Broj 5 lipanj, 2013

Pregled metoda slijeganja plitkih temelja na zrnatim tlima

PREGLED METODA SLIJEGANJA PLITKIH TEMELJA

NA ZRNASTIM TLIMA
Ivana Luki, dipl.ing.gra.
Graevinski fakultet Sveuilita u Mostaru

Saetak: Glavni cilj ovog rada je pregled trenutnog stanja razvoja za predvianje slijeganja
plitkih temelja na zrnastim tlima. Kritiki su razmotrene klasine metode predvianja
slijeganja. Sadanje metode predvianja slijeganja openito precjenjuju slijeganja i
podcjenjuju doputene tlakove, to ini projekte temelja vrlo konzervativnima. Prikazuju se
neki posljednji napredci, ukljuujui dvije deterministike metode i probabilistiki pristup,
poto imaju znaajan potencijal za poboljanje trenutnog stanja razvoja.

Kljune rijei: Plitki temelji, zrnata tla, slijeganja

AN OVERVIEW OF METHODS OF SETTLEMENT OF

SHALLOW FOUNDATIONS
ON GRANULAR SOILS
Abstract: The main objective of this paper is to review the current state-of-the-art for
predicting settlements of shallow foundations in granular soils. The traditional settlement
prediction methods are critically reviewed. Present settlement prediction methods generally
overestimate the settlements and underestimate the allowable pressures, making the
foundation designs very conservative. Some recent developments, including two
deterministic methods and a probabilistic approach, are showed as they have significant
potential to improve the current state-of-the-art.

Keywords: Shallow foundations, granular soils, settlements

Luki, I.

94

Broj 5 lipanj, 2013

Pregled metoda slijeganja plitkih temelja na zrnatim tlima

1. UVOD
Plitki temelji se obino projektiraju tako da zadovolje kriterije nosivosti i slijeganja. Kriterijem
nosivosti je predvieno da postoji odgovarajua sigurnost protiv propadanja nosivosti ispod
temelja, i faktor sigurnosti u iznosu od tri je openito koriten na izraunatoj graninoj
nosivosti. Kriterijem slijeganja se treba osigurati da slijeganje bude unutar doputenih
granica. Openito se vjeruje da je kriterij slijeganja vie presudan od kriterija nosivosti u
projektiranju plitkih temelja, osobito za irine temelja vee od 1,5 m, to je esto sluaj.
Ograniavanjem ukupnih slijeganja ograniavaju se diferencijalno slijeganje i bilo kakve
kasnije opasnosti. Openito su slijeganja plitkih temelja kao to su temelji samci ili trakasti
temelji ograniena na 25 mm Terzaghi i dr. (1996).
Douglas (1986) je opisao postojanje vie od 40 razliitih metoda za procjenjivanje slijeganja
u zrnastim tlima. U svim ovim metodama se prepoznaje da su tri najvanije varijable koje
utjeu na slijeganje u zrnastim tlima primijenjeni tlak, krutost tla i irina temelja. Do krutosti tla
se esto koliinski dolazi neizravno preko penetracijske otpornosti kao to je broj udaraca
standardnog penetracijskog pokusa ili otpornost vrha iz pokusa penetracije konusom. Ovaj
rad ima za cilj prikazati trenutno stanje razvoja za izraunavanje slijeganja plitkih temelja na
zrnastim tlima.

2. TRENUTNO STANJE RAZVOJA

Najpoznatije metode za predvianja slijeganja o kojima se obino raspravlja su metode koje
su predloili Terzaghi i Peck (1948), Schmertmann (1970), Schmertmann i dr. (1978) i
Burland i Burbidge (1985). Metode Meyerhofa (1956) i Pecka i Bazaraae (1969) su sline
onoj koju su predloili Terzaghi i Peck (1948). Dvije od najnovijih metoda su prema Berardiju
i Lancellotti (1991) i Mayneu i Poulosu (1999). Sivakugan i Johnson (2004) su predloili
probabilistiki pristup kvantificiranjem nesigurnosti vezanih za metode predvianja slijeganja.
Izraunata i izmjerena slijeganja temelja u punoj veliini usporedili su Jeyapalan i Boehm
(1986), Papadopoulos (1992) i Sivakugan i dr. (1998). Jasna i glasna poruka je da su
predvianja najee znatno vea od izmjerenih vrijednosti. Na temelju 79 povijesti sluajeva
plitkih temelja, Sivakugan i dr. (1998) su pokazali da se metodom Terzaghija i Pecka (1948)
slijeganje precjenjuje za 218% a metodom Schmertmanna (1970) za 339%.

2.1.

Tonost i pouzdanost razliitih metoda

Tan i Duncan (1991) su definirali dva parametra za usporeivanje metoda predvianja

slijeganja: tonost i pouzdanost. Tonost je koliko blizu izmjerenim vrijednostima su
predvianja putem neke konkretne metode, a definira se kao prosjena vrijednost omjera
izraunatih i izmjerenih slijeganja. Pouzdanost je vjerojatnost da e stvarna slijeganja biti
manja od onih izraunatih preko neke osobite metode. To je mjera konzervativnosti neke
metode predvianja slijeganja. Probabilistiki prikaz ova dva termina, tonost i pouzdanost,
je prikazan na slici 1. Ovdje se koeficijent slijeganja x definira kao omjer izraunatih i
izmjerenih slijeganja. Dobra metoda bi trebala imati tonost bliu jedan i pouzdanost bliu
100%. Tan i Duncan (1991) su pronali da openito postoji kompromis izmeu tonosti i
pouzdanosti meu svim metodama. ini se da metode Terzaghija i Pecka (1948) i
Schmertmanna (1970) imaju veliku pouzdanost i lou tonost, to odraava njihovu

Luki, I.

95

Broj 5 lipanj, 2013

Pregled metoda slijeganja plitkih temelja na zrnatim tlima

konzervativnost. S druge strane, metode Burlanda i Burbidgea (1985) i Berardija i Lancellotte

(1991) imaju dobru tonost, s vrijednostima blizu jedinice, ali lou pouzdanost.

Slika 1. Tonost i pouzdanost u predvianjima slijeganja

3. KLASINE METODE PREDVIANJA SLIJEGANJA

3.1.

Terzaghijeva i Peckova (1948) i vezane metode

Terzaghi i Peck (1948) su predloili prvu racionalnu metodu za procjenjivanje slijeganja

kvadratnog temelja na zrnastim tlima. Oni su izveli pokuse optereivanja ploe koritenjem
kvadratne ploe od 300 mm na pijescima sa N60=10,30,odnosno 50, a dijagrami tlaka slijeganja su prikazani na slici 2. Ovdje je N60 broj udaraca iz standardnog penetracijskog
pokusa, koji nije korigiran za efektivno vertikalno naprezanje. Oni su doveli u vezu slijeganje
kvadratnog temelja irokog B metara sa slijeganjem ploe od 300 mm putem sljedeeg
izraza

stemelja

2B
= s ploe

B + 0.3

Df
1

4B

(1)

Posljednji lan u jednadbi 1 predstavlja dubinu ukopavanja. Prisutnost razine podzemne

vode u blizini temelja se odraava u broju udaraca i stoga se ne zahtijeva posebna korekcija
za razinu podzemne vode. Ipak, porast razine podzemne vode pri uporabi moe smanjiti
krutost i dovesti do dodatnih slijeganja. Meyerhof (1965) je primijetio konzervativnost u
njegovoj prethodnoj metodi (Meyerhof 1956) i dao je modificirani izraz za slijeganje

stemelja (mm) =

Luki, I.

1.33q ( kPa )
N 60

za B 1.22m

(2)

96

Broj 5 lipanj, 2013

Pregled metoda slijeganja plitkih temelja na zrnatim tlima

0.53q ( kPa ) 2 B
stemelja (mm) =

N 60
B + 0.3

za B > 1.22m

(3)

Slika 2. Dijagram tlak - slijeganje za kvadratnu plou od 300 mm u pijescima sa N60=10,30 i

50
Kad se uzme u obzir korekcija za dubinu ukopavanja, jednadbe (2) i (3) bi postale

stemelja (mm) =

1.33q ( kPa ) D f
1
za B 1.22m
4
N 60
B

0.53q ( kPa ) 2 B
stemelja (mm) =

N 60
B + 0.3

Df
1
za B > 1.22m
4B

(4)

(5)

Metode Pecka i Bazaraae (1969) usvajaju jednadbu (3), zamjenjujui N60 sa (N1)60 broj
udara iz standardnog penetracijskog pokusa korigiran za efektivno vertikalno naprezanje.
Tada bi se slijeganje trebalo pomnoiti korekcijom za razinu podzemne vode i korekcijom za
dubinu. Na taj nain

0.53q ( kPa ) 2 B
stemelja (mm) = CwCD
( N1 )60 B + 0.3

gdje je:

Cw =

0
`0

na 0.5B ispod dna temelja

(6)

(7)

0 - ukupno efektivno vertikalno naprezanje;

`0 - efektivno vertikalno naprezanje na razini temelja;

Luki, I.

97

Broj 5 lipanj, 2013

Pregled metoda slijeganja plitkih temelja na zrnatim tlima

Df
CD = 1.0 0.4

0.5

(8)

- jedinina teina tla.

Relacije za (N1)60 su:

( N1 )60 =

4 N 60
1 + 0.04 `0

( N1 )60 =

4 N 60
3.25 + 0.04.1 `0

( za ` 75kN / m )
2

(9)

( za ` > 75kN / m )
2

(10)

Iako izrazi Meyerhofa (1965) i Pecka i Bazaraae (1969) ukazuju da je slijeganje

proporcionalno primijenjenom tlaku, podatci pokusa optereenja (slika 2) jasno pokazuju da
to nije sluaj u rastresitim i srednjim pijescima. Takoer se moe vidjeti da se stemelja / sploe
poveava sa B, i uzima maksimum 4 pri vrlo velikom B.
Ove metode su prvobitno razvijene za kvadratne temelje, ali vrijede i za trakaste temelje.
Vee slijeganje zbog dublje zone utjecaja je kompenzirano poveanjem krutosti tla zbog
situacije ravninske deformacije.

3.2. Schmertmannova (1970 i 1978) metoda

Schmertmann (1970) je predloio poluempirijski izraz, temeljen na analizi elastinosti i
potkrijepljen modelskim ispitivanjima i analizom konanim elementima, za procjenu slijeganja
nekog temelja na zrnatom tlu kao
z =2 B
I
s = qnet C1C2 z z
z =0 E

(11)

C1 i C2 su korekcijski faktori za dubinu i puzanje dani izrazima

C1 = 1 0.5

'0

0.5

(12)

t'
C2 = 1 + 0.2 log

0.1

(13)

qnet

gdje je:
'0 - efektivno vertikalno naprezanje na razini temelja;
t - vrijeme od optereenja, najmanje 0.1 godina.
Promjena faktora utjecaja Iz sa dubinom je predstavljena dijagramom 2B-0.6 prikazanim na
slici 3(a).
Modul elastinosti je procijenjen iz otpornosti konusa statikog penetracijskog pokusa kao
E = 2.5qc
(14)
Luki, I.

98

Broj 5 lipanj, 2013

Pregled metoda slijeganja plitkih temelja na zrnatim tlima

gdje je:
qc - statina konusna nosivost.

Slika 3. Odnos dubine i faktora utjecaja deformacije: (a) Schmertmann (1970),

(b) Schmertmann i dr. (1978)
Schmertmann i dr. (1978) su napravili neke izmjene za gore navedenu metodu, s novim
faktorima utjecaja kao to je prikazano na slici 3(b), razdvajajui kvadratne i trakaste temelje.
Faktor utjecaja ima vrnu vrijednost na dubini od 0,5 B za kvadratni temelj i dubini B za
trakasti temelj, a vrne vrijednosti su dane pomou izraza

I z ,vrno = 0.5 + 0.1

qnet
'0

(15)

gdje je efektivno vertikalno naprezanje '0 izraunato na dubini gdje dolazi do vrnog faktora
deformacije Iz.
Budui da je krutost oko 40% vea za ravninsku deformaciju u usporedbi s osno simetrinim
optereenjem, Schmertmann i dr. predlau E=2.5qc za kvadratne temelje i E=3.5qc za
trakaste temelje.

3.2. Metoda Burlanda i Burbidgea (1985)

Burland i Burbidge (1985) su predloili poluempirijsku metodu, koristei brojeve udaraca N iz
standardnog penetracijskog pokusa (SPT), temeljenu na pregledu obimne baze rezultata o
slijeganju plitkih temelja za zgrade, rezervoare i nasipe na zrnastim tlima. Oni su primijetili da
je dubina utjecaja temelja zI priblino 0,75 irine temelja B0.7 gdje su B0.7 i zI u metrima.

Luki, I.

99

Broj 5 lipanj, 2013

Pregled metoda slijeganja plitkih temelja na zrnatim tlima

Preporuili su da se mjereni broj udaraca N iz standardnog penetracijskog pokusa, korigira

na standardnu uinkovitost od 60% N60 povea za 25% u ljunku i pjeskovitom ljunku

N 60, popravljeno = 1.25 N 60

(16)

Za sitne pijeske i prainaste pijeske ispod razine podzemne vode, gdje je N60>15, ubadanje
dvostruke cijevi za uzimanje uzoraka moe prouzroiti dilataciju pijeska, to dovodi do
negativnih pornih tlakova vode i poveanja efektivnih naprezanja, pa su brojevi udaraca
precijenjeni. Ovdje bi zato trebalo primijeniti Terzaghijevu korekciju

N60, popravljeno = 15 + 0.5 ( N 60 15)

(17)

Stiljivost tla je predstavljena indeksom stliljivosti Ic, definiranim kao

IC =

1.71
N

1.4
60

MPa 1

(18)

gdje je:

N 60 - prosjena vrijednost N60 unutar dubine utjecaja naprezanja zI.

Za prekonsolidirana zrnata tla, Ic iz izraza (18) se mnoi s 1/3.
U odreivanju dubine utjecaja naprezanja zI mogu se pojaviti tri sluaja:
Sluaj I
Ako je N60, ili N60,popravljeno priblino konstantno s dubinom, izraunati zI iz izraza

B
zI
= 1.4
BR
BR

0.75

(19)

gdje je:
BR - referentna irina temelja (0,3 m);
B - irina stvarnog temelja (m).
Sluaj II
Ako se N60, ili N60,popravljeno poveava s dubinom, koristiti jednadbu (19) za izraunavanje zI
Sluaj III
Ako se N60, ili N60,popravljeno smanjuje s dubinom

zI = 2 B
zI = zII

(20)

gdje je:
zII - udaljenost od dna temelja do dna mekog sloja tla.
Koristiti izraz koji daje manju vrijednost.
Burland i Burbidge (1985) sugerirali su da se slijeganje moe izraunati iz

s = qnet I c zI
Luki, I.

(21)
100

Broj 5 lipanj, 2013

Pregled metoda slijeganja plitkih temelja na zrnatim tlima

gdje je:
qnet - primijenjeno optereenje na razini osnovice temelja.
U normalno konsolidiranim zrnatim tlima, jednadba (21) postaje

s = qnet

1.71
N

1.4
60

B 0,7

(22)

U prekonsolidiranim zrnatim tlima, jednadba (21) postaje

1
1.71
s = qnet 1.4 B 0.7
3
N 60

ako je q p

1.71
s = qnet ' p 1.4 B 0.7
3

N 60

ako je q ' p

(23)
(24)

gdje je:
q - devijatorsko naprezanje;
'p - naprezanje prekonsolidacije.
Slijeganje procijenjeno na gornji nain vrijedi za kvadratne temelje. Za pravokutne ili trakaste
temelje, slijeganje se mora pomnoiti faktorom korekcije za oblik fp

1.25 B
fp =
L
0.25 +

(25)

gdje je:
L - duina temelja;
B - irina temelja.
U navedenim izrazima za slijeganje podrazumijeva se da postoji zrnato tlo najmanje do
dubine utjecaja zI. Ako je debljina zrnatog sloja ispod temelja manja od dubine utjecaja,
slijeganje se mora pomnoiti faktorom redukcije fl

fl =

Hs
Hs
2

zI
zI

(26)

gdje je:
Hs - debljina zrnatog sloja.
Doputene vrijednosti nosivosti, na temelju ograniavanja slijeganja na 25 mm, procijenjene
metodama Burlanda i Burbidgea (1985) i Terzaghija i Pecka (1967) su prikazane na slici 4.
Dijagram Burlanda i Burbidgea (1985) je razvijen za kvadratni temelj na normalno
konsolidiranim pijescima, bez razmatranja slijeganja ovisnog o vremenu. Ako je pijesak
prekonsolidiran s predkonsolidacijskim tlakom 'p i q<'p doputeni tlak sa slike 4 bi se trebao
pomnoiti sa 3. Ako je pijesak prekonsolidiran i q> 'p dodati 0,67'p na vrijednost dobivenu
sa slike 4. Za bilo koju drugu vrijednost ograniavanja slijeganja, doputeni tlak sa slike 4 se
mora proporcionalno prilagoditi. Na slici 4 moe se vidjeti da metoda Burlanda i Burbidgea
(1985) daje znatno manja slijeganja i vee doputene tlakove u usporedbi s metodom
Luki, I.

101

Broj 5 lipanj, 2013

Pregled metoda slijeganja plitkih temelja na zrnatim tlima

Terzaghija i Pecka (1967) koja ima veliku pouzdanost, ali slabu tonost, to pokazuje da su
procjene konzervativne. S druge strane, metoda Burlanda i Burbidgea (1985) ima dobru
tonost, ali lou pouzdanost, to pokazuje da su procjene realnije i manje konzervativne.

Slika 4. Doputeni tlak za temelje na pijesku s maksimalnim slijeganjem 25 mm

4. NOVIJI RAZVOJI U METODAMA PREDVIANJA SLIJEGANJA

Dvije novije metode za koje se ini da daju bolja predvianja slijeganja su one koje su
predloili Berardi i Lancellotta (1991) i Mayne i Poulos (1999). Ispod se ukratko razmatraju
ove dvije metode. Probabilistiki pristup Sivakugana i Johnsona (2004) je uinkovit nain za
kvantificiranje rizika vezanog uz metode predvianja slijeganja.

4.1.

Metoda Berardija i Lancellotte (1991)

Berardi i Lancellotta (1991) su predloili metodu za procjenu elastinog slijeganja koja uzima
u obzir promjenu modula elastinosti tla sa razinom deformacije. Ovu metodu su opisali i
Berardi i dr. (1991). Prema ovom izrazu

s = Is

qnet B
E

(27)

gdje je
Is - faktor utjecaja za kruti temelj Tsytovich (1951);
E - modul elastinosti tla.
Promjena Is Tsytovich (1951) sa Poissonovim koeficijentom v=0,15 je dana u tablici 1.

Luki, I.

102

Broj 5 lipanj, 2013

Pregled metoda slijeganja plitkih temelja na zrnatim tlima

L/B
1
2
3
5
10

Dubina utjecaja, zI
B
0.5
1.0
1.5
0,35
0,56
0,63
0,39
0,65
0,76
0,4
0,67
0,81
0,41
0,68
0,84
0,42
0,71
0,89
Tablica 1. Promjena Is

2.0
0,69
0,88
0,96
0,89
1,06

Modul elastinosti E u jednadbi (27) se moe odrediti kao

` +0.5 `
E = K E pa 0

pa

0.5

(28)

gdje je
pa - atmosferski tlak;
o i - efektivno efektivno vertikalno naprezanje i neto poveanje efektivnog naprezanja
usljed optereivanja temelja, na dubini B/2 ispod temelja;
KE - bezdimenzionalni koeficijent.
Nakon ponovne analize ponaanja 130 graevina na pijesku preteno od silicijevog dioksida
kao to su opisali Burland i Burbidge (1986), Berardi i Lancellotta (1991) su dobili promjenu
KE s relativnom gustoom Dr pri s/B = 0.1% i KE pri promjenjivim razinama deformacije. Da bi
se procijenilo elastino slijeganje temelja predloen je iterativni postupak koji se moe opisati
na sljedei nain:
Sluaj I Odrediti promjenu broja udara iz standardnog penetracijskog pokusa N60 unutar
zone utjecaja.
Sluaj II Odrediti korigirani broj udara (N1)60

1 + `0

( N1 )60 = N60

(29)

Sluaj III Odrediti prosjeni korigirani broj udara iz standardnog penetracijskog pokusa

(N )
1

60

i otuda prosjenu relativnu gustou

N1
Dr =

60
4.2.

0.5

(30)

Metoda Maynea i Poulosa (1999)

Mayne i Poulos (1999) razvili su novu metodu koja daje bolje procjene slijeganja temelja.
Dali su izraz za elastino slijeganje temelja koristei faktore utjecaja pomaka izvedene iz
teorije elastinog kontinuuma. Pretpostavlja se da se krutost tla poveava linearno s
Luki, I.

103

Broj 5 lipanj, 2013

Pregled metoda slijeganja plitkih temelja na zrnatim tlima

dubinom Gibson (1967) od vrijednosti modula elastinosti E na razini temelja. Prema ovoj
teoriji (slika 5)

s=

qnet B ' I h I F I E
E

4 BL
B`=

(31)

0.5

(32)

gdje je:
B ' - ekvivalentni promjer pravokutnog temelja;
v - Poissonov koeficijent tla;
Ih - faktor utjecaja pomaka;
IE - faktor koeficijenta slijeganja;
IF - faktor koeficijenta krutosti;
E - vrijednost modula elastinosti karakteristinog sloja u tlu.

Slika 5. Temelj na stiljivom sloju

Faktor utjecaja pomaka (slika 6) dan je izrazom
za savitljivi temelj

za kruti temelj

IG =

IG =

1
E
1 + 0.6 0
kE z
1

0.8

E
1.27 + 0.75 0
kE z

0.8

(33)

(34)

gdje je:
E0 - poetni modul;
kE - poveanje krutosti tla po jedinici dubine.

Luki, I.

104

Broj 5 lipanj, 2013

Pregled metoda slijeganja plitkih temelja na zrnatim tlima

Slika 6. Faktori utjecaja za savitljive temelje na Gibsonovom modulu tla

Faktor koeficijenta slijeganja (slika 7) dan je izrazom

IE = 1

1
B '

+ 1.6
3.5exp (1.22 0.4 )

D f

(35)

Slika 7. Faktor korekcije slijeganja za ukopane plitke temelje

Faktor koeficijenta krutosti (slika 8) dan je izrazom

IF =

Luki, I.

1
4.6 + 10 K F

(36)

105

Broj 5 lipanj, 2013

Pregled metoda slijeganja plitkih temelja na zrnatim tlima

E
KF = f
Es

d f
B`
2

(37)

gdje je:
KF - faktor stiljivosti temelja;
Ef - modul elastinosti materijala temelja;
Es - modul elastinosti tla ispod osnove temelja na dubini polumjera temelja;
df - debljina temelja.

Slika 8. Utjecaj krutosti temelja na slijeganje sredinje toke

4.3.

Probabilistiki pristup Sivakugana i Johnsona (2004)

Uzimajui u obzir razliite stupnjeve rasprivanja povezane s metodama predvianja

slijeganja, probabilistiki pristup je prikladniji od klasinih deterministikih metoda. Veliina
slijeganja moe imati razliito znaenje ovisno o tome koja metoda je koritena za
izraunavanje. Sivakugan i Johnson (2004) su razvili probabilistiki okvir, temeljen na
podatcima o slijeganju u literaturi, za kvantificiranje rizika vezanog uz metode predvianja
slijeganja. Oni su predloili probabilistike projektne dijagrame za etiri razliite metode
predvianja slijeganja, kojima se projektantu omoguava da koliinski odredi vjerojatnost da
e stvarno slijeganje premaiti odreenu graninu vrijednost. Projektni dijagram za graninu
vrijednost slijeganja od 25 mm je prikazan na slici 9.
Na slici 9 moe se vidjeti da kad slijeganje procijenjeno metodom Terzaghija i Pecka ili
Schmertmanna i dr. iznosi 25 mm, postoji vjerojatnost od samo 26% da e stvarno slijeganje
premaiti 25 mm, to pokazuje njihovu konzervativnost. Metoda Burlanda i Burbidgea
predstavlja jasno poboljanje za kvalitetu predvianja, a metodom Berardija i Lancellotte ona
se poboljava ak i dalje.

Luki, I.

106

Broj 5 lipanj, 2013

Pregled metoda slijeganja plitkih temelja na zrnatim tlima

Slika 9. Probabilistiki projektni dijagram

5. ZAKLJUAK
Razmotreno je trenutno stanje razvoja za predvianja slijeganja plitkih temelja u zrnastim
tlima. Razmotrene su klasine metode predvianja slijeganja, ukljuujui Terzaghijevu i
Peckovu (1948), Schmertmannovu (1970) i Burlandovu i Burbidgeovu (1985). ini se da
najnovije metode koje su predloili Berardi i Lancellotta (1991) i Mayne i Poulos (1999) daju
bolja i realnija predvianja slijeganja. Probabilistiki projektni dijagram koji su predstavili
Sivakugan i Johnson (2004) se moe koristiti za procjenu vjerojatnosti da e stvarno
slijeganje premaiti 25mm na terenu, na temelju slijeganja procijenjenih klasinim
metodama.
Jedan od glavnih faktora koji doprinosi nesigurnosti u predvianjima slijeganja je naa
nemogunost da tono koliinski odredimo krutost tla. Krutost tla, mjerena modulom
elastinosti, se najee kvantificira neizravno preko otpornosti penetracije iz standardnog
penetracijskog pokusa ili pokusa penetracije konusom.

Luki, I.

107

Broj 5 lipanj, 2013

Pregled metoda slijeganja plitkih temelja na zrnatim tlima

LITERATURA
1. Braja M. Das: Geotehnical Engineering Handbook: J.Ross Publishing Inc.
Florida USA 2011 ISBN 978-1-932159-83-7
2. Berardi, R., Jamiolkowski, M., and Lancellotta, R. (1991). Settlement of
shallow foundations in sand: selection of stiffness of the basis of
penetration resistance. Geotechnical Engineering Congress, Geotech.
Special Pub. 27, ASCE, 185-200.
3. Burland, J.B., and Burbidge, M.C. (1985). Settlement of foundations on
sand and gravel. Proc., Institution of Civil Engineers, 78(1), 1325-1381,
1985.
4. Kulhawy, F.H., and Mayne, P.W. (1990).Manual on estimating soil
properties for foundation design, Final Report (EL- 6800) submitted to
Electric Power Research Institute (EPRI), Palo Alto, California.
5. Mayne, P.W., and Poulos, H.G. (1999). Approximate displacement
influence factors for elastic shallow foundations. J. Geotech. and
Geoenviron. Eng., ASCE, 125(6), 453-460.
6. Sivakugan, N., and Johnson, K. (2004). Settlement predictions in granular
soils: a probabilistic approach. Geotechnique, 54(7), 499-502.

Luki, I.

108