Antun Arbuni: Roditelji i slobodno vrijeme djece

Izvorni znanstveni lanak

UDK 379.81
37.018.1:379.8

Primljen 1. 9. 2004.
Prihvaen 12. 11. 2004.

Roditelji i slobodno vrijeme djece

Antun Arbuni
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu
Odsjek za pedagogiju

Saetak
Na uzorku od 290 uenika osnovnih kola (Nd = 290) i njihovih roditelja (Nr = 290) istraen je prostor aktivnosti djece u slobodnom vremenu i znanje roditelja o tom istom prostoru. Faktorskom analizom pod komponentnim
modelom, uz primjenu PB-kriterija, ekstrahirano je 9 faktora. Diskriminacijskom analizom utvreno je da se roditelji
i djeca razlikuju u procjeni naina na koji se djeca koriste slobodnim vremenom. Rezultati istraivanja pokazuju
da se djeca i njihovi roditelji statistiki znaajno razlikuju u iskazu o koritenju slobodnog vremena upravo na
aktivnostima koje naznauju poremeaje u ponaanju, rizina ponaanja te zabavu.

Kljune rijei: djeca, slobodno vrijeme, poremeaji u ponaanju, primarna prevencija PUP-a

Summary

PARENTS AND CHILDRENS FREE TIME

Antun Arbuni
Faculty of Philosophy, University of Zagreb, Croatia
Department of Pedagogy

The scope of childrens activities in their free time and their parents knowledge about that scope was investigated on the sample of elementary school pupils (Npupils=290) and their parents (Nparents=290). Using the component
model of factor analysis with the PB criteria, 9 factors were extracted. Discriminant analysis showed that children
and parents differ in their assessment of childrens ways of using the spare time. The results show the statistically
significant difference in childrens and their parents reports about the use of free time particularly considering
those activities which indicate behaviour disorders, risky behaviours and fun.

Key words: children, free time, behaviour disorders, primary prevention of behaviour disorders

PEDAGOGIJSKA istraivanja,1 (2), 221 230. (2004) 221

Antun Arbuni: Roditelji i slobodno vrijeme djece

1. Uvod u problem istraivanja

Kao praktiari koji su u svakodnevnom radu
vezani uz djecu i njihove roditelje esto smo u prilici uti s kakvim oduevljenjem i ponosom roditelji govore o svojoj djeci, ali smo isto tako u prilici
vidjeti i uti s koliko razoaranja, negiranja, preispitivanja, (samo)optuivanja i racionaliziranja ti
isti roditelji nastupaju kada se pojave problemi u
ivotu i radu (uenju) njihove djece. Razlozi tome
lee vjerojatno u slijepoj roditeljskoj ljubavi prema
vlastitoj djeci iz koje onda proistjeu apsolutno
povjerenje, pomanjkanje nadzora, neadekvatni
odgojni postupci i sl., ali i u determinantama linosti roditelja, njegove percepcije sebe i vlastite
obitelji u danom (psiho)socijalnom okruju.
Pritom je vano napomenuti, bez obzira na
uzroke roditeljske sljepoe, da istraivanja pokazuju da su tri temeljne komponente rizika za
pojavu poremeaja u ponaanju koje su determinirane roditeljstvom:
1. kvaliteta odnosa unutar obitelji,
2. stil odgoja koji roditelj(i) primjenjuje(ju),
3. postojanost i dosljednost odgojnog djelovanja.
Obitelji u kojima vlada snana emocionalna
povezanost, povjerenje, meusobno potovanje,
sklad, zajednitvo i dobra komunikacija uz istodobno poznavanje, prihvaanje i izvravanje vlastitih obveza proisteklih iz unutarobiteljskih statusa
i uloga te potovanje i zahtijevanje pridravanja
istih od ostalih sudionika unutarobiteljskog funkcioniranja preduvjeti su kvalitete obiteljskih odnosa i zdravog razvoja mladog narataja (Braja,
1979; Bacvar & Bacvar, 1996; Covey, 1998; Karpowitz, 2001).
Kada je rije o kvaliteti funkcionalnih odnosa unutar obitelji, odnosa meu suprunicima te
njihovih odnosa s djecom (Fine & Wardle, 2001;
Berk, 1994), prije svega mislimo na stanje emocionalnih odnosa. Naime, gdje su ti odnosi poremeeni, disfunkcionalni, uoena je i nia razina
socijalizacije mladih (Bai, Lebedina-Manzoni,
1998), ali i vei rizik od pojave poremeaja u ponaanju (Rankin, Kerna, 1994; prema Ajdukovi
i Delale, 2000). To se osobito odnosi na komunikaciju izmeu roditelja i djece o ijoj kvaliteti
ovise ponaanja djece (Bai, iak, 1994), ali i
njihov ukupan psihosocijalni razvoj (Macoby, Martin, 1983).

U uskoj vezi s kvalitetom odnosa jest i stil

odgoja koji roditelji primjenjuju u svojim odgojnim
nastojanjima. Naime, stil odgoja samo je jedan
od segmenata obiteljskog ozraja o kojemu ovisi
ukupan razvoj mladog bia. Svaki stil odgoja (demokratski, autokratski i stihijski; Lackovi-Grgin,
1977; Bai i sur. 1993) iskazuje svoje prednosti
i nedostatke te je o receptu gotovo nemogue govoriti. Sasvim je sigurno da odgoj mora biti
svjesna, namjerna i planirana djelatnost kako bi
postigao eljeni uinak izravno kao eljene osobine linosti koje se ele njime postii i neizravno
kao prevencija moguih poremeaja u ponaanju.
Stoga je u odgoju nuno djetetu dati dovoljno slobode da (su)odluuje o vlastitom razvoju (autonomija, demokratska komponenta), ali i neprestano
voditi rauna o opasnostima koje se na tom putu
razvoja javljaju zbog raznorodnih i raznovrsnih
utjecaja (kontrola, autokratska komponenta; Male, 1984) koji se kao rjeenje i/ili zadovoljenje
nude osobi s jo neformiranom cjelovitom linosti. Odluivanje ili suodluivanje uvijek sa sobom
nosi i odgovornost za konaan uinak djelovanja.
Roditelj stoga mora posjedovati dovoljnu slobodu (ne i apsolutnu) da kontrolira postupke vlastitog djeteta kako bi na izazove mogao adekvatno
odgovoriti (Babi, Irovi, 1999).
Problem se javlja kada roditelj(i) ne raspolae(u) s dovoljno kompetentnosti za roditeljsku
ulogu bilo iz neznanja, nevjetosti, dobrohotnosti, popustljivosti ili zbog nesreenih obiteljskih prilika, pa se dijete koristi prilikom ili u nj
upada da se ponaa onako kako se inae ne
bi ponaalo. Takav odgoj ne omoguava djetetu
stvaranje kognitivnih mapa (Grgin, 1997) koje
mu omoguuju razlikovanje poeljnih od nepoeljnih ponaanja. Ovaj stav potvruju i istraivanja koja u neadekvatnom stilu odgoja, nepostojanosti i nedosljednosti u odgojnim postupcima
vide dobre predikatore za javljanje poremeaja u
ponaanju (Petterson, 1982, Petterson i dr., 1992;
Bai i sur. 1993). Kako je odgoj transgeneracijska i intergeneracijska pojava, iskustva steena
u obitelji prenose se, naalost, i unutar vlastite i
na sljedee generacije: odgojeni biraju odgojene i odgojeni prenose vlastiti odgoj, odnosno
iskustvo odgoja. Tako se zaarani krug transmisije odgoja nastavlja dalje, ali samo s novim imenima, u novim vremenima, u naizgled izmijenjenom
okruju, ali uvijek u istom ozraju.

222 PEDAGOGIJSKA istraivanja, 1 (2), 221 230. (2004)

Antun Arbuni: Roditelji i slobodno vrijeme djece

Dovodei u odnos prethodno navedene i eksplicirane komponente rizika pojave poremeaja

u ponaanju, koje su determinirane roditeljstvom,
sa slobodnim vremenom djece, mogue je rei da
slobodno vrijeme u tom kontekstu moemo shvatiti dvojako: kao vrijeme u kojem se zbivaju ljudske
aktivnosti odvojene od svijeta rada i kao vrijeme
osloboeno od svake nunosti. U prvom smislu to
je vrijeme izvan organiziranog rada u koje su
ukljueni potreban odmor, razliite obveze to se
moraju izvravati (Martini, 1977, 4). Kada su u
pitanju djeca, oito je da se pod pojmom rada
ne razumijeva rad u doslovnom smislu, ve kola
i kolske zadae (Giesecke, 1993, 108), ali, dodali
bismo, i sve one aktivnosti koje dijete nuno mora
obavljati, a koje proistjeu iz njegova obiteljskog i
uenikog statusa. Upravo zato skloniji smo definiranju slobodnog vremena kako ga poima Kluth
(prema Jerbi, 1973, 68) prema kojemu je slobodno vrijeme svijet usredotoen sam na sebe,
tj. onaj odsjeak vremena osloboen svake nunosti, a koji ostaje pojedincu na raspolaganje za zadovoljenje osobnih, intimnih potreba u ostvarenju
sebe kao unikuma. Premda se ovakvo shvaanje
slobodnog vremena u literaturi esto naznauje
dokolicom u pejorativnom smislu te rijei, smatramo takav stav neopravdanim jer ne prihvaa
(samo)ostvarivaku koncepciju dokolice i ne uzima u obzir pojedinca s njegovim potrebama neovisno o drutvenim mjerilima korisnosti odreene
aktivnosti. To po sebi ne znai da se prihvaaju oni oblici dokolice koji naznauju neiskoriteno
vrijeme ili pak aktivnosti koje oznaavaju bilo koji
oblik drutveno neprihvatljivog ponaanja, a koji
se samo zbiva u slobodnom vremenu.
S obzirom na funkcije slobodnog vremena
odmor, razonoda i osobni razvoj (Iliin, 1999;
Previi, 2000) oito se ne radi o pojmovnim sinonimima, ve da bismo mogli govoriti o hijerarhijskom odreenju pojedinih pojmova. Pritom
slobodno vrijeme moemo definirati temeljnim
ili rodnim pojmom kojem su dokolica i prazno
vrijeme nii rodni pojmovi. U tom kontekstu dokolica gubi svoj pejorativni prizvuk i dobiva funkcionalne odlike razonode i osobnog razvoja, to
ona u djejoj dobi zaista i jest. Naime, poznato je
da svaka djeja igra, koju inae podvodimo pod
pojam dokolice, u razdoblju djetinjstva osim
svoje rekreacijske uloge ima i svoju razvojnu ulogu. Djeca igrajui se, ue ue razliite socijal-

ne uloge, stjeu saznanja o svijetu oko sebe, njegovu funkcioniranju, ue komunicirati s drugima,
stjeu razliite vjetine i navike te stoga igru ne
moemo tretirati dokolicom u pejorativnom smislu, ve oblikom stjecanja razliitih oblika kompetencije, tj. instrumentom osobnog razvoja. Ako
tome pridodamo brojne oblike aktivnosti kojima
se djeca u suvremenosti bave, primjerice surfanje Internetom ili sluanje glazbe, jasno je da
takve aktivnosti ne moemo smatrati dokolicom
u pejorativnom smislu ili praznim vremenom,
ve upravo dokolicom koja naznauje i odmor, i
razonodu, i osobni razvoj. Praznim vremenom
(ili dokoliarenjem, nap. a.) smatramo stoga onaj
odsjeak slobodnog vremena koji nije iskoriten
ni za odmor, ni za razonodu, ni za osobni razvoj,
ve ima osobine besciljnog troenja vremena ili
ispunjavanja slobodnog vremena oblicima drutveno neprihvatljivog ponaanja. Takvom distinkcijom pojmova lake je i preciznije odrediti one
manifestne oblike ponaanja svakog pojedinca u
slobodnom vremenu, a osobito djece ije je slobodno vrijeme nedefinirano i podlono utjecajima i
pritiscima iz okoline koja ih okruuje. Na taj nain
funkcija odreuje aktivnost, a ne njezin manifestni
oblik izraavanja ili sadraj aktivnosti sam.

2. Metodologija istraivanja
Potaknuti prethodnim razmiljanjima pristupili
smo istraivanju prostora slobodnog vremena djece osnovnokolske dobi elei utvrditi poznaju li
roditelji dovoljno taj prostor razvoja svoje djece.
Zadae koje smo pritom postavili bile su: a) utvrditi koliinu bavljenja pojedinim aktivnostima uenika u slobodnom vremenu, b) utvrditi roditeljsku
procjenu toga istog prostora s polazita njegova
poznavanja i c) kao konaan cilj istraivanja, utvrditi razlike meu ispitanicima u procjeni koliine
bavljenja tim aktivnostima u slobodnom vremenu. Iz tako postavljenih zadaa i cilja istraivanja
proistekle su dvije operativne hipoteze.
H1: Prostor koliine bavljenja pojedinim aktivnostima u slobodnom vremenu nije jedinstvena
sadrajna ni kvalitativna cjelina.
H2: Ne postoje statistiki znaajne razlike u
vrednovanju prostora koliine bavljenja pojedinim
aktivnostima u slobodnom vremenu izmeu djece
i njihovih roditelja.

PEDAGOGIJSKA istraivanja,1 (2), 221 230. (2004) 223

Antun Arbuni: Roditelji i slobodno vrijeme djece

Za potrebe istraivanja konstruiran je Upitnik o

koritenju slobodnog vremena koliina (UKSVK) koji se sastoji od 70 varijabli koje naznauju
aktivnosti kojima se djeca mogu baviti u slobodnom vremenu (Arbuni, 1997). Aktivnosti (varijable) su se procjenjivale na ljestvici Likertova tipa
od 5 stupnjeva od nikada do svakodnevno.
Uzorak ispitanika formiran je od ispitanika-uenika (Nd = 290) koji su procjenjivali koliko esto se
bave pojedinim aktivnostima slobodnog vremena, a ispitanici-roditelji (Nr = 290) su procjenjivali iste te aktivnosti s pozicije procjene koliko se
njihova djeca tim aktivnostima bave. Istraivanje
je provedeno u dvjema osnovnim kolama otoka
Hvara i sastavni je dio neobjavljenoga magistarskog rada autora (Arbuni, 1997), a to je vidljivo
iz poziva na literaturu.
Podaci dobiveni istraivanjem su normalizirani i standardizirani, a potom obraeni metodom
faktorske analize pod komponentnim modelom,
uz primjenu PB-kriterija za utvrivanje strukture
faktorskog prostora koliine te metodom diskriminacijske robustne analize za utvrivanje razlika
meu subuzorcima ispitanika (www.erf.hr).

3. Rezultati i interpretacija
Faktorskom analizom pod komponentnim modelom, uz primjenu PB-kriterija pri ekstrakciji faktora
(SSMC = 39,20; Arbuni, 1997, 250) ekstrahirano je
devet faktora koliine na oba subuzorka ispitanika te su na temelju ortogonalnih i paralelnih projekcija varijabli koje definiraju faktore (isto: 153/4,
251) isti i imenovani kao u tablici 1.
Tako je definiran prostor koliine bavljenja
pojedinim aktivnostima u slobodnom vremenu.
Sadrajnom analizom ekstrahiranih faktora mogue je utvrditi da je prostor od 70 varijabli slobodnog vremena djece definiran s 9 latentnih
dimenzija koje u funkcionalnom smislu tvore
subprostore: odmora definiranog faktorima zabave i sportsko-rekreativnih aktivnosti (F4 i 9);
dokolice definirane faktorima dokolice specifinog socijalnoga miljea (F3) te faktorima dokolice
inkorporirane s rizinim ponaanjima (F1) i statusnim obvezama (F5); osobnog razvoja definiranog
faktorom samoostvarenja (F2); statusnih obveza
djeteta definiranih faktorima statusnih, radnih i
vjerskih obveza te pomoi (F5, 6 i 7); te praznog

vremena koje je definirano faktorima dokoliarenja, rizinih ponaanja i poremeaja u ponaanju (F1 i 8). Iz ovako funkcionalno strukturiranog
prostora slobodnog vremena vidljivo je da je bilo
opravdano razlikovati slobodno vrijeme od dokolice, kao i dokolicu od dokoliarenja ili troenja
(is)praznog vremena.
Da bismo vidjeli kako faktori meusobno koreliraju, izvrit emo pregled tablice 2, pri emu
je u tablici dana granina vrijednost r za 5 (1)%
mogunosti pogreke:
Iz tablice 2 vidljivo je da statistiku znaajnost
korelacije na razini od 99% sigurnosti procjene
postie od 99% postie 17 parova faktora te jo
4 para faktora ija korelacija je znaajna na 5%
mogunosti pogreke pri zakljuivanju. Pregledom
koeficijenata korelacije moe se zakljuiti da:
1. najznaajnije interkorelacije postiu faktori
poremeaja u ponaanju, dokolice, rizinih
ponaanja, (ne)rada i samoostvarenja;
2. poremeaji u ponaanju znaajno koreliraju
s dokolicom svake vrste i rizinim ponaanjima, ali negativno koreliraju s obvezama svake vrste, sportom i radnim aktivnostima;
3. samoostvarenje znaajno korelira s radnim
aktivnostima, sportom i obvezama svake
vrste, a negativno korelira s dokolicom svake vrste i s ponaanjima koja oznaavaju
rizinost ili sami poremeaj;
4. dokolica svake vrste znaajno korelira s poremeajima u ponaanju, rizinim ponaanjima i neradom, a negativno sa samoostvarenjem, sportom i statusnim obvezama;
5. zabava znaajno korelira sa sportom i dokolicom, a negativno sa statusnim obvezama.
Razmatrajui suodnose meu faktorima u njihovu funkcionalnom poimanju, mogue je uoiti
da odmor djece definiraju aktivnosti sporta, rekreacije i zabave te pojedine aktivnosti rizinih ponaanja koje u ovom kontekstu moemo drati djejim nestalucima koje nemaju dubljih korijena,
ve su posljedica nezrelosti i tenje za samodokazivanjem. Naravno, kao to korelacije upuuju,
da u tom subprostoru slobodnog vremena nema
mjesta za aktivnosti samoostvarenja i izvravanja
obveza, ali ni za poremeaje u ponaanju. Tako taj
subprostor dobiva istinska obiljeja rastereenja
djeteta od svake nunosti.
Dokolica je pak, kao funkcionalna substruktura slobodnog vremena, najarolikije podruje slo-

224 PEDAGOGIJSKA istraivanja, 1 (2), 221 230. (2004)

Antun Arbuni: Roditelji i slobodno vrijeme djece

TABLICA 1. MATRICA VANIH GLAVNIH KOMPONENATA

Redni broj i naziv faktora koliine
1. Faktor dokolice i rizinih ponaanja
2. Faktor samoostvarenja
3. Faktor dokolice specinoga socijalnog miljea
4. Faktor rizinih ponaanja i zabave
5. Faktor dokolice i statusnih obveza
6. Faktor radnih obveza i pomoi
7. Faktor vjerskih obveza
8. Faktor poremeaja u ponaanju
9. Faktor sporta i rekreacije

kk1

KUM

ZV%

6,63
5,53
3,18
2,75
2,49
2,27
1,92
1,81
1,75

6,63
12,15
15,33
18,09
20,58
22,85
24,82
26,64
28,39

9,47
17,36
21,91
25,84
29,41
32,65
35,46
38,06
40,56

SAMO
OSTVAR

DOKO
SPESOMI

RIZ. PON
ZABA.

DOKO
STATOB

RADOBV
POM

VJER
OBVOBI

PUP

SPORT
REKRE.

1. ()
2. (+)
3. (+/)
4. ()
5. (+/)
6. ()
7. (+)
8. (+)
9. ()

DOKORIZ
PON.

FAKTORI

TABLICA 2. MATRICA INTERKORELACIJA FAKTORA

1.-

2.+

3.+

4.-

5.-

6.-

7.+

8.+

9.-

0,14
1,00

0,04
0,06
1,00

0,05
0,07
0,05
1,00

0,02
0,20
0,15
0,11
1,00

1,00

0,02
0,29
0,07
0,03
0,21
1,00

0,08
0,01
0,05
0,04
0,12
0,07
1,00

0,42
0,06
0,28
0,03
0,20
0,19
0,17
1,00

0,23
0,23
0,10
0,20
0,10
0,10
0,11
0,21
1,00

Granine vrijednosti koecijenta korelacije na 5% i 1% vjerojatnosti pogreke: r g 0,08 (0,11)

bodnog vremena. Nju karakterizira povezanost sa

svim substrukturama slobodnog vremena, ak i s
obvezama, ali ne i s aktivnostima samoostvarenja.
Iz takve konstelacije odnosa dokolice i inih subprostora slobodnog vremena moe se zakljuiti da
je dokolica onaj subprostor slobodnog vremena
koji nije funkcionalno istoznaan za sve njegove
konzumente, ve da joj smisao i ulogu pridaje pojedinac prema osobnom afektivnom tonu koji ona
na nj ostavlja. Nije stoga zaudno to aktivnosti
dokolice jedanput pozitivno, a drugi put negativno koreliraju, primjerice, s obvezama, poremeajima u ponaanju i sl. Mislimo stoga da je ona
onaj granini subprostor ili substruktura prostora
slobodnog vremena koja balansira izmeu pre1

ostalih substruktura slobodnog vremena u ovisnosti o uvjetima u kojima se zbiva i o kontroli znaajnih drugih nad tim prostorom ili cjelokupnim
prostorom slobodnog vremena.
Promatrajui strukturu i suodnos faktora samoostvarenja s preostalim faktorima i njima pridanim
funkcionalnim obiljejima, uoljiva je njegova kristalno jasna definiranost i potpuna odvojenost od preostalih substruktura slobodnog vremena. Korelacije
izmeu njega i preostalih faktora govore nam da on
nije ni u kakvoj svezi s odmorom, obvezama, dokolicom ili praznim vremenom te tako u funkcionalnom smislu najjasnije predstavlja osobni razvoj.
Kada je u pitanju ono to funkcionalno definiramo kao prazno vrijeme, situacija je potpuno

Kratice u tablicama: kk karakteristini korijen; KUM komulativno; ZV% postotak zajednike varijance.

PEDAGOGIJSKA istraivanja,1 (2), 221 230. (2004) 225

Antun Arbuni: Roditelji i slobodno vrijeme djece

jasna: gdje je prisutno prazno vrijeme koje se

manifestira kao dokoliarenje ili drutveno neprihvatljivo ponaanje, nema ni obveza, ni dokolice,
ni razvoja, a sport i rekreacija vjerojatno su samo
prilika ili izlika da se takve aktivnosti prikriju od
znaajnih drugih.
Iz iznesenih podataka i njihove interpretacije
namee se logiki zakljuak da prostor koliine bavljenja pojedinim aktivnostima u slobodnom vremenu nije jedinstvena sadrajna ni funkcionalna
cjelina, ve da se on sastoji od subprostora koji
su sadrajno, kvalitativno i funkcionalno razliiti te
stoga moemo prihvatiti svoju prvu hipotezu (H1)
o heterogenosti prostora koliine bavljenja djece
pojedinim aktivnostima u slobodnom vremenu.
Kakvo je slaganje ispitanika meu ekstrahiranim dimenzijama, provjerit emo na rezultatima
sudjelovanja svakoga faktora u ukupnom varijabilitetu (tablica 3).
Rezultati u tablici 3. upozoravaju nas pak da je
varijabilitet meu ispitanicima najvei kod faktora
poremeaja u ponaanju, a zatim kod faktora samoostvarenja te faktora koji naznauju dokolicu svake
vrste i radnih aktivnosti. Najmanji varijabilitet iskazuju faktori rizinih ponaanja i zabave, vjerskih obveza i sportsko-rekreativnih aktivnosti.

Oito je da se djeca i roditelji u prostoru koliine najloije poznaju u slabije strukturiranim prostorima slobodnog vremena, a koji su u
funkcionalnom smislu subprostori praznog vremena (poremeaja u ponaanju i dokoliarenja),
osobnog razvoja i dokolice te roditelji stoga samo misle da njihova djeca nisu izloena oblicima
drutveno neprihvatljivih oblika ponaanja ili da
se u slobodnom vremenu bave neim za njih doputenim i korisnim. Prostor boljeg poznavanja
roditelja i djece jest prostor obveza, sporta i rizinih ponaanja koje roditelji oito toleriraju i, pretpostavka je, smatraju sastavnim dijelom odrastanja. Meutim, kakvo je stvarno stanje razlika u
procjenama koritenja slobodnog vremena djece,
pokazat e nam rezultati diskriminacijske analize
u iduim tablicama 4 6.
Rezultati diskriminacijske analize (tablica 4) pokazuju da se djeca i roditelji statistiki znaajno
razlikuju u procjeni koliine bavljenja djece nekim
aktivnostima u slobodnom vremenu te moemo
odbaciti nul-hipotezu (H2) o nepostojanju razlika
meu njima i zakljuiti da se djeca i njihovi roditelji
statistiki znaajno razlikuju u procjeni naina koritenja slobodnog vremena djece. Kako i u emu se
oni razlikuju, pokazuju nam tablice 5. i 6.

TABLICA 3. SUDJELOVANJE FAKTORA U UKUPNOJ VARIJANCI

FAK.
Kovar.
rang

1.

2.+

3.+

4.

5.

6.

7.+

8.+

9.

3,47

3,61

3,36

2,02

3,26

3,23

2,25

4,30

2,87

3.

2.

4.

9.

5.

6.

8.

1.

7.

TABLICA 4. ANALIZA VARIJANCE

SS

MS

Df

izmeu skupina

Izvor varijabiliteta

85,73

85,73

F/ Fg

unutar skupina

733,49

1,27

total

813,49

578

67,56

0,000

579

3,84 (6,64)

TABLICA 5. SKUPINA CENTROIDI

No

Centroidi

s. d.

djeca

290

0,38

1,21

roditelji

290

0,38

1,04

Skupina

226 PEDAGOGIJSKA istraivanja, 1 (2), 221 230. (2004)

Antun Arbuni: Roditelji i slobodno vrijeme djece

Faktor
1. DOKORIZPON
2. SAMOOSTVAR
3. DOKSPESOMI
4. RIZPONZABA
5. DOKOSTATOB
6. RADOBVPOM
7. VJEROBVOBI
8. P U P
9. SPORTREKRE

D
0,63
0,04
0,20
0,26
0,17
0,26
0,07
0,62
0,09

0,78
0,25
0,31
0,30
0,11
0,16
0,06
0,73
0,40

36,48
1,17
4,33
6,63
3,42
6,65
1,45
35,78
1,64

Iz pregleda tablica 5. i 6. uoljivo je da su djeca i njihovi roditelji za 0,76 dijelova standardne

devijacije udaljeni u svojim procjenama bavljenja
aktivnostima u slobodnom vremenu (tablica 5) te
da se statistiki znaajno razlikuju u etiri od devet ekstrahiranih faktora (tablica 6).
Pritom se moe uoiti da se djeca i roditelji
najvie razlikuju upravo u procjeni onih aktivnosti koje naznauju drutveno neprihvatljive oblike
ponaanja (poremeaji u ponaanju i rizina ponaanja u kombinaciji sa zabavom i dokolicom),
te radnih aktivnosti i pomoi u kui: dakle, u funkcionalnom smislu, u procjeni subprostora praznog vremena, dokoliarenja i dokolice same. Iz
navedenog je jasno da djeca ili te svoje aktivnosti vjeto prikrivaju ili su roditelji nesvjesni ime
se njihova djeca bave. Da bismo odgovorili na tu
dilemu, nuno je pregledati koeficijente diskriminacije (D) i koeficijente korelacije s diskriminacijskom funkcijom (r)!
Pregledom navedenih koeficijenata uoljivo
je da roditelji procjenjuju prostor koliine kao
prostor u kojem nema rizinih ponaanja vezanih
uz aktivnosti dokolice (0,63/0,78) i zabave (0,26/
0,30), ali ni radnih obveza i pomoi u kuanstvu
(0,26/0,16). Dakle, u funkcionalnom smislu roditelji misle da njihova djeca nemaju praznog vremena te su im aktivnosti vezane uza nj ili nepoznate
ili nedostupne. Sasvim suprotno, djeca taj prostor
vide kao idealno mjesto/vrijeme za aktivnosti
koje smo definirali faktorom poremeaja u ponaanju (0,62/0,73). Oito je da roditelji ne poznaju dovoljno dobro prostor slobodnog vremena
svoje djece, ponajmanje aktivnosti kojima se ona
u tom prostoru bave. Razlike su vjerojatno nastale

Fg

Fg 3,84 (6,64)

TABLICA 6. RAZLIKE IZMEU DJECE I RODITELJA U PROSTORU KOLIINE

.000
.279
.035
.010
.061
.010
.223
.000
.191

zbog roditeljske ljubavi koja onemoguuje jasan,

hladan i racionalan uvid u sve aktivnosti kojima
se djeca bave u slobodnom vremenu i zbog anonimnosti ankete koja je omoguila da djeja iskrenost izbije na povrinu te tako prostor slobodnog
vremena otkrije u svoj svojoj punini. Zbog razlika
u procjeni i zbog uzroka koji su objelodanili stanje
koritenja slobodnog vremena djece, diskriminacijsku funkciju nazvat emo ISKRENOST.

4. Zakljuak
Istraivanjem je potvrena naa prva hipoteza o nejedinstvenosti prostora koliine bavljenja
pojedinim aktivnostima u slobodnom vremenu
ni sadrajno, ni kvalitativno. Rezultati, naime,
pokazuju da se prostor koliine diferencirao u
devet sadrajno i pet kvalitativno (funkcionalno,
nap. a.) razliita subprostora. Sadrajno su se ti
prostori iskazali kao ekstrahirani faktori, a kvalitativno kao funkcionalne cjeline koje definiraju
ekstrahirani faktori. Kao funkcionalne cjeline definirane ekstrahiranim faktorima pojavili su se subprostori odmora, razonode (dokolice), osobnoga
razvoja, statusnih obveza i praznog vremena.
Razlike koje su se pritom pokazale u procjeni naina i koliine kako djeca provode svoje slobodno
vrijeme pokazale su da roditelji nedovoljno poznaju prostor slobodnog vremena svoje djece, i to
osobito u onom njegovu segmentu koji naznauje
dokolicu i prazno vrijeme. Roditelji iskazuju nevjericu (ili neznanje, nap. a.) da se njihova djeca
time bave ili trae opravdanja umanjujui vanost
takvih ponaanja svoje djece dajui im predznak

PEDAGOGIJSKA istraivanja,1 (2), 221 230. (2004) 227

Antun Arbuni: Roditelji i slobodno vrijeme djece

dokolice, zabave, rizinosti ili pak nespremnosti djece za pomo u obavljanju radnih aktivnosti u kuanstvu.
Gledajui na rezultate istraivanja s pedagokog aspekta, moemo zakljuiti da roditelji
prepoznaju samo one aktivnosti slobodnog vremena djece koje su im tradicionalno vezane uz
roditeljsku ulogu. Meutim, izmiu im aktivnosti
koje se odnose na onaj dio slobodnog vremena djece koji nije izravno pod njihovim nadzorom bilo zbog nemogunosti kontrole nad tim
prostorima zbog suvremenog naina obiteljskog
ivota, bilo zbog promjene stila odgoja koji od
tradicionalnog tei demokratskom stilu koji se
esto pogreno shvaa kao lassez-faire. Dakako da djeci treba dati slobodu u koritenju slobodnog vremena, ali ih zato odgojem moramo
osposobiti da to vrijeme ne troe, ve koriste
za vlastiti razvoj i zadovoljenje svojih intimnih
potreba (Previi, 2000). U takvom svjetlu slobodno vrijeme i aktivnosti kojima se djeca bave
u njemu postaju imbenicima osobnog razvoja
i samopotvrivanja linosti i kao individuuma i
kao socijalnog bia, ali i najefikasniji eliminatori

vanjskih negativnih utjecaja koji svojom dopadnou i lakoom mame u neeljene oblike ponaanja mlade generacije.
Mogli bismo zakljuiti da je roditeljska uloga
zaista u odgoju nezamjenjiva, ali da ona nije jednom zauvijek definirana, ve da se nuno mora
mijenjati u skladu s promjenama koje se zbivaju u obiteljskom okruju. Suvremeni ivot donosi
stalne promjene i nove izazove na koje svaki pojedinac mora promptno reagirati ne eli li snositi
posljedice nemogunosti ili sporosti prilagodbe.
Tako je i sa slobodnim vremenom djece! Novi izazovi slobodnog vremena i sve manja mogunost
kontrole nad odgojem djece zbog obveza roditelja
i mnoine imbenika koji sudjeluju u formiranju
mladog narataja zahtijevaju od roditelja da svoje odgojno djelovanje usmjere vie na stavove i
linost nego na samu kontrolu te tako unaprijed
sprijee pojavu onih oblika ponaanja svoje djece
koje naznaujemo drutveno neprihvatljivim. Da
bi oni mogli odgovoriti na takve izazove, nuno
ih je uiniti kompetentnim da prepoznaju imbenike rizika, naine njihova djelovanja i mogunosti njihova onemoguavanja.

228 PEDAGOGIJSKA istraivanja, 1 (2), 221 230. (2004)

Antun Arbuni: Roditelji i slobodno vrijeme djece

Literatura
Ajdukovi, M., Delale, E. A. (2000), Stil odgoja u obitelji kao initelj rizika i zatite u razvoju poremeaja u ponaanju djece i mladei. U: Bai, J., Jankovi, J. (ur.), Rizini i zatitni imbenici u
razvoju poremeaja u ponaanju djece i mladei. Zagreb: Povjerenstvo Vlade RH za prevenciju
PUP-a, 171 187.
Arbuni, A. (1997), Slobodno vrijeme mladih i prevencija poremeaja u ponaanju (neobjavljen magistarski rad). Zagreb: ERF.
Babi, N., Irovi, S. (1999), Vrijednosni sustav i ponaanje roditelja u interakciji s djecom. Zagreb:
Dijete-vrti-obitelj, 8 11.
Bacvar, D. S., Bacvar, R. J. (1996), Family Therapy, A Systemic integration. Boston: Allyn and Bacon.
Bai, J., Koller-Trbovi, iak, A. (1993), Integralna metoda. Zagreb: Alinea.
Bai, J., Lebedina-Manzoni, M. (1998), Relacije obiteljskih prilika i nekih konativnih osobina uenika adolescenata. Revija za rehabilitacijska istraivanja, 34 (1), 23 30. Zagreb: ERF.
Bai, J., iak, A. (1994), Znaaj komunikacije u obitelji za pojavu poremeaja u ponaanju djece
osnovnokolske dobi. Kriminologija i socijalna integracija, 2 (1), 1 19, Zagreb.
Berk, L. E. (1994), Child development. Illinois State University.
Braja, B. (1979), Neki osnovni aspekti obiteljske psihodinamike. Socijalna zatita, 475. Zagreb:
GZH.
Covey, R. S. (1998), Sedam navika uspjenih obitelji. Zagreb, Mozaik knjiga.
Fine, J. M., Wardle, K. F. (2001), A Psyhoeducational Program for Parents of Dysfunctional Backgrounds. In: Fine, M. J., Lee, S. W. (Eds.), Handbook of Diversity in Parent Education, Accademic
Press.
Grgin, T. (1997), Edukacijska psihologija. Jastrebarsko: Slap.
Giesecke, H. (1993), Uvod u pedagogiju. Educa: Zagreb.
Iliin, V. (1999), Mladi i televizijski medij. Zagreb: Napredak 140 (2), 143 153.
Jerbi, V. (1973), Funkcija slobodnog vremena djece i omladine. CVO: Zagreb.
Lackovi-Grgin, K. (1977), kolska sprema roditelja i njihov stil rukovoenja djecom u porodici.
Split: kolski vjesnik, 4, 314 318.
Karpowitz, D. H. (2001), American Familyes in the 1990s and Beyond. In: Fine, M. J., Lee, S. W.
(Eds.), Handbook of Diversity in Parent Education, Accademic Press.
Maccoby, E. E., Martin, J. A. (1983), Socialization in the context of the family: parent-child interaction. New York: Handbook of child psychology, 4, 101.
Male, D. (1984), Psihosocijalni elementi pedagoke atmosfere u obitelji. Split: kolski vjesnik, 3
4, 187 197.
Martini, T. (1977), Slobodno vrijeme i suvremeno drutvo. Informator: Zagreb.
Petterson, G. R. (1982), Coersive family process, Castalia Publishing Company, Eugene.
Petterson, G. R., Reid, J., Dishion, T. (1992), Antisocial boys, Castalia Publishing Company, Eugene.
Previi, V. (2000), Slobodno vrijeme izmeu pedagogijske teorije i odgojne prakse. Zagreb: Napredak 141 (4), 403 410.

PEDAGOGIJSKA istraivanja,1 (2), 221 230. (2004) 229