Professional Documents
Culture Documents
Povrsinski Integrali I I II Vrste
Povrsinski Integrali I I II Vrste
Sadr
zaj
1 Funkcije vi
se promenljivih: uvodni pojmovi
1.1 Prostor Rn . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.2 Realna funkcija vise realnih promenljivih . .
1.2.1 Povrs u R3 . . . . . . . . . . . . . . .
1.2.2 Obrtne i cilindricne povrsi . . . . . .
1.2.3 Povrsi drugog reda . . . . . . . . . .
1.3 Zadaci za samostalan rad . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
2 Realne funkcije vi
se promenljivih: grani
cna
vrednost, neprekidnost, parcijalni izvodi
2.1 Granicna vrednost realne funkcije vise promenljivih
2.2 Neprekidnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.3 Parcijalni izvodi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.3.1 Parcijalni izvodi viseg reda . . . . . . . . . .
2.3.2 Parcijalni izvod slozene funkcije . . . . . . .
2.3.3 Parcijalni izvodi implicitno zadatih funkcija
2.4 Zadaci za samostalan rad . . . . . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
1
. 2
. 5
. 6
. 7
. 9
. 12
.
.
.
.
.
.
.
13
13
15
18
20
22
23
24
.
.
.
.
.
.
.
3 Realne funkcije vi
se promenljivih: tangentna ravan,
bilnost, totalni diferencijal, Tejlorova formula
3.1 Tangentna ravan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3.2 Diferencijabilnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3.3 Totalni diferencijal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3.3.1 Totalni diferencijali viseg reda . . . . . . . . . .
3.4 Tejlorova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3.5 Zadaci za samostalan rad . . . . . . . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
26
26
28
29
32
33
35
4 Realne funkcije vi
se promenljivih:
izvod u pravcu, gradijent
4.1 Izvod u pravcu . . . . . . . . . . . .
4.2 Gradijent . . . . . . . . . . . . . . .
4.2.1 Gradijent kao vektor normale
4.3 Zadaci za samostalan rad . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
36
36
39
41
44
5 Realne funkcije vi
se promenljivih: ekstremne vrednosti
5.1 Testovi za odredivanje ekstremnih vrednosti funkcija vise promenljivih
5.1.1 Test za funkcije dve promenljive . . . . . . . . . . . . . . . . .
5.1.2 Test za funkcije n promenljivih . . . . . . . . . . . . . . . . .
5.2 Vezani (uslovni) ekstremi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5.2.1 Lagranzov metod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5.3 Zadaci za samostalan rad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
45
47
47
48
49
50
52
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
diferencija-
ii
6 Vektorske funkcije
6.1 Kretanje u prostoru . . . . . . . . . .
6.2 Vektorsko polje . . . . . . . . . . . .
6.2.1 Funkcija potencijala . . . . .
6.2.2 Rotor vektorskog polja . . . .
6.2.3 Divergencija vektorskog polja
6.3 Zadaci za samostalan rad . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
53
53
56
57
59
61
62
7 Dvostruki integral
7.1 Dvostruki integral nad pravougaonikom . . . . . .
7.2 Dvostruki integral nad proizvoljnom oblasti u R2
7.2.1 Osnovne osobine dvostrukog integrala . . .
7.3 Polarni koordinatni sistem . . . . . . . . . . . . .
7.4 Zadaci za samostalan rad . . . . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
63
63
66
69
71
73
8 Trostruki integral
8.1 Definicija trostrukog integrala . . . . . . . .
8.1.1 Izracunavanje trostrukog integrala . .
8.1.2 Osnovne osobine trostrukog integrala
8.2 Cilindricni koordinatni sistem . . . . . . . .
8.3 Sferni koordinatni sistem . . . . . . . . . . .
8.4 Smena promenljivih u visestrukom integralu
8.5 Zadaci za samostalan rad . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
74
74
75
78
79
81
82
86
9 Krivolinijski integral
9.1 Kriva u prostoru Rn . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
9.2 Krivolinijski integral I vrste . . . . . . . . . . . . . . . . .
9.3 Krivolinijski integral II vrste . . . . . . . . . . . . . . . . .
9.3.1 Krivolinijski integral potencijalnog vektorskog polja
9.3.2 Nezavisnost od putanje integracije . . . . . . . . . .
9.4 Grinova teorema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
9.5 Zadaci za samostalan rad . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
87
87
90
91
93
94
95
96
.
.
.
.
.
.
97
97
97
100
104
105
106
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
10 Povr
sinski integral
10.1 Povrsinski integral I vrste . . . . . . . . . . . . .
10.1.1 Izracunavanje povrsinskog integrala I vrste
10.2 Povrsinski integral II vrste . . . . . . . . . . . . .
10.3 Teorema Gausa-Ostrogradskog . . . . . . . . . . .
10.4 Stoksova teorema . . . . . . . . . . . . . . . . . .
10.5 Zadaci za samostalan rad . . . . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
iii
11 Obi
cne diferencijalne jedna
cine: uvodni
pojmovi
11.1 Diferencijalne jednacine prvog reda . . . . . . . . . . . . . . . . .
11.1.1 Elementarne metode resavanja . . . . . . . . . . . . . . . .
11.2 Linearne diferencijalne jednacine viseg reda . . . . . . . . . . . . .
11.2.1 Metod varijacija konstanti . . . . . . . . . . . . . . . . . .
11.2.2 Linearne diferencijalne jednacine viseg reda sa konstantnim
koeficijentima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
11.3 Zadaci za samostalan rad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
107
109
111
115
115
. . 117
. . 118
Funkcije vi
se promenljivih: uvodni pojmovi
U okviru kursa Matematika I upoznali smo realne funkcije jedne realne promenljive, tj. pridruzivanja koja svakoj ulaznoj vrednosti dodeljuju tacno jednu izlaznu
vrednost. U nasem okruzenju srecemo i nesto komplikovanije situacije, kao sto su
situacije koje zahtevaju vise ulaznih parametara za dobijanje rezultata ili situacije
u kojima je sam rezultat viseparametarski. Na primer, za izracunavanje zapremine
valjka neophodno je poznavati poluprecnik osnove r i visinu valjka h, te zapreminu
dobijamo kao r2 h. Drugim recima, zapremina V je funkcije dve promenljive r i h,
sto zapisujemo na sledeci nacin:
V (r, h) = r2 h.
U ovom primeru dva ulazna realna parametra nam daju jedan realan broj kao izlaz,
pa je V realna funkcija dve realne promenljive. U opstem slucaju funkcije vise
promenljivih definisemo na sledeci nacin.
Definicija 1.1 Neka su n i m prirodni brojevi i neka su A Rn i B Rm . Ako je
n > 1, pridruzivanje koje svakom elementu skupa A dodeljuje samo jedan element
skupa B naziva se funkcija vise realnih promenljivih.
Ako je m = 1 u pitanju je realna funkcija vise realnih promenljivih, dok za m > 1
imamo vektorsku funkciju vise realnih promenljivih.
Primer 1.1 Pridruzivanje f dato sa (x, y) 7 5x 3y, x, y R, je realna funkcija
dve realne promenljive, sto zapisujemo kao f : R2 R, f (x, y) = 5x 3y.
IR2
(1,1)
(-2,-2)
f
x
IR
-4
0
Napomena 1.1 Definicija 1.1 obuhvata funkcije sa visedimenzionim ulaznim vrednostima, ali u okruzenju srecemo i funkcije koje jednodimenzionoj ulaznoj vrednosti dodeljuju tacno jednu uredenu m-torku (m > 1), tj. vektorske funkcije jedne
promenljive. Takav tip funkcije mozemo da ilustrujemo problemom kretanja tela
u prostoru po nekoj putanji c (oslanjamo se na intuitivnu percepciju putanje, precizna definicija ce biti data kasnije). Polozaj posmatranog objekta u prostoru zavisi
od vremena, tj. od trenutka posmatranja. Ako sa t oznacimo vreme, polozaj u
zavisnosti od vremena r(t) dobijamo kao
r(t) = (f (t), g(t), h(t)) ,
gde su f, g i h realne funkcije jedne realne promenljive kojima opisujemo putanju c
(parametarski zapis putanje). U ovom slucaju jedna ulazna vrednost (vreme) nam
kao rezultat daje uredenu trojku (koordinate posmatranog tela u prostoru), te je
r primer vektorske funkcije jedne realne promenljive. Funkcia r se naziva vektor
polozaja. U istu kategoriju spadaju i vektor brzine v(t) = (f 0 (t), g 0 (t), h0 (t)) , kao i
vektor ubrzanja a(t) = (f 00 (t), g 00 (t), h00 (t)) .
Funkciju iz primera 1.2 zapisujemo na sledeci nacin
F(x, y, z) = (f1 (x, y, z), f2 (x, y, z)) ,
gde su f1 i f2 dve realne funkcije tri promenljive date sa f1 (x, y, z) = 2x y i
f2 (x, y, z) = xyz 2 . Realne funkcije f1 i f2 nazivamo koordinatne funkcije funkcije
F. Kako u opstem slucaju proizvoljnu vektorsku funkciju F : Rn Rm mozemo
zapisati preko koordinatnih funkcija, tj.
F (x1 , x2 , . . . , xn ) = (f1 (x1 , x2 , . . . , xn ) , f2 (x1 , x2 , . . . , xn ) , . . . , fm (x1 , x2 , . . . , xn )) ,
pri cemu fi : Rn R, i = 1, . . . , m, jesu realne funkcije n promenljivih, posebnu
paznju posvecujemo upravo realnim funkcijama vise realnih promenljivih.
1.1
Prostor Rn
IR 2
y2 -x 2
IR 3
y = (y1,y2 )
x
d(
,y
(x
y = (y1,y2 ,y3 )
y3 -x 3
,y )
x = (x1,x2 ,x3 )
x = (x1,x2 )
y2 -x 2
x1-y 1
y1-x 1
z
y
IR
(
x 0 -r
IR
x0
IR 3
r
x 0+ r
x
y
x
1.2
Realna funkcija vi
se realnih promenljivih
IR2
A
y
(x,y)
(a,b)
IR
f(a,b)
f
x
f(x,y)
Df
1
x
-1
p
Primer 1.4 Ako je funkcija tri promenljive data sa f (x, y, z) = 1 x2 y 2 z 2 ,
domenu pripadaju sve uredene trojke (x, y, z) iz R3 za koje vazi x2 + y 2 + z 2 1, tj.
Df = (x, y, z) R3 | x2 + y 2 + z 2 1 .
Kako je x2 + y 2 + z 2 = a2 jednacina centralne sfere poluprecnika a, definicioni skup
u ovom primeru cini unutrasnjost i omotac centralne sfere poluprecnika 1.
1.2.1
Povr
s u R3
z=f(x,y)
( x,y,f(x,y) )
y
(x,y)
x
Slika 1.6. Grafik realne funkcije dve promenljive.
uredenih trojki), uz odredene pretpostavke, je povrs u R3 . Mozemo oblast definisanosti Df koja lezi u xy-ravni shvatiti kao osnovu, pri cemu funkcija f svakoj
tacki sa osnove dodeljuje trcu dimenziju, tj. izdize je sa poda i smesta je na
njeno mesto u prostoru (slika 1.6).
p
Primer 1.5 Jednacinom z = sin x2 + y 2 je data povrs sa slike 1.7. Domen u
ovom slucaju je ceo prostor R2 . Nivoske linije koje su takode date na slici 1.7 su, u
opstem slucaju, projekcije na xy-ravan krivih dobijenih u preseku posmatrane povrsi
i ravni z = c, za c R. U ovom primeru date su nivoske linije za c {0.1, 0.4, 0.8}.
y
10
-10
10
-10
x2 + y 2 i nivoske linije.
Primer 1.6 Jednacinom z = x3 3xy 2 je data povrs sa slike 1.8. Domen je ceo
prostor R2 . Nivoske linije na slici 1.8 su date za c {30, 20, 10, 2, 2, 10, 20, 30}.
y
x
x
Obrtne i cilindri
cne povr
si
Posebnu klasu povrsi u R3 cine obrtne povrsi. Obrtnu povrs dobijamo rotacijom
krive iz yz-ravni oko z-ose, a odgovarajuce nivoske linije su kruznice sa centrom u
koordinatnom pocetku. Ovim
postupkom eksplicitno zadata kriva z = f (y) prelazi
p
x2 + y 2 (slika 1.9), dok implicitno zadata kriva F (y, z) = c daje
u povrs z = f
p
povrs F
x2 + y 2 , z = c.
z=f( x2+ y2 )
z
z=f(y)
y
y
odnosno F (y, x2 + z 2 ) = c. Rotacijom krivih iz xz-ravni oko x-ose ili oko z-ose,
odnosno, krivih iz xy-ravni oko x-ose ili oko y-ose takode dobijamo obrtne povrsi u
R3 .
z
y
x
y
x
z
izvodnice
direktrisa
F(x,y)=c
y
y
1.2.3
p
1 (y 2)2 .
Povr
si drugog reda
10
gde su 1 , 2 , 3 , 1 , 2 , 3 , 1 , 2 , 3 , 1 realni parametri. Transformacijama koordinatnog sistema, povrsi drugog reda se svode na kanonicke forme oblika
x2 + y 2 + z 2 =
ili
x2 + y 2 + z = 0.
b
-a
b
-b
-a
a
-c
-b
x2 y 2 z 2
+ 2 + 2 = 1 i presek sa ravni z = 0.
a2
b
c
x2
y2
z2
+
= 1, gde su
a2
b2
c2
z
-a
-b
x2 y 2 z 2
+ 2 2 = 1, za a, b, c > 0, je dvokrilni hiperboloid
a2
b
c
x2 y 2 z 2
+
= 0, za a, b, c > 0 (slika 1.15, levo).
a2 b2 c2
11
y
y
x
x
x2 y 2
+ , gde su a, b > 0, se naziva elipticki paraboloid
a
b
y2
x2
, za a, b > 0 (slika
a2
b2
x
Slika 1.16. Hiperbolicki paraboloid.
1.3
12
a) f (x, y) = 3x 2y + 5;
b) f (x, y) =
3x + y;
d) f (x, y) = 7x
e) f (x, y, z) = x ln(yz);
f) f (x, y, z) = (x2 + y 2 + z 2 )1 ;
2 +y 3
a) f (x, y) = 6 3y + x; b) f (x, y) = x + y;
p
d) f (x, y, z) = 1 x2 y 2 z 2 .
c) f (x, y) =
x3 + y 3
;
x2 y 2
13
Realne funkcije vi
se promenljivih: grani
cna
vrednost, neprekidnost, parcijalni izvodi
U sklopu Matematike I upoznali smo se sa pojmovima kao sto su granicna vrednost, neprekidnost i izvod realne funkcije jedne realne promenljive. Problem koji
nas ovom prilikom interesuje je prosirenje navedenih pojmova na realne funkcije vise
promenljivih.
2.1
Grani
cna vrednost realne funkcije vi
se promenljivih
Radi jednostavnosti, u ovom poglavlju posmatramo realne funkcije dve promenljive. Definicija za realnu funkciju n promenljivih je potpuno analogna.
Definicija 2.1 Data je funkcija f : A R pri cemu A R2 sadrzi loptu sa
centrom u tacki x0 = (x0 , y0 ), sem mozda samu tacku x0 . Funkcija f ima granicnu
vrednost l u tacki x0 ako za svako > 0 postoji = (, x0 , y0 ) tako da za svako
x A vazi
0 < d (x, x0 ) < = |f (x) l| < .
IR2
A
y
(x,y)
(x 0,y0 )
f
x
IR
f(x,y)
x4 y 4
u tacki (0, 0)
3x2 + 3y 2
x4 y 4
(x2 + y 2 )(x2 y 2 )
x2 y 2
lim
= lim
= lim
= 0.
(x,y)(0,0) 3x2 + 3y 2
(x,y)(0,0)
(x,y)(0,0)
3(x2 + y 2 )
3
14
2
2
x y4
1 2
= x y 2 x + y ,
|f (x) l| = 2
0
3
3x + 3y 2
3
x2 + y 2
2
<
= ,
3
3
3y 2
2x2 3y 2
=
lim
= 3.
y0 y 2
(x,y)(0,0)x=0 x2 + y 2
lim
xx0
lim y = y0
xx0
lim = ,
xx0
xx0
xx0
xx0
xx0
lim f (x)
f (x)
xx0
lim
=
, pri cemu je lim g(x) 6= 0.
xx0 g(x)
xx0
lim g(x)
xx0
15
xx0
2x2 + 3y 1
2 22 + 3 3 1
8
=
= , imajuci na
2
2
(x,y)(2,3)
x +2
2 +2
3
umu slaganje sa neprekidnom funkcijom jedne realne promenljive, vazi sledece
r
r
2x2 + 3y 1
8
2x2 + 3y 1
8
lim
=
i
lim
ln
= ln
2
2
(x,y)(2,3)
(x,y)(2,3)
x +2
3
x +2
3
lim
Napomena 2.1 Granicnu vrednost realne funkcije dve promenljive treba razlikovati
od uzastopnih granicnih vrednosti, tj. u opstem slucaju granicne vrednosti
lim
f (x, y), lxy = lim lim f (x, y)
i lyx = lim lim f (x, y)
(x,y)(x0 ,y0 )
xx0
yy0
yy0
xx0
2.2
Neprekidnost
16
x2 y 2
je neprekidna na svom domenu, tj. na
x2 + y 2
5,
(x, y) = (0, 0).
Kako lim f (x) ne postoji, data funkcija nije neprekidna u (0, 0).
x(0,0)
lim
(x,y)(0,0)
p
f (x, y) =
2,
x2 + y 2
x2 + y 2 + 1 1
x2 + y 2
x2 + y 2 + 1 1
= 2, funkcija definisana sa
je neprekidna na celom R2 , a
x2 + y 2
, (x, y) 6= (0, 0, )
p 2
2+11
x
+
y
g(x, y) =
1,
(x, y) = (0, 0)
je neprekidna na R2 \{(0, 0)}.
17
2
1
y
y
x
2.3
18
Parcijalni izvodi
yf
z
xf
(x,y+ y)
(x,y)
(x+ x,y+ y)
y
(x+ x,y)
Slika 2.6. Prirastaji funkcije dve promenljive (za negativan prirastaj po y).
Sada, parcijalni izvod po x definisemo kao granicnu vrednost kolicnika prirastaja
po x-u, a parcijalni izvod po y kao granicnu vrednost kolicnika prirastaja po y.
19
f ( x 0, y0 )
z = f ( x , y0 )
f ( x0 + x, y 0 )
f ( x 0, y0 )
f ( x0 + x , y0 )
x0
y0
y
x0
x0 + x
x0 + x
f (1, 1)
= 1.
y
20
f (1, 1)
= 5, dok je parcijalni izvod po y u
x
Napomena 2.2 Radi kraceg zapisa, u daljem tekstu parcijalni izvod funkcije f po
f
nekoj promenljivoj, npr. x, u nekoj tacki domena oznacavamo samo sa
. Ako je
x
u pitanju odredena tacka domena, npr. tacka (1, 1) iz prethodnog primera, oznaka
f (1, 1)
parcijalnog izvoda je
.
x
U slucaju funkcija tri ili vise promenljivih, postupak odredivanja parcijanih
izvoda je analogan opisanom.
Primer 2.10 Ako je f (x, y, z) = x sin xyz + xy 2 z 3 11, parcijalni izvodi su
f
= sin xyz + xyz cos xyz + y 2 z 3 ,
x
i
f
= x2 z cos xyz + 2xyz 3
y
f
= x2 y cos xyz + 3xy 2 z 2 .
z
2.3.1
Parcijalni izvodi vi
seg reda
f
= 8x3 y x.
y
2f
=
12x2 y 2 y = 24xy 2 ,
2
x
x
2f
3
=
8x y x = 24x2 y 1
xy
x
2f
3
=
8x y x = 8x3 ,
2
y
y
2f
=
12x2 y 2 y = 24x2 y 1.
yx
y
2f
2f
i
se nazivaju mesoviti parcijalni izvodi i u prethodnom
xy
yx
primeru se poklapaju. U opstem slucaju, mesoviti izvodi se ne moraju poklapati.
Izvodi
21
3f
2f
=
,
x3
x x2
odnosno
2
3f
f
=
.
2
x y
x xy
I u ovom slucaju, neprekidnost parcijalnih izvoda garantuje poklapanje mesovitih
3f
3f
3f
izvoda, tj.
=
=
.
x2 y
xyx
yx2
Primer 2.12 Posmatrajmo funkciju f (x, y) = 4x3 y 2 xy iz primera 2.11. Parcijalni izvodi treceg reda su
3f
(24xy 2 )
=
= 24y 2 ,
x3
x
3f
(8x3 )
=
=0
y 3
y
3f
(24xy 2 )
3f
(8x3 )
=
=
48xy,
=
= 24x2
2
2
yx
y
xy
x
(odgovarajuci parcijalni izvodi su neprekidne, te se mesoviti izvodi poklapaju).
Naravno, parcijalni izvodi n-tog reda su parcijalni izvodi parcijalnih izvoda reda
n 1.
Primer 2.13 Odredicemo parcijalni izvod cetvrtog reda
promenljive f (x, y, z) = exyz :
f
= yzexyz ,
x
4f
x2 yz
funkcije tri
2f
(yzexyz )
=
= y 2 z 2 exyz ,
x2
x
(y 2 z 2 exyz )
3f
=
= 2yz 2 exyz + xy 2 z 3 exyz
x2 y
y
i
(2yz 2 exyz + xy 2 z 3 exyz )
4f
=
= 4yzexyz + 5xy 2 z 2 exyz + x2 y 3 z 3 exyz .
x2 yz
z
22
Posmatrajmo sledeci problem. Neka je data funkcija dve promenljive z = f (g, h).
Jasno, parcijalne izvode funkcije f po g i po h, ako postaje, odredujemo po napred
opisanom postupku. Pretpostavimo dalje da su i g i h funkcije vise promenljivih,
npr. g = g(x, y) i h = h(x, y). Pod ovim uslovima polazna funkcija indirektno zavisi
od promenljivih x i y, tj. u pitanju je slozena funkcija
z(x, y) = f (g(x, y), h(x, y)) .
Postavlja se pitanje kako odrediti njene parcijalne izvode po promenljivim x i y.
Teorema 2.2 Neka je f realna funkcija n promenljivih definisana na otvorenom
skupu A Rn oblika
z = f (g1 , g2 , . . . , gn ).
Neka su gi realne funkcije m promenljivih definisane na otvorenom skupu B Rm
oblika
gi = gi (x1 , x2 , . . . , xm ).
Neka za svako x = (x1 , x2 , . . . , xm ) B tacke (g1 (x), g2 (x), . . . , gn (x)) pripadaju
skupu A. Ako funkcija f ima neprekidne parcijalne izvode po gi za svako i {1, . . . , n}
i ako funkcije gi , i {1, . . . , n}, imaju parcijalne izvode po promenljivim xj , j
{1, . . . , m}, tada, za svako i {1, . . . , m}, vazi
z
f g1
f g2
f gn
=
+
+ ... +
.
xj
g1 xj g2 xj
gn xj
(1)
z
f g f h
f
f
=
+
= 4x2 y 3 z 3
+ 3xy cos z
.
z
g z h z
g
h
23
(2)
f
f
f
= y2z3,
= 2xyz 3 , i
= 3xy 2 z 2 , a kako
x
y
z
dx
dy
dz
= et ,
= 2t i
= cos t, iz (2) sledi
dt
dt
dt
df
= t4 et sin3 t + 4et t3 sin3 t + 3et t4 sin2 t cos t.
dt
2.3.3
F
F
i
postoje i neprekidni su u nekoj okolini tacke x0 ,
x
y
F (x0 )
6= 0.
y
24
F (x0 )
6= 0.
z
F
z
y
=
.
F
y
z
(3)
Primer 2.17 Odredicemo parcijelne izvode funkcije dve promeljive implicitno date
kao 3x2 +4y 2 z 2 +2x+y4z = 3. Kako je F (x, y, z) = 3x2 +4y 3 z 2 +2x+y4z3,
iz (3) sledi
z
6x + 2
z
12y 2 + 1
=
i
=
.
x
2z 4
y
2z 4
2.4
b) lim
a) lim
3xy x2 + 5xy 3 ;
(x,y)(2,3)
x2 + xy + y 2
;
(x,y)(2,1)
x2 2y 3
7xy
e) lim p
;
(x,y)(0,0)
x2 + y 2
xz 4yx
g)
lim
;
(x,y,z)(1,2,3) xyz 1
c)
lim
xy 3
;
+ 3y 2 7
2xy
d) lim
;
2
(x,y)(0,0) x + 2y 2
3xy + 1
f) lim
;
2
(x,y)(0,0) x + y 2 1
x2 + y 2 z 2
h)
lim
.
(x,y,z)(0,0,0) x2 + y 2 + z 2
(x,y)(0,0) x2
25
c) f (x, y, z) = y + 2x y + z;
2x2 y 2
2x2 + y 2
d) f (x, y) =
0,
(x, y) 6= (0, 0),
x2 y 3
2x2 + y 2
e) f (x, y) =
1,
(x, y) 6= (0, 0).
3. Odrediti prve parcijalne izvode sledecih funkcija:
a) f (x, y) = 2x4 y 3 5x + y 1;
c) f (x, y) = x2 e2xy+6y ;
e) f (x, y, z) =
x2 + y 2 + z 2 ;
c) f (x, y, z) =
xy
;
2z
b) x sin y + 2y sin x = 1.
3.1
26
Realne funkcije vi
se promenljivih: tangentna
ravan, diferencijabilnost, totalni diferencijal,
Tejlorova formula
Tangentna ravan
z=f(x,y)
C2
C1
y0
x0
x
odnosno,
z z0 = (y y0 )
tangentna ravan
27
t1
z
C1
z=f(x,y)
p
t2
y0
x0
C2
f (x0 , y0 )
=
.
y
Po istom principu, presek sa ravni y = y0 nam daje
jednacina tangentne ravni sledeceg oblika:
z z0 =
f (x0 , y0 )
=
, te je trazena
f (x0 , y0 )
f (x0 , y0 )
(x x0 ) +
(y y0 ).
x
y
z
(-1,1,1)
z=1
(0,0,1)
y
x
(5)
28
f (1, 1)
f (1, 1)
=
= sin 0 = 0
x
y
f (1, 1)
= 6,
x
f
= 6y 2
y
f (1, 1)
= 6,
y
F (x0 )
F (x0 )
F (x0 )
+ (y y0 )
+ (z z0 )
= 0.
x
y
z
3.2
Diferencijabilnost
(4x,4y)(0,0)
r(4x, 4y) = 0,
29
f (x0 )
f (x0 )
4x +
4y + d (4x, 4y), (0, 0) r(4x, 4y).
4f (x0 ) =
x
y
Iz teoreme 3.1 sledi da diferencijabilnost garantuje postojanje prvih parcijalnih
izvoda. Za razliku od slucaja realne funkcije jedne realne promenljive, obrnuto
u opstem slucaju ne vazi. Dovoljan uslov za diferencijabilnost je dat narednom
teoremom.
Teorema 3.2 Ako u okolini tacke x0 funkcija z = f (x, y) ima neprekidne parcijalne
izvode, tada je funkcija f difrencijabilna u tacki x0 .
Takode, lako se moze pokazati da iz diferencijabilnosti sledi neprekidnost posmatrane funkcije vise promenljivih u smislu definicije 2.2. Obrnuto ne mora da
vazi.
3.3
Totalni diferencijal
df
y=f(x)
tangenta
x
x0
x0 + x
f
f
4x +
4y + d (4x, 4y), (0, 0) r(4x, 4y)
4z =
x
y
gde funkcija r tezi ka nuli kada (4x, 4y) (0, 0). Pod totalnim diferencijalom
funkcije (u oznaci df ili dz) podrazumevamo linearni deo totalnog prirastaja, tj.
df = dz =
f
f
4x +
4y.
x
y
30
f
f
dx +
dy.
x
y
(x 0 + x , y0 + y)
Slika 3.5. Totalni prirastaj i totalni diferencijal realne funkcije dva promenljive.
Primer 3.3 Ako je data funkcija f (x, y) = x3 3xy + y 2 , totalni diferencijal je
df =
(x3 3xy + y 2 )
(x3 3xy + y 2 )
dx +
dy = (3x2 3y)dx + (2y 3x)dy.
x
y
a totalni diferencijal
df (x0 ) =
f (x0 )
f (x0 )
dx +
dy = dy = 0.03.
x
y
31
ln 1.98 (1.01)3 .
Problem svodimo na izracunavanje vrednost funkcije f u tacki (1.98, 1.01), gde je
funkcija data sa
f (x, y) = ln x y 3 .
Kako je prirastaj priblizno jednak diferencijalu
df (x0 ) 4f (x0 ) = f (x0 + 4x, y0 + 4y) f (x0 )
imamo
f (x0 + 4x, y0 + 4y) df (x0 , y0 ) + f (x0 , y0 ),
te ako je x0 = (2, 1), 4x = 0.02 i 4y = 0.01, trazena vrednost se priblizno
izracunava na sledeci nacin
f (1.98, 1.01) df (2, 1) + f (2, 1)
=
f (2, 1)
f (2, 1)
dx +
dy + f (2, 1)
x
y
1
3 (1)2
(0.02)
+
(0.01) + ln 1
2 13
2 13
= 0.05.
Primer 3.5 Dimenzije parcele pravougaonog oblika su 20m 50m. Povrsina ove
parce je 1000m2 . Ako je greska koja se javlja pri merenju stranica parcele najvise
10cm, postavlja se pitanje kolika je najveca greska koja se javlja pri odredivanju
povrsine parcele. Povrsina parcele je P (a, b) = ab, gde su a i b stranice parcele.
Trazenu gresku mozemo priblizno izracunati kao totalni diferencijal funkcije P u
tacki (20, 50) pri cemu za prirastaje nezavisnih promenljivih vazi |4a| 0.1 i
|4b| 0.1. Kako trazimo najvecu mogucu gresku, pretpostavljamo da vazi 4a =
da = 0.1 i 4b = db = 0.1, te je
dP (20, 50) =
P (20, 50)
P (20, 50)
da +
db = 50da + 20db = 50 0.1 + 20 0.1 = 7,
a
b
f
f
f
dx1 +
dx2 + +
dxn .
x1
x2
xn
32
f
= 2yw ln(xz) 7xz,
y
f
y2w
3x2 w3
f
9x2 zw2
+
+ y 2 ln(xz) + 1,
=
7xy
i
=
z
1 + z 2 w6
z
w
1 + z 2 w6
te je totalni diferencijal dat sa
y2w
3
df =
6x tg(zw ) +
7yz dx + (2yw ln(xz) 7xz) dy+
x
+
3.3.1
2 2
3x2 w3
y2w
9x zw
2
+
7xy dz +
+ y ln(xz) + 1 dw.
1 + z 2 w6
z
1 + z 2 w6
Totalni diferencijali vi
seg reda
Pretpostavimo da funkcija z = f (x, y) ima neprekidne parcijalne izvode drugog reda. Totalni diferencijal drugog reda, u oznaci d2 f, je diferencijal totalnog
diferencijala, tj. d (df ) , i dat je sa
d2 f =
2f 2
2f
2f 2
dx
+
2
dxdy
+
dy
x2
xy
y 2
(dx2 je kraca oznaka za (dx)2 ). Prethodni izraz mozemo formalno zapisati i u obliku
binomne formule:
2
df=
dx +
dy f,
x
y
odnosno, ako je u pitanju diferencijal u nekoj odredenoj tacki x0
2
d f (x0 ) =
dx +
dy f |x0 .
x
y
Primer 3.7 Odredicemo totalni diferencijal drugog reda funkcije f (x, y) = 3x2 y 4
11x4 y. Parcijalni izvodi date funkcije su
f
= 6xy 4 44x3 y,
x
f
= 12x2 y 3 11x4 ,
y
2f
= 6y 4 132x2 y,
2
x
2f
2f
2 2
=
36x
y
i
= 24xy 3 44x3 ,
2
y
xy
te je trazeni totalni diferencijal drugog reda sledeceg oblika
33
3
dx +
dy f
df =
x
y
=
3f 3
3f
3f
3f 3
2
3
dx
+
3
dx
dy
+
3
dxdy
+
dy ,
x3
2 xy
x 2 y
y 3
m
d f=
dx +
dy
f.
x
y
U opstem slucaju, ako je f realna funkcija n realnih promenljivih sa neprekidnim
parcijalnim izvodima reda m, totalni diferencijal reda m je sledeceg obilka
m
d f=
dx1 +
dx2 + +
dxn
f.
x1
x2
xn
3.4
Tejlorova formula
1
g (s+1) (t0 + (t t0 )) ,
(s + 1)!
0 < < 1.
s
X
g (k) (t0 )
k=0
k!
(t t0 )k .
34
(k)
s
X
x
f (x0 ) + rs (x0 , x0 + h)
f (x0 + h) = f (x0 ) +
+ y
k!
x
y
k=1
(7)
(s+1)
x
+ y
f (x0 + h).
x
y
1
1 2
d f (x0 ) + + ds f (x0 ) + rs ,
2!
s!
1
d(s+1) f (x0 + dx, y0 + dy),
(s + 1)!
1 2
1
d f (x0 ) + + ds f (x0 ),
2!
s!
f
= xy+2 ln x,
y
2f
= xy+2 ln2 x
2
y
2f
f = (y + 2)(y + 1)xy ,
x2
2f
= xy+1 (1 + (y + 2) ln x) ,
xy
te je
f (1, 3)
= 5,
x
f (1, 3)
= 0,
y
2 f (1, 3)
= 20,
x2
2 f (1, 3)
=1
xy
2 f (1, 3)
= 0.
y 2
35
f (1, 3)
f (1, 3)
x +
y
x
y
1 2 f (1, 3)
2 f (1, 3)
2 f (1, 3)
2
2
+
(x) + 2
xy +
(y) + r2 .
2!
x2
xy
y 2
Kako je prirastaj nezavisnih promenljivih u ovom primeru x = x x0 = x 1 i
y = y y0 = y 3, trazeni razvoj funkcije je
xy+2 = 1 + 5(x 1) + 10(x 1)2 + (x 1)(y 3) + r2 .
1
Ostatak u ovom primeru je r2 =
(xD1 + yD2 )(3) f (1 + x, 3 + y), za
3!
0 < < 1.
3.5
d) w = ln
x 4 + y 4 + z 4 + u4 .
a)
99 + 3 124 ;
b) (3.02)2 + (1.97)2 + (5.99)2 .
5. Odrediti totalni diferencijal treceg reda funkcije u(x, y, z) = xyz sin(xy + yz).
6. Razviti funkciju f (x, y) = ln(x + 2y + 5) u okolini tacke x0 = (x0 , y0 ) = (0, 0)
po Tejlorovoj formuli do ostatka r3 .
1) razviti po Tejlorovoj formuli do drugog diferencijala
7. U okolini tacke (1,p
funkciju f (x, y) = 3 + xy 2 .
8. Razviti po Tejlorovoj formuli u okolini tacke (0, 0) do drugog diferencijala
1
funkcije: a) f (x, y) = ln(3 + 3x + x2 y); b) f (x, y) = arctg
.
1x+y
36
Realne funkcije vi
se promenljivih:
izvod u pravcu, gradijent
4.1
Izvod u pravcu
z=f(x,y)
y=y0
z=f(x,y)
z
x=x0
C1
(x 0 ,y0,z 0)
y0
(x 0 ,y0,z 0)
C2
j
x0
x
Slika 4.1.
37
z
y
1
1
k
j
j
i
i
x
1
x
C3
(x 0 ,y0,z0)
y
bj
u =a i +
x
Slika 4.3.
Definicija 4.1 Neka je z = f (x, y) realna funkcija dve promenljive i neka je u =
a i + b j jedinicni vektor. Izvod funkcije f u pravcu vektora u u tacki x0 = (x0 , y0 )
je
f (x0 + ha, y0 + hb) f (x0 , y0 )
,
(8)
Du f (x0 ) = lim
h0
h
ako granicna vrednost postoji.
U slucaju diferencijabilne funkcije, izvod u pravcu je u tesnoj vezi sa parcijalnim
izvodima.
Teorema 4.1 Neka je z = f (x, y) realna funkcija dve promenljive i neka je u =
ai + bj jedinicni vektor. Ako je funkcija f diferencijabilna, tada izvod u pravcu
38
3
1
Primer 4.1 Odredicemo izvod u pravcu vektora u =
i j funkcije f (x, y) =
2
2
4x5 12xy + 3y 2 . Iz teoreme 4.1 sledi
f 3 f
1
Du f (x, y) =
+
x 2
y
2
3
1
= 20x4 12y
= 10 3x4 (6 3 + 3)y + 6x.
+ (6y 12x)
2
2
Izvod u pravcu vektora u date funkcije u tacki (0, 2) je
f (0, 2) 3 f (0, 2)
1
Du f (0, 2) =
+
= 12 3 6.
x
2
y
2
Du f (x) =
1 1 1
u= , ,
sledeceg oblika
3 3 3
f 1
f 1
f 1
+
+
Du f (x, y, z) =
x 3 y 3 z 3
1
1
1
xz
xy
+
.
= arctg(yz) +
2
2
2
2
3 1+y z
3 1+y z
3
39
2 3y 2 9z 2
1
4
5
u
u0 =
= , ,
.
|u|
42 42 42
Trazeni stepen promene odgovara izvodu funkcije T u pravcu vektora u0 u tacki
(2, 1, 2), tj.
Du0 T (2, 1, 2) =
T (2, 1, 2) 1
T (2, 1, 2) 4
T (2, 1, 2) 5
+
+
x
y
z
42
42
42
5
= 800e43 + 1200e43 + 7200e43
42
42
42
40000 43
=
e .
42
4.2
Gradijent
f (x, y)
f (x, y)
a+
b.
x
y
f (x, y) f (x, y)
f (x, y) f (x, y)
Du f (x, y) =
,
,
(a, b) =
u,
(10)
x
y
x
y
f (x, y) f (x, y)
,
gde je skalarni proizvod vektora. Vektor
se naziva gradijent
x
y
funkcije f i ozvacava sa f.
Napomena 4.2 Skalarni proizvod vektora u = (u1 , u2 , . . . , un ) i v = (v1 , v2 , . . . , vn )
iz Rn oznacavamo sa u v i izracunavamo kao u v = u1 v1 + u2 v2 + . . . + un vn .
40
f (x)
f (x) f (x)
f (x) =
,
,...,
.
x1
x2
xn
Operator se naziva nabla operator ili Hamiltonov operator.
Primer 4.4 Odredicemo gradijent funkcije f (x, y, z) = x sin(y 2 z) u tacki (1, 1, 1).
Iz definicije 4.2 sledi
tacki (1, 1, 1)
41
Primer 4.5 Odredicemo maksimalni stepen rasta temperature u tacki (2, 1, 2) ako
je funkcija temperature T data kao u primeru 4.3. Gradijent funkcije T je
2
2
2
2
2
2
2
2
2
T = 400xex 3y 9z , 1200yex 3y 9z , 3600zex 3y 9z ,
pa je pravac maksimalnog rasta temperature u tacki (2, 1, 2) dat sa
F( p)
tangentna ravan
x
y
42
Primetimo da ako je c(t) = (x(t), y(t), z(t)) parametarski zadata glatka kriva
koja lezi na povrsi S i sadrzi tacku p, gradijent funkcije F u tacki p je normalan
na tangentu krive u tacki p (slika 4.5), tj. vektor F (p) je normalan na krivu c.
Kako je F (p) vektor normalan na svaku krivu na povrsi S koja prolazi kroz tacku
p, vektor F (p) je normalan i na celu povrs S u tacki p. Drugim recima, vektor
normale na povrs S u tacki p je gradijent F (p).
Napomena 4.5 (i) Parametarski zadata kriva u R3 je funkcija jedne realne promenljive c : [, ] R3 , [, ] R, data sa c(t) = (x(t), y(t), z(t)) , gde su
x(t), y(t) i z(t) realne funkcije jedne realne promenljive definisane na intervalu
[, ]. Ako su x = x(t), y = y(t) i z = z(t) diferencijabilne funkcije, tada je
c diferencijabilna kriva i vazi c0 (t) = (x0 (t), y 0 (t), z 0 (t)) . Za diferencijabilnu
krivu c kazemo da je glatka ako je ispunjeno (x0 (t))2 + (y 0 (t))2 + (z 0 (t))2 6= 0.
(ii) Tacka p pripada krivoj c ako postoji t0 [, ] tako da je c(t0 ) = p.
(iii) Kazemo da kriva c lezi na povrsi S ako svaka tacke krive pripada povrsi S.
z
F(x,y,z) =k
f(p)
tangenta krive c
c(t)
p
x
y
F (p)
F (p)
F (p)
+ (y p2 )
+ (z p3 )
= 0,
x
y
z
(11)
sto je ekvivalentno jednacini (5). Treba naglasiti da ako povrs S nije glatka, tj. ako
je F (p) = 0, tangentna ravan nije definisana.
43
z
F( p)
F(x,y,z)=k
x
tangentna ravan
x
v
x
y
F
= 2y
y
F
= 1,
z
y
x
4.3
44
, 0, 2 .
1+
x2
80
.
+ 2y 2 + 3z 2
5 Ekstremne vrednosti
45
Realne funkcije vi
se promenljivih: ekstremne
vrednosti
(12)
(13)
z
lokalni maksimum
y
lokalni minimum
x
5 Ekstremne vrednosti
46
f
= 9y 2 4
y
f
= 8z,
z
9y 2 4 = 0
8z = 0.
x
y
5 Ekstremne vrednosti
47
postoji samo jedna stacionarne tacka i to p = (0, 0). U ovom primeru f (p) nije
ekstrem jer ako posmatramo tacke na x-osi (tada je y = 0) dobijamo f (x, y) =
2x2 > 0, a za tacke na y-osi (x = 0) vazi f (x, y) = 3x2 < 0. Drugim recima, ne
postoji disk sa centrom u (0, 0) takav da za sve tacke iz diska vrednost funkcije bude
ili samo veca od f (0, 0) ili samo manja od f (0, 0) (videti sliku 5.2).
Treba napomenuti da, kao i u slucaju realne funkcije jedne realne promenljive,
neprekidna realna funkcija n promenljivih definisana na definisana na zatvorenom i
ogranicenom skupu uvek dostize i maksimum i minimum na posmatranom skupu.
5.1
Kao sto smo videli, funkcija u stacionarnim tackama moze ali i ne mora dostizati
ekstremnu vrednost. Postavlja se pitanje kako proveriti da li je u nekoj stacionarnoj
tacki zaista dostignut lokalni ekstrem. Testovi predstavljeni u ovom poglavlju su
zasnovani na Tejlorovoj formuli za funkcije vise promenljivih.
5.1.1
TEST I Neka je p = (p1 , p2 ) stacionarna tacka realne funkcije dve realne promenljive f i neka su parcijalni izvodi drugog reda funkcije f neprekidni na nekom disku
sa centrom u p. Neka je D(p) broj oblika
2
2
2 f (p) 2 f (p)
f (p)
D(p) =
.
x2
y 2
xy
(i) Ako je D(p) > 0 i
2 f (p)
> 0, tada funkcija dostize lokalni minimum u p.
x2
2 f (p)
< 0, tada funkcija dostize lokalni maksimum u p.
x2
5 Ekstremne vrednosti
48
z
sedlasta tacka
( 2,-1,5)
(0,0,4)
lokalni minimum
y
x
2 f (0, 0)
= 2 > 0,
x2
D( 2, 1) = D( 2, 1) = 8 < 0,
5 Ekstremne vrednosti
49
(iii) Ako d2 f (p) menja znak za razlicite vrednosti (dx1 , dx2 , . . . , dxn ), funkcija f
nema ekstremnu vrednost u p.
Napomena 5.2 Ako je d2 f (p) 0 ili d2 f (p) 0 za svako (dx1 , dx2 , . . . , dxn ) 6=
(0, 0, . . . , 0), ovaj test nam ne daje odgovor, te su neophodna dalja ispitivanja.
Primer 5.4 Odredicemo ekstremne vrednosti funkcije
f (x, y, z) = 2x2 + 3y 2 + z 2 xy + 5.
Prvi parcijalni izvodi su
f
= 4x y,
x
f
= 6y x
y
f
= 2z,
z
te imamo samo jednu stacionarnu tacku (0, 0, 0). Drugi parcijalni izvodi su
2f
= 4,
x2
2f
= 6,
y 2
2f
= 2,
z 2
2f
= 1
xy
2f
2f
=
= 0,
xz
yz
f
2f 2 2f 2 2f 2
2f
2f
2
df =
dx + 2 dy + 2 dz + 2
dxdy +
dxdz +
dydz
x2
y
z
xy
xz
yz
= 4dx2 + 6dy 2 + 2dz 2 2dxdy
1
2dx dy
2
2
+
23 2
dy + 2dz 2
4
2
1
23 2
Kako je d f (x, y, z) = 2dx dy +
dy + 2dz 2 za svaku tacku iz domena,
2
4
imamo
2
1
23 2
2
d f (0, 0, 0) = 2dx dy +
dy + 2dz 2 > 0
2
4
2
za svako (dx, dy, dz) 6= (0, 0, 0) , pa iz testa II sledi da polazna funkcija f u tacki
(0, 0, 0) dostize minimum i fmin = f (0, 0, 0) = 5.
5.2
5 Ekstremne vrednosti
50
z=f(x,y)
uslovni maksimum
uslovni minimum
x
y
g(x,y)=0
cilindricna povrs S
f (p) f (x)
ili
funkcije f dostize vezani ili uslovni ekstrem na povrsi S (slika 5.4).
5.2.1
Lagran
zov metod
g(x) 6= 0.
5 Ekstremne vrednosti
51
F (x, y, ) = 3x + 4y + x2 + y 2 1 ,
te problem svodimo na odredivanje lokalnih ekstrema funkcije F. Prvi parcijalni
izvodi su
F
= 3 + 2x,
x
F
= 4 + 2y
y
F
= x2 + y 2 1,
4 + 2y = 0
x2 + y 2 1 = 0.
Resavanjem
navedenog
3 4
3 4
p=
,
i q = ,
.
5 5
5 5
Kako je
2F
2F
2F
=
2,
=
2
i
= 0, dobijamo
x2
y 2
xy
d2 F = 2dx2 + 2dy 2 .
5
Za = , iz
2
5
5
2
d F (p) = 2
dx + 2
dy 2 = 5 dx2 + dy 2 < 0
2
2
2
5 Ekstremne vrednosti
52
Napomena 5.3 U opstem slucaju, moguce je traziti ekstremne vrednosti neke funkcije uz vise od jednog uslova. Pretpostavimo da je f realna diferencijabilna funkcija
definisana na otvorenom skupu A Rn . Ako trazimo vezane ekstreme funkcije f uz
uslove gi (x) = 0, i {1, . . . , m} i m < n, analogno slucaju realne funkcije dve
promenljive, problem se svodi na odredivanje lokalnih ekstrema Lagranzove funkcije
sledeceg oblika
F (x1 , . . . , xn , 1 , . . . , n ) = f (x) + 1 g1 (x) + . . . + m gm (x).
5.3
d) f (x, y) = 4e2y x2 + 2x + y ;
e) f (x, y, z) = 2x + y 2 + 2z 2 xz yz;
f) f (x, y, z) = 2x2 + 3y 2 + z 3 xy;
g) f (x, y, z) = 2x2 + 3y 2 z 2 xy.
2. Odrediti uslovne ekstreme sledecih funkcija:
2
6 Vektorske funkcije
53
Vektorske funkcije
(14)
Kao sto smo vec videli u prvom poglavlju, funkcije fi , i {1, 2, . . . , m}, su realne
funkcije n promenljivih i nazivaju se koordinatne funkcije, tj. vektorska funkcija F
je zadata sa m realnih funkcija n promenljivih.
Za vektorsku funkciju (14) vazi sledece:
Ako su sve koordinatne funkcije fi neprekidne, tada je F neprekidna vektorska
funkcija.
Ako su koordinatne funkcije fi diferencijabilne, tada je vektorska funkcija F
diferencijabilna.
Parcijalni izvodi vektorske funkcije su uredene m-torke odgovarajucih parcijalnih izvoda koordinatnih funkcija, tj. za svako i {1, 2, . . . , m}, va zi
f1 (x) f2 (x)
F(x)
fm (x)
=
,
,...,
.
xi
xi
xi
xi
6.1
Kretanje u prostoru
Kao ilustraciju vektorskih funkcija jedne realne promenljive, tj. funkcija oblika
f : R Rm , m 2, navodimo fenomen kretanja u prostoru.
Ako posmatramo kretanje cestice u prostoru, njen polozaj zavisi od trenutka
posmatranja, te se moze izraziti pomocu vektora polozaja kao
r(t) = (f (t), g(t), h(t))
pri cemu je ulazna velicina t vreme. Ovako definisan vektor polozaja je vektorska
funkcija jedne promenljive i to r : R R3 . Koordinatne funkcije f, g i h su ovom
prilikom realne funkcije jedne realne promenljive.
6 Vektorske funkcije
54
Primer 6.1 Ako je vektor polozaja cestice dat sa r(t) = 3t, 2t2 , t3 + 1 , posmatrana cestica u pocetnom trenutku t = 0 ima polozaj odreden koordinatama (0, 0, 1),
a nakon 5 sekundi njen polozaj je r(5) = (15, 50, 124). Koordinatne funkcije u
ovom primeru su f (t) = 3t (odreduje x-koordinatu cestice u zavisnosti od vremena),
g(t) = 2t2 (odreduje y-koordinatu cestice u zavisnosti od vremena) i h(t) = t3 + 1
(odreduje z-koordinatu cestice u zavisnosti od vremena).
Napomena 6.1 Primetimo da u prethodnom primeru vektor polozaja odreduje krivu
u prostor (datu parametarski sa r(t) = (f (t), g(t), h(t))) po kojoj se cestica krece.
Krivu u prostoru nazivamo putanjom ako su koordinatne funkcije neprekidno diferencijabilne, tj. ako je kriva neprekidno diferencijabilna, i ako je r0 (t) 6= 0. Detaljnije
se pojmom putanje bavimo u poglavlju 9.
Neka se cestica krece kroz prostor po nekoj putanji. Ako je r(t) = (f (t), g(t), h(t))
polozaj cestice u nekom trenutku t, za dovoljno malu vrednost h, vektor
u(t) =
r(t + h) r(t)
h
priblizno odreduje pravac kretanja cestice duz parametarski zadate krive r(t) (slika
6.1). Vektor u nam daje prosecnu brzinu cestice u odnosu na vremenski interval
z
r'(t)
u(t)
r(t)
r(t+h)
y
x
6 Vektorske funkcije
55
Brzini cestice u trenutku t odgovara intenzitet vektore brzine, tj. |v(t)|. Analogno
slucaju jednodimenzionog kretanja, ubrzanje se definise kao izvod brzine, tj.
a(t) = v0 (t) = r00 (t) = (f 00 (t), g 00 (t), h00 (t)) ,
gde je a vektor ubrzanja.
Primer
3 t 6.2
Neka je kretanje cestice u prostoru opisano je vektorom polozaja r(t) =
t , 3e , 4te2t . Vektor brzine u ovom slucaju je
|v(1)| = 3, 3e, 12e2 = 9 + 9e2 + 144e4 ,
a vektor ubrzanja je
r(t 8 )
F(t 8 )
r(t 1 )
r(t 2)
r(t 7 )
r(t 6 )
F(t 7 )
r(t 3 )
r(t 5 )
r(t 4 )
F(t 1 )
F(t 2)
F(t 3 )
F(t 6)
F(t 5)
F(t 4 )
6 Vektorske funkcije
6.2
56
Vektorsko polje
f f
f
F(x) = f (x) =
,
,...,
.
x1 x2
xn
6 Vektorske funkcije
6.2.1
57
Funkcija potencijala
U prethodnom poglavlju smo videli da je gradijent funkcije n promenljivih vektorsko polje. Da li vazi i obrnuto, tj. pod kojim uslovima je vektorsko polje gradijent
neke funkcije n promenljivih? Da bi odgovorili na ovo pitanje neophodno je uvesti
pojam funkcije potencijala.
Definicija 6.3 Neka je F : A Rn vektorsko polje na otvorenom skupu A Rn .
Ako je f : A R realna funkcija takva da vazi
F = f,
funkcija f se naziva funkcija potencijala za vektorsko polje F. Vektorsko polje F se
naziva potencijalno vektorsko polje.
Sada se namecu tri problema: jedinstvenost, egzistencija i postupak odredivanja
funkcije potencijala datog vektorskog polja.
1) Jedinstvenost. Kada govorimo o jedinstvenosti funkcije potencijala, problem
se svodi na sledece:
Ako su f i g realne funkcije vise promenljivih definisane na A Rn za
koje vazi f = g, pod kojim uslovima se funkcije f i g razlikuju samo
za konstantu?
Odgovor je dat narednom teoremom o jedinstvenosti funkcije potencijala.
Teorema 6.1 Neka su f i g dve realne funkcije definisane na povezanom,
otvorenom skupu A Rn . Ako je
f (x) = g(x)
za svako x A, tada postoji konstanta c R tako da za svako x A vazi
f (x) = g(x) + c.
Dakle, iz prethodne teoreme sledi da je funkcija potencijala, ako postoji, jedinstveno odredena do na konstantu.
Napomena 6.2 Neka je A Rn otvoren skup i neka su p i q dve tacke iz
skupa A. Za tacke p i q kazemo da su povezane diferencijabilnom krivom ako
postoji diferencijabilna kriva c(t), t [, ], sadrzana u A i t1 , t2 [, ]
tako da vazi c(t1 ) = p i c(t2 ) = q. Otvoren skup A Rn je povezan ako su
svake dve tacke p, q A povezane diferencijabilnom krivom. Takav otvoren
skup nazivamo oblast.
6 Vektorske funkcije
58
2) Egzistencija. Neka je F vektorsko polje u R2 , tj. F(x, y) = (f1 (x, y), f2 (x, y)) .
Postavlja se pitanje kada postoji funkcija (x, y) takva da vazi F = ,
odnosno
= f1 i
= f2 .
x
y
Ako pretpostavimo da funkcija postoji, ona zadovoljava jednakosti
f2
f1
i
.
=
=
y
y x
x
x y
Primetimo da ako su mesoviti parcijalni izvodi funkcije jednaki, za parcijalne
izvode koordinatnih funkcija mora da vazi
f1
f2
=
,
y
x
te je moguce formulisati sledecu teoremu.
Teorema 6.2 Neka je F = (f1 , f2 ) diferencijabilno vektorsko polje definisano
na otvorenom skupu A R2 i neka koordinatne funkcije imaju neprekidne
parcijalne izvode. Tada, ako je
f1
f2
6=
,
y
x
vektorsko polje F(x, y) = (f1 (x, y), f2 (x, y)) nema funkciju potencijala.
Primer 6.8 Vektorsko polje iz primera 6.4 nema funkciju potencijala jer je
f1
f2
= 1 i
= 1.
y
y
Naredna teorema daje uslov za postojanje funkcije potencijala vektorskog polja
u opstem slucaju.
Teorema 6.3 Neka su f1 , f2 , . . . , fn realne diferencijabilne funkcije neprekidnih parcijalnih izvoda definisane na otvorenom skupu oblika (a1 , b1 ) (a2 , b2 )
(an , bn ) Rn . Ako je
fi
fj
=
xi
xj
za svako i 6= j, i, j {1, 2, . . . , n}, vektorsko polje
F(x) = (f1 (x), f2 (x), . . . , fn (x))
ima funkciju potencijala.
6 Vektorske funkcije
59
f1
f2
2xy x2 , x2 + sin y . U ovom slucaju vazi
=
= 2x, a kako je
y
x
vektorsko polje definisano na R2 , znamo da funkcija potencijala postoji, tj.
postoji (x, y) tako da je
(x, y)
= f1 (x, y) = 2xy x2
x
(x, y)
= f2 (x, y) = x2 + sin y. (15)
y
(16)
dg
= sin y,
dy
Z
g(y) =
sin y dy = cos y + C,
Neka je F(x, y, z) = (f (x, y, z), g(x, y, z), h(x, y, z)) vektorsko polje definisano na
R3 . Ako parcijalni izvodi funkcija f , g i h postoje, rotor vektorskog polja F definisemo
na sledeci nacin
h
f
h f
h g
i+
j+
k.
rot F =
y z
z
x
x y
Primetimo da je rotor vektorskog polja takode vektorsko polje.
6 Vektorske funkcije
60
Primer 6.10 Odredicemo rotor vektorskog polja F(x, y, z) = 3xy, xyz 4y, x2 .
Kako su parcijalni izvodi koordinatnih funkcija
f
= 3y,
x
f
= 3x,
y
f
= 0,
z
h
= 2x
x
rotor je
g
= yz,
x
i
g
= xz 4,
y
g
= xy,
z
h
h
=
= 0,
y
z
rot a = 0;
rot F = rot F;
rot (af ) = a f ;
pri cemu je a = (a1 , a2 , a3 ) konstantan vektor u R3 , 0 nula vektor, F, F1 i F2
vektorska polja u R3 , realan parametar i f realna funkcija tri promenljive. Sa
je oznacen vektorski proizvod vektora.
Napomena 6.3 Ako su u = (u1 , u2 , u3 ) i v = (v1 , v2 , v3 ) vektori iz R3 , vektorski
proizvod vektora u i v, u oznaci u v, izracunavamo na sledeci nacin
i j k
rot F = 0,
gde je 0 nula vektor, naziva se bezvrtlozno vektorsko polje. Lako se moze pokazati
da, ako je f realna funkcija tri promenljive sa neprekidnim parcijalnim izvodima
drugog reda, za gradijent funkcije f vazi
rot f = 0.
Iz prethodnog sledi da je svako potencijalno vektorsko polje bezvrtlozno.
6 Vektorske funkcije
61
Neka je F(x, y, z) = (f (x, y, z), g(x, y, z), h(x, y, z)) vektorsko polje definisano na
f g
h
R3 . Ako parcijalni izvodi funkcija
,
i
postoje, divergenciju vektorskog
x y
z
polja F definisemo na sledeci nacin
div F =
f
g h
+
+
.
x y z
div rot F = 0.
6 Vektorske funkcije
6.3
62
xyz
2y xz
b) F(x, y, z) = e , ze ,
;
y
c) F(x, y, z) = x + 4y z, z + 7y, 6x y + z 3 .
5. Neka su F, G : R3 R3 vektorska polja i f, g : R3 R realne funkcije tri
promenljive. Pokazati da vazi sledece
a) div (f F) = f divF + F f ;
b) rot (f F) = f rot F + (f ) F;
c) div (f g) = 0;
2
2
2
f1 , f2 , f3 .
2
Laplasov operator i
2 F =
7 Dvostruki integral
63
Dvostruki integral
y=f(x)
P=j f(x)dx
a
7.1
7 Dvostruki integral
64
y
d
P
(x*i, y*j )
yj
y j-1
P ij
c
x
x i-1
a x1
xi
x m-1 b
n X
m
X
i=1 j=1
kPk0
(18)
7 Dvostruki integral
65
a
b
d
y
Z bZ
Integrali
f (x, y) dydx i
a
f (x, y) dy dx
(20)
Z dZ b
Z d Z b
f (x, y) dxdy =
f (x, y) dx dy
(21)
c
7 Dvostruki integral
66
Z 4 Z
x cos y dydx =
2
0
4
x cos y dy dx =
2
x sin 3 dx = sin 3
x dx = sin 3
2
cos y dy dx
0
Z
x2
43 23
3
3
56
sin 3.
3
Primer 7.2 Izracunacemo dvostruki integral funkcije f (x, y) = ye2xy nad pravougaonikom P = [1, 2] [1, 0]. Po teoremi 7.1 imamo
ZZ
Z 0Z 2
Z 0 Z 2
2xy
2xy
2xy
ye dxdy =
ye dxdy =
ye dx dy
P
Z
0
e4 + 2e2 1
1 2xy 2
1 0 4y
e e2y dy =
e dy =
.
=
2
2 1
8e4
1
1
Z 2Z 0
Trazeni integral mozemo izracunati i preko uzastopnog integrala
ye2xy dydx.
Z
Rezultat je isti, ali je sam postupak izracunavanja nesto komlokovaniji jer zahteva
parcijalnu integraciju.
Napomena 7.2 Teorema 7.1 vazi i pod nesto oslabljenim uslovima, tj. ako je
funkcija f nad posmatranim pravougaonikom ogranicena i prekidna nad najvise
konacno mnogo glatkih krivih i ako uzastopni integrali iz (19) postoje.
7.2
0,
ako (x, y) ([a, b] [c, d]) \A.
Ako je funkcija fA integrabilna nad prvaougaonikom [a, b] [c, d] tada kazemo da je
funkcija f integrabilna nad oblasti A i
ZZ
ZZ
f (x, y) dxdy =
fA (x, y) dxdy.
A
[a,b][c,d]
7 Dvostruki integral
67
y
d
c
x
x
a
Slika 7.4.
Mada je integracija funkcije nad proizvoljnom oblasti A slozenija od integracije
nad pravougaonikom, mozemo je svesti na problem uzastopnih integrala. Razlikujemo sledeca dva osnovna slucaja.
1) Neka je oblast integraljenja data sa
A = {(x, y) | a x b, h1 (x) y h2 (x)},
(22)
h1 (x)
y
d
h 2 (x)
A
h 1 (x)
c
x
a
7 Dvostruki integral
68
(24)
h2 (y)
f (x, y) dxdy =
A
f (x, y) dxdy.
c
(25)
h1 (y)
y
d
P
A
h 1 (y)
h 2 (y)
x
b
2+x2
=
1
3x2
2+x2
2xy 3 y 2
dx
(2x 3y)dy dx =
2
1
2
!
3x
3 4
56
3
24
2 2
16 = .
2x(2 + x ) 6x (2 + x ) + 9x dx =
2
2
5
5
2
7 Dvostruki integral
69
y
y
2
y=2+x
h 2 (y) = 3-y 2
h 1 (y) = y 2 +1
-1
A
y=3x2
-1
y 2 +1
Z
3y2
2
2
(x + 3xy )
dy =
y 2 +1
184
.
6y 4 2y 2 + 8 dy =
15
7.2.1
7 Dvostruki integral
70
ZZ
f (x, y) dxdy 0.
A
ZZ
Z Z
[b,a][c,d]
A1
A2
A1 = (x, y) | 0 x 1, 0 y x2 + 2x
i
A2 = {(x, y) | 1 x 2, 0 y 2 x} ,
pa iz teoreme 7.2 sledi
ZZ
ZZ
ZZ
2
2
2
2
(x + y ) dxdy =
(x + y ) dxdy +
(x2 + y 2 ) dxdy.
A
A1
A2
7 Dvostruki integral
71
z
z=x 2 +y
y=2-x
(1,1)
y
1
A1
A2
2
y=-x 2+2x
y=-x 2+2x
y=2-x
y
2
x
Slika 7.8. Oblast integraljenja i podintegralna funkcija iz primera 7.5.
7.3
y = r sin ,
p
x2 + y 2 ), dok [0, 2].
y=r sin O
O
x
x=r cos O
Slika 7.9. Polarni koordinatni sistem.
Kao sto cemo videti kroz primere, prelazak sa xy-koordinata u polarni koordinatni sistem u mnogome olaksava izracunavanje dvostrukog integlrala. Na primer,
ako je oblast integraljenja u xy-ravni deo prstena, prelaskom u polarni koordinatni
sistem dobijamo dvostruki integral nad pravougaonikom (videti sliku 7.10).
7 Dvostruki integral
72
O
y
A*
d
c
r
a
h2 ()
f (x, y) dxdy =
(26)
h1 ()
2
x2 + y2 =2y
r = 2 sin O
A
A*
7 Dvostruki integral
73
2 sin
r drd =
0
7.4
8
32
3
sin d = .
3
9
a)
3xy dxdy ako je A = (x, y) | 0 x 1, x2 y x ;
Z ZA
b)
e2xy dxdy ako je A = (x, y) | 1 y 5, y x y 3 ;
A
ZZ
3
c)
x 5y dxdy ako je A oblast ogravicena sa x = y 2 i x = 2 3y 2 ;
A
ZZ
d)
(x + 1) dxdy ako je A oblast ogranicena kruznicom x2 + y 2 = 16;
A
ZZ
e)
(y 1) dxdy ako je A oblast ogranicena kruznicom x2 + y 2 = 9 i
A
pravama y = x i y = 0, za x, y > 0;
ZZ
f)
cos x2 + y 2 dxdy ako je A dato sa 2 x2 + y 2 25.
A
Z 1 Z 3
Z 1 Z 1
a)
e2x+1 dx dy,
b)
x3 + 1 dx dy.
3y
8 Trostruki integral
74
Trostruki integral
8.1
i
u = z0 < z1 < . . . < zs = v,
pa je podela paralelopipeda P skup koji sadrzi mns podparalelopipeda oblika
z
z
(x *i, y*j , z*k)
v
P
P
u
d
a
x
Pijk
c
a
x
d
y
8 Trostruki integral
75
Neka je f realna funkcija tri promenljive definisana nad P = [a, b] [c, d] [u, v]
i neka je PP podela paralelopipeda P. Ako je T skup tacaka (xi , yj , zk ) takavih da
(xi , yj , zk ) Pijk
(slika 8.1). Rimanova integralna suma funkcije f za podelu PP i izbor tacaka T je
definisana sa
R(f, PP , T ) =
m X
n X
s
X
f (xi , yj , zk )xi yj zk .
(27)
f (x, y, z),
fA (x, y, z) =
0,
ako (x, y, z) A,
ako (x, y, z) ([a, b] [c, d] [u, v]) \A,
8.1.1
[a,b][c,d][u,v]
Izra
cunavanje trostrukog integrala
8 Trostruki integral
76
Primer 8.1 Izracunacemo trostruki integral funkcije f (x, y, z) = xy 2 z nad paralelopipedom P = [1, 1] [2, 3] [0, 1]. Na osnovu (28), za dati trostruki integral
vazi
ZZZ
Z Z Z
1
xy 2 z dxdydz =
[1,1][2,3][0,1]
=
1
xy 2 z dz dy dx
Z 1
19x
xy 2
dy dx =
dx = 0.
2
1 6
(29)
f (x, y, z) dxdydz =
A
f (x, y, z) dz
Oxy
dxdy.
(30)
1 (x,y)
(31)
f (x, y, z) dxdydz =
A
f (x, y, z) dy dxdz.
Oxz
(32)
1 (x,z)
(33)
f (x, y, z) dx dydz.
f (x, y, z) dxdydz =
A
Oyz
1 (y,z)
(34)
8 Trostruki integral
77
2
2
x + y + 1 dxdydz =
x + y + 1 dz dxdy
A
Oxy
ZZ
p
2
2
2
2
x + y + 1 1 + x + y dxdy.
=
Oxy
Z 2 Z 1
ZZ
p
2
2
2
(r + 1)(1 + r)r dr d
x + y + 1 1 + x2 + y 2 dxdy =
0
Oxy
1
Z 2
r
77
r
r
r
77
d =
+
+
+
.
d =
5
4
3
2
60 0
30
=
0
z
y
2
-1
-1
1
x
8 Trostruki integral
8.1.2
78
ZZZ
Ako je f nenegativna nad A, tada je
f (x) dxdydz 0.
A
Z Z Z
ZZZ
[b,a][c,d][v,u]
A1
A2
8 Trostruki integral
79
z
2
y
1
z = 2-x-2y
x+2
y
=2
1/2
x=
x+2y=2
x = 2y
2y
Oxy
ZZ
1x/2
(2 x 2y) dxdy =
Oxy
x/2
1
(2 x 2y) dxdy = .
3
8.2
Cilindri
cni koordinatni sistem
8 Trostruki integral
80
y = r sin
z = z.
A*
2
a
a
y
b
x
r
Slika 8.5. Oblast A u xyz-prostoru i oblast A u rz-prostoru.
Napomena 8.1 Kao i u slucaju polarnog koordinatnog sistema, prelazak na cilindricni koordinatni sistem moze transformisati oblast A iz pravouglog koordinatnog sistema u oblast A koja ima jednostavniji oblik (u odnosu na z, r i koordinate), te
je pogodnija za dalji rad (videti sliku 8.5).
Neka je funkcija f neprekidna nad oblasti A iz R3 i neka je A odgovarajuca
oblast data cilindricnim koordinatama. Tada, za trostruki integral funkcije f nad A
vazi
ZZZ
ZZZ
f (x, y, z) dxdydz =
f (r cos , r sin , z) r drddz.
(35)
A
8 Trostruki integral
81
z
y
-2
2
2
x
Slika 8.6.
(slika 8.6, desno). Kako u ovom primeru oblast A u rz-koordinatama ima sledeci
oblik
A = (r, , z) | 0 , 0 r 2, 2 + r2 z 6 ,
(videti sliku 8.6) za trazenu zapreminu vazi
ZZZ
Z Z Z 6
ZZ
V (A) =
r dzdrd =
r dz drd =
A
(4r r )dr d =
=
0
8.3
2+r2
Oxy
r 4 r2 drd
Oxy
r4
2r
4
2
Z
2
d = 4
0
d = 4.
0
Slicno cilindricnom koordinatnom sistemu, u sfernom koordinatnom sistemu polozaj tacke u prostoru R3 odredujemo rastojanjem same tacke od koordinatnog
pocetka i uglovima i datim na slici 8.7.
Veza izmedu sfernog i pravouganog koordinatnog sistema je data na sledeci nacin
x = sin cos ,
y = sin sin
z = cos ,
(36)
(37)
8 Trostruki integral
82
(x,y,z)
2
2
Primer 8.5 Odredi
p cemo zapreminu oblasti ogranicene delom sfere y = z x z ,
2
2
konusom z = x + y i xz-ravni (slika 8.8). Uvodenjem sfernih koordinata (36),
jednacine sfere i konusa prelze u
= cos
sin = cos .
cos na intervalu [0, ] ugao = , te iz jednacine konusa sledi [0, /4]. Kao
4
sto vidimo sa slike, ugao pripada intervalu [0, ]. Dakle, data oblast se u sfernim
koordinatama moze zapisati kao
n
o
A = (, , ) | 0 , 0 , 0 cos ,
4
pa iz (37) sledi
ZZZ
ZZZ
V (A) =
2 sin ddd
dxdydz =
A
Z Z
/4
cos
=
0
8.4
2 sin d d d =
0
/4
0
!
cos3
sin
d d = .
3
16
Smena promenljivih u vi
sestrukom integralu
8 Trostruki integral
83
(0,0,0.5)
y = r sin
y = h(u, v).
x x
(x, y) u v
JT =
=
(u, v) y y
u v
x y x y
.
=
u v v u
8 Trostruki integral
84
A*
T
T
A
-1
1
(u + v)
2
y=
1
(u v)
2
(39)
1
2 (u + v)
u
(x, y)
JT =
=
(u, v)
12 (u v)
(u + v)
v
1
2 (u v)
v
1
2
1 1
2 2
=
1
1
2
2
= 6= 0,
8 Trostruki integral
85
pa iz (38) sledi
ZZ
ZZ
(xy)/(x+y)
e
dxdx =
v/u
e
A
1
=
2
3
1
Z 3 Z u
1
1
v/u
dudv =
e dv du
2
2 1
u
1
u(e e1 ) du = (e e1 )
2
u du = 2(e e1 ).
v
y
v=
y=
x+
3
y=
x+
1
v=
-u
y = h(u, v, w)
z = k(u, v, w),
pri cemu funkcije g, h i k imaju neprekidne parcijalne izvode. Ako T slika oblast A
iz uwv-prostora u oblast A u xyz-prostor i ako je f neprekidna i ogranicena funkcija
tri promenljive definisana nad A, tada vazi
ZZZ
ZZZ
f (x, y, z) dxdydz =
f (g(u, v, w), h(u, v, w), k(u, v, w)) |JT | dudvdw.
A
x x
u v
y y
(x, y, z)
=
JT =
(u, v, w) u v
z z
u v
(40)
sledeci nacin
y
.
w
8 Trostruki integral
8.5
86
A = {(x, y, z) | 0 z 2, 0 y 2z, 0 x z + 2} .
ZZZ
b)
c)
A
ZZZ
d)
ZZZ
e)
A
i ravnima z = 1 i z = 7.
ZZZ p
f)
2x2 + 2y 2 + 2z 2 dxdydz ako je oblast A ogranicena paraboloidom
A
z = 9 y 2 x2 i xy-ravni.
2. Odrediti zapreminu ogranicenu povrsima z = x2 + y 2 i z = 36 3x2 3y 2 .
p
3. Odrediti zapreminu ogranicenu povrsima z = x2 + y 2 i z = 5.
ZZ
2
2
4. Uvodenjem smene x = u v i y = 2uv izracunati integral
y dxdy ako
A
9 Krivolinijski integral
87
Krivolinijski integral
9.1
Kriva u prostoru Rn
9 Krivolinijski integral
88
c2
c3
c2
c3
c1
c4
c4
c1
Slika 9.1. Putanja.
x=t
y = t2+1
t [-1,2]
-r
-1
x = r cos t
y = r sin t
t [0, 2 ]
-r
Primer 9.2 Posmatrajmo kruznicu sa centrom u koordinatnom pocetku i poluprecnikom r, tj. kruznicu x2 + y 2 = r2 . Ako je kretanje po kruznici suprotno kretanju
kazaljke na satu, parametrizacija date krive je
x(t) = r cos t
y(t) = r sin t
za
t [0, 2],
9 Krivolinijski integral
89
(x a)2 (y b)2
+
= 1 parametrizujemo na
2
2
y(t) = b + sin t,
y
1
2
x+z=1
c
1
2
-1
2
1 1
1
1 1
c(t) =
+ cos t, sin t, cos t ,
2 2
2 2
2
pri cemu t [0, 2].
9 Krivolinijski integral
9.2
90
kPc k0
n
X
f (pi )si
i=1
pi*
p2
y*i
pn
f( c)
pn-1
pi-1
p1
pi
p0
y
x *i
c
x
9 Krivolinijski integral
91
p
gde je ds = (x0 (t))2 + (y 0 (t))2 dt element duzine luka krive, a integral sa desne
strane Rimanov odredeni integral.
3x
nad
4y 3
krivom c iz primera 9.1. Kako je u ovom slucaju kriva c parametrizovana sa x(t) =
t i y(t) = t2 + 1 za t [1, 2], iz (41) sledi
Z
Z 2
Z 2
2
9
2
f (x, y) ds =
f t, t + 1 1 + 4t dt =
3t dt = .
2
c
1
1
Primer 9.5 Izracunacemo krivolinijski integral funkcije f (x, y) =
Krivolinijski integral realne funkcije tri promenljive nad nekom glatkom krivom
u prostoru se definise potpuno analogno, te se moze pokazati i sledece
Z
Z
p
f (x, y, z) ds =
f (x(t), y(t), z(t)) (x0 (t))2 + (y 0 (t))2 + (z 0 (t))2 dt,
c
9.3
c1
c2
cn
F=
c
(42)
gde je F(c(t)) c0 (t) skalarni proizvod, a integral sa desne strane Rimanov odredeni
integral.
Z
Treba naglasiti da sam krivolinijski integral F ne zavisi od izbora parametrizacije
krive c.
1
1 1
1 1
+ cos t, sin t, cos t ,
c(t) =
2 2
2 2
2
9 Krivolinijski integral
92
gde t [0, 2] (ovakav izbor parametra t podrzava kretanje suprotno smeru kretanja
kazaljke na satu). Kako je
3
F(c(t)) = (2x(t), 3y(t), x(t) + z(t)) = 1 + cos t, sin t, 1
2
1
1
1
0
i c (t) = sin t, cos t, sin t , skalarni proizvod F(c(t)) c0 (t) je sledeceg
2
2
2
oblika
3
1
1
1
0
F(c(t)) c (t) = 1 + cos t, sin t, 1 sin t, cos t, sin t = sin t cos t.
2
2
2
2
Z
F(x, y, z) =
Iz (42) sledi
c
sin t cos t dt = 0.
0
c1
c2
cn
F.
c
9 Krivolinijski integral
93
Napomena 9.4 Primetimo da silu koja deluje u ravni ili prostoru mozemo zapisati
kao vektorsko polje u R2 ili R3 . Rad sile F duz krive c izrazavamo kao krivolinijski
integral vektorskog polja F nad krivom c, tj.
Z
W = F.
c
9.3.1
Primer 9.7 Odrediti cemo rad sile zemljine teze potreban za pomeranje tela mase
m od tacke (2, 4, 5) do tacke (1, 1, 1). Sila zemljine teze je vektorsko polje dato sa
mM Gy
mM Gz
mM Gx
F(x, y, z) = p
3 , p
3 , p
3 ,
x2 + y 2 + z 2
x2 + y 2 + z 2
x2 + y 2 + z 2
9 Krivolinijski integral
94
Z
Z (1,1,1)
1
1
W = F=
F = (1, 1, 1) (2, 4, 5) = mM G .
3 3 5
c
(2,4,5)
9.3.2
9 Krivolinijski integral
95
Z
1) Ako je
y
x
2
: R R takva da je F = kG + i G(x, y) =
,
.
x2 + y 2 x 2 + y 2
9.4
Grinova teorema
U ovom poglavlju dajemo vezu izmedu dvostrukog integrala i krivolinijskog integrala II vrste.
Neka je F = (f, g) vektorsko polje definisano nad otvorenim skupom A R2 .
Pretpostavimo da koordinatne funkcije f i g imaju neprekidne parcijalne izvode.
Neka je c : [, ] R2 zatvorena putanja koja lezi u skupu A. Pod navedenim
uslovima moguce je dokazati narednu Grinovu teoremu.
Teorema 9.5 Neka je Ac R2 unutrasnjost zatvorene putanje c : [, ] R2
parametrizovane suprotno smeru kretanja kazaljke na satu (slika 9.6). Tada vazi
Z
ZZ
g f
F=
dxdy.
(43)
x y
c
Ac
y
2
A
c
Ac
Ac
U 1
c1
x
-2
cc1
c1
9 Krivolinijski integral
96
Z
ZZ
ZZ
ZZ
g f
F=
dxdy =
(1 3)dxdy = 2
dxdy.
x y
cc1
Acc1
Acc1
Acc1
Kako preostali dvostruki integral odgovara Zpovrsini oblasti Acc1 , tj. jednak je polovini
povrsine kruga poluprecnika 2, dobijamo
F = 4.
cc1
9.5
10 Povrsinski integral
10
97
Povr
sinski integral
10.1
Povr
sinski integral I vrste
Neka je S glatka povrs u R3 . Neka je povrs S izdeljena na konacan broj elementarnih povrsi Sij , i = 1, . . . , n, j = 1, . . . , m, i neka je sa PS oznacena podela
povrsi S, tj. skup svih elementarnih povrsi. Sa Sij , i = 1, . . . , n, j = 1, . . . , m,
je oznacene povrsina podpovrsi Sij i pij = (xij , yij , zij ) proizvoljno izabrana tacka
koja lezi na podpovrsi Sij .
Ako je f realna funkcija tri promenljive definisana nad povrsi S, povrsinski integral funkcije f nad povrsi S definisemo na sledeci nacin.
Definicija 10.1 Povrsinski integral funkcije f nad povrsi S je
ZZ
n X
m
X
f (x, y) dS = lim
f (pij )Sij
S
kPS k0
i=1 j=1
Izra
cunavanje povr
sinskog integrala I vrste
10 Povrsinski integral
98
y = y(t, u)
z = z(t, u)
za
(t, u) D,
pri cemu je D oblast u R2 . Neka koordinatne funkcije imaju neprekidne parcijalne izvode. Tada
ZZ
ZZ
(46)
f (x, y, z) dS =
f (x(t, u), y(t, u), z(t, u)) ab c2 dtdu,
S
gde je a =
x
t
y
t
c=
z
t
, b=
x
u
y
u
z
u
2
i
x x y y z z
+
+
.
t u t u t u
Napomena 10.1 Ako je povrs S eksplicitno data kao y = h1 (x, z) ili x = h2 (y, z),
postupak izracunavanja je analogan napred opisanom. Tada vazi
s
2
2
ZZ
ZZ
h1
h1
f (x, y, z) dS =
f (x, h1 (x, z), z) 1 +
+
dxdz
x
z
S
Sxz
gde je Sxz projekcija povrsi S na xz-ravan, odnosno,
s
2
2
ZZ
ZZ
h2
h2
f (x, y, z) dS =
f (h2 (y, z), y, z) 1 +
+
dydz
y
z
S
Syz
gde je Syz projekcija povrsi S na yz-ravan.
Naglasimo da ako je S po delovima glatka povrs, odnosno moze sa predsatviti
kao unija konacno mnogo glatkih povrsi S1 , . . . , Sn , tada vazi
ZZ
ZZ
ZZ
f (x, y, z) dS =
f (x, y, z) dS1 + . . . +
f (x, y, z) dSn .
(47)
S
S1
Sn
ZZ
(x2 + y 2 )dS nad centralnom sfe-
10 Povrsinski integral
99
z
S1
S xy
-3
3
-3
-3
3
3
x
-3
S2
-3
3(x2 + y 2 )
p
dxdy.
9 x2 y 2
ZZ
Z 2 Z 3
Z 2
3(x2 + y 2 )
3r2
p
dxdy =
r dr d = 54
d = 108.
9 r2
9 x2 y 2
Sxy
0
0
0
p
Povrs S2 je data sa z = g2 (x, y) gde je g2 (x, y) = 9 x2 y 2 . Projekcija
xy-ravan je ista oblast kao u slucaju povrsi S1 , tj. oblast ogranicena kruznicom
x2 + y 2 = 9. Iz (45) sledi
s
ZZ
ZZ
y2
x2
+
dxdy
(x2 + y 2 )dS2 =
(x2 + y 2 ) 1 +
9 x2 y 2 9 x2 y 2
S2
Sxy
ZZ
=
Sxy
3(x2 + y 2 )
p
dxdy.
9 x2 y 2
ZZ
(x2 +y 2 )dS2 =
S2
10 Povrsinski integral
100
ZZ
(x2 + y 2 )dS nad centralnom sfe-
z(, ) = R cos ,
pri cemu [0, ] i [0, 2]. Kako je u nasem primeru sfera parametrizovana
sa
x(, ) = 3 sin cos , y(, ) = 3 sin sin i z(, ) = 3 cos ,
za [0, ] i [0, 2] imamo
a = (3 cos cos )2 + (3 cos sin )2 + (3 sin )2 = 9,
b = (3 sin sin )2 + (3 sin cos )2 + 0 = 9 sin2
i
c = (3 cos cos ) (3 sin sin ) + (3 cos sin ) (3 sin cos ) + 0 = 0,
pa je
ZZ
ZZ
2
(x + y )dS =
S
[0,][0,2]
=
0
10.2
q
9 sin cos + 9 sin sin
81 sin2 dd
2
4
81 sin d d = 81
3
d = 216.
0
Povr
sinski integral II vrste
unutrasnjost povrsi S
Slika 10.2.
Pretpostavimo da je S orijentisana povrs u R3 . To znaci da intuitivno mozemo
odrediti sta je unutrasnjost, a sta spoljasnjost povrsi S (slika 10.2). Kako u nekoj
10 Povrsinski integral
101
tacki povrsi imamao dve vektora normale istih pravaca ali suprotnih smerova, spram
toga koji vektor normale izaberemo mozemo zakljuciti da li je povrs orijentisana ka
spolja ili je orijentisana ka unutra (slika 10.3).
ZZ
ZZ
F dS =
S
F n0 dS.
(48)
10 Povrsinski integral
102
Napomena 10.3 Fluks vektorskog polja F kroz orijentisanu povrs S odgovara upravo povrsinskom integralu vektorskog polja nad povrsi S.
Napomena 10.4 Povrsinski integral vektorskog polja F = (f, g, h) zapisujemo jos
i na sleci nacin
ZZ
ZZ
F dS =
f dydz + g dxdz + h dxdy.
S
S1
S2
S1
S1
p
p
Presek ravni z = 2 i konusa z = 2 x2 + y 2 je kriva koja se dobija iz 2 = 2 x2 + y 2 ,
odnosno, x2 + y 2 = 1. Projekcija povrsi S1 na xy-ravan je oblast ogranicena dobijenom kruznicom. Primetimo jos da povrs S1 data eksplicitno kao z = g(x, y), gde
je g(x, y) = 2, te iz (45) sledi
s
2 2
ZZ
ZZ
ZZ
g
g
+
dxdy =
2x dxdy.
2x dS1 =
2x 1 +
x
y
S1
Sxy
Sxy
Prelaskom na polarne koordinate dobijamo
ZZ
Z 2 Z 1
Z
2 2
2
2x dxdy =
2r cos dr d =
cos d = 0,
3 0
Sxy
0
0
te je prvi sabirak u (49) jednak nuli.
p
Posmatrajmo sada povrs Sp
x2 + y 2 . Povrs S1 mozemo zapisati
2 datu sa z = 2
u implicitnom obliku kao zp
2 x2 + y 2 = 0, vektor normale dobijamo kao gradijent
funkcije F (x, y, z) = z 2 x2 + y 2 , tj.
!
F F F
2y
2x
n=
,
,
,p
,1 .
= p
x y z
x2 + y 2
x2 + y 2
10 Povrsinski integral
103
S1
z
2
z=2
n2
S2
-1
-1
S xy
x
!
2x
2y
2x
2y
n1 = + p
,p
,1
i n2 = p
,p
,1 ,
x2 + y 2
x2 + y 2
x2 + y 2
x2 + y 2
te se moramo opredeliti za onaj koji odrazava orijentaciju povrsi S2 . Kako je S2
orijentisana ka spolja, odgovarajuci vektor normale vuce ka dole, odnosno, ka
negativnom smeru z-ose (videti sliku 10.5). Iz navedenog zakljucujemo da vektor
mora imati negativnu trecu koordinatu, tj. da je u pitanju vektor n2 . Intenzitet
vektora n2 je
s
4x2
4y 2
|n2 | =
+
+
1
=
5,
x2 + y 2 x2 + y 2
pa je jedinicni vektor normale
!
2x
n2
2y
1
= p
no =
, p
,
.
|n2 |
5
5 x2 + y 2
5 x2 + y 2
Iz (48) sledi
ZZ
ZZ
ZZ
F dS =
(3y, z 3x, 2x) n0 dS2 =
S2
S2
S2
2yz
x2 + y 2
!
2x
dS2 .
!
!
ZZ
ZZ p 2
4y x + y 2
1
2yz
p
p
2x dS2 =
2x dxdy.
5
x2 + y 2
x2 + y 2
S2
Sxy
10 Povrsinski integral
104
2
=
3
2r sin r cos dr d
(2 sin cos ) d = 0,
0
10.3
Teorema Gausa-Ostrogradskog
Teorema Gaus-Ostrogradskog nam daje vezu izmedu povrsinskog integrala vektorskog polja i trostrukog integrala.
Teorema 10.1 Neka je A oblast u R3 ogranicena glatkom povrsi S. Neka je povrs S
orijentisana ka spolja. Ako je F = (f, g, h) vektorsko polje definisano na otvorenom
skupu koji sadrzi oblast A i povrs S i ako koordinatne funkcije imaju neprekidne
parcijalne izvode, tada vazi
ZZ
ZZZ
f
g h
F dS =
+
+
dxdydz.
(50)
x y z
S
A
f
g h
+
+
divergencija vektorskog polja F = (f, g, h), prethodna
x y z
teorema se naziva jos i teorema o divergenciji.
Kako je
ZZ
ZZZ
(3y) (z 3x) (2x)
+
+
dxdydz = 0.
F dS =
x
y
z
S
A
Napomena 10.5 Ako je povrs S orijentisana ka unutra, uz sve pretpostavke teoreme o divergenciji, za povrsinski integral vektorskog polja F = (f, g, h) vazi
ZZ
ZZZ
g h
f
+
+
F dS =
dxdydz.
x y z
S
A
10 Povrsinski integral
10.4
105
Stoksova teorema
Jos jedna vazna veza izmedu integrala razlicitog tipa je data Stoksovom teoremo.
Ovog puta povezujemo povrsinski i krivolinijski integral vektorskog polja.
Teorema 10.2 Neka je S glatka orijentisana povrs u R3 ogranicena zatvorenom
krivom c. Neka je kriva c orijentisana tako da povrs S lezi levo od krive c (videti
sliku 10.6). Ako je F = (f, g, h) vektorsko polje definisano na otvorenom skupu
koji sadrzi povrs S i krivu c i ako koordinatne funkcije imaju neprekidne parcijalne
izvode, tada vazi
ZZ
Z
ZZ
h g f
h h f
dS =
rotF dS = F.
(51)
y z z
x x y
S
S
c
z
n
S
x
Slika 10.6. Povrs S ogranicena zatvorenom krivom c.
Primer 10.5 Pomocu Stoksove teoreme izracunacemo povrsinski integral
ZZ
rotF dS
S
ako je vektorsko polje dato sa F(x, y, z) = (yz, xz, xy), a povrs S deo sfere x2 + y 2 +
z 2 = 4 unutar cilindra x2 + y 2 = 1 i iznad xy-ravni. Povrs S je orijentisana ka
spolja.
Krivu c koja ogranicava povrs S dobijamo u preseku sfere i cilindra. Kako
iz
2
2
2
2
2
2
x + y+ z = 4 i x + y = 1 sledi z = 3, kriva c lezi na ravni z = 3 (ili
z = 3, ali zbog polazne pretpostavke da je c iznad xy-ravni, to odbacujemo). S
druge strane, projekcija krive na xy-ravan je kruznica x2 + y 2 = 1, te c mozemo
parametrizovati sa
za t [0, 2].
x(t) = cos t, y(t) = sin t i z(t) = 3,
10 Povrsinski integral
106
rotF dS = F =
S
3 sin t,
Z
= 3
cos t sin2 t dt = 3
cos 2t dt = 0
0
z
S
n
c
-2
-1
-1
-2
2
x
10.5
RR
11
107
Obi
cne diferencijalne jedna
cine: uvodni
pojmovi
Jednacina koja sadrzi nepoznatu funkciju jedne ili vise promenljivih i njene izvode
(parcijalne izvode) naziva se diferencijalna jednacina. Ovakvi tipovi jednacina
neophodni su za opisivanje mnogih pojava u prirodi, tj. predstavljaju matematicke
modele prirodnih fenomena.
Ako je nepoznata funkcija funkcija jedne promenljive, diferencijalna jednacina se
naziva obicna diferencijala jednacina. U slucaju nepoznate funkcije vise promenljivih,
diferencijalna jednacina sadrzi percijalne izvode i naziva se parcijalna diferencijalna
jednacina.
Primer 11.1 Jednacina oblika
y 0 = y,
gde je y = f (x) funkcija jedne promenljive i realan parametar je primer obicne
diferencijalne jednacine. Mada deluje jednostavno, u pitanju je veoma znacajna
jednacina koja opisuje problem prirastaja u prirodi i naziva se zakon prirodnog
prirastaja.
Primer 11.2 Jednacina oblika
2
2u
2 u
= 0,
t2
x2
(52)
(53)
(54)
y (n) (x) = F x, y(x), y 0 (x), . . . , y (n1) ,
gde je F funkcija n promenljivih, a x (a, b). Kako u oba izraza (53) i (54) figurise
izvod n-tog reda, u pitanju je diferencijalna jednacina n-tog reda.
Resenje jednacine (53) (ili (54)) je bilo koja n puta diferencijabilna funkcija jedne
promenljive definisana nad (a, b) koja zadovoljava datu jednacinu. Vrlo cesto resenje
je dato u implicitnoj formi kao g(x, y) = 0. Podrazumeva se da je sa g(x, y) = 0
108
definisana, na nekom intervalu, bar jedna funkcija oblika y = f (x) koja jeste resenje
posmatrane diferencijalne jednacine.
Treba naglasiti da diferencijalna jednacina moze imati vise resenja. Na primer,
lako se moze proveriti da su resenja diferencijalne jednacine
y 000 y 0 = 0,
(55)
y = 2006,
y = ex ,
y = 6ex ,
y = ex , . . .
y 0 (x0 ) = 1 ,
y(b) = ,
11.1
109
Diferencijalne jedna
cine prvog reda
(56)
y(x0 ) = y0 ,
x (a, b),
gde je y0 realan broj, kao resenje dobijamo samo jednu krivu iz familije svih resenja
i to onu koja prolazi kroz tacku sa koordinatama (x0 , y0 ). Kriva, tj. resenje koje
zadovoljava dati pocetni problem sa naziva partikularno resenje.
partikularno resenje
(0,0)
110
Postavlja se pitanje pod kojim uslovima pocetni problem ima resenje. Ovim
problem se bavi naredna teorema.
Teorema 11.1 (Peanova teorema o egzistenciji.) Neka je F funkcija dve promenljive koja je neprekidna nad oblasti
A = {(x, y) | |x x0 | a, |y y0 | b} .
Tada, pocetni problem
y 0 = F (x, y),
y(x0 ) = y0
y(x0 ) = y0
y0
y0
y0
y0
u = max a, x0
, x0
, v = min b, x0 +
, x0 +
M
M
M
M
i M=
Primetimo da su prethodne teoreme lokalnog karaktera, odnosno, da daju egzistenciju i jedinstvenost u nekoj okolini pocetne tacke (x0 , y0 ). Da li ta oblast egzistencije i jedinstvenost mozi biti veca, tj. postavlja se pitanje produzenja resenja.
Pretpostavimo da su funkcije y1 i y2 dva resenaja jednacine y 0 = F (x, y) koja su
definisana nad intervalima Iy1 i Iy2 (vazi y10 = F (x, y1 ) za x Iy1 i y20 = F (x, y2 ) za
x Iy2 ). Ako je
Iy1 Iy2
111
y(x0 ) = y0
Elementarne metode re
savanja
1
dy =
y
dy
= 3xy
dx
3x dx
1
dy = 3xdx
y
3
ln y + C = x2 ,
2
3 2
x = C, C R.
2
II Homogene diferencijalne jednacine. U ovu grupu spadaju jednacine oblika
x
0
y =f
,
y
te je opste resenje familija krivih ln y +
y
y2
2 y 0 + 1 = 0,
2
x
x
y
dobijamo y = xz,
x
0
0
te iz pravila za izvod proizvoda sledi y = z + xz . Uvodenje smene u polaznu
jednacinu nam daje novu jednacinu oblika z 2 + 1 = 2xzz 0 koja spada u jednacine sa
razdvojenim promenljivim.
te je napred navedenog tipa (f (t) = 3t2 2t + 1). Iz z =
112
a1 x + b1 y + c1
0
y =f
,
a2 x + b2 y + c2
gde je f funkcija jedne promenljive.
Ako je c1 = c2 = 0, data jednacina postaje homogena
a
+
b
1
1
a1 x + b1 y
x = f y .
y0 = f
=f
1
y
a2 x + b2 y
x
a 2 + b2
x
Ako je c1 6= 0 ili c2 6= 0 i ako je a1 b2 a2 b1 6= 0 uvodimo nove promenljive
transformacijama
x = X + i y = Y + ,
pri cemu je X nova nezavisna promenljiva, a Y nova zavisna promenljiva. Primetimo
da je dx = dX i dy = dY, odnosno y 0 = Y 0 . Parametre i odredujemo resavanjem
sistema jednacina
a 1 + b1 + c1 = 0
a2 + b2 + c2 = 0
a 1 X + b1 Y
0
Y =f
.
a 2 X + b2 Y
Ako je c1 6= 0 ili c2 6= 0 i ako je a1 b2 a2 b1 = 0 uvodimo smenu z = a1 x + b1 y
kojom se polazna jednacina svodi na jednacinu sa razdvojenim promenljivim.
IV Linearna diferencijalna jednacina. Sada posmatramo jednacine oblika
y 0 + f (x)y = g(x),
gde su f i g funkcije jedne promenljive. Ovaj tip jednacine resavamo uvodenjem
smene y = uv pri cemu su u i v dve nove funkcije od x. Navedenom smenom data
jednacina se svodi na resavanje dve jednacine sa razdvojenim promenljivi.
1
y = 2x2 . Kako iz y = uv
x
1
sledi y 0 = u0 v +v 0 u, uvodenjem smene polazna jednacina prelazi u u0 v +uv 0 uv =
x
2x2 , tj. u
1
v u0 u + uv 0 = 2x2 .
x
Primer 11.6 Odredicemo opste resenje jednacine y 0
113
u
x
du
u
=
dx
x
1
1
du = dx
u
x
1
u u
x
0
=0:
ln u = ln x
u = x.
Z
Z
Z
(x, y) dx +
(x, y)
(x, y) dx dy = C,
y
C R.
1
(x, y) (x, y)
Ako izraz
zavisi samo od promenljive x, integra(x, y)
y
x
cioni cinitelj ima sledecu formu
Z
1
(x, y) (x, y)
114
1
(x, y) (x, y)
Ako izraz
Z
(x, y) (x, y)
1
dx .
(x, y) = (y) = exp
(x, y)
y
x
VIII Uvodenje parametra. U nekim slucajevima datu diferencijalnu jednacinu
mozemo resiti uvodenjem parametra. Tom prilikom dobijamo resenje u parametarskom obliku. Neke od jednacina koje spadaju u ovu grupu su i jednacine oblika
x = f (y 0 ),
y = g(y 0 ),
y = (x, y 0 )
x = (y, y 0 ),
y(p) =
2 3
p + C.
3
3
(y C), pa opste resenje zapisujemo i kao
2
(x 2)3 =
9
(y C)2 .
4
IX Jednacine prvog reda viseg stepena. Opsti oblik jednacina ovog tipa je
(y 0 )n + fn1 (x, y)(y 0 )n1 + . . . + f1 (x, y)y 0 + f0 (x, y) = 0,
(57)
11.2
115
Neka su f, g0 , g1 , . . . , gn1 funkcije jedne promenljive definisane nad istim domenom. Tada, jednacinu oblika
y (n) + gn1 (x)y (n1) + . . . + g1 (x)y 0 + g0 (x)y = f (x)
(58)
y 0 (x0 ) = 1 ,
(60)
116
opste resenje se sastoji iz dva dela. Prvi deo, u oznaci yh , je opste resenje homogenog
dela jednacine, tj. jednacine (59), a drugi deo, oznacen sa yp je partikularno resenje
jednacine (60). Dakle, opste resenje jednacine (60) zapisujemo kao
y = yh + yp .
Postavlja se pitanje kako odredit partikularno resenje yp , ako je fundamentalni sistem
resenja homogenog dela poznat. Jedan od metoda je i metod varijacije konstanti
koji navodimo.
Neophodno je prvo definisati determinantu Vronskog.
Definicija 11.1 Neka su y1 , . . . , yn resenja jednacine (59). Detereminanta oblika
y1 (t)
.
.
.
y
(t)
n
0
y10 (t)
...
yn (t)
W (y1 , . . . , yn ) =
..
..
.
.
(n1)
(n1)
y
(t)
(t) . . .
yn
1
se naziva determinanta Vronskog.
Treba naglasiti da resenja y1 , . . . , yn cine fundamentalni sistem ako i samo ako
je odgovarajuca determinanta Wronskog razlicita od nule.
Teorema 11.5 Neka je y1 , . . . , yn fundamentalni sistem resenja jednacine (59).
Partikularno resenje nehomogene jednacine (60) je dato sa
Z x
n
X
Wi (s)
yp (x) =
yi (x)
f (s) ds,
x0 W (s)
i=1
gde je x0 neka konstanta, W determinanta Vronskog, a Wi determinata dobijana od
W zamenom i-te kolone sa (0, 0, . . . , 0, 1)T .
Primer 11.8 Data je jednacina y 00 + 2y 0 + y = ex ln x i fundamentalni sistem
resenja homogenog dela y1 = ex i y2 = xex , tj. yh (x) = C1 ex + C2 xex .
Odredicemo opste resenje polazne jednacine. Kako je
e
xex
xex
2x
= xex
=
e
,
W
=
W =
1
x
x
x
1 (1 x)e
e
(1 x)e
i W2 = ex , imamo
Z x
Z x
W1 (s)
ses s
1 2
1
f (s) ds =
e
ds
=
x
ln
x
+
x + K1 ,
2s
2
4
x0 W (s)
x0 e
x
x0
117
W2 (s)
f (s) ds =
W (s)
x
x0
es s
e ds = x ln x x + K2 ,
e2s
1 2
1
x
x
y(x) = yh (x)+yp (x) = D1 e +D2 xe + x ln x + x ex +(x ln x x) xex ,
2
4
gde su konstante D1 = C1 + K1 i D2 = C2 + K2 .
11.2.2
Posebnu klasu linearnih diferencijalnih jednacina reda n cine linerane diferencijalne jednacine reda n sa konstantnim koeficijentima, tj. jednacine oblika
y (n) + an1 y (n1) + . . . + a1 y 0 + a0 y = f (x),
(61)
Resenje homogenog dela dobijamo kao lineranu kombinaciju resenja iz fundamentalnog sistema.
Kako se opste resenje polazne jednacine (61) sastoji iz homogenog dela i partikularnog dela, preostaje jos da se odredi partikularni deo sto mozemo uraditi napred
opisanim metodom varijacije konstanti.
118
11.3
2. x2 yx2 y 0 + y 2 + xy 2 = 0;
3. xy 2 + x dx + y x2 y dy = 0;
4. x + y + xy 0 = 0;
5. x (y + xy 0 ) = (x + y)2 ;
6. 2xy 3x2 y 0 y 2 y 0 = 0;
7. xy 0 + y = cos x;
8. xy 0 y = x2 ex ;
9. x + x2 cosy y 0 = 0;
p
10. xy 0 3y = 3x2 3 y 2 ;
p
p
11. 2y 1 + y 2 x dy y 2 x dx = 0;
12. y 0 =
4xy 3x2
;
2(y x2 )
13. y = ln y 0 ;
14. y 00 5y 0 + 6 = 0;
15. y (4) + 2y 00 + y = 0.