enski likovi u hrvatskoj prozi 19. st.

s primjerom lika Dore Krupieve pisca Augusta enoe

Jelige: Rovinj

Sadraj

1. Uvod.............................................................................................................................. 2
2. Biljeke o piscu .............................................................................................................3
2.1.

Povijesno-politika- gospodarstvena sredina ................................................5

2.2.

Protorealizan- enoino doba ...........................................................................7

2.3.

enoa kao prozaik .............................................................................................7

3. enski likovi u hrvatskoj knjievnosti ...................................................................... 8

3.1.

Femme fatale .................................................................................................10

3.2.

enoini likovi...................................................................................................11

3.3.

enoini enski likovi ....................................................................................12

4. Dora Krupieva ..........................................................................................................12

4.1.

Kratka fabula romana izvanpovijesnog konteksta......................................13

4.2.

O Dori ..............................................................................................................13

5. Komparativna usporedba likova Dore i Klare.........................................................17

5.1.

Kako ljube Dora i Klara................................................................................18

6. Zakljuak ................................................................................................................. 20
7. Izvori ........................................................................................................................ 21
8. Literatura ................................................................................................................. 21

1. Uvod
Dug je razvojni put od enskog lika najstarije hrvatske knjievnost do pojave prvih
svijesti o eni kao intelektualnom biu, posebito do pojave prvih ena spisateljica koje piu o
vlastitom doivljaju, te suvremene knjievnosti u kojoj se o eni ne samo pie, nego ena i
sama sudjeluje u kreiranju knjievnosti i predodbi o sebi samoj. Ovaj kulturoloki proces
nam nudi bogati repertoar enskih likova u hrvatskoj knjievnosti, meutim knjievna teorija
o njima je zasada nedovoljno istraena. Posebno su u toj temi obraivani pojedini autori, ali
cjelokupnog pregleda za sada nema. Nedovoljna istraenost ove teme, pogotovu u dananje
vrijeme glasovite enske emancipacije posebito intrigira na nova istraivanja. Meutim, kako
bi cjelokupni pregled razvoja enskog lika u hrvatskoj knjievnosti bila preopirna tema za
samu prirodu ovoga rada, izabrano je razdoblje 19. st. i doba hrvatskog protorealizma tj.
glavnog predstavnika ovog pravca Augusta enoe koji predstavlja preteu u razradi
psiholoke karakterizacije likova.
Iako je poznato je da je kod enoe jo uvijek izraena jaka crno-bijela polarizacija u
razradi enskih likova, njegova podjela na dva osnovna tipa, na arhetip idealizirane i nevine
ene, skoro bezbojno psiholoki karakterizirane, nasuprot tipu fatalne ene, istovremeno i
pokretaice radnje, predstavlja uzor kasnijim piscima realizma.
Lik Dore Krupieve izabran je temom ovoga rada upravo zato to je ona sredinjim djelom
Zlatarovog zlata, prvog umjetnikog romana hrvatske knjievnosti, najplodnijeg pisca 19. st.
Augusta enoe, magnus parensom hrvatskog romana. enoa je svojim proznim stvaralatvom
dao primjer, postavio zadau mnogim buduim spisateljima te mnogim piscima kasnije bio
uzor pisanja. Mnogi su se ugledali enoinoj karakterizaciji likova, te je iz tog razloga Dora
Krupieva jedan od najbitnijih enskih likova hrvatske knjievnosti. Obina graanska
djevojka i danas ima veliku popularnost meu itateljima hrvatske knjievnosti.
Rad je podjeljen na nekoliko veih cjelina. Uvodni dio rada pripada piscu samom, povijesnim
i drutvenim okolnostima u kojima je stvarao, knjievnom pravcu kojem je pripadao te
njegovim osnovnim znaajkama kao prozaika. U sljedeoj cjelini, kako bi to bolje uputio u
samu temu, rad se bavi kraim pregledom razvoja enskih likova u povijesti hrvatske
knjievnosti te razjanjava pojam femme fatal nasuprot pojma vjerne ene . Prije nego to
uemo u samu tematiku rada, treba rei neto o enskim likovima uope te i o enoinim
enskim likovima. Sredinji dio rada pripada liku Dore Krupieve, gdje emo navedene
tvrdnje o karakterizaciji Dorina lika pokuati to bolje podkrijepiti injenicama, citatima iz
2

romana, itd. Nakon toga, komparativnom metodom, usporedit emo dva glavna enska lika
Zlatarovog zlata, dvije suprotnosti Doru Krupievu i Klaru Gruberovu/ Ungnadovu.
U zakljunom dijelu krai je presjek cjelokupnog rada, ukratko o razvojnom putu lika ene u
hrvatskoj knjievnosti, te o znaaju enoinog doba na prekretnici toga puta. O znaaju
enoinih likova, pogotovu onih enskih, o liku Dore Krupieve, te o modelu likova koje je
enoa postavio kao uzor.

2.

Biljeka o piscu

August enoa roen je 14. studenoga 1838. godine u Zagrebu gdje je i umro 13. prosinca
1881. s tek navrenih 43. godine. Otac Augusta enoe bio je biskupski slastiar podrijetlom
iz istone eke, a majka Tereza pl. Raba slovaka Maarica, u njihovu se domu govorio
njemaki jezik. Augustova majka je umrla kad je imao tek osam godina, te je ostao sa ocem
s kojim se nije najbolje slagao. Mogui razlog neslaganja je taj to mu se otac Alois Schnoa
do kraja svoga ivota osjeao i izjanjavao Austrogermanom, dok je August odrastajui na
ulicama Zagreba, druei se s drugim djeacima, sebe doivljavao Hrvatom i kasnije se u
svome ivotu i radu izrazito samo tako i izjanjavao.
enoa je puku kolu zavrio u Zagrebu, a 1849. godine u vrijeme Bachova apsolutizma
jedan razred gimnazije pohaa i u Maarskoj, u gradu Peuhu (Pcs). Od 1850. do 1857.
uenik je zagrebake gornjogradske gimnazije. Profesori su mu: Adolfo Veber Tkalevi,
Antun Maurani, Vjekoslav Babuki. U gimnaziji je zbog svojih uvjerenja imao dosta
neprilika, pogotovu s tadanjim ravnateljem koji je postavljen na to mjesto upravo jer je
smatran politiki podobnim u vrijeme apsolutizma. To su bili i razlozi poveanja napetosti u
odnosima s ocem.
Pravoslavnu gimnaziju enoa upisuje u Zagrebu, slijedi medicina u Beu (1858.g.), a godinu
dana poslije ve je u Pragu. Iako je uvijek bio meu najboljim uenicima, nikada nije zavrio
svoje studije. Kako ga je zanimao knievni rad, bavio se dopisnitvom iz Praga, a u Beu se
bavio i ureivakim radom. Godine 1886. vraa se u Zagreb gdje ostaje do kraja ivota.
August enoa je prvi u obitelji poeo pisati hrvatski svoje prezime Schnoa.

Oenio se Slavom Itvani s kojom je imao sinove Milana1 i Branka i ker Dragicu. Kako bi
se rijeio siromatva i osigurao dobar ivot svojoj obitelji, radio je razne poslove. Bio je
umjetniki ravnatelj kazalita, dramaturg, veliki gradski biljenik, gradski senator, dravni
inovnik, djelovao je u Matici hrvatskoj, zapaen je po kazalinim kritikama u Pozoru 186667. godine te radio kao urednik asopisa Vijenac, 1877. godine i 1879.-80.
Ta viestruka angairanost ga je doslovce iscrpljivala. Kad je nakon potresa u Zagrebu
1881. godine, pomagao ljudima na ulici, sudjelovao u utvrivanju tete, okiran, iscrpljen,
dobio je upalu plua od ega je i umro.
Uz nabrojene mnogobrojne dunosti i funkcije

ipak je pronalazio vremena za

stvaranje. Pisao je lirske i epske pjesme, pripovijetke, povjestice, novele, romane, kritike i
feljtone (Zagrebulje). Teme svojih djela uzimao je najee iz hrvatske prolosti, ali i iz
suvremenih drutvenih zbivanja. Vie djela posvetio je Zagrebu, u kojemu je roen i gdje je
ivio do smrti, on je prvi uveo sam Zagreb kao glavnog lika tj. temu u svoja djela. enoa je
prvi hrvatski pisac koji je knjievnu pozornost usmjerio na drutvene slojeve - feudalce,
graane, seljake. Zahvaljujui zanimljivosti tema, privlanosti sadraja i likova te ivom
pripovjedakom jeziku, doslovce je stvorio i odgojio hrvatsku itateljsku publiku.
Uzori su mu bili Sir Walter Scott i Victor Hugo, ali je njihov tip romana prilagodio specifinim
hrvatskim prilikama i domaoj knjievnoj tradiciji.
Najpoznatija enoina djela su:
a) Romani:

Zlatarovo zlato (1871.g.),

uvaj se senjske ruke (1876.g.),
Seljaka buna (1878.g.),
Diogenes (1878.g.)
Kletva (1882.g.)

b) Pripovijesti: Prijan Lovro (1873.g.),

Prosjak Luka (1879.g.),
1

Bio je predsjednik Geografskog zavoda. Objavio je 50-ak djela iz fizike geografije i antropogeografije,
putopisa i popularne geografske lanke, a pisao je pripovijetke, crtice, eseje, drame i biografije. U pripovijetke
unosi regionalna obiljeja. Napisao je povijesni roman "Iz kobnih dana" i biografiju Augusta enoe "Moj otac".

Barun Ivica, Branka,

Karanfil s pjesnikova groba,
Mladi gospodin,
Turopoljski

top,

Kako dolo, tako prolo (1876.g.)

c) Povjestice: Smrt Petra Svaia,
Propast Venecije,
Fratarska oporuka,
Kugina kua,
Kameni svatovi,
Grobovi Hrvata
d) Kritika i esejistika: Naa knjievnost i Zato piemo

2.1.

Povijesno- politika- gospodarstvena sredina

Od kraja ilirizma poela je ponovna germanizacija, te se ponovno postavlja pitanje

nacionalne opstojnosti. Uveden je Bachov apsolutizam (1850.g.) kojim hrvatska gubi sva
ustavna prava koja je do tada imala. Ukidaju se feudalno-kmetski odnosi ime plemii ostaju
bez posjeda, a osloboeni seljaci su potpuno osiromaeni. Nositelji apsolutizma su u svim
zemljama habsburke monarhije ukidali politiku slobodu, provodili germanizaciju, te
nasiljem, korupcijom i progonima htjeli uvrstiti vlast bekih centralista. U Hrvatskoj se
takva vrsta vladavine pogotovo nakon pokreta Ilirizma, buenja narodne svjesti - vrlo teko
doivljavalo. Nekad gorljivi protivnici Maara Ljudevit Vukotinovi i Mirko Bogovi postaju
istaknuti zagovornici ugarski orjentirane struje, mislei da je to prikladan nain borbe protiv
germanizacije.
24. studenog 1860. nakon sloma apsolutizma objavljena je Listopadska diploma koja
vraa u Hrvatsku parlamentarni ivot i nacionalno-politiku aktivnost. Kroz hrvatske i
slavenske zemlje prostrujao je novi val liberalnoga zanosa. Mjesec dana nakon proglaenja
Diplome hrvatska mlade je "isfukala" njemako kazalite i izbacila njemaki jezik s
hrvatske pozornice.
26. studenog 1860. na banskoj konferenciji iznesen je politiki program: ujedinjenje svih
hrvatskih zemalja, uvoenje hrvatskog jezika u javne poslove, ostvarivanje hrvatskog
5

dvorskog ureda u Beu, imenovanje dvorskog kancelara koji e kralju predloiti sedam
velikih upana za Hrvatsku. U Hrvatskoj poinju djelovati politike stranke. Narodnu stranku
osnivaju nekadanji ilirci Strossmayer, Maurani, Kukuljevi, Raki i dr. Manjinsku stranku
ine unionisti (nekadanji maaroni). Stranka

prava trai teritorjalnu cjelovitost i potpuni

suverenitet hrvatske drave. Njezin je voa Ante Starevi, koji zastupa radikalno hrvatstvo,
suprostavlja se ilirstvu, jugoslavenstvu i srpstvu.
Hrvatsko je graanstvo u veini bilo stranoga podrijetla, njemako i talijansko te se stalo
pohrvaivati, pogotovu dolaskom novih snaga sa sela. Graanstvo je poelo preuzimati i
javne poslove, te je teilo i preuzimanju vlasti. Trebalo je omoguiti nesmetan nacionalni
razvitak, posebice se nastojalo razviti obrazovni sustav i kulturu.
Hrvatsko-ugarska nagodba je sporazum izaslanstva Hrvatskog sabora i Ugarskog sabora,
sklopljen 1868. godine, kojim je ureen poloaj Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i
Kraljevine Ugarske unutar ugarskog dijela Austro-Ugarske Monarhije i ustroj sredinje vlasti
u Hrvatskoj temeljem kojega su Ugarski i Hrvatski sabor donijeli odgovarajue zakone.
Nakon to je 1867. sklopljena Austro-Ugarska nagodba dotadanja je jedinstvena Habsburka
Monarhija podijeljena na austrijski i ugarski dio. Prema novonastalom dravnopravnom
ustroju Dalmacija i hrvatski dio Istre, zajedno sa slovenskim zemljama, ule su u austrijski dio
Monarhije, a banska Hrvatska, zajedno s Vojvodinom u ugarski.
Nagodba iz 1868. priznaje narod Hrvatske i Slavonije kao poseban politiki narod.
U Dalmaciji se vodi borba protiv talijanskih autonomaa i hrvatskih domoljuba, a u Istri
zapoinje nacionalni preporod to ga predvodi biskup Juraj Dobrila, koji okuplja hrvatske
sveenike koji ire hrvatsku nacionalnu svijest.
U kulturnom ivotu posebnu je ulogu imao akovaki biskup Josip Juraj Strossmayer.
Na njegov poticaj osniva se Jugoslavenska akademija 1867. godine, Matica hrvatska 1874.,
Leksikografski savez, Sveuilite i Kazalite.
Politiki, ekonomski i drutveni uvjeti u to doba bili su napeti. Nakon prvobitne
opijenosti koje je nastalo nakon sloma apsolutizma, hrvatski su politiari doivljavali
neprestane poraze, nisu ostvarili ni federalizam, ni centralizam, niti samostalnost zemlje.
Hrvatska je privredom i financijski ostala zavisna od Pete i njezinih inovnika koji su
Hrvatsku doslovce isisavali i drali u ekonomskoj zaostalosti. Poloaj obinoga ovjeka
sveden je na rub egzistencije. Austro-Ugarska svoje centre Petu i Be bogate na raun
slavenskih zemalja koje ostaju sve siromanije.
to se tie knjievnog ivota, Hrvatska je ostala bez knjievnog asopisa. Tek 1852. Mirko
Bogovi, pripovjeda, pjesnik i dramatiar, pokree asopis Neven.
6

2.2.

Protorealizam - enoino doba

Razdoblje hrvatske knjievnosti od 1849.g., kada zavrava ilirizam, do enoine smrti

1881.g., naziva se protorealizam ili enoino doba. enoina analiza aktualnih, domaih prilika
je jasno vidljiva iz programskoga teksta Naa knjievnost objavljena 1865. u asopisu
Glasonoa u kojoj opisuje alosno stanje hrvatske knjievnosti. enoa je u hrvatskoj
knjievnosti prvi upotrijebio rije realizam.
enoa je najutjecajniji je i najplodniji hrvatski pisac 19. stoljea, i istinski tvorac moderne
hrvatske knjievnosti - dovoljno je rei da je prvi pravi hrvatski romanopisac (djelo Petra
Zorania, Planine, samo uvjetno moemo nazvati romanom), autor opsenoga korpusa
romana, inovator proze i tvorac razvijenoga urbanoga jezinoga standarda2.
U tom razdoblju Ilirci se povlae iz knjievnog ivota, a novi knjievni narataj objavljuje
u Nevenu. Osim Augusta enoe istiu se: Mirko Bogovi, Janko Jurkovi, Luka Boti, Adolf
Veber Tkalevi, Josip Eugen Tomi, Ante Starevi i Franjo Markovi. A za razvoj dramske
knjievnosti i hrvatskog kazalita zasluni su Dimitrije Demetar i Josip Freudenreich.

2.3.

enoa kao prozaik

eno je u hrvatskoj knjievnosti ostao zapamen upravo po svojim pripovjedakim

sposobnostima. U svom proznom stvaralatvu obuhvatio je cijelu grau dotadanjih hrvatskih
novela, i po tomu je najuniverzalniji hrvatski pripovjeda. Prikazao je sve klase hrvatskoga
drutva, obuhvatio cjelokupnu sliku toga vremena s cjelokupnim socijalnim i politikim
obiljejima. U novelama je slikao vlastito vrijeme, a u romanima se najee bavio povjeu.
Njegova pripovijest tee lagano, u njoj se izmjenjuju ozbiljni prizori i humorne scene, smijeh
i tuga, obiteljske idile i politika zbivanja. Pogotovo se esto bavi ljudima iz naroda i
pitanjem promicanja narodne kulture, promicanjem hrvatskog i slavenskog imena, isticanjem
ilirske ideje sveslavenstva, pitanjem nacionalne opstojnosti i borbom protiv germanizacije.
U svome izraavanju pazi na na kompoziciju svojih djela i na jezik i stil. Priprema se
za izvedbu svake svoje novele i romana te se u njima
knjievne teorije.

esto je naglaavana enoina uloga kao jezikotvorca.

vidi postupak primene njegove

3. enski likovi u hrvatskoj knjievnosti

Pojava lika ene (i) u hrvatskoj knjievnosti se datira i razvija od samih poetaka
pisane rijei. Meutim, iako

u hrvatskoj knjievnosti postoji impresivna redudantnost

enskim likovima, u dosadanjim istraivanjima o eni u

cjelovita

uvida. Istraivanja

su

rijetka

hrvatskoj knjievnosti

parcijalna,

nema

svedena na interpretacije

pojedinanih osoba. Stoga je teko obuhvatiti cijelu hrvatsku knjievnost i pokazati kakvo
mjesto u naoj knjievnosti zauzima ena, odnosno enski lik.
Hrvatska literatura s obziram na lik ene pokazuje

stanovite osobitosti ako se usporedi

s knjievnosti europskoga knjievnog kruga, npr. francuska, engleska, njemaka, talijanska,

panjolska knjievnost. Hrvatska knjievnost otkriva svoje predrasude o enskom liku i to
sve do hrvatskog preporada, da bi se tek od doba protorealizma i realizma, sve do naih
dana, pojavile nove ideje o enskoj prirodi.
U starijoj hrvatskoj knjievnosti karakterizacija likova ena najee je zasnivana na
religioznim shvatanjima, na mukarevoj percepciji ene kao predodbi o njemu samom te je
posljedica toga to su o enama iskljuivo pisali mukarci. Po uzoru na biblijsku Evu ena je
esto predstavljana kao izvor zla, kao iskuenje vrlinama mukarca.
Istovremeno se u hrvatskoj knjievnosti od samih poetaka pojavljuje ideja o eni
zaokupljenoj s dvije osnovne teme, jedna je ideja o eni kao majci, a druga o majci Isusovoj
ili Boijoj, ta se knjievnost naziva marijanska. U ovoj vrsti knjievnosti ena se pojavljuje
kao svetica, bezgrena dua, saveznica Boga, olienje milosti. U hrvatskoj knjievnosti se
ovaj marijanski lik ene pojavljuje od srednjovijekovlja, preko renesanse i baroka, pa sve do
dananjih dana. Marijanska knjievnost zauzima posebno mjesto u hrvatskoj knjievnosti
upravo zbog njezina nesmetana razvoja, intenziteta uestalosti i odranog kontinuiteta. Ova
tematika je specifina za hrvatsku knjievnost, a niti se u svjetskoj knjievnosti ne
zamjeuje u tolikom omjeru.
Od 15. i 16. st. u hrvatskoj se knjievnosti primjeujemo svojevrstan razvoj enskog
lika i iz tog doba imamo podjelu na etiri osnovna tipa:
gospoja, ovaj su lik posebno izgraivali Petrarkisti
junakinja, npr. Marulieva Judita
grenica, primjer grenice imamo u djelu Suze sina razmetnoga, kada ena svojim
draima zavodi ovjeka na pogrean put.
8

 pokajnica, Mandaljena pokornica

Prema navedenoj podjeli, lako moemo uoiti polarizaciju enskog lika, crno- bjelu podjelu
na dva osnovna tipa, odnosno tip i antitip. Kako je u knjievnosti (ne samo hrvatskoj) uvijek
postojala ideja

o mukarcu kao ratniku, ena je u tom poimanju bila samo

predodba. Ta se predodba

njegova

o eni uglavnom temeljila na tipino mukim shvaanjima

ene, to nije ni udo ako znamo da su enske likove uglavnom kreirali mukarci. Tako
imamo podjelu enskog lika na dva osnovna toposa:
topos idealne ene koja je vjerna druica i majka
topos grijenice, nevjerne ljubavnice, prevrtljiva i promjenljiva stvorenja.
U tim predodbama,

- tipino mukima - , ena se pokazuje

u krajnostima: ili

kao

otjelovljenje savrenoga ideala ili kao izvor smrtnoga grijeha.

Primjeri iz starije knjievnosti:

Negativni enski likovi Saloma, Delila, Eva

Pozitivni enski likovi Hanna, Ruta, Miriam, Sara, Debora, Esterina, Marija.

Primjeri iz hrvatske knjievnosti:

Pozitivni likovi su Marulieva Judita, Lucideva Robinje, Pelegrinovieva Jedupka,
do asnoga lika Katarine Zrinske, supruge Petrove i hrvatske spisateljice,
Kukuljevieva Sofija.
Tek e se kasnije u drugoj polovici 19. st. i u cijelom 20. st. promjeniti slika ene u
knjievnosti uope, tada se lik ene pojavljuje se

kao razvijeni individum, te dolazi do

razrade enske psihologije. Likovi se ne kreiraju prema mukarevoj predodbi o eni,

nego mukarci piu o eni i o njezinoj individualnosti, naravno pojavljuju se i spisateljice,
ve od Katarine Zrinski nadalje, ali one dugo vremena piu u tajnosti, bez podrke i ostaju bez
itateljske publike.
U stranoj knjievnosti koja je uzor hrvatskoj stvaraju se karizmatini likovi npr. Gospoda
Bovary, Salambo, Eugenie Grandet, Nana, Therese Raquin, Tessa, Ana Karenjina, itd.
U hrvatskoj knjievnosti one su Branka, Olga i Lina, Tena, Gospoa Sabina, Giga Barileva,
itd.
Nadalje, u novijoj knjievnosti javljaju se dva tipa enskih likova, koja su meusobno
sueljena :
Dio hrvatskih pisaca nastojao je sauvati onakav tip ene kakav je

sa svim

pozitivnim svojstvima i vrijednostima prisutan u cjelokupnoj hrvatskoj knjievnoj

batini. To je idealizirani tip ene majke,

uvarice obiteljskog

ognjita

nacionalnog bia, tip ene kao nositeljice i promicateljice istoe i nevinosti.

Drugi dio pisaca po uzoru na romanesknu tradiciju vre metamorfizaciju tipa ene
grijenice u lik samosvjesne, fatalne ene - femme fatale.

3.1.

Femme fatale

Fatalna ena je lik koji se esto pojavljuje u knjievnosti i na filmu. Obino je to zavodnica
koja koristi svoju mo kako bi zarobila junaka. Pojam se prvi put pojavio u francuskom
jeziku, kao femme fatale, dok se pojam Vamp ustalio 1920-ih u Hollywoodu, a potjee od
seksualnosti Vampira. Iako su ispoetka prikazivane kao zle, seksualno nezasitne i podle,
fatalne ene su se esto javljale i kao antijunakinje, pa i pokajnice. Danas je taj arhetip dobio
znaajke ene koja se stalno koleba izmeu dobra i zla, ali u oba sluaja postupa bezobzirno.
Zlo je uvijek prisutno, bilo u samoj fatalnoj eni, bilo u ljubavniku ili nekoj drugoj njoj
bliskoj osobi, a javlja se kad se tradicionalna uloga ene kao pokorne ljubavnice sukobi s
drugim ciljevima. Moglo bi se rei da je fatalna ena tragian lik zato to razlozi njezinih
postupaka ostaju skriveni svima, pa i samoj sebi. Njezin je pravi identitet vjeita tajna za
mukarce, a upravo ih zbog toga i privlai.... (Wikipedia)
Obiljeja fatalne ene3:

nesuglasje pojave i naravi

preerotizirana enska atraktivnost

inteligencija i emotivna hladnoa

manipulativne sposobnosti

tenja k moi

samoodreena seksualnost

destruktivna prekoraenja norme i zakona

Motiv fatalne ene javlja se u hrvatskoj knjievnosti od Poekog aka Miroslava Kraljevia
pa do Julije, Laure, Klare, Line, Nie, itd. One su demonske zavodnice, vjetice andeoskog
lica, izuzetno ljepe, privlane i tajanstvene, one su literarno najivlji i najuvjerljiviji enski
likovi hrvatske knjievnosti. One su aktivni likovi, deus ex machine knjievnih djela i o
njima bi se dalo pisati mnogo vie nego o njihovim pozitivnim suparnicama. Fatalne ene su
3

Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Fatalna_%C5%BEena"

10

potpuna suprotnost vjernim enama, majkama i

uvaricama ognjita, one

predstaljaju

opasnost i prijetnju, odrazom su muke erotske fantazije.

Fatalnim enama pripada sve ono to mimoilazi okvir normalnoga,

doputenoga

drutveno potvrenoga. Ovaj tip kobne ene preuzeo je na sebe sve oznake i posljedice
negativnosti. U njihovim su likovima potisnute sve frustracije, moralne dvojbe, kompleksi i
drutvene traume. Ovaj lik fatalne ene u hrvatskoj knjievnosti uoljiv je ve u enoinu
Zlatarevu zlatu u liku Klare Gruber, koji je lik dalje bitan za tijek ove radnje. Klara
Gruber se javlja kao glavna oponentica Dori Krupievoj, olienju enske dobrote.

3.2.

enoini likovi

enou doista ne zanimaju velikani povijesti,vojskovoe i kraljevi. Naglasak stavlja na

privatnost, na jednostavni svakodnevni ivot i na osobno iskustvo.4 enoa za glavne likove
svojih romana bira male ljude, anonimne likove. Prosjene junake koji ni po emu se ne
razlikuju od svoje okolice. Ti deherorizirani junaci svojom prosjenou utjelovljuju
upravo svojstva obine graanske itateljske publike koja i postaje glavni konzument
romana.5
Kako je teio realizmu, u svojim ostvarenjima realistini su mu odabir teme i likova, ali mu je
sama razrada likova romantiarska. Njegovi su likovi polarizirani, crno- bijeli, dobri ili loi,
determinirani podrijetlom i poloajem u drutvu. Meutim, ova crno- bjela karakterizacija
likova je sveprisutna u XIX. st. ne samo kod enoe, nego su ope karakteristike
romantiarske karakterizacije. Meutim, takve su konvencije i postupci u to vrijeme bili prije
pravila nego iznimci. Kao glavna slabost u enoinoj karakterizaciji likova je to to se nije
uspio osloboditi lanog sentimentalizma i patetike.
enoa je svoje likove podijelio u etiri osnovne grupe:
povijesni likovi
ljubavni likovi
intriganti
likovi obinih malih ljudi

4
5

Nemec, Kreimir,Povijest hrvatskog romana( Zagreb: Znanje, 1995) 87.

Nemec, Kreimir,Povijest hrvatskog romana( Zagreb: Znanje, 1995) 89.

11

3.3.

enoini enski likovi

enoini enski likovi se klasificiraju na sljedei nain:

vjerne ene:
Duma, enski lik romana uvaj se senjske ruke, ena Jurie Orlovia, koja se
suprotstavila udati se za onog koji joj je namjenjen, nadalje sudjeluje pri
protunapadu na senjsku tvravu i oslobaanju svog mua.
Kata, vjerna majka i ena Ilije Gregoria,
Jana, junakinja romana Seljaka buna koja je odigrala ulogu za koju nije
determinirana
Dora, idealizirana ena, zlatarovo zlato
Mara, vjerna ena Miloa Radaka
Marta, ena Stjepka Gregorijanca, za razliku od svog mua, izrazito pozitivan
lik

femme fatal:
Klara Gruberova, klasina fatalna ena sa svim osobinama iste, olienje zla,
inteligencije, ljepote, emotivne hladnoe, manipulativna, destruktivna, itd.
Branka, samostalna mlada ena, junakinja istoimenog romana Branka
Nia, junakinja enoine nove Karanfil s pjesnikova groba. Za nju se ne bi
moglo rei kako posjeduje sve osobine fatalne ene, ona je dobra, djevojka iz
naroda, ali je izdvajaju njezina ljepota, osobitost odanost i inteligencija.
4. Dora Krupieva
Dora Krupieva glavni je lik je romana Zlatarevo zlato Augusta enoe, sam naziv romana
metafora je koji predstavlja ovu ker jedinicu staroga zlatara Petra Krupia.

4.1.

Kratka fabula romana izvanpovijesnog konteksta

Stari zagrebaki graanin, zlatar Krupi, ima krasnu i estitu ker Doru. Dora je ljepotica,
crnookka, crne kose, plemenita, njena, mudra i bistra duha, okretna, razumna i mila. Ona je
12

dobra, posluna, plemenita, vrijedna, marljiva i prelijepa djevojka, moda ak i naivna. Voli
svog oca i kumu Magdu i pomae im. U to zlatarevo zlato zaljubi se jednom prilikom,
spaavajui

joj

ivot

ispod

konjskog

kopita,

Pavao

Gregorijanac,

sin

monog

medvedgradskog vlastelina, krvnog neprijatelja Zagrebana, koji protiv njega diu pred
banskim i kraljevskim sudom tubu zbog nasilja i zbog samog Medvedgrada na koji
zagrebani misle da imaju iz davnine prava. Stari Stjepko Gregorijanec, zbog te ljubavi koja
mu otima sina, jo jae zamrzi Zagrebane, te koristi svaku priliku da im nakodi, a Doru
pokua odstraniti, ali mu to ne uspije, jer je Pavao svaki put u pravi as spasi. Naalost, iako
je njihova ljubav bila veoma jaka, ne uspijeva pobijediti zlo. Ljubavlju za Pavla planut e i
Klara Gruberova, koja kasnije postaje podbanicom Ungnadovom. Kada je Pavle odbije,
odlui ukloniti Doru ne bi li na taj nain pridobila Pavlovu ljubav. Dat e otrovati Doru, ali
time ne postie nita, Pavle e ju zamrziti, i s gnuanjem odbiti tu bludnicu, ostavljajui je
Vinjemu da je kazni, te ode do kraja svoga ivota boriti se protiv Turaka. Klara Gruberova
nakon pretrpljenoga poraza gubi i svoj razum.
U romanu povijesna pria zavrava sretno, dok ljubavna pria zavrava tragino.
U svrhu ometanja iste ljubavne veze nalaze se razni imbenici, npr. razlike drutvenih
slojeva (Dora je graanka, Pavle plemi) i politiki interesi (zavada StjepkaGregorijanca i
graana Zagreba).6

4.2.

O Dori

Ako bi smo lik Dore trebali uvrstiti prema gornjoj podjeli likova, tada bismo ovaj lik svrstali
u onaj arhetip idealizirani ene,

uvarice nacionalnog bia, tip ene kao nositeljice

promicateljice istoe i nevinosti. Prema enoinoj podjeli likova, ona pripada ljubavnim
likovima, odnosno likovima malih, obinih ljudi, koji su u enoinim djelima zapravo pravi
junaci, idealizirani i heroizirani, u sluaju Dore, ona je heroina. enoa je u svojim djelima na
strani upravo tih malih ljudi, graana i seljaka. U onoj shemi crno- bijelih likova, Dora
predstavlja krajnji svijetli lik, olienje dobrote i ljepote, olienje bia bez mane. Po svim
svojim osobinama ona je olienje savrenstva, idealiziranog romantinog lika ene.

Nemec, Kreimir,Povijest hrvatskog romana( Zagreb: Znanje, 1995) 92.

13

Dogaaji u romanu teku polifonino, odvijaju se dvije paralelne radnje, politika i ljubavna
nit. Svi dogaaji vezani uz ljubavnu radnju, vrte se oko zlatarove Dore. Ona je sredite i
polazite, sve to se odvija, svi likovi i dogaaji oko nje ili su radi nje ili protiv nje. Meutim,
iako je glavni lik romana, primjer idealne djevojke, Dora je ipak pasivna junakinja, ona se
nimalo ne istie, ne radi niti za sebe, niti protiv sebe, ona voli Pavla, u tome je njezino
junatvo, a sve drugo preputa sudbini i drugima.
enoa nije dovoljno razradio lik svoje junakinje, meutim drugaiju joj ulogu niti nije mogao
dati, jer priprosta graanska djevojka u Zagrebu u 16. st. nije imala mnogo izbora. Za nju je
ve veliko junatvo bilo priznati mladiu da ga ljubi, drugo nita nije smjela ako je eljela
ostati potena i na dobrom glasu. S ljubavlju u srcu, njoj valja trpjeti i ekati.
Tomu je dokaz, da je Dora ekala etiri mjeseca na Pavla da se vrati iz borbi protiv Turaka,
kako bi se prvi put vidjeli nakon to ju je spasio.
Ona se ne moe aktivirati oko svoje sree i sudbine, i to je moda i realistian prikaz o
poloaju ene tadanjeg doba. Dora se na

koncu nesvjesno truje, uvjerena kako ini

blienjemu dobro; katastrofa nastaje bez njezine umne suradnje, niti po njenoj, niti protiv
njene volje, bez njezina znanja, pa i bez ikakve borbe s njene strane. Ali, to moe biti
dokazom i njene mladosti, neiskustva i naivnosti.

Dora je nemotivirani lik (?)

determinirana je podrijetlom

determinirana je odgojem

determinirana je ljepotom.

U enoinih enskih likova vrlo je bitan vanjski izgled, ali tako je uostalom kod veine autora
19. st., ona mora biti toliko dobra jer je toliko lijepa, ili obratno, vrlo lijepa jer je vrlo dobra.
Prema polariziranoj karakterizaciji likova, smatra se kako je vanjska ljepota odrazom
unutarnje ljepote, ali su se ova ideologija ili predrasude zadrale i do dana dananjih.
Ve u uvodno djelu romana, kada nas upoznaje s likom Dore, pisac nam prvo opisuje
njezine vrline predstavljene njenim duhovnim, ali i fizikim vrijednostima:
Bijae bistra, iva, te se ve za kasnijega djetinjstva toliko uslobodila da je
ve nisu smatrali djetetom, da su je dapae svi nazivali zlatarovom mudrijaicom,
jer se mala - a nije to za ono doba ala - nauila bila itanju i pisanju od varokoga

14

kolnika Blaa Dragia. Pa tek kad pupolj budne ruicom, djevoje djevicom! Divna
li oku milja!
Kad je nedjeljom i svetkom, idui od rane mise preko Markova trga kui svojoj,
premetala drobne noice, obuvene crvenim iljastim postolicama, kad joj se lijepa
glavica njihala pod kitnom partom, a bujne joj se crne plete sputale niz plavetni,
janjeim krinom oiveni zobun, kad je ruicama drala na prsima veliki, srebrom
okovani molitvenik, stidno gledajui pred sebe, da nisi mogao spaziti munjevita oka
od dugih svilolikih trepavica, bio bi rekao svatko: eto, svetica sala sa oltara meu
svijet da milim pojavom razveseli snudene ljude.
Mnogomu se graanskomu sinu - a ne kojekakoviu - otimale oi za Dorom; mnoga je
majka u dui raunala, kad li bude Dora zrela za njezina sina, pae i velikaki
gospodii-i, kad ih iznebuha opri sjajno oko zlatarove keri, znak bi priapnuti: Ej
da nije, to je!
Ali nije se Dora diila samo lijepim licem, ve i ljepom duom. Bilo je tu i drugoga
uzroka, uzroka doista velevana, jer zlatom vae. Veli se: Bolji je dobar glas nego
zlatan ps, a u Dorice bijae i dobar glas i zlatan ps. Nije dakle ni udo da su
mladicu svi zorniji zagrebaki mladii nuali boinicom te obi-lazili, eljkujui i
snujui zlatarovo zlato; nu od toga zlata ne bijae im zlata i zatvorena zlatarova
vrata.7
Dora je kako smo ve spomenuli pasivan lik, ona se stalno nalazi u nekakvoj opasnosti, ali
niti jednom prilikom ne reagira kako bi se sama spasila, uvijek se netko mora nai u blizini i
reagirati umjesto nje:
Pue trgom istina. Po njoj juri opor paklenih atova, a pred njima vranac s
plamteom grivom. Pred oporom bjei djevojka mlada i lijepa. Klonu k zemlji. Sad
e je zastii paklena hajka, sad e je zgaziti. Jao!, razlijegalo se je pukom, propala
je sirota!
Ali kao strijela doleti s jedne strane mladi junak na zelenku, sagnu se k djevojci,
uhvati je za pas i dignuv je na sedlo odjuri prema Kaptolskim vratima.8
Dora takoer ne reagira kada je Grga okolin okleveta pred ocem i njegovim prijateljima,
otac je tjera od kue, ona i dalje ne reagira. Jedino to zna rei je: Molim te oe.

7
8

enoa, August, Zlatarovo zlato( Zagreb: Mladost, 1985) 8.

enoa, August, Zlatarovo zlato( Zagreb: Mladost, 1985) 30.

15

Iz osobnog stajalita, pretpostavimo da bi otac prije vjerovao njoj, nego intrigantu okolinu.
Pretpostavimo da se ta situacija mogla rijeiti na taj nain.
Ljubav izmeu Pavla i Dore takoer je nerealna, teko se moe povjerovati da je u tadanje
vrije u 16. st. ljubav izmeu graanske djevojke i plemia mogla biti realizovana, tako da je
njihova ljubav realna, kao uostalom lik Dore sam:
Djevojka skoi. Blijednu i planu. Kao da sniva. Krv da e joj raznijeti ivce, srce
skoiti iz njedara. Nestalnim plamom zasukljae oi; rastvori drhtavice ruke i spustiv
glavicu svoju na Pavlovu glavu zajeca i kroz pla i kroz smijeh: Jao, Pavle, ta uini
od mene, Pavle!9
Njezino junatvo ogleda se u tome to ljubi Pavla, tim vie jer meu njima postoje
nepremostivi socioloki jaz:
Ne budi vas strah, djevice Doro! Jo mi je iva glava, odvrati mekanim glasom Pavao
i lagano se dotaknu prsti Dorine ruke. Djevojka strese se, krv joj inu u lica, ali ne
ustegnu ruke. Lako joj se sklapale usne, u oku joj je treptio udan plamen, ali ne krenu
zjenice s Pavla.10
Njezina inteligencija, odraava se onako kako se ena toga doba mogla izraziti. ene se nisu
mogle uplitati u dijalog mukaraca, tek ako su pitane. Dora daje vrlo vjete diplomatsko
prikrivene odgovore, pazei kako ne bi uvrijedila mukarca, to se tada smatralo enskoj
vrlini:
Oprosti mi vae gospodstvo, gospodine notare! Mi enske glave ne razumijemo te
premudre historije, i moja pamet pobrala je iz vae besjede samo gdjeto kao slijepa
koko zrno. Ne bude li vino kod moje svadbe kiselo, osladit e mi usta. Ali iz srebrne
kupe neu ga srkat, za nas graanske djevojke i ove su majolike dobre. Ne valja se
gizdati, jer je gizdost pred bogom grijeh. Nu tko e o tom i govoriti, to su daleki
rauni.11
Kad ve na silu moram, de'te vi najprije, gospodine notariju. Ja u za vama pa u
pogodit vae misli, odvrati hitro djevojka.
Nu, to mislim?, zapita notar..
Vae gospodstvo - ali ne srdite se za to - vae gospodstvo misli da ste najpametnija
glava u svem Zagrebu.

enoa, August, Zlatarovo zlato( Zagreb: Mladost, 1985) 52.

enoa, August, Zlatarovo zlato( Zagreb: Mladost, 1985) 50.
11
enoa, August, Zlatarovo zlato( Zagreb: Mladost, 1985) 69.
10

16

Ha! ha! ha!, udarie svi u grohotan smijeh.12

Njezina je iskrena osjeajnost dirljiva, a njezina djetinjasta naivnost pogubna. Ljepotom i
smjernou ona osvaja ljude, topla je i mila, zasluuje ljubav i panju. Njezine su vrline
neupitne, a njezina tragina sudbina budi u itatelju tugu i tenju za pravdom. Lijepa,
neduna, naivna, ne uspijeva biti sauvana od ljudske zloe i zavisti ni plemenitom ljubavlju
svoga brinog oca, ni neskrivenim oboavanjem zarunika, ni panjom kume Magde, niti
pod budnim okom Jerkove tajanstvene ljubavi.
Dora Krupieva lik je s definitivno zadanim osobinama, koja ne utjee na dogaaje i
promjenu u razvoju fabule, goli je aktant koji samo ispunjava svoju ulogu u strukturi
zapleta.13 Dora je zajedno sa Pavlom, kao dobra i plemenita, domaa djevojka, nositelj
moralnog i nacionalnog kodeksa.14

5. Komparativna usporedba likova Dore i Klare

Lik

Dora

Klara

Vrijeme i mjesto radnje

Zagreb, 16. st.

Samobor, 16. st

Portret

mlada

djevojka,

ljepotica, mlada

ker jedinica
Socijalna karakterizacija

ena,

ljepotica,

udovica, majka jedne keri

graanka,

egzistencijalnu plemkinja,

sigurnost joj prua oca

egzistenciju

situirana,
obezbjeuje

preko mukaraca
Psiholoka karakterizacija
Etika karakterizacija

stabilna, mudra, plemenita, nestabilna, povrna, ohola,

dobra, vjernica

sebina, inteligentna

visoke moralne vrline, estita

nemoralna, puna mana, ne

bira sredstva kako bi dola do
cilja

Filozofska karakterizacija

predstavnica

patrijalhalnog nevjernica,

hedonistiki svjetonazori

svjetonazora
Recepcija

preljubnica,

okolina je potiva zbog njenih utjecajna je jer je plemkinja i

12

isto
Nemec, Kreimir,Povijest hrvatskog romana( Zagreb: Znanje, 1995) 95.
14
Nemec, Kreimir,Povijest hrvatskog romana( Zagreb: Znanje, 1995) 99.
13

17

vrlina

zbog

toga

ima

ugled,

mukarci joj se dive zbog

ljepote
Profesionalna recepcija

5.1.

K. Nemec

K. Nemec

A. Barac

A. Barac

Kako ljube Dora i Klara

Kako su ova dva lika dvije suprotnosti, tip i antitip, dobro i zlo, svetica i grijenica, njih dvije
ljube Pavla na dva potpuno suprotna naina.
Dora, kao olienje dobrote zbog svoje determiniranosti odgojem, ima samo jedan mogui
izbor; a to je ekanje. Njezina ljubav je uzvraena, te ona ne mora reagirati, ali da ljubav nije
uzvraena, vjerojatno da i onda ne bi reagirala, ve svoju tugu u sebi proivljavala. Ona i
sama kae:
Nu ja samo tako napamet mislim. Nesretan je, velim. On je gospodin, on je bogat, ti
si jadna sirotica, on bi dobio plemenitu gospoju - drugu! Oh, ne, ne drugu, toga ne bih
preboljela, kliknu djevojka i uhvati ivo Pavlove ruke, da drugu ljubi. Pa onda kad
se zamislim, eto vidim kako sjedim u tvojoj kui i vezem vezak, lijep pojas. I ekam
hoe li skoro Pavle doi. A ti se krade lako lagacko do mene, ti misli da ja toga ne
znam. Ali da, ta ne bih znala. Ne treba mi oiju. Srce kuca ivlje, srce zna da si blizu.
A ja ti skoim, ja ti se ovinem oko ije, ja te po - Ha, ha, ha!, udari djevojka u smijeh
i u pla, je l' da sam luda, vele luda! Ne, ne, ne, to ne moe biti, to bi prelijepo,
prelijepo bilo!, i tronuta pokri Dora lice rukama.15
Prvi put kada Dora ugleda Pavla, ona nije ni svjesna toga da je zaljubljena, mislei kako je
bolesna, pati u vruici. Njezinu zaljubljenost prepoznaje stara Magda. Dora je mlada i
neiskusna, prvi put se zaljubljuje.
Klara je takoer mlada ena, izuzetna ljepotica koja je potpuno svjesna svoje ljepote,
mukarci se natjeu za njezinom naklonou i ona u tome uiva. Kako je ve jednom bila
udata, te postala udovicom, ali svoga mua nije voljela, pa za sobom imala brojne ljubavnike,
ona je s mukarcima vrlo iskusna. Zna kako treba osvojiti mukarca.

15

enoa, August, Zlatarovo zlato( Zagreb: Mladost, 1985) 178.

18

Mlada je, lijepa i bogata, pa udovica - hitra udovica koja je okusila drvo spoznanja,
nije plaha i glupa kao to djevojke, kao to Pavao. Dobra udica. Riba se mora
nameiti.16
Opis Klarina vanjskog izgleda:
Moglo joj je biti dvadeset i vie godina. ena visoka, puna i iva. Zlatni uvojci
padahu joj niz iju ispod kape od bijeloga bisera.Visoko, glatko elo odavalo je
neobinu pamet, a ravni, tanki nosi komu se ivo micahu ruine nosnice, sivkaste ali
neobino sjajne oi, bijahu znakom velike hitrine. A srce, a uvstvo? Teko je rei. To
glatko fino lice as bi se zaarilo plamenitim zanosom, as izrazilo otrovnim rugom,
as sloilo u neodoljiv posmijeh, as okamenilo hladnim mramorom; samo pune,
pootvorene usne, samo nemirno kretanje tijela pokazivalo je da u toj enskoj glavi ive
krvi imade. Tko je vidio puna i poput mlijeka bijela ramena tono provirivahu iza
bruseljske pauine, tko je gledao kako se puna njedra nadimlju i silom otimlju jarmu
plavetne svilene halje, kako se srebrni pojas vije oko tankoga struka, kako se oble
sjajne ruke kradu iza dugih rukava, kako se malene noice u vezenim postolicama
nestrpljivo premeu na medvjeoj koi - tko je to sve vidio, morao je rei - ta ena
ugleda svijet za ljubav, ta ena hoe, mora da ljubi. A je l' ljubila? Za to znala su razna
gospoda, samo tupoglavi pokojnik joj nije.17
Klara se prema Pavletu ponaa enstveno, koketno, zavodi ga. Pisac vie puta spominje
njezine zlatne pramenove kose, koji se uvijaju kao zmija, tako se i ona uvija oko Pavla. Klara
promatra mladia radoznalo, gleda ga ispod oka... Ne zadugo, ona preuzima inicijativu,
izjavljuje Pavletu ljubav:
Vi moj, ja vaa pa makar se digao bog. Mlad ste jo, mlad. Jo ne znate srca, jo ne
znate plama ljubavi. Oh nije vam ljubav janje krotko i milo. Ne, bijesan je ona at!
Kada uzbjesni, kada se propne i leti kao strijela nebeska, kao sjeverni vihor, moe l' je
valiti ovjeja ruka? Oh Pavle, ujte me!18
Moda bi Pavle i upao u njezinu zamku da nije vidio oevo pismo. Klara je vjerojatno toliko
zaintrigirana Pavletom jer je to jedini mukarac koji ju je ikada odbio, prezreo. Za ovu ljubav
spremna uiniti sve, pogaziti sve dozvoljene granice, ubija svoju suparnici, ini najvei smrtni
grijeh. Kako Pavle kae: Ona je rajska zmija, ona je Dalila.

16

enoa, August, Zlatarovo zlato( Zagreb: Mladost, 1985) 58.

enoa, August, Zlatarovo zlato( Zagreb: Mladost, 1985) 80.
18
enoa, August, Zlatarovo zlato( Zagreb: Mladost, 1985) 88.
17

19

Ove dvije ene obe tragino zavravaju zbog ljubavi prema Pavlu, Dora umire, a Klara
gubi razum.
6. Zakljuak19
Dug je put od srednjovijekovnih likova ene- Salome, Dalile, preko hrvatske Judite, Robinje,
Jedupke, do suvremene, emancipirane ene. Do ene koja nije samo predodba mukareva
lika, do lika ene o kojem ne piu samo mukarci. ene koja i sama postaje psiholoki
razraen lik, junakinja djela, ene koja preuzima spisateljsku ulogu te istinski pie o sebi
samoj.
U ovom razvojnom putu enoino doba ini bitnu prekretnicu u hrvatskoj knjievnosti. enoa
je otvorio niz novih tematskih podruja, realizirao razliite mogunosti narativne
kombinatorike. Da bi postigao svoj primarni cilj pridobijanja itateljske publike, morao je
idealizirati povijesnu stvarnost. Stvorio je niz likova, meu kojima i lik Dore Krupieve, koji
e jo dugo biti uzorom mnogima. Njegove su pripovjedake sposobnosti i smisao za
fabuliranje, talenat za stvaranje zapleta i odravanje napetosti ostali u hrvatskoj knjievnosti
nedosegnuti. Modeli njegovih likova prenosit e se sve do kraja 19. st. i dalje. Njegov lik
Dore preuzet je kao dio nacionalnog identiteta, te se danas takvom i slavi, kao jedan od
najznaajnijih enskih likova hrvatske knjievnosti.
Pojavom Augusta enoe u hrvatskoj knjievnosti, zapoelo je doba pripovjetke i romana.
enoa je svojim radom nastojao nadoknaditi ono to je u europskoj knjievnosti ve postojalo
kao knjievna batina. itav svoj ivot posvetio je stvaranju moderne hrvatske knjievnosti i
moe se rei da je u tim nastojanjima i uspio.Svojim je proglasom Naa knjievnost uao
kao teoretiar na velika vrata hrvatske knjievnosti i dao smjernice kakva novela treba biti, a
vjetinom svoga pisanja nametnuo se kao autoritet ve svojim suvremenica, te je ostao jedan
od najznaajnijih imena hrvatske knjievnosti. O Augustu enoi Mato je imao izrazito
visoko miljenje: enoa je najzagrebakiji sin, Orfej koji je dao glas i rije tome kamenju da
progovara narodnom duom20. Literarni povjesniar Slavko Jei o enoi je rekao:
S njime poinje moderna hrvatska knjievnost21.

19

prema Kreimiru Nemecu

izvor: http://www.biografije.org/senoa.htm
21
isto
20

20

7. Izvori

http://www.google.hr/url?sa=t&source=web&cd=1&ved=0CB0QFjAA&url=http%3A%2F%
2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F58635&rct=j&q=%C5%BEenski%20likovi%20u%20hrvatskoj%
20knji%C5%BEevnosti&ei=HnXhTd6yNYfIswbq-j5BQ&usg=AFQjCNEC0eqceb6130nHQ6Qg5V4x8Eyh1g
http://en.wikipedia.org/wiki/Femme_fatale
http://www.biografije.org/senoa.htm
8. Literatura
ori, Tomislav, Hrvatska ena u povijesti, K.Kreimir, Zagreb, 1997.
olak, Tode, Portreti: iz novije hrvatske knjievnosti, knjiga I., Sloboda, Beograd, 1967.
Jeli, Dubravko: Povijest hrvatske knjievnosti. Zagreb, 2004, Naklada Pavii.
Nemec, Kreimir: Antologija hrvatske novele. Zagreb, 1997, Naklada Pavii.
Nemec, Kreimir, Povijest hrvatskog romana: od poetka do kraja 19. stoljea, Znanje,
Zagreb,1995.
Prosperov Novak, Slobodan: Povijest hrvatske knjievnosti. Ljubljana, 2003, Golden
marketing.
enoa, August, Zlatarovo zlato, Mladost, Zagreb, 1985.
enoa, August, I: lanci i feljtoni; Pjesme; Pripovijesti. Priredio: ime Vueti. Crtei:
Zeljko Hegedui. tamparija Vjesnik, Zagreb 1962; II. izd. 1964.

21