Pablo Neruda

Sad si moja
Sad si moja. U mom je snu dio tvog sna.
Sad spava i ljubav i bol i teina sva.
No je sila na nevidljivim kotaima,
I ti, jedina, sniva u meni poput jantara.
Nitko drugi, ljubavi moja, nee spavati u mojim snovima.
Poi, poimo zajedno, preko voda vremena,
Nitko osim tebe nee putovati sa mnom preko sjena,
Ni sunce, ni mjesec samo ti, moja zimzelena.
Iz tvojih ruku, sa tvojih mekih otvorenih dlanova
Njene pjesme padaju i nestaju kao kapi,
Sklopila si svoje oi, poput siva krila dva,
Dok ja plutam vodom koja tee, koja me odnosi:
A u svojoj sudbi vrti se no, zemlja, vjetar
Ja sam bez tebe, sm, samo tvoj san.

Svia mi se kad uti

Svidja mi se kad uti jer si kao odsutna,
i cuje me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Cini mi se kao da su ti letjele oci
i cini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
Kako su stvari sve ispunjene duom mojom
izranja iz stvari, ispunjena duom mojom.
Leptirice sna, dui mojoj si slicna,
i slicna si rijeci melankolija.
Svidja mi se kada uti i kad si kao udaljena.
I kada kao da se ali, leptiricu u gukanju.
I cuje me izdaleka, i glas moj ne dostie te:
Pusti me da utim s mucanjem tvojim.
Pusti me da ti govorim takodjer s tvojom utnjom
jasnom kao svijeca jedna, prostom kao jedan prsten.
kao noc si, utljiva, zvjezdana.
utnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna.
Svidja mi se kad uti jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna rijec tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo to nije tocno.

NE BUDI DALEKO OD MENE

Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i ekat u te na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu valovi.
Nemoj otii ni samo jedan as, jer tada,
u tom asu, spoje se kapi nesanice
i moda ce sav dim sto trai svoju kuu
doi da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjee u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom otii ces tako daleko
da u obii zemlju ispitujui
hoe li se vratiti ili me ostaviti da umrem.