Professional Documents
Culture Documents
LAN^ANICE
Uvodne napomene
Gipka nit pri~vr{}ena na svojim krajevima za dva nepomi~na oslonca,
naziva se lan~anica .
it, o kojoj je rije~ mo`e biti u`e, lanac, kabl i sli~no, pri ~emu se
horizontalni razmak oslonaca, tj. ta~aka ovje{enja naziva raspon
lan~anice, dok ove mogu biti na razli~itim ili istim visinama u
odnosu na horizontalu, sl.1.
A
B
f
l
l
slika 1.
Za lan~anicu se uvode slijede}e pretpostavke:
ona ima vlastitu te`inu koja je u slu~aju homogene niti jednoliko
raspodjeljena po jedinici du`ine njenog luka ;
ona je apsolutno gipka tj.savitljiva, {to zna~i da se ne suprotstavlja
savijanju .
Na osnovu ove pretpostavke slijedi da je suma stati~kih momenata svih
sila u bilo kojem presjeku lan~anice, s
jedne ili druge njegove
strane,jednaka nuli;
ona je nerastegljiva pod uticajem zate`u}ih sila koje se javljaju u svim
njenim presjecima.
Ova pretpostavka prakti~ki zna~i da se zanemaruje pove}anje ukupne
du`ine neoptere}ene lan~anice, {to je prihvatljivo u prvoj aproksimaciji
analize.
(pri znatnim optere}enjima ili, pak, velikim o~ekivanim temperaturnim
oscilacijama uvedena pretpostavka je neodr`iva).
S l i k a 2.
Veoma je ~esta primjena lan~anica kao glavnih nosa~a za prevo|enje
raznih instalacija (vodovoda, gasa, naftovoda) preko raznih prepreka,
sl.3.
3
S l i k a 3.
Neizostavno treba spomenuti i primjenu lan~anica kao glavnih nosa~a za
vje{anje kolovoznih tabli tzv.vise}ih mostova {to omogu}ava
savladavanje izuzetno velikih raspona (preko 1500 m, kao {to su
npr.mostovi u S.Francisku, Istanbulu, Bristolu itd., sl.4)
S l i k a 4.
U okvirima ovih op{tih razmatranja potrebno je ukazati na jo{ neke va`ne
karakteristike lan~anice, ~ije razumijevanje predstavlja uslov za shvatanje
njenog rada kao nose}eg elementa .
U tom pogledu u prvom redu treba imati u vidu njenu osobinu da
zauzima razli~ite polo`aje, odnosno razne konfiguracije, u zavisnosti od
karaktera i rasporeda optere}enja koja prima i dalje prenosi. Pri tome se
ovo odnosi na istu lan~anicu sa nepromjenjenim horizontalnim
razmakom oslonaca, i istom visinskom razlikom (h).
b)
l
l
h
h
F3
F2
F1
q(s)
x
y
c)
Optere}enje po jedinci du`ine luka (s)
d)
Optere}enje po jedinici du`ine
horizontalne projekcije (x)
h
h
y = f (x)
q(s)
x
q(x)
y=f1(x)
S l i k a 5.
Posljedica te osobine jeste da je potrebno, bez obzira na nepromjenjivost
raspona i visinske razlike oslonaca, za svaki slu~aj optere}enja posebno
utvr|ivati konfiguraciju, tj.jedna~inu lan~anice.
Pore|enja radi, kod krutih nosa~a, npr.sistema okvira, to nije potrebno, sl 6. pa
prema tome, princip superpozicije za lan~anice nije primjenjiv (u analiti~kom/
algebarskom obliku).
F1
F2
l
h
l
q1
q2
Slika 6
5
Bx=H
F1
F2
Ay
Ax=H
Bx
Ax
Ay
H
Fix=H
By
F1
F2
S l i k a 7.
I napokon, da bi se lan~anica mogla tretirati kao ravni stati~ki odre|eni
sistem potrebno je da se ona zadaje putem tri podatka .
Pored dva osnovna : raspona (l) i eventualne visinske razlike oslonaca (h)pri ~emu je slu~aj h=0 tako|e podatak koji samo ukazuje da su oslonci
na istoj visini-kao tre}i dodatni podatak naj~e{}e se unaprijed fiksira
polo`aj (ordinata) jedne ta~ke optere}ene lan~anice.
Naravno, to mo`e biti i neki drugi podatak : npr.ugao pravca jedne
(ukupne) reakcije itd.
Imaju}i u vidu ~injenicu da na ravnote`ni oblik obje{ene niti
prevashodno uti~e karakter optere}enja, stati~ka analiza lan~anica se
mo`e izvoditi prema slijede}oj globalnoj podjeli :
1.lan~anice sa poligonalnom konfiguracijom;
2.lan~anice ~ija je konfiguracija kontinuirana krivulja: y=f(x)
U skladu sa ovom sistematizacijom nije te{ko zaklju~iti da u prvom
slu~aju (sl.8a.) lan~anica u ravnote`nom polo`aju ima oblik veri`nog
poligona, dok je u drugom(sl.8b) to kontinuirana krivulja, kao grani~ni
slu~aj veri`nog poligona.
Preciznije re~eno ta stanja su posljedica djeluju}ih optere}enja:
u prvom slu~aju optere}enja su koncentrisane sile, a u drugom
kontinuirano raspodjeljena optere}enja po cijeloj lan~anici, bilo po
horizontalnoj projekciji, bilo po luku lan~anice .
S l i k a 8.a
S l i k a 8.b.
Treba jo{ primjetiti da svaka lan~anica ima, jasno, i svoju vlastitu te`inu
koja djeluje kao kontinuirano optere}enje raspodjeljeno po jedinici
du`ine njenog luka, {to zna~i da prednji pristup u pogledu sistematizacije
ima smisla ako uklju~uje valjanu procjenu uticaja vlastite te`ine, tj.
njenog
odnosa prema koncentrisanim silama, na sile u njenim
presjecima .
U nastavku se izla`u postupci analize saglasno uvedenoj podjeli, i to
isklju~ivo za vertikalna optere}enja.
Slika 9.
Pored optere}enja, ovdje vertikalnih sila, moraju biti poznata tri podatka .
Neka su to:
-raspon (l) lan~anice, tj. horizontalni razmak mjesta (A i B) pri~vr{}enja ;
-visinska razlika (h) tih mjesta ;
-ordinata( Yk ) jednog tjemena poligona (k)
Ishodi{te koordinatnog sistema smje{teno je u centar jednog(ovdje A) oslonca,
sa + y osom usmjerenom prema dole, sl. 10.
Stati~ka analiza se odnosi na :
definisanje ravnote`nog polo`aja lan~anice, tj.ordinata ( Y i ) ta~aka tjemena poligona u kojima su prilo`ene date sile, odnosno uglovi (i)
nagiba pojedinih segmenata poligona ;
odre|ivanje sila u pojedinim segmentima lan~anog poligona ;
utvr|ivanje ukupne du`ine poligona, tj. lan~anice (L)
Sile u pojedinim segmentima zategnutog u`eta ozna~ava}e se sa S, a
ukupne oslona~ke reakcije sa S A i SB . Ostale oznake vidljive su na prate}im
slikama.
MB 0
M Kl
(2)
gdje je MKL zapravo, moment savijanja svih sila sa lijeve strane tjemena
(k) lan~anog poligona ~ija je ordinata (yK) unaprijed poznata dobivaju se
dvije jedna~ine sa dvije nepoznanice .
To su intenziteti horizontalne (A x) i vertikalne (Ay) komponente ukupne
reakcije (SA) u osloncu A.
Identi~nim postupkom, iz uslova ravnote`e:
MB
M Kd
(3)
Y 0
(4)
SA
Ax2 Ay2
S B B x2 B y2
(6)
tg A
Ay
Ax
tg B
By
Bx
(7)
Y1 X 1tg A ;
Yn (l X n )tg B h
(8)
0:
odakle je :
Y 0 :
S K cos k H 0
SK
H
cos k
cos k
H
Sk
(9)
AY Fi S k sin k 0
i 1
tg k
_( AY Fi )
i 1
(10)
dijela
10
M A 0:
Treba posebno obratiti pa`nju na izraz (9), jer se identi~na veza dobiva za
bilo koji presjek, tj. op}enito va`i :
Si
H
cos i
0:
0:
Fi X i
A 0Y
l
Fi X i
BY
B 0Y
l
AY
Xi l Xi
(12)
11
Ay
Ax=H
By
Bx =H
y1
y
x1
F1
yK
FK
XK
F1
M 10
yn
Fn
l - x1
FK
FN
MK0
Slika 12.
Ax=Bx=H
I odre|uje se na osnovu poznavanja bilo koje ordinate jednog od
tjemena uravnote`enog poligona .
Ako je ta ordinata npr. YK, tada iz uslova ravnote`e dijela lan~anice lijevo
od presjeka slijedi :
M kl 0 :
H Yk ( A y X k Fi X i ) 0
(13)
i 1
M 0K = Ay X K Fi X i
(14)
i 1
M k0
(15)
H
yk
Vrijedi, naravno i obrnuto, ako je poznata sila H, onda se bilo koja
ordinata uravnote`enog poligona mo`e odrediti iz :
12
M k0
yk
H
(16)
Si
X 0:
H
cos i
(17)
tg K
_( AY Fi )
i 1
Ti 0
H
(18)
13
a)
a
Sx
dy
B
dx
Sx+dSx
Sy +dSy
Sb
dx
y
slika 14
Na sl.14.b, prikazan je, uve}ano, izdvojeni elementarni dio a-b luka
lan~anice na koji djeluju tri sile : sila zatezanja S u jednom presjeku (a),
sila (S+dS) na drugom kraju elementa (b), te pripadaju}a vertikalna sila
Q=q(x)dx za koju se mo`e opravdano smatrati da djeluje u polovici
horizontalne projekcije (dx/2) luka dsab.
Prve dvije sile predstavljene su svojim projekcijama na ose x i y, pri ~emu
su sa dSx i dSy ozna~eni prira{taji sile S u krajnjem presjeku (b) luka ds.
14
Izdvojeni element, odnosno ove tri sile moraju se nalaziti u ravnote`i, ako
je u ravnote`i cijela lan~anica, {to zna~i da se mogu na njega aplicirati
osnovni uslovi :
1.
X 0:
dSx=0, tj.
Sx=const.=H
(19)
Y 0 :
3. M b 0 :
odakle je:
q (x)
(20)
S x dy S y dx qdx
dy S y
tg
dx S x
dx
0
2
odakle je
dy S y
dx H
Ako se posljednji izraz diferencira jo{ jednom po apscisi (x) (H=const.),
slijedi :
dS y
d2y
, te uzimaju}i u obzir vezu (20),
2
dx
dx H
dobiva se
op{ti oblik diferencijalne jedna~ine (2.reda) lan~anice
optere}ene proizvoljnim kontinuiranim optere}enjem :
d2y
q( x )
2
H
dx
(21)
15
L 1.2.2.Paraboli~na lan~anica
Kada je lan~anica optere}ena kontinuirano po jedinici du`ine svoje
horizontalne projekcije, tj. kada je zakon raspodjele vertikalnog
kontinuiranog optere}enja :
q(x)=const.,
tada lan~anica ima oblik kvadratne parabole, sl.15, sa tjemenom u
najni`oj ta~ki (C).
x
l
l/2
f
c
y
xc
slika 15.
Zbog uniformne raspodjele optere}enja diferencijalna jedna~ina sada ima
oblik :
q
H
(22)
za x=0
za x=l
y=0
y=h
qx
h
(l x) x
2H
l
2H H
(23)
presjeku (x) odre|eni su
, i dobiju se diferenciranjem
h
l
16
xC
l Hh
2 ql
(25)
Treba primjeti, da u slu~aju kada je desni oslonac (B) vi{i od lijevog (A)
postaje
YB= - h , i u relacijama (23), (24), (25) uz posljednji ~lan dolazi negativan
predznak .
Nagibi tangenti na osloncima, tj. pravci reakcija odre|uju se iz (24)
postavljanjem da je x=0, odnosno x=l, pa slijedi :
tg A y '
ql h
2H l
tg B
ql h
2H l
dy
dL 1
dx
dx
(27)
4f
x(l x) xtg ,
l2
(28)
(30)
qx
l x
2H
(23a)
17
2
ql
ql ql
SA=SB=
8f
2 8f
2
l 2 16 f
(32)
tg x
dx
H 2
(33)
(30a)
18
l
A
h
B
xK
dy
dL
SB
a
q(x)
O yK
Slika
x
18.
dx
19
q ( x) g
(gdL)=q(x) dx , odakle je
dL
dx
(34)
g dL
H dx
(35)
g 1
1 y 2 dx
H dx
(36)
20
H
g
(37)
x
y' sh
a
(38)
x
y a ch
a
(39)
L= 1 y ' dx
2
(40)
x
x
a a
Y= e
e a
2
21
L=a sh
(41)
(42)
a)
b)
XK
SK
K
SK
YK
Q
H
Slika 19.
Na taj dio djeluju tri sile (Q=gL , SK i H), koje moraju biti u ravnote`i, te
formiraju zatvoreni poligon sila, sl. 19.b.
Uzimaju}i u obzir da je iz (37) H=ag, na osnovu tog poligona proisti~e
veza:
S K Q 2 H 2 g L2 a 2
(43)
(44)
22
x2
Y=a+
2a
(45)
x
) u red, i zadr`avanjem na samo
a
z2 z4
...
2! 4!
z=x/a
Y=ach(x)
Y=a+x2/2a
a
X
23
slika 20.
Ovdje postoje dvije mogu}nosti. Obje su, naravno, aproksimacije:
da se, nakon odre|ivanja parametra (a) u jedna~ini (45), postupak
sprovodi u skladu sa rezultatima, tj. relacijama za prirodnu lan~anicu,
jer stvarna i dalje ostaje teorijski optere}ena po svom luku ;
da se prora~un sprovodi za parabolu ~ija je jedna~ina
y=gx2/2H,
(46)
C
Sl.21.
U tom slu~aju, ako se ishodi{te koordinatnog sistema smjesti u tjeme (C)
parabole, njena odgovaraju}a jedna~ina se dobije jednostavno iz uslova
ravnote`e dijela lan~anice (na prednjoj slici deblje izvu~eno) lijevo, (ili
desno) od tjemena:
MA=0:
q xC2
H yC
2
yC f xC tg f
h
l
24
PRIMJER 1:
Homogeno u`e du`ine L=100,00 m pri~vr{}eno je za dva nepomi~na
oslonca na istoj visini , sa poznatom strelom f=10.0 m.
Ako je maximalni intenzitet sile koju ovo u`e mo`e da primi Smax.=3250,0
N , odrediti raspon i vlastitu te`inu lan~anice.
Ovdje se radi o~igledno o prirodnoj
(obi~noj ) lan~anici, jer je optere}ena
samo svojom vlastitom te`inom (g) koja je
jednoliko raspodjeljena po jedinici du`ine
njenog luka .
y 2 L2 a 2
za XB=1/2 je YB=Ymax.=(a+f)=(a+10.0)
L L / 2 50.0m
(a+10.0)2=50.02+a2,
odakle je
a=120.0 m
xB
),........... X B l / 2,..........YB / a ch(l / 2a )
a
YB (a 10.0) 130.0m,
YB ach(
130.0/120.0=ch(l/240)=ch(n) ;
Na osnovu tablica (
pribli`avanjem,dobiva se:
za
l/2a=l/240=n
ch(n)=1.0833
kosinus
je
hiperbolni
)ili
postupnim
l=97.20 m
25
slijedi
Ostale veli~ine:
Ay= By=Q/2=1250.0 N
H=g*a=3000.0 N
tgA= tgB=Ay/H=0.417
A=B=22.62o
PRIMJER 2
Za dva nepomi~na oslonca koji se nalaze na horizontalnom razmaku l=14.0 m,
sa visinskom razlikom h=1.0 m, pri~vr{}eno je nerastegljivo u`e, zanemarljive
vlastite te`ine , optere}eno sistemom vertikalnih sila na datim me|usobnim
rastojanjima - kako je to prikazano na slici 23. Ako je maximalni provjes u
polovini raspona y=3.0 definisati konfiguraciju zategnutog u`eta, kao i veli~ine
sila u njegovim segmentima.
Ax=H Ay
A
B
y
S1
y1
y2
y3
Ss
F1
3.0
7.0m
By
Bx =H
F3
F2
4.0
3.0
Zadano je :
F1= F2=600.0 N
Slika 23.
F3=400.0 N
Fi=1600.0 N
x1=3.0 m
x2=7.0 m , y2=3.0 m
x3=11.0 m
Lijevi oslonac:
MB=0:
M2l=0:
Ay= 960.0 N
26
H=1440.0 N= Ax
Ukupna reakcija u osloncu :
SA=1730.66 N=S1
y1=2.00 m
Desni oslonac:
Ma=0:
M2d=0:
By=640.0 N
H=1440.0 N= Bx
SB=1575.82 N=S4
tgB=0.444=+ tg4
y3=1.34+1.00 =2.34 m
27