NEDIM FILIPOVIC ODZAKLUK TIMARI U BOSNI I HERCEGOVINI it KRATAK OSVRT NA NASU ISTORUSKU LITERATURU U VEZI 'S OVIM PROBLEMOM Pitanje odzakluk timara ja sam veé na drugom mijestu dodirnuo.’) Konstato- vao sam da, kolixo je meni poznato, o od%akluk timarima nije dosada u naSo; isto- riskoj nauci napisana ni jedna jedina rije?. Taj fakat nije slutajan. On je proizla- io iz nekoliko osnovnih uzroka, Svakako da medu tim uzrocima moramo staviti na Prvo mjesto istorisko-politigki polozaj Bosne i Hercegovine od onog momenta kad je ona unisla u sklop bivSe Austro-ugarske carevine pa do pred izbijanje Drugog svjetskog rata. To doba se podudara sa zasnivanjem i razvijanjem istoriografije kao savremene burzoaske nauke u Bosni i Hercegovini, Ta istoriografija je kao sistematski radni proces bila u svom potetnom stadiumu razvitka, a istodobno je bila opterecena mnogobrojnim drugtvenim, nacionalnim, idejnim i moralnim pred- rasudama kako minulog doba tako i vremena u kome se ona razvijala, i u kome su se smjenjivale dvije epohe u Zivotu naroda Bosne i Hercegovine. U istoriskim izvorima do kojih smo dosada dosli nema ni jednog jedinog po- datka o tome da su imanja muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini naslije- dena iz predosmanskog perioda i da su kao takva satuvana do. kraja turske vla~ vine u Bosni i Hereegovini. Ni naSi ni strani istorigari koji su govorili o tom pitanju nisu uspjeli da iznesu sigurne nauéne dokaze da je bosansko-hercegovatko musli- mansko plemstvo kao potomak starog bogumiiskog plemstva i pod turskom vlaséu imalo punu svojinu na svoje zemljisne posjede koji su mu navodno ostali od nje- govib predaka, a koje je osmanska vlast ostavila u starom statusu sa svim starim pravima 1 privilegijama+) Razumije se da se formulacije svit onth mnogobrojnih 9) »Pregled« za 1953 godinu, br. 2 1 5. 5) U tom pogledu karakteristitan je stay nekih savrementh furskih istoritara, Ti nauénicl kad govore, bilo o opstim pitanjima osmanskog feudalizma, bilo o pojedinim Konkretnim pro- blemima toga teudelizma, pozivaju se na shvatania Cire Truhelke 0 razvitku osmanskog feuda- lizma u Bosni i Hereegovini i upravo podviate one stavove Cire Trubelke koji se odnose 2a porijeklo 1 poloéa) muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini, Tako naprimjer Dr, Halil InaldZik, profesor Fakulteta za jezikoslovije, istoriju i geografiju u Ankari u svom radu Od Stefana Dusana do Osmanscog carstva« (pogl. Piilozi za orijentalnu filologiju i istoriia’ jugo- slovenskih naroda pod turskom vlaS6u, br. TIT—IV, 192-9 godina) poziva se na Ciru Tru- helitu da bi osnazic jednu od osnovnih postavki svoga rada, naime da je osmanska vlast osta~ ‘Yijala steri poredak 1 Klase u osyojenim zemljama (pogl, biljesku 190 na strani 53), ——ree eae ispitivata toga problema ne podudaraju ni suitinski ni po obliku medu_ sobom, All je sigurno da se oko gore naznatene formulacije sa manje ili vie odstupanja osciliraju, osim nekoliko izuzetaka iz novije feze nage istoriografije — koji su Prestavljali autore @ija je zasluga da su se, bilo procesom sireg i svestranijeg ispiti- vanja turskih izvora, bilo smionijom kritikom starih shvatanja — kréili putevi Pravilnom nauénom postavljanju i osvjetliavanju ovoga pitanjs. Ustvari, gornja, u sustini konzervativna, éesto puta romantitarska, Gesto polititki i drugtveno sra- Gunata misljenje koja su vodila.mistifikaciji i laznom prikazivanju izrazavala su it bolje reéi odrazavala svu onu bogatu skalu istoriskih promjena u toku pomenu- tog perioda razvitka naSe istoriografije, sav splet drustvenih, nacionalnih i politit- kih problema i sukoba ‘koji su taj period ispunjavali. Ako bismo htjeli da grubo uprostimo osnovne druStvene i polititke snage koje su za vrijeme austro-ugarske okupacije pretstavljale faktore koji su imali i u istoriskoj nauci svoje pretstavni- ke, onda bi se te snage mogle rasporediti ovako. Na jednioj strani muslimansko feudalno plemstvo sa muslimanskom seljaékom i zanatliskom plebejskom masom. Na drugoj strani kmetovska masa i s njom nacionalno i polititki povezan gradan- ski staleZ, a na treéoj strani okupatorska viast koja svoju upravu u politi¢kom po- sledu zasniva i jaéa na protivreénostima i suprotnostima koje postoje 1 oleupiranoj Bosni i Hercegovini. Taj kompleks bio je uokviren sirom problematikom austriske imperijalistitke ekspanzije na Balkanu i problemom oslobodenja i ujedinjenja Ju- Yih Slovena. Razumije se da je ova konstelacija bila prodeta momentima nacio. nalne i revolucionarne stvarnosti koja je cijelom ovome sklopu devala veliku snagu i napetost, S toga gledista interesantne su tvrdnje Safet-bega Baxagiéa kao izrazitog Pretstavnika klase zemljoposjednitkih begova koji svom snagom brane svoje pod osmanskom viaséu stesene zemlje i privilegije nastoje¢i da svemu tome dadu izgled tvrste istoriske tradicije, istorisko-pravnog legimiteta i petet neoskrnjivosti, U tom Pogledu narotito su interesantni Slanci koje je Baagié pisao u syome listu >Ogleda- daloc. Ti tlanci tretiraju problem muslimanskog plemstva, agrarne prilike, polozaj feudalaca i naroda u Bosni i Hervegovini itd. U tim @lancima prozima se poku¥aj nauCnog ispitivanja i argumentiranja sa ogoréenom polemikom feudalca-bega koji ne bira sredstva da dokaze pravo svoje klase na posjede i na iskoriStavanje kme- tovske snage. U prvom broju »Ogledala« koje je izlazilo u toku nekoliko mijeseci 1907 godine, on otvoreno priznaje da je taj list pokrenuo za odbranu begovskih interesa, koji su i pored konzervativne i oportunistiéke politike okupatorske vlasti u Dr, Inaldfile, oslanjajuél se na neystartje Dosanske Kalastarske deftere, poistovietuje, wu amuislu suétine i kvaliteta raspolaganja i obaveza, bastine odnosno fifluke Kole drée sitn! bri Stanski plemiéi u Bosni, uz obavezno plucanje desetine i ostalih pristojbl, st mulk-timarima u Anadoliji, Anadolsk! mull-timari, t. §. timarl u privatnom viasnistva jedne feudalne porodice 8 sbavezom udestvovanja u ratnim pohodima znate ustveri kompromis retima miriske (dris_ ne) zemlje sa privatnom svojinom zemije, bolje reteno znate odstupanje od principa miriske zemlje, Pomenute pale baStine odnosno tiflucl ne znate otstupanje od principa miriske zemlje. 1 su wosjedi zaduzeni desetinom 1 pristojoama, a u pogledu Sireg porodicnog nasljeda pod: vranuti su prineipu ‘apife, t. j. plaéanja prenosne pristojbe gospodaru timara, odnosno yospo- der hasa, u Gijim se granicama oni nalaze.Takvom retimu bili su w Boshi 1 Heréegovini podvegnuti Gifluct u tukama muslimane i, manjc, hrigéana, koji su tokom 16 { 17 vifeka tollko brojao porasli da su svofim prihodima i materijelnom snagom svojth posjednika potkopali | ozbiljno ugrozili timarski sistem:Oddakluk timari u Bosni i Hereegovini 253 Bosni ' Hercegovini, bivali sve vise ugrozeni drustveno-polititkim ravitkom wu tim zemljama.')Na stav Safet-bega Baiagiéa nadovezuje se gledanje Cire Truhelke o pitanju imanja bosanskog plemstva. Mnogo ozbiljniji, Siri i svestraniji nauéni ispi- tivaé, Truhelka je svojim raznovrsnim radovima o osmanskom feuadlizmu uopste i © csmanskoj viadavini u Bosni i Hercegovini posebno dao znatajan prilog ispitiva- nju turskog perioda nave istorije.') Ali svi ti radovi, a posebno oni koji tretiraju agrarno-pravne odnose, usmjereni su na pogrene i konzervativne zakljutke koje je tako prayoliniski i sa toliko grube otvorenosti iznosio Safet-beg BaSagié. Ustvari mnogobrojni reaulfati do kojih Ciro Truhelka dolazi protivrjege njegovom osnov- nom stavu o porijeklu, ulozi i znaéayu bosanskog plemstva kao i njegovim ima- njima, Veé sama Uinjenica da on priznaje vladavinu miriske zemlje u Bosni i Hercegovini i da konstatuje administrativnu i pravnu svemoé dréavne vla- sti i ligenost bosanskih feudalaca — spahija i zeima — u tom pogledu, obara njegove osnovne postavke. Narogito je karakteristiéna u tom njegova rasprava »Die geschichtliche Grundlage der bosnischen Agrarfragee koja je izadla 1911 godine, dakle upravo onda, kada je bilo na tapetu rijeSavanje slobodnog ctkupa kmetova. Austriski Hofrat Truhelka tu se poziva na tadasnjeg Land- tagspresidenta Safet-bega BaSagié i njegove Glanke & »Ogledalu«. Ciro Truhelka’ je zastupao interese Austro-ugarske monarhije koja je svoju viadavinu u Bosni za- snivala, izmedu ostelog, na tome sto je u savezu sa bosanskim muslimanskim feu- dalcima spreavala nacionalno-oslobodilatu borbu i drustveno-polititkt progres ‘Na istoj liniji austriskog interesa u Bosni i Hercegovini pisali su svoje radove broj- ni istorigari i pravnici u Austro-ugatskoj monarhiji. Koliko je god za Austrougarsku monarhiju bio koristan savez sa muslimansk:m plemstvom u Bosni sa gledista momentalnih polititih interesa, toliko je za nju pretstavijalo velileu teskoéu neri- jeSeno agrarno pitanje koje je nacionalnom otporu prema austro-ugarskoj okupaciji u Bosni i Hereegovini davalo snaznu socijalnu sadr¥inu. To se narotito odrazilo u djelima Eduarda Eichlera »Das Justizwesen Bosniens und der Hercegovinac, izdato u Betu 1889, i Karla Griinberga »Agrarverfassung und das Grundentlastungspro- blem in Bosnien und der Herzegowinae,izdato u Leipzigu 1911 godine, Uzeli smo za primjer upravo oyu dvojicu stoga sto se, jedan od njih ranije, a jedan istodebno, u osnovnim linijama slazu sa Truhelkom u tretiranju problema bosanskog. plemstva i njegovih zemljignih posjeda. I oni kao i Truhelka iz premisa 0 miriskoj zemiji, 0 turskom sudstvu i administraciji izvode nelogiéne zekljutke 0 bastinskoj svojini, tj, 0 punom vlasnistvu bosanskog plemstva na zemlju, 0 njegovim pod osmanskom vlaSéu netaknutim privilegijama itd. Karaktoristiéno je da se, podevii od Safet-boga BaSagiéa, svi oni pozivaju na istaknutog srpskog istoriéara Stojana Novakoviéa. Taj talentovani istoriéar za- hvatio je u nekoliko svojih djela osnovne probleme turskog feudalizma u nagim 8) sOgledalo« (Ibret). Sarajevo, izlazilo od $1 maja do 23 avgusta 1907 god. ") Najosnovniji rad Cire Truhelke 0 ovom pitanju pretstavija lanak »Historiéka podloga agremog pitanja u Bosni i Hercegovini« (Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, XXVII, god. 1915), Taj rad je napiwn sa Zeljom da se da meritorna ocjena jednog vrlo slodenog pitanja. U tom radu pisac nije uspio da zakrije protiyreénosti svoga izlaganja, Te protivretnosti naro- ito dolaze do izraza keda on izlaze prieipe osmanskog agrarnog uredenje i tome suprotstavlja turdnje 0 skoro netaknutom statusu starce bosenskox bogumilskog plemstva preuzetog u novo ‘esmansko drustveno uredenje. bs Sea caiNedim Filipovié zemljama, Bez poznavanja turskog jezika, oslanjajuci se na obavjeStenja iz druge ili treée ruke i koristeti svoje veliko poznavanje nasih drustvenih i polititkih in- stitueija predosmanskog perioda,on je pokuSao da dade nekoliko nauénih sinteza koje, iako su u svoje vrijeme znatile veliki doprinos naSoj istoriskoj nauci, nose u sebi prili¢an broj krupnih istoriskih zabluda, Upravo na primjeru ovoga istori¢ara je sno se pokazuje koliko je za rjeSavanje kljuénih nauénih problema nuzan odredeni ni se Gini da se u zabludi Stojana vu i njegoyim imanjima odrazevaju nivo u razvitku date naugne discipline, Ali m« Novakovi avije stvari 1, Politiéko-drustvena orijentacija onih snaga koje je u srpskoj vlad! kao ministar pretstavljao Stojan Novakovié ba’ u ono vrijeme kada su se politika, so- cijalna i nacionalna pitanja Bosne i Hercegovine postavijala u srediste borbe ne- Sih naroda i njenih dviju slobodnih drzava — Srbije i Crne Gore. 2, Nad radovima Stojana Novekoviéa i svih ostalih ispitivata Turske carevine je¢alasesjenka Josefa Hammera koji je svojim ogromnim djelom »Istorija Turskc- ga carstva« postavio temelje izuéavanja povjesti Osmanskog carstva u obliku sin- teze istotnih i zapadnih istoriskih izvora, Hammer koji je i sam bio savremenik i o€evidac nabujale i anarhiéne snage bosansko-muslimanskog plemstva u posljed- njim vremenima turske vladavine u Bosni i Hercegovini, bio je sklon da ke rijen njihovog bogatstva, mo¢i i ugleda trazi u daynoj proglesti prije turskog vre- mena, analogno izvjesnim primjerima maloaziskog prostora, Sto je slutaj s begovima kurdskih plemena, Stvarajuéi po prvi put u evropskoj istoriografiji me- umentainu nauénu sintezu istorije Osmanskog carsiva, Hammer nipo Sirini ispiti- vane materije ni po moguénosti svog ogromnog i ne’uveno marljivog talenta, ni zbog stanja istoriske nauke o Tw njeniji studij specifiénosti pojedinih pokrajina Turskog carstva. A znataj i uticaj Hammera nije se umanjio ni poslije pojave Zinkeisena, Jorge, Gibbonsa i drugih krupnih istoriéara koji su ispitivali istoriju Osmanske carevine. U periodu stare Jugoslavije nastavijen je rad na isp i Hercegovine pod osmanskom vlaséu. Pored Cire Truhelke u Bosni su se istakla pnija istorigara — ispitivata 2 0. bosansko-hercegovatkom, plems! is 'skoj carevini nije mogao ulaziti u solidniji i rastle- itivanju po svojim vrlo korisnim i originalnim radovima dva turskog perioda. To su Hamdija KreSevljakovié i Vladislav Skarié. Zasluga je\Ham- Gije Kregevijakoviéa Sto je ispitujuét istoriju bosanskih gradova i kapetanija dao atan materijal za rijeSavajne problema bosanskog plemstva i njegove snage pod 6u.!) T ostali radovi Krefevijakoviéa nude dragocjene elemente ne satno za istoriju materijalne kulture i privredne djelatnosti u Bosni i Hercegovini pod osamnskom viadéu veé svojim mnogobrojnim detaljima pretstavljaju korisna obavijestenja o ‘su bez obzira na to kako KreSevljakovié liéno misli o problemu koji ovdje nas zanima fini, i maéaju Klase muslimanskih feudalaca, *) Od novilih radova ovoga pisca Koji doprinose rjefavanju ovoga pitanja treba u prvom redu pomenuti njegoyu obimnu studiju »Kapetanije u Bosni 1 Hercegovinic, Sarajevo 1954; Kapetanije i kapetani u Bosni i Hercegovinis (Godisnjak Istoriskog drustva Bose i Hercego- vine, Kknjiga 1X 1990; Déenetiét — priiog proutavanju feudalizma u Bosnl t Hercegovini« (Radovic, godifnjak Nautnog drusiva Bosne | Hercegovine, knjiga 1, 1954) »Kule 1 odfact w Bosni i Hercegovinix (Goditnjak Zemaljskog zavoda za zaititu spomenika kulture 1 prirodnih rijetkosti N, R. Bosne | Hereegovine, sv. Il, 1954; u istom broju Godiinjaka (ajedno sa Hamdi- jom Kapidtiéem) »Stari hercegovathi gradovie: Sit Ge eg teapial es Skarié i po problemima koje obradaje i po svom lignom polaziitu u treti renju osnovnih pitanja osmanskog feudalizma u Bosni mati u dotadainjem nizu istoriéara pojava koja odudara u svojim zakljuécima o turskom feudalnom urede- nju u Bosni ne samo na osnovu stavova koji proizlaze iz njegove druStvene i na- cionalne opredijeljenosti, veé i na osnovu ozbiljne analize turskih izvora. Iz Skari- Gevih djela proiziazi da je turski feudalizam u Bosni bio od svog poéetka princi- pijelno isto organizovan kao 1 u ostalim dijelovima Carstva i implicite u sebi sa- drdi postavku da se rijesenje pitanja o nasljednosti imanja bosansko-muslimanskog plomstva treba traziti u vremenu iza XVI vijeka. Na to nas narotito upuéuju dvije stvari, 1, Niegove izvjesne vrlo smjele pretpostavke i zakljuéci o éiflutenju. 2, Paiinja sa kojom je studirao izvore o timarskoj organizaciji u Bosni i Her- cegovini. Ali bas izdanje »Popis bosanskih spahijac iz 1711 god.«’) pokazuje da on u pitanju o vremenu kada su timari i zeamet! postali nasljedni u Bosni i Hercegovini nije uéinio neki uspjeSniji Korak. Mnoge nerije¥ene stvari i pitanja praéena izvje- snim tudenjem u uvodnom dijelu i komentaru uz izdati tekst pokazuju da on nije ‘ni slutio da se iza svega toga krije ustanova odzakluk-timara (nasljednog timara) koji ostaje u rukama spahiskih porodica i biva dijeljen po odredenim pravilima i normama medu Elanovima porodice. Pogreino prevodenje izraza »tahvils"*) zatvorio je Skariéu i minimalnu moguenost da iza dragocijenog materijala pomenutog po- pisa osjeti ustanovu »odzakluk timara« i njene ilustracije u tekstu popisa, te da iz toga izvuée vrlo korisne zakljuéke Za nautni rad Hamdije Kregevljakoviéa i Viadislava Skariéa karakteristi¢no je to da taj rad nalazi izvor i utoku svoga interesa i svoje snage u nauénoj proble- mmatici kojoj su oni odani Zarom ispitivata. Stoga se u njihovom djelu odrazava tek komplikovanim i vijugavim putevima onaj neminovni uticaj drustvene sredine koju su oni pretstayljali. Druga je stvar sa nekim drugim ispitiveéima i publici ima koji su sé bavili istorijom turskog feudalizma u na8im krajevima pa iu Bosni i Hercegovini, Takav je sluéaj npr. sa Momtilom Nintiéem koji je 1920 go- dine objavio svoju »Istoriju agrarno-pravnih odnosa srpskih teZaka pod Turcima..’) Niegova razmatrenja o timarskom sistemu kod Turaka nisu_ rezultat originalnog istrazivatkog rada izvorne grade veé vise pretstavijaju inteligentnu kompilaciju mi8ljenja i obavijeStenja pokupljenih iz druge ruke. Ta njegova stvar napisana je zbog politiékih potreba i nije sluéajno dé je objavljena 1920 godine, Usputno treba spomenuti da je Nindié u svome radu potao putem shvatanja da tursko druétveno uredenje i nije pravi feudalizam, shvatanja koje je zastupano i kod nekih drugih haSih pisaca 6 turskom feudalizmu 1 koje je zatvaralo pravilno prilazenje tretira- 5) Tako je on, potpuno neobavjesien o materijalima koje daju katastarsict defteri Arhiva Pretsjednigtva Viade u Istambulu, protivno mnogim nesim istoriéarima, usivedio da potetak Gifluéenja u Bosni i Hercegovini treba staviti u mnogo ranije vrijeme, On ie smatrao da taj proces treba staviti u prvu polovinu 16 vijeka. Najnovija ispitivanja pokazuju da je ta njegova postavka bila tatna, aes 4) Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, XLU, 100. 48) Pogl: Nedim Filipovié 20 izrezu »Tabvilee — Prilozi za orijentalnu filologiju i isto- “jiu jugoslavenskih naroda pod turskom vladavinom, Sv. 11, 1951. ) Isti pisae je tretirao i pitanje zemljigne svojine pod Turcima u svome radu »Pitanje svojine zemlje u Stha ped Turcimax, Beograd, 1908,256 Nedim Filipovié nja vainih problema turskoga feudaliama.") Treba napomenuti da Ningié govoreéi o turskim feudaleima uzgredno tvrdi kako su oni u doba opadanja centralne vlasti imali timare u porodiénoj svojini, ali to on ne daje u obliku analizirane i izradene postavke iz, koje bi izveo vaune konkretne i istoriski plasti¢ne zakljuéke."") Stoga to kao i kocl mnogih njegovih prethodnika i savremenika ostaje samo uzgredan stav Koji ne opledava napore i ne stvara nova polazista. Ukratko sya ispitivanja problema koji nas cvdje interesuje ostala su na liniji uticaja starog shvatanja, da su imanja bosanskog muslimanskog plemstva nasljedni feudi zadrzani jo8 iz predosmanskog doba ida ih kao takve treba tretirati, ili su isla linijom negiranja te tvrdnje i odricala ‘manjima bosanskog muslimanskog plem- stya svaku izuzetnost u odnosu ma feudalna imanja turskih spahija i zaima u osta~ lim pokrajinama Turskoga carstva, a svojinu nad zemljom bosanskog plemstva kra- jem turske vladavine tumagila sa prostom pljatkom i otmicom u doba anarhije Carstva."’) Vaso Cubrilovié je svojom studijom »Porijeklo muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini«") po prvi puta u naSoj istoriografiji izvrsio napad na osveSts- lu konzervativnu tezu da su imanja muslimanskog plemstva Bosne i Hercegovine naslijedena od njegovih predosmanskih predaka i da su kao fakva u punom svom Jegimitetu ostala za svo vrijeme turske vladavine u Bosni i Hercegovini, { to na takav naéin Sto je prigco vrlo uspje8noj analizi glavnih momenata u nastanku i formira- ju toga plemstva i Sto je na osnovu materijala koji je imao na raspolozenju poka- zao da je gornja tvrdnja prosta istoriska legenda koja se ru8i pod udarcima kri- siéke analize. Tim samim on je pokolebao mi8ljenje o prirodi imanja bosanskog plemstva i konstatovao da se mora traziti vrijeme nastanka nasljednih imanja bosanskog plemstva u poslednjim vijekovima turske vlasti u Bosni i Hercegovini, Ali, 1ako najuspjesniji od svih dotadanjih radova o tom pitanju, rad Vase Cubrilo- viéa samo je pretstavljao najdosljedniji dio negativne kritike vladajuéeg miSljenja e ovom problem, a pozitivni dio, stvaralatki dio te kritike vile je postavio u njegovoj punoj ostrini, 1 dalje je ostalo otvoreno pitanje kada su timari i zeameti u Bosni presii u porodiéno naslede, odnosno da li su ikada presli i ako su presli, je i se to izvrSilo u vidu uskladenja interesa klase bosanskih feudalaca i centralne vlasti osmanske erZave i kakve je to sve posljedice imalo po dalji razvoj agrarnih odnosa, odnosno po dalji razvoj drustvenih cdnosa u Bosni i Hercegovini, Drugim rijevima da li se grabljenje zemlje od strane bosanskih feudalaca vrSilo samo ®) Takva shvatanja zalstupaju. ili su im bliski, { neki savrement turski istoriéari, Mnogl od njih uw svojim radovima o osmanskom feudalizmu proglsSavaju spahiju drZavnim Sinovnikom, @ rojam »dréavna zemljac shvataju tak kao da je dréava od drustva, od drustyene Klasne strukcture gotovo nezaviena ustanova. Renta koju spshija udiva pod Kontrolom drJave shva~ Gna je kao plata, Neki turski istoritari | kad govore 0 feudalnom uredenju Osmanske care- vine, govore to testo puta vrlo oprezo i sa mnogo ogvada i rezervi. Sema Klasitnog zapadno- evropskog feudalizma, koju ne nalazimo w ostnanskom fexdalizmu, dovodi brojne od tih istori- tara do toga da oni sustinu zamjenjuju formom, da unutresnju logiku te organizacije, koja je ‘urazito feudalna, Zrtvuju vanjskom isyoljavanju te sustine. %) © vrijednosti tih primjedbi najbolje svjedoti poglavije gore citiranog njegova rada »Bosna i Hereegovinas, u kome ima proizvoljaih, pa Sak za dana’nju istorisku nauku naivnih berdnji (eit, di,, ste, 123-133) : ¥) ‘Takva shvstanja posebno su dotla do izraza na terenu politidke prakse, narotito w doba rjeSavanja agrarnog pitanja u Bosni | Hercegovini. *) Jugoslovensk istoriski Casopis. god, I, sv, 1—4, str. 968—400,257 Odzalcluk timari u Bosni { Hercegovi putem Gifluéenja koje je manje-viie bilo legalizovano u Osmanskoj carevini ili se taj proces vrio u skladu odnosno u nesklada s promjenama u organizacio- noj strani timarskog sistema, ili se to vrSilo paralelno sa grubom, silovitom pliatkom. i otimaéinom timara. Ako se to vrSilo samo putem sile, onda se po- stavlja pitanje kako je to mogla trpje:i osmanska viast koja je bila jos do- yolino jaka da sprijeti ofitu i punu anarhiju. Dalje se postavlja pitanje je li fakva otimatina mogla biti stalni vid posjedovanja timara u kasnijim stoljecima furskog feudalizma u Bosni i Hereegovini. Ako je taéno da se ispod grube fizitke sile krrila izvjesna ekonomska potencija Kojo} je ta sila sludila, onda se namece pitanje koja je to i kakva je to ekonomska potencija i kakva je dublja, unutrainja logika titavog tog procesa. : u ‘TIMARSKI SISTEM U BOSNI DO KRAJA XVI VIJEKA Da bismo odgovorili na to pitanje, pottebno je da u nekoliko poteza, na osnovu materijala koje daju najstariji katastarski defteri Arhiva Pretsjedni8tva Viade u Ca- rigradu, dademo tazvitak agrarnih odnosa od turskog osvojenja pa do onoga momenta kada su nastale, uz saglasnost i odobrenje centralne viasti Osmanske imperije, pro- miene u nasljedivanju timara u Bosni i Hercegovini. Ti materijali nesumnjivo pokazuju da su kao iu svim osvojenim pokrajinama Balkanskog Poluostrva Turci avodili kao viadajuéi oblik zemlji8ne svojine arazi miri. Toj osnovnoj ideji u eko- nomici odgovarala je u drustveno-polititkom pogledu likvidacija krupnog feudal- nog plemstva i njegovih nasljedaih domena. U svoj feudalni sistem Turci su brimali nize plemstvo. Ali ni njegovi posjedi nisu ostali netaknuti, Dodjeljujuéi nje- govim islamiziranim 1 neislamiziranim pretstavnicima Uiare i zeamete koji se nisu morali poklapatisanjihovim dotadagnjim imanjime, Turci su pripremali likvidaciju i svake pravne svijesti 0 neogranitenoj svojini na njihove posjede.") Najstarija dva bo- sanska deftera iz druge polovice XV vijeka, tije sam vece neke podatke saopstio, kao i najstariji hercegovatki defter napisan prijepotpune okupacije Hercegovine ukazuju nam kako je veé tada bila évrsto zasnovana kategorija miriske zemlje u tim pokrajina- ma.") Pozivanje Baiagiéa, Truhelke i Novakoviés idr. na bastinsku svojinu odnosno na stare Gifluke kao na dokaz da je u rukama bosansko-hereegovatkog feudalnog plemstva ostala netaknuta privatna svojina na zemlju pod osmanskom vlaSéu ne- taéna je, jer gubi iz vida, odnosno presuéuje osnovnu promjenu koja je nastala uv tretiranjy svojine na zemlju a to je uspostava ketegorije miriske zemlje. U pome- nutim| najstarijim bosanskim i hereegovatkim defterima izritito se kaze za Gifluke i bastine koje su uz timare, bolje reéi u timarima, date novim spshijama i zeimime %) Obiman rhaterijal za to nude mnogobrojni satuvani katastarski defteri za Bosnu { Hercegovinu u Arhivu Pretsjednistva Viade u Istambulu, Pogevsi od dva najstarija deftera Bosanskog sandiaka (Br. 18 { 24) { jednog najstarijeg deftera Hercegovatkog sand#aka (br. 5m) iz, posijednjih decenija 15 vijeka mi mozemo kroz Gitav niz deftera 16 vijeke Koji se odnose na Bosanski, Hereegovaéki, Zvornitki, Kliski,, Krékl 1 Zatazmanski sandzak pratiti ovo pitanje u njegovoj punoj istorisko} konkretnosti, Pisac ovoga rada je lzvrsio analizu tin det- tera. Rezultati te analize biée dati u studiji »Razvitak timarskog sistema u Bosni 1 Hercego- 1) Nedim Fllipovié, Pogled na osmanski feudalizam (Godinjak Istoriskog drustva Bosne | Mereegovine, god, IV, 1952, str. 5-148). 17, — Paton: za oxtjentainu Slotogiia_Nedim Filipovié da im se ti cifluci 1 bastine ostavljaju u posjedu i u slugaju da izgube timare ii dobiju drugi timar, ali, pod uslovom da plaéaju desetinu i ostala davanja novim posjednicima timara u Kojima se te baitine odnosno ti éifluci nalazé. Kako vidimo, nema tu govora o neogranigenoj svojini na zemlju niti o prerogativima koji iz takve svojine izviru. Os druge strane, ne moze biti rijeéi o nekim krupnijim ima njima, jer su takve Bastine i Gifluci samo nezatan dio timara i zeameta. Tvrdnja Safet-bega BaSagi¢a, na osnovu turskog teksta koji je on imao u rukama, da je . muslimansko bosansko plemstvo na svoju izrititu Zelju jo od osvojenja Bosne s davalo svoju djecu u »adZemi oglane«,") i ako se zajedno sa tekstom koji on donosi bukvalno primi bez dublje kritiéke analize, nikako nas ne vodi zakljutku da’ je to . dokaz 0 tome kako je bosansko plemstvo saguvalo sve svoje privilegije, odnosno svoje posjede kao materijalnu osnovu za te privilegije. Za tu BaSagi¢evu tvrdnju e mi samo mo%emo re¢i na osnovu materijala koji daju bitoljski sidZili i turska E grada objavijena u Bugarskoj, da su bosansko-hercegovatki muslimani davali svoju ae djecu_u »adzemi oglanes u XVII vijeku. ‘TPomenuti defteri pokazuju da su Turci u svoj timarski sistem primili i ista- knute vlaSke starjedine. Ali, kako smo to veéna jednom drugom mijestu istakli, timari izeametitih starjeSina nisu ostajali trajno uw posjedu njihovih porodica veé su mije- Jali svoje gospodare kao i ostala feudalna lena u Booni i HercegoviniyPri tome Shans woti da su tak i teritorije naseljene viasimia, tije su oni starje8ine bili, a koje su djclomiéno ili potpuno ulazile u njihove timare i zeamete, zajedno sa tim tima- rima i zeametime prelazile u ruke drugih spahija, bez obzira da li su te spahije hriséani ili muslimani, Isto to vrijedi za njihove bastine i difluke koji nisu morali estati u okviru njthovih timara veé su mogle ulaziti u okvir tudih timara i zea- meta, a oni, viaike starjesine, plaéali su gospodaru timara odgovarajuée rentne eohotks,) Okevidna da’se-smisao primanja nafeg starog sitnog feudalnog plemstve-4 " via&kiih starjegina u osnovi sastojao u tome da se njihov izvjestan vojni potencijal i moralno-drustveni ugled iskoristi za Sto bréu i évriéu stabilizaciju turske vlasti— u novoosvojenim krajevima./Jednom stabilizovana i ingradena,/ogromna polititka vlast i ekonomska snaga muslimanske Osmanske imperije pokazivala je sve manje potrebe da se nekadasnjim bosanskim plemiéima pokazuje izuzetna pagnja i oni su i u ekonomskom i u druStvenom iu moralno-politi¢kom pogledu postajali sve vie zavisni od nove muslimanske vlasti."') Usljed promjenjenih odnosa izmedu feuda- ¢ laca i seljaka oni su éve manje i manje mogli pretstavljati u otima seljastva klasu koju njen drustveni i polititki autoritet nameée paznji Osmanske imperije. Obrnu- to, oni u odima raje sve vise izgiedaju kao red Ijudi koji su svoje pravo na feudal- “nu rentu dobili iskljuéivo miloséu sultana. Stoga nije Gudo da se u svojoj ogromnoj : #9 Nedim Filipovié, pom. rad; u tom pogledu vrlo su zanimtjivi podacl koje na osnove najstarijih katastarsikih deftera’za Alhanjju donosi prof Halil Inald2ik u svom vet eitiranom : radu »Od Stefana Du8ana do Osmanskog carstvas. 4M Safet-beg BaSagié, Kratka uputa u proslost Bosne i Hercegovine (1463—1050, Sare- Jevo, 1900, str, 19). : *)) To pokazuju odvedbe Sulejmana Zakonodavea 9 hassa-zemlsi u Bosni 1 Hercegovint Kuo i cdredbe o prelvaranju éifluka se _mukatom u Uifluke sa desetinom i pristojbama { njiho- : ‘vom ugiabanju u timarska lena. Do tih odredbi doflo je kratko vrijeme iza pobjede na Mohatu, ___skojom je potelo naglo Sixenje osmanske viasti u Panoniji, © tom daju dragociene podatke & etastarski defteri za Bosnu i Hercegovina iz toga doba “Oddabluk timari u Bosni i Hereegovini 259 | vetini hrigéanske spahije islamiziraju i na taj natin otklanjaju posljednje ostatke moralne veze sa proslo8u, iz koje je udoba osvojenja i jedno vrijeme iza toga fzvirao izvjesni njihov ugled. Vise puta pominjana Kuripediéeva vijest, da sultan tjeea bosanske spahije-na vojnu u Ugarsku da tamo steknu nove timare i da im prijeti, ako to ne uéine, da ée pasti medu obiénu raju, najbolje osvietliava polozaj bosanskih spahija i pokazuje koliko je netatno miSljenje onih nauénika koji su twrdili da su bosanski plemiéi saéuvali punu viast nad svojim imanjima za cijelo viijeme turske viadavine u Bosni i Hereegovini") ‘Vostalom, job jedna vrlo interesantna pojava upada v oki defterima Bosne i Hercegovine iz XVI-vijeka. Mjesto islamiziranih hriS¢anskih spahija javijaju se u sve vecem brojw viaski knezovi kao posjednici timara. Samo sto izmedu tih vla- Skih knezova iz XVI i XVII vijeka i viaskih starjeSina iz XV vijeka postoji izvje- sna raalika. Dok su vlaike stajreSine iz XV vijeka mogle imati krupnije timare, pa Gak i zeamete, lea vla’kih knezova iz XVI i XVII vijeka u svojoj velikoj veéini pretstavljaju manje timare.") Tu pojavu, Gini mi se, moZemo objasniti tako Sto emo weti u obzir promjene u drugtvenoj organizaciji viaha u toku XVI i XVI vijeka. Dok su vlasi u XV vijeku vrlo testo pretstavljali veée katunske gromade koje su sporije ili brée prelazile na sjedilatki Zivot, dotle XVI i XVII vijek stoji a znaku vrlo brze teritorijalizacije viaha. Taj burni proces XVI i XVII vijéka iskomadao je velike vla’ke gromade i stvorio manje ali évrste teritorije knezine u kojima su, izrasli starih rodovskih veza, snaga i ugled kneza, u novim uslovitna stabilne teritorijalne organizacije i dalje dolazili do izraza.)Ta snaga i ta) ugled bili su potrebni osmanskoj vlasti za uévri¢enje njenog autoriteta, za fuakcio- nisanje njene fiskalne, administrativne i pravne sluzbe. Osim toga ti su. knezovi jahali u rat i na taj nagin pojatavali vojnu silu Turskoga carstyd.”") Nije ovdje mjesto da ulazimo u unutragnju strukturu knezovskih timara, na interesantne strane unutrasnjeg procesa koji je pratio teritorijalizaciju vlaha. ‘Ali za pitanje koje nas ovdje interesuje vaéno je napomenuti da defteri XVI vijeka koji se odnose na Bosnu i Hercegovinu pokazuju da éak i timari tih knezova — koji obiéno obuhvataju vlahe kojima oni stoje na éelu—nisu ostajali uvijek u ru- kama Imezovskih porodica, iako je zvanje kneza bilo nasljedno. Iz jednoga deftera iz posljednjih godins Sulejmanove viadavine vidimo kako ti timari dolaze u rake muslimanskih spahija, bivaju uglabani i u vee timare, a knezovi i njihovi na- sljednici ostaju bez timare.") Nije potrebno ukazivati da je ovdje rijeé o vremenu kada se u timarskoj organizaciji Turskog carstva veé potinju javljati ozbiljni pore- meéaji, Ali ovdje je potrebno skrenuti paZnju na jednu drugu stvar. Naime u ve- likom broju takvih knezovskih timara nalaze se tifluei tih knezova, koji su gdjckada *) Putovanje B. Kuripetiéa, Rad, knj, 56, str. 175, 4) U nekim defterima koji sadrze kanun-name pred tekstom popisa podvuéeni su uloge i mataj knezova i nagovieSteae su srazmjere njihovin timara. U tom pogledu karakteristitni su podaci koje daje jedna objavijena kanun-nama Zvorniékog sandiaka (Pogl. Nedim Filtpo- vig, Jedna Kanun-nama Zvorniékog sandJaka, Glamik Zemaljskog muezja u Sarajevu, 1948 g., str. 223234), ) Cititana Kkanun-nama Zvornitkog sandzeka, kao 1 Kanun-nama Sremskog sandzake iz godine 1988/9, koju ie izdao prof, Dr. Branislav Durdev, Glasnik Zemaljskog muezia u Sa- rajevu, god. 1950, str. 268284, *) To Je katastarski defter, br. 259 u Arhivu Pretsjednigtva Viade x Istambulu, 7 ustanova rataja i druge zanimljive pojave na tim timarima, koje ukazuju_toliko veliki da se potpuno podudaraju sa timarima. Kad su takvi timari usljed nedolaska knezova na ratni pohod, odricanja kneza od timara ili iz kojeg drugog razloga izlazi iz knezovskih ruku, ti Gifluci i dalje su ostajali u rukama kneza, aon je novome gospodaru timara plaéao odgovarajuéu rentu za svoj difluk, Dakle, nema ni govora o tome da bi njihovi éifluci odnosno bastine mogle pretstavijati neogranitenu privatnu svojinu oslobodenu svake rente. Znati, miriska zemlja i ovdje je bila osnova koja je davala pecat svim varijentama spoljnjega izraza raspolaga- nja zemljom. Koliko je vazna ova konstatacija, vidi se iz toga Sto su knezovima oduzeti timari testo puta vratani njima ili njthovim potomeima uz motivaciju da su usluge knezova u pribiranju rente za feudalnu klasu i njenu drzavu bile dra- gocjene. Znati da je Porta morala voditi ratuna o druStvenoj ulozi knezova i nji- hovom ugledu kod vlaskog selja8tva, a ipak nije otstupala od svoje osnovne po- stavke o mirisisoj zemlji, Ima jedna druga stvar koju treba objasniti u veri sa pite- njem koje nas ovdje interesuje. pCinjenica da su knezovski timari bili meleni konvenirala je tendenciji da se u interesu dréave ti timari naslijeduju sa oca na sina, jer takvo naslijedivanje nije dolazilou sukob sa odredenim normama o naslije- divanju timara u timarskoj orgenizaciji, Da su ta opsta pravila o naslijedivanju timara, odnosno o koristenju timara vrijedila i u Bosni i Hercegovini kao iu ostalim pokrajinama Carstva, svjedove defteri XVI vijeka koji se odnose na Bosnu i Hercegovinu. I: tih deftera vidi se da su sinovi naslijedivali timare svojih oeva u odredenoj koligini i prema odre- denim okolnostima. Veéi su dio timara dobivali iza oca koji je poginuo na bojnom polju nego iza oca Koji je umro prirodnom smrtu. Pstanova mazula, tj. spahije koji je na neki natin ostao bez timara i ovdje je u punoj vrijednosti, Mazul sa odrede- nim bedelom, tj. sa urednom ispravom koja pokazuje koliki je bio prihod timara Koji je on prethodno uzivao imao je prioritet u dobivanju upreénjenih timara. Nije ovdje mjesto da ulazimo u anélizu ustanove mazula i da govorimo o tome Kakve su se sve zloupotrebe i ekonomske transakei je mogle iza ovoga kriti i koliko je pri tom bila uloga birokratskog aparata koji je jo8 u ranija vremena silom svoga razvitka pokazivao znakove degeneracije i sklonosti za korupeiju. Ovdje je vaino da istak- nemo da je velika va%nost ustanove maztlla u Bosni i Hercegovini samo jedan dokaz vise koliko su posjed timara i njegovo naslijedivanje lzbilni u Bosni i Her- cegovini kao i u drugim pokrajinama Osmanskog carstva. Ako’ tome dodamo éinjeni- cu da surupraznjene timare u Bosni i Hercegovini testo puta dobivali mazuli iz drugih provincija (ejaleta) onda se jasno vidida ne moze biti govora o nekom privilego- vanom poloZaju bosanskih spahija i zeima u Turskom carstvu. Ova naga razmatranja potvrduju sve kanun-name sandzaka Bosanskog ejaleta koje su izdane do sada kod nas kao i kanun-name tadate na strani.) ) Omer Lutfi Barkan, Kanunlar, Istambul, 194, str, 395—401; kenun-name objavijene kod nes: Ciro Truhelka, Stari turski agrarat zakonik 2a Bosnu, Glasnik Zemaliskog muezia Sarajevu, XXVIII, 1916 god., str. 427475; Viadislav Skarié, Turski agrarni zakon{el za san- Géake Bosnu i Hercegovinu od 1047, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, br. XLVIII, 1034 god,, str, 1072; Branislav Durdev, Kanun-nama Bosanskog sandtaks iz 1530, Glamnile Ze- maljskog muzeja u Sarajevu, za 198 god, str. 189200; Branislav Durdev, Kanun-nama 2a Bosanski, Hereegovatki 1 Zvornitki sandéak iz 1599 godine, Istorisko-pravai zbornik, Sarajevo, 1980, sv. 34, st. 227-240; Hamid Hadzibegié, Bosansia kanun-nama iz 1565 godine, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 108 god, str. 201-222, Citirane meni pristupatne Xanun- name.Odfalduk timari u Bosni i Hereegovini ‘ii su se veé u razvitku timarskog sistema u XVI vijeku zapazale pojave dege- heracije toga sistema kao i u ostalim pokrajinama Osmanskog carstva. Samo Sto te pojave usljed spleta nekih specifitnih okolnosti mogle da dovedu i dovele su 1 Bosni j Hercegovini do drukéijih rezultata nego u ostalim pokrajinama. /Ali prije Uderna snaga i uspjeh turskih pohoda poslije Sulejmana poteli su naglo da jenja- Vaju. Pomicanje sjeverne granice Carstva prema srednjoj Evropi bilo je zaustavlje- , a time i zaustavijeno Sirenje turskog timarskog sistema. ai Turaka "da prodire svoju granicu prema Hrvatskoj imal: su izvjestan uspjeh, ali su, i pored "ske ekspanzije prema Hrvatskoj i mletaékim posjedima Dalmacijey 3 Ovo usporavanje i zaustavljanje turskog osvajanja, u spletu drugih mnogo- “projnih okolnosti, dovelo je do toga da su se krajem XVI vijeka sve teze mogla ‘dobivati nova lena ili ostvariti poveéanja staroga lena stetena ratnim zaslugama ili floscu sultana./Tome je razlog i éinjenica sto je naglo rasla brojna snaga turske vojske zajedno sa opadanjem njene borbene moti, njenog morala i zaostaj Orijentalnog instituta u Sarajevu ima nekoliko isprava sa kraja XV1 vijeka koje “nam jasno govore 0 tome koliko su dago Gekali zasluini ratnici i spahije da dobiju imar ili da ostvare unapredenja.") Cesto se deSavalo da je po neki hrabar ratniic civala u red zeima, ali je 'za prosperitet spahija i naruSavalo njihov borbeni moral./Ako se uzme u obzir da je feudalna klasa Bosne i Hercegovine u toku XVI vijeka dala ogroman prilog tur- “skim pobjedama u Panoniji 1 na Jadranskom Moru, da su se u tom vijeku zenitne Osmanskog carstva istakli mmogobrojni veliki veziri, upravnici pokrajina, voj- skovode i uéenjaci porijeklom iz Bosne i Hercegovine, time su tijesna povézanost pokrajine sa Carigradom i njen znataj za Cerstvo jo8 vie dofazili do prava, onda dilo ovu tursku pokrajinu, tako vainu za Carstvo sa strateSxog gledista, pa ee Yoga vrlo osjetljiva prema svakoj slabosti i nedostatku discipline, u veliku opasnost prijetilo da Carstvo li8i njene znatejne vojne snage. Narotito je poraz pod Siskom 183 godine nanio teZak udarac bosanskoj feudalnoj ‘dasi. U toj bitei pao“je cvijet ykih spahija. Citav ovaj povrSinski proces imao je svoju duboku ekonomsku suStinu. arni sistem zasnovan na ustanovi miriske zemlje vremenom je sve vise poga- one semo svoju seers soli organizaciju—sistem timarskth lena, negoNedim Filipovié osnovna prepreka daljega razvitka. Ekonomska negacija miriske zemlje trazila je njenu polititku negaciju, a to je znatilo uni§tenje osnove na kojoj je potivalo Carstvo. Ta protivretnost koju je stlom svoje ogromne snage uguiivala Osman- ska carevina probijala se stihiskom snagom, u obliku ekonomske nuznosti, putevima i oblicima koje je dozvoljavala stvarnost. Jedan od osnovnih oblika ispoljavanja te nuénosti jeste proces koji mi u nedostatku adekvatnijeg izraza oznaéavamo kao pro- ces tiflutenja. Taj proces je, ulaze¢i na zadnja vrata, u sustini razarao sistem mi- riske zemlje, iako se on s njime preéutno formalno i pravno saglagavao, ostevlja- ‘juéi i dalje u vaznosti spoljne ckvire timarskog sistema i sistema hasova, Spahija je? i dalje ubirao svoju uobigajenu renti, ali rentu nije samo on ubfrao. Izmedu njega i raje uvuklo se treée lice koje nije moralo imati nikakye veze sa timarskom organizacijom i sa direktnom agrarnom proizvodnjom. To lice je moglo biti pret- staynik birokratije, trgovac, zanatlija, janitar i drugi. Takvo lice je, postavljajuet se izmedu spahije i raje, zauzimalo u pogleda plaéanja rente ono mijesto koje je dotle raja imala prema spahiji, a ono je svoje zahtjeve prema raji, koja i dalje estaje osnovni agrami proizvedaé i stvarni davalac rente, ostvarivalo uzimanjem Poveéane rente, iz koje je placalo rentu spahiji, a ostatak je uzimalo sebi, Na taj natin je renta, bolje reti visak proizvodnje, razbijan izmedu dva lica, izmedu spahije i izmedu toga treéoga lica. To je imalo 2a posljedieu da je realizovani visak u ze miljoradnji u ogromnom broju slutajeva iSao van agrarne proizvodnje, poprimajui _oblik realizovanog novea, oblik trgovatkog, odnosno zelenaskog kapitala. Stoga nije Sudo Sto se Osmanska imperijazajednosa svojim zrelim razvitkom sve vise pokazuje kao tipiéna imperija zelenaskog, tj. neproduktivnog kapitala. Svakako da su pri tom vrlo vaznu ulogu odigrali vakufi. Sa svoje strane trgovatki i zelena8ki Kapital, a narotito ovaj posljednji, nailazo¢i na tvrdi zid miriske zemlje, snagom koja je svoj- stvena takvom kapitalurazarao je kiému turske imperije — timarski sistem, ostvaru- juéi i reprodukujuéi uslove Koji su njega radali. Mi time ne Zelimo reéi da i pretstav- nici timarskog sistema nisu uéestvovali u procesu éifluéenja. Ali oni u tome pro- cesu ne udestvuju kao spahije nego kao svoja viastita negacija. Citava slika Giflugenja odgovara suitini ekonomske snage koja ju je radala. Spahije barem u_ Prvo vrijeme, dok je centralna vlast jo3 bila jaka, nisu mogle Gifluditi, niti su Uifluéile na svojim timarima, jer bi to predstavljaio flagrantan sukob sa ustanoyom timarske organizacije, Ustvari, kao Sto smo rekli, Gifluéenje je jedan od oblika utrke svih slojeva i klasa Osmanske imperije oko podjele viska proizvoda koje je stva- rala rajinska klasa. Oko toga proizvoda borili su se dréava, koja je sve vise pojata- vala poreze i terete, trgovei i zanatlije, bolje reéi gradska privreda koja je raspo- Jagala trgovatkim i zelenaSkim kapitalom, krupna i sitna birokratija koja je dolazila uposjed toga viska proizvoda primanjem mita i uéestvovanjem u Gifluéenju, inajzad spahija koji je strogim odredbama zakona primao svoju normiranu rentu, Prirodno da su se vrlo testo svi ti elementi medusobno prozimali, a svi su se u osnovnoj analizi pokazivali kao uéesniei procesakome je peat davao zelenaSki i trgovatki kapital. Sv vrstenasilja,sve moraine rugobe, sve intrige, potresi i slabosti bili su samo spoljnj momenti, samo raznoliki aspekti ove duboke ekonomske su&tine. Razumije se da je u toj trei posjednik timara mogeo uéestvovati samo kao svoja vlastita negacija. Cinje- nica da je on dobar dio svoga prihoda trofio na stalne ratne pohode, na izdrZavanje syoje porodice i da je Sesto morao Zak da pozajmljuje od drugoga novac, samo ga Je jo8 vige tjerala da uéestyuje u pomenutom procesu, Ograniéena nasljednost ti-Odtaltuke simari x Bosn { Hereegovint 263 mara i sve veéa ugroZenost timara u noyoj situaciji pridruzivale su se mnogo- brojnim ekonomskim i moralnim faktorima koji su u sve brzem tempu slabili timarsku organizeciju i borbenu snagu spzhije. ||Koliko mi je poznato, u naioj istoriskoj nauci niko do sada nije postavio i razradio pitanje 0 ovoj stvari: da li je osmanska vlast u vremenu: siabljenja timar- skog sistema poduzimala mjere da pomogne posjednicima timara i zeameta Gji su rentni prihodi sve manje bili dovoljni za podmirenje troskova rata i izdrzavanje spahiske porodicey Mi éemo poslije govoriti o tome Sta su mislili istaknuti turski malei i teoretigari o uzrocima propadanja timarske organzacije i Sta su sve savjeto- vali za njeno ozdravljenje. Upada u oti da su stare norme za ubiranje rentnih prihoda na timarima ostale do kraja turske vladavine iste. Zakonske kodifikacije Mehmeda Osvajata, Sulejmana i Ahmeda I nisu dirale u te norme. Centralng je vlast nastojala da teste zloupotrebe i nova davanja koje su raji nametali spahije zakonski suzbije. Ali ni na jednom mjestu tih kodifikacija nije se udaralo protiv procesa Gfluéenja. Prosto se ta znatajna pojava u turskoj privredi presuéivala, Nameée se pitanje: za8to je to tako bilo? Ja mislim da je pitanje promjene spahiske rente za Osmansku imperiju bilo vrlo te&ko izvodljivo. To je bilo skopéano sa ogromnim tehnié- kim i administrativnim teSko¢ama. Popis rentnih prihoda trazio je i dosta vremena iizazivao je velike tro’kove. Podizanje reninog prikoda spahije povigenjem renthe stope nije moglo sprijetiti zapoteti proces tifluéenja zbog prirode miriske zemlje i zbog pologaja spahije prema toj zemlji. Svako mijenjanje moglo je izazvati samo jo8 veée teSkoée u polozaju raje a u vadnjoj konsekvenci negiralo je timarski sistem i mirisku zemlju, jer se za poveéanje rente pretpostavija stabilniji, trajniji'i odre- deniji polozaj spahije u pogledu naslijeda i u pogledu utestvovanja u ekonomskoj organizaciji poljoprivrednog procesa. Stoga se tifluéenje pokazuje kao jedan nu- Jan prerogativ ubiranja rentnoga prihoda i nije tado da su posjednici difluka na raznim mjestifa u raznoj visini ubirali rentu od raje. A to je sve pokazivalo da se strogim normama naturalne rente nije mogo regulisati organiza poljoprivredne proizvodnje, veé da je osmanska vlast bila prinuden da precutno prizna jedan pri- rodni regulativ. ‘Druga je stvar Sto su Osmani u doba krize timarskog sistema poduzimali izvjeshe povrsinske mjere za pomoé spahijama. Tako su oni, kalo to pokazuju pitoljski sidzili, poveéavali timare spahijama da bi im nekako osigureli prihode. To: ie imalo za posljedicu nestajanje sitnih timara i smanjivanje broja spahija.jOni su spahijama ina taj natin pomagali Sto su im pozajmljiveli novac iz drzavne blagajne u slutaju da oni nisu imali doveljno sredstava ‘da idu na rétni'pohod.; U dugim ratovima, poput Kandiskog rata, oni su oslobadali vojne sluzbe odreden broj spahija koji su d8li na timare svojih drugova i vrikupljali sa njih rentu da bi spahije mogle ratovati i izdrzavati svoju porodicu. Ali sve ove i druge mjere nisu mogle spa- siti timarsku organizaciju od daljeg stalnog propadanja, Ja sam na drugom mijestu govorio o ¢iflucima uf Bosni koje pominju najsta- riji bosanski defteri/Ti si difluei predstav-jali vrlo neznatan dio miriske zemlje u odnosu na zemlju obuhvacenu timarima ! zeametimay Ali izwavanje deftera XVI vijeka koji se odnose na Bosnu i Hercegovinu pokazuje da se vrlo jako uveéao broj fifluka i podvlati principijelnu razliky u aastanku izmedu pomenute grupe tifluka iz XV vijeka i mase tifluka iz XVI vjieka/Dok je prva grupa, nastala, na izrititu saglasnost i inieijativu centralne vlasti k2o oblik nagradivanja judi za njihove‘Nedim Filipovié usluge, dotle je masa tifluka iz XVI vijeka predetavljala izraz stihinog ekonomskog Procesa koji éestonije imao nikakve veze sa svjesnousmjerenom inicijativomicentral- ne viasti i koji je ustvari znatio proces slabljenja i rastvaranja klasiéne organizacije timanskog sistema#) Razumije se da je ovaj proces svakom decenijom ovoga vije- ka dobivao sve veti razmah i brzinu. U XVII vijeku taj ée proces zauzeti tolike Gimenzije da ée dovesti do takvog stanja ukome ée posjednici tifluica doéi po svojo} ekonomskoj snazi i stvarnom raspolaganju zemljom gotovo do prevage nad timarni- cima. XVIII i XIX vijek dove8¢e do potpune pobjede viasnika difluka, tako da é ukidanje timarskog sistema 1839 godine pretstavijati viSe formalan akt likvidacije jedne prezivjele sivari koja je svojom praznom organizacionom spoljanoséu po- krivala vladajuéi oblik svojine zadnjih stoljeée turske viadavine u Bosni i Herce- govini, Postavlja se pitanje, da li je Gifluéenje u Bosni i Hercegovini bila izuzetna pojava koja svoj lrorijen nalazi u specifiénoj organizaciji turskog feudalnog gisteme. MiSljenja sam da odgovor na ovo pitanje treba precizirati. Ako se radi o Gfluka kao novom kvalitetu u osmanskim agrarnim odnosima, onda on nije pojava speci- fitna za Bosnu i Hercegovinu, veé zakonito izvire iz opsteg karaktera agrdrnih odnosa Osmanske carevine. Ako je pak rijeé o kvantitativnom rastu Gifluka, onda se moze re- € da su specitiéne prilike razvitka Bosne i Hercegovine ifle na rulu tome kvantita- tivnom rastu. I uslanova odzakluk-timarau Bosni i Hereegovini — pitanje 9 kome mi govorimo u ovom radu — pretstavijala je jedan od vaznih elemenata koji su uticali na Pravae } snagu toga razvitka. Za problem tiflutenja vazna je stvarko jeu preteznoj mijeri bio nosilae Giflugenja, Prirodno da u onim pokrajinama Carsiva gdje je Postojao snazan broj posjednika timara domaéeg porijekla, kao Sto je to bio slu- %j u Bosni, biflutenje je moralo imati i druktiji pravae i drukéiji konagnj rezultal nego u onim pokrajinama gdje taxay sloj nije postojad u jednoj dugoj vremenskoj kontinuiranosti, keo Sto je slutaj w Srbiji, koja je, koliko se meni titi, u doba stabi- lsacije turske vlasti sporije uspostavijala 1’ razvijala proizvodne snage nego Bosns i Hercegovina i koja je u doba koje je bilo rijeSavajuée za tok i razvitak eifluéenja doZiyljavala duboke ekonomske i druStvene potrese, seobe i prekidanja kontinu- iteta turske viasti krajem XVII iu prvoj polovici XVIII vijeka. Austriska uprava u Srbijf znaéila je snazan udarac procesu Ciflucenja. Ja mislim da ¢e pazljiva ana- liza timarskog sistema u XVI i XVII vijeku pokazatida pored toga Sto ¢e u Srbiji preo- viadati muslimans&i spahija, klasa timarnika neGe tamo postiéi nikeda onu ujednaée- host i homogenost kakvu je-postigla ta klasa u Bosni i Hercegovini, Sto se tite Make- donije, tu je proces diflutenja bio veoma snazan zato sto je joS u XVI, XVIL1 XVII vijelcu uticaj primorskih gradova Sredozemilja, narotito Soluna, potsticao razvitak proizvodnje i Sto je Kklasa timarnika tamo bila’ snanija. A taj proves s obzirom na Svoje nosioce nije dao iste rezultate kao u Bosni i Hercegovini gdje je najveti bro} posjednika Gifluka pretstavijao_pripadnike Klase timarnika.**) *) sPregleds, Serajevo, 1953, br. 5, str. 386—393, ") Bitoljski sidzili, sada pohranjeni u Dréavnom arhivu u Skoplju, sadrée dragocjene bodatke 0 rezvitku timarske organizacije 4 stvaranju éifluka u Mukedonijl, Najstariji sfdiil po- tjete tz 1030 po H, (1820/21) godine, Iza toga slijed{ niz siddila sve do pod konae turske viesti a Makedoniji, pis hoIl USPOSTAVLJANJE ODZAKLUK-TIMARA U BOSNI ‘Mi smo veé napomenuli da se kriza timarskog sistema u Osmanskoj carevini poéela osjeéati jo3 u XVI vijeku i da je u punoj svojoj snazi izbila krajem XVI i potetkom XVII vijeka. Nekoliko istaknutih turskih pisaca pisali su 0 tom problemu nastojeti da otkriju osnoyne uzroke slabosti Carstva. Tako je Bosanac, Mula Hasan Kjafije napisao svoj »Nizam-ul-alem« Sto znaéi poredak svijeta, odnosno slobodnije reteno nain upravljanja dréavom. On je to djelo napisao u posljednjim godinama XVI vijeka."*) Potstkam XVII vijeka, u doba Ahmeda I napisao je Ajni Ali svoje djelo »>Kavanini Alsi Osmanc tj, zakone Osmanskog roda.”") Murat IV podnio je Koéi-bej svoju raspravu »Durer-i risale-i nizam-i devlet« tj. Biserje rasprave 0 po- retku drave,*) a poznati HadZi Halifa odnosno Kjatib Celebija napisao je 1652/3 godine raspravu »Destur-ul-amel li islah-il-helele tj. Obrazac postupka radi uklan:a- nja teskoéa.) U sustini istoj kategoriji radova pripada i posnata rasprava Ali Caufa, napisana 1653 godine, koja daje pregled uredenje i ustanova Osmanske care- ine.) U toj raspravi sa posebnom pagnjomdata je slika egrarnih odnosa Osmanske™ ‘carevine, Ono Sto je zajednitko svim ovim raspravama, osim Ali CauSeve, jeste to da se u njima u toxu vike od jednog polustoljeéa_konstatuje neprestana slabost Carevine i nastojanje da se nadu osnovni wzroci. tih slabesti. Svi se pisei slazu u tome da su poremeéeni odnosi izmedu dvije osnovne Klase — Klase vojnika i Klase proizvodaéa — seljaka. Polo%aj i jedne i druge klase je sve teZi, a opite cko- nemsko i politiéke stanje Carevine sve slabije i sve vige zabrinjavajuce. Timarska organizacija je u derutnom stanju a borbena moé spahija opala je. Tereti na. se- Yaka su ogromni, drZavne kase prazne, a na sve strane u dréaynom aparatu vlad podmitljivost, nesavjesnost i pljaéka. Narotito je u tom pogledu interesantan Koéi bbej koji vidi spas Carevine u snazenju timarskog sistema, Giji pretstanici treba de 4 dalje ostanu osnovna vojna sila Carstva. Pominjuéi tzv. sepet timare, tj. na nedo- -zvoljen natin dob:vene timare, Giji su berati izvadeni na fiktivna lica, on kon- statuje da se svak oborio na timarski sistem i da pljatka domene toga sistema.") On apeluje da se podigne dostojanstvo i materijalna snaga spahije kritikujuéi mizeran polo%aj spahija Kojima timari koje zasluzuju na svom matu mogu biti svaki fas oduzeti i predati u ruke nedostojnih lica od kojih Carevina nema nikakve koristi**) Osevidno je da je on pristalica naslijedivanja timara u porodici. ®) Arehiy fiir slavische Philologie, br. 32, str, 139~158, ™) Istambulsko izdanje od 1270 god, po H. (1853/4). %) Istambulsko lzdanje ed 1277 god. po H. (1880/1). ) Istambulsko izdanje od 1270 god. po H. (1853/4). = %) Tadao Hamid Hadiibegié Glasniku Zemaliskog muzeia u. Sarajevu, 197 god, tr 139-205. + %) Pomenuto djelo, str. 18-20. Odliéne podutke o sepet-timarima dajut bitoljsid sidZii, O sepet-timarima u Bosni iz 20 godina 17 vijeka daje podatke dok, br. 841 u zbirei Orijentalnog instituta u Serajevu, %) Takav poloéaj spahiia tupio Je esto kod njth osjeéanje klasne'solldarnosti 1 stvarao od njih nezadovoljnike koji se udruduju sa otvorenim neprijateljima postojecega drustvense poretka. Tako neke spahije x Rumeliji stoje dasiuhu ca hajducima, pa tek utestvuju hhajduékim pothvatime, Podatce o jatakovanju spehija u Rumeliji daju mihimme-defteri iz druge pilovine 16 vijeka, Medu tim podacima ima ih nekoliko koji se odnose na Bosnii | Her- ae Ovdje ne pominjemo Anadolijy, Eft druftveni poleti daju desta satan zm ovu266 ‘Nedim Filipovié Kod Kjatib Celebije stoji interesantna konstatacija da je Turska carevina sa svojim ulaskom u 364 godinu, kako on veli, ostarfla i da pretstavlja jedan organi. zam Gije poremegene funkeije zbog starosti toga organizma pretstavijaju veliku opasnost, I on predlaze temeljito lijevenje toga organizma, ‘Ovom teskom stanju Carevine odgovarali su na planu vojne i politike situa- eije prema vani neuspjesi, preveliko naprezanje i troSenje snaga bez reaultata na mnogobrojnim i udaljenim ratistima kao i opasnost jedne velike evropske koalicije, &ji bi udar doo preko Balkanskog Poluotoka sa jadranske i panonske strane. Velilki unutraénji tumulti, pobune janiéara i zbacivanje sultana, pobune u Maloj Aziji, Siriji itd. ugroZavali su Carstvo i tjerali su vodeée jude Carevine da podu- zimaju mjere koje bi ozdravile Carstvo. (Jedna od tih mjera bio je pokuSaj Ahmeda I da novom kodifikacijom zakona unese reda ne pravnom podrutju Zivota. U nje- Bove vrijeme donesena je odluka centralne vlasti da se u Bosni i Hereogovini iimari { zeameti ostave u nasljedstvo porodice da bi se sanirala vrlo te&ka situacija ovih pokrajina, &ija je feudalna klasa u teSkom i dugom hrvanju tokom XVI vijeka _u&inila ogromne napore za slava Carstva. Nije sluéajno da je medu pomenutim piscima prvu ostru kritileu stanje Carstva dao baS Bosanac Hasan Kjafi, Kao sto se u doba najveGeg uspona Carstve od svih balkanskih pokrajina u Bosni i Hercego- vini najsnanije i najneposrednije osjeéala snags i blistavost Carstva, isto tako su se udoba opadanja, ba zbog geografskog poloZaja tih zemalja,naglopoteli osjeéati znaci novog nesretnog razvoja. Kjafija je upravo na razvitku u Bosni izvodio svoje za- kijutke o Carstvu i upozoravao vladajuée krugove na opasnosti koje su na pomlu. On je znakove nazatka i raspadanja osjetio jo8 iz 60-tih godina XVI, a signalizirao th je krajem toga vijeka. Za ocjenu neuspjeha na bojnom polju inspirisali su ga ratovi u Ma@arskoj i nesreéni poraz pod Siskom, Pokreti brdanskih plemena, opa~ ‘sna diplomatska akeija Zapada medu hriSéanima na Balkanu kao i znakovi nezado- voljstva medu spahijama u Bosni davali su puno pravo Kjafijinim konstatacijama. 1604 godine u pokretu odvajanja od Turaka u Hercegovini medu hriS¢anskim kne zovima, bez surmnje i samim spahijama, nalazi se i jedan musliman spahija, Potpi- snici rezolucije izjavijivali su da hoée da priznaju vrhovnu viast Austrije.) Ne- sreéne odluke Porte da slanjem difarmiranih valija u Bosnu potetkom: vijeka suzbije to nezadovoljstvo nije uspjelo, Porta se u ovim pokrajinama pored nepo- stedne opasnosti ustanka hriséanske raje i opasnosti spoljne agresije na8la pred opasnoSéu da izgubi podriku i da okrene protiv sebe klasu bosanskih spahija, Sve se ovo neposredno vidi iz dragocjenog dokumenta koji nas obavijestava o tome kada je i kako je uspostavljena ustanova odzakluk-timara u Bosni i Hercegovini. To je jedan ferman napisan za vrijeme vladavine sultana Tbrahima (1640—1684) koji nosi datum 1054 godine po Hidzri tj. 1644 godine nate ere."*) U tom se fermanu kaze kako je valija Bosne Husein-pata poslao pismo, a zeimi i posjedmici timara pred- stavku na Portu i kako su izlozili da je provineija Bosna granitno podrugje u su- sjedstvu hri8éana i kako su se oni od osvojenja stalno borili za slavu Carstva ne ZaleGi Zivote. Tu skoro su pri brani Budima i podrutnih mu tvrdava pokazali juna- Stvo zrtvujuéi svoj imetak { svoje Zivote radi odbrane i otuvanja tvrdava u koje su #2) 6, Truhelks, Nekoliko mladih pisama bosanske gospode pisanik bosanicom, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, XXVI, 1914, str, 478, dokumenat od 19 januara 1604 god. ®) Prepis toga fermana nalazi se u kodeksu br. 84 Orijentalnog. arhiva. Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zegrebu, str, 139v—140r,Odialduk timari u Bosni i Hercegovini se bili zatvorili. Osim toga u borbi u kojoj je pao i Hasan-paka veliki je dio zeima i posjednika timara pao za slavu Carstva na bojnom polju; s toga u naknadu za pokazane sluzbe, a da se ne bi rasturila ognjiita palih zeima i spahija, njihovi zea meti i timari, koji su carskom miloSéu u njihovim porodieama, dodijeljeni su njihe- vim sinovima i njihovoj bra¢i carskim zapovijestima koje su izdali Ibrahimov otac Abmed I 1603—1617) i Ibrahimova braéa sultan Osman (1618—1622) sultan Muret TV (1623—1640). Po tim zapovijestima kada bi jedan posjednik timara pao na_ bojnom polju, njegov zeamet ili timar davao se njegovim sinovima, brati, a ako nije imao sinova i braée davao se njegovim rodacima koji su pripadali njihovom odzaku. To je sve tinjeno uz svjedotenje timarnika i predstavicu alaj-bega. Na taj natin su njihovi odZaci bili za8tiéeni od opasnosti da se rasture. Oni su vjerno sluzili cara, dobro naoruzani i disciplinoyani, u ratovima do kojih bi doslo, u 2uvanju i odbrani zemlje i ostalim sluzbama Sada se ne uzima u obzir svjedotanstvo alaj-bega, zeima i timarnika i njihovi predlozi, nego se, suprotno carskim zapovijedima, uprainjeni zeameti j timari ne prediazu njihovim sinovima i bra¢i, vet se daju strancima, a neki (eens se tae d SHON Gatun peniaheie“leleo. Ua su wilfioc! cinagtt njthove braéa ligeni rente, odaci im se rasturaju, a vojnoj sili se zadaje udarac i ona se dezorganizuje. Sve to skupa predstavlja nasilje i nepravdu./S toga sultan Ibrahim ovim svojim fermanom ponovno izjavljuje da sve to nije njegova carska volja i daje im ovaj ferman za potvrdu njihovin prava s_time da se njihovi timari ne daju strancima, nego da se daju njihovim odZacima.] Otsada neka se ravnaju po ovome fermanu i po ranije izdatim zapovijedima. Kad umre neko od zeima i timarnika i zeameti i timari postanu upraznjeni, neka”sé ne daju strancu, veé neka alaj-bezi vz svjedotenje zaima i timarnika predloze ih sinavima i bra¢i umrlih i njthovim od/a- cima, tako da se njihovi odzaci ne uniste/_ Prije nego sto predemo na analizu ovoga dokumenta potrebno je da istakne- mo da u arhivskom materijalu Orijentalnog instituta u Sarajevu kao i u arhivskom materijalu Gazi Husref-begove biblioteke ima veliki broj dokumenata iz XVIII i XIX vijeka u Kojima se pominje ustanova odZakluk timara u Bosni i Hercegovini.” Medu tim materijalom moze se izdvojiti niz dokumenata koji zajedno pretstavljaju cjelovitu sliku naslijeda tihara i zeameta u pojedinim porodicama u toku 100—1E0 godina, Upada u oti da je najmanji broj takvih dokumenata iz XVII vijeka, Ali ‘ono nekoliko dokumenata koji potitu iz XVII vijeka ne protivrete ustanovi odza- kluk timara, iako se u nekim od njih ta ustanova izritito ne spominje. Nama nice ovdje cilj da iznesemo empiriju pitanja odakluk timara, nego da u ovom osvrtu © tom pitanju iznesemo osnovne vine momente toga pitanja i da povuéemo zs Kljutice koji se iz toga nametu.") No prije nego sto bismo preili na taj dio nadega izlaganja /botrebno je éa povutemo razliku izmedu ustanove odzakluk timara u Bosni, koja je zasnovana potetkom XVII vijeka i trajala do likvidacije timarskog sistema u Bosni 1839 godine i odiakluk posjeda koji su postojali u Anadoliji jo8 od osmanskog osvojenja izvj snih tamoSnjih krajeva. Ti odzakluk posjedi nosili su ime »jurtluk posjedas, Oni su dodjeljivani u stelan posjed feudalcima tih krajeva u naknadu za pokornost i voj- nitku sluzbu. Takvi su bili posjedi kurdskih begova. Oni su u rukama-imali berate. Ako bi neko od njih umro ili ne bi vr8io odredene duznosti njegov bi jurt i odtak ™) Tu analizu dagemo y studiji koju pripremamo,268 Nedim Filipovié bio dodjeljivan njegovim sinovima ili rodacima, Isto tako drugo su jurtluk timari Koji su u Maloj Agiji dodjeljivani nekim plemenskim begovima, U slugaju smrti ili nevrSenja duénost{ timar bi se dodjeljivao zajedno sa zapovjednigtvom nad pleme- nom njihovim sinovima ili rodacima. Dok su pomenuti odZakluk posjedi i odzakluk timari u Maloj Aziji ostajali u porodici iu slutaju nevjere prema centralnoj vlasti, ‘takav sluéaj nije bio sa odZakluk timarima u Bosni. Tamo se odgakluk timar u slu- éaju nevjere oduzimao od porodice. |Vjero vatno da jé, ne znajuéi za tu razliku, Ham- mer i napravio yeé pomenuto poredenje izmedu bosansko-hercegovatkih begova i kurdskih begova. Medutim i jedna i druga ustanoya nastala je i razvijala se pod sasvim drugim uslovima. |Odzakluk u Maloj Aziji bio je kompromis izmedu tima: skog sistema { rodovskih organizacija, a odakluk timar u Bosni bio je pokuSej centralne vlasti da se tom ustanovom spasavaju institucije timarskog sistema i da se ojaéa vojna moé jedne dragocjene pokrajine Osmanskog carstya. spitivanje timarskog sistema u Bosni pokazuje da je izrodavanje toga sistema joS u XVI vijeku dovodilo do otimatine i kupoprodaje timara, PresuSjela osvajanja nisu krajem XVI iu XVI vijeku mogla za spahije mazule naéi nove timard a da ne govorimo o XVII i XIX vijeku kada je trebalo gréevito braniti i ono Sto Se ima pred opasnoSéu od spoljnje agresije. Dakle,Jto je bila ustanova onoga’ doba kada je timarski sistem preSao u defanzivu.)Potrebno je spomenuti da je ustanova “odZakluk timara obuhva- la i gedik timare, stavljajuéi Zig nasljednosti na polozaj vezan za takve timare. Fea Skari¢ev »Popis besanskih spahija iz 1711 godine« ubjedljivo pokazuje “Toliko su matan dio timarskih posjeda drzali u svojim rukama ljudi bosanskog divana, Sehaje, muteferike, Saudi itd. “Ti polozaji ustanova odZakluk timara i zea~ meta vremenom su prelazili u ruke bosanskih plemiéa ina taj natin se njihov uticaj u upravi ovim zemljama poveéevao. Timarska eeu: u Bosni i Hercegovini sve je vise postajala zatvorena za Ijude van ovoga ejaleta.\Izraz,fnazul sve se ma- nje Cuje pri dodijeljivanju timara u Bosni i Hercegovini.") Ovi ‘posjedi potinju da cirkulisu u rukama zatvorenog kruga spahiskih porodiea, a svako van toga kruga smatran je strancem ili, kako se to govorilo, edinebi, Prirodno da se to odrazilo i na psihologiju tih spahiskih porodica i da je stvazalo povoljne uslove za nastanak i uévr8cenje Klasnih tradicija kod spahiskog reda. Ta samosvijest Klase iz spoznaje ‘svoje uloge u odbrani Carstva formulisana je u izrazu »od%akovit« ili »odéakovié bo- sanskog vojnog kraji8tav, Ali ipak ja dosada nisam nigdje sreo u turskim izvorima tvrdnju pretstavnika bosanskih timarnika da svoje spahiske posjede uzivaju od prije osvojenja Bosne. Najvise Sto se tuje to je izraz »od starine« ili »od djedova i ofevad] Medutim, prije nego &to bismo preéli na iznoSenje zakljuéaka o znaéaju i doma. Saju ustanove odzakluk timara u Bosni na ekonomskom planu/potrebno je da kazemo da se praksom i novim fermanima koje je izdavala previse ‘slaba centralna viast stalno progirivao pojam odéakluka i da su u naSlijedu timara u nedostatlu sinova, braée i blizih rodaka uéestvovali i daleki rodaci koji su stanovali u udaljenim kra- jevima. Postojalo je jedno logitno pravilo da gubi pravo na kori§éenje ustanove odzakluk timara ono lice koje je veé posjedovalo timar ili uzivalo rentu u nekom drugom obliku ili je, napustivai svoju klasu, potelo da se zanima zanatom j drugim sliénim privrednim djelatnostima, kao i lice koje je izjavilo da mu nije stalo do %) Mjesto toga susreée se izraz ymillazime t, j, kandidat za tlmar. Taj se izaz odnosi na Pripadnike domaéih spahiskin porodica,Bossi { Hereegovint 269 takvog naslijeda. Timar se mogao naslijediti samo na osnoyu berata prethiodnog udivaoea timara uz dokaz blize ili dalje krvne veze s njime] Citava ta procedura stajala je pod kontrolom pertstavnike klase, au slutaju veéih sporova oko svojina na timare dolazilo je do krupnijih sastanake i vijeéanja na Bosanskom divanu, pred licem alaj-bega sandzaka i najuglednijih zeima i spahija bosanskog ejaleta. liza dokumenata koji govore o odzakluk timaru upuéujé nas da je ustanov: sluk timara trebalo u pryom redu da zastiti cjelokupnost timara, pa se u svakom dokumentu 0 odiakluk timara postavlja kao jedan od uslova odéakluka nedjelji- vost timara, tj. da se timar pojavljuje i tretira kao jedna lenska cjelina’koja ima svoje odredene obaveze bez obzita na broj sudionika u w2ivanju toga lena. [isto tako opaza se da se ipak znalo desiti da kod krupnijih timara-zeameta fa cjelo- kupnost lena (idmal) mogla poremetiti i pored postojeéeg kilita stvoriti drugi Kili8, To se osobito onda deSavalo ako se diobom zeameta u porodici dolazilo do toga da se zeamet prepolovio izmedu dvije udaljenije rodbinske grane i da je pitanje rijeSavano na taj natin Sto su se iz jednog kilit-zeameta stvarala dva kiliéa to jest va timer) Dalja promjena u ednosu na obiéne timare sastojala se u tome da su sinovi umflog spahije nasljedivali, veé prema svom broju, cijelo leno bez obzira na Kasitine norme o naslijedu timare, To je u neku ruku pretstavijalo konpenzaciju za timarnike. Fond zemalja koji je ulazio u timare ili zeamete bio je ograniven! Osvajanja nije bilo vise. Uvodenje novih obradivih povrsina zemlje bilo je sporo i vréeno je pod uslovima prevlasti. gospodara tifluka. Jedino u slutaju da je koje sitnije leno ostalo, po pravilima odZakluk-timara, bez posjednixa, moglo se ono priklopiti uz neki timar radi uveéavanja lena njegovog gospodara./U sluéaju da dva liea uéestvuju u posjedu jednoga lena i da jedno umre, ne ostayivsi nasljednika, po pravilimaodzakluk timara prioritetno pravo na dio njegova timara dobiva nje- gov sudionik,]Mi ovdje ne mozemo iznijeti analiza svih moguéih sluéajeva diobe i Seed AeA tence Shea seta creeee ate aera kanciataval iza toga desto krila vrlo Ziva ekonomska mobilnost timarskog posjeda, pa malar i wograniéenom krugu jednog poroditnog odZaka JUopSte, poznata nam klasiéna formula kastijed (odricanje od lena i ustupanje lena) esto se susreée u lenskim, do- kumentima 0 odéakluk-timarima i iza nje stoji mnogo puta sakrivena ekonomska transakeija, tj, prodavanje lena ili ustupanje lena za neke druge protuusluge i Kom- binacije, Ta formula »kasrijed« i u odnosu prema edzneb{jama, tj. ohima koji po od- redbama od¥akluk timara nisu imal! pravo naslijeda timara, skrivala je vrlo testo exonomsku transakeiju koju je mogso da izvr§i gospedar lena u svoje ime, ako nije imao nasljednika, ili u ime svoga odzaka, odnosno svojih sudionike u posjedovanju Jena, Ja sam naigao na nekoliko dokumenata koji na drastitan natin razotkrivaju suitinu asrijeda navodeéi sume za koje su dati timari prodati.”’) To nam naknadno objafnjava sustinu kasrijeda uopste n timarskomr sistemu Osmanske carevine i uke~ auje kako se na zamaskiran naéi vrSila trgovira sa zemljom, odnosno posjedima Koji se nisu mogli kupiti ni zaloziti:\U ova docniza vremena kada je snaga centralne viasti bila opala i kada se odnos spahija prema timaru u ekonomskom pogledu, u ) 1 savajevskom sudckom registra br. 2 iz 964 ¢ po H. (1586/1) u Gazi Husrev-begov: biblioteci u Sarajevu postoji biljedka (str, 380) da je timarnik Diafer sin Hasana bio kupio ti mer od spahije Pervanea sina Abdullaha za 240 zlatnika. Kako je timar dat drugome, Déafer je tragio da mu prodavac toga timara vrati njegov novec. ~ Za kasnije vrijeme pogl. do- Kumenat br, 480 1 zbirel Orijentalnog instituta u Sarajevu,270 Q _Nediny Filipovié pogledu raspolaganja, zriatno izmijenio, Sestoputa se deSavalo da je ta maska skidana i da se stvarnost pokazivala u svoj svojoj golotinji{/Mi smo veé pomenuli dau si- stemu odgakluk timara nije bila moguéa ustanova mazula koja je takoder, Gini mi ‘se, w tutskoj timarskoj organizaciji Zesto puta maskirala ekonomske transakcije i eupovanje lena pomoéu podmitljive birokratske masine. Ovdje je ta pojava dobila drugi vid. Sligno kao u Makedoniji. kako nas 0 tome izvjeStavaju Ditoljski sidzili, dolazi do pojave tzv. sepet timara, koje smo veé pomenuli. Jedno ugledno lice iz reda timarnika, npr. alaj-beg sabere u svojoj ruci jednu do dvije desetine sitnih timara, Koji su ostali bez vlasnika, vadeéi pomo¢u korumpirane Ginovnitke birokra- tije berate na ljude iz svoje svite ili na neka izmiSljena lica. Njegova drskost ide dotle da gesto puta falsifikuje stanje u pogledu nasijedstva jednoga timara i na taj natin poveéava listu svojih timarskih posjeda.")) COStetene spahiske kuée ogoréeno su se borile koristeéi se normama o odza- kluk timaru da odbiju ovakve napade nasvoja prava,) (stvari borba oko timara u ovo vrijeme imala je, po mome mi8ljenju, znaéaj borbe za jedan dublji ekonomski interes. Naime timar je u uslovima ustanove odzakluka bio daleko pogodniji za svoga posjednika za uéestvovanje u trei oko podjele viska proizvoda rajetinske Klase. Zato su postojala dva puta kao i u ra~ nijoj fazi timarskog sistema u Bosni i Hereegovini: to je put ¢iflugenja i put prosi- rivanja spahijine hassa zemlje, tj. one zemlje na timaru spahijinom Koja je jo po Kiasignom osmanskom zakonodavsivu bila odredena spahiji kao zemlja koju je on mogao ligno obradivati ili davati drugome na obradu u svoje ime.) Prosirivanje hassa zemlje ii begludke zemlje sads je i8lo mnogo lakSe zbog toga Sto je timar bio u trajnom posjedu porodice, pa su putevi za taj proces bili mnogovrsniji i mnogolikiji, a ekonomska korist po spahiju, odnosno po njegov od#ak, izvjesna i ofita, dok to nije bio slutaj na obifnim timarima, jer je Gitay trad i ekonomski napor spahije oko poveéanja hassa zemlje mogeo biti kompromitovan i upropasten prelaskom timara u ruke drugog spahije. Spahija je mogao’ zamaskirati flagrantnu suprotnost prosirivanja svoje hassa zemlje na taj natin Sto je u dogovoru sa trecim licem mogao najbolju zemlju sa svoga timara ustupiti po pravu tapije tome licu, a onda je ono tu zemlju moglo da proda, spahijinoj Zeni, bratu, rodaku itd. Ta se zemlja poslije preéutno prikljuéuje postojecoj hassa zeml}i."*) U takvim slutajevima moglo se éifluéenje podudarati sa prosirivanjem hassa zemlje. oom su vie dovi svekolikih mahinacija koje su spahije mogle vrSiti na svojim timarima. Kljut titave situacije nalazio se u.pravu tapije naslijedenom iz klasiénog osmanskog zako- nodavstva 0 miriskoj semi stari, praksom utvrdeni put tifluéenja omoguéavao je bosanskim spahijama u uslovima odzakluk timara mnogo vece ubeSée u podjeli vi- Ska proizvoda rajinske Klase. I tu je pravo tapije odigralo kljuénu ulogu. Tu je do- Jezila do izraza solidarnost pretstavnika klase spahija u odnosu na druge uéesnike u trei oko podjele vi8ka proizvoda Stoga je sasvim razumljiva pojava borbe Za timare koji su olakSavali uéeS¢e u procesu tifluéenja, Upada u oti nekoliko krupnih porodica koje vr8e masovno éiflutenje. Dovoljno je pomenuti Bubite, Dzenetiée, i druge pa da se ilustruje.gornja postavka i da se vidi na konkretnoj analizi njihovih %) Tako je, naprimjer, biv8i alajbex Hercegovatkog sandaka Ebu Bekir prigrablo 13 t\- mara (pogl, dokumenat br.1977i-: u zbirei Orijentalnog instituta u Sarajevu). %) Dokumenat br. 832 u zbirci Orijentalnog instituta u Sarajevu,Odzaldluk timari uw Bosni i Hercesovini zeameta i njihovih Gifluka uska veza izmedu odéakluk timara i Giflutenj ™ su spahije ljubomorno éuvale svoje pravo tapije i tek kad su prodavali prihode " syojih timara na kraéi ili duZi vremenski rok, pravo tapije rezervisali su za sebe. " Razumije se da sve spahije i sve spahiske porodice nisu sa jednakim uspjehom~u ovo} borbi oko éifluka uéestvovali, Tu su odludivale rmogobrojne okdnosti i mo- ‘menti, Tako se ovim putem vriilo diferenciranje u spahiskoj klasi. Vrijeme je sve _viSe pokazivalo prevagu difluk-sahibija nad timarnicima, koji su snatno pritiskivali na one spahije koji su zaostali u pomenutoj trei i na taj natin jo8 vise produbljivali “teteru diferencijaciju, Znataj difluka ogleda se i u tome Sto mnogob-ojni timari u Bosni nose naziv po nekom tifluku. To se lijepo vidi iz pomenutoz Skariéevog Popisa bosanskih spahija 1711 godine«. Na prevlast posjednika ¢ifuka ukazuju " izvjesni dokumenti iz poznog vremena turske viadavine u Bosni o kupoprodaji ze~ ‘mlje. U tim dokumentima ne poituje se vige ni klasiéna formulacija tapiske ispra- “ye u kojoj je kupoprodaja zemlje vriena jedino pod direktnom kontrolom i uz " potpis spohija u glavnom tekstu isprave. Tu je mjesto spahije zauzeo posjednile “Gifluka j on klasiénu semu tapiske isprave ovjerovijava svojim potpison garantujuéi “kupea da neée biti ni od koga uznemirivan i da e moti da se koristi svejom zemljom. "Tek na diskretnom rubu isprave stoji spahisko ime kao potvrda teksta od jednu- ‘dvije reéenice da je i on dao svoj pristanak na izvrSenu kupoprodaju. U nekim slu- | Gajevima dolazilo je i do toga da su spahije morale da sklapaju ahid-.ame (ugovor) sa ashabi alaka, kako se u zamumljenom sluzbenom jeziku nazivao nasrtljivi if “Juéar, koji je odbijao da plati spahiji njegov rentni dohodak, veé se spahija morao s njime pogadati i te pogodbe fiksirati ugovorom.") q /Razumije se da je sudbina hri8tanskih timara, pretstavljenih sitnim knezov- | skim lenima, u uslovima odZakluk timara i ubrzanog tiflu¢enja, osim izvjesnih ‘iguzetih sluéajeva, bila zapetaéena. Vet samo stagniranje timarskog sistema u Bo- ni i Hercegovini, nemoguénost da se poveca fond timarske zemlje, bijesna trka da " se svim sredstvima putem Giflutenja i beglutenja prigrabi Sto vete wéeiée u visku © proiavoda seljackog rada osudivali su na propast knezovske timare: Moralna mo- " “ivacija za to bilo je, pored ostalog, i religiozno opravdanje/Ja sam u jednom doku- | mentit iz vremena kada je davno bila likvidirana timarska organizacija u Bosni i " Hercegovini i kada su bivSi posjednici timara dobivali kao otStetu sa likvidirane | timare nadoknadu pod nazivom »ekvivalenat« prihoda, na’ao tragove jednog hriS¢an- " skog timara za koji se kaze da je bio naslijedivan u jednoj hriséenskoj porodici " od oca na sina, Taj timar iznosio je 3.000 akti i nalazio se je u Eercegovatkom ici, Godine 1234 po Hidzri tj, 1819 nae ere berate i teskere koji su se odnosili na taj timar oteli su razbojnici, Usljed toga su rosjednici toga timara ostali liSeni ulivanja toga timara, i Dimitrije sin Tomagev, potomak posje- _ dnika toga timara sa nekoliko berata i ilama u rvci trazio je svoje pravo. Medutim _ usljed toga Sto je 1243 po Hidirt tj. 1827/8 nave ere izgorela bosansca Deftethana nije se moglo od strane vilajeta naéi nikakva biljeSka koja se odnosi na taj timar. "Stoga je 1260 po Hidéri tj. 1844/5 godine zatrazeno od Centralne defterhane u Ca- rigradu da se vidi da i su Dimitrijevi navodi tatni. Ali se ti podaci risu mogli naéi %) © tom postoji veéi broj dokumenata u zbirei Orijentalnog instituta u Sarajevu, a z= porodics Déenetiéa i u Gazi Husrev-begovo} biblioteci u Sarajevu. Dok br 4227 u abirel Orijentalnog instituta w Sarxjevu.272 u Centralnoj defterhani. Akt koji sadrzi podatke koje’ sam iznio o ovome timars datiran je 1286 po Hidzri tj: 1859 godine. Ne ulazeCi u pitanje vrlo intesentnog mo- menta 0 spaljivanju berata od strane razbojnika koji su mogli biti i hri8éani i mu- slimani — Sto ni u jednom ni u drugom slugaju ne umanjuje znataj interesantnosti toga dogadaja— ja bih htio da naprimjeru ovoga svakako izuzetnog slutaja sa je- dnim hrigéanskim timarom ukazem na neminovnost da se hriS¢anski timar likvidira ine prizna tak i poslije opste likvidaclje timarskog sistema.“’) J Posijednja vremena turske vladavine u Bosni i Hercegovint stajala su u znaku apsoliitne prevlasti tifluckih posjeda nad timarima. Timar je znatio neSto tek u rukama bogatih posjednika tifluka koji obiéno u svojoj ruci drée i visoke upravne ili Vojnitke polozaje. To se lijepo vidi narotito u Bosanskoj Krajini gdje su izvjesne begovske porodice doile do izuzetne snage i ugleda, Tako npr. porodica Kulenoviéa koja se je domogla polozaja kapetans, a njeni neki vaéniji pretstavnici zauzimali su ipoloZaje miri-mirana Kliskoga sandzaka,| koji se poslije neuspjeSnih ratova sa Au- strijom i Mlecima bio smanjio na polovinu svoje nekadaSnje teritorije. Motni pret- stayniei te porodice trazili su i dobili temlik-namu na svoje éifluke od centralne vlasti, Tako se u jednom izvoru iz 1198 godine po Hidzri tj. 1784/3 nae ere spo- minje temlil-nama éifluka Salih-pase kao, i temlik-nama sina mu__ Mahmut-pate koji_jeite tifluke naslijedio. Iz drugog jednog dokumenta iz te iste ‘godine vidi se da jedan tifluk Mahmut-page sadr2i samo poreza filurije 24.000 akéi. Iako posjedni- ci zeameta, Hlanovi te porodice ne kazu za sebe da su zeimi, veé se tituligu izrazom ashabi éiflugan ). posjednici ¢ifluka. ‘To nije smetalo Mehmeda Kulenoviéa, kapetana tyrdave Dyisri Kebir (Kalen Vakufa) da kao spahija filuriskih zemalja koje su po- sjedovali posadnici te tvrdave zaprijeti tim posadnicima da Ge im oduzeti zemlje koje obraduju, ako mu ne dadu rentu veéw od one koju su mu oni htjeli da isplate. § druge strane medu éiféijama Smajil-bega Kulenovita na njegovom difluku u selu Vodenici nalazimo posade iz tvrdave Kulen-Vakufa) Ovo nekoliko ilustracija iz istorije jedne mogne begovske porodice dovoljno je da/nam pokaze svu silinu i komplikovanost procesa izdvajanja bivsih obitnih spahiskih porodica u red krupnih begowskih velikasa ko)i ce svoje ime 1 svo]u snagu steti zahval]ujuéi ne samo svome spahiskom poloZaju veé u prvom redu svomne uspjeinom utestvovanju u trei oko vitke proizvoda rada seljaStva, Taj proces je, kao Sto smo vidjeli, nosio vrlo gest na povrsini vid grube fizitke sile, nesavjesnosti i pljaél ae je u toj trei lavovski dio u Bosni i Hercegovini zahvatila klasa timarskih posjediika, u mnogome je za- sluga ustanove odéakluk-timara koja je svojim prednostima pojaéala kompaktnost te Klase | omoguéila joj povoljne okolnosti pod kojim je utestvovala u pomenutom procesu. Razumije se da je na kraju toga procesa koji je ustvari znatio propast i likvidaciju klase spahija, sudbina pretstavnika te klase bila razlitita. Dok se jedan dio te klase pri kraju javija kao moan sloj begovskih aristokrata iaga, posjednika Gifluka i velikih kompleksa begludke zemlje drugi dic nestao je wu masi selja8iva, a treéi se je uglobio u privredni gradski Zivot, zanate, trgovinu Tid) O tome nam daju dragocjene podatke isprave iz onog deba kada je poslije likvidacije timarskog si stema ispla¢ivana biySim posjednicima timara, odnosno njihovim nasljednicima, ') Dok, 2117 u zbirci Oriientalnog instituta u Sarajevu, %) Podaei uzeti iz kodeksa br. 79 u Orijentainom institutu u Sarajevu._Odéalcluk timart u Bosni i Herwegovint | izvjesna renta kao ekvivalenat za prihode njihovih bivsih posjeda,®) Dréava je ku- " pila te prihode i stavijala ih u dréavau blagajnu, a isplativala ih je preko tev mal-snduka koji su se nalazili u sredi8tima sandzaka Bosanskog ee GTako je bila likvidirana timarska organizacija kao predivjela forma turskog feudalizma, Ali time nije bio likvidiran taj feudalizam. On je_produtio da Zivi v © odnosu izmedu tiféija i gospodara Gifluka.)Po mom misljenjuéto je bila tudna, hi- "bridna forma koja se rodila, iz specitiénih uslova razvitka osmanskog feudalizma > | Kao Sto trgovatki i zelenaski Kapital Koji po svojoj prirodi ostaju van sfere’ pro- " invornje, u oblasti prometa, ne mogu bez svoga prelaza u oblast proizvodnje, ti. ez svoga pretvaranja u proizvodni kapital, izmjeniti niSta bitno u drustveno-cko- " nomsko; formaciji feudalizma, stalno reprodukujuéi stare odnose i stalno ostajuéi kkao potencijalna moguénost proizvodnog Kapitala, tako je i difluk, iako u suitini oblik feudaine organizacije agrarnih odnosa, imao hibridan karakter)§ jedna strane on je liavao seljaka njegovog prava na. posjed zemlje zadréavajuéi njegovu ulogu " neposrednog proizvodaéa od koga posjednik tifluka uzima odredenu rentu, a s druge strane, on je pretstavljao potencijalnu moguénost da preraste u sistem kapitalistit- kkih cdnosa na taj nadin Sto bi naturalna renta bila zamjenjena novéanom rentom | zakupea ili na taj natin Sto bi vlasnik ¢ifluka uzimao seljaka liSenog posjedovanja’ zemlje, seljaka bezemljaSa, putem najamnog odnosa 2a obradu svoje zemlje za svoj Masti rafun i u svojoj vlastto} reli. Jali ovdje se pokezalo da feusalna sgrama proizvodnja kao nizi oblik proizvodnjé J@ moze sama iz sebe cau alte moze sama od sebe preéi u sistem kapitalistitke proizvodnje bez postojanja Dee " trainjeg kepitalistidkog trigta koje ¢e je silom svojih zakonitosti uyuéi u sferu | svojih odnosaJA takvog unutragnjeg kapitslistiékog trZista prezivjela Osmanska " earevina nije imala. Stoge je Gifluk kao organizacija agrarnjh odnosa i agrame proizvodnje ostao feudalna ustanova, koja je sa svoje strane uzvratno djelovala na nerazvijenu privrédu turskih gradoval ‘Ako bi se postavilo pitanje za8to je nakon austriske okupacije Bosne i Her- cegovine postojalo agramo pitanje, drugim rijetima, zaSto se i Gifluk-sahibija i _ ifGija nisu brzo prilagodili novim kapitalistiékim odnosima koje je Austro-ugarska “u brom tempu uvodila u Bosni i Hercegovini, onda se na to pitanje moze odgovo- titi da je [éifludenje bilo priliéno dug proces, a Gfluk priligno stara ustanova koja je dugom ekonomskom i drustvenom praksom posljednjih stoljeéa turske feudalne vlasti u Bosni i Hereegovini bila konzervirala i istalla onu stranu svoje sustine koja joj jedavala karakter feudalne ustanovel Pri tome mislimo ne samo na tisto ekonom- ska stranui procesa, nego pod tim podrazumjevamo i one drustvene, psihologke, idejne i kulturne elemente koji ulaze u okvir proizvodnjih snaga i produkcionih fodnosa. Ustanova Gifluka, prenesena naglo i bez postepenog evolucionog procesa u sister: kapitalistitkih odnosa, morala je pokazati kao kruta ¢clija feudalne agrarne proizvodnje koja se nije mogla saglasiti sa novim akpitalisti¢kim cdnosima u Bosni i Hereegovini, Za aormalno funkeionisanje poljoprivredne proizvodnje u novim uslovima tu éeliju bilo je potrebno unistiti, a njeno se unistenje sastojalo u tome ito je Giflucku zemlju trebalo vratiti njenim neposrednim proizvadacima i tim putem je uklopiti u sistem kapitalistitkih odnosa., %) © tom postosi obilaa materijel u zbirei Orijentalnog instituta u Sarajevy, Prileat #4 oriJestatnu Stologtiu