UNIVERZITET U SARAJEVU

ELEKTROTEHNIKI FAKULTET U SARAJEVU

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Domaa zadaa 2 iz Inenjerske matematike 2

u akademskoj 2009/2010. godini
-Rjeenja zadataka-

prof.dr. Huse Fatki

Mehmed Brki

Sarajevo, 20. 04. 2010.

Zad.1. Nai najmanju i najveu vrijednost funkcije z ( x, y ) := x 2 + 2 xy 3 y 2 + y , na oblasti

D := ( x, y ) R 2 : 0 x 1,0 y 1,0 x + y 1

Rjeenje :
Oblast D predstavljena grafiki je rafirani dio na sljedeoj slici:

Sl.1

Za zadanu funkciju vrijedi:

z
z
= z x = 2 x + 2 y i
= z y = 2 x 6 y + 1 ,
x
y
tj. zadana funkcija oito ima neprekidne prve izvode na R 2 , pa je tu i diferencijabilna.
Iz potrebnog uslova za lokalni ekstrem diferencijabilne funkcije je:
z
= 0 2x + 2 y = 0 ,
x
z
= 0 2x 6 y + 1 = 0
y
Rjeavanjem posljednjeg sistema jednaina je:
1
1
x= i y= .
8
8

1 1
Dobijamo da je S ( , ) stacionarna taka. Meutim kako ta taka ne pripada oblasti D, to
8 8
zakljuujemo da zadana funkcija f kao neprekidna funkcija dostie svoju najmanju i najveu
vrijednost na rubu zatvorene i ograniene oblasti D
Na dui l1 je 0 x 1 i y = 0 pa je z l1 ( x,0) = x 2 . Vrijedi da je z l1x ( x,0) = 2 x .
Taka x = 0 pripada dui l1 , pa z l1 = 0 je najmanja vrijednost koju funkcija z poprima na
dui l1 , tj. z l1MIN = 0 .

Kako za x [0,1] funkcija z l1 je rastua, to ona dostie maksimum na kraju segmenta x [0,1] ,

tj. za x = 1 , pa je z l1MAX = 1 .
Znai na dui l1 je :
z l1MIN (0,0) = 0 i z l1MAX (1,0) = 1

Na dui l 2 je 0 y 1 i x = 0 pa je z l2 (0, y ) = 3 y 2 + y . Vrijedi da je z l2 y (0, y ) = 6 y + 1 .

Iz uslova za ekstrem, zakljuujemo da funkcija z l2 (0, y ) ima maksimum u taki y =
y=

1
(taka
6

1
1
1
pripada segmentu y [0,1]) i vrijedi z l2 MAX (0, ) = .
6
6 12

1
1
Kako za y 0, funkcija z l2 (0, y ) rastua, a za y ,1 funkcija z l2 (0, y ) je opadajua,
6
6
to ona dostie minimum na krajevima segmenta y [0,1].
Za y = 0 je z l2 (0,0) = 0 , za y = 1 je z l2 (0,1) = 2 , pa zakljuujemo da funkcija dostie

minimum z l2 (0,1) = 2 u taki y = 1 , na segmentu y [0,1].

Odredimo najmanju i najveu vrijednost koju funkcija z ( x, y ) uzima na dui l3 .

I NAIN:

y = x +1
l3
x [0,1]
Koristei prethodno, posmatrajmo funkciju z ( x, y ) kao funkciju zavisne promjenljive x.
Vrijedi:
z l3 ( x) = x 2 + 2 x( x + 1) 3( x + 1) 2 x + 1
Nakon sreivanja prethodnog izraza, dobijemo:

z l3 ( x) = 4 x 2 + 7 x 2
z l3 x ( x) = 8 x + 7

7
, pripada segmentu x [0,1] , funkcija z l3 ( x, y ) dostie
8
7
1
7 1 17
maksimum na dui l3 u taki x = i y = , tj. z l2 MAX ( , ) = .
8
8
8 8 16
7
7
Dalje, kako funkcija z l3 ( x) je opadajua za x ,1 , odnosno rastua za x 0, to ona
8
8
dostie minimum na krajevima segmenta x [0,1] .
Za x = 0 je z l3 (0) = 2 , za x = 1 je z l3 (1) = 1 , pa je minimum funkcije z l3 ( x, y ) = 2 za

Zakljuujemo da, kako taka x =

x = 0 , y = 1 , tj. z l3 MIN (0,1) = 2 .

Sada emo prikazati drugi nain odreivanja najvee i najmanje vrijednosti funkcije z ( x, y )
na dui l3 .
II NAIN:
Za funkciju z ( x, y ) traimo najmanju i najveu vrijednost na dui l3 .

y = x +1
l3
x [0,1]
Formirajmo funkciju F ( x, y, ) , pa je :
F (x, y, ) = x 2 + 2 xy 3 y 2 + y + ( x + y 1)
Odredimo ekstreme navedene funkcije. Iz uslova ekstrema je:

F ( x, y, )
= Fx = 2 x + 2 y + = 0
x
F ( x, y, )
= Fy = 2 x 6 y + 1 + = 0
y
F (x, y, )
(
= F = x + y 1 = 0 T )

Dobijamo sistem jednaina :

2x + 2 y + = 0
2x 6 y + 1 + = 0
x + y 1 = 0
Iz (1)-(2) y =
Iz (3) x =

(1)
(2)
(3)

1
8

7
7 1
, pa je S ( , )
8
8 8

7 1
Nije nuno provjeriti da li je taka S ( , ) ekstrem, ve uporedimo vrijenosti funkcije na
8 8
krajevima posmatrane dui.
7 1
da taka S ( , ) je ekstrem, tj. funkcija u toj taki dostie maksimum i to:
8 8
17
7 1
z MAX ( x, y ) = , za S ( , )
16
8 8
Sumirajui rezultate dobivamo:

z MIN

z MAX

x + y =1
0 x 1

x + y =1
0 x 1

= min{z (0,0 ), z (0,1)} = 2

1 7 1 17
= max z (1,0), z 0, , z , =
6 8 8 16

Konano, analizom prethodno dobivenih rezultata, zakljuujemo da je najvea vrijednost

funkcije z ( x, y ) na oblasti D
17
7 1
z MAX =
za ( x, y ) = , ,
16
8 8

najmanja vrijednost je
z MIN = 2 za ( x, y ) = (0,1) .

Elektromotorna sila e u strujnom krugu jaine i , otpra R i induktiviteta L

di
sastavljena je od pada napona R i i elektromotorne sile samoindukcije L . Postaviti
dt
diferencijalnu jednainu matematskog modela zadanog fizikalnog problema, a zatim (pomou
te jednaine) odrediti jainu struje i u trenutku t , ako je e = E sin t ( E , = const ) a i = 0
za t = 0 .
Zad. 2.

Rjeenje :

Sl.2

Iz uslova zadatka je
e = E sin t ( E , = const )
U R = Ri

UL = L

di
dt

Za dati fizikalni problem, diferencijalna jednaina matematskog modela je :

e = UR +UL

e = e(t ), i = i (t )
di
e = Ri + L
dt
di
Ri + L = E sin t
dt
di
L + Ri = E sin t
dt

Dobijenu diferencijalnu jednainu podjelimo sa L i rjeimo je :

di R
E
+ i = sin t
dt L
L

(*)

Jednaina (*) je nehomogena linearna diferencijalna jednaina prvog reda koja se moe
napisati u obliku
y + P( x) y = Q( x) ,
a njeno opto rjeenje je zadano formulom:
P ( x ) dx
P ( x ) dx
y=e
(C + Q( x)e
dx)

(**)

gdje je C proizvoljna konstanta

Koristei prethodno navedenu formulu (**), imamo da je opto rjeenje rjeenje diferencijalne
jednaine (*) oblika:

i=e

i=e

R
t
L

L di

(C +

E
dt
sin te L dt )
L
R

(C +

t
E
sin te L dt )

(***)

Rjeimo integral u posljednjoj jedankosti :

I = sin t e L dt = sin t =

t
e jt e jt
1
= (e jt e jt )e L dt =
2j
2j
R

R
R
+ j t
j t
( j ) t

1 ( L + j )t
1
1
1
L
L

=
dt e L
dt =
e

e
R
=
e
R
2 j
2
j

+ j

j
L
L

R
t R
R
L + j t R
j t
R
+ j e L
j e
e L ( e jt je jt e jt je jt )
1 L
1

L
L
=
=
=
2
2
2j
2j
R
R
2
2
+
+
L2
L2

1
2j

e L (2 j

R e j t e j t
e jt + e jt
2 j
)
L
2j
2
R2
+2
L2

I=

R
t
L

e
2j

(2 j

R
sin t 2 j cos t )
R
t
L2
R

L
L
=
e
sin t cos t
2
2
2 2
R
R +L
L

+2
2
L

Zamjenjujui dobijeni izraz za integral I u jednainu (***) dobijamo :

i=e

R
t
L

t
E
L
(C + 2
e
( R sin t L cos t ) .
R + L2 2

Konstantu C odredimo iz poetnog uslova datog u zadatku tj. iz uslova i = 0 za t = 0 .

Imamo da je:
E2
0 = (C + 2
( L ))
R + L2 2
C =

L E
+ L 2

Konano, dobijamo da je jaina struje u trenutku t zadana formulom:

i=e

R
t
L

t
LE
E
+ 2
e L ( R sin t L cos t )
2
2 2
2 2
R +L
R +L
R

i=

t
E
(( R sin t L cos t ) + Le L ) .
2
2 2
R +L

di
+ R = E sin t ,(0,0), rjeimo na drugi nain. Kako je data
dt
jednaina diferencijalna jednaina sa konstantnim koeficijentima to e se rjeenja jednaine
sastojati iz sume homogenog i partikularnog rjeenja, tj,

Diferencijalnu jednainu L

i (t ) = i p (t ) + ih (t )
Odredimo homogeno rjeenje i H (t ) ( kada na ulaz dovedemo struju jaine 0) :
di
L + R = 0,
dt
i H (t ) = Ce pt ,

i H (t ) = Cpe pt , pa je

L C pe pt + RCe pt = 0

Djeljenjem posljednjeg izraza sa Ce pt ( 0) dobijamo :

L p + R = 0 p =

R
, pa je:
L

i H (t ) = Ce

R
t
L

Pretpostavimo partikularno rjeenje u obliku

i p (t ) = A sin t + B cos t

i p (t ) = A cos t + ( B sin t ) .
Zamjenjujui prethodno u diferencijalnu jednainu (*) odredimo koeficijente A i B:
LA cos t LB sin t + RA sin t + RB cos t = E sin t

( LA + RB ) cos t + ( RA LB ) sin t = E sin t

Da bi prethodna jednaina bila zadovoljena mora biti :
LA + RB = 0 i RA LB = E
Rjeavanjem posljednjeg sistema po nepoznatim A i B dobijamo da je :

A=

ER
E L
i B= 2
2 2
R + L
R + 2 L2
2

Konano je :

i (t ) = i p (t ) + i H (t ) = Ce

R
t
L

E
( R sin t L cos t )
R + L2 2
2

Iz poetnog uslova (0,0),tj. i (0) = 0 je :

0=C

E
E
L C = 2
L
2 2
R +L
R + L2 2
2

Kako smo odredili konstantu C , to je :

E
i (t ) = 2
R + L2 2

R
t

R sin t L cos t + Le L .

Napomenimo da dobijenu nehomogenu linearnu diferencijalnu jednainu prvog reda (*)

moemo rijeiti i metodom varijacije konstante, a i smjenom y = u ( x )v( x )

2x 2 + 1
y y2 = x2 .
x
a) Ispitati egzistenciju i jedinstvenost rjeenja zadane diferencijalne jednaine u okolini
take ( x0 , y 0 ) koja je odreena poetnim uslovom y (1) = 2
b) Nai R tako da funkcija ( x) = x bude rjeenje zadane jednaine
c) Rjeiti zadanu jednainu i odrediti onu integralnu krivu koja prolazi takom (1,2)

Zad. 3.

Zadana je (Riccatijeva) diferencijalna jednaina y

Rjeenje:
a) Koeficijenti zadate diferncijalne jednaine su neprekidne funkcije na R, pa na osnovu
poznata svojstva da su za Riccatijevu jednainu u optem obliku u okolini take ( x0 , y 0 ) ,
gdje je x0 iz intervala (a, b) na kome su koeficijenti neprekidne funkcije a y 0 iz R,
zadovoljeni uslovi teoreme o postojanju i jedinstvenosti rjeenja, slijedi da data jednaina
zadovoljava uslove teoreme o egzistenciji i jedinstvenosti rjeenja u okolini proizvoljne take
( x0 , y 0 ) , pa samim tim i take (1,2). Prethodno se lako konstatuje i bez pozivanja na poznato
svojstvo Riccatijeve jednaine. Vrijedi :
2x 2 + 1
y y 2 = x 2 , pri emu je
f ( x, y ) = y
x
funkcija f ( x, y ) neprekidna na pravougaoniku D = {( x, y ) : x x 0 a, y y 0 b}. Kako je
2x 2 + 1
ogranien po modulu D(to se neposredno lako zakljuuje
x
koristei da je x0 a x x0 + a i y 0 b y y 0 + b , a slijedi i iz osobine da je f y
neprekidna funkcija na zatvorenoj i ogranienoj oblasti D), to posmatrana diferencijalna
jednaina u okolini take ( x0 , y 0 ) , zadovoljava uslove teoreme o egzistenciji i jedinstvenosti
izvod f y ( x, y ) = 2 y +

rjeenja, pa i za taku ( x0 , y 0 ) zadatu uslovom y (1) = 2 .

___________________________________________________________________________
Pri rjeavanju zadatka 4. rjesenje preuzeto iz:Fatki H.- Dragievi V., Diferencijalni raun funkcija dviju i vie
promjenljivih, I.P. Svjetlost, Sarajevo, 2006 Poglavlje Dodatak II- ISPITNI ZADACI IZ MATEMATIKE: Zad. br. 6(str.
252,ispitni rok 28.VI:1989.),

10

Iz uslova da funkcija ( x) = x bude rjeenje diferencijalne jednaine i kako je

(x) = , to je :
b)

2x2 + 1
x 2 x 2 = x 2 ( x 0)
x
2
2 2
2x x = x 2 , kad podjelimo sa x 2 dobijamo :
2 2 = 1
2 + 2 + 1 = 0 ( + 1)2 + 1 = 0 = 1

Znai, funkcija y = ( x) = x je jedno partikularno rjeenje zadane diferencijalne jednaine.

Zadanu Riccatijevu diferencijalnu jednainu emo rjeiti svoenjem je na linearnu

1
diferencijalnu jednainu uvodei smjenu y = y1 + , pri emu je y1 njen partikularni
z
integral,a z nova funkcija z = z ( x) .
c)

Uvedimo smjenu

y = x +

1
. I onda je
z

y = 1

1
z .
z2

Vrijedi :
1
2x 2 + 1
1
1

( x + ) ( x ) 2 = x 2 .
z
2
x
z
z
z
Rjeavanjem posljednjeg izraza dobijamo:
1

1
z = 1
x
Rjeenjem posljednje nehomogene linearne diferencijalne jednaine prvog reda, prema
poznatoj formuli, je
z +

z=e

x dx

(C + 1 e

x dx

dx)

z = e ln x (C e ln x dx)
z=e
z=

ln

1
x

(C xdx)

1
x2
2x
(C ) y = x +
x
2
2C x 2

Kada taka (1,2) pripada traenoj integralnoj krivoj, to iz uslova odreujemo konstantu C.
2x
y = x +
(1, 2 )
2C x 2

11

2 = 1 +

2
5
C = ,
2C 1
6

pa je konano

y = x +

2x
5
x2
3

, tj. y = x +

6x
5 3x 2

jednaina traene integralne krive

12

 y ( y 2 x 2 ) ( x, y ) (0,0)
,

Zad.4. Dokazati da u svim takama ( x, y ) R 2 funkcija f ( x, y ) = x 2 + y 2

0,
( x, y ) = (0,0)

Ima izvod u svim pravcima, a zatim ustanoviti koje sve vrijednosti mogu imati izvodi zadane
funkcije f u raznim pravcima u takama xy -ravni.
Rjeenje:
1. Zadana funkcija f je oito definisana na itavom skupu R 2 . Parcijalni izvodi

f
2 xy ( x 2 + y 2 ) 2 x( y 3 yx 2 )
4 xy 3
= 2
( x, y ) =
x
(x 2 + y 2 )2
(x + y2 )2
(3 y 2 x 2 )( x 2 + y 2 ) 2 y ( y 3 yx 2 ) y 4 + 4 x 2 y 2 x 4
f
( x, y ) =
=
=
y
(x2 + y 2 )2
(x 2 + y 2 )2
(x 2 + y 2 )2 + 2x 2 y 2 2x 4
2x2 ( y 2 x2 )
=
= 1+
(x 2 + y 2 )2
(x 2 + y 2 )2

oito postoje i neprekidni su (kao restrikcija elementarna funkcija) na R 2 / {(0,0)} , pa je ta

f
funkcija f i diferncijabilna i otuda ima izvode
(x, y ) u svim pravcima l u takama ( x, y)
x
xy -ravni i xy 0 .
U taki (0,0) po definiciji je ( za l : x = h cos , y = h sin )
f (0,0)
f (h cos , h sin ) f (0,0)
:= lim h0
= lim h0 ( sin cos 2 ) =
l
h
= sin cos 2
te i u (0,0) postoji izvod po svim pravcima l .

13 13
2. Dokaimo da je segment
,
traeni skup vrijednosti ( izvoda zadane
2
2
funkcije f u raznim pravcima u takama xy -ravni).
Najprije da konstatujemo da je prema 1. skup vrijednosti izvoda u raznim pravcima u taki
(0,0) jednak segmentu [ 1,1] . Pretpostavimo nadalje da je ( x, y ) 0 .
S obzirom da je
(x 2 + y 2 )2 = (x 2 +

1 2 1 2 1 2 2
1 1 1
16
y + y + y ) 16 x 2 y 2 y 2 y 2 =
xy 3
3
3
3
3 3 3
3 3

zakljuujemo da je

13

f x ( x, y ) =

4 xy 3

(x

+y

2 2

3 3
, ( x, y ) R 2 /{(0,0 )} ,
4

pri emu se jednakost postie za y 2 = 3x 2 , tj. za uglove

2
(to slijedi iz y = x 3 )
3

koje prava(c) zaklapa sa pozitivnim smjerom ose Ox .

Nadalje, funkcija

f y ( cos , sin ) = 1 + 2 cos 2 (sin 2 cos 2 ) =

= 1 + 2 cos 2 (1 2 cos 2 ) = 1 + 2 cos 2 4 cos 4 g ( )
ima stacionarne take za
g ( ) = 4 cos sin + 16 cos 3 sin = 4 cos sin (4 cos 2 1) = 0 ,tj. za
1
( cos = 0 sin = 0 ) 4 cos 2 1 = 0 cos =
2

2
5
i taj maksimum je , a minimum dostie za
3
3
4
5
1 = 0 , 2 = i taj minimum je 1 . Otuda slijedi da je f y ( x, y ) za sve ( x, y ) (0,0) .
4

pa dostie maksimum za 1, 2 =

, 3, 4 =

2
2
3 3 5 2
13

+ =
Dakle vrijedi da je gradf ( x, y ) = f x (x, y ) + f y ( x, y )

2
4 4

za ( x, y ) R 2 /{(0,0 )} i jednakost se dostie npr. u taki (1, 3 ). U taki (1, 3 ) izvodi

13 13
zadane funkcije f u raznim pravcima uzimaju sve vrijednosti iz segmenta
,
.
2
2

13
za ( x, y ) (0,0) i da izvodi u taki (0,0) zadane
2
funkcije f u raznim pravcima uzimaju vrijednosti iz segmenta [ 1,1] , segment

Kako je gradijent gradf ( x, y )

13 13
,

je traeni skup vrijednosti.

2
2

14