan plesa. Zabiljeim da svake
veeri mogu spavati pod zvijezdama. I, kao to sam rekao, sjetim se da sam sretan jer svakoga dana
napunim trbuh. Mogao bih tako nastaviti unedogled. Poenta je sljedea: svaki ovjek ima mnogo toga
na emu moe biti zahvalan, ali je veina nas ipak usredotoena na ono to nedostaje, umjesto na
obilje. A udno je da, to si vie usredotoen na dobro u svojem ivotu, to vie dobra privlai."
"Je li stav zahvalnosti mogue stvoriti i nekim drugim postupcima?" upitao sam.
"Toplo ti preporuujem da pone svaki dan moliti. To nije ni u kakvoj vezi s vjerom posrijedi je
neto posve osobno. Molitva o kojoj govorim proizlazi iz zahvalnosti. Osmisli kratku, osjeajima
proetu molitvu kojom e od srca izraziti zahvalnost za sve to ima. Izgovori je ujutro nakon
buenja i na veer prije spavanja. Ponavljam, rezultati e biti udesni."
Moe me je na trenutak pomno promatrao. "Jack, orua koja ti nudim mogla bi ti se doimati pomalo
udnima. No, vano je da djeluju. Oh, jo su dva naina za jaanje osjeaja zahvalnosti. Jedan je slanje
ljubavnih pisama."
"Ali, ja nisam zaljubljen."
"I ne mora biti. Ta su ljubavna pisma drugaija - ona ne govore o romantinoj ljubavi, ve o
ljubavi prema ovjeku. Objasnit u ti primjerom. Recimo da izae na veeru i pojede izvrstan obrok.
Sljedeeg bi jutra kuharu mogao poslati 'ljubavno pismo' u kojem e mu otkriti koliko si uivao u
hrani te pohvaliti njegovu iznimnu darovitost. On bi zbog toga bio vrlo sretan."
"I ja bih se osjeao sjajno."

"Tono. Osjeao bi se vrjednijim, imao bi bolje miljenje o sebi i bio bi sretniji. Ako odveze
automobil na popravak, a mehaniar na njemu obavi sjajan posao, mogao bi njegovu efu poslati
'ljubavno pismo' u kojem e pohvaliti njegovu uslugu i ljubaznost. Neprestano opaaj ljude kojima bi
mogao poslati takva pisma. Zapravo, savjetujem ti da po povratku kui kupi stotinu ili ak dvije
stotine dopisnica. Ja uvijek traim one s lijepim izrekama ili nadahnjujuim porukama. Kada mi se
neka svidi, kupim mnogo primjeraka. Tako uvijek mogu poslati 'ljubavno pismo' onome tko je uinio
neto lijepo za mene."
"Ali, vi gotovo i ne naputate ovu plau, Moe."
"Pa, proteklih nekoliko tjedana sam proveo s tobom zato to imam zadatak pomoi ti, kao to sam
obeao Calu. Ali, inae svakih nekoliko dana odlazim u grad. A tada traim mogunosti za izraavanje
zahvalnosti."
"Spomenuli ste dva naina."
"Tono. Drugi nain izraavanja zahvalnosti jest darivanje svakoga koga susretne." "To bi moglo
biti skupo", ozbiljno sam rekao.
"Ne mislim na dar u uobiajenom smislu", odgovorio je Moe. "Dar bi mogao biti i iskren osmjeh.
Ili zagrljaj, odnosno iskren kompliment u svijetu u kojemu smo zaboravili vanost istinske pohvale.
Nekome bi mogao darovati svjee ubran cvijet iz svojega vrta ili vrui kola koji si upravo ispekao.
ak je i pozorno sluanje irom otvorena srca dar koji e ljude dirnuti na naine koje ne moe ni
zamisliti."
Moe mi se pribliio. S blagim osmjehom na licu zagledao se duboko u moje oi. Nije rekao ni rije
- samo me je potpuno usredotoeno gledao u oi.
Za nekoliko trenutaka dogodilo se neto nevjerojatno. Osjetio sam kako se neto u mojim grudima
otvorilo. Osjetio sam i onaj osjeaj ugode i sigurnosti koji sam osjeao kao djeak, dok me je majka
grlila prije spavanja.
"to mi to inite?" upitao sam. "Osjeam se udesno."
"inim ono to uvijek nastojim initi u nazonosti drugoga ljudskog bia, Jack. aljem ti svoju
ljubav. Srce mi je irom otvoreno i jednostavno se divim cijelom tvojem biu. Moje se srce obraa
tvojem srcu i ti to osjea. U odnosima s drugima dogaa se mnogo vie no to smo svjesni."
"Divno je osjetiti ljubav koju mi aljete", odgovorio sam.
"Znam", odvratio je Moe. "To je moj najvei dar tebi."
Potom je pruio ruke i vrsto me zagrlio. Primijetio sam da su mu se oi ispunile suzama. "Ti si
dobar ovjek, Jack", rekao je. "Molit u da sve steeno znanje i sav napredak dobro uporabi. Naem
su svijetu oajniki potrebni ljudi koji u sebi nose vie brinosti, razumijevanja i ljubavi. Postane li
uzor tih vrlina u vlastitom ivotu, mogao bi biti voa mnogima - u to sam uvjeren. to vie ljubavi
daje drugima, to e je vie osjeati prema sebi, u to budi siguran. I vjeruj da, otvarajui svoje srce,
koraa prema svojem najboljem ivotu."
Moe je krenuo prema vodi. Umoio je jedno stopalo, a tada zakoraio dublje. Uskoro je spretno
plivao zagledan u obzorje. uo sam kako se smije i pjeva pljuskajui po vodi. Dok sam promatrao
kako taj mudri uitelj uiva u daru trenutka, neto se duboko u meni poelo mijenjati... i, tko zna zbog
ega, potekle su mi suze.

10. poglavlje Surfanje i ljubav prema samome sebi

"Spoznavanje zapoinje tek kada zaboravimo sve naueno."
Henry David Thoreau
Sljedeeg sam tjedna u svoje srce zaronio dublje no ikada. Ve sam neko vrijeme usvajao Moeove
pouke i mudrost oca Mikea, a u mojem su se ivotu poele dogaati doista iznenaujue promjene.
Njihova su uenja bila uistinu djelotvorna iako su se neka doimala pomalo mistinima. Osjeao sam
da se mijenjam bre no to sam mogao zamisliti. Doista sam se poeo povezivati sa svojim viim
jastvom i opaati svijet novim oima, na to me je potaknuo otac Mike. Uza sve to, bio sam sretniji no
ikada, a u meni se poeo raati osjeaj dubokoga mira. Do tada nisam iskusio ljubav, ne takvu. Nisam
je osjeao prema drugoj osobi, iako sam znao da i to dolazi, ve prema sebi.
"Postat e prilino dobar surfer, Jack", rekao mi je Moe prvoga dana zadnjeg tjedna naega
druenja. Pomagao mi je svladati port u kojemu je toliko uivao i blistao je od ponosa. "Posjeduje
prirodan dar za to, zna?"
"Surfanje mi je postalo strast-jedna od onih aktivnosti od kojih mi srce zapjeva. Dok surfam s
vama, ponovno se osjeam kao dijete. To je nevjerojatno zabavno. Hvala vam to ste me upoznali s
tim zadovoljstvom", rekao sam mu.
"Nema na emu. Prije no to se danas prepustimo valovima, volio bih ti rei jo neto o ljubavi
prema samome sebi. Tijekom protekla tri tjedna otkrio sam ti mnogo toga i oito je da se u tebi
dogaaju promjene."
"To to mi se dogaa doista je udesno, Moe. Duboko sam vam zahvalan."
"Nema problema. Zato sam ovdje. Koja je svrha ivota ako ne moe pomoi drugima, zar ne?"
"Tono."
"U svakom sluaju, sjajno napreduje", nastavio je Moe. "Ljubav prema sebi moe jaati mudrom
uporabom rijei kojima se opisuje. Rijei kojima se sluimo mnogo su vanije no to
pretpostavljamo. Ako se sebi ne obraa s ljubavlju i u razgovorima sa samim sobom ne bira lijepe
rijei, tada ne moe biti ljubazan ni prema drugima. to vie voli samoga sebe, to ima vie ljubavi
za druge - to si ve nauio. Ne moe dati ono to nema, zar ne?"
Odmahnuo sam glavom. "Ne."
"Zato je presudno vano imati na umu da u sebi posjeduje ljubav. Tada, i samo tada, moe iskreno
davati svima koji te okruuju. Zapravo elim rei sljedee: budi dobar prema sebi. Budi doista dobar
prema sebi. Sa samim sobom postupaj onako kako bi postupao sa svojim najveim junakom. Zaponi
tako to e se samome sebi obraati lijepim rijeima. Rijei imaju golemu mo, Jack. Svaka tvoja
rije nosi osobitu energiju."
"Doista?"
"Da. Sve u ovom svijetu nije nita drugo doli energija. Jesi li na koledu kojim sluajem uio
fiziku?"
"Zapravo jesam. Sluao sam nekoliko prirodnih predmeta jer sam u jednom razdoblju razmiljao o
studiju medicine."

"Odlino! Tada u ti postaviti pitanje: je li ova daska za surfanje doista daska za surfanje?"
Bio sam zbunjen. "Pa, jest... zar nije?"
"Sjeti se fizikalnih zakona. Sve to se golom oku doima tvarnim zapravo je..." "Energija!" dobacio
sam.
"Tako je. Ovu dasku zapravo ine subatomske estice koje se kreu nevjerojatno velikom brzinom.
A te subatomske estice nisu nita drugo nego energija, to e ti rei svaki dobar fiziar. Ljudskom se
oku ova daska doima kao vrst predmet. Ali, ona to nije - to je privid ivota."
"Dakle, sve u ovom svijetu zapravo je energija", rekao sam zamiljeno. "Znam da je tako, ali je tu
injenicu lako zaboraviti. U pravu ste. Doista se preputamo zabludi da su materijalni predmeti ono
kakvim se na prvi pogled doimaju." "Da", odgovorio je Moe.
"A rijei koje odabiremo takoer su samo energija?"
"Svakako. Jednako kao to ni nae misli nisu nita drugo nego oblaii energije koje aljemo u
svijet, izgovorene su rijei glasnici."
"to to tono znai?"
"Ne bih elio ulaziti preduboko, ali mi ivimo u, kako su to fiziari nazvali, holografskom
univerzumu to znai da nam se ono to aljemo na isti nain vraa. Ako, primjerice, razmiljamo o
oskudici, u svoj emo ivot privui jo veu oskudicu jer nae misli nisu nita drugo doli energija, a
slinosti se privlae. Ako nae misli proima strah, esto emo nailaziti na zastraujue situacije.
Zbog toga je veliki voa Mahatma Gandhi rekao: 'Nikome neu dopustiti da kroz moj um hoda
prljavim stopalima'."
"Moete li mi to malo bolje objasniti?" upitao sam iskreno zadivljen tom milju.
"Svakako. Misao o siromatvu, primjerice: Nikada nemam dovoljno novca, bogatstvo je teko stei,
nosi odreenu energiju i frekvenciju kojom estice te misli vibriraju."
"Logino."
"A fizika nam otkriva da se privlai ono to vibrira istom frekvencijom."
"U redu."
"Dakle, tvoje su misli zapravo nalik magnetima; u tvoj ivot privlae ljude i dogaaje koji su u
skladu s njima."
"Ozbiljno?" upitao sam zapanjen tim otkriem.
"Da, ozbiljno. Nevjerojatno, zar ne? Nae su misli samoispunjavajua proroanstva. Ako mislimo
da u svijetu vlada oskudica, tada emo stvoriti takvu stvarnost. Smatramo li da nismo vrijedni ljubavi
i nitko nee eljeti biti s nama kada otkrije kakvi uistinu jesmo, nikada neemo pronai srodnu duu
za kojom eznemo. Ako vjerujemo da je ivot teak, tada e nam univerzum poslati teak ivot."
"Doista zanimljivo. Dakle, kada god razmiljam o onome to u mojem ivotu nije dobro, zapravo
pogoravam stanje."
"Da."
"A kada god se usredotoim na ono to ne volim u svojem ivotu, zapravo onemoguavam
ostvarenje onoga to elim."
"Tono. Uvia li da nae misli doista oblikuju na svijet? Ono na to se usredotoi, raste, ono o

emu razmilja iri se, a ono to te najvie zaokuplja odredit e tvoju sudbinu. To je mnogo vie od
motivacijske krilatice. Te su tvrdnje utemeljene na zakonima prirode i znanstveno potvrenim
injenicama."
"Nije li to zapravo pozitivno razmiljanje? Niste li mi rekli kako je pozitivno razmiljanje u osnovi
nezdravo - a sada kaete da nije."
"Pa, mislim da sve nije tako crno-bijelo kao to kae, Jack. Posrijedi je jo mnogo toga." "to,
primjerice?"
"Primjerice, osjeaji. Pozitivno razmiljanje doista nije zdravo ako umjesto da otkrije kako bi se
mogao osjeati u tekoj situaciji, porie njezinu teinu i 'misli lijepe misli'", odgovorio je Moe
ponavljajui ono emu me je otac Mike pouio u mjesec dana provedenih u Rimu.
Nastavio je. "Za nae emocionalno zdravlje presudno je vano primijetiti i proivjeti osjeaje. Na
taj nain prihvaamo i volimo cijelo svoje bie, a ujedno i sprjeavamo da nai osjeaji dodatno
oteaju teret koji svi nosimo kroz ivot. Osim toga, nai osjeaji otvaraju vrata ire svijesti te nude
vane uvide, a njihovim proivljavanjem odravamo jasnou. Kada osjeaj proivi do kraja, a svaki
osjeaj ima svoj kraj, posve je u redu u svemu tome potraiti ono dobro. Zapravo, to je jedino pametno
to moe uiniti."
"Zato?"
"Kao prvo, zato to u svakoj situaciji moe pronai neto dobro - sve to nam se dogaa predstavlja
mogunost za rast i razvoj naeg najboljeg jastva. Kao drugo, zato to jedino tako moe ivjeti mirno
i sretno. I tree, zato to su nae misli, kao to sam ve rekao, nalik magnetima pa u na ivot privlae
ljude i okolnosti koji su u skladu s njima. Ostane li usredotoen na negativno, takav e biti tvoj ivot.
Nastoj u svakoj situaciji biti usredotoen na dobro - koje e uvijek pronai ako se potrudi - i tvoja e
stvarnost obilovati dobrim."
"Nae misli oblikuju na svijet. Vrlo zanimljivo."
"Trebao bih rei i da se predodbe koje stvara u svojem unutarnjem svijetu neizostavno oituju u
vanjskom svijetu. Taj proces nazivam vanjskim oitovanjem. Unutarnje neizostavno postaje vanjsko
jer se stvara dva puta: najprije u umu, a potom u stvarnosti. Svaka tvoja predodba na koju se due
vrijeme svaki dan usredotouje neizostavno se oituje u vanjskom svijetu. Zamisli da si dobar i
pouzdan ovjek pun ljubavi pa e to i postati. Zamisli da si sretan, veseo i da ima djeje srce pa e
to s vremenom i postati. To je prelijepo orue i znam da e ti biti vrlo korisno na tvojem ivotnom
putu."
"Moe, prije no to ste se upustili u zanimljivu raspravu o fizikalnim zakonima, holografskom
univerzumu i o tome kako se ovaj svijet sastoji samo od energije, rekli ste kako nae rijei imaju
veliku mo. Sada mi je mnogo jasnije zato je tako, ali biste li mi to mogli jo malo rastumaiti?"
"Svakako. Jednako kao to nae misli oblikuju na svijet, oblikuju ga i nae rijei. Presudno je
vano da pone vrlo oprezno birati rijei - ne samo one koje upuuje drugima, ve i one koje
upuuje samome sebi. Bira li pozitivne i mone rijei, postat e pozitivan i moniji. Uz to e i na
druge utjecati dublje no to si pretpostavljao."
Moe je tada ustao i krenuo. Bio je jo jedan prelijep dan, a ples sunevih zraka po vodi stvarao je
aroban efekt.
"Doi! to eka?" upitao je ostavivi dasku u pijesku i krenuvi prema svojoj majunoj kolibi.
"elio bih ti neto pokazati."

Hodali smo utke, ali se Moe smijeio dok se spretno kretao plaom, koraao po vodi i po pijesku
pribliavajui se svojem odreditu. Iz toga je "jednostavnog" ovjeka zraila duboka radost.
Posjedovao je tako malo, ali je ipak imao tako mnogo.
Kada smo stigli do kolibe, Moe je na trenutak uao. "Priekaj malo, Jack. Ovo e ti se svidjeti",
veselo je dobacio.
Za nekoliko je sekundi izaao nosei neto neobino. Bila je to daska za surfanje, no oba su joj kraja
bila odrezana.
"Ovo je bila moja omiljena daska za surfanje", rekao je. "A sada je to moja daska za rijei." "to je
daska za rijei?" znatieljno sam upitao.
"Evo, pogledaj", odvratio je i okrenuo dasku te mi pokazao niz rukom izrezbarenih rijei.
"Kao to sam rekao, rijei imaju mo. Bude li birao prave rijei, tvoj e se ivot promijeniti. Bit
e moniji, samopouzdanje e ti porasti i otkrit e ljubav prema samome sebi za koju nisi ni znao."
Pokazao je na dasku. "Svake veeri prije spavanja polako i na glas itam te rijei. Tako otvaram svoje
srce i povezujem se sa svojim unutarnjim sjajem. Hajde, Jack.
Proitaj ih!"
Pogledao sam rijei i svaku izgovorio glasno, polako i uvjereno: "Sklad. Mir. Dobrota. Srea.
Radost. Mudrost. ivotna snaga. Istina. Zabava. Suosjeanje. Obilje. Opratanje. Ravnotea.
Hrabrost."
"Sada proitaj zadnju i najvaniju", rekao je Moe.
"Ljubav."
"Nastavi to initi svaki dan. To e te doista promijeniti. Osjeat e vie suosjeanja prema sebi i
prema drugima. Uzdignut e svoju svijest. I nastavit e otvarati svoje srce."
"To je vrlo domiljata tehnika, Moe. Veoma mi se svia. Tko vam ju je otkrio?"
"Zna, Jack, to vie upoznajem samoga sebe, to jasnije uviam da je ovdje sve to doista moram
znati da bih ivio sjajnim ivotom", rekao je pokazavi na srce. "Kao to sam ve rekao, vana je
ravnotea. Um ti moe ponuditi divne uvide koji e te ojaati i voditi te na tvojem ivotnom putu - ali
moram rei da se to nipoto ne moe usporediti s inteligencijom i mudrou koje nosi u svojem srcu.
Ovu tehniku nisam pronaao u knjizi. Dosjetio sam je se dok sam jednoga dana meditirao o otvaranju
svojega srca. Zna, to dublje ponirem i to vie ljubavi osjeam prema sebi - i prema svijetu - to me
univerzum vie blagoslivlja mudrou, istinom i divnim zamislima za divan ivot. Ne mogu to
objasniti - jednostavno je tako."
"ini mi se da se katkad plaim potpuno vjerovati svojem srcu", priznao sam. "Najvei dio ivota
vjerovao sam onome to mi je um nudio kao ispravan nain razmiljanja, osjeanja i djelovanja."
"Je li ti to donijelo ivot kakav si oduvijek elio? Je li ta strategija doista ispunila svoje obeanje?"
"Nije", priznao sam.
"Tada je moda vrijeme da mnogo vie povjerenja pokloni srcu. Moda je tvoj rad na otvaranju
srca upravo ono to ti je potrebno da bi zakoraio na sljedei stadij svojega ivotnog puta."
"Pa, siguran sam da jest", odgovorio sam. "Pretpostavljam da je razlog moj strah. Ne elim biti
povrijeen i ne elim stvoriti jo vei kaos u svojem ivotu. Mislim da se zapravo plaim novih
pogreaka."

Moe je stavio ruku na moje rame kako bi me utjeio. "Pogreka doista postaje pogreka samo ako je
ponovi", rekao je. "Prvi put je tek prelijepa pouka - to ve zna. Budi dobar prema sebi. Sjajno
napreduje. Upustio si se u neto vrlo vano. Samo pazi da tvoje pogreke iz prolosti ostanu divni
darovi koje si primio kako bi stigao ovamo kamo si stigao. Sve tekoe s kojima si se u prolosti
suoio univerzum ti je poslao kako bi te uzdignuo na viu razinu svijesti. Neuspjesi, nevolje i patnje
slue otvaranju - poslane su nam da bismo se razvili. I bol je dar."
Nisam bio siguran da sam ga dobro uo. "Bol je dar?"
"Dakako. Bol nas produbljuje i otkriva nam tko doista jesmo. Stari su proroci vjerovali da su
najsretniji oni koji u ivotu najvie pate."
"Nije mi jasno zato."
"Zato to nas tuga produbljuje", rekao je Moe gulei naranu.
"Doista?"
"Da - otvara nas za aroliju ivota koju bismo u suprotnom previdjeli. ivot bez neuspjeha jest
plitak ivot. Da bi u potpunosti iskusio ivot, mora proivjeti i uspone i padove - tek tada moe znati
to zapravo znai ivjeti. Bol i nije tako lo, zna? tovie, vjerujem da nam dolazi kako bi nas
uzdigao na viu razinu.
"O bolu nikada nisam tako razmiljao."
"Vjerujem da ljudi koji proivljavaju vie bola i patnje imaju vanu zadau na ovom planetu. to ti
ivot donosi vie bola, to jasnije sagledava istinu. Bol nas jaa, Jack. Bol nam otvara mogunosti. Bol
nas produbljuje i otkriva nam tko doista jesmo. Bol potie razvoj ljudskih bia. Thomas Carlyle je to
lijepo rekao: 'Nevolja je dijamantna praina kojom nebo lati svoje dragulje'. Ti si dragulj, Jack. Svaki
je ovjek na ovom planetu dragulj sa svojom velianstvenom svrhom. Volio bih da vie ljudi spozna
tu istinu." "I ja bih to volio", sjetno sam odgovorio.
"Sve to nam se dogaa dio je uzvienog plana i mogunost koju valja iskoristiti - sve to da je boju,
teksturu i dubinu naim ivotima. Lagodni su ivoti zapravo plitki ivoti. Zbog toga se ne bismo
trebali plaiti nevolje, trebali bismo je prihvatiti. Kao to je Aristotel rekao: 'Ljepota due dolazi do
izraaja kada ovjek smireno podnosi jednu nevolju za drugom, ali ne zato to ih ne osjea, ve zato
to je njegova narav plemenita i junaka'."
Moe je utihnuo i zagledao se u ocean. "Dobro, vratimo se ljubavi prema samome sebi. Drugi sjajan
nain da bude doista dobar prema sebi jest mnotvo aktivnosti kojima njeguje sam sebe."
"U redu... kakve su to aktivnosti, Moe?"
"Ono to ini kako bi sam sebi pokazao koliko se voli. Mogao bi, primjerice, redovito odlaziti na
masau ili svakoga tjedna pronai vremena za promatranje zvijezda. Mogao bi se hraniti najboljom
hranom zato to tuje svoje tijelo koje je zapravo hram. Mogao bi itati samo najbolje knjige i sluati
divnu glazbu koja uznosi tvoju duu. Njegovanje samoga sebe jedan je od najvanijih temelja ljubavi
prema sebi."
Uzeo je nekoliko kriki narane i pruio mi ostatak. "Uzmi, ovo je za tebe. Volio bih ti otkriti pet
oblika njegovanja koje sam primjenjujem kako bih ostao uravnoteen, oputen i veseo. Mogu li?"
"Dapae.
"Prije svega, prelazak iz sloenosti u jednostavnost." "Molim vas, rastumaite", zamolio sam.
"ivimo u sloenom svijetu i biramo sloene ivote. to vie prelazimo iz bivanja u djelovanje, to

nai ivoti postaju sloeniji i tako se raaju nered, zbrka i stres. Uvijek tei jednostavnosti neprestano se pitaj: 'Kako mogu pojednostaviti svoj ivot?' To je pitanje iznimno korisno. Budi
oprezan sa svime to ti ivot ini sloenijim - od tekih odnosa do nepotrebne novinske pretplate.
Jedno od osnovnih naela na kojima se temelji svaki dobar ivot jest: 'Pojednostavi, pojednostavi,
pojednostavi'. Moj je ivot vrlo jednostavan, Jack. I zbog toga je toliko lijep. Ugodan je i skroman ba kao to mi se svia. Bez mobitela. Bez reklamnih letaka. Bez televizije. Jednostavan."
"Sama pomisao na to donosi mi osjeaj olakanja", primijetio sam.
"Dok sam radio u svijetu oglaavanja, doslovce svaka minuta mojega ivota bila je unaprijed
isplanirana. Planirao sam sastanke i rokove dovrenja projekata. Planirao sam kada u uzeti stanku i
kada u obavljati telefonske pozive. Tono sam planirao kada u vjebati sa osobnim trenerom i kada
u se sastati sa svojom djevojkom. Planirao sam ak i koliko u vremena provesti u jelu i spavanju."
"Zvui iznimno sloeno, ak i prema mojim mjerilima."
"Iznimno je prava rije, prijatelju. Nisam imao vremena za slobodan protok."
"to je to?"
"Slobodan protok je stanje svijesti o sadanjem trenutku. U tom je stanju svaka stanica tvojega
tijela zaokupljena sadanjim trenutkom. Nemoj me pogreno shvatiti, posve je u redu planirati svoje
vrijeme - ali ne dopusti da taj plan ovlada tobom. Najvanija je ravnotea, zar ne?"
"Kao i u cjelokupnosti ivota."
"Tako je. Zato ostavi vremena - mnogo vremena - za uivanje u dragocjenim trenucima svojega
ivota. Pronai vremena za uivanje u malim zadovoljstvima jer takav uitak traje mnogo dulje od
uivanja u skupocjenim zadovoljstvima. Nemoj se toliko zaokupiti tenjom za velikim zadovoljstvima
da zbog toga propusti mala. Nemoj biti toliko zaokupljen nastojanjima da propusti ivljenje. Zna,
vjerujem da se veina ljudi duboko u dui zapravo ne plai smrti."
To me je iznenadilo. "Doista?"
"Da. Vjerujem da se veina ljudi vie plai da e propustiti istinsko ivljenje." "To je logino",
odgovorio sam zamiljeno.
Moe je nastavio tumaiti svoje metode obnavljanja i produbljivanja. "Drugi oblik njegovanja
samoga sebe koji ti toplo preporuujem jest svakidanje pisanje dnevnika. Tvoj je ivot vrijedan
ivljenja, zar ne?"
"Svakako. Sada sam u to uvjereniji no ikada prije."
"Odlino. A budui da je tvoj ivot vrijedan ivljenja, vrijedan je i biljeenja. Svakoga jutra prije no
to krenem surfati, ispiem svoje 'dnevne stranice. Zapisujem priu svojega ivota i njezin tijek.
Piem o svojim neispunjenim eljama i slavim svoje uspjehe. Piem o onome to me ini sretnim i o
onome to me rastuuje. Piem o svojem bolu i biljeim pouke koje sam izvukao iz starih rana.
Svakoga jutra svoje srce pretaem na ist, bijeli papir i u tome pronalazim aroliju. Gotovo kao da
svakoga dana mogu iznova stvarati svoj ivot i svoje vienje savrenog ivota prenositi na papir svaki
put kada sunce izae. Divno je znati da svaki novi dan donosi mogunost za poetak posve novoga
ivota."
"Zar doista vjerujete u to?"
"Da, vjerujem. Promjena ivota ne traje mjesec dana, godinu dana ili ak cijelo desetljee dogaa se
u trenutku. Dogaa se u onom trenutku kada duboko u sebi odlui da vie nee trpjeti osrednjost,

kada se posveti ivljenju ivota kakvim ti je sueno ivjeti."

"ivljenju najboljeg ivota."
"Tako je."
"Mislim da ste u pravu. Ta se odluka donosi u trenutku."
"Da", sloio se Moe. "A ako je donese iz dubine svojega srca, u tebi e se neto promijeniti. Vie
nee prihvaati dotadanji nain ivota, oslobodit e se i postaviti si posve nova mjerila. No, iako se
promjena ivota dogaa u trenutku, budimo realni. Odravanje najboljega ivota traje mjesecima,
godinama i desetljeima. To je nalik vjebanj u u teretani: kad dovede svoje tijelo u najbolju formu,
mora je odravati."
"Shvaam. Ali, recite mi neto vie o pisanju dnevnika. O tome sam u posljednje vrijeme mnogo
uo."
"To je sjajan nain istraivanja vlastitih dubina i oslobaanja uzvienih darovitosti. Primjerice,
meni in pisanja dnevnika omoguuje da se oslobodim briga koje su se nakupile u mojem umu i
steknem duboke uvide koji oplemenjuju moj ivot. Pisanje dnevnika bistri moje misli i da je mi
energiju za usklaivanje vanjskoga svijeta s unutarnjim. Na taj nain razgovaram sa samim sobom i
pritom se bolje upoznajem te produbljujem samospoznaju. Pisanjem dnevnika hvatam sve svoje
zamisli i biljeim ih za kasnije razmatranje. Pokuaj,
Jack, i primijetit e dobrobiti o kojima ti govorim."
"Dakle, trebao bih samo zapisivati svoje misli?"
"Pa, preporuujem ti da tu naviku zapone tako to e svoju svijest svakoga jutra isprazniti na
stranice svoje biljenice. Izbaci sve to u tvojem ivotu raa strahovima i nezadovoljstvom. Na papir
pretoi sve to ti prolazi kroz um, oslobodi to kao struju svijesti. Zabiljei sve osjeaje koji se
pojavljuju. Jednostavno poni pisati i nastavi ne podiui olovku s papira. Prestani tek kada se
razbistri i oslobodi. Ta e vjeba uiniti uda za tvoj unutarnji mir, za tvoju unutarnju mo i za
najbolji ivot kojemu tei."
"Sjajno! ini se da je pisanje dnevnika doista udesna aktivnost, Moe."
"Jest. Jednostavno svakoga jutra zapisuj to se dogaa u tvojem umu. Pii o svemu to te uzrujava.
A kada iisti negativno, zapii sve to je pozitivno u tvojem ivotu i u tvojem srcu. Predlaem ti i da
pie o svojim velikim snovima te o onome to nazivam plemenitim ciljevima."
"to su plemeniti ciljevi? Svia mi se taj izraz."
"To su najvee elje tvojega srca, one koje e potaknuti tvoj rast i oblikovati te. Pii o tome tko jesi
i o tome tko bi elio biti. Pii nesputano - iz dana u dan zadirat e sve dublje. Savjetujem ti i da
svakoga jutra pismeno odgovori na pet pitanja. Odgovaranje na jutarnja pitanja traje samo nekoliko
minuta, ali e te pripremiti za velike uspjehe tijekom dana."
"Kako glase ta jutarnja pitanja?"
"Prvo glasi: 'Kako bih proivio ovaj dan kada bih znao da mi je posljednji?' Drugo je: 'Za to u
svojem ivotu moram biti zahvalan?'
"To je dobro pitanje jer bi mi pomoglo izgraditi stav zahvalnosti", odgovorio sam.
"Tono. Tree glasi: 'to danas mogu uiniti da bi moj ivot bio izniman?' etvrto je: 'to mogu
uiniti da bi mi dananji dan bio jako zabavan?' I peto pitanje glasi: 'Kako danas mogu nekome

pomoi?'"
"I taj e mi obred pomoi?"
"I te kako. Ako si svakoga jutra postavi tih pet pitanja i odgovori na njih, stupit e u vezu sa
svojom najdubljom mudrou. Ta e mudrost proeti svaku minutu toga dana. Postat e bolji prema
onima koje voli i s kojima radi, pa ak i prema ljudima na ulici. To je vrlo djelotvorna vjeba."
"Moe, nadam se da se nee ljutiti, ali ini mi se da bih svakoga dana trebao uiniti mnogo toga da
bih stvorio svoj najbolji ivot. Osjeam se preoptereenim. I kako bi itko pronaao vremena za sve to
to predlae? Ja imam karijeru. Imam i prijatelje. Imam obveze."
"Dobro si to primijetio, Jack. Sve te zamisli treba razmotriti. Iskuane su i djeluju. Iskuaj svaku
pojedinu. Budi otvoren za mogunosti koje ti nude. A kada razmotri svaku pojedinu, odaberi one koje
ti najbolje odgovaraju i uvrsti ih u svoj raspored kao dio pouzdane formule za sjajan ivot kako ih
nikada ne bi smetnuo s uma. To je iznimno vano. Da bi ih redovito ostvarivao, mora ih uklopiti u
svoj ivot. Zacijelo nikada ne bi otiao na posao, a da se prethodno nisi istuirao i obrijao, zar ne?"
"Nipoto."
"To je zbog toga to si te aktivnosti uklopio u svoj svakidanji raspored. One su sastavni dio tvojega
ivota i obavlja ih automatski. Jednako mora postupiti s aktivnostima koje ti najbolje odgovaraju."
"U redu. To je logino", odgovorio sam.
Moe se poeao po golim grudima i zijevnuo. "Danas sam ba raspoloen za ljenarenje." "I ja."
"Trei oblik njegovanja samoga sebe jesu svakidanja razdoblja spokoja. Mora pronai vremena za
svakidanje povlaenje u tiinu. To duguje sam sebi."
"Dok sam bio malen, mama i ja smo esto provodili vrijeme u tiini i miru ume, u etnji. Jo
uvijek pamtim kako sam tada bio sretan", rekao sam.
"To je posljedica povlaenja u tiinu. To je tek kratko vrijeme koje svakoga dana provodi u miru i
tiini. Tiina ugodno krijepi na prirodan nain te u naim ivotima stvara prostor za povezivanje s
vlastitim najboljim jastvom - to je sredstvo za jaanje koje nas krijepi i miluje nau duu. Svakidanje
povlaenje u tiinu ojaat e te kao ljudsko bie i u tvoj ivot donijeti udesne rezultate. Svaki dan se
povlai u tiinu jer e iz nje izroniti kao drugi ovjek, s novim samopouzdanjem i uzvienijim
zamislima."
Moe je prstima proao kroz svoju gustu plavu kosu. "ivimo u previe bunom svijetu u kojemu
nema dovoljno tiine. Zbog toga je vrlo vano svakoga dana pronai vrijeme za mir i tiinu. Kao to je
Blaise Pascal zapisao: 'Otkrio sam da sve ovjekovo nezadovoljstvo proizlazi iz jedne injenice: nije
sposoban ostati u tiini svoje odaje'." "Lijepo reeno", primijetio sam.
"etvrti oblik njegovanja samoga sebe jest jedinstvo s prirodom", nastavio je Moe. "Na taj nain
svoj ivot usmjeravamo prema unutra i povezujemo se s onim to je najvanije dolazimo u dodir sa
uzvienijim dijelom svojega jastva i povezujemo se s univerzumom. Ja sam, primjerice, otkrio kako
me samotno surfanje na oceanskim valovima podsjea da nikada nisam sam. Ta me spoznaja oslobaa
i otvara. Ako se mene pita, ivot bez redovitih druenja s prirodom je poluivot."
"Ja sam nekada uivao u etnjama umom. Ne znam zato sam prekinuo s tom navikom.
Pretpostavljam da sam jednostavno prestao s tim kada mi je ivot postao intenzivniji. Zapravo nisam
shvaao koliko je to za mene bilo vano. Sada shvaam."
"Dobar si ti ovjek, Jack. Priroda e ti biti divna prijateljica, a ti zasluuje takvo prijateljstvo. U

redu, peti oblik njegovanja samoga sebe jest odravanje tijela. Tvoje tijelo je hram - u njemu ivi tvoj
duh, to je tvoj dom. Da bi upravljao svojim ivotom i stvorio ivot kakav eli, vano je dobro
postupati sa svojim tijelom. Kako skrbi za svoje tijelo, tako skrbi i za svoj ivot."
"Doista?"
"Svakako. Njegujui svoju tjelesnu dimenziju, mnogo ulae u kvalitetu i dugovjenost svojega
ivota. Koja je svrha dugovjenosti ako ne uiva u osjeaju ugode, snage i zdravlja?"
"Tono. Kako vi njegujete svoje tijelo, Moe?"
"Pa, najvanije je odravati formu. Svakoga jutra trim po plai. Najvei dio dana provodim
surfajui. Na veer najee odlazim u duge etnje ili malo vjebam jogu ondje na vrhu one litice",
rekao je i pokazao na greben s kojega se zacijelo pruao divan pogled na nebo. "Oni koji ne pronalaze
vremena za tjelovjebu, s vremenom e biti prisiljeni pronai vremena za bolest, zna?"
Te su me se rijei duboko dojmile.
Moe je nastavio. "To u meni uvijek izaziva negodovanje." "to?" upitao sam.
"Pa, ljudi jednostavno ne shvaaju koliko je odravanje tjelesne forme vano za stvaranje divnoga
ivota. U mladosti svoje zdravlje rtvujemo radi stjecanja bogatstva. A kada ostarimo i steknemo
mudrost, mijenjamo pjesmu - za samo jedan dan dobroga zdravlja spremni smo dati sve svoje
bogatstvo. No, tada je prekasno. Nemoj dopustiti da ti se to dogodi, Jack. Shvati koliko je vano biti u
vrhunskoj formi. To je sjajan in upravljanja vlastitim ivotom, a njegove e se dobrobiti oitovati na
mnogim podrujima tvojega ivota. Imat e vie energije, bit e bolje raspoloen, bit e kreativniji,
samopouzdanje e ti porasti i ak e primijetiti da bolje spava."
"U pravu ste, Moe. Potpuno se slaem s vama. Obeajem da u se posvetiti odravanju forme.
Doista uviam koliko je to vano."
"Osobno pazim i da u svoj hram unosim samo najbolju hranu. Dobra prehrana iznimno je vana za
stvaranje divnoga ivota. Zato sam sebi darujem dar najbolje hrane. To je in samopotovanja.
Uzimanje nekvalitetne hrane grijeh je prema vlastitom tijelu. Mislim da bi svi oni koji se redovito
tako hrane trebali vie voljeti sami sebe."
"Logino."
"I te kako. Ako istinski voli samoga sebe, kako bi mogao jesti bilo to drugo osim najbolje hrane?
Kvalitetna je prehrana doista znak samopotovanja, a ujedno i jaa ljubav prema sebi."
"Kakvu hranu vi jedete? Otkako sam ovdje, jedemo samo voe i povre."
"Najvie mi odgovara jednostavna, svjea hrana. Kao to zna, volim svjee voe i sretan sam to ga
na ovom otoku imam u obilju. Jedem mnogo povra i osobito volim ribu. Katkad pojedem i kakvu
drugu vrstu mesa, ali nastojim ne pretjerivati."
"Sve je uravnoteeno."
"Tako je, Jack. To je presudno vano. Oh, svoje tijelo njegujem jo i masaom. Imam prijateljicu
koja svakoga tjedna svrati kako bi me fino izmasirala. Masaa odrava gipkost mojega tijela,
poboljava cirkulaciju i pomae mi ostati u formi. Jesi li si ikada priutio masau, prijatelju?"
"Zapravo nisam."
"Pokuaj to redovito initi. Zapravo, zahtijevam da to redovito ini. Otkrit e da masaa duboko
oputa, podie energiju i budi osjeaj zadovoljstva samim sobom. To je jo jedan divan oblik ljubavi

prema sebi i njegovanja vlastitoga tijela. Na posljetku, ivot je prekratak da se ovjek ne bi obasipao
ljubavlju."
***
Posljednjih nekoliko dana naega druenja Moe i ja proveli smo u razgovoru, surfanju, plivanju i
zabavi.
Nikada do tada nisam upoznao nikoga slinog njemu i osjeao sam da vie ni neu upoznati takva
ovjeka. I on i otac Mike bili su istinski dragulji: snani, mudri i moni ljudi velika srca i iroka duha.
Onoga dana kada sam s Havaja trebao otputovati za New York, Moe mi je priao dok sam leao na
plai i gledao kako oblaci plove modrim nebom.
"Nedostajat e mi, Jack", rekao je.
"I vi ete meni nedostajati, Moe", odgovorio sam s dubokom tugom.
"U redu, amigo, vrijeme je da krene. Svakako mi se javi - elio bih pratiti uspon tvoje zvijezde.
Znam da e ostvariti sjajne uspjehe i stvoriti doista divan ivot. Hej, ako ikada osjeti potrebu
provesti tjedan ili dva u surfanju, zna da je moja 'palaa' i tvoja", rekao je s osmjehom.
Zagrlili smo se, a ja sam tada krenuo prema taksiju koji me je ekao na drugom kraju plae. "Moe",
rekao sam okrenuvi se, "hvala vam na plemenitosti."
"Nema problema. A sada, ako nema nita protiv, ja i moja daska imamo sastanak s valom."
S tim je rijeima taj surfer djejega srca pojurio prema oceanu, ususret svojoj srei.

DIREKTORICA

11. poglavlje Pobjeuje onaj koji da je najvie

"Ne znam kakva e biti vaa sudbina, ali u jedno sam siguran: istinski sretni bit e samo oni koji su
traili i pronali svoj nain sluenja."
Albert Schweitzer
"Zamisli da je tvoja srea jedina svrha ivota - ivot tada postaje bolan i besmislen.
Mora prihvatiti ono to ti govori mudrost ovjeanstva, tvoj intelekt i tvoje srce: da je svrha ivota
sluenje sili koja te je dovela na ovaj svijet.
Tada ivot postaje radost.
Lav Tolstoj
New York mi je oduvijek bio posebno prirastao srcu. To je jedan od onih gradova koje nosim u sebi
kamo god poao. Uivao sam u ukusnim perecima koji se prodaju na ulicama, ali i u debelom, sonom
hot dogu koji mi je vjerojatno skratio ivot za nekoliko godina. Volio sam velebne nebodere zbog
kojih se grad doimao velianstveno monim. Volio sam bljetavilo i elektrinu energiju koja me je
nadahnula za velianstvene snove i vee korake. Posjetio sam ga samo nekoliko puta, ali mi je bilo
vrlo drago vratiti se u taj grad.
Let s Havaja bio je zabavan. U kabini prvoga razreda bilo je samo nekoliko putnika pa smo se svi
sprijateljili tijekom leta preko Pacifika. Kad sam se opustio u drutvu svojih suputnika, poeo sam im
otkrivati neke od pouka koje sam usvojio tijekom protekla dva mjeseca. Ispriao sam im o boravku u
Rimu, druenju s ocem Mikeom te o njegovim poukama vezanim za izvorno ivljenje. Rastumaio
sam im njegove teorije o tome kako je ivot kola te kako su izazovi zapravo mogunosti - ako smo
dovoljno mudri da ih iskoristimo. Objasnio sam im teoriju "jaza dosljednosti" te kako nedosljednou
vlastitoj prirodi izdajemo sami sebe. Spomenuo sam i njegovu metaforu prozora od obojenog stakla,
odnosno kako svaki ovjek promatra svijet kroz svoju prizmu.
Svojim sam novim prijateljima ispriao i o iznimnom Moeu Jacksonu, ekscentrinom surferu
kojega sam smatrao suvremenim uiteljem. Otkrio sam im njegove pouke o ivotu iz srca. Rastumaio
sam im i njegovo uenje o ivljenju u neizvjesnosti i o naputanju potrebe za nadzorom, za koju se
veina ljudi vrsto dri, u cilju otkrivanja istinskih dimenzija naega ivota. Preporuio sam im i
njegove zanimljive oblike njegovanja samoga sebe koji slue obnavljanju i oivljavanju najboljega
jastva.
"Trebali biste napisati knjigu", iskreno je rekla mlada ena koja je sjedila pokraj mene. "Bila bi
uspjean bestseler. Cijeli svijet traga za takvom mudrou - i bio bi mnogo bolje, ugodnije mjesto
kada bi ljudi doista ivjeli na taj nain. Mislim da je svijet spreman za veliku promjenu."
"Ostat u otvoren za sve to e doi u moj ivot, vidjet u kakva e uda osvanuti preda mnom",
odgovorio sam primjenjujui Moeovu ivotnu filozofiju. "Sve e se dogoditi onako kako se treba
dogoditi", dodao sam sa znalakim osmjehom.
***

Kada sam sletio u New York, Calove su me upute odvele u sredite financijske etvrti, u jedan od
najpoznatijih poslovnih nebodera u gradu. Nalazio se na prestinoj adresi i bio je sjedite
meunarodnih konglomerata te najuspjenijih svjetskih tvrtki. Osjetio sam blagi strah kada sam uao
u dizalo koje me je trebalo odvesti na pedeset i trei kat gdje sam se morao sastati sa sljedeim
vodiem kojega mi je moj otac preporuio. Upoznao sam oca Mikea, sveca prema nainu na koji je
promatrao i vodio svoj plemeniti ivot. Upoznao sam Moea Jacksona, cool momka koji me je pouio
pitanjima srca i vanosti svijesti o sadanjem trenutku. Imao sam osjeaj da su preda mnom pouke
koje e mi pomoi unaprijediti karijeru te profesionalnu dimenziju svojega ivota uzdignuti na posve
novu razinu. Srce mi je poelo bre kucati jer sam znao da sam na poetku posljednje faze svoje
pustolovine.
Vrata dizala su se otvorila i uao sam u vrlo elegantno ureen uredski prostor. Pogled s prozora,
koji se pruao od stropa do poda, bio je velianstven, a namjetaj je bio suvremen i vrlo otmjen. Bilo
je tek 7:45, ali su posvuda uokolo urnim korakom prolazili naoiti mukarci u fino krojenim
odijelima i lijepe ene u kostimima ivanim po mjeri, zraei golemim samopouzdanjem i
usredotoenou na jedan jedini cilj.
"Jack, dobro doao u New York!" zauo se ugodan, ali samopouzdan glas s kraja dugog hodnika
ukraenog japanskim skulpturama i indijanskim umjetninama.
Okrenuvi se u smjeru iz kojega je glas dopirao, opazio sam kako mi u susret dolazi iznimno lijepa
ena odjevena u skup, crni poslovni kostim. Njezina porculanska koa je blistala, lice joj je zrailo
divnom toplinom, a oi su joj svjetlucale. Kosu crnu poput ugljena svezala je na potiljku pa je njezino
lice potpuno dolazilo do izraaja. A njezin osmjeh - 1000 vata iste karizme.
Kad mi se pribliila, osjetio sam kako iz nje zrai osobita mo. Ne mogu rei zato sam to osjetio;
jednostavno jesam. Taj sam osjeaj doivljavao kada sam na ulicama susretao filmske zvijezde ili
portske zvijezde u zranim lukama. Ta je ena bila od onih koje svojom pojavom oduzimaju dah znao sam da takvih nema mnogo.
"Jack," ljubazno je rekla kad je stigla do mene i pruila mi ruku, "ja sam Tess Welch, direktorica
ove brokerske tvrtke. Tvoj je otac bio moj dobar prijatelj."
"Doista?" promrmljao sam jo uvijek oaran njezinim izgledom i bljetavom energijom kojom je
zraila.
"Da. Veoma mi nedostaje", rekla je i zastala. "I ao mi je zbog njegove smrti", blago je dodala.
"Nedugo prije smrti rekao mi je da e doi. Sve je to isplanirao za tebe. Boe, doista te je volio!
Nego, kako si?"
"Pa, za mnom su dva vrlo zanimljiva mjeseca", odgovorio sam. "Boravak u Rimu bio mi je
nevjerojatno koristan - iskreno reeno, ondje se moje poimanje svijeta promijenilo. I na Havajima je
bilo divno. Sve je to bilo poput sna. Cijeli mi se ivot promijenio."
"A to ne mora biti loe, zar ne, Jack? Prema onome to sam ula od Cala, bila ti je potrebna
korjenita promjena", rekla je suosjeajno.
"To je istina, gospoo Welch", slubeno sam odgovorio osjeajui se pomalo neugodno u tom
otmjenom okruju. Na sebi sam imao kratke hlae, majicu i pouzdane stare sandale, a s ramena mi je
visjela naprtnjaa.
Nasmijeila se. "Molim te, zovi me Tess. Svi mi se ovdje tako obraaju. U svakom sluaju, drago
mi je da si stigao. Rezervirala sam ti sobu u Morgan'su, vrlo popularnom hotelu, jednom od mojih
omiljenih. Ne brini ni o emu. Obeala sam Calu da u se dobro brinuti o tebi, a ja uvijek odrim

svoju rije."
"Na to emo se usredotoiti sljedea etiri tjedna, Tess?"
"Ja u biti tvoja uiteljica za pitanja karijere, vodstva i ivotne ostavtine - pouavat u te o treem
zakljunom pitanju."
"Kako plemenito sluiti?" prisjetio sam se.
"Da. Pouit u te kako ivjeti smislenim ivotom; kako iz puke tenje za uspjehom nainiti zaokret
prema stvaranju trajnoga smisla; kako elje svojega srca ostvariti na materijalnom planu te istodobno
jaati osjeaj ispunjenosti u psihikoj dimenziji i kako ostvariti svoj potencijal na podruju karijere te
zablistati u punom sjaju. Otkrit u ti i vanost stvaranja vrijednosti te zbog ega je nesebino sluenje
najvaniji cilj poslovnoga svijeta."
"To je upravo ono to moram nauiti u ovoj fazi igre", odgovorio sam. "Proteklih nekoliko tjedana
nauio sam mnogo o unutarnjem uspjehu pa osjeam da sam neka od tih uenja spreman primijeniti na
svoju karijeru. Mislim da sam na svojem profesionalnom putu donio nekoliko loih odluka, a moj mi
posao ne prua osjeaj zadovoljstva."
"ivot se temelji na odlukama, Jack. Kao to je Albert Einstein rekao: 'Koliki su ljudi zarobljenici
svojih svakidanjih navika: dijelom obamrli, dijelom uplaeni, dijelom ravnoduni? Da bismo bolje
ivjeli, moramo odluivati o tome kako emo ivjeti'."
"Mudre rijei. Svia mi se uputa da 'moramo odluivati o tome kako emo ivjeti'. Mislim da
bismo svi tako trebali razmiljati u svakom trenutku ivota - birati svoje najbolje misli i svoje
najbolje postupke", izmudrovao sam na glas zadivivi samoga sebe mudrou koja je tijekom
proteklih nekoliko tjedana poela izvirati iz mene.
"Potpuno si u pravu. A nae male ivotne odluke na posljetku ine ivot koji smo si sami stvorili",
rekla je Tess i pokazala na lijepo uokvirenu litografiju u ekaonici. "Ovo su jo mudrije rijei
poslovnog mislioca Petera Koestenbauma: 'Neki su ljudi darovitiji od drugih. Neki su ljudi obrazovno
povlateniji od drugih. Ali svi smo sposobni postati veliki. Veliina proizlazi iz spoznaje da na
potencijal ograniavaju samo nae odluke, na pristup vlastitoj slobodi, naa odlunost i naa
ustrajnost ukratko, na stav. A svatko je slobodan izabrati vlastiti stav'."
"Lijepo", odgovorio sam kimnuvi glavom i nadajui se da Tess nee primijetiti zrnca pijeska nestane podsjetnike na mjesec dana provedenih na Havajima - koja su moje sandale ostavljale na
sjajnom drvenom podu.
Tess je nastavila raspravu. "U svakom trenutku svojega ivota doista moramo odluivati kako emo
ivjeti", rekla je. "Neprestano se moramo pitati: 'Je li ovo to upravo inim najbolji nain da
iskoristim svoje vrijeme i svoje darovitosti?' Svaki je trenutak, na neki nain, trenutak istine. ovjek
raste kao ljudsko bie ili se smanjuje na temelju svojih odluka u svakom pojedinom trenutku ivota.
Ti si sada tek zbroj svih odluka koje si donio od dana svojega roenja pa do ovoga trenutka. Svojim
odlukama doista odreuje svoju sudbinu." "Vrlo koristan uvid, Tess", odvratio sam.
"Odluke koje su oblikovale tvoj nain razmiljanja, odredile kakvim e se ljudima okruiti, kakve
e knjige itati i kako e postupati, oblikovale su tvoju osobnost i usmjerile tvoj ivot. Sam si
stvorio ivot kojim ivi - nitko drugi nije imao udjela u tome."
"Slaem se. I moram prihvatiti punu odgovornost za njega", rekao sam samouvjereno primjenjujui
mudrost oca Mikea. "To me podsjea na rijei Rudyarda Kiplinga: 'Za neuspjeh imamo etrdeset
milijuna razloga, ali ni jedno jedino opravdanje'."

"Sjajne rijei, Jack. Ako optuujui druge, odbacuje svu odgovornost za vlastiti ivot, svoju mo
predaje upravo tim ljudima, a sigurna sam da si to ve nauio. Prebacujui krivnju na ono to ti se
dogodilo ili na ono to u tvojem ivotu nije dobro, pridaje mo tim dogaajima i okolnostima. Jer,
ako za svoje ivotne okolnosti optuuje druge ljude i dogaaje, zapravo govori da su oni oblikovali
tvoju sudbinu te da su uzroci tvojega trenutnog stanja. A to nipoto nije tako."
"Ja sam uzrok svega u svojem ivotu", priznao sam. "To sam zakljuio nakon svih promiljanja
kojima sam se bavio u proteklih osam tjedana. Pretpostavljam da to moram uvidjeti i uravnoteiti s
potrebom da budem blag prema samome sebi. Doista se ne elim izjedati zbog svih pogreaka koje
sam poinio na svojem ivotnom putu." "Mudro si to rekao. Posrijedi jest ravnotea." "Ali, moram i
biti realan", dodao sam.
"Tono. A realnost proizlazi iz prihvaanja odgovornosti. Okolnosti ne odreuju ovjeka, Jack, one
ga otkrivaju. Zapravo elim rei kako mislim da je vrijeme da kormilo svojega ivota ponovno uzme
u svoje ruke. Mislim da si spreman zahtijevati vie od sebe, ivjeti nadahnutije."
"Nadahnutije?"
"Da. Vrijeme je da se Jack Valentine pone ponaati kao besprijekorno ljudsko bie te da to i
postane'. Evo, proitaj ovo", rekla je pruivi mi karticu. "Drim je u novaniku i proitam kada god
ga otvorim - to mi pomae da ostanem usredotoena na ono emu elim posvetiti svoj ivot. Hajde,
proitaj na glas."
"Neto najtunije to ovjek moe doivjeti jest da, sijed i izboran, potkraj svoje neplodne karijere,
shvati kako je sve te godine koristio samo mali dio samoga sebe'. - V. W. Burrows." Zadivljeno sam
pogledao Tess duboko osjetivi snagu rijei koje sam upravo proitao.
"Shvaa li to ti elim rei, Jack? ivot je vrlo kratak. Sada je vrijeme da podigne svoja mjerila
ovjenosti, da svijetu pokae tko doista jesi. Kada e ako ne sada?"
Njezino posljednje pitanje odjeknulo je duboko u meni. Kao da mi je glava poletjela unatrag, a sila
njezina pitanja prikovala me za stakleni zid njezine otmjene ekaonice. Uvijek sam odgaao ono to
sam morao uiniti da bih bio istinski uspjean. Uvjeravao sam se kako u se potruditi zablistati na
svojem radnom mjestu kada budem imao vie vremena. Kad me promaknu, obnovit u svoju vezu.
Kad zaradim vie, poboljat u svoj ivot.
No, takav nain razmiljanja vie mi nije odgovarao - nije bio u skladu s mojim novim stanjem
svijesti. Doista sam elio uzdignuti svoj ivot na najviu razinu. Ne sljedee godine. Ne sljedei
mjesec. Ne sljedei tjedan. Odmah. Moj se ivot ve bio promijenio zbog druenja s ocem Mikeom i
Moeom. Moje razmiljanje, ponaanje i moji osjeaji potvrivali su da sam se iz korijena promijenio.
No, znao sam da u sebi nosim jo mnogo toga neotkrivenoga. Mnogo. Morao sam podii svoja mjerila
i ustrajati do kraja. Vie nisam smio bjeati od svoje veliine - to sam dugovao ocu Mikeu i Moeu.
Sjetio sam se rijei filozofa Baltasara Graciana: "Mudar ovjek uvijek odmah uini ono to budala
uini na posljetku."
Tess me je prenula iz razmiljanja. "Zna, Jack, lako je upasti u zamku osrednjeg ivota. Ako ne
preuzmemo odgovornost za vlastiti ivot i ne ponemo upravljati njime, ivot poinje upravljati
nama. Dani se pretoe u tjedne, tjedni se pretoe u mjesece, a mjeseci u godine. I gotovo je prije no
to toga postanemo svjesni! Mislim da nas je Nietzsche opomenuo da prestanemo ivjeti kao da je
ivot neoekivana sluajnost. elimo li ostvariti smislen uspjeh, moramo upravljati svojim ivotom i
usmjeravati ga u novim smjerovima. Moramo razviti bolje navike i misliti prosvjetljenije."
"U posljednje vrijeme mijenjam mnoge navike."

"To je sjajno! Nae nas navike ine onime to jesmo. A posljedice naih loih navika esto se
pokau tek mnogo godina kasnije pa stoga zaboravljamo upravljati svojim ivotima. Kokoi se uvijek
vraaju u kokoinjac, a lososi se uvijek vraaju kui radi mrijeenja."
Tess je krenula preko velikog predvorja u kojemu smo stajali i nastavila. 'Vrhunska uspjenost u
poslu i u ivotu temelji se na jaanju osobne pouzdanosti. Posrijedi su obeanja koja si dao samome
sebi. Da bi ivio asno, presudno je vano ispunjavati obeanja koja si dao samome sebi. ovjekova
veliina ponajvie proizlazi iz onoga to kae da e uiniti, a potom to i uini. Vrlo jednostavno, ali
veina to zaboravlja u ovom pomahnitalom svijetu."
"O emu bih jo trebao razmiljati nakon to preuzmem punu odgovornost za svoj ivot i posvetim
se ispunjavanju svojih obeanja?"
"Pruaj potporu onima koji te okruuju, to je najvanije. Pokai im da ti je iskreno stalo do njih.
Uini za njih neto neoekivano i daruj im dio sebe. Svi mi u poslovnom svijetu trebali bismo prestati
toliko brinuti o uspjehu, napredovanju i ugledu - trebali bismo se mnogo vie usredotoiti na dobrotu.
Takva e nas usredotoenost voditi prema savrenom ivotu. Raalouje me nain na koji mnogi u
poslovnom svijetu razmiljaju. Za njih se sve temelji na pitanju: 'Kakva je moja korist u tome?', a to
je prilino kratkovidan nain poslovanja."
"I ja sam neko upravo tako razmiljao na radnom mjestu", rekao sam. "Ali vie ne. Kad se vratim
kui, sve e biti drugaije. Osim toga, nastojat u biti ovjeniji u svojem poslovnom nastupu."
"Odlino. Kad skine taj oklop, koji veina nas nosi cijeloga dana, te pokae ranjivost, otvorenost i
brinost, tvoj e ivot zablistati. Najbolji voe ne skrivaju svoje slabosti - oni su ljudi od krvi i mesa i
drugi ih vole zbog toga. Otvorenost, ljubaznost i dosljednost u dananje vrijeme donose velike
prednosti. Te e te vrline izdvojiti od konkurencije i uvrstiti odanost tvojih klijenata." "Doista?"
"Svakako - zato to tako vie nitko ne postupa!" rekla je gorljivo. "Pa ipak, svi veliki voe to znaju.
Kad naui biti iskren prema ljudima i s njima izgradi kvalitetne odnose, bit e mnogo sretniji.
Oslobodi se potrebe za zatitom i iskreno se otvori drugima. To e biti jedna od najboljih odluka u
tvojem ivotu."
"Do sada nisam pruao osobitu podrku ljudima u svojem ivotu. Neugodno mi je kada pomislim
kako sam se ponaao prema drugima."
"Ako im pokae da ih cijeni, i oni e poeti cijeniti tebe. Obaspi ih ljubavlju i pozornou pa e i
oni tebe obasuti ljubavlju i pozornou. Pitaj ih emu se nadaju, o emu sanjaju i to ele pa e i oni
tebe pitati isto. Uspjeni ivoti - na radnom mjestu i kod kue - temelje se na odnosima, zna?"
"Zvui savreno logino."
"Jesi li znao da je najnovijim znanstvenim istraivanjima otkriveno kako je elektromagnetsko polje
koje stvara ljudsko srce 5000 puta jae od onoga to ga stvara ljudski um?"
"Nisam znao", odvratio sam iznenaen irinom znanja te iznimne ene.
"Iz tih se znanstvenih dokaza moe zakljuiti da su ljudi to polje sposobni osjetiti na udaljenosti od
metar i pol do tri metra. Uvia li koliko je to otkrie vano?"
"Ljudi osjeaju je li nam stalo do njih pa znaju ima li u vidu njihovu dobrobit. Izvanredno!"
"Upravo tako. To znai da naklonost ne moe hiniti koliko god se smatrao pametnim. Moe
priati koliko god eli, ali ako nisi iskreno posveen nastojanju da pomogne klijentu i uini njegov
ivot boljim, on nee eljeti poslovati s tobom - osjetit e da nisi iskren. Poslovni se uspjeh svodi na

povjerenje, Jack. Ljudi moraju vjerovati da im eli pomoi. Ako si stekao to povjerenje, tvoja e se
usluga sama prodavati."
"Je li povjerenje doista toliko vano?" upitao sam. "Hou rei, uo sam da poslovni uspjeh ovisi o
kvaliteti robe, razini usluge i inovacijama."
"Sve poinje s povjerenjem. Ljudi posluju s onima kojima vjeruju. Recimo da si, ne daj Boe,
pretrpio srani udar. Bi li se obratio kirurgu kojemu potpuno vjeruje ili onome koji je na dobrom
glasu, ali nije pouzdan?"
"Obratio bih se onomu kojemu vjerujem ako bih smatrao da je sposoban dobro obaviti svoj posao."
"Dakako", rekla je Tess. "Povjerenje je za kirurga najvanija prednost te temelj svakoga vrstog
poslovnog odnosa. Bez povjerenja tvoji klijenti nee kupovati od tebe, suradnici te nee sluati, a
lanovi obitelji i prijatelji e te izbjegavati." "Povjerenje je presudno vano", potvrdio sam.
"Doista jest, Jack. Bez njega su tvoji odnosi tek ljuture onoga to bi mogli biti. Sa svakom osobom
u svojem ivotu otvara raun povjerenja. Kada god se sretnete, ti stavlja ulog na taj raun ili uzima
s njega. Ulog stavlja kada god ispuni obeanje, kada god izrazi zahvalnost, kada god pokae
istinsko zanimanje za nekoga i kada god nekome od srca pomogne."
"A s tog rauna uzimam kada god sebe stavim na prvo mjesto."
"Da. Kada god ne uini ono to si obeao, propusti uzvratiti telefonski poziv, o nekome runo
govori iza njegovih lea ili ne isporui proizvod visoke kvalitete, uzima s rauna povjerenja.
Svakidanji ulozi produbljuju odnos, a svakidanja uzimanja ga slabe. Zanimljivo je da s tog rauna
bez tekoa moe uzeti ako si u njega mnogo uloio."
"Gotovo kao kredit."
"Ili dozvoljeni minus", rekla je s blagim osmjehom. "A to vrijedi i u tvojem privatnom ivotu.
Recimo, primjerice, da izlazi sa osobitom enom. Na sastanke si uvijek dolazio na vrijeme, uvijek si
je nazvao kada si obeao da e je nazvati, pokazao si joj koliko ti je stalo do nje, poklanjao si joj
mnogo pozornosti i pomogao joj kada te je zamolila za pomo. Drugim rijeima, na tom raunu ima
poprilian ulog. to misli kako bi reagirala ako bi, radi neodgodivih poslovnih zadataka, bio prisiljen
otkazati jedan ili dva sastanka?"
"Ne bi se naljutila. Mislim da bi imala razumijevanja kada bih morao obaviti neto neodgodivo."
"Tako je, i to zbog svih tvojih uloga. A sada izmijenimo scenarij: recimo da si uspostavio obrazac
proputanja sastanaka, nisi je nazivao kako si obeao i zaboravio si nekoliko vanih prigoda."
"Shvaam - previe sam uzeo s rauna."
"Tono. Dakle, jednoga je dana nazove i kae da zbog krize na poslu mora otkazati sljedeih
nekoliko sastanaka. to misli, kako bi reagirala?"
"Vjerojatno ne bi bila presretna. Zapravo, ako bi je to jako pogodilo, moda bi ak odustala od nae
veze i ostavila me."
"Upravo tako. Uvia li kako svi moramo esto stavljati uloge na raune povjerenja svih osoba s
kojima smo u odnosu - ne samo na radnom mjestu ve i u privatnom ivotu?"
"Da, uviam. A to u najbolje uiniti ljubavlju i dobrotom, zar ne?"
"Dakako, Jack. Dosljedna ljubav i iskrena dobrota vrlo su mone - osobito u poslovnom svijetu u
kojemu su ljudi toliko zaposleni da su zaboravili kako bi se trebali ophoditi prema drugima. Osobno

koristim svaku priliku da lanovima svojega tima pokaem i kaem da ih volim."

"Kaete im da ih volite?"
"Da. I doista ih volim. Neprestano mislim na njih. Ti su ljudi dali najbolje godine svojega ivota da
bi mi pomogli izgraditi ovu tvrtku. Zbog toga ih cijenim. Njihovi su uspjesi moji uspjesi kao to su i
njihovi neuspjesi moji neuspjesi."
Stojei u sredini predvorja, Tess je sklopila ruke u tradicionalnom indijskom pozdravu. Elegantni
poslovni ljudi i dalje su prolazili pokraj nas, a kroz goleme prozore vidio sam panoramu New Yorka.
Poloaj koji je Tess zauzela nije odgovarao njezinu okruju pa sam je upitao to to znai.
"Nauila sam to kada sam prije nekoliko godina bila u jugoistonoj Aziji. Tako se pozdravljaju
Indijci", rekla je i sklopila ruke. "Namaste."
"to to znai?"
"To znai: 'Potujem ono najbolje i najuzvienije u tebi'. Nije li to divan pozdrav, Jack? Moe li
zamisliti kako bi se osjeao i kako bi te drugi doivljavali kada bi pri svakom susretu iskazao
potovanje prema onom najboljem i najuzvienijem u drugome? Ne elim rei da bi taj obred trebao
izvoditi otvoreno - ali bi ga lako mogao izraziti bez rijei kada god se susretne s nekim. Znanost
potvruje da drugi na dubokoj, nevidljivoj razini, osjeaju tvoju dobronamjernost. I zbog toga e
njihovo ponaanje prema tebi odraavati ono najbolje u njima."
"To zvui udesno", odgovorio sam opinjen svime to mi je ta poslovna superzvijezda govorila o
iznimnom profesionalnom ivotu.
"Dakle, kada susretne nekoga, sjeti se iskazati potovanje njegovoj dobroti. Neka te prome
potovanje prema njemu kao velianstvenom ljudskom biu. To e znatno promijeniti njegov odnos
prema tebi. A ti e biti zadovoljniji na radnom mjestu i u ivotu openito. Zna, kada se ovdje
mimoiem sa svojim suradnicima, uvijek mentalno iskaem potovanje njihovoj ve- lianstvenosti.
To je znatno utjecalo na nae odnose."
Prila nam je pomodno odjevena mlada tajnica. "Tess, na liniji broj jedan imate vrlo vaan poziv iz
eneve. Znam da ste traili da vas ne ometam dok ste s gospodinom Valentineom, ali ini mi se da je
poziv hitan."
"Nema problema, Summer - preuzet u ga u svojem uredu", srdano je odgovorila Tess. "Jack,
radimo na velikom ugovoru i situacija je malo izmakla nadzoru. Priekaj petnaestak minuta. Opusti se
i raskomoti. Ako eli, Summer e ti donijeti au svjeega soka od narane. Ispriavam se."
Tess je otila niz hodnik, a ja sam sjeo kako bih se sabrao. Pogled mi je privukla knjiga pod
naslovom Kalendar mudrosti. Bila je to zbirka svetih izreka koje je prikupio veliki ruski knjievnik
Lav Tolstoj. Otvorio sam je i proitao prvu izreku koja mi je zapela za oko. Iako je bila vrlo
jednostavna, njezino me je znaenje duboko dirnulo:
"ivot je kratak. Ne zaboravi ono to je u njemu najvanije, ivi za druge i ini dobro za njih."

12. poglavlje Ljubav kao poslovno orue

"Zadri srebro i zlato, ali nam daj mudrost."
Arapska poslovica
Jack, ovjek se u bilo kojem trenutku svojega ivota nalazi u jednom od dva stanja: u stanju straha
ili u stanju ljubavi", rekla je Tess vrativi se nakon zavrenog konferencijskog poziva.
"Moe me je tome pouio na Havajima", odvratio sam.
"I mislila sam da hoe. Moe je iznimno mudar ovjek. Vjeruj njegovim poukama."
Bio sam iznenaen. 'Vi ga poznajete?"
Kimnula je. "On je moj dobar prijatelj. Nego, istina je da u svakom trenutku svojega ivota ivi ili
u strahu ili u ljubavi. A ja svoj ivot ne elim ivjeti u strahu jer strah ograniava i mene i ivot
kakvim sam odluila ivjeti. Svakog trenutka svakoga dana svjesno biram ljubav.
I to je jedna od najdubljih tajni mojega uspjeha."
"Ljubav kao poslovna strategija. Zvui sjajno, Tess, sjajno."
"Zna, Jack, od ivota moe dobiti to god eli ako se usredotoi na nastojanje da onima koji te
okruuju pomogne ostvariti ono to oni ele od ivota."
"To mi se svia."
"Moj se ivot promijenio kada sam donijela jednostavnu odluku i odredila svoj novi cilj: postati
brinija od svih koje poznajem. Pokuaj sam sebi postaviti taj cilj pa e vidjeti to e se dogoditi. To
je jedino u mojem ivotu u emu ne doputam iznimke. to god se dogodilo, toj vrijednosti uvijek
dajem prednost pred svim ostalim. Duboko sam odluila biti najbrinija osoba koju poznajem - gotovo
kao da sam to zapisala na svoje srce."
Duboko je udahnula i nastavila. "Ova je tvrtka prole godine ostvarila prihod od milijardu dolara.
No, osobno me je jo vie razveselio uspjeh mukaraca i ena koji ine tu tvrtku. Dok se oni kroz svoj
posao razvijaju kao ljudska bia, i ja se razvijam kao osoba. No, najvie od svega veseli me kada
vidim kako moji zaposlenici postaju voe i sretni ljudi koji osjeaju da daju svoj doprinos te pomau
da svijet postane bolji. Osobito nadahnue osjetim kada opazim da su ljudi u naoj tvrtki doista na
prvom mjestu te da na svojim radnim mjestima slobodno mogu biti ovjeni. U kvaliteti svojih
odnosa sa zaposlenicima, klijentima i dobavljaima pronalazim mnogo vee zadovoljstvo no to mi ga
moe pruiti bilo koja svota novca na mojem bankovnom raunu."
"Oho! Vi doista poslujete prema potpuno drugaijim poslovnim mjerilima", primijetio sam sa
iskrenim potovanjem.
"Znam", odvratila je Tess.
Potom je iz depa svojega kaputia izvadila zlatnu kutijicu i otvorila je.
"Izvoli," rekla je pruivi mi posjetnicu, "proitaj ovo. Moja titula otkriva za to se zalae."
Na njezinoj poslovnoj kartici bila su otisnuta srebrna reljefna slova pa je bilo oito da je vrlo skupa.
Na vrhu je pisalo njezino ime, a ispod njega titula G.S.L.

"to znai G.S.L., Tess? Oekivao sam da e pisati glavna direktorica", rekao sam.
"G.S.L. znai 'glavna slubenica ljubavi'", rekla je sa smijehom. "Dakako, te posjetnice koristim
samo u osobitim prigodama - u uredu imam i one uobiajene. No, injenica je da se u ovoj tvrtki
vidim kao glavna slubenica ljubavi. Moj je zadatak pokazati lanovima svojega tima da mi je stalo
do njih i da ih volim."
"Doista jedinstveno", bilo je sve to sam mogao rei.
"Znam da jest - i zbog toga sam vjerojatno najsretnija osoba na podruju u kojemu su direktori
veinom nesretni, nezadovoljni i prazni. Jesi li znao da je dnevna doza prijateljstva najdjelotvorniji
lijek koji psihijatri propisuju depresivnim poslovnim ljudima?"
"Ozbiljno?"
"Da. Vidi, Jack, veina poslovnih ljudi ivi u kulama od slonovae - cijele dane provode u samoi.
Zbog toga njihova potreba za druenjem, svojstvena svim ljudima, ostaje nezadovoljena."
"Pa im psihijatri savjetuju da pronau prijatelje?"
"Gotovo da je tako. Govore im da izau u svijet i sprijatelje se s ljudima, da se usredotoe na
dobrobit drugih, da se smiju i razmjenjuju dogodovtine sa suradnicima i lanovima obitelji te da
svoja srca otvore drugima. I to djeluje. O tome je pisalo u sjajnom lanku pod naslovom 'Vanost
ljudskosti na radnom mjestu' koji se pojavio u asopisu Harvard Business Review."
"Vrlo zanimljivo, Tess. A zamisao je tako jednostavna."
"Da, jest. Dakle, predlaem ti da na profesionalnom podruju bude istinski usmjeren na ljude.
Produbljivanju odnosa posveti mnogo vie pozornosti nego sklapanju ugovora... i ugovori e se
sklapati sami od sebe. Velik poslovni uspjeh doista se u potpunosti temelji na meuljudskim
sponama."
"to su zapravo meuljudske spone?"
"To su karike koje nas povezuju, ovjeka s ovjekom. Meuljudske spone stvaramo kada iskreno
nastojimo sluiti drugima i pozitivno utjecati na njihove ivote: kada nauimo komunicirati iz srca,
govoriti istinu i kada postanemo suosjeajni sluai koji doista nastoje razumjeti sugovornika.
Komunikacija je presudno vana za upravljanje vlastitom karijerom."
"Zvui zanimljivo. Jedan od mojih novih ciljeva jest usavriti se u komunikaciji. Doista se elim
potruditi i pokazati drugima da ih cijenim i razumijem. Znam da e mi to pomoi u mojoj karijeri..."
"Da. I to je ispravno. Kao to zna, na ovom planetu ne ostajemo osobito dugo. Zato to vrijeme ne
bismo proveli na ugodan nain uivajui u drutvu ljudi koji nas okruuju? Usavri se u razgovorima."
"Kako to mislite?"
"Jedna od najvanijih pouka koje sam usvojila na svojem ivotnom putu jest da dobar ivot nije
nita drugo doli niz dobrih razgovora. Poslovni uspjeh proizlazi iz smislenih razgovora sa
suradnicima, klijentima i kupcima. Prestanemo li s takvim razgovorima, gubimo posao. Uspjean
obiteljski ivot temelji se na smislenim razgovorima s partnerima i s djecom. Prestanemo li s takvim
razgovorima, gubimo obitelj. A unutarnji uspjeh - uspjeh ovjenosti proizlazi iz neprekidnog
razgovora te povezanosti sa svojim najviim jastvom. Prestanemo li s tim razgovorom, gubimo sami
sebe."
"Sjajan uvid!"

"Hvala, Jack. Danas su toliki ljudi udaljeni od samih sebe. Toliko su zaokupljeni ugledom i
priznanjima da su prestali razgovarati sami sa sobom na dubokoj unutarnjoj razini. Zna,
produbljivanje vlastitoga bia jedna je od najvanijih zadaa svakog voe. to dublje ponire, to
jasnije uvia istinski smisao ivotnog putovanja. A s jaanjem te spoznaje uvia i da uspjeh zapravo
proizlazi iz davanja doprinosa ovom svijetu. Oh, to nas dovodi do jo jedne vane istine", dodala je
Tess. "Ako eli ostvariti obilje u svojem ivotu i uspjeti na podruju karijere, presudno je vano da
postane graditelj vrijednosti."
"to je to?"
"Doista uspjeni ljudi vie su usredotoeni na stvaranje vrijednosti nego na zaraivanje. Oni trae
naine da oplemene ivote drugih i ive da bi pomagali onima koji imaju ast poslovati s njima. Oni
ne gledaju vlastitu korist i u velikoj mjeri ive za druge. Paradoksalno je da su upravo takvi ljudi
najuspjeniji i najbogatiji." "Doista?" upitao sam.
"Da, doista. Da bi imao vie, mora davati vie. To je jedan od bezvremenih zakona ivota."
"U posljednje vrijeme mnogo sluam o njima."
"Pa, to je dobro." Tess se nasmijeila. "Uvijek se pitaj: 'Kako bih za ovu osobu mogao uiniti neto
vrijedno?' i 'Kako danas mogu sluiti svijetu?' Bit e nagraen nevjerojatnim obiljem. Martin Luther
King Jr. je to lijepo rekao: 'Najvanije i najozbiljnije ivotno pitanje jest to ini za druge?"'
"Duboke rijei", primijetio sam.
Tess je krenula dugim hodnikom. "Jack," rekla je, "molim te doi sa mnom."
Odvela me je u veliku prostoriju sa sjajnim drvenim podom i nizom skupocjenih konih naslonjaa
pokraj kojih su stajali stakleni stolii. Uza zidove su bile police pune knjiga. Pregledao sam naslove:
Epiktetovo Umijee ivljenja, Meditacije Marka Aurelija, Misli i postani bogat Napoleona Hilla pa
ak i knjiica udnoga naslova, Redovnik koji je prodao svoj Ferrari, koja mi je izmamila osmjeh.
"Ovo je naa dvorana za uenje", rekla je Tess toei alicu biljnoga aja. "eli li malo? S medom
je vrlo ukusan."
"Svakako", odgovorio sam.
"Ovamo svi dolazimo razmiljati. Najuspjeniji poslovni ljudi mnogo vremena provode u
razmiljanju. A ponajvie razmiljaju o tome kako mogu pruiti vie onima kojima slue. Zna, veina
ljudi razmilja pogreno", primijetila je Tess.
"Pogreno?" upitao sam.
"Da. Srea nije svrha ivota. To je vrlo samoiv nain ivljenja te izvor mnogih problema u
dananjem svijetu. Ova globalna zajednica mogla bi se promijeniti kada bismo prestali razmiljati o
svojoj vlastitoj srei i usredotoili se na sluenje. Drugim rijeima, svijet bi se promijenio kada bismo
umjesto vlastite sree poeli teiti poveavanju vlastite vrijednosti. Na viu razinu ivota nee te
uzdignuti pitanje: 'Kako bih mogao stei vie?', ve pitanje: 'Kako mogu biti vie?' Prestani
prieljkivati lagodniji ivot i poni prieljkivati da postane bolji, briniji i usluniji. Prestani
prieljkivati manje tekoa i poeli veu mudrost. Srea je nuspojava, a dolazi onima koji je ne trae."
"To je paradoks, zar ne?" primijetio sam.
"Da, i te kako jest. Doista mislim da to vie jurimo za sreom i uspjehom, to e nam ti ciljevi vie
izmicati. Srea i uspjeh su neplanirane i neizbjene nuspojave ivota posveenog stvaranju vrijednosti
za druga ljudska bia. Bude li tako ivio, sve ostalo e samo doi na svoje mjesto."

"Dakle, veina poslovnih ljudi danas razmilja pogreno. Cilj nije zarada..."
"Ve stvaranje smisla", ubacila se Tess. "Najvaniji poslovni cilj jest pomoi onima kojima sluimo
da putem naih proizvoda i usluga pronau uzvieniji smisao ivota, da ive radosno i ostvaruju vee
uspjehe. Zarada je, dakako, vrlo vana, ali ako teimo istinskom uspjehu, zarada ne bi trebala biti na
osnovni pokreta. Dobre su tvrtke usredotoene iskljuivo na dobit, a najbolje su tvrtke usredotoene
na svoju viu svrhu - dobrobit svojih klijenata i pozitivan utjecaj na njihov ivot."
"Jo nikada nisam uo takvo to."
"Gledaj, nemoj me pogreno shvatiti - ja radim da bih zaradila. Nisam idealistkinja koja ne zna
kako funkcionira stvaran svijet. Diplomirala sam poslovno upravljanje na Harvardu i doktorirala na
Stanfordu. Dobar dio svojega ivota provela sam ovdje na Wall Streetu i vrhunski igram poslovnu
igru. Novcem je u odreenoj mjeri mogue kupiti slobodu, svjesna sam toga. Najbolji nain da
pomogne siromasima ovoga svijeta jest da ne postane jedan od njih. A, iskreno reeno, Jack,
zaradila sam gomilu novaca: milijune i milijune. S vremenom stigne do toke u kojoj vie ne zna
koliko novca ima; to postaje nevano. Mogu si priutiti to god poelim i kada god poelim. No,
nekada je novac za mene bio nain praenja, svojevrsno izvjee o rezultatima."
"Za praenje ega?"
"Koliine stvorene vrijednosti. Otkrila sam da to vie vrijednosti stvorim u svijetu, to vie novca
pritjee u moj ivot. Novac sam po sebi nema nikakvu vrijednost, zar ne?"
"Pretpostavljam da ste u pravu. Novac je tek papir."
"Da. Novac je simbol razmjene vrijednosti. Za mene postaje vrijedan tek kada isporuim svoju
vrijednost. Novac je za mene samo mjerilo, nita manje i nita vie od toga. Zapravo elim rei
sljedee: novac jest vaan, ali nipoto nije moj osnovni pokreta. Novac nije razlog zbog kojega
ustajem u pet ujutro, novac nije ono to me potie da pronalazim nove naine i budem najbolja u
svemu to inim. Umjesto novanim, vie bih voljela biti plaena duhovnim nagradama jer one u meni
bude zadovoljstvo samom sobom. Smisao mojega ivota nije u novcu, ve u sluenju drugima. Ja
ivim da bih pomagala. To je ono to me doista pokree osjeaj zadae i smisla, a ne novac i
materijalne nagrade. U tome mnoge druge tvrtke grijee vie su usredotoene na gomilanje
bogatstva umjesto na pomaganje drugima da ostvare svoje snove."
Tess me je tada odvela u svoj ured. Bio je besprijekorno elegantan, ureen u suvremenom,
minimalistikom stilu. S prozora se pruao velianstven pogled na cijeli grad. Posvuda uokolo bile su
fotografije njezina supruga i troje djece.
"Jack, pokuaj ivjeti u skladu s rijeima Woodrowa Wilsona: 'Vi niste ovdje da biste zaraivali.
Ovdje ste da biste svijetu pomogli ivjeti bolje, sa uzvienijom vizijom, u duhu nade i postignua.
Ovdje ste da biste oplemenili svijet, a ako zaboravite taj zadatak, osiromaujete sami sebe'."
"Dubokoumne rijei."
"Slui ne oekujui nagradu. Ako pomae nekome na radnom mjestu, priskae u pomo kolegi
koji pokuava svladati nov raunalni program ili zadivljuje klijenticu brinui se da tvoj proizvod
bude upravo ono to joj je potrebno, ini to zbog iste radosti davanja. Davanje uz oekivanje nagrade
zapravo i nije davanje, ve razmjena a ljudi to osjeaju. Davanje mora proizlaziti iz iskrene elje da
se pomogne. Postupaj kao usluan voa tako e ostvariti svoju veliinu."
"to je usluan voa?"
"Najbolji voe su usluni. Oni su usredotoeni iskljuivo na sluenje svojim sljedbenicima.

Njihovi ivoti odraavaju osjeaj misije osjeaj koji ih potie i pokree."

"To je sjajan nain ivljenja!" rekao sam oduevljeno. "Otkrivanje misije kojoj se moe posvetiti i
koju moe ostvarivati iz dana u dan."
"Upravo tako", odvratila je Tess. "Sjeti se Mahatme Gandhija, Nelsona Mandele, Majke Tereze i
najveih vjerskih voa u povijesti. Svi su oni bili usluni voe i svi su bili posveeni cilju veem od
njih samih misiji."
"A ta misija mora biti sluenje drugima, zar ne?"
"Svakako. Ali, da bi ivio sa osjeajem misije, ne mora se usredotoiti na preobrazbu svijeta. Tvoj
bi zadatak mogao biti ljubazno i estito sluenje klijentima, duboka posveenost poveavanju
vrijednosti njihovih poslova. Taj cilj nije manje vrijean od preobrazbe svijeta. ak i ako mete ulice i
skuplja smee, moe odluiti raditi sa osjeajem misije i s etikom sluenja, promatrati svoj posao
kao mogunost da pobolja stanje u svojoj zajednici. Ni jedan posao nije beznaajan, Jack. Mahatma
Gandi je to lijepo rekao: 'Koliko god tvoj zadatak bio nevaan, obavi ga najbolje to moe, posveti
mu onoliko truda i panje koliko bi posvetio i onome to smatra najvanijim. Jer, sudit e ti upravo
prema tim sitnicama'."
"Lijepo reeno, Tess."
"A Majka Tereza je rekla: 'Neka svatko od tebe ode bolji i sretniji'."
"Divne rijei."
"Sviaju mi se i rijei Williama Penna koji je rekao: 'Oekujem da u ovaj ivot proivjeti samo
jednom. Stoga u svojem blinjem odmah pomoi i iskazati naklonost, neu to izbjei ili zanemariti
jer tim putem vie nikada neu proi'. Kada pone ivjeti u skladu s tom filozofijom, ivot e ti se iz
korijena promijeniti nabolje to ti obeajem", rekla je uvjerljivo.
"Vidi, to je jedan od razloga zbog kojih uivam raditi", nastavila je. "Moj mi posao prua
mogunost ispunjavanja jedne od ovjekovih najveih potreba."
"A to je?"
"Potreba za nadilaenjem samoga sebe. Svi mi duboko u sebi nosimo golemu elju da ostavimo svoj
trag na ovom svijetu. Vjerujem da smo svi programirani davati doprinos na svoj osobit nain to je
dio naega genetskog ustroja. Za neke e to biti voenje zemlje u slobodu i utjecanje na milijune
ivota; za druge je to ienje ulica ili rad na blagajni u samoposluivanju. Kao to sam rekla, svaki je
posao jednako vaan i vrijedan naega potovanja ako se obavlja svesrdno i sa osjeajem dunosti.
Kao to je to rekao mislilac John Ruskin: 'I najmanji meu nama, koliko god se doimao beznaajnim,
posjeduje dar koji je svojstven samo njemu i koji e, korisno primijenjen, biti dar njegovoj vrsti'." "Te
rijei osjeam u srcu", iskreno sam rekao.
"Zato to se obraaju najboljem u tebi, Jack. Istina tih rijei odzvanja u onom dijelu tebe koji zna.
Kada se sve uzme u obzir, najdublja potreba ljudskoga srca jest potreba da se ivi za neto mnogo
vanije od nas samih. Sada toga moda nisi svjestan. Ta spoznaja moda u tebi izaziva nelagodu zbog
toga to sanja o velikoj zaradi i o kui na Kajmanskom otoju. A mogao bi je i odbaciti jer ivi u
svijetu u kojemu je svatko usredotoen na sebe. Ali, moram ti rei da to vie ponire u istinu o smislu
ivota, to dublje zaranja u svoju priroenu mudrost, to e jasnije uviati sljedeu istinu:
besprijekoran se ivot stvara besprijekornim sluenjem.
to e vie raditi na svojem unutarnjem svijetu, to e vie mijenjati svoj svjetonazor. Vie nee
biti toliko usredotoen na zaraivanje u cilju stjecanja potovanja. Bit e toliko usredotoen na svoju

uzvienu misiju da e tvoje samopotovanje biti najvanije. Svi bismo trebali biti voe na ovom
planetu to smo pravo stekli roenjem."
Tada mi je pokazala rijei koje je vrsni majstor doslovce urezao na povrinu njezina radnog stola.
"Proitaj ovo", rekla je. "Te mi rijei svakoga jutra pomau da se usredotoim. Katkad ih proitam
pa zatvorim oi i osjeam kako ulaze u moje srce. Ta zgodna meditacija snano odreuje kako u
proivjeti ostatak dana." Na stolu je pisalo:
"Tvoja ivotna srea razmjerna je tvojem doprinosu ovom svijetu."

13. poglavlje Istinski put do uspjeha

"Smrt nije najvei gubitak u ivotu. Najvei gubitak jest ono to u nama umire za ivota."
Norman Cousins
Dok smo sjedili na konom kauu u njezinu uredu, Tess je rekla: "Nije vano kamo e dospjeti na
svojem profesionalnom putu - sam put kojim si proao ini te onime to jesi. Istinska nagrada za
dobro proivljen ivot nije ono to te eka na kraju puta, ve ono to si putem postao."
"Divna spoznaja", primijetio sam.
"Klju tvojega ivota nije odredite na kojemu e na posljetku poinuti, ve tijek ivota. Uspjeh se
zapravo ne oituje u ostvarenju ciljeva, ve u osobnim preobrazbama i promjenama svijesti koje se
dogaaju kao neizbjene posljedice napredovanja prema cilju. Srea nije u ostvarenju cilja, ve u
onome to postaje napredujui prema njemu. A, iskreno reeno, vjerujem da su samo dva razloga
zbog kojih bi ovjek trebao raditi." ekao sam da nastavi.
"Prvi je, kao to sam ve rekla, stvaranje vrijednosti za druge i za ope dobro; a drugi je razvijati se
kao ovjek. Ostvariti ono to doista jesmo i pritom sklopiti mir sa samim sobom", rekla je.
"Kada napokon otkrijemo tko doista jesmo, sklapamo mir sa samim sobom?"
"Da. To je najbolji nain da se ivi ispunjenim i mirnim ivotom."
"To je tako logino, Tess. Moda je uzrok veine naih patnji u tome to duboko u sebi znamo da ne
ostvarujemo svoje najvie potencijale te smo tako iznevjerili sami sebe."
"Upravo tako. Propustimo li ostvariti svoje najvie ljudske potencijale, nae samopotovanje znatno
slabi. Smatramo kako je potrebno mnogo truda da bi se u unutarnjem svijetu obavilo ono to je
potrebno da bismo ivjeli svojim najboljim ivotom, na radnom mjestu i kod kue - no, istina je da
odravanje osrednjosti iziskuje mnogo vie truda."
"Slaem se."
"Posve je jasno da je poricanje vlastitih snova i zanemarivanje puta prema najboljem ivotu vrlo
iscrpljujue. Nedosljednost vlastitoj prirodi zahtijeva mnogo energije."
"U redu, shvaam to elite rei. Ovaj me je razgovor veoma nadahnuo, Tess. Doista uviam
vanost ljubavi prema drugima i uspostavljanja meuljudskih spona. U ovom se trenutku obvezujem
da u mnogo vie ivjeti za druge. Obeajem vam i da u sebe poeti promatrati kao graditelja
vrijednosti. Svoju karijeru neu graditi na onome to mogu dobiti od drugih, ve na onome to mogu
biti za njih." Nasmijeio sam se. "Moram priznati da ve i te rijei u meni bude osjeaj veeg
zadovoljstva vlastitom karijerom. Osim toga, poet u ivjeti na mnogo vioj razini."
"To je sjajno", odgovorila je oito zadovoljna mojim odlukama.
"Ali, dopustite da vas izazovem po pitanju davanja sebe drugima. Uvjeren sam da ete se sloiti
kako postoje i istinski nemilosrdni, zlonamjerni ljudi."
"Slaem se da postoje ljudi ije je ponaanje nemilosrdno i zlonamjerno."
"U redu, shvaam u emu je razlika. Ali, u odnosima s takvim ljudima ne moete uvijek iskazivati
ljubav."

"Ja uvijek odabirem iskazivati ljubav, Jack. To je moje ivotno pravilo i posve mi odgovara. Ali,
vrlo je vano da iskazivati ljubav ne znai i biti slab. Mudar ovjek ispreplie suosjeanje s
hrabrou."
"Doista?"
"Da. To je moje ivotno naelo. Okolnosti katkad nalau da ljubav izrazim u obliku suosjeanja, a
katkad zahtijevaju odvanost. Mnogi ive u zabludi da voljeti znai poputati i dopustiti da te gaze. To
nipoto nije tako. Ja sebe previe volim da bih to dopustila. Ako netko prijee granicu, to mu dajem do
znanja na suosjeajan, ali odvaan nain. Moje ih rijei ne zabole, ali im otkrivaju kako ne doputam
da sa mnom loe postupaju. I tako isprepliem suosjeanje i hrabrost. Zna, Jack, svi mi pouavamo
druge kako da se ponaaju prema nama."
"Pouavamo ih?"
"Svakako. Ako je netko bezobziran prema tebi i ne iskazuje ti potovanje koje zasluuje, moe
biti siguran da si to na neki nain sam dopustio. Kada je ta osoba po prvi put bila gruba prema tebi,
moda si propustio postaviti granicu i nisi joj dao do znanja da je takvo ponaanje za tebe
neprihvatljivo. Tim si joj propustom dao do znanja da se prema tebi ne mora ponaati s potovanjem."
"Dakle, svaku pojedinu osobu u ivotu pouavamo kako da se ponaa prema nama time to
doputamo odreene postupke?"
"Tako je. Oekuj i pobrini se da se prema tebi ponaaju pristojno, obzirno i s ljubavlju pa e to i
dobiti. Dopusti li drugima da te gaze, podravat e ih u takvom ponaanju i odravati taj nizak
kriterij."
"Shvaam." Zamislio sam se na trenutak. "Kako razmiljate o konkurenciji? Bavite se financijskim
uslugama, poslom u kojemu vlada velika konkurencija i oito je da ste iznimno uspjeni. Kako osoba
koja u sebi nosi toliko ljubavi moe uspjeti u ovom svijetu? Mogu li doista ostvariti uspjeh ako ne
pokuam biti bolji od drugih?"
"tovie, ako pokua biti bolji od drugih, jamim ti da uope nee biti uspjean", rekla je sa
smijehom. "Kao direktorica ove tvrtke, moram razmiljati o trinom udjelu i neprestano motriti
konkurente. To je u naoj ekonomiji neizbjeno. Ali, prije mnogo godina, nakon to sam s obitelji
godinu dana plovila oko svijeta, poela sam stvarati prizmu kroz koju promatram svijet. Taj
samonametnuti izgon dramatino je promijenio moj svjetonazor." Nasmijeila se.
"Jack, objasnila sam ti neka od temeljnih naela svojega ivota. Otkrit u ti jo jedno jer se odnosi
na tvoje pitanje o konkurenciji: nitko ne mora izgubiti da bih ja pobijedila. Mnogi poslovni ljudi to
teko prihvaaju. Na posljetku, od djetinjstva nas potiu da se natjeemo za oskudne izvore. Govore
nam da budemo najbolji u razredu i potiu nas da se istaknemo u portovima kojima se bavimo.
Neprestano nas usporeuju s drugima te tvrde da su bolji, pametniji i bri od nas. Tako se stvara
mentalno ustrojstvo oskudice pa poinjemo vjerovati da su izvori ovoga svijeta doista ogranieni. Ako
ne diplomiramo meu najboljima, neemo ostvariti uspjenu karijeru. Ako nismo najbolji u
portovima, nikada neemo okusiti pobjedu. No, sve su to zablude - nita nije dalje od istine. Filozof
Rumi je to lijepo objasnio rijeima:
'Odustani od kapi. Postani ocean'."
"Te su me rijei duboko dirnule."
Tess je nastavila. "Te zablude raaju strahom: strahom da u ovom svijetu nema dovoljno da bismo
svi ostvarili uspjehe o kakvima nismo ni sanjali, strahom da emo izgubiti ono to smo tako

mukotrpno stekli, strahom da ne zasluujemo zadrati ono to imamo. A taj strah stvara zanimljivu
situaciju: to se vie plaimo da emo izgubiti ako drugima pomognemo da pobijede, to manje imamo.
to vie nastojimo gomilati bogatstvo, to vie odguravamo obilje koje nam je sueno."
"Kako je to mogue?"
"Zbog toga to nae misli odreuju nau stvarnost - nae poimanje odreuje nae iskustvo. Ako si
usredotoen samo na to da sve prigrabi sebi i ne pomae drugima da ostvare svoje snove, tada svoje
strahove projicira u svijet. A te strahom proete misli stvaraju tvoju stvarnost pa ivi u oskudici."
"elite li rei da usredotoenou na sebe i nastojanjem da prigrabimo to vie zapravo gubimo?"
"Da. Zvui nevjerojatno, zar ne? No, evo zbog ega je tako - svi su ljudi na ovom planetu
meusobno povezani. Svi smo dio iste cjeline. Natjecanjem samo jaamo zabludu da smo zasebna
bia, a to onemoguava razvoj. Kada se uzdignemo na viu razinu i ponemo opaati kako je sve
povezano, svi pobjeujemo. Svijet pobjeuje. Ako je tvoj glavni cilj oplemenjivati druge i pomagati
im da se razviju u ono to im je sueno da budu, u svijet ne projicira strah, ve odailje misli o
obilju."
"I zbog toga nas svijet obasipa obiljem", rekao sam zamiljeno.
"Upravo tako. injenica je da ovaj svijet nikada do sada nije nudio toliko mogunosti onima koji
tragaju za njima. Svi moemo biti pobjednici. A ako suraujemo u duhu zajednitva i sklada, cijeli e
svijet postati bolji. No, neprestano nastojanje da pobijedimo konkurenciju raa velikim stresom - tada
upadamo u zamku uspjenosti i poinjemo vjerovati da e nas cijeniti samo ako budemo bolji. Tako
uspostavljamo zanimljiv obrazac djelovanja."
"A to je?"
"Postajemo opsjednuti nadmaivanjem drugih. Postajemo nalik cirkuskim ivotinjama i izvodimo
predstavu u nadi da emo biti nagraeni pohvalama. Svoju vrijednost temeljimo na pohvalama onih
osoba do kojih nam je stalo pa se stoga neumoljivo prisiljavamo postii jo vie. No, ako tako ivimo,
nita nije dovoljno dobro. Ostvarujemo jedan veliki cilj, ali smo toliko zaokupljeni uspinjanjem
zamiljenom ljestvicom uspjeha da nismo sposobni uivati u svojem postignuu. Uz takav nain
razmiljanja nita nam nije dovoljno dobro. Nita nije dovoljno dobro zbog toga to neprestano
moramo biti najbolji."
"Zvui gotovo kao perfekcionizam."
"Upravo to i jest posrijedi. Nastojimo biti savreni. I tako razaramo svoje due."
"U redu. Koje je rjeenje?"
"Povjerenje i oputenost."
Otac Mike mi je rekao da moram imati vie povjerenja - kao i Moe. Obojica su vjerovali da je
univerzum blagonaklono mjesto i, to god nam se dogodilo na naem ivotnom putu, sve e zavriti
kako treba. to sam vie naputao svoja mahnita nastojanja i jaao u vjeri da e me svijet poduprijeti u
mojem uspjehu, to su u moj ivot pristizale vee nagrade. Zanimljivo... to sam manje zahtijevao, to
sam vie dobivao. elio sam da se zakoni ovoga svijeta, kojima su me pouili otac Mike i Moe,
dokau prije no to ih prihvatim; nisam shvaao da e se dokazati tek kad ih prihvatim.
Posrijedi je bila samo vjera. Vjera u savreno ustrojstvo ovoga svijeta i u velianstveno inteligentan
plan naih ivota. Otkrio sam da su nai ivoti predodreeni za skladno funkcioniranje. Potrebno je
samo ukloniti prepreke koje smo si sami postavili. to sam vie razmiljao o tome, to sam vie uviao

da je posrijedi neto udesno.

"Strah od konkurencije potie nas da zaziremo od drugih, Jack. A tako ne valja ni raditi ni ivjeti.
Strah od gubitka gui nau kreativnost, ograniava mogunosti naega ivota, stvara ogroman pritisak
i ini nas napetima. Paradoksalno je da borba s konkurencijom ne poveava nau uspjenost, ve je
umanjuje. Rjeenje je jednostavno: usredotoi se samo na to da sam bude to bolji. Tada se moe
usporediti samo sa osobom kakva si nekada bio, sa svojim prijanjim jastvom. Nemoj prestati
istraivati tko si bio i kamo eli stii. Nastavi napredovati na putu svojega ivota."
"Tess, bit u sasvim iskren prema vama. Plaim se da u zavriti kao veliki gubitnik ne budem li se
natjecao s drugima i koristio svaku priliku za pobjedu. Vaa filozofija zvui sjajno, ali, iskreno
reeno, doima se prilino idealistiki."
"Hvala ti to si tako iskren, Jack. Ovu sam tvrtku sama podigla na temelju te filozofije - a danas
vrijedi milijune. Mora mi vjerovati da djeluje. Takoer imaj na umu da su poslovni ljudi stotinama,
ako ne i tisuama godina poslovali u skladu s mentalnim ustrojem utemeljenim na strahu i
nadmetanju. I pogledaj kamo nas je to dovelo kao globalnu zajednicu - pogledaj kakav je poslovni
svijet, kako u njemu nedostaje ljubavi i brinosti. Zna da ustrajanjem u istom obrascu ostvarujemo
iste rezultate."
"Tono."
"Dakle, da bismo promijenili ovaj svijet, svi moramo primjenjivati uzvieniji oblik vodstva i poeti
postupati na drugi nain. To je za tebe ogromna mogunost, Jack - ti moe biti voa tako to e
odbiti slijediti gomilu i umjesto iz straha, djelovati iz ljubavi. Ako se po povratku na svoje radno
mjesto posveti istinskom sluenju, stvaranju vrijednosti, izgraivanju odnosa i obostrano
zadovoljavajuim ishodima svih situacija, tvoj e se ivot neizbjeno promijeniti. Zakoni prirode
oduvijek su upravljali ivotom - u prirodi e pronai uvjerljivu potvrdu toga to ti govorim. Ako
skladno suraujemo, svi imamo vie. To je najvanija pouka za dananje poslovne ljude. Ako je ne
usvoje, u svijetu e zavladati jo vei kaos."
S tanjuria na srebrnom posluavniku, odloenom na ormariu, Tess je uzela kriku limuna i stavila
je u au vode.
"Izvoli, ovo je za tebe. Voda je dobra za mozak."
"Voda?"
"Naravno. Pomae jasnije razmiljati, osobito u trenucima stresa. To je ujedno i jedan od
najdjelotvornijih naina za odravanje visoke razine energije." Otpila je gutljaj iz svoje ae.
"Nego, prije no to poem na sastanak, eljela bih ti ukratko objasniti jo nekoliko pitanja."
"Ovo mi je jutro doista bilo dragocjeno. Vrlo sam vam zahvalan na vremenu koje mi posveujete,
Tess."
"Drago mi je da mogu pomoi", odgovorila je. "Samo se pobrini da moja uenja podijeli s
drugima. Ovaj se svijet mora promijeniti, a ti moe biti moan katalizator promjene drugih ljudi."
"U redu."
"Moja najvrednija imovina nije materijalne prirode, zna?" dodala je.
"To me ne iznenauje."
"Najveu vrijednost pridajem svojem ugledu. Uvijek me iznova iznenauje kako ljudi godinama
grade svoj ugled, a tada uine neto nerazborito i u trenutku izgube dobar glas. Tako gube i sposobnost

poslovanja. Vidi, Jack, uzvraanje telefonskih poziva neprocjenjivo je vano. uvaj svoj ugled!
Nikada nemoj uiniti neto ime e okaljati svoje ime. ivi i radi estito."
Na njezinu urednom stolu zasvijetlila je jedna od telefonskih linija.
"Oh, to je zacijelo vezano za sastanak. Oprosti, Jack, dogovoren je prije vie od mjesec dana i ne
mogu ga otkazati. Uzmi ovu posjetnicu", rekla je uurbano. "To je za hotel u kojemu e odsjesti. Moj
e te voza odvesti onamo kako bi se smjestio. Vjerojatno si pomalo umoran od putovanja. U kratkom
smo razdoblju razmotrili mnogo pa e se sljedeih nekoliko dana samo zabavljati. Jedan od najboljih
vodia u gradu odvest e te u obilazak. Javit u ti se za nekoliko dana. Moj kuni broj je na poleini
posjetnice - nazovi me ako ti togod bude potrebno."
Tada je ispruila ruke i zagrlila me.
"Sjajno napreduje, Jack. Znam a je ovo za tebe vrijeme promjene, ali ne brini. Intuicija mi govori
da si upravo ondje gdje bi trebao biti na svojem ivotnom putu. Ne skrei s toga puta i sve e biti u
redu."
S tim je rijeima Tess Welch, superzvijezda poslovnoga svijeta, izala iz svojega ureda i krenula
niz hodnik.

14. poglavlje O eljama i snovima

"Na ovom je svijetu najjadniji onaj koji vidi, ali nema viziju."
Helen Keller
Sljedei su dani bili divni - svojevrsno svetkovanje. U proteklih sam nekoliko tjedana nauio toliko
mnogo da sam znao kako je vrlo vano da se nagradim za svoj napredak.
Obilazio sam umjetnike galerije i muzeje, jeo u najboljim restoranima i gledao broadwayske
predstave s najboljih sjedala u dvorani. Tess Welch se brinula za sve i zahtijevala je da sa mnom
postupaju kao s princem. Bila je vrlo usluna ena.
Nazvala me je etiri dana nakon naega prvog susreta. "Zdravo, Jack", rekla je. "Danas emo se
sastati u Central Parku i nekoliko sati provesti u etnji. eljela bih ti otkriti neke pouke koje e ti biti
vrlo korisne."
Sat vremena kasnije etali smo parkom prepunim newyorana koji su uivali u ljepotama toga
osobitog mjesta. Bljetavo je sunce obasjavalo naa lica, a Tess je nastavila ondje gdje je stala prije
nekoliko dana.
"Jack, ako doista eli ostvariti najvee elje svojega srca, trebao bi prijei pet jednostavnih koraka.
Vjeruj mi, djeluju poput arolije", uvjerila me je.
"Volio bih uti o njima", rekao sam znatieljno.
"Prvi korak jest jasno odreivanje vizije. Da bi ostvario ono to eli od ivota, mora odrediti to
zapravo eli." "To ste lijepo rekli."
"to vie jasnoe, boje, emocija i izraajnosti unese u cilj koji si zamislio u svojoj mati, to je vea
vjerojatnost da e ga ostvariti u vanjskom svijetu. Svoje ciljeve mora jasno odrediti - oni nisu nita
drugo doli nakane, a tvoje nakane odreuju kakvu e stvarnost stvoriti. Usput, otkrila sam da je
iznimno korisno pretoiti viziju na papir. Odredi li svoju elju vizualnim rijeima, udahnuo si joj
ivot."
"Doista?"
"Svakako", odgovorila je uvjereno.
"Dobro, to nije teko. to je sljedee?"
"Drugi korak je razvijanje strategije", rekla je Tess. "Najbolje tvrtke djeluju na temelju savreno
razraenih strategija. Mora nauiti strateki pristupati ivotu. Uvijek razmiljaj o tome kakav bi bio
tvoj najbolji ivot i to eli u svojoj savrenoj budunosti. A tada tu viziju ralani u strategiju prema
kojoj e je ostvariti."
"Volio bih imati savrenu budunost."
"I hoe, Jack. Tvoja je strategija zapravo plan djelovanja za zatvaranje jaza izmeu vizije i
rezultata. To je tvoja djelotvorna formula premoivanja jaza izmeu snova i djelovanja. Ono to u
ivotu eli ostvariti zapoinje kao vizija u tvojoj mati. Iako je i sama po sebi lijepa, tvoj je cilj
ostvarenje opipljivih rezultata - u suprotnom vizija nema smisla." "Slaem se. Sanjarenje ne vodi
nikamo."

"Tono. Upravljati svojom karijerom znai djelovati. Zbog toga je presudno vano razviti strategiju
prema kojoj e iz tjedna u tjedan premoivati jaz izmeu vizije i konanog rezultata kojemu tei.
Veliki je san mnogo lake ostvariti ako ga se ralani u ostvarive segmente."
"A tada nas i ne obeshrabruje svojom veliinom", rekao sam. "Otkrio sam da me preveliki ciljevi
esto toliko obeshrabre da ne nainim ni prvi korak."
Tess je kimnula. "I sama sam doivjela slino. Zbog toga makronakanu ralani u mikrodijelove.
Tako e lake napredovati i manje e se muiti."
"Shvaam. Koji je trei korak?"
"Potpii ugovor sa samim sobom. Samome sebi reci to kani uiniti i kada to namjerava ostvariti.
Ispii to na raunalu i stavi svoj ig kako bi se doimalo kao slubeni spis. Ja svoje ak i potpisujem
kako bih se obvezala, kao da je posrijedi vaan posao."
"Je li potpisivanje takvoga ugovora doista korisno?"
"Nesumnjivo. Tako se stvara prevana struktura odgovornosti. Vidi, Jack, bez osobne odgovornosti
lako je zanemariti nakanu ostvarenja cilja. Bez strukture koja e jamiti da e odrati obeanje o
ostvarenju svoje elje, lako je odustati. Zbog Zakona slabljenja nakane previe snova umire ve u fazi
nacrta."
"to je Zakon slabljenja nakane?"
"Taj zakon kae da se vjerojatnost ostvarenja cilja smanjuje s vremenom koje prolazi od njegova
postavljanja. Kada si postavimo cilj, uzbueni smo i prepuni nade u budue mogunosti. No, kako
dani prolaze, ivot nam staje na put jednako kao i naa ograniavajua vjerovanja. Rije uzima na
unutarnji kritiar i nudi nam niz razloga zbog kojih nikada neemo ostvariti taj cilj. to vie vremena
prolazi, to se vie zaokupljamo neodgodivim zadacima' koje moramo obaviti - i san uskoro umire
brzom smru. Zamisli samo da si pokuao ostvariti barem pet posto sjajnih zamisli na koje si naiao
tijekom svojega ivota, vezanih ne samo za poslovni ve i ivotni uspjeh."
"ivio bih na posve drugoj razini", zakljuio sam pomalo smeteno.
"Upravo tako. Uvijek sam vjerovala da najuspjeniji nikada ne naputaju novu zamisao prije no to
poduzmu prvi korak prema njezinu ostvarenju. Dakle, da Zakon slabljenja nakane ne bi uguio elje
tvojega srca, cijeli proces mora utemeljiti na strukturi odgovornosti. Mora osigurati sredstva
pomou kojih e se obvezati na ostvarenje postavljenoga plana. Najbolji nain jest traenje usluga
savjetnika."
"Ovih dana mnogo sluam o savjetnicima."
"Uvjerena sam da je tako", odvratila je Tess. "Osobno ve dvije godine svakoga tjedna radim sa
osobnom savjetnicom koja mi je pomogla ostvariti duboke promjene. Ona nije samo oduevljena
pobornica mojega uspjeha, ve je i stroga nadzornica jer pazi da odrim svoju rije i da na vrijeme
uinim ono na to sam se obvezala. Ostvareni su rezultati viestruko opravdali ulaganje u njezine
usluge."
"to ako si ne mogu priutiti usluge savjetnika?" "Pa, tada je najbolje uspostaviti savez umova."
"Taj mi izraz nije poznat", priznao sam.
"Savez umova nije nita drugo doli ravnopravno partnerstvo s jednom ili vie osoba koje
razmiljaju na slian nain i koje e ti pomoi ostvariti snove." "To mi se svia."
"Evo kako e ostvariti tu zamisao. Odredi vrijeme u koje e se svakoga tjedna sastajati s

lanovima svojega saveza - najbolje je rano jutro jer tako iskazujete svoju predanost. Sastanak
zaponite razmatranjem elja i ciljeva svakog pojedinog lana. Potom raspravite o tome to djeluje, a
to ne djeluje. I to je najvanije, osvrnite se na svoje ugovore te jedni druge ispitujte o naprecima
koje ste se obvezali ostvariti. Da bi to funkcioniralo, svaki lan mora znati da slobodno moe govoriti
istinu i biti potpuno iskren. Ako nisi uinio ono to si se obvezao uiniti protekloga tjedna, lanovi
skupine trebali bi biti obvezni prozvati te zbog toga.
To mogu uiniti na odvaan, ali istodobno suosjeajan nain."
"To je sjajna zamisao: jednostavna, ali ipak tako djelotvorna."
"Ostvarenje elja svojega srca shvaam vrlo ozbiljno. Ne igram se kada je posrijedi ostvarenje
vrhunskih rezultata. elim ivjeti najboljim ivotom pa igram na pobjedu. Taj proces od pet koraka
doista djeluje."
"U redu, dakle, prvi korak je jasno odreenje vizije; drugi korak odnosi se na razradu strategije;
trei zahtijeva potpisivanje ugovora sa samim sobom i utemeljenje strukture odgovornosti koja e
zajamiti da u uiniti ono to sam obeao. to je sljedee?"
"etvrti je korak vezan za mjerenje. Uvijek sam vjerovala da ono to nije izmjereno, u poslu kao i u
ivotu, nikada nee biti svladano. U naem je poslu na djelu sjajan sustav mjerenja pomou kojega
neprestano pratimo i mjerimo svoj napredak. Kad sam utemeljila ovu tvrtku, ravnala sam se prema
jednostavnoj filozofiji. Usredotoila sam se na najbolje svjetske tvrtke i dobila vrlo jasnu predodbu o
njihovu nainu poslovanja. A tada smo, premda u vrlo malim razmjerima, poeli svaki dan poslovati
kao jedna od tih najboljih tvrtki. Ujutro bismo se nakratko sastali i podsjetili se kakvu tvrtku elimo
stvoriti. Na kraju dana ustanovili bismo to smo uinili, usporedili bismo rezultate sa osnovnom
zamilju. Moe li zamisliti to bi se dogodilo kada bi takvu strategiju primijenio na svoj ivoti to bi
bilo kada bi na kraju svakoga dana deset do petnaest minuta posvetio usporeivanju protekloga dana s
vizijom koju si odredio? Ben Franklin u svojoj sjajnoj autobiografiji, koju svakako mora proitati,
pie kako bi taj obred trebalo izvoditi svake veeri. Franklin je sam sebi obeao da e ivjeti u skladu
s trinaest vrlina - ili trinaest ivotnih pravila. Stoga se svake veeri povlaio u tiinu te u dubokom
razmatranju svoje postupke usporeivao s tih trinaest vrlina."
"Drugim rijeima, svoje je rezultate svaki dan usporeivao sa svojom vizijom."
"Tako je. Na taj je nain razvio svijest o tome to djeluje, a to ne djeluje. Zahvaljujui
preispitivanju samoga sebe postao je mnogo svjesniji i postupao je mnogo promiljenije. Svake je
veeri izvodio taj obred mjerenja pa je svaki sljedei dan bio bolji od prethodnoga i stoga je bio
sposoban ivjeti uzvieno."
"Vrlo zanimljivo."
"Vidi, Jack, posve je u redu grijeiti. Pogreke su sjajni uitelji. One nude plodno tlo za osobni
razvoj. No, nije u redu neprestano iznova ponavljati iste pogreke. To dokazuje potpuni nedostatak
samosvijesti i tvrdoglavo odbijanje izvlaenja pouka iz vlastite prolosti. Cijela zamisao ove igre jest
uiti iz prolosti. Ili, bolje reeno: neka ti prolost slui. Prole neuspjehe ugradi u svoje budue
uspjehe. Ako neprestano mjeri svoj napredak prema zacrtanim ciljevima, tada e te ta prevana
ispravljanja smjera zaas dovesti u tvoj najbolji ivot. Tako smo stigli i do petoga, posljednjeg koraka
ovoga obrasca za ostvarenje elja."
"Pozorno vas sluam, Tess."
"Svetkuj svoje slavne trenutke."

"Slavne trenutke?"
"Slavni trenuci su oni trenuci u tjednu kada si ostvario uspjeh u smislu napredovanja prema
ostvarenju zacrtane elje. Jedan od osnovnih razloga zbog kojih gubimo nadahnue i elju za
ostvarenjem ciljeva jest injenica da smo vie usredotoeni na ono to ne djeluje umjesto na ono to
djeluje."
"Tako pristupam ivotu u cijelosti", priznao sam dok smo etali umskom stazom.
"Znam, Jack, no vrlo je vano slaviti napredak. Svakoga tjedna pronai vremena za svetkovanje
svojih slavnih trenutaka. Podijeli ih s lanovima svojega saveza. Pohvali sam sebe - tako e ostati
motiviran, pun energije i samopouzdan na putu prema ostvarenju svojega cilja. No, pritom je vrlo
vano sljedee: uivaj u napredovanju prema ciljevima. Slavi male uspjehe - oni e tvoje srce ispuniti
oduevljenjem i radou zbog darova koji te oekuju. Kad prepozna i pohvali svoje male pobjede,
uzet e veliki zamah, stei veu mo i ojaati svoju predanost najviem cilju. Harold Melchert je to
objasnio sljedeim rijeima: 'Svakoga dana ivi kao da se uspinje na planinu. Povremeno pogledaj
prema vrhu jer se tako podsjea na svoj cilj. Sa svakoga novog motrita moe opaziti mnogo
prelijepih prizora. Uspinji se polako i ujednaeno te uivaj u svakom trenutku; pogled s vrha bit e
primjeren vrhunac tvojega putovanja'." "Lijepe rijei."
"Da, jesu", sloila se Tess. "Jack, savjetujem ti i da esto govori o svojim nakanama i ciljevima.
Objavi ih svijetu. lanovima obitelji i prijateljima reci to eli imati, initi i biti. to vie govori o
onome to eli, to e vie imati ono to eli."
"Zato je tako?"
"Govorei o eljama svojega srca, uzdii e ih u svojoj svijesti. Poet e opaati mogunosti koje
su ti do tada bile nevidljive. Poet e drugaije razmiljati i mogunosti svojega ivota promatrati s
najvieg motrita." "U redu. to je sljedee?" upitao sam.
"Da bi cijeli proces bio djelotvoran, mora upamtiti da uspjeh lei u njegovu ostvarivanju",
odgovorila je Tess.
"U ostvarivanju?"
"Da. Nedosljednost u ostvarivanju razlog je zbog kojega mnogi poslovni pothvati propadaju. Takvi
ljudi nisu razvili disciplinu za obavljanje zadataka. Moda su razradili savrenu strategiju, ali je loe
primjenjuju. Naa je tvrtka vodea na tritu zbog toga to mi ne ostajemo na sanjanju velikih snova m i inimo velike korake. Iznimno smo uspjeni u obavljanju zadataka - obavljamo prave zadatke.
Peter Drucker, guru poslovnoga upravljanja jednom je zgodom rekao: 'Nita nije toliko beskorisno
koliko uspjeno obavljanje onoga to uope nije bilo potrebno obaviti'."
"Sjajan uvid", rekao sam s osmjehom.
"Mi smo potpuno usredotoeni na najhitnije, one aktivnosti koje e nas, prema naim
istraivanjima, odvesti onamo kamo elimo stii."
Tada je zazvonio Tessin mobitel. "Ispriavam se, Jack," rekla je, "oekivala sam ovaj poziv iz
Tokija. Ima li to protiv toga da obavim taj razgovor?"
"Nipoto. Samo izvolite."
Pozivatelju je urno rekla da e ga zaas nazvati i tada se okrenula prema meni. "Jack, moram se
vratiti u ured. Radimo na jo jednoj javnoj ponudi dionica pa moram okupiti svoj tim kako bismo
razradili strategiju." "I ostvarenje", dometnuo sam.

"Tako je. Razmotrili smo sve to sam planirala za danas. Ostani uivati u parku, vidimo se sutra.
Sjajan si uenik i znam da e ostvariti velike uspjehe. Cal bi bio vrlo ponosan na tebe. U to budi
siguran."
"Hvala vam, Tess."
***
Kad je Tess otila, sjeo sam pod drvo i razmiljao o svemu to mi je otkrila. Razmiljao sam o
vanosti ostvarivanja ciljeva i pokuavao tu zamisao pomiriti s Moeovim uenjem o ivljenju u
neizvjesnosti ivota, o otvorenosti za sve mogunosti.
Zakljuio sam da se ivotni uspjeh svodi na ravnoteu. ivot u neizvjesnosti, bez praktinosti i
planiranja, a potom i ostvarivanja vlastitih snova, nije nita drugo doli "duhovna apatija" i svojevrstan
bijeg od stvarnosti. Pa ipak, potpuna usredotoenost na planiranje i organiziranje zapravo je pokuaj
nadzora nad ivotom. Takav nain rada i ivljenja ne ostavlja prostora mogunostima koje nam ivot
nudi.
Ponovno mi se nametala injenica koju nisam mogao previdjeti: u ivotu je najvanija ravnotea.

15. poglavlje Put prema divnom ivotu

"Kada bi svatko pomeo pred svojim vratima, cijeli bi svijet bio ist."
Majka Tereza
etiri tjedna s Tess prola su vrlo brzo. Kao i otac Mike te Moe, pokazala se ne samo iznimno
inteligentnom i neuobiajeno kreativnom u nainu razmiljanja ve je bila i istinski dobra osoba.
Dobri su ljudi doista sposobni ostvariti poslovni uspjeh, shvatio sam.
Tijekom naega druenja Tess je neprestano isticala potrebu za dobrotom i ljubavlju u poslovnom
svijetu. Naglasila je kako je izgraivanje odnosa iznimno vano te da se moram posvetiti stvaranju
vrijednosti za druge - i za svijet u cijelosti - ako elim ostvariti svoju sudbinu i uivati u istinskom
uspjehu. Govorila mi je o vanosti uljudnosti, tonosti i estitosti kao stratekih prednosti te gorljivo
naglaavala kako bi svaki poslovni ovjek morao iskazati sposobnost voenja ako elimo poboljati
stanje u svijetu.
Kad smo se jednoga sunanog poslijepodneva opustili u njezinu uredu, pruila mi je omotnicu.
Doista sam uivao otvarajui je, ali sam se razoarao kada sam u njoj pronaao samo komad praznog
papira boje slonovae.
"Ne shvaani, Tess. Na papiru ne pie nita."
"Jack, danas je zadnji dan naega druenja. Upravo sam ti dala osobit dar kojim ti elim zahvaliti za
proteklih nekoliko tjedana."
"I dalje ne shvaam to znai taj komad praznog papira."
"Voljela bih da veeras, prije no to poe na poinak, izvede sveti obred. Uzmi taj komad papira i
na njemu napii svoju ivotnu priu. to detaljnije zapii kako bi elio da se odvije tvoj ivot. Odredi
svoju nakanu i prenesi je na papir. Pii o svojim najveim eljama i o doprinosu koji, kao nov ovjek,
eli dati svijetu. A potom pii o svojoj ostavtini."
"to tono podrazumijevate pod ostavtinom?"
"ovjekova najdublja potreba jest potreba da ivi za neto mnogo vanije od samoga sebe.
ovjekova veliina dolazi do izraaja tek kada se posveti jednom cilju: ivjeti za ideal vei od samoga
sebe. Voljela bih da se veeras, u trenucima samoe, zapita emu eli posvetiti svoj ivot - i da tada
zapie svoj odgovor. Razmiljaj o tome kako e izgledati tvoji tragovi i po emu e te budui
narataji pamtiti. Trebao bi oblikovati viziju i san o svojoj ostavtini vjeruj mi, Jack, to e ti pomoi
da ostane usredotoen i ispuniti te velikom nadom."
"U redu, veeras u izvesti taj obred."
Tess me je zagrlila i poljubila u obraz. "Dolje me ekaju kolege", rekla je. "Bi li poao sa mnom?"
"Vrlo rado. Doista sam uivao u druenju s vama, Tess. Otkrili ste mi iznimno vrijedne uvide koji
e mi pomoi u karijeri i u ivotu openito. Mnogo vam hvala."
Nema na emu, Jack. Samo se pobrini da proslijedi sve emu sam te pouila. Budi luonoa u
ovom svijetu, svjetionik mudrosti u vodama neizvjesnosti, misionar promjene i ljubavi gdje god se
naao. Bude li pozitivno utjecao na ivote drugih ljudi i vodio ih svojim primjerom, nae je druenje

bilo vrlo korisno." "Hvala vam", rekao sam ganuto.

Tada smo se dizalom bez rijei spustili u prizemlje. Osjetio sam da jednako alimo zbog naega
rastanka.
***
Kad smo izali u vrevu ulice, opazio sam neobian prizor. Ususret nam je velikom brzinom dolazio
svijetlouti terenac. Truba je trubila, a na krovu je bila privrena stara daska za surfanje. Vozilo je
stalo tono pred nama, a kada sam ugledao tko je unutra, zaprepastio sam se.
Bili su to Moe Jackson i otac Mike.
"Zdravo, Jack!" viknuli su u glas smijui se poput dva djearca na roendanskoj zabavi.
"Izgleda sjajno!" uskliknuo je Moe.
"Ne mogu vjerovati!" rekao sam. "Nikada ne bih oekivao da u vas sresti u New Yorku!"
Obojica su brzo izali iz automobila i srdano me zagrlili. A tada su se okrenuli prema Tess.
"Zdravo, duo", njeno je rekao Moe. "Jesi li spremna za polazak?" "Kamo idete?" upitao sam
gorei od znatielje.
"Imamo svojevrsno okupljanje, Jack", rekao je moj prijatelj surfer. "Odlazimo proslaviti svoj
uspjeh. Taj obred izvodimo kada god obavimo uspjenu preobrazbu."
"Preobrazbu?"
"Naravno! Nas troje smo suraivali kako bismo te pouili onome to ti je bilo potrebno. Tvoj je otac
bio na prijatelj pa smo sa zadovoljstvom radili s tobom. Ti si osobito ljudsko bie." Moe je zastao i
blago me pogledao. "Ali, to smo ve inili i s drugim ljudima. I vjerujemo da je svatko osobit. Svake
godine primamo po jednog uenika. I svake godine dobivamo mogunost da svoju filozofiju i svoju
mudrost podijelimo s nekim i da promatramo kako se preobraava pred naim oima."
"Nema nita ljepe od toga!" uzviknuo je otac Mike i pritisnuo papuicu gasa poput vozaa trkaih
automobila. "Uspjeh naih uenika i na je uspjeh. Pomaui drugima da razviju svoje najbolje jastvo
i potom utjeu na ovaj svijet, i mi utjeemo na svijet." "To je naa ostavtina", dodala je Tess.
Kad su se sva tri suvremena uitelja udobno smjestila u automobil, na trenutak je zavladala tiina.
Na posljetku je otac Mike protisnuo: "Neka ti je sa sreom, Jack." "Volimo te, mome", rekao je
Moe.
"Ostavi naslijee", dodala je Tess.
Moe je tada pruio ruku i ukljuio radio. Iz zvunika se prolomila stara pjesma Beach Boysa.
"Ah, to je ve bolje", rekao je dok je terenac krenuo niz ulicu. Sve troje su mi mahali smijeei se i
pjevajui uz radio.
No, odjednom su stali. Terenac je krenuo unatrag.
"Oh, zamalo sam zaboravila. Ovo je za tebe, Jack. Zajedno smo radili na tome", rekla je Tess i
pruila mi lijepo omotanu kutiju. "Nadamo se da e ti pomoi na tvojem ivotnom putu. A kada ti u
tekim trenucima zatrebaju smjernice, nadamo se da e se sjetiti nas i protekla tri mjeseca. ivot je
zapravo prelijepa pustolovina, zna? A tvoja je, prijatelju, tek zapoela."
Terenac je tada ponovno krenuo, a tri iznimna uitelja ponovno su mi mahnula i nestala u daljini.

Pomislio sam da sanjam.

Otiao sam u oblinji park i sjeo pokraj ruina grma. Suneve su zrake grijale moje lice, a miris
rua krijepio je moj duh. Osjetio sam tugu - udesno putovanje s tri neobina vodia privedeno je
kraju i ostao sam sam, primjenjivati naueno i na svoj jedinstveni nain iriti njihova uenja. Doista
sam elio otkriti tko doista jesam i osjetio sam duboku elju da ivim u skladu s njihovim
filozofijama. I, to je najvanije, osjeao sam potrebu - kao nikada do tada da dam svoj doprinos
stvaranju sretnijeg, zdravijeg svijeta.
Otvorio sam kutiju. U njoj je bio dnevnik u konom uvezu, upravo onakav kakav mi je otac Mike
dao prvoga dana naega druenja. Otvorio sam prvu stranicu. Dok sam itao to je ondje pisalo, srce
mi je poelo ubrzano kucati. A pisalo je:
PUT PREMA DIVNOM IVOTU
1. Najvanija zadaa svakog ljudskog bia jest rad u unutarnjem svijetu. Svakoga dana uini neto vano da bi se produbio. Da bi
ivio onakvim ivotom kakvim doista eli ivjeti, najprije mora postati onaj tko doista jesi.
2. ivot promatraj kao udesnu kolu. Sve to doivi, i dobro i izazovno, dogodilo se zato da bi te pouilo onome to ti je u tom
stadiju razvoja najpotrebnije nauiti. Spoznaj tu istinu i neprestano se pitaj: "Koju mogunost predstavlja ova osoba ili situacija" u
smislu tvojega osobnog razvoja. To je sjajan nain uspostavljanja unutarnjeg mira.
3. Budi dosljedan samome sebi - najbolji ivot jest izvoran ivot. Nikada nemoj iznevjeriti samoga sebe. Skini drutvenu masku i
budi dovoljno hrabar da bi svijetu pokazao svoje pravo lice. Svijet e zbog toga biti bogatiji.
4. Upamti da anjemo ono to projiciramo. Nai su vanjski ivoti odraz naeg unutarnjeg ivota. Rasvijetli svoju mranu stranu.
Postani svjestan svojih zabluda, ograniavajuih vjerovanja i strahova koji ti ograniavaju rast, i tvoj e se vanjski svijet promijeniti.
5. Svijet ne vidimo onakvim kakav jest, ve onakvim kakvi jesmo. Znaj da je istina u svakoj situaciji prola kroz tvoj osobni
prozor od obojenog stakla - tvoj osobni ustroj. Oisti prozore i oistit e svoj ivot. Tada e opaziti istinu.
6. ivi iz srca - njegova mudrost nikada ne lae. Slijedi tihe poticaje svojega srca koji e te voditi u smjeru tvoje sudbine.
7. ivi u neizvjesnosti svojega ivota. Svakoga dana uini neto ime e okrijepiti svoj um, tijelo i duh. To su presudno vani
postupci samopotovanja i ljubavi prema sebi.
9. Stvaraj meuljudske spone. Posveti se produbljivanju odnosa s ljudima koji te okruuju. Usredotoi se na pomaganje drugima
da ostvare svoje snove i nesebinom sluenju posveuj vie pozornosti nego zadovoljenju vlastitih potreba. Ovdje si da bi oplemenio
ovaj svijet, a kada zaboravi tu istinu, izdaje samoga sebe.
10. Ostavi naslijee. Najdublja elja ljudskoga srca jest potreba da se ivi za neto vee od samoga sebe.

Zatvorio sam oi i upijao mudrost koju sam upravo proitao. Preplavio me je neopisiv osjeaj mira,
a potom i ista radost. Bio sam duboko zahvalan za taj trenutak i potpuno sam mu se predao.
Tada sam odloio dnevnik, ustao i pruio ruke prema nebu. Bio je divan dan za ivljenje.

Biljeka o piscu
Robin Sharma jedan je od najutjecajnijih sjeverno-amerikih govornika o pitanjima osobnoga
vodstva i upravljanja ivotom te direktor ugledne edukacijske tvrtke Sharma Leadership International.
Autor je dravnog bestselera Redovnik koji je prodao svoj Ferrari i jo pet drugih knjiga, a meu
njegovim klijentima su Microsoft, FedEx, Nortel Networks, IBM i vodee udruge. Robin Sharma u
cijelom je svijetu traen kao ivotni savjetnik za ljude posveene stvaranju iznimnih ivota.
Vie informacija potraite na stranici www.robinsharma.com

Sadraj
ZAHVALE
UVOD
1. poglavlje Novi poeci
2. poglavlje Polazite
SVETAC
3. poglavlje Otkrivanje istinskog ustrojstva svijeta
4. poglavlje Svojemu Jastvu budi vjeran
5. poglavlje Prozor od obojenog stakla
6. poglavlje Potraga za svrhom
SURFER
7. poglavlje Susret s gospodarom srca
8. poglavlje Korak u nepoznato
9. poglavlje Pouke na plai
10. poglavlje Surfanje i ljubav prema samome sebi
DIREKTORICA
11. poglavlje Pobjeuje onaj koji da je najvie
12. poglavlje Ljubav kao poslovno orue
13. poglavlje Istinski put do uspjeha
14. poglavlje O eljama i snovima
15. poglavlje Put prema divnom ivotu
Biljeka o piscu