Professional Documents
Culture Documents
Bach Richard-Bijeg Od Sigurnosti
Bach Richard-Bijeg Od Sigurnosti
Bijeg od sigurnosti
RICHARD BACH
NASLOV IZVORNIKA
Running from Safety
Copyright 1994 by Alternate Futures Incorporated
Published by arrangement with
William Morrovv & Company,
a division of the Hearst Corporation.
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb
UDK 820(73 )-31 =862
BACH, Richard
Bijeg od sigurnosti: pustolovina duha / Richard Bach ; prevela Blanka Hrvat. Zagreb : Zagrebaka naklada, 1997. - 215 str. ; 18 cm. -(Feniks)
Prijevod djela: Running from Safetv
ISBN 953-6234-34-3 970925050
Bijeg od sigurnosti
Pustolovina duha
PREVELA BLANKA HRVAT
I ZAGREBAKA NAKLADA!
ZAGREB, 1997.
k
Uvod
Moja istina proiavala se dugo vremena. Istraivao sam s nadom i intuicijom
i zgusnuo je najbolje to sam mogao uzevi u obzir sve aspekte, da bi je zatim
pustio poput pogonskog goriva u motore, prestraen u poetku, da vidim to e
se dogoditi.
Bilo je nekoliko uzvraenih udaraca, moram priznati, jedna ili dvije
eksplozije na toj stazi kada sam nauio kako prolazna mora biti bilo koja
filozofija nastala u vlastitoj kunoj izvedbi. aaviji, ali mudriji, trepnuo
sam trenutak prije no to sam shvatio da je moj um veliku veinu mog ivota
koristio ovo udnovato gorivo kao pogonsku energiju. ak i danas, oprezno
vratoloman, kap po kap, postupno mu podiem oktane.
Nije bio moj izbor da uzgojim vlastite injenice tek radi pukog veselja i samo
zato da stvorim neto razliito ili zato to nikada nisam mogao upotrijebiti
niskooktanski regular. Strastven u namjeri da otkrijem razloge postojanja i
obrasce po kojima bi trebalo ivjeti, ve kao tinejder proivio sam religije,
studirao Aristotela i Descartesa i Kanta kao izvanredni student dok sam jo
uvijek bio pilot u Air Forceu.
Po zavretku posljednjeg predavanja, tekih i sporih koraka na ploniku, bio
sam uhvaen u udnovatu depresiju. Bilo je potpuno jasno u toj uionici, da ta
gospoda znaju ak manje nego ja tko smo i zbog ega smo ovdje, a ja jedva da
sam imao pojma o tome.
Veliki umovi, a oni to jesu, kruili su stratosferom iznad vrhova kabina mojih
borbenih aviona. Bio sam spreman besramno posuditi jedan dio njihovog
unutranjeg svijeta da bih izgradio svoj vlastiti, i tada, sluajui njihova
predavanja u uionici jedino to sam mogao uiniti bilo je da se suzdrim i ne
vrisnem: "Kome je stalo?"
Praktinom Sokratu divio sam se zbog njegovog izbora koji je znaio umrijeti
za principe kada bi bijeg sigurno bio
laki put. Ostali nisu bili tako izuzetni. Sve te vrsto uvezane stranice,
mikroskopska slova i na kraju njihov mudri zakljuak: Sada ovisi samo o sebi,
Richarde. Kako bi mi mogli znati to je najbolje za tebe?
Zavrivi sa studiranjem, besciljno sam otiao u no, koracima koji odzvanjaju
kroz prazno studentsko naselje, bez cilja prema kojem bih krenuo.
ekala je dugo vremena, kao da je oekivala tri uspomene nakon to sam joj
umjesto sto ispriao samo dvije.
"Proveo sam poslijepodne na drvetu, jednom, sve dok nije pao mrak", rekao sam.
Evo, dao sam joj vie nego sam obeao.
"Zato si bio na drvetu?"
"Ne znam. Uostalom, htjela si uspomene, a ne razloge."
Jo snanija tiina. Nekoliko drugih slika naglo je skrenulo u unutarnji fokus
mog uzdrmanog kolebljivog poljuljanog djetinjstva, kako sam ga ja zvao, ali
isto kao i drvo i vodeni toranj bili su spomenici niega, vonja biciklom sa
kolskim prijateljem, siuna figura nasmijeenog Buddhe. Da joj kaem i da
zatrai objanjenje, izgubio bih se.
"Troje od mojih djedova i baka je umrlo prije nego sam se rodio, posljednji je
umro kad sam bio mali. I moj brat je tada umro. Ali zna to." Statistika,
mislio sam, nije uspomena.
Leslie je bila skrhana smru svog brata, i odbijala je vjerovati da ja nisam
bio shrvan smru svoga. Ali istina je da sam to jedva osjetio. "Toliko o
tome."
28
Oekivao sam da e opet zapoeti: Kako je mogue da ti brat umre i da ti to
naziva statistikom a ne uspomenom?
"Da li se sjea da si obeao Dickieju da e mu napisati knjigu?"
Rijei su joj bile tako ujednaene da sam pogodio kako smilja nekakav plan.
Nita od onog to se danas dogodilo, mislio sam, ne znai kraj materijalnog
svijeta. Ono najstranije, dijete s bacaem plamena, to je u mojoj glavi.
"Ne budi smijena", rekao sam. "Otkud bih se sjeao neeg takvog?"
"Pretvaraj se, Richarde. Pretvaraj se da opet ima devet godina. Baka i djed
Shaw su mrtvi, baka i djed Bach su mrtvi, tvoj brat Bobby je nedavno umro. Tko
je sljedei? Zar se ne boji da e sutra i ti umrijeti? Zar te ne brine
budunost? to osjea?"
Stoje pokuavala rei? Zna da ja ne brinem. Ako se pojavi prijetnja pokuat u
izbjei udarac ako mogu. Ako ne mogu, suoit u se. Ili planira to e
Draga Leslie, moja ljubav i moj najiskreniji prijatelj. Nije rekla ni rijei.
Pustila me da posluam ono to sam rekao, u tiini, dok su se rijei
ponavljale.
Poeo sam se grevito boriti za ravnoteu. Nikada nisam bio osobito jak na
osjeajima, i tako sam zastupao miljenje da su osjeaji privatno vlasnitvo i
samim time esto potisnuti. Uzviena zadaa to potiskivanje, mislio sam, ali
ne i nemogua. itava ta stvar, na kraju krajeva, ionako postoji samo u mojoj
glavi.
"Ti si uvar njegove budunosti", rekla je prekidajui tiinu.
"Njegove najvjerojatnije budunosti", rekao sam. "On ima i druge."
"Ti si onaj koji zna to on treba znati. Ako njegov ivot.. bude ikada
nadrastao tvoj, ti si taj koji mu treba rei kako."'
U tom trenutku, istinski sam volio tog malog djeaka. I kada sam bio s njim
moje djetinjstvo nije bilo u magli, bilo je poput kristala, nita nije bilo
izgubljeno.
31
"Ja sam uvar njegove budunosti", rekao sam. "On je uvar moje prolosti."
Cijelog me obuzeo taj udan osjeaj da oni trebaju jedan drugoga, Dickie i
Richard, ako je ijedan od njih elio biti cjelovita osoba. Trebam li ii sam,
ja koji sam ve jednom uzmaknuo, susresti se s djetetom koje me mrzi toliko da
bi me najradije pretvorilo u pepeo, da mu osobno pokaem koliko ga volim, bez
obzira na sve? Radije bih preko stakla puzao do Oregona.
Ima li drugi nain? Moj prirodni nagon bio je zamuen cmo-bijelirn slikama
vremena iz kojeg sam doao, s izblijedje-lim upitnicima, Dickie kako urno
koraa kroz prolaze suneve svjetlosti, detalji urezani poput fine gravure, i
nita nije nedostajalo.
Ipak, jo uvijek se tresao zbog nadolazee tame, bez obzira koliko mi je jasno
bilo daje tama samo sjena predstojee pustolovine, dalokoseno i temeljito
otkrie koje je ekalo tamo dolje da ga se uzme i naui onome za to je i
preklinjao da mu se kae.
Ui u svoje strahove, poelio sam da mu mogu rei, ohrabri ih da uine ono
najgore i pokosi ih kada pokuaju. Ne uini / li to, Dickie, samo e se
razmnoavati, gomilat e se oko tebe * sve dok ne ugue put kojim si htio
poi. Svaki korak kojeg se boji samo je prazan prostor, on samo izgleda kao
trnoviti pakao.
Meni je to lako rei, mislio sam, ja sam sve to proivio. Njemu i nije tako
lako.
Da se ja danas bojim, razmiljao sam, to bih najvie elio uti od mudrog
budueg sebe?
Kada doe vrijeme za borbu, Richarde, ja u biti uz tebe, i oruje koje e
trebati biti e u tvojoj ruci.
Jesam li mu mogao to rei sada, nadajui se da e me moda razumjeti?
Ne bih rekao, pomislio sam, ne ako sam ja onaj protiv koga se bori.
Sedam
"L
eslie, zato ne bih sve ovo jednostavno zaboravio? Imam pametnijih stvari
kojima mogu ispuniti ivot ' nego da se poigravam vlastitom matom."
"Svakako", rekla je, raskono se proteui. "Moe ria za veeru?"
"Ne, mislim stvarno. to bih uope dobio tim sklapanjem oiju i pretvaranjem
da sam prijatelj toj maloj osobi koja posjeduje moje djetinjstvo? Zbog ega
bih trebao brinuti o neemu to je ionako daleka prolost?"
"To nije daleka prolosti, to je sada", rekla je. "Ti zna tko si, on zna
zato si. Ako ste prijatelji, moete trgovati. Ali nitko ne kae da mora
neto uiniti. Ja te volim ovakvog kakav jesi."
Zagrlio sam je zbog tih rijei. "Hvala, ljubavi."
"Nije mi vano", rekla je, "nije me briga ako si beskarakterna kukavica, ako
se boji priznati da ima i traak osjeaja ili njenosti ili bilo koje druge
ljudske emocije, ako ne shvaa da si nekada bio dijete, misli ako hoe da si
nekakav doljak koji je samo uetao iz drugog svijeta. Ti dobro kuha i to je
ono to je vano za jednog supruga."
O, Boe, pomislio sam. Ona vjeruje da e zapravo biti Dobro Za Mene da se
vratim natrag i otvorim tu Pandorinu kutiju koja vodi u Dickiejevu tamnicu.
Neka druga ena rekla bi da nikada nije eljela mua koji bi kopao tko zna
koliko dugo po mranom dijelu svoje svijesti pokuavajui se sprijateljiti s
djetetom koje je sam izmislio.
Djeca imaju izmiljene odrasle osobe za svoje prijatelje, mislio sam, zato ne
bi i odrasli mogli imati izmiljeno dijete za prijatelja. U mojim knjigama,
pomislih, Galeb Jonathan je izmiljen lik, i Donald Shimoda i Pye ... troje od
mojih etvero najbliih prijatelja i najdraih uitelja su bestjelesni.
to bi bilo toliko udno ako bi Dickie isto tako mogao promijeniti moj ivot?
Poeo sam se gubiti, pomislio sam, zahvaljujui ludom Shep-herdu i njegovim
suludim izmiljotinama. Vidim li ikada vie taj stari Ford, najprije u
zapisati broj tablice i saznati to tip dri u tajnosti. Kako je uope mogue
da jedan aavi tip preokrene moj ustaljeni ivotni ritam u kompletnu ludnicu.
"U redu, moe ria", napokon sam rekao.
Ostavio sam Leslie na kauu s hladnom alicom aja, stavio sam wok na
tednjak, pojaao plamen, malo maslinovog ulja, izvukao sam celer i luk i
paprike i umbir iz hladnjaka i sve to sitno narezao.
ega se zapravo bojim? Tko na kraju upravlja mojim umom? Jednostavno u
zamisliti malog djeaka kako je puno ljubazniji prema meni ovaj put... moe
doi k meni s isprikom za baca plamena, popuniti praznine u sjeanjima iz mog
djetinjstva i otii svojim zamiljenim putem razliitim od mojeg, praviti se
sretnijim, praviti se mudrijim, zapravo nitko ne bi bio loiji izbor za taj
susret.
Mijeao sam na kockice narezano povre, jueranju riu koja je cvrala, soju,
dodao sam jo klica.
Ako me ve toliko veseli postaviti novi fiziki rekord, mislio sam, tri
tisuu petsto za deset minuta, umjesto deset i trideset pet, ostani u zraku sa
padobranom dva i pol sata umjesto dva i petnaest minuta - primoram li se da
proirim svoja fizika dostignua, to ima loe u tome primoram li se i da i
emocionalno postignem neto vie?
Postavio sam tanjure, plave na bijele, oslikane cvijeem kako bi odgovarali
svjeem cvijeu koje je Leslie ubrala za kuu.
Ne moram to uiniti, razmiljao sam, nitko me ne prisiljava. Ali ako sam
radoznao da saznam to sam ostavio u djetinj-, stvu i naem li ono to sam
ostavio, kako bi me to moglo pro-' mijeniti danas, ima li u tome neto
protuzakonito? Hoe li se pojaviti nekakva takozvana macho-policija, lupajui
mi na vrata i uhititi me zato to sam popustio osjeajima? Netko se
34
usuuje braniti mi etnju po mom djetinjstvu samo zato to me to veseli?
"Veera je gotova, Wookie!" viknuo sam.
Razgovarali smo o djeci uz veeru, o svemu. Rekao sam joj koliko sam ponosan
na svoju zbog izbora koje su napravili, kako sam sretan to nisam vie dijete,
to se ne moram ponovo suoiti s najteim i najokrutnijim i najslabijim
izgubljenim godinama koje drugi ljudi rijetko kada okuse.
"U pravu si", rekla je Leslie, dok sam nam nosio jagode za desert. "Prava je
sramota da svako dijete mora sve to proi potpuno samo."
Osam
Nikada neu moi zaspati. Inae poljubim enu za laku no, udarim akom u
jastuk i napravim udubljenje, padnem i prije nego glavom taknem jastuk ve sam
otiao.
Ali ne veeras. Dva sata nakon stoje Leslie bila u dubokom snu, jo uvijek sam
iz oblaka sa suprotne strane kao uarena bijela kugla, vukui iza sebe
spiralne tragove magle koja je izlazila iz vrhova naih krila. "Nebesa!"
Vratili smo se natrag, popeli uz snjeni toranj i preletjeli vrh, koso niz
strminu do uzavrelog vrha kojeg nitko do sada na svijetu nije vidio niti e
ikada vidjeti, zatim smo preletjeli okomitu liticu, vidjeli smo nekoliko
iznimno hrabrih skijaa na visini od dvije tisue petsto metara, odbaenih do
samog ruba.
43
"Naprijed, Daisy!"
Nevjerojatno, mislio sam. On je pravo dijete!
"Preko planina!" viknuo je. "Gdje se jo nitko nije popeo!"
Vodio sam rauna da budemo u granicama zakona i sigurnosti, pretraujui
pogledom mjesto za eventualno prisilno sputanje u sluaju da oba motora
zataje, jednim okom na indikatoru koliine goriva, pritiska ulja i temperature
motora.
Pogledao je kroz prozorski zaslon i natjerao Daisy da leti.
Ispod nas, planinska jezera plutala su iznad rubova ume, kao sjajni otopljeni
kobalt koji izranja iz snjenog prostranstva. Nijedne ceste, nijedne
planinarske staze, nijednog drve-ta. Poput ileta otri granitni vrhunci,
nepregledni stjenoviti platoi i uzvisine prekrivene snjenim pahuljicama,
nebesko plavi rijeni brzaci koji se divlje valjaju jedan preko drugog
zaboravljeni u svemiru.
"MEDVJED! Richarde, gledaj gledaj gledaj! MEDVJED!"
Znao sam da medvjedi nemaju to traiti ovako visoko u planinama, zatim sam
uhvatio tu svoju misao tako karakteristinu razmiljanju 'za odrasle' gdje sve
mora biti u skladu s razlozima, jednostavno ignorirajui grizlija koji je
stajao tamo dolje.
Medvjed je stajao na stranjim nogama, njukajui zrak u naem pravcu,
pretpostavljam, dok smo kruili iznad njega.
"Dickie, potpuno si u pravu! Medvjed!"
"Mae nam!"
Zaljuljao je krilima odzdravljajui medvjedu, i ve sljedee sekunde projurili
smo preko planinskog vrhunca, sputajui se prema dolini, ja i dijete koje sam
bio, ono koje nikada nije imalo priliku poletjeti.
Sat kasnije, nakon to smo sletjeli i dotaksirali natrag u hangar, Dickie se
odvojio od mene i ugledao sam ga opet u njegovom tijelu, bio je nestrpljiv da
to prije izae iz Daisyne kabine. Otvorio je vrata, iskoio i preao rukama
po avionu, kao da nije dovoljno promatrati ga s udaljenosti od pola metra.
Iskoio sam, gledajui za trenutak. "to vidi?"
44
"Ovaj metal," rekao je, "ova boja je upravo bila iznutra u oblaku! Prola je
iznad najvie planine! Bila je! Dotakni i sam!"
Bilo je kao da se arolija vrsto priljubila uz Daisvnu povrinu, i on nije
htio izgubiti niti djeli te arolije. I ja sam je osjetio.
"Hvala, Daisy", rekao sam, iz pristojnosti, stara navika,
Dickie je potrao prema prednjem dijelu aviona, zagrlio rukama propeler
prednjeg motora i poljubio sjajni metal. "Hvala, Daisy," rekao je, "za
prekrasnu prelijepu najsretniju najljepu prekrasnu prekrasnu prekrasnu vonju
ti velika sjajna brza prekrasna ptico volim te!"
Nije me bilo briga ako su ostali otisci prstiju i poljubaca ha Daisynoj
glatkoj boji. Sjetio sam se to je to letenje!
Jedanaest
Kada sam doao kui, naao sam Leslie za raunalom, kako radi do kasno. Stao
sam uz vrata njenog ureda i digla je pogled, smijeei se. "Doao si, Wook.
Kakav je bio let s Dickiejem?"
"Dobar", rekao sam. "Jako zanimljiv." Spustio sam letaku torbu pokraj vrata,
prebacio jaknu preko stolice, preletio pogledom potu. Zato mi je bilo teko
ispriati joj kako je uzbudljiv bio let?
"Svaki let je zanimljiv", rekla je. "to nije u redu?" "Nita. Samo je... tako
djetinjasto, valjda, osjeam se kao budala, priajui o tome."
45
"Richarde, to i treba biti djetinjasto!" rekla je. "Pozvao si dijete u svoju
svijest, gdje ga nikada nije bilo!"
"Nee misliti da sam lud, ako ti ispriam?"
"Uvijek sam mislila da si lud", rekla je. "Nemoj me tjerati da sada mijenjam
miljenje."
Smijao sam se, ispriao joj to se dogodilo, kako je bilo ponovo razmiljati
kao dijete, sve je bilo novo, kao da nikada prije nisam letio, opet sam
osjetio ono isto uzbuenje kao da se sve dogodilo prvi put.
"Prekrasno, ljubavi", rekla je. "Koliko ljudi bi se usudilo uiniti ono to si
ti uinio danas? Ponosna sam na tebe!"
"Ali to ne moe trajati zauvijek. to e se dogoditi kad mu poelim ispriati
o stvarima iz svijeta odraslih, hoe li ga to zanimati? ena, brak, posao i
ivot, stvaranje vjere - nita nije toliko zanimljivo i bojim se da e me
prekinuti u sredini reenice i zatraiti lizaljku. Ja ne poznajem djecu, ne
znam to bih rekao djeci dok ne odrastu."
"Zar ne bi on mogao biti ono to si ti govorio za sebe?" pitala je. "Potpuno
nesvjestan ali beskrajno inteligentan? Ako se on nada na mu pie knjigu o
svemu to si nauio proteklih pedeset godina, onda najvjerojatnije treba
daleko vie nego stoje lizaljka."
Kimnuo sam glavom, sjeajui se vremena kada sam bio on... Morao sam znati sve
o svemu osim poslu, vladi i medicini, i morao sam to saznati odmah.
Mozgao sam o tome za trenutak, zbog ega iznimke? Danas sam ve otupio na to
jer se sve svodilo na drutvene ustupke, i nema nieg dosadnijeg od
usuglaavanja nesklone veine. Mora da se i on tako osjeao. Je li mogue da
imamo zajednikog vie nego to je prolost, je li mogue da jo nismo otkrili
da smo u sri jednaki, da priznajemo iste vrijednosti? to bi njemu moglo biti
vrijedno?
Buljio sam u tepih. Devetogodinjak s vrijednostima? Nemojmo se ba previe
zanositi, Richarde!
Leslie me promatrala kako tonem u misli, okrenuvi se kompjutoru.
46
On eli znati ono to ja znam. Objasniti, to je laki dio posla, ali iza
injenice nema osjeaja, nema puno toga to bi se moglo osjetiti. Sumnjao sam
da bi on to mogao promijeniti, ali nema nita loe u tome da ga poduavam i da
on ui. Nitko ne tvrdi da to mora biti dvosmjerni put.
Nije skidala pogled s ekrana. "Gdje je on sada?"
"Vidjet emo." Sklopio sam oi. Nita. Bez slike, bez djeteta koje sam bio.
Bezlina crna praznina.
"Wookie, da li ti zvuim ludo?" rekao sam. "Nestao je!"
Dvanaest
Kada sam se bacio na krevet te noi i zatvorio oi, prvo mjesto na kojem sam
ga potraio bila je elija u tamnici.
"Dickie!" zvao sam ga. "Oprosti! Zaboravio sam!" Masivna vrata stajala su
otvorena. "Dickie? uje me?" Unutra, nita. Klupa, poljski krevet, hladan
baca plamena. Proveo je desetljea ovdje zato to sam ja odluio ne biti
zatoenik osjeaja, neodluno rastrgan izmeu sadanjosti i prolosti dok su
razlozi slabili. Zato sam toliko pretjerao u toj odluci? Zbog ega
prekomjernost - zar nisam bio dovoljno siguran u ono to jesam? "DICKIE!"
Odjeci.
On je negdje u mojoj svijesti, mislio sam. Ima dovoljno mranih kutaka gdje se
Svaka rije odzvanjala mi je u glavi, dok sam stajao u tiini bez odgovora. U
pravu je, pomislio sam, napokon, ovo je njegova domovina. Onih nekoliko puta
to sam posegnuo za starim uspomenama, to je mjesto kamo sam doao: suho,
mrtvo, izgubljeno, sve ono to je nekada postojalo, pretvoreno je u prah.
Nakon nekog vremena slegnuo sam ramenima, sretno djetinjstvo, ali uasne
uspomene, i nauio sam ivjeti bez mladosti, njenog najveeg dijela. Tu ona
lei.
Okrenuo se i pogledao mene, sebe-odraslog, nakon svih ovih godina, oi u oi.
Povratio mi se glas. "Jesu li uspomene i za tebe mrtve?"
"Naravno da ne, Richarde."
"Zbog ega tako izgledaju?"
"Sahranjene su. Sve do jedne. Mogu ih izvui van, ako hoe." Smijao se kao da
me polio kantom vode i kao da ima jo tisue kanti s vodom.
"Moje cijelo djetinjstvo?"
"Da", rekao je. "Ti si napustio mene, ja sam napustio tebe."
Pokazao sam prstom na tvrdu zemlju ispod mene, trznuvi se dalje od korom
prekrivenog, spaljenog poligona. Glina je isto tako mogla biti i izbrazdani
eljezni plato.
"Je li vodeni toranj tu? Zbog ega se sjeam vodenog tornja? Kakvo znaenje
ima?"
Nasmijao se, oponaajui moj glas najbolje to je mogao. "To je najvea stvar
u okolici, mislim."
"Dickie, molim te, moram znati. Mijenjat u vonju avionom za vodeni toranj,
to kae?"
"Ve imam vonju avionom", rekao je. "To si mi dugovao. A duguje mi jo
milijun stvari."
Nitko ne tvrdi da se moramo dopadati jedan drugom, mislio sam, ali nisam
mislio da e doi do ovakvog pogaanja, svaki sjedne strane eljezne ploe.
Ovo je osueno na propast.
50
"Dickie, u pravu si. ao mi je. Dugujem ti milijun letova avionom, i dugujem
ti vie od toga. Dugujem ti sve ono to sam nauio u godinama kada smo
prestali biti jedno, i platit u ti to. Ti zadri svoje uspomene. Ti meni ne
duguje nita, ja dugujem tebi."
Usta su mu se otvorila od iznenaenja. "Stvarno tako misli?"
"Moe bjeati koliko god te volja. Ja u se vraati i pokuavati ispraviti,
sve dok ivim."
Tada je napravio najudniju stvar. Otiao je nekoliko koraka dalje, posegnuo
za suhom glinom i taknuo jedan kvadrat u mozaiku, po niemu drugaiji od
ostalih. Na njegov dodir, mozaik se uzdigao, staklena saa jantarno ute boje
iz njegove pustinjske riznice.
"Evo ti tvoj vodeni toranj", rekao je, i bacio tu krhku stvar da se smrska o
zemlju pred mojim oima.
etrnaest
Nikada se nijedna uspomena nije bre razbila, djelii su jo letjeli na sve
strane, i onda se svijet oko mene izmijenio, potpuno prizivajui prolost.
Vidio sam egrtue oko kue, prisjeao sam se, korpione u kui, stonoge u
kadi. Ali za djeaka s ranca u Arizoni, to su rizici s kojima se moe nositi.
Ne oblai cipele prije nego nekoliko puta lupi njima o pod kako bi noni
posjetioci uspjeli pobjei. Ne guraj ruke 1 pod stijene dok ne provjeri da li
bi nekom izgledao kao uljez kojeg treba otjerati napadom.
Pustinja je bila more mudrosti i stijena. Planine su bili oblaci na horizontu.
Sve drugo pretvorilo se u ravninu, vrijeme uhvaeno u pjeane stijene.
51
To i nije bio ba vodeni toranj, vie je liio na vjetrenjau. Jedina
vertikalna dimenzija u mom ivotu bila je ta nejasna struktura. Svaki dan
52
53
Ali ideja je funkcionirala. Sprijatelji se sa svakom prekom, korak po korak.
Svaka od njih je posebna... ostanem li dovoljno dugo da popriam sa svakom
prekom, moda bih se mogao popeti.
Kada bih mogao fukati na petoj preki, popeo bih se na estu. Ostao bih dugo
tamo ... teko se die, jo tee fuka: Zbog ega se ini tako visoko, samo
sam metar i osamdeset iznad zemlje...
... stopala su mi samo metar i osamdeset iznad zemlje, Moja glava, centar
svijesti i ivota i bia gotovo je tri metra gore! Nemam zraka za fukanje.
Ali, hej! Ako je to tako, ne moram se popeti uz preostalih devetnaest preki!
Moram se popeti samo toliko da mogu vidjet preko ruba spremnika - moja stopala
ne moraju gledati u spremnik, oi trebaju ... to su tri i pol preke manje za
penjanje.
Zafukao sam na estoj, i popeo se na sedmu.
Ne gledaj dolje, bio mi je rekao brat.
Jedva ujno fukanje, i osjeao sam se jednako ugodno kao kada bih gledao
korpiona dok plazi po meni u krevetu. Radije sam ovdje na ljestvama nego da
korpion gazi po meni sa alcem uzdignutim preko glave i rairenim klijetima.
Fukanje. Jo jedan korak.
Osjeao sam kako mi stisak poputa na prekama, bacio sam ruku oko dva-putaetiri preke i vrsto je stisnuo na pr-> sima. Ruka e mi morati otpasti
prije nego padnem.
Ili u jednostavno popustiti i pasti naglavake. to radim ja ovdje? Zar u
poginuti ni zbog ega? Zbog ega radim sve ovo?
Stajao sam na sedamnaestoj preki, prianjajui vrsto s obje ruke oko drveta,
ali sada ne ireg od ezdesetak centimetara. Rame mi je sezalo do tamne
ljunkom posute strane spremnika, umirujua masa, ali za nita se neu moi
uhvatiti kada se jednom popnem na toranj. Nisam fukao. Mogao sam samo vrsto
zagrliti drvo i suzdrati se da ne ponem vritati od straha, a ostale su mi
jo tri preke za penjanje.
54
Dvije preke, rekao sam sam sebi. Samo jo dva koraka, nije me briga ako su
jo tri, ja imam jo samo dva. I neu gledati dolje dolje dolje. Gledat u
gore. 'I upravit u oi prema brdu ...' Tata izgovara molitvu za stolom u
blagovaonici, a nitko nee pasti za stolom. Nebesa, ovo je visoko! Jo dvije
preke.
Nakon dvije preke razbolio sam se od pogleda na okrugli rub spremnika. Ne od
pogleda, nego od pomisli da je rub bio tako blizu da sam ga mogao zgrabiti s
obje ruke i napravim li to, ostat u visjeti preko ruba i nema izgleda da opet
dograbim ljestve i visjet u tako u svemiru sve dok mi prsti ne popuste ...
Zato tako razmiljam? to se dogodilo s mojom glavom? Stani stani stani.
Misli na jo jednu preku.
Cijeli rub spremnika je premazan katranom. Netko se nekada popeo tu gore, i ne
samo popeo, nego popeo s kantom katrana u jednoj ruci i etkom u drugoj i
namazao je katran po cijelom rubu na vrhu tornja kako drvo ne bi istrunulo. Je
li se bojao? Bio je tu prije nego sam ja i postojao i nije se uasavao pomisli
da bi mogao pasti, bojao se da bi drvo moglo istrunuti... sigurno je sjeo na
rub spremnika, hodao uokolo, mazao sve dok nije potroio sav katran i onda se
spustio dolje, uzeo jo katrana, popeo se natrag i zavrio posao.
ega se ja bojim? Ja ne moram nita mazati, ja ne moram napraviti nita, ja se
samo moram popeti jo jednu preku i pogledati preko tog spremnika spremnika
spremnika.
Bila je etrdeset centimetara iroka ta posljednja preka za kojom sam
posegnuo teko se uzdiui, gledajui u kota vjetrenjae, ogroman, sada,
metar i osamdeset iznad moje glave.
"Ispriaj mi!" rekao je. "Moram znati! Svega se sjeam, i nita znai bilo
to!"
57
Umjesto da se rastopim u njegovom bolu, namrtio sam se. "Naravno da ne,
Dickie. Nita znai bilo to."
"Ali tebi to nisu prazna sjeanja." Imao je oajniku potrebu da se popne na
ono to je za njega predstavljalo stakleni zid, klizav od bezbroj upitnih
znakova. "Vodeni toranj, Ri-charde, ti zna to on znai!"
Digao sam se s mjesta gdje sam sjedio, kako bih mu dotaknuo rame. "Ja znam to
znai meni, Dickie. Ali vodeni toranj ima milijun drugih znaenja koja meni
nisu istinita. Nita nema "znaenje dok ne promijeni ono to mislimo i ono to
jesmo."
"Govori kao odrasli", rekao je. "Nita nema znaenje?"
"Mora razumjeti; shvatiti to se dogodilo; kako je utjecalo na tvoje
razmiljanje", rekao sam. "Penjanje na vodeni toranj ravno je nuli sve dok mu
ti ne da znaenje. Odlui da je to tvoja lekcija, dok si jo uvijek u zraku,
da je visina jednaka strahu i cijeli tvoj ivot se mijenja. Budunost u kojoj
postoji visina? Ne za mene! Nikako visina, molim te, hvala ti!"
"Ta odluka", rekao sam, "lekcija koju si stvorio, donosi deset tisua
budunosti koje mogu biti za tebe, brie deset tisua budunosti koje nisu za
tebe, ukljuujui usput i moju. Ne za visinu znai ne za avione znai ne za
letenje znai ne za padobranstvo znai ne za Shepherda znai ne za Dickieja
znai ne otvaranju njegove elije znai ne za tebe i mene u sredini ovog
jezera sjeanja."
"Ti nisi odluio da je visina jednaka strahu?"
"Bilo je previe lijepo, Dickie! S vrha vjetrenjae, strah je bio u slabijem
poloaju, LJEPOTA je bila nenadmaiva. Znaenje koje sam ja odabrao, znaenje
koje je promijenilo moj ivot: PREBRODI STRAH, PREPOZNAJ LJEPOTU. I jo uvijek
je istinito."
i
Gledao sam ga u oi. "Ti si jedina osoba koja moe odluiti da lije moja
istina tebi istinita ili je glupost", rekao sam. "Prin-' cipi za koje bih ja
umro, najuzvienija pravda koju poznajem -- za tebe su naznake, to su
mogunosti. Ti odluuje, ti ivi; s posljedicama. Svako da, ne, moda, biti
e kola koja se zove vlastito iskustvo."
58
Mislio sam da e ga teina rijei zaustaviti na tren, ali u sekundi se nagnuo
prema meni, trka na startu. "Pedeset godina, odluivao si, za sebe naravno,
kakvo znaenje imaju dogaaji, kako ivot funkcionira?"
"Da budem iskren", rekao sam skromno, "uglavnom jesam, bile su to moje
odluke."
esnaest
Sve od kada mi je onaj luak Shepherd rekao o knjizi za djeaka koji sam bio,
jedan dio moje svijesti neprestano se time bavio, pripremajui tu knjigu.
"Reci to jednostavnije", rekao je Dickie. Da lije taj strah u njegovom glasu,
da e se obistiniti san o tome da zna, zapravo bojazan da e mu biti
presloeno da bi mogao pratiti? Probao sam ovo ve ranije, rei ono to mislim
o svijetu, bez puno uspjeha. Postoji i teoretski dio, napokon, i potreban je
da bi se mogli postaviti temelji. Ali svaki put, redovito, nakon dva ili tri
sata teorije, moji sluaoci prevrnuli bi se poput kamenih kipova, otvorenih
oiju ali oamuenog pogleda uperenog u prazno. I ba kada bih doao do
zanimljivog dijela oni bi ve otili na drugu stranu ne posluavi me.
S Dickiejem bi, napokon, bilo drugaije. Nita to ja smatram uzbudljivim ne
bi mi bilo teko razumjeti bez obzira koliko godina imao.
"Da bi naao svoj put kroz ivot," rekao sam sjedajui na pustinjsko tlo,
"treba nauiti razumjeti dvije stvari: snagu t privole i svrhu sree. Ali
prije nego spozna znaenje ovoga, mora znati princip onog to te okruuje:
prestane pokuavati. Kad god osjetimo da naa dob ne odgovara naim brojevima
kaemo: udan osjeaj! i promijenimo temu."
"Sto ako ne promijenimo temu? Kakav je onda odgovor?"
"Nemoj etiketirati dob. Nemoj govoriti: 'Imam sedam' ili 'Imam devedeset
godina'! Sve dok kae sam sebi: 'Ja sam bez-vremensko bie', ne postoji
kontrast koji mora usporeivati i udan osjeaj e nestati. Stvarno. Probaj."
Zatvorio je oi. "Ja sam bezvremensko bie", aputao je, i u trenutku se
nasmijeio. "Zanimljivo."
"Istinito?"
63
"Djeluje", rekao je.
i
"Ako je nae tijelo savren odraz nae svijesti o naem ti-' jelu", rekao sam,
"i ako je naa svijest o tijelu uvjet koji je zapravo unutarnje vienje i nema
veze s vremenom, onda nema ! razloga da budemo nestrpljivi budemo li previe
mladi ili uplaeni budemo li previe stari."
"Tko je rekao da je tijelo savren odraz svijesti? Odakle ti to?"
Udario sam rukom po elu. "Ah! To je filozofija koju upravo smiljam, uostalom
nisi li rekao, preteko i predosadno za nekoga tko ima samo devet godina?"
Gledao me s nepromijenjenim izrazom lica, traak osmjeha: "Tko ima devet
godina?"
"D
Sedamnaest
ickie, ispriat u ti priu." "Volim prie", rekao je. "Ova pria je iz mog
sjeanja, ne tvog. Ti se sjea moje prolosti, ja se sjeam tvoje budunosti.
Jedne od moguih, u svakom sluaju. Pokazat u ti, moe?"
"Moe", rekao je oprezno, ovog trenutka vie radoznao nego uplaen. "Je li
neto kao filozofija?"
"Pria. Istinita pria iz tvoje budunosti-koja-e-tek-biti. Ostani uz mene, i
gledaj to e se dogoditi. Onda mi reci da li je filozofija ili ne."
Polako, Dickie je postajao prijatelj, bila je to igra u zamjenu za
pustolovine. "Spreman. Idemo!" Zatvorio sam oi i sjetio se.
64
1
Bila je to masivna dugaka eljezna greda, visjela je vodoravno objeena o
srebrno elino ue, visoko iznad mog unutarnjeg svemira. Proveo sam godine
ivei, uei i igrajui se na toj gredi, uvijek u sredini, tako da bi se
rijetko nagnula, a i kada bi, jedva da sam i zamijetio.
Ali u doba adolescencije sve vrijednosti ponovo prolaze ispit.
"Znam to emo", rekao je Mike. Bilo je ljeto, oko podneva u njegovoj kui,
otac mu je radio, majka je bila u kupovini. Mike, Jack i ja, sva trojica smo
se dosaivali. U povjerenju, onako besposlen razmiljao sam da ne bi bio kraj
svijeta ako bi kola poela neto ranije, prije nego se ubijem od dosade.
"to emo raditi?" pitao sam.
"Moemo popiti neto!"
Najednom sam postao nervozan. Nije mislio na limunadu. "Popiti to?"
"Popiti PIVO!"
"to kae!" rekao je Jack. "Ima PIVO!"
"Tone pive! Idemo uzeti!"
Bio sam gurnut u pravcu kojim nisam htio ii... u trenutku odbaen od sredine
dalje nego sam ikada bio, i greda koja je predstavljala ravnoteu u mom
ivotu, opasno se nagnula ispod mene.
"Nisam siguran da je to pametno", rekao sam. "Tvoj tata e otkriti. Kad se
vrati kui i vidi da nema piva ..."
"Ma daj", rekao je Mike. "Ima i previe, imaju drutvo ve ''.ras. Nee ni
primijetiti da nedostaje nekoliko boca ."
Mike je nestao u kuhinji i kad se vratio, u jednoj je ruci drao tri boce, u
drugoj ruci tri ae, i otvara za boce u zubima. Stavio je ae na niski
stoli za kavu.
Ovo je ludo, mislio sam. Nisam dovoljno star da bih pio!
"Hoe li te ubiti kad otkrije," pitao sam, "ili e te samo obogaljiti?"
"Nee otkriti," rekao je moj prijatelj, "to trebamo napraviti prije ili
kasnije. Kakva je razlika ako to uinimo prije. Slae se, Jack?"
65
"Naravno."
"SLAE SE, JACK?"
"SLAEM!"
"SLAE SE, DICKIE?"
"Ne znam. Valjda."
"Natoimo ih, za dva mukarca ijedno dijete."
"Daj prestani", rekao sam.
Tko zna, mislio sam. Ovo bi trebalo biti neto fino. Hladno u vruem danu. Svi
mukarci piju pivo osim mog tate. Jedna aa vjerojatno nije dovoljna da me
napije, i ako je tako dobro kako priaju, kakve ima veze to sam nekoliko
godina premlad?
elina ravnotea u meni tako se divlje nagnula u stranu i da sam jedva ostao
na nogama. Pojma nisam imao to bi se dogodilo ako padnem i nije me ni
zanimalo.
Mike je uz fukanje otvorio boce, natoio pjenuavu utu tekuinu u nae
staklene krigle.
Podigao je svoje pivo, slasno oblizujui usnice. "Nazdravlje, deki! Za nas!"
%
Pili smo.
Pola gutljaja i grlo mi se stisnulo. Hladno, da. Fino? Odvratno! Ovo nije bilo
u redu. Ja sam jo uvijek premlad da bih pio pivo.
"Fuj!" rekao sam. "Ovo bi trebalo biti dobro?"
"Samo naprijed!" rekao je Mike, drei au visoko u ruci, gledajui nas.
"Da", rekao je Jack. "Mogao bih se naviknuti na ovo."
"Prestanite", rekao sam. "Vi niste normalni. Ovo ima okus kao moje kemikalije,
oni to naliju u lonac i puste da se usmrdi!"
"Fermentira - prava rije \e fermentira." Mike je zaboravio da smo prijatelji.
"To je pivo, zaboga! Ne radi se o tome kakvog je okusa, ili to ti se ne
svia. Sviat e ti se kad popije vie. Ali sada, mora popiti!"
Smrznuo sam se od straha ... zar moram to napraviti bez obzira to to nije ono
to je za mene u redu? Je li ovo odrasta-| nje, kad mora raditi ono to i
drugi rade? Nita mi se tu ne dopada. Kako u van iz ovoga? U pomo!
Kao odgovor, dola je eksplozija negdje u nekakvom kutku moje svijesti, vrata
izbaena iz okvira, olovno-siva snaga poput rastaljenog olova:
Ova nakaza misli da e mi on govoriti to da radim i to da, ne radim? to
misli on time: Ti mora? Ti ne mora nita akol nee! Ovaj magarac ti govori
da napravi TI ono to hoe ON!|
Tresnuo sam aom o stol, pivo je letjelo uokolo. "Ja NE moram, Mike! NITKO mi
ne moe NITA narediti!"
Njih dvojica promatrala su me bez rijei.
"NEU!" Skoio sam, bijesan, neustraivo podiui prst, neka me pokuaju
zaustaviti. "NITKO!"
Jurnuo sam van, tresnuvi vrata za sobom, i izgledao sam jednako zapanjeno kao
i njih dvojica. Tko je taj divlji ovjek koji me obuzeo? To nije bilo neije
malo pretjerivanje, nekoga koga ne poznam, zaskoio me s lea, zgrabio me,
gurnuo u stranu, nije ga bilo briga to ja mislim, to bilo tko misli, on je
prokleto LUD!
Ponosno sam iao niz ulicu prema kui, brzo se hladei, vidjevi najedanput
daje ogromna elina greda moje ravnotee na kojoj sam stajao opet vodoravna i
76
1
Stepenite, mislio sam. Odjurit cu na stepenite, skoiti na draperiju, baciti
se kroz ona visoka francuska vrata, razbiti staklo u krhotine, preletjeti
preko balkona na ispust koji visi neto nie, popeti se uz onaj kameni zid s
grotesknim ljudskim likovima na krov i nestati u mraku.
Ja sam otpadnik, nemilosrdan prema samom sebi, prodava letova u dvomotorcu,
pilot na parni pogon, doao s ravnica Srednjeamerikog zapada, jedva
oporavljen od bankrota, najnii fiskalni sloj drutva ... to bih ja uope
mogao imati zajedniko s ovom sofisticiranom gomilom? Zato zaraditi udio u
najmanjoj Manjini na svijetu Svi-Lijekovi-Su-Zlo i onda odjuriti na bal koji
pripada Veini? Da bih mogao promatrati svoju enu, podsjetio sam se.
Lesliene oi su zasjale kad sam maknuo al s njenih ramena.
Uzeo sam njenu ruku, saekao trenutak, dva na rubu tvrdog drvenog poda, i
pustio da se drvo pretopi u polja penice, i ona i ja, velianstveni i
dostojanstveni, mi puni sebe, uplovili smo unutra privueni velianstvenim
zvucima Straussovih valcera. Ne moe se rei kako smo izgledali pleui, ali
se ovjek, ponesen glazbom, osjea kao na vrhu svijeta.
"ovjek bi rekao da je doktorima ve dosta anatomije, dan za danom", rekao sam
joj dok smo se okretali.
"Da?" rekla je kraljevski. Kosa joj je vijorila dok smo plesali.
"Ne. Otkad si ti ula unutra, jo nisam vidio muki potiljak."
"aavac", rekla je, mislei daje ono to sam rekao uglavnom istina.
Kako sam se osjeao sigurno, prije nego sam nauio plesati. Da bih bio
gospodar plesnog podija preko posrednika, nisam se trebao ni truditi ni
riskirati, i to je vrsta gospodara koja je za mene bila najprihvatljivija.
Imati posrednika, svakako oduzima veselje koje donosi nabujalo tijelo to se
giba uz zvuke muzike. Da bih to dobio, morao sam pronai vlastiti put k pravom
plesnom podiju i pravom plesu, vlastitim tijelom, posrui kao budala u
nekakvoj
77
plesnoj uionici prepunoj ogledala. Jeziva pomisao. Nisam valjda doao do toga
da bih sad trebao opet postati nekakav nespretni poetnik, u bilo emu.
Leslie se nije sloila sa mnom, i upisala se na satove plesa bez mene,
dolazei kui tako sjajno raspoloena sa svojih plesnih veeri da me to poelo
brinuti. to bi moglo biti toliko zabavno u plesanju?
Pokazala mi je jedan ili dva koraka, i u trenutku, dostojanstvena sigurnost
postala je manje privlana nego ideja da uim s njom.
I tako, potpuno sigurno, obistinili su se moji najgori strahovi. Tjednima sam
izgledao kao odbjegla kreatura iz Franken-steinova podruma, ak i gore od
toga. Da su mi elektrode strile iz glave bilo bi manje napadno od mojih
monstruoznih koraka koji su gazili sve pred sobom a najvie od svega noge mog
hitrog uitelja. Nemoj odustati, mislio sam, i prije ili kasnije ...
Sada sam se sav predao muzici, vidio sam samo nju u cijeloj balskoj dvorani.
Hvala ti, nekadanji hrabri Richarde, mislio sam, to si konano pobjegao
sudbini djevojke bez plesaa! Osjeao sam se kao na nebu, s glazbom, i moja
ena mora da se osjeala jednako tako.
"Kada si bio mali djeak, Wookie, jesi li. ponekad mislio da si stigao na
Zemlju s neke daleke planete?"
"Hm. Znao sam." Moji teleskopi napravljeni u dvoritu, sjeao sam se. Gledati
kroz okular bilo je kao da gledam kroz prozor svemirskog broda, ekajui da
pronaem dom.
"I ja sam znala", rekla je. "Ne s planete koja uope postoji. Samo od Tamo
Negdje."
Kimnuo sam, polagano nas vodei oko drugih plesaa, lijevi okret unatrag i
desni okret unatrag. "Da mi netko kae da pokaem pravac u kojem je dom",
rekao sam, "ja bih pokazao prema gore, i do nedugo nisam znao zato."
Privukla je glavu.
"Nisam mogao pokazati prema unutra: tijesni prostor zatrpan dijelovima tijela,
gotovo nije bilo mjesta za disanje. Nisam
78
mogao pokazati ni lijevo ni desno: ovi pravci odveli bi me samo u razliito
ovdje. Jedini preostali pravac u kojem sam mogao pokazati bilo je gore, daleko
od Zemlje, i tako sam dugo vremena osjeao nostalgiju prema zvijezdama.
"Ja jo uvijek osjeam", rekla je. "Ako bi ljudi iz leteeg tanjura doli
dolje i sletjeli na krov, ne bismo li rekli odvedite nas kui?"
Zamiljena slika izmamila mi je osmjeh. Na krov nije dovoljno vrst da bi
izdrao slijetanje svemirskog broda. Moda bi letjeli s posjetiocima iz nekog
drugog svemira nakon to bi nau kuhinju sravnili sa zemljom.
"Oni nas ne bi mogli odvesti kui", rekao sam. "Nismo mi doli sa zvijezda.
Kako uope ljudi koji ive izvan vremena mogu pokazati gdje je dom?"
"Moraju postojati putokazi", rekla je. Nisam mogao odgovoriti, razmiljao sam
o onome to je rekla dok se glazba vratila na poetak i konano stala.
Postoje putokazi, mislio sam, nisam pokazivao prema zvijezdama, onda,
pokazivao sam negdje dalje od Zemlje. Kada sam shvatio da unutar tog doma nije
planeta, pokuavao sam samom sebi pokazati kako dom nije nijedno "gdje", ali
nekako nisam to ba razumio do kraja, do nedavno.
Pronali smo na stol, upoznali strance, doktora i njegovu suprugu,
ravnateljicu bolnice i njenog supruga. Pitao sam se, to da kaem nakon 'drago
mi je to smo se upoznali'.
Osjeate li se na bilo koji nain odgovorni za porast temperature u drutvu
iji principi se temelje na lijekovima svih vrsta? ini li vas sretnima to to
vjerujete da smo svi bespomoni putnici u naim tijelima? Da lije istina da
se, vie nego u ijednoj profesiji, doktori boje smrti, da je postotak
samoubojstava vei nego drugdje?
Ima li koji umbrolog ovdje? pomislio sam da bih mogao upitati?
Umbrolog?
Fizijatar koji lijei poremeaje sjene, rekao bih: frakture sjene, sjene s
deformacijama, nestale sjene, hvperumbria 79
ekstremno poveana aktivnost sjene. Znate to mislim, um-brolog. Ima li tu
koji umbrolog?
To je suludo, nasmijali bi se. Sto god da tijelo napravi, sjena imitira.
Isto tako je suludo, ja bih rekao na to, zaboraviti da to god vjera uini,
tijelo imitira. Nema nijednog umbrologa ovdje? Zapravo svaki lijenik u ovoj
prostoriji. I onda bih se digao i
otiao.
Nisam rekao nita od svega toga niti sam igdje otiao.
"Vi letite na Skvmasteru!" rekla je ravnateljica.
Pogledao sam je. Zar fizijatri itaju misli?
"Znaka na reveru", rekla je. "To je Cessna Skvmaster, zar ne?"
"O! Naravno. Da, je", rekao sam. "To ne opazi ba previe
ljudi."
"Ja letim na Cessni 210", rekla je. "Ista je kao i Skvmaster, gotovo ista.
Skvmaster ali jednomotorac."
"Cessna, Cessna, Cessna", rekao je lijenik. "Zar sam ja jedini za ovim stolom
koji leti na Piperovom avionu. Jo nisam uspio pogoditi kako ijedno od vas
moe proi Twin Coman-che."
"Stisne vrsto zube i uz malo poniranja", rekao sam, "nije tako teko." Na
moje iznenaenje, smijeio sam se.
Nakon toga pogledao sam u Leslie i ona je navukla onaj nevini izraz kao, nikad
ne zna ... veer s plesom i avionima ne moe biti ba potpuni promaaj.
pravi odgovor kada sjedne tono na svoje mjesto u mislima. "Zar nije tako?
Sjed-ne za klavir, samo da bi svirala za sebe, poznaje muziku i voli je,
zar to ne znai doi kui? Kad sjednem za komande u avionu, to je dom za mene.
Ti i ja smo zajedno, i upravo u ovom trenutku dom je ovaj auto, sljedei
mjesec mogao bi biti neki drugi grad. Kad smo zajedno, kod kue smo."
"Dom nije na zvijezdama?"
"Dom nije mjesto. Znan i voljen, i mislim da nije zakovan , ili natkriven ili
posaen. Moemo se vezati za avle i krovove, i ali promijeni znaenje iz
poznato u nepoznato, i kada se vratimo rei emo kakva je to hrpa dasaka. Dom
je odreeno znaenje nama drago, gdje se osjeamo sigurni onakvi kakvi jesmo."
"To je bilo jako lijepo, Wookie", rekla je.
"I kladim se da prije nego smo odabrali ivot na Zemlji sigurno je postojalo
nekakvo znaenje koje smo voljeli tamo odakle smo doli, i to nema nikakve
veze s vremenom i prostorom, to nije nita opipljivo."
"I samo zato to smo ovdje ne znai da smo zaboravili", rekla je.
82
"Nema li ponekad osjeaj, ljubavi, nisi li imao, kada se moe ... gotovo
sigurno ... sjetiti?"
"esti razred!" I u tom trenutku, vozei se sa svojom enom, Dickieju ni
traga, bilo je uz mene kao da me nikada i nije napustilo.
"S
Dvadeset jedan
esti razred je bio guva, Leslie, to sam radio u guvi?"
Nije vie bilo ranca, vodeni toranj ostao je samo uspomena, more mudrosti meu
stijenama treperilo je i pretvaralo se u more tijesnih kua, travnatih
predgraa noenih sporom kalifornijskom plimom.
Toliko djece u koli, mislio sam, ni jedno od njih ne zna osedlati i zajahati
magarca, ali nekako nisu oni loi ljudi, veina njih. Ogranieni, ali ne loi.
Zauzvrat, gledali su me zaueno nekoliko dana, ali doi u Californiju iz
Arizone nije bilo ni priblino vano kao doi iz New Yorka ili Belgije. Bio
sam bezopasan, ne drukiji od njih, i s vremenom, kada vie nisam bio velika
novost, bio sam prihvaen, postao sam jo jedan dio svakodnevnice.
"Budgie, jesam li ja lud?"
"Jesi."
Klizili smo polako praznom jesenjom ulicom, poslije kole na biciklima jedan
pokraj drugog, dok su debeli kotai drobili lie amerike platane.
"Nemoj rei da jesam dok ti ne kaem kako mislim da sam lud, jer onda si i ti
lud."
"Onda nisi lud."
83
Moda je i postojao netko pametniji od Anthonvja Zerba u Osnovnoj koli Marka
Tvvaina, ali sumnjao sam. Sigurno nije bilo nikoga tko bi mislio bre, ili bio
jai ili bri na nogama ili koga bi radije imao na svojoj strani kad si u
nevolji.
"Jesi li ti dijete, Budgie?" pitao sam.
"Jesam, tehniki gledano, ja sam dijete. Ti i ja smo djeca."
"Tono. Tehniki gledano, to je tono. Ali unutra, jesi li dijete? Unutra, da
li se osjea kao dijete?"
"Naravno da ne", rekao je, prekriio ruke na prsima i upravljao biciklom samo
nogama, za duinu ispred mene, klizei tako dok ga nisam dostigao. "Moj um je
odrasliji nego um nekih odraslih koje poznajem. Trebam li spomenuti...
gospodin Anderson? Ali, moje tijelo nije dostiglo moj um. Ne znam kako
zaraditi novac, ili se oeniti ili kupiti kuu. Nisam ni dovoljno visok.
Toliko informacija trebam i jo uvijek ih nemam. Ali unutra, kao osoba, ja sam
odrastao."
"To znai da razlog to smo djeca nije to to smo bezvrijedni nego da trebamo
vremena da dobijemo te informacije, i da | porastemo, i, kada budemo odrasli,
osjeat emo se isto kao i sada, osim to e nam biti jasnije kako se ivi s
tim?"
"To je to", rekao je, ni malo zabrinut. "Iznutra, osjeat emo se jednako kao
i sada."
"Zar ti to ne smeta?"
"Zato?"
"Mi smo jednaki odraslima, samo to smo bespomoni, Budgie! Zar ti ne smeta
to si bespomoan? Zar ne eli to prevladati?"
"Ne. Ja sam bespomoan ali za razliku od tebe, ja sam ..."
"Za razliku od mene ti si to?"
"Ja sam strpljiv?" rekao je kroz vjetar. "Ne smeta mi to moj tata zarauje, a
ja ne. Ne smeta mi to sam dijete. Jo toliko toga moram nauiti, svaka matica
ima svoj vijak, jo jako puno toga moram nauiti!"
"Meni smeta. Ja hou to nadvladati. Ja sam iznutra odrastao ... trebali bi
neto napraviti, nekakav test za koji, ako pro-de, dobije potvrdu da si
odrastao, bez obzira koliko godina ima ili nema."
84
"Sve u svoje vrijeme", rekao je.
Moj prijatelj spustio je noge natrag na pedale, zgrabio upravlja, skrenuo na
kameni rub plonika i sekundu prije nego to bi udario, trznuo je prednji
kota tridesetak centimetara od zemlje i spustio bicikl na plonik. Zaboravio
sam dane kada su me bicikli uasavali, kad sam bjeao mami i traio zatitu
nakon to me Roy stavio na visoko sjedalo i gurnuo, prijetei da e me pustiti
da sam odravam ravnoteu.
Skrenuo sam na plonik iza Zerba preko sljedee ulice, izgubivi se za
trenutak u prostoru koji nas je razdvajao:
"Zar ti ne misli da si neto posebno?"
"Aha!" rekao je, krivudajui srednjom brzinom, vozei pokraj mene za trenutak,
i onda se zaustavio na travnjaku ispred svoje kue. "Ti ne misli?"
I ja sam stao, uspravivi se na pedalama dok bicikl ispod mene nije poeo
gubiti ravnoteu, onda sam skoio i spustio ga na travu.
"Naravno, ja jesam netko poseban", rekao sam. "Svatko je netko poseban! Navedi
mi bilo koga u naem razredu, reci da bilo tko u Osnovnoj koli Marka Tvvaina
planira odrasti i biti nitko."
Zerb je sjeo i prekriio noge, na travi, naslonjen na sjedalo svog bicikla.
"Ali dogaa se, zar ne? Neto se dogodi izmeu sada kada znamo da smo posebni
i onda kada kaemo: valjda i nisam poseban i postane nitko."
"Meni se to nee dogoditi", rekao sam.
Nasmijao se. "Otkud zna? Zbog ega si tako siguran? Moda mi i nismo stvarno
odrasli. Moda smo odrasli samo kad znamo da nismo posebni. Moda je biti
nita posao s kojim samo odrasli mogu izai na kraj."
"Da ne bi!" rekao sam. "Mi moda jesmo samo djeca, ali iznutra smo ve gotove
osobe, i nismo samo ... nita."
"Ma dobro", rekao je. "Ja nisam protiv tebe. Reci mi. Kako zna da si neto
posebno?"
"Jutra", rekao sam. "Ponekad se probudim ujutro i izaem van i zrak je
tako ... zelen, razumije? Zrak mi govori: Neto
85
e se dogoditi danas! Neto snano e se dogoditi! I nikad se ne dogodi,
koliko ja znam, ali to je taj osjeaj u zraku. Ne dogodi se ali se dogodi.
Pojma nema o emu priam?"
"Moda ti samo eli da se neto dogodi."
"Ne izmiljam, Budgie. Kunem ti se da ne izmiljam. Neto je tamo vani i to je
kao ... kao neki zov. I ti to uje, zar ne? Ne mislim ba uje, ali nekako
osjea?"
Pogledao me ravno u oi. "To je svjetlo u meni", rekao je, "kao da sam
progutao zvijezdu."
"TAKO JE! I ak da nekoga raspori ne bi naao tu zvijezdu sve i da je trai
mikroskopom velikim kao kua!"
Moj prijatelj leao je oslonjen na svoj bicikl promatrajui sumrak kroz
drvee. "Zvijezde ne moe vidjeti danju. Mora zatvoriti oi, privikavanje na
tamu i onda vidi to slabano svjetlo daleko u daljini. Je li to ono to ti
vidi, Dickie?"
Samo se prijatelji usuuju tako razgovarati, mislio sam. "Svjetlo je srebrni
lanac, kao lanac na ijem drugom kraju je sidro u mojoj svijesti, koji se
sputa van vidokruga duboko u vodu."
"Duboko u vodu!" rekao je. "To je to! A mi smo ronioci, sputamo se dolje, i
duboko, duboko dolje lanac nas vodi do potopljene zvijezde. To je nae
sidro ..."
Bio sam delfin koji se vinuo visoko izaavi iz svog bazena--zatvora, koji je
doao u dubine da potrai svog prijatelja, jednakog sebi kao to bi bio i lik
u ogledalu. Nisam bio jedini koji je znao da nas vue ono Neto skriveno iza
obinih rijei.
"Zna, Budge! Sidro svjetlosti! Otplivam tamo dolje, i kako god stvari loe
stoje, sve je u redu. Ja sam duboko dolje, ispod vode, moj brod je na
povrini, ali to sidro svijetli jasnije nego to e svijetliti ijedna arulja
ikada i ta svjetlost je u meni!"
"Da." Uzdahnuo je, osmjeh je nestao, postao je sjetan. "Tu je."
"Onda, to e poduzeti u vezi toga? Zna, to ... svjetlo ... to je tu i to
e poduzeti?"
"Mislim da u ekati."
"ekati e? Zaboga, Budgie, kako moe znati da je tu i ekati?" Nadao sam se
da je shvaao da je to bila frustracija u mom glasu, a ne ljutnja.
"to mogu napraviti? to ti radi u svoja zelena jutra?" Otrgnuo je list
divlje trave, vaui tvrdu stabljiku.
"Imam elju pobjei. To je kao da imam jedno mjesto, tu odmah pokraj, i kada
bih znao kuda trebam ii, tamo bi bio svemirski brod, sakriven, s otvorenim
vratima, i tamo je netko tko me poznaje, nisu dolazili na Zemlju dugo vremena
i vratili su se po mene i uje vrata kako se zatvaraju shhhhhhhhhhh i onda
mmmmm brod se die i diemo se sve vie i meu zvijezdama sam, vraam se
kui."
Moj prijatelj vrtio je prstom prednji kota svog bicikla, polagani prazni
rulet. "Zato si me pitao da li si lud?" "Recimo."
"Pa," rekao je, "lud si, jesi." "Jesam. Ti isto tako." "Ja nisam", rekao je.
"Reci mi opet o gutanju zvijezda, molim te." Smijao se. "Porei u svaku rije
pred svima osim pred tobom." "Hvala."
"A bolje je da i ti porekne", rekao je. "Ili barem nemoj priati previe
okolo o tome."
"Misli da bih ja mogao priati o ovome sa bilo kim?" rekao sam. "Neu vie
nikada. Ali mi jesmo neto posebno, i ti to zna, zar nije tako? Ne samo ti i
ja. Svatko." "Dok ne odrastemo", rekao je. "Ma daj, Budgie. Ne vjeruje u to."
Stajao je u svjetlu prvog sumraka, digao bicikl, i odgurao ga prema stranjem
dvoritu svoje kue.
"Stvarno. Nemoj se toliko uriti", rekao je. "Za to sve skupa treba vremena.
Ako se eli sjeati tko si sada, bolje j nai nain kako da nikada ne
odraste."
Vozei se kui, po mraku, razmiljao sam o tome. Moda me moj svemirski brod
nee nai, moda u ja morati nai njega.
86
87
i
Leslie je vozila polako, sluajui, skrenula prema dignutoj rampi, zaustavila
se ispred znaka STOP, ekajui na irokoj ulici tipinoj za predgraa.
"Nikada mi to nisi ispriao", rekla je. "Svaki put kada pomislim da sam te
konano upoznala, ti se pojavi s neim ovakvim."
"Moda me nikada nee upoznati: Sjetit u se vie toga, ako me pita."
"Stvarno? Reci mi."
"Zeleno vrijeme! Svako malo, znao sam kako stvari stoje, zato sam bio, tko
sam bio, gdje sam bio, to e se dogoditi. Nisam znao izraziti rijeima.
Osjeao sam, osjeao sam se kao da, to je bilo to to sam traio i sada sam
tu, na toj maloj planeti u sredini ini-se-da-je. Povuci zastor i kod kue si,
samo jedna misao, skretanje."
"Ali zavjesa se opet spustila, zar nije?" rekla je. "Za mene barem."
"Da. Uvijek se spusti, kao da se zatvori krov nad mojom privatnom kinodvoranom, a ja i dalje sjedim u mraku i jedino to se vidi je moj ivot, u
dvije dimenzije, samo to izgleda kao da su etiri."
Osjeao sam dijete u sebi, kako slua dok govorim. "Jednom na Floridi, u Air
Forceu, vraajui se u barake s nonog leta, pogledao sam gore i na nebu je
bilo neto kao ogromna zavjesa, kao da se cijela Mlijena staza premjestila na
jednu stranu, otprilike pola minute, i ja sam se ukipio, stajao okamenjen,
gledajui nebo."
"to je bilo na drugoj strani?" pitala je. "to si vidio?"
"Nita! Nije li udno? Ono to sam vidio bila je bljetava koprena koja je
samo projurila i umjesto nje nije ostala slika nego osjeaj velianstvene
radosti: Ureduje. Sve je u redu. Tada se koprena opet pojavila i vidio sam
zvijezde, iste kao i uvijek, i sebe kako stojim u mraku." Pogledao sam je,
prisjeajui
88
se. "Taj osjeaj nikada me nije napustio, Wookie. Sve do sada, nikada nije
nestao."
"Vidjela sam te strano ljutog, ljubavi", rekla je. "Vidjela sam te u
trenucima kada bih se zaklela da nisi mislio da e sve biti u redu."
"Naravno. Ali zar tebi to nije isto: to je kao da igra rukomet, i tako te
igra ponese da i zaboravi da je to samo igra."
"Bilo je puno trenutaka u kojima sam zaboravila daje sve samo igra", rekla je.
"Ja mislim da je pravi ivot pravi, a mislim da i ti misli isto tako."
"Ponekad izgleda tako, priznajem. Postanem frustriran, neto mi stoji na putu.
Ili sam ljut, to znai da sam prestraen, kada ono to hou napraviti ili ono
to elim biti netko ugroava. Ali to su raspoloenja igre. Iskljui me iz
igre, reci mi u trenutku vrhunca moje ljutnje, Tvoj ivot je zavrio,
Richarde, svemirsko vrijeme je upravo stalo, i ljutnja e otii, to god da je
bilo, vie nije vano, ja sam opet Ja."
"Dozvoli da zapamtim", rekla je. "Tvoj ivot je zavrio ..."
Smijao sam se, znajui da u uti te rijei sljedei put kada izgubim ivce.
"Trenutna perspektiva, to je samo to. Slae se?"
Skrenula je autom iza ugla, ugasila motor.'To je ono to on hoe?" rekla je.
"Tko?"
"Dickie. On hoe trenutnu perspektivu. to god da se dogodi, on hoe biti
siguran da e sve biti u redu."
89
Dvadeset dva
Mora da je padala kia u njegovoj pustinji, jer se suho jezersko dno prekrilo
travom, jedva nazirui dokle seu tuni obrisi njegovog djetinjstva. Vidio sam
drvo ne tako daleko. Kako se moglo tako brzo promijeniti?
Jasno sam ga vidio kako stoji s druge strane jezera, u podnoju brda, i otrao
prema njemu. "Bio si tu, Kapetane?" pitao sam.
Nije bila samo obina drvena ploa kao to sam pomislio u jednom trenutku,
bila je to nadgrobna ploa, vlastitom rukom napravljen nadgrobni spomenik.
Nije bilo ugraviranog datuma u drvetu, ni epitafa. Samo etiri rijei:
BobbyBach
Moj Brat
Pola stoljea sigurnosti palo je u zaborav, sve se vratilo u prolost.
95
Z
Dvadeset tri
ato si ti tako pametan?"
Moj brat digao je pogled s knjige, pogledao do-,__^' lje u godinu i pol
razlike medu nama, prouavajui moj pogled. "O emu pria, Dickie? Nisam tako
pametan."
Razmiljao sam o tome, a on se vratio itanju.
"Svi kau da si pametan, Bobby."
Bilo koji drugi brat okrenuo bi se na drugu stranu, rekao bi klincu od sedam
godina da se izgubi. Iz nekakvog razloga mog brata to nije smetalo.
"U redu, u pravu su", rekao je. "Moram biti pametan zato to ja moram ii
prvi, moram prokriti put za tebe."
Ako se i alio, nije to pokazivao.
"Je li Roy prokrio put tebi?"
Odloio je knjigu za trenutak. "Ne, Roy jedva daje odrastao, i Roy je
drukiji. Ja ne znam dobro crtati ili slagati stvari. Ne znam crtati kao Roy."
"Ni ja."
"Ali moemo zajedno itati, zar ne?" Pomakao se u stranu na velikoj stolici.
"Hoe vjebati itanje?"
Popeo sam se na naslon i sjeo uz njega. "Jesi li zato jako pametan, zato to
puno ita?"
"Ne. itam puno zato to moram biti ispred tebe. Ako u ja kriti put, moram
biti ispred, slae se?" Rairio je knjigu na koljena. "Samo se nadam da ne
moe ve sada itati ovu knjigu! Nije mogue da si toliko pametan!"
Pogledao sam stranice, zaista vrlo pametno, i nasmijao se. "O da, mogu ..."
Pokazao je velika slova. "to tu pie?"
"Polako", rekao sam mu. "TRINAESTO POGLAVLJE. IZVAN SUNEVOG SUSFAVA."
"Odlino. Proitaj mi prvi odlomak."
: *
96
Dijete je moglo zaraditi pohvale radei neto u kui, ali najbre se dobivala
pohvala za pravilno itanje, "izraajno", kako je Mama govorila. Pretvori
pisanu rije u izgovorenu i bio si odlian sin.
I tako sam tog dana itao mom bratu, trudei se iz petnih ila da zvui kao da
mu ja priam o zvijezdama umjesto to itam o njima. Ali ono to se duboko
urezalo u mene bile su rijei koje su meni bile ista istina: "Ja moram
prokriti put za tebe."
Iz kole kui, kroz vrtna vrata gladan, otvaram stranja vrata na kuhinji. S
malo sree mogao bih prokrijumariti tri ili etiri komada raenog kruha to
bi mi pokvarilo veeru ako me Mama uhvati.
Fuj... Tata je doao ranije s posla, sjedi s Mamom i Bob-byjem za kuhinjskim
stolom.
Razgovarali su ozbiljno, ravnoduno ujedinjeni kao daje moj brat nekakav gost
a ne njihov sin. Ovo se jo nije dogodilo. Moj otac, kod kue tako rano?
"Bog, tata", rekao sam, ni traga prestraenosti. "Hoemo li se opet seliti?
Neto vano se dogodilo? Je li ovo zasjedanje?"
"Razgovaramo s Bobbyjem", rekao je moj otac. "I mislim da bi htjeli biti sami.
U redu?"
Piljio sam u njega itavu sekundu, pogledavi Mamu. Gledala je ukoeno u mene,
nije rekla ni jednu rije. Dogodilo se neto uasno loe.
"U redu," rekao sam, "naravno. Biti u preko kod Mikea. Vidimo se kasnije."
Proao sam kroz pokretna kuhinjska vrata u dnevnu sobu, zatvorio ih iza sebe i
izaao van kroz prednja ulazna vrata.
to se dogaa? Nikada nisu razgovarali o neemu to ja nisam smio uti. Ja sam
dio ove obitelji, nisam li? Moda nisam! Moda vijeaju o tome da me se
otarase? Zato?
97
Odmah do Mikeove kue raslo je najbolje drvo za penjanje za koje sam znao,
crnogorica s granama poput gazita spiralnih stepenica sve do vrha, tako puno
njih da nije bilo anse da padnem. Ako uspije dosegnuti onih nekoliko
najteih grana, dva metra od zemlje, ostalo je bilo lako.
O emu su mogli razgovarati? Zato nisu htjeli da ujem?
Skok sa zaletom. Tenisice su vrsto obuhvatile koru drveta, kliznule i opet
uhvatile, jo jedan poluskok i uspio sam. Nestao sam u vrstoj kronji,
odluan, penjui se bez straha.
O emu god da su razgovarali, sigurno nije nita lijepo, nije iznenaenje za
mene. Prestali bi razgovarati, ili bi promijenili temu kad sam uao,
razgovarali o uredu ili Bibliji ili neemu.
Prema vrhu grane su bile manje, djelomice se naziralo prostranstvo preko
krovova kua. Pogled je bio najbolji s vrha, ali grane su bile granice, a
deblo je bilo samo desetak centimetara debelo, i lako savitljivo.
Prestao sam se penjati pri samom vrhu ... nije to bio vraji izazov, trebao
sam razmisliti, i ovo je bilo najusamljenije mjesto za koje sam znao.
Mama je uvijek pitala kako je bilo u koli, razmiljao sam, to sam danas
nauio? Htio sam joj rei da sam uio o zakonu vjerojatnosti, pitati to ona
zna o tome, ali odjednom vie joj nije vano. I zato je tata kod kue? Da
lije netko umro? Sto je moglo biti tako loe?
Jedina osoba koju sam ikada poznavao i koja je umrla bila je moja baka, i
rekli su mi kad se to dogodilo. Jednom sam je vidio, ozbiljna i s bijelom
kosom, jedva neto via od mene i nisam plakao zato to je umrla. Nije plakala
ni Mama, ni Tata, naravno.
Nitko nije umro. Rekli bi mi.
etiristo metara daleko, najvei dio moje kue bio je skriven u drveu, ali
sam mogao vidjeti dio krova na kuhinji. Nije teko pogoditi zato. Sve kue u
Lakewood Villageu imale su kosi krov, naa je imala ravni.
to se tamo dogaalo?
98
Daak vjetra proao je kroz drvo, njeno ga zaljuljavi. Rukama sam obgrlio
stablo.
Mora biti neto u vezi mene, mislio sam, zato bi inae bilo vano da izaem.
To mora imati veze sa mnom i nije dobro.
Nije mogue. ak kada me i upravitelj kole pozvao u svoj ured, bilo je dobro:
estitam na izboru za nadglednika (ostalih uenika), hoe li razmisliti o
tome da se natjee za kolsku upravu, imao si najbolje rezultate na dravnom
testu izuzev tvog brata.
Sumrak me zatekao kako sjedim na drvetu, zabrinuti rakun na drvetu, jo uvijek
u dubokom mraku to se tie moje zabrinutosti, uznemiren ali odluan da nikad
ne upitam za razlog. Pustit u ih da mi kau to se dogaa onda kad mi sami
odlue rei. Bespomoan sam. Nita ne mogu napraviti. To je neto veliko,
neto to ja ne trebam znati, i to je to.
Skliznuo sam dolje i otiao kui, trljajui mrlje od borove smole u traperice.
Kad sam uao kroz pomina vrata u kuhinju, Tate vie nije bilo, Mama je
spremala veeru. Ne samo veeru, upravo je stavljala aum-tortu u penicu.
"Bog, Dickie" rekla je, oi joj se nisu vie caklile. "to si nauio danas u
koli?"
Oponaao sam njeno raspoloenje. "Nita", rekao sam.
Shvatio sam. Mama moda i ne plae, ali ne bi je trebalo tako brzo podsjeati
novinskim izrescima da je Bobby mrtav.
Napokon mi je rekla, briui sue, slaui ga, uz polagani zveket kineskog
porculana, u kredenc: "Bobby je imao leukemiju."
Odmah sam upamtio rije.
"Nema lijeka. Posljednje dane, Dick, bio je tako miran, tako mudar u svemu
tome."
101
I
Bez suza, i promijenila je moje ime u Dick.
"Sve ima svoj red, Mama", rekao mi je. "Moj je red da umrem sada. Ne bojim se,
molim te nemoj biti tuna, nemoj tugovati za mnom, ne bih mogao podnijeti da
plae."
Suza je kliznula i razgovor je bio zavren.
Imao sam sree, slaem se. Nema vee sigurnosti u ivotu nego da sigurno letim
iza svog brata. On vodi, ja slijedim.
Sada, umjesto mirnog leta i ugodnih zaokreta ispred mene, Bobby je nakrcao
svoje motore gorivom do vrha, vinuo se punom brzinom i nestao u sunevoj
svjetlosti.
Srce mi je bilo prestraeno. Jecao sam ispod pokrivaa nou, viui u jastuk.
Molim te Bobby, MOLIM TE! Nemoj me ostaviti samog ovdje! Obeao si da e mi
pokazati put! Obeao si! Nemoj otii! Ne znam kako u ivjeti bez mog brata!
Od plakanja nema nikakve koristi, uvidio sam. Osjeaji ne mogu promijeniti
injenice. injenice su ono to je vano, i jo puno toga trebam nauiti.
Pogledao sam u rjeniku 'smrt': formalni navodi oitog.
Pogledao sam u enciklopediji: bez odgovora.
Bobbv je bio tako miran, mislio sam, neuplaen. Izgledalo je gotovo kao daje
odluio vrstim korakom i otvorenih oiju otii u umiranje, kao da se
pripremao za ispit. Kad je doao trenutak, da se vrata otvore, uspravio je
ramena i proao ravno kroz njih, uspravne glave, ne obazirui se.
Dobro si to napravio brate, mislio sam, hvala ti to si mi pokazao put.
Ali, zna to jo, Bobby? Najednom sam se promijenio, najednom sam postao
ratoborni gad i neka budem proklet ako umrem prije nego budem znao za to sam
ivio.
, Djeaka koji je oplakao strah nakon to je ostao bez brata, pustio sam da
ode tog dana, ostavio ga tamo samog i nastavio ivjeti bez njega.
i
102
Dvadeset etiri
Dickie je uzeo nadgrobnu plou iz mojih ruku. "Ponovi mi opet", rekao je. "to
znai znaenje?" Trepnuo sam oima.
Upravo oslobodivi jedan od najbolnijih trenutaka u mom ivotu, osloboen
zahvaljujui njemu u jo uvijek ivom sjeanju na bol, zar se opet pretvorio u
hladnog nedostinog stranca?
Odgovorio je na moju misao. "Zato ne? To je ono to si napravio."
"Hvala na podrci", rekao sam.
"Zna svoj odgovor. to znai znaenje!"
Bezvoljno sam se okrenuo, promjena koja vremenom postane neto obino i rekao
mu: "Znaenje, meni, je bilo ono / to mijenja nau misao, i samim tim mijenja
nae ivote."
"to za tebe znai Bobbvjeva smrt?" Uglavio je nadgrobnu plou u onaj isti
otpad odakle ju je i iupao. inilo se gotovo im je maknuo ruku. "Kako je to
promijenilo tvoj ivot?"
"Nisam znao do sada. Maknuo sam od sebe i zaboravio."
Pokuao je opet s ploom, i ovaj put, kad je pala, ostavio je da tako lei.
"to ti to znai?"
Onog trenutka kad je upitao, znao sam. Izvui skriveno sjeanje na svjetlo
dana znailo je izvui sigurnosni ep na zaepljenoj brani, i trenutak
sadanjosti bio je odnesen buji-' com.
"Bobbvjeva smrt po prvi puta u ivotu natjerala me da budem ovisan o samom
sebi. Pola stoljea sam vjerovao da , sam bio ovisan o samom sebi, potpuno sam
izbrisao vrijeme prije toga. Ali krivo! Kada sam bio ti, Bobby je obeao da e
on napraviti sva otkria, da e on preuzeti sve ivotne okove prije nego dou
do mene. Smekao bi ih, objasnio ih tako da
103
bi moj put bio lagan, kao poploena staza kroz divljinu. Sve to sam trebao
uiniti bilo je da slijedim mog brata i sve bi bilo dobro."
Sjedio je tiho na travi, ja sam se vratio natrag iz tog vrerne^ na, kao hrt
koji se nestrpljivo sprema na trk. "Tog dana, sve se promijenilo. Kada je
Bobbv umro, njegov brat, do tada samo putnik u vagonu, morao se brzo popeti za
upravlja i nauiti da bude sam svoj izvia na granici."
Letio sam iznad svog ivota punom brzinom, gledajui dolje. "Sve to sam
nauio, Dickie, od tog trenutka sve do sada, nauilo me stoje snaga jednog
ovjeka da promijeni sudbinu, snaga individualnog izbora. Sve to se dogodilo
poslije: f Roy je otiao u vojsku, Tata se udaljio, Mama se okrenula politici,
ja sam nauio letjeti na avionima... nauilo me to je vjera u sebe, nauio me
da nikada ne oekujem od nekog drugog da mi pokae put kojim trebam ii ili da
me uini sretnim."
Gledao je u daleki horizont. "Mama i Tata ne misle tako." r "Ima pravo. Oni
razmiljaju na potpuno drukiji nain. Mama misionarka, socijalni radnik,
savjetnica; Tata propovjednik, kapelan, upravnik Crvenog kria. Oni su
propovijedali ivi Za Druge, i Dickie, bili su potpuno u krivu!"
Ukoio se. "Nemoj mi govoriti da Mama nije u pravu", zareao je. "Moe rei
da je drukija, Richarde, ali nikada vie nemoj rei da nije u pravu!"
Koliko sam volio svoju majku, i kako malo su njene vrijednosti utjecale na
mene! ivi za druge, Mama, to je najgori mogui udarac koji moe zadati onima
kojima eli pomoi. iPovuci njihova kola na vrh planine umjesto njih i
zavrit e ' sa slomljenim srcem. titila si me od Bobbvjeve smrti, potedjela me mojih osjeaja, i prolo je pedeset godina prije nego sam se sam
suoio s njima. Kako si mogla biti toliko u krivu, i zato te jo uvijek
volim?
"Drago mi je to mi nije rekla da Bobbv umire. Ne mogu zamisliti, nisam si u
stanju predoiti tko sam mogao postati da me nije potedjela."
"Misionar?" rekao je.
"Ja misionar? Nemogue! Najvjerojatnije."
"Da li bi sada mogao biti misionar?" rekao je to kao da se nadao da bi to
moglo posmrtno usreiti moju majku.
Glasno sam se nasmijao. "Sveenik je bio onaj koji je ubio Boga umjesto mene,
Dickie! Zar se ne sjea?"
"Ne."
Naravno, mislio sam. On je uvar Zaboravljenog, a ovoga se sjeam kao danas.
"Nakon to je Bobbv umro", rekao sam, "u mojim jednostavnim djejim pitanjimaza-preivljavanje koja sam postavljao sveeniku u sebi pritajila se razorna
snaga koja bi mogla unititi Boga-Kojeg-Sam-Poznavao, prvi odbljesci moje
vlastite istine."
Dickie nije mogao ni zamisliti da sam se sjetio ieg znaajnog iz svog
djetinjstva. "Koji sveenik? to se dogodilo?"
"Pokazat u ti to se dogod'lo", rekao sam. "Kad budem stajao ovdje, onda u
biti ja. Kad stojim tamo, onda u biti sveenik u meni. U redu?"
Smijao se, oekujui otro hrvanje na vrhu brda.
"Da lije Bog Svemogu?" pitao sam, mali djeak poznatog odraslog.
Koraknuo sam naprijed i nagnuo se prema dolje da pogledam djeaka koji sam
"On je Ona?"
"Ona je JE!" rekao sam.
"Dobro, idemo", rekao je vraajui mi moju pozornicu.
"U redu. Povlaim miljenje o Bogu Bespomonom i bez elje da pobijedi zlo. Ne
povlaim miljenje o Svemoguoj Sve-Voljenoj Stvarnosti."
"Onda si opet na poetku!"
"Nisam. Sluaj. Jednostavno je." Povukao sam liniju kroz zrak. "Ovdje su
vrata. Na vratima su dvije rijei IVOT JE. Proe li kroz vrata, nai e se
u svijetu gdje je to istinito." ,
"Ne moram vjerovati da ivot Je", rekao je, odluan da ne bude opet uhvaen u
pretpostavke.
108
109
"Ne, ne mora. Ako ne vjeruje u lo, ili ako vjeruje ivot Nije, ili ivot
Ponekad Je i Ponekad Nije, ili Smrt Je, onda svijet mora da je prilino dobar
u odnosu na ono kako se ini, zaboravi svrhu i razum. Svatko od nas je sam,
neki su roeni sretni, drugi proliju puno suza prije nego umru, ne zna se tko
pripada kojoj vrsti. Sretan put."
ekao sam ga dok je tapkao prema vratima, otvorio ih, izgubivi zanimanje za
ono to je lealo iza.
"Prilino dosadno", rekao je, nagnuvi se naprijed, spreman za skok. "Dobro.
Recimo ivot Je."
"Siguran?"
"Spreman sam pokuati... "
"Sjeti se da na vratima pie ivot Je", rekao sam. "Nije ala. Ima i
nevidljiva slova ispod ako te zanima: Bez Obzira Kako Izgledalo."
"ivot Je."
"HA, DICKIE!" Vikao sam kao samuraj, mahao zakrivljenim bljetavim maem.
"TAMO U SVOM MRTVAKOM SANDUKU LEI TIJELO TVOG BRATA! SMRT NE POSTOJI?"
"ivot Je", rekao je, vjerujui, "Bez Obzira Na Sve."
Uskoio sam u crnu mantiju, glava mije nestala u kapuljai, stao sam na prste,
govorei zlokobno i muklo. "Ja sam Smrt, dijete, i doi u po tebe kada doe
vrijeme i nita nee stati na moj put..." mogu biti poprilino zlokoban, i
malo sam se zabrinuo.
Jo uvijek se vrsto drao istine koju je testirao. "ivot Je", rekao je, "Bez
Obzira Na Sve."
"Hej, mali", rekao sam, promijenivi mantiju sportskim utim ogrtaem. "Nije
to nita posebno. Ne oekuje od cipela da traju vjeito, ili tvoj auto, ili
tvoj ivot? Zdravi razum ... sve se vremenom iznosi!"
"ivot Je", rekao je. "Bez Obzira Na Sve."
Tada, preruen u samog sebe, rekao sam: "Prividi se mijenjaju."
"ivot Je", odgovorio je.
110
"To je lako rei kada si dobro i kada si sretan, Kapetane", rekao sam. "Sto
kae kada krvari, ili si bolestan, ili si depresivan jer te ostavila
djevojka, ena ne razumije vie tko si, izgubio si posao i bankrotirao si,
gleda u dno s najnie toke do koje je mogue doi?"
"ivot Je."
"Da li su prividi vani za ivot?"
Razmiljao je za trenutak. Svako pitanje moglo je skrivati zamku. "Ne."
"Da li ivot zna o prividima?"
Dugaka tiina. "Pomozi mi."
"Da li svjetlost poznaje tamu?" upitao sam.
"Ne!"
"Ako ivot Je, da li poznaje samo Sebe?"
"Da?"
"Bez pogaanja."
"DA!"
"Da li zna zvijezde?"
"... ne."
"Da li zna poetak i kraj," rekao sam, "svemir i vrijeme?"
"ivot Je. Uvijek i zauvijek. Ne."
Zato su jednostavne stvari teke? Razmiljao sam JE znai JE. Ne znai Bilo
Je ili Biti e ili Nekada Je Bilo i Moda' Nije Bilo ili Moglo Bi Biti Sutra.
JE. "Da li ivot poznaje Dickieja Bacha?" Dugaka tiina. "Ne poznaje moje
tijelo." Tu smo, mislio sam. "Da li poznaje tvoju... kunu adresu?" Smijao se.
"Ne!" "Da li poznaje tvoju ... planetu?" "Ne."
"Da li zna tvoje ... ime?" "Ne."
Nagradno pitanje. "Da li ivot poznaje tebe?" "Poznaje ... moj ivot", rekao
je. "Poznaje moj duh." "Siguran?" "Nije me briga to ti kae. ivot poznaje
moj ivot."
111
Moe li tvoje tijelo biti uniteno?" pitao sam. Naravno da moe, Richarde."
Moe li tvoj ivot biti uniten?"
"Nikada!' rekao je, iznenaen.
"Ma nemoj, Dickie. Tvrdi da ne moe umrijeti?"
"Dvije vrste umiranja. Svatko moe usmrtiti privid mene. Nitko ne moe oduzeti
moj ivot." Razmiljao je sekundu. "Ne ako ivot Je."
"Onda," rekao sam. "to?"
"Lekcija je gotova. Upravo si Boga vratio u ivot."
"Bo^a Svemogueg?" upitao je.
"Je li ivot Svemogu?" rekao sam.
"U svom Svijetu. U stvarnom svijetu ivot Je. Nita ne moe unititi ivot."
"U svijetu Privida?"
"Prividi su prividi", rekao je. "Nita ne moe unititi ivot."
"Da li te ivot voli?"
"ivot me poznaje. Ja sam neunitiv. Ako ivot ne vidi privide, ako ivot nije
svjestan svemira i vremena, ako ivot vidi samo ivot, ako ivot ne poznaje
Uvjete, moe li te ivot vidjeti kao dobrog ili loeg ovjeka?"
"ivot me vidi savrenog?"
"to ti misli?" rekao sam. "Da li ti to naziva ljubavlju? Spreman sam za
sugestije."
ekao je dosta dugo, suzivi one kapke, prignuvi glavu.
"to nije u redu?" upitao sam.
Na trenutak me gledao kao da dri detonator u ruci, moja prekrasna graevina
kotala me ivotnog vijeka daje prouim a on je prijetio da je raznese u
komadie. Ali ja nisam bio njegova jedina budunost, imao je vlastiti ivot
pred sobom, a ne moe se ivjeti prema uvjerenjima u koja se ne vjeruje.
"Reci mi", rekao sam, dok mi je srce kucalo ubrzano.
"Nemoj me krivo shvatiti", rekao je. "Moram priznati, nain na koji si to
iznio, logiki, tvoja religija mogla bi biti istinita." Razmiljao je
trenutak. "Ali..."
112
"Ali...?"
"Ali kakve veze to ima s mojim ivotom? Prividno, Ljudsko Bie ovdje na
Prividnoj Zemlji? Tvoje JE je lijepo, Richarde, ali to onda?"
Dvadeset est
Smijao sam se sam sebi u tiini. Koliko tisua puta mi se ve dogodilo, da mi
je najednom bilo vano to netko misli, ili to e netko drugi odluiti? Kao
da se rub njeno odvojio od povrine mora mog unutarnjeg broda, zabrinuta
napetost odvukla me dublje u more, nije bilo tako lako i brzo i jednostavno
opet postati ono to bih elio biti i nisam znao zato.
"Princip treba svaki broj!" rekao je. "Nikada nisam razmiljao o tome."
"Hoe", rekao sam. "Stvaran, neunitiv, ivot izvan privida - svaki broj moe
se izraziti istovremeno u neogranienom broju svijeta-privida na koliko god
naina hoe."
"Kako se mi mijenjamo?" pitao je. "Odakle dolazi uvjerenje? Kako to da
najednom zaboravimo sve to je istinito i pretvorimo se u nijema stvorenja
preko noi?"
Grizao sam usnu. "Ne znam."
"Molim? Sloio si cijeli ovajpuzzle i sad kae da ti nedostaje dio?"
"Znam da imamo pravo vjerovati u bilo kakav ivotni vijek", rekao sam. "Znam
da to radimo zbog radosti uenja i snage sjeanja na ono to smo bili. Kako
zaboravljamo? 'Dobrodoli u svemirsko vrijeme, molimo ostavite vae sjeanje
na ulazu?' Neto se dogodi, ali nisam otkrio to je to to nas izbrie kad
skoimo?"
Smijao se mojoj smetenosti, udan osmjeh koji nisam mogao dokuiti, i onda
kimnuo. "Ne mogu se sloiti s tim da dio nedostaje", rekao je. "Neto se
dogodilo. Zaboravili smo. Idemo."
"Dobro, kad smo ve u svemirskom vremenu", rekao sam, "moemo vjerovati da
postojimo sami i nepovezani, imamo pravo rei daje Princip Brojeva glupost."
Kimnuo je, slaui sve to u glavi.
117
"Princip ne primjeuje svemirsko vrijeme", rekao sam, "zato to svemirsko
vrijeme nije. Tako Princip ne uje tjeskob-nu molitvu ili opako prokletstvo,
ne postoji nita slino oskvrnuu ili herezi, ili svetogru ili bezbonosti
ili opaini. Princip ne gradi hramove, ne upoljava misionare, ne bori se u
rovovima. Neoprezan je, potpuno nesvjestan kada su simboli njegovih brojeva
razapeti na krieve, raskomadani na komadie od drugih simbola i pretvoreni u
prah."
"Nije ga briga", rekao je, preko volje.
"Da li Mama brine o tebi?" pitao sam.
"Ona me voli!"
"Da li je znala ili da li joj je bilo vano, da si zadnji put kad si se igrao
lopova i andara bio deset puta upucan na mrtvo u jednom satu?"
"Hm."
"Ista stvar je s Principom", rekao sam. "On ne primjeuje igre koje su nama
toliko vane. Probaj. Okreni se tako da su ti lea okrenuta prema Beskrajnom
Principu Brojeva, prema Besmrtnoj Realnosti Numerikog Postojanja."
Stao je na vrh breuljka, okrenuvi se malo u lijevo.
"Reci na glas: Mrzim Princip Brojeva!"
"Mrzim Princip Brojeva", rekao je, ne previe uvjeren.
"Probaj ovo", rekao sam. "Jezivi glupi Princip Brojeva jede rafinirani eer,
zasiene masnoe i crveno meso!"
Smijao se.
"Pazi sad, Kapetane. Trebamo puno hrabrosti da ovo kaemo glasno, jer ako
nismo u pravu, izgorjeli smo: TRULI LALJIVI ODURNI ODVRATNI MLANI BESKORISNI
NAZOVI PRINCIP BROJEVA GLUPLJI JE OD KONJSKE BUHE! NE BI NAS MOGAO POGODITI
MUNJOM NI KAD BI TREBAO DOKAZATI VLASTITO MIZERNO POSTOJANJE!"
Izgubio se nakon mlani i izmislio ostatak, ali zavrio je sa estokim
prokletstvom namijenjenim Principu kojeg bi obojica slavili da mu je bilo
stalo do ovih psovki.
Nita se nije dogodilo.
118
"Znai, moemo ignorirati Princip, moemo ga mrziti, proklinjati, voditi
kriarski rat protiv njega," rekao sam, "moemo mu se izrugivati. Nema bijesa
iz neba, ak ni traka ljutnji. Zato?"
Dugo je razmiljao o tome.
"Zato Principu Brojeva to nije vano?" pitao sam. "Zato to ne slua", rekao
je napokon. "Znai nema kazne kad ga obezvrijedimo?" "Nema kazne", rekao je.
"Krivo."
"Molim? Pa ne slua!"
"Ne slua, Dickie," rekao sam "ali mi sluamo. Ako okrenemo lea Principu
Brojeva, to se dogaa u naoj aritmetici?"
"Nita se ne zbraja?"
"Nita. Odgovori su svaki put drugaiji, ekonomija i znanost tope se u zbrci.
Odbaci Princip i nije Princip onaj koji trpi posljedice, ve mi." "Nebesa",
rekao je.
"Ali sjeti se Principa, i u istom trenutku sve e ponovo biti na svom mjestu.
Ne moramo se ispriavati, ionako nas ne bi uo ak i kada bi vikali na sav
glas. Nitko nije na uvjetnoj slobodi, nitko nije kanjen, nema prijekora
upuenih od Beskrajnog. Sjeanje donosi nenadano ozdravljenje kroz itav na
zakljuak, pa ak i za zamiljeno igralite Privida Princip je stvaran."
"Zanimljivo", rekao je, ne vjerujui ali pratei me. "I sad sam te stigao,
Dickie. Recimo sada umjesto Princip Brojeva, Princip ivota." "ivot Je",
rekao je.
"isti ivot, ista ljubav, poznavanje istog samog sebe. Recimo da je svatko
od nas savren izraz tog Principa, da po-;' stojimo izvan svemirskog vremena,
da smo besmrtni, vjeiti, neunitivi."
"Recimo. I onda?"
119
"I onda smo slobodni napraviti sve ono to elimo osim dvije stvari: Mi ne
moemo stvarati realnost i ne moemo je unititi."
"to moemo?"
"Prekrasno Nita, u svim njegovim dijamantnim oblicima. Kad ueemo u ivotNa-Leasing, to oekujemo da emo unajmiti? Moemo vidjeti kakav je beskrajan
svijet privida, moemo kupiti raanja i umiranja, moemo kupiti tragedije i
ljepotu i ast i okrutnost i raj i pakao i mir i teror, i moemo ponijeti sa
sobom svoja uvjerenja, i zainiti ih razapeti muenjem i radou svakog
mikroskopski sitnog detalja. Ali prije vremena i poslije, svakim trenutkom,
ivot Je, i Mi Jesmo. Jedna stvar, koje se najvie bojimo je nemogua: Ne
moemo umrijeti, ne moemo biti uniteni. ivot Je. Mi Jesmo."
"Mi Jesmo", rekao je, nezadivljen. "I onda?"
"Ti reci meni, Dickie. Koja je razlika izmeu rtava okolnosti, uhvaenih u
ivote koje nisu eljeli, i gospodara izbora, koji vode svoje ivote tako da
ih mogu promijeniti ako to ele?"
"rtve su bespomone", rekao je. "Gospodari nisu."
Kimnuo sam. "I onda je to ono."
120
Dvadeset sedam
Dao mije priliku da kaem to sam htio rei, razmiljao je o tome, i shvatio
sam da bi bilo najbolje da neko vrijeme budem sam.
Preao sam pogledom po okolini koja me okruivala i pokuao zamisliti kako e
izgledati sljedei put kada je budem vidio. "Vidimo se sljedei put",
proaputao sam.
"Jesi li ti gospodar?"
"Naravno da jesam! Ja i ti i svi drugi. Ali zaboravljamo."
"Kako to rade?" rekao je.
"Kako tko radi to?"
"Kako gospodari mijenjaju ivot prema elji?"
Nasmijao sam se na to pitanje. "Moni alati."
"Molim?"
"Jo jedna razlika izmeu gospodara i rtava je ta da rtve nisu nauile
"Molim?"
"... na dvoritu ispred kue. Oduvijek je tamo, oduvijek je to neto sigurno.
Kad sam uplaen dao bih ne znam to da mogu biti to drvo. Kada nisam, ne mogu
podnijeti dosadan ivot."
Drvo je jo uvijek tamo, mislio sam, vee nego to on to moe zamisliti, s
puno vie lia. Trajalo je jo jednu polovinu stoljea putajui svoje
korijenje sve dublje u prljavtinu. -Pobjei od sigurnosti ne znai unititi
samog sebe", rekao sam. "Nee se ukrcati na mlanjak prije nego naui
letjeti na Cubu. Mali izbori, male pustolovine prije velikih. Ali jedan dan
usred zrane utrke, usred tutnjave snanih motora, svijet je napuhana mrlja
proeta nejasnoom u magli petnaestak metara ispod tebe, ti leti brzinom od
6-G oko stupova dalekovoda i najednom se sjeti: Ja sam izabrao ovu minutu da
mi se to dogodi! Ja sam izgradio ovaj ivot! elio sam ga vie nego ita
drugo, puzao sam i hodao i trao da bih ga imao i sada jeovdjel"
"Ne znam", rekao je. "Moram li riskirati ivot za to?"
"Naravno da mora! Sa svakim izborom koji napravi riskira ivot koji bi
imao; sa svaJEom odlukom koju donese, gubi ga. Svakako, alternativni Dickie
u alternativnom svijetu odvojio bi se i ivio ivotima koje bi eventualno
izabrao, ali to je njegov izbor, ne tvoj. U koli i poslu i braku, u bilo
kojoj pustolovini koju odabere ako ti je stalo do toga koje e biti tvoje
posljednje rijei, vjeruj u ono to zna i usudi se posegnuti za onim emu se
nada."
"A ako sam u krivu," rekao je, "umrijet u." .Igli li sigurnost", rekao
sam, "doao si u krivu arenu. Jedino to je sigurno je ivot Je, i to je
jedino to je vano.
123
Apsolutno, nepromjenjivo, savreno. Ali Sigurnost u Prividima? ak i amerika
platana mora se jednog dana pretvoriti u prah."
kripao je zubima, lice mu se pretvorilo u hrpu paninih nabora.
Nasmijao sam se tome kako je izgledao. "Drvo se dezintegrira, simboli nestaju,
a ne duh njegovog ivota. Vjerovanje I o postojanju tvog tijela jedan dan e
se razbiti, ali ne i vjerovanje koje ga je uobliilo."
"Moda moj duh voli promjenu", rekao je. "Moje tijelo je mrzi."
Sjetio sam se. Sigurno i toplo, ispod pokrivaa, zvuk u pola sedam u zimsko
jutro dok sam jo spavao, i BOBBY! DIC-KIE! DIZANJE! SPREMANJE ZA KOLU! Borio
bih se sa snom, kleo se da u ako ikada odrastem nai naina da nikada ne
ustanem iz kreveta prije podneva. Ista stvar je bila u Air-Forceu: javila bi
se sirena za uzbunu prikopana ravno u moj jastuk u dva ujutro HONGA-HONGAHONGA! i to bi znailo da bih se morao probuditi? i letjeti? na avionu? u
mraku? Tijelo: Nije mogue! Duh: Dii se! Odmah!
"Tijelo mrzi promjene." Kimnuo sam. "Ali pogledaj svoje tijelo ... svakim
danom malo vie, male promjene; Dickie se pretvara u Richarda, sudbinski
predodreen na odrastanje! Niti jedno tijelo nije tako uniteno kao djeje
kada odraste, Kapetane. Nestaje bez traga, nema mrtvakog sanduka, nema ni
pepela nad kojim bi se tugovalo."
"U pomo", rekao je. "Potrebni su mi svi Moni alati koje mogu imati!"
"Oni su ve u tvojim rukama. to moe rei bilo kojem prividu?"
"ivot Je."
"I?"
"I to?"
Dao sam mu mig. "Izbor."
"I mogu promijeniti privide."
"Uz odreena ogranienja?"
124
"Ogranienja, da ne bi!" rekao je. "Ne moram disati, ako neu disati! Gdje su
ti ta tvoja ogranienja sada?"
vila, nije bilo poklona od obitelji. Tata je mrzio avione. Zavrio sam srednju
kolu i otiao na fakultet. Satovi iz kemije i analitike geometrije i
knjievnosti i ihtiologije i jedan sat koji je promijenio moj ivot: sat iz
streliarstva."
"Lukovi i strijele?"
"Svatko mora proi seminar iz tjelesnog. Streliarstvo je bilo najlaki nain
da se to napravi."
Kimnuo je.
"Doao je ponedjeljak ujutro, ja sam bio jedan u razredu od dvadeset, poredani
jedan do drugog vani na strelitu. Do mene, sluajno, bio je jedan stariji
student, koji je skupljao posljednje potpise za diplomu. Obojica smo odluno
stajali, ispaljujui strijele visoko u zrak, kada je, opet sluajno, preko nas
preletio lagani avion na svom putu za Long Beach Muni-cipal Airport. Umjesto
da odapne svoju sljedeu strijelu, Bob Keech spustio je luk i pogledao u nebo
prema avionu. Jedan pogled, i promijenio je moj ivot." "Jednim pogledom u
nebo?"
"Nitko u Long Beachu ne gleda u avione, koji su toliko uobiajeni na nebu
iznad grada koliko i vrapci na krovovima. Tom deku, mislio sam, bilo je vano
da digne pogled da bi gledao avion u letu, mora da mu je stalo do toga.
Olakavajua sudbina, progovorio sam prije nego sam pomislio da ne bih morao
biti u pravu: 'Bobe? Kladim se da si ti instruktor leta i da trai nekoga tko
e ti prati i polirati avion i ako to bude radio nauit e ga letjeti.'"
"Rekao je da si u pravu", pogodio je Dickie. "Ne. Pogledao me iznenaeno i
rekao 'Kako si znao?'" "Ma daj", rekao je Dickie, ne vjerujui. "Kako se to
moglo dogoditi? Ne vidim razlog zbog kojeg je to moralo biti ba tako."
"I nije bilo razloga, slaem se. Bob Keech upravo je poloio i dobio svoj
Ogranieni certifikat instruktora letenja i trebao je obuiti jo pet
studenata prije nego dobije Stalni certifikat. To je bio razlog."
"Ali kako si znao da je trebao nekoga koga e nauiti letjeti?"
"Intuicija? Nada? Srea, mislio sam tada. Za est mjeseci, Bob Keech nauio me
letjeti. Pobjegao sam iz kole da bih se pridruio Air Forceu i ostatak mog
ivota bio je okrenut u pravcu neba. Prjpdp.S.ta$jhosti stvorio je moju
sudbinu, ali nisam bio svjestan da postoji do unatrag dvadeset godina." "Na
kojem principu radi?"
126
127
ini||i||jj|i||ijiUi
"Slino privlai slino. Iznenauje te dok god ivi. Izaberi ljubav i posao
da postane istinito, i nekako, neto e se dogoditi, neto to ne moe
planirati, i pribliit e ono to se privlai, da te oslobodi, da te postavi
na put na kojem te eka tvoj sljedei zid od cigle."
"Moj sljedei zid! Sljedei zid?"
"Nije tako teko kao to zvui. Ne moramo se potruditi da bi sami sebe stavili
u najgore situacije koje moemo zamisliti ... svaki put kad zaboravimo na
magiju, to se dogodi samo od sebe. Ali ono to je lijepo nije uvaliti se u
nevolju, ve izai iz nje. ar igre je u tome da se sjetimo tko smo, i da
upotrijebimo mone alate. Uostalom, kako moemo nauiti ako ne probamo?"
Bio je u dilemi. "Ne znam ..."
Moda on eli budunost bez problema? pomislio sam. Zato izabrati svemirsko
vrijeme ako on ne eli probleme? "Misaoni eksperiment", rekao sam. "Zamisli da
ne postoji nita to bi htio promijeniti u svom svijetu. Sigurno ne bi mogao
postati nita bolji od onoga to ve je."
Razmiljao je trenutak. "Hura!" rekao je. "Ovo je odlino!"
"Dobro", rekao sam. "Sad ostani u tom svijetu jedan mjesec. Dva mjeseca.
Godinu. Dvije godine. Tri. Kako se osjea?"
"Hou nauiti neto novo. Hou raditi neto drugo."
nain da preivim s pisaim strojem i avionima. Koji bolji posao sam mogao
nai?
Zgrada Publikacijskog odjela zvala se A-23, ogroman prostor pod jednim krovom,
nepregledan elini otok koji se strmo
uzdizao usred mora parkiralinih mjesta okruenih kilometrima dugakom ogradom
od lanaca.
Ulazio sam kroz vrata, otisnuo vrijeme dolaska na svoju karticu, okrenuo bih
se i vidio nepregledni niz inenjerskih crtaih stolova koji su se pruali sve
dokle pogled see, jednobojna tapiserija bijelih koulja uz zelenkasti ton
koji su poprimile od visoko smjetene fluorescentne rasvjete.
Sa crtaih stolova dolazili su crtei za prirunike za avione, dok su rijei
bile na dio. Uzmete crte koji su paljivo napravili inenjerski tehniari na
kojem je paljivo bilo objanjeno to se dogaa kada su svi ventili u pogonu,
na primjer, morate odgonetnuti to su time mislili i uobliiti to u rijei
tako da pilot moe proitati i razumjeti.
Piloti imaju nivo shvaanja kao djeca u osmom razredu osnovne, tako su nam
rekli, ali nemojte ih tjerati da ga upotrebljavaju. Ne previe slogova. Kratke
reenice. Upute moraju biti jasno napisane.
Go-Around lista za provjeru za C-124, na primjer. Bila je napisana u pilotskom
priruniku tako da ako bi kapetan promijenio odluku o slijetanju i umjesto
toga odluio ponovo postii visinu, morao je rei "Takeoff power!" svom
kopilotu koji bi tada dao maksimalni i gas i snagu motorima, jednako kao kod
polijetanja, budui da njemu takeoff znai i uzlijetanje.
Nakon minutu ili dvije, kada bi avion pokazao da se penje, pilot bi rekao:
"Ruica za slijetanje sputena", i kopilot bi spustio ruicu koja bi uvukla
kotae i avion bi se penjao jo bre.
Dogodilo se jedan dan da se C-124 malo prenisko spustio na posljednjem dijelu
manevra za slijetanje i pilot je odluio napraviti jo jedan krug i pokuati
ponovo sletjeti pravilno.
"Takeoff power!" viknuo je, kao to je bilo napisano u priruniku. Kopilot,
koji je bio spreman na slijetanje, mislio je daje avion bio valjda koji
centimetar udaljen od piste. Kada je uo "Takeoff power!" mislio je da treba
oduzeti gas do kraja ... smanjio je gas na sva etiri motora.
130
131
1 I
I tako, jedan od najveih aviona na svijetu pao je s neba, sruio se pola
kilometra od aerodroma i otklizao kroz riina polja gubei dijelove unaokolo
dok mu je nos ostao zapiknut nekoliko centimetara od sletne staze.
Kisela obavijest od United States Air Forcea dola je na stol direktora
Douglas Aircraft, Publikacijskog odjela. Naglo smo promijenili komandu na
Check-listi C-124 iz "Takeoff povver" u "Maximum power" i time smo rijeili
mogue posljedice svake rijei koju odaberemo. Vaan posao, tehniki pisac.
Veina pisaca tehnikih tekstova u Douglasu bili su bivi vojni piloti, pisari
u poznim godinama koji prepisuju Bibliju. Mogli smo izravno razgovarati s
inenjerima, prevesti znaenja u jednostavne rijei s kojima smo svi mogli
ivjeti. Ne samo da je bio odgovoran posao, ve i korisno i nagraeno ivotno
djelo.
Nakon nekoliko mjeseci, ipak, postao sam nemiran. S vremena na vrijeme,
nadreeni se nisu slagali s mojom sintaksom, odluili su da bolje nego ja
znaju gdje bi zarez mogao doi.
"Smiri se, Richarde, smiri se", rekli su moji kolege preko svojih pisaih
strojeva. "To je samo zarez, ne piemo Veliki ameriki prirunik. Douglas
plaa dobro i nikada nee izgubiti ovaj posao. Budi sretan to ga ima i
nemoj prigovarati, molimo te, njihovom stavljanju interpunkcije."
Teko sam prihvaao. Zbog ega je trava ispod mojih nogu tako suha i uvela kad
postoji ona svjea zelena djetelina odmah im se proe ograda u daljini? Budem
li pisao samo za sebe nee biti nikoga tko e mi podmetati zareze, zarezi, bi
ili, tono, gdje,, k vragu, ja ho,u da i,d,u,!.
Opet se javljala stara dilema: imao sam srce primadone i tijelo vola.
"Odlazim iz Douglas Aircrafta", rekao sam za vrijeme pauze za ruak, naslonjen
na prednji branik svog Borgvvarda kupljenog iz tree ruke. "Jedno vrijeme u
biti slobodni pisac, imam neke prie koje nee biti tiskane u Tehnikom
redoslijedu 1-C-124G-1 bez obzira gdje stavim svoje zareze."
132
"Naravno", rekao je Bili Coffin, hrskajui ips punim ustima. "Svi odlazimo iz
Douglas Aircrafta. Zack ide jer e ga pozvati iz United Airlinesa sljedei
mjesec i postat e kapetan ve za godinu dana; patent Willyja Pearsona ugradit
e se na automatskog dobroudnog glupana i postat e bogat; novela Marte Dyer
je ve u potanskom sanduiu i ovaj put e sigurno postati bestseler."
Poravnao je svoju vreicu za ruak. "Imam previe tih stvari. Hoe ipsa?"
"Hvala."
"Mislim da nema novca koji bi se mogao zaraditi pecajui u komercijalnim
vodama, iako ti je moda dosadilo da slua ovo to ti govorim. Ali sigurno si
primijetio, Richarde, da jo nitko od nas nikada nije morao otii s druge
strane ograde. Douglas moda i nije tako glamurozan kao to bi bilo, recimo,
ploviti morem na brodu od petnaest metara, ali Douglas je ono to mi zovemo
sigurnost, jesi li svjestan toga?" Kimnuo sam.
"Razumije to ti hou rei, sigurnost? Ovo nije najtei posao na svijetu, i
sve dok ovo to ti govorim ostaje meu nama, tvrdim da smo plaeni vie za
manje posla nego bilo tko koga poznajemo i sve dok Amerika treba aviokompanije
i Air Force treba teretne avione, ti i ja nikada neemo ostati bez posla."
"Da ..." odgrizao sam rub ipsa, vie iz pristojnosti nego zato to sam bio
gladan.
"Vjeruje mi, ali jo uvijek eli uhvatiti maglu. Jesam u pravu?"
Nisam odgovorio.
"Zar stvarno misli da moe ovoliko zaraditi piui kao slobodni pisac?
Koliko pria bi trebao prodati da mozcS zaraditi priblino onome to zarauje
sada?" "Puno", rekao sam.
Slegnuo je ramenima. "Pii vlastite prie iz zadovoljstva, radi kod Douglasa
zbog novca, i ako se prie ne budu prozivale, barem nee umirati od gladi. A
ako se budu prodavale, uvijek moe otii."
133
Oglasila se sirena, kraj pauze za ruak, i Bili je istresao ostatak ipsa na
zemlju, tako su marinci astili galebove.
"Jo uvijek si mlad i ne slua i znam da e otii", rekao je. "Ali jednog
dana molit e Boga da se moe opet vratiti ovdje u A-23 i da moe opet
sluati nadreene kako ti nareuju gdje da stavi zareze." Pokazao je u pravcu
parkiralita. "Pogledaj tamo. Imam novi u depu koji kae da e jednom
stajati na ulazu, s vanjske strane i gledati unutra, i sjetiti se to znai
sigurnost."
Ne! mislio sam. Nemoj mi rei da moja sigurnost dolazi od nekog drugog! Reci
mi da sam ja odgovoran. Reci mi da je sigurnost popratni proizvod talenta koji
dolazi od mojih mogunosti i mog uenja i moje ljubavi za svijet. Reci mi da
sigurnost dolazi iz ideje kojoj je dato vrijeme i panja. Tvrdim da je ovo
moja istina, bez obzira koliko sigurnih i solidnih platnih ekova moe doi iz
Odjela za obraune plaa u Douglas Aircraftu. Dragi Boe, mislio sam, nemoj mi
dati posao, daj mi ideje, i dozvoli mi da krenem otuda!
Nasmijao sam se, otresao mrvice, i preskoio preko ograde. "Moda si u pravu,
Willy. Doi e vrijeme. Stajat u na tom ulazu, s vanjske strane i gledati
unutra."
Sljedei dan dao sam otkaz, i pri kraju mjeseca bio sam slobodni pisac na putu
za gladovanje.
Dvadeset godina kasnije, ne tono u dan, ali vrlo blizu, u posjeti Los
Angelesu, odvezao sam se juno na autoput za San Diego, i ugledao poznati
znak. Impulzivno sam se okrenuo prema sjeveru na Hawthorne Boulevarde, koji je
zavijao malo prema istoku.
Kako se tijelo sjea vonje na posao! Ovdje lijevo, onda ovdje opet lijevo,
onda gore du avenije koja ima drvored eukaliptusa.
Bilo je gotovo podne, sunce je sjalo punim arom kad sam pronaao mjesto, i
sasvim sigurno, tamo se protezala ista
134
iana ograda oko istog nepregledno velikog parkiralita, strila je ista
eljezna graevina, vea nego to sam je pamtio. Zaustavio sam se kod ulaza,
izaao iz auta, dok mi je srce uzbueno kucalo a slika mi gorjela u oima.
Parkiralite je bilo blijedo sivi betonski pod, korov je rastao na mjestima
gdje je bilo napuknuto, niti jedan auto nije stajao na jednom od tisue
slobodnih mjesta.
Lanci su stajali oko stupova na kojima su bila velika ulazna vrata, bili su
vrsto omotani i drao ih je veliki lokot.
Vremena su teka za slobodne pisce, sjetio sam se, ali vremena su postala
teka i za velike avio-kompanije.
Daleko unatrag na tom istom parkiralitu bljesnuo mi je lik Billa Coffina,
kako se kladi sa ovjekom koji sam bio, i upravo sada je dobio svoju opkladu.
Sjetio sam se to to znai, sigurnost, i stajao sam sam, iskljuen, gledajui
kroz ulaz u nita.
Bacio sam mom prijatelju novi kroz lance i nakon dugog trenutka tiine
odvezao sam se, pitajui, se, gdje, je, sada.
Trideset
i /""^ vrJet se raspada na komadie u ratovima i terorizmu", ^^ rekao je
komentator, u trenutku kada je televizor oi-\J vio. "Veeras, ao nam je to
moramo najaviti, imamo smrt i glad i suu i oskudicu i poplavu i kugu i
epidemije i nezaposlenost irom cijelog svijeta, mora odumiru i budunost s
njima, klima se mijenja, ume gore i mrnja upravlja bjesnilom, bogati protiv
onih koji to nisu i pojedinani problemi protiv neka-budu, recesija i ozonske
rupe i efekt staklenika i chlorofluorocarboni, vrste koje su na putu oprostite
koje su
135
ve izumrle, droge divljaju i obrazovanje je mrtvo i gradovi drobe i svugdje
je prenapuenost i kriminal posjeduje ulice i itave zemlje su na rubu
bankrota i imamo zagaenje zraka i radijaciju u zemlji, kisele kie i propale
etve, vatre i ivi pijesak i vulkane i potrese i orkane i oceanske valove
izazvane potresima i tornada i potope i naftne mrlje i nuklearna taljenja i
sve je bilo predvieno, neki kau, u Knjizi Upozorenja i prema nainu na koji
se monstruozni asteroid valja prema Zemlji i okrzne li nas samo toliko da
dotakne Sjeverni ili Juni pol, izbrisat e svaki znak ivota na planeti."
"Hoe neki drugi program?" upitao sam.
"Ovaj je dobar", rekla je Leslie.
Dickie se stisnuo od straha iza mojih oiju. "Svi emo umrijeti."
"Tako kau." Gledao sam Armageddon na ekranu.
"Zar ti nikada nisi potiten?" rekao je. "Zar se nikada ne osjea loe?
Nikada nisi u depresiji?"
"Hoe li to pomoi? Zbog ega bih trebao biti u depresiji?"
"to gleda! to slua! Oni govore o Kraju svijeta! Zar se ale?"
"Ne", rekao sam. "Stvari stoje daleko loije nego oni mogu ispriati u
trideset minuta."
se. "Molim?"
"Ako ne ukljuimo svijest, Kapetane, ne moemo se igrati na zemlji. Sveznajui izraz savrenog ivota mora odbaciti sve-znanje i potvrditi samo pet
osjetila. Tada se moramo dogovoriti da limitiramo ak i ovih pet, odrediti
odreene frekvencije i ni jedne druge. uje frekvencije od dvadeset do
dvadeset tisua ciklusa u sekundi i to zove zvukom; vidi spektar izmeu
infracrvenog i ultraljubiastog i to zove svjetlost; prihvaa prolostprema-budunosti linearno vrijeme u ekskluzivnom trodimenzionalnom prostoru u
tijelu ija je povrina na bazi ugljika uspravni-dvonoac oblik-ivota kopneni
sisavac prilagoen solarnom energetskom sustavu na planeti Klase M koja krui
oko jedinstvene zvijezde Klase G. Sad smo spremni na igru." "Richarde..."
"Ovo su pravila, Dickie, i ti i ja emo ih se pridravati!" "Ne znam za tebe,"
rekao je, "ali... " "Neka bude po tvome", rekao sam. "Misaoni eksperiment: to
ako ne limitira samog sebe? to ako moe vidjeti infra-crvene i
ultraljubiaste i X-zrake zajedno sa svakom drugom vrstom vidljive svjetlosti?
Da li e kue i parkovi i ljudi izgledati jednako tebi kao to izgledaju meni?
Moemo li ti i ja jednako gledati pejza? to ako tvoj pogled ukljuuje uglove
tako male da ti vrhovi stolova izgledaju kao planinski vrhunci a muhe kao
ptice? Da li je tvoj svakodnevni ivot jednak mom? to ako ti uje svaki
zvuk, svaki razgovor u krugu od pet kilometara? Kako e moi paljivo sluati
u koli? to ako ti ima tijelo koje se nikako ne moe nazvati ljudskim? to
ako se sjea budunosti prije nego si roen i prolosti koja se jo nije
dogodila? Misli li da si pozvan da sudjeluje u igri s nama ostalima ako ne
prihvaa naa pravila? to misli tko e se igrati s tobom?"
147
Stresao je glavom u lijevo, pa onda u desno. "Dobro", popustio je, ni
priblino impresioniran ovim pravilima kao ja, ali zagrijavao se za svoj test.
"A igra ima neku vrstu igralita. Ploa ili polje ili dvorite."
"Da! I?"
".;
"Ima igrae. Ili ekipe."
"Da. Bez nas nema igre", rekao sam. "Koja jo pravila?"
"Poetak. Sredinu. Kraj."
"Da. I?"
"Akciju", rekao je.
"Da. I?"
"To je to", rekao je.
"Zaboravio si najvanije pravilo", rekao sam. "Uloge. Svaka igra koju igramo
trai od nas da se uivimo u ulogu, identitet igre koju igramo. Mi odluujemo
da li smo spasioci, rtve, voe-sa-svim-odgovorima, sljedbenici-koji-nemajupojma, bistri, hrabri, asni, lukavi, dosadni, bespomoni, samo-pokua-vamobiti-isti, dijabolini, lakomisleni, vrijedni aljenja, iskreni, brini, solna-zemlji, gospodari lutaka, komiari, junaci ... mi biramo nae uloge prema
hirovima i sudbini, i moemo ih izmijeniti u bilo kojem trenutku ako hoemo."
"Koja je tvoja uloga?" pitao je. "Tono ovog trenutka."
Nasmijao sam se. "Ovog trenutka ja se igram Dovoljno--Dobrog-ovjeka-Iz-TvojeBudunosti-S-Omiljenim-Ide-jama-Za-Djecu-Da-Razmiljaju-O-Njima. Koja je
tvoja?"
"Ja se pretvaram da sam Djeak-Iz-Tvoje-Prolosti-Koji--Te-Treba-Da-Bi-SaznaoKako-Funkcionira-Svemir." Pogledao me na najudniji nain kad je to rekao, kao
da mu je spala maska, kao da je znao da u kroz njegovu ulogu ugledati istinu
u njemu. Previe sam bio zanesen vlastitom ulogom da bih gledao, ionako,
previe zanesen veseljem koje je pruala ta lekcija da bih uoio.
"Dobro", rekao sam. "Sada, izdigni se van igre, ali nastavi mi govoriti o
igri."
Nasmijao se, izvijajui obrvu. "Sto misli time?"
148
Nagnuo sam avion na desno, upravljajui ga prema zemlji, pet tisua metara
ispod mene. "to zna o igrama iz ove visine?"
Pogledao je dolje. "Oh!" rekao je. "Trenutno ima puno igara koje traju
istovremeno. Razliiti prostori, razliita dvorita, razliita polja,
razliiti gradovi, razliite zemlje ... " " ... razliite planete i galaksije
i svemiri", rekao sam. "Razliito vrijeme!" rekao je. "Igrai mogu igrati igre
jednu za drugom." Gledajui odozgo, razumio je. "Mi moemo igrati u razliitim
ekipama, igrati iz zadovoljstva ili za ivotnu egzistenciju, igrati protiv
nekoga koga se lako moe pobijediti ili ii protiv nekoga gdje ne postoje
izglede za pobjedu ... "
"Voli igrati kada zna da ne moe izgubiti, jesam u pravu?"
"NE! to tee to zabavnije!" Razmislio je. "Dokpobjeu-jem."
"Kada ne bi bilo rizika, ako bi znao da ne moe izgubiti, ako bi znao kraj,
da li bi igra i dalje bila zanimljiva?"
"Ono to je najbolje u tome je to na poetku ne zna kraj." Nenadano se
okrenuo prema meni. "Bobby je znao kakav je kraj."
"Da li je Bobbvjev ivot bio tragedija, to to je umro tako mlad?"
Pogledao je kroz prozor, opet potiten. "Je. Nikada neu znati tko bi on
postao. Tko bih ja postao."
"Zamisli da je ivot igra. Da li bi Bobby mislio da je njegov ivot
tragedija?"
"Daj mi misaoni eksperiment."
Nasmijeio sam se na to. "Ti i Bobby igrate ah u prekrasnoj kui, s puno
razliitih soba. Usred igre tvoj brat uvidi kako e zavriti, ne moe nai
nikakav drugi put da izbjegne neizbjeno, preda igru i ode istraivati kuu.
Da li on misli daje to tragedija?"
"Nije zanimljivo ako zna kraj, i onda on ode istraivati druge sobe u kui.
Njemu to nije tragedija." "Da lije tebi tragedija trenutak kada on ode?"
149
"Neu plakati", rekao je, "ako netko ode iz sobe."
"Sada se vrati natrag na ahovsku plou. Ali umjesto da igra igru, ti jesi
igra. ahovske figure imaju imena Dickie i Bobby i Mama i Tata i umjesto od
drva napravljene su od krvi i mesa i poznavali ste jedno drugo cijeli ivot.
Umjesto etverokuta tu su kue i kole i ulice i trgovine. Igra se tako
okrenula da je figura koja se zove Bobby izvan igre. On nestaje, potpuno, s
ploe. Je li to tragedija?"
"Da! On nije samo u drugoj sobi, otiao je! Ne postoji nitko drugi tko bi ga
mogao zamijeniti i ja moram biti do kraja ivota bez njega."
"Znai, koliko smo blii igri", rekao sam, "to smo vie dio nje, i svaki
gubitak je tragedija. Ali gubitak je tragedija samo za igrae, Dickie, samo
ako zaboravimo da je to to igramo ah, kada zaboravimo zato, kada mislimo
daje naa ahovska ploa jedina koja postoji."
Paljivo me promatrao.
"to vie zaboravljamo da je to igra, i da smo mi igrai, tim vie ivot
postaje besmislen. Ali zemaljski ivot je isto to i bejzbol i maevanje ...
im je igra zavrena, sjetimo se ... o da, igrao sam zato to volim sport!"
"Kada zaboravim", rekao je, "jedino to moram napraviti je izdignuti se iznad
ahovske ploe i ponovo pogledati?"
Kimnuo sam.
"Nauio si to iz aviona", rekao je.
"Nauio sam to iz visine. Od letenja ovdje visoko na nebu i gledanja u puno
ahovskih ploa dolje na zemlji."
"Ako netko umre, nisi tuan?"
"Ne zbog njih, nisam", rekao sam. "A ni zbog sebe, ne vie. alost je bila
zaranjanje u samosaaljenje, i svaki put kada sam bio alostan nisam izlazio
iz toga ozdravljen, ve mokar, i bilo mi je hladno. Nisam se mogao prisiliti
Nekih izbora koje ivimo samo jednom ali proivljavamo iznova tisuu puta,
sjeamo se do kraja ivota."
Srea naa da nismo svjesni ostalih ivota, mislio sam, nepokretan i prikovan
sjeanjima, ne bi se mogli nositi s ovim.
"Ne znamo nita dok se naa intuicija ne sloi s tim."
Stranji motor se stabilizirao dok smo tonuli kroz tisuu petsto metara. to
god da nije u redu s tim turbo ubrizgavanjem nije jako loe, mislio sam, samo
je malo loe.
"Smjesti vrlo rano u svoju svijest: Mi nikada ne odrastamo.
Sve to vidimo od nekoga u nekom trenutku je samo sliica njihovog ivota, u
bogatstvu ili siromatvu, u veselju ili oaju. Sliice ne pokazuju milijun
odluka koje su vodile tom trenutku."
152
"Hvala ti Richarde", rekao je Dickie. "Ovo su jako dobra naela. Mislim da
mije dosta."
"Najumjerenija sugestija za promjenom je smrtna prijetnja statusu-quo.
Razlozi koje ne moemo zanemariti nee nikada uvjeriti zasljepljujue
osjeaje.
ivot ne trai od nas da budemo dosljedni, okrutni, strpljivi, od pomoi,
ljuti, racionalni, nerazumni, dragi, nestrpljivi, otvoreni, neurotini,
brini, kruti, tolerantni, komotni, bogati, potlaeni, divni, bolesni,
obzirni, zabavni, glupi, zdravi, pohlepni, prekrasni, lijeni, odgovorni,
budalasti, nesebini, pod pritiskom, intimni, hedonisti, marljivi,
manipulativni, introvertni, kapriciozni, mudri, sebini, ljubazni ili
rtvovani. ivot ipak, kako god, traiQ4 nas da ivimo s posljedicama
vlastitih izbora."
"Pa," rekao je, "kTadlnTse da to treba prije ili kasnije u ivotu platiti.
Hvala ti. Puno ti hvala na naelima."
"Alternativni ivoti su krajobrazi koji se odraavaju na prozorskom staklu...
stvarni su koliko i nai svakodnevni ivoti, ali nisu tako jasno vidljivi.
Ako nije nikada naa greka, ne moemo preuzeti odgovornost za posljedice. Ako
ne moemo preuzeti odgovornost, osueni smo na to da uvijek budemo njezine
rtve."
"Hvala ti, Richarde."
"Naa istinska domovina je zemlja naih vrijednosti", nastavio sam, "i naa
svijest je glas njenog patriotizma."
Nemamo nikakva prava dok ne objavimo da ih imamo.
Moramo odati poast naim zmajevima, hrabriti ih da budu dostojni razarai,
oekivati da e nas nastojati razoriti. Njihova je dunost da od nas naprave
budale, njihov je posuo da tuis ponize pred drugima, da nas prisile ako mogu
da prestanemo biti razliiti! I ako odemo vlastitim putem bez obzira na vatru
i bijes koje bacaju na nas, nai zmajevi slegnut e ramenima kud budemo van
njihovog domaaja, i vratit e se njihovoj kurta.iki'i filozofiji: Ne moemo
ih ba sve slomiti...
Srea je nagrada koju dobijemo za ivot po najuzviSenijim pravima koja
poznajemo."
153
"DOSTA! TO JE PREVIE, RICHARDE! PRESTANI S NAELIMA. AKO KAE JO JEDNO
NAELO, RAS-PUKNUT USE!"
"Dobro", rekao sam. "Ali budi paljiv s onim to eli, Dickie, jer... "
"AAAAAAAAAAAIIIIIIIIIEEEEEEEEEE!!!"
Trideset tri
Dok sam pripremao nau veeru, Leslie se smjestila na visoku stolicu uz
kuhinjski pult, odsutno sluajui o mojoj pustolovini s Dickiejem.
"Od ove toke on je samo moj imaginarni prijatelj", rekao sam, "i ja mu priam
sve to iz zadovoljstva koje mi prua prisjeanje." Istresao sam u veliku tavu
LAEMO JEDNO DRUGO, ZLOSTAVLJAMO JEDNO DRUGO NA BILO KOJI NAIN ZA KOJI
MISLIMO DA JE 'ISPRAVAN'! MORA JO DODATI DA JE TVOJA TAJNA ZATO NA BRAK
FUNKCIONIRA I TO TO IMAMO GODINE U KOJIMA SMO STEKLI POVJERENJE JEDNO U
DRUGO, GODINE U KOJIMA SMO UPOZNALI KARAKTER NAEG PARTNERA S KOJIM TREBAMO
IVJETI! JA ZNAM DA JE U REDU ZA TEBE DA NAPRAVI ONO ZA TO MISLI DA JE
ISPRAVNO ZATO TO JE TVOJ OSJEAJ ZA ISPRAVNO DOVOLJNO SLIAN MOJEM!"
Sokovnik je jednako brz koliko i glasan. Druga aa je bila puna i iskljuio
sam ga.
"Ne slae se?" rekla je u iznenadnoj tiini.
"Ne." Srknuo sam malo moje mrkve. -'Uvijek je u redu da napravimo ono to
mislimo da je ispravno. Nenia iznimaka."
Smijala se mom protivljenju, i bio sam prisiljen da se i sam nasmijem.
"Da li bi tvoja mudrost sauvala tvoj prvi brak?"
Odmahnuo sam glavom. "Bilo je prekasno. Kada postane dehumaniziran brakom,
onda je trenutak da se zavri. Ona i ja toliko se nismo slagali da vie nije
bilo u redu biti ono to elimo, ne vie. Mi se nismo samo prestali voljeti,
nismo vie mogli podnijeti da budemo u istoj prostoriji. Za to nema lijeka."
"Sjeam se vremena kada ni ja nisam mogla podnijeti da budem u istoj sobi",
draila me. Drala je poklopac od tave u ruci probajui opet veeru. "Misli
da smo se trebali rastati?"
"Gladna si?" upitao sam.
Kimnula je, irom otvorenih oiju. "Vrue ..."
"Jo samo minutu", rekao sam, ugasivi plamen na tednjaku. "Ti si bila
drukija, Wookie. U tim danima, ak kad sam bio i najvie bijesan na tebe,
nisam mogao zaboraviti koliko si prokleto privlana. Bilo je prilika kada bih
otiao iz kue, ljut zato to nisi mogla razumjeti tko sam ili to sam mislio
i kako sam se osjeao. Vikao bih u autu, odlazei: .Dra^/ Boe kako moe
oekivati od mene da ivim s Leslie Parrish ? To nije mogue! Nema naina! I
ak i u takvim trenucima znao sam da si vraki pametna, i bila si jo uvijek
toliko lijepa daje to izazivalo fiziku bol. Razvod je bio neizbjean, a ja
sam te bez obzira na sve volio. Nije li to udno?"
Odnio sam tavu na stol i posluio nau veeru za dvoje.
"Richie, razvod nikada nije bio neizbjean", rekla je. "To je bila samo
oajnika pomisao."
Braniti zastarjele zakljuke, mislio sam, nije znak mudrosti, i ak i da je,
neu ih braniti. Razvod je bez obzira na sve bio neizbjean.
Ako moramo izgubiti mua ili enu kada ivimo prema vlastitim uvjerenjima i
pravima, gubimo ujedno i nesretan brak, i dobivamo sami sebe. Ali ako je brak
roen izmeu
156
157
dvoje koji su ve otkrili sebe, tada poinje prekrasna pustolovina, s
uraganima i svim onim to oni nose.
"Od trenutka kada sam prestao oekivati od tebe da me uvijek razumije," rekao
sam, "kada sam nauio da je u redu da ti i ja imamo razliite ideje i
razliite zakljuke, i da je u redu da svatko od nas s time uini ono to
misli da treba, otvorio se novi put tamo gdje sam mislio da je slijepa ulica.
Ja nisam bio uhvaen tvojim zakljucima i ti nisi bila uhvaena mojim
razlikama."
"Istina", rekla je. "I hvala ti na veeri. Odlina je."
"Je li bilo prevrue? Rekla si da ti je vrue?"
"Sad je bolje." Otpila je gutljaj svoje tekue mrkve. "A Dickie te moda nee
pitati o braku."
"Pitat e", rekao sam. "Rei e: Zato misli da smo ovdje? i ja u mu rei da
mislim da smo tu da damo ljubav, milijun puta e nas iskuavati da je
pokaemo, i milijun puta neemo uspjeti i milijun puta hoemo. I sada i ovdje
stalno imamo nova iskuenja, svaka minuta svakodnevnog ivota je test, svaka
godina i ona sljedea u intimnom ivotu jednog s drugim."
"To si lijepo rekao", rekla je. "Nisam znala da ti je brak toliko vaan."
"I nije", rekao sam. "Ljubav je vana."
"Drago mi je da si to rekao. Mislim da si predivan, ali si isto tako ovjek
kojeg najmanje volim ponekad. Nikada nisam srela nikoga, mukarca ili enu,
koji moe biti tako hladan ili bezobziran kao to ti moe. Otar kao trnje u
ledu, kada se osjeti ugroenim."
Namrtio sam se. "Znai da mi je jo malo ostalo. Ne tvrdim da sam proao
dobro u tim iskuenjima, kaem samo da znam da ona postoje. Strpljenja.
Pronai u svoj put u ivot gdje u biti ona vrsta dobre due kakva veina
ljudi ve je. Za sada sam sretniji time to u biti ono to jesam. Sumnjiav,
rezerviran, obrambeno orijentiran..."
"Nisi ti tako lo", rekla je vedro. "Ve dugo vremena nisi bio sumnjiav."
,.
158
"Vidi da hou izmamiti kompliment!" rekao sam. "ak niti mrvicu?"
"Reci Dickieju da mislim da ti nisi najgori ovjek na svijetu."
"Kad si ljuta na mene onda misli da jesam."
"Ne. ak ni priblino", rekla je. "to e mu jo rei o braku?"
"Razliku izmeu braka i ceremonije", rekao sam. "Rei u mu da pravi brak nije
dvoje ljudi koji jure preko mosta zasuti konfetima i riom, nego da je to
otkrie nakon cijelog jednog ivota provedenog skupa da su izgradili most
zajedno, vlastitim rukama."
Spustila je vilicu. "Richie, to je prekrasno!"
"Trebao bih tebi govoriti, a ne Dickieju", rekao sam.
"Moe oboma", rekla je. "Ako to tebe ini sretnim, i ja onda ivim sa
sretnijim ovjekom."
"I to bih mu rekao. Muevi i ene nemaju mo da jedni druge uine sretnima ili
nesretnima. To je individualna mo. Svaki od njih moe usreiti samo sebe
samoga."
"Do odreene granice mogu se sloiti s tobom, ali ako tvrdi da bilo to od
onoga to napravimo ne ostavlja traga na onom drugom, onda se apsolutno ne
slaem s tobom."
"Sukobi", rekao sam, "su nai ispiti kojima testiramo jedno drugo. Ti moe
odluiti da bude sretna bez obzira to ja napravim, i veliki su izgledi da u
ja biti zadovoljan ako si ti sretna, jer volim biti s tobom kad si sretna. Ali
zbog toga ja nisam sretan, ne ini me ti sretnim."
Zatresla je glavom i obzirno mi se nasmijeila. "udan nain gledanja na
stvari."
Mislila je daje to samo detalj, samo nekakav mali dio logike koja pripada
meni, koji blokira dar njene ljubavi prema meni. Osjeao sam se kao nosorog
koji tri ravno na tanki led, ali morao sam joj to objasniti.
"Ako se ne osjea dobro", rekao sam, "ali odluila si me usreiti time to
e mi napraviti veeru ili izai van sa mnom,
159
oekuje li da e to funkcionirati, oekuje li od mene da budem sretan ako
znam da se osjea uasno?"
"Ne bih ti rekla da se osjeam uasno, i da, oekivala bih da bude sretan."
"Ali onda bi bila muenica. Uinila bi me sretnom rtvujui sebe, ali laui
mi, glumei sreu za moje dobro. Ako bi to funkcioniralo, onda bih ja bio
sretan ne zato to bi ti bila sretna, nego zato to bih ja vjerovao da si
sretna. Ne radi se o tebi ili o tome to e ti napraviti za mene, moje
uvjerenje je ono to e mene usreiti. A moja uvjerenja su moja odgovornost, a
ne tvoja."
"To zvui uasno hladno", rekla je. "Ako se radi o tome, zbog ega bih se
"U pravu si, imala sam drugi izbor. Trebala sam ostaviti tvoje probleme da te
stignu i sravne sa zemljom. Tada bi ti nauio svoju lekciju od njih umjesto
to sam ja nauila lekciju koju sam ve znala. Od toga sam nauila ovo: Ako
opet zabrlja neu te potedjeti niti jedne budue lekcije. Ali, zapravo, ti
nisi pokuavao usreiti mene, ti si pokuavao usreiti sebe, ovako kako si
sretan sada."
Opa, mislio sam, da li se na mali razgovor uz veeru poeo pretvarati u
oluju?
"Razlika izmeu sada i onda", rekla je, "jest ta to su se nai ivoti
promijenili, i u dananjem miru i udobnosti, oboje imamo ansu biti sretni.
Izgleda da ti misli daje to zbog toga to sam ja najednom odluila raditi
manje i zabavljati se vie. Odluio si vjerovati da sam ja radila samo zbog
rada, ini mi se, i da sam se konano opametila. Ja mislim da si ti godinama
ivio u zemlji snova zato to se nisi mogao nositi s ogromnim problemima koje
si sam stvorio. to god da je istina, previe uivam u ivotu da bih ila u
diskusiju dalje od ovoga."
Preutio sam moj odgovor za trenutak u tiini. ivimo godinama zajedno, ali
naa uvjerenja su toliko razliita da se danas sjeamo dvije razliite
prolosti.
"Je li to za Dickieja", pitala je, utapajui svoje oi plave poput mora u
mojima, "ili je to za nas? Hoe li mu ispriati o naim svaama?"
"Moda neu. Moda bih mu trebao rei da savren brak nema svaa. Savrenstvo
je kada dvoje ljudi pogleda jedno drugom u oi i kae: 'Mi smo sve to znali
prije braka. Nema svaa, nema testiranja, ni jedno od nas nije se promijenilo
u pedeset godina. Nijedno nije nauilo nita.'"
Slika je izazvala osmjeh na njenom licu. "Smrtno dosadna stvar", rekla je.
"Ako izbjegne probleme nikada nee biti onaj koji ih je prevladao."
"Treba znati. Ispriati lekcije o braku znai i podsjeanje i meni samom,
Dickie iz toga mora napraviti ono to moe, neto e zadrati a ostatak
odbaciti. Rei u mu ono najbolje do ega sam doao: Nikada nemoj
pretpostavljati da tvoja ena moe itati misli, da razumije tko si, ili da
zna to ti misli ili kako se osjea. Takvo podrazumijevanje izaziva ogromnu
bol. Ona moe razumjeti, moe ak i znati s vremena na vrijeme, ali nemoj
oekivati od nje da te razumije i mrvicu vie od onoga koliko ti razumije
nju. Odlui da bude sretan radei ono to ti eli. Ako tvoja sreu u njoj
izazove ljutnju, ili ako ti mrzi kada je ona sretna, onda nema brak, ima
pokus koji je od poetka bio osuen na propast."
"Zvui kao da je brak uivanje koliko i skakanje sa stijene. Jesi li siguran
da je to ono to eli da on misli?"
"Brak se ne moe usporediti s niim drugim to e proivjeti, rei u mu,
zajednica stvorena od udesne privlanosti, pronaene nevjerojatnom
sluajnou, srodne due otkrivene u ari romanse, ali ete probleme ipak
morati rjeavati zajedno. Zadivljujue probleme, istina, otre testove koji
traju iz godine u godinu, ali izgubi li romansu izgubio si i snagu da proe
kroz teka vremena, uei kako se voli. Izgubi li / romansu nikada nee
nauiti i nee proi na ispitu ljubavi. / Padne li tu, ostali ispiti vie
nisu vani." -,r-iiA o djeci?"
"Nemam pravo nita rei o tome", rekao sam. "Sljedee?"
"Kako to misli da mu nema pravo rei nita, sljedee? Ima djecu, i sigurno
si nauio neto od njih! to e mu rei?"
Moja slaba toka, mislio sam. Koristan sam oko djece koliko i nakovanj u
djejoj sobi.
"Rei u mu da unutarnji vodi ne dolazi samo kod odraslih", rekao sam.
"Doivljavamo ono to nosimo u sebi bez obzira na godine starosti. Da je
jedina vodilja koju dajemo djeci na vlastiti primjer najvieg i
najnaprednijeg ljudskog bia koje znamo biti. Djeca mogu razumjeti i ne
moraju. Mogu nas voljeti zbog naih odluka i mogu proklinjati tlo po kojem
hodamo. Ali djeca nisu nae vlasnitvo, i nije na nama da ih
162
163
kontroliramo vie nego smo bili vlasnitvo naih roditelja ili to je bilo
njihovo da nas kontroliraju."
"Osjea li se kao santa leda dok to govori", rekla je Le-slie, "ili to samo
meni zvui kao etrdeset ispod nule?"
"Zar nije istina?"
"Moglo bi imati nekakvu bazu u istini", proaputala je. "Svakako, ne
posjeduje djecu, ali osjeam da neto nedostaje. Da li bi to moda mogla biti
njenost?"
"Pa naravno da u mu to rei njenol"
Zatresla je glavom, bespomona, i nastavila dalje. "Postoji vie od jedne
tajne u braku."
"Molim?" ja imam jednu tajnu, mislio sam, je li mogue da ona ima drugu?
"Ako pogleda nas", rekla je, "ako pogleda bilo koga kroz due vrijeme, mi
zaista volimo jednom ili dva puta u cijelom ivotu. uvaj tu ljubav poput
najveeg blaga. To je moja tajna ljubavi."
Trideset etiri
Kada je veera bila gotova i posue maknuto, bacio sam padobran u auto i
odvezao se prema planini. Dok sam se vozio, posegnuo sam u mislima za mojim
malim prijateljem.
Sjedio je na istom vrhu breuljka, ali sada je tamo bilo drvea na obroncima,
mladice, i livada koja se protezala du cijelog zelenog horizonta.
Okrenuo se prema meni istog trenutka kada sam ga ugledao. "Reci mi o braku."
164
"Svakako. Zato?"
"Nikada nisam vjerovao da e mi se dogoditi ali sada znam da hoe. Nisam
pripremljen."
Zatomio sam osmjeh. "U redu je biti nepripremljen." Namrtio se, bio je
nestrpljiv. "to trebam znati?" "Jednu rije", rekao sam. "Sjeti se jedne
rijei i sve e biti u redu. Sjeti se drukiji. Ti si drukiji od ene kojom
e se I oeniti."
'
"Kladim se da mi govori neto jednostavno zato to si mislio da je
jednostavno a na kraju ipak nije bilo tako jednostavno."
"Jednostavno nije oito, Kapetane. To da smo mi drukiji je otkrovenje koje
veina brakova nikada ne postigne, ostvarenje koje se ne pokae velikom broju
pametnih ljudi sve dok ne proe dosta godina nakon razvoda i dok se ne slegne
praina."
"Drukiji ali ravnopravni?"
"Uope ne", rekao sam. "Brak nije arena u kojoj se odmje-^ rava jednakost.
Leslie je bolja od mene u glazbi, na primjer. Nikada neu dostii ono to je
ona znala kada je imala dvanaest godina, ak kada bi i zanemarili ono to zna
sada. Mogao bih uiti do kraja ivota i nikada ne znati onoliko koliko ona zna
ve sada, ili se nadati da bi moja glazba mogla biti toliko lijepa koliko
njena. S druge strane, ona vjerojatno nikada nee moi upravljati avionom
bolje od mene. Poela je dvadeset godina poslije mene i ne moe me stii."
"Sve ostalo je isto tako neravnopravno?" "Sve. Ja nisam organiziran kao to je
ona, ona nije strpljiva kao to sam ja. Ona se bori za stvari koje su njoj
vane, dok sam ja nepristran promatra. Ja sam sebian to meni znai da se
ponaam najbolje mogue za moje interese dugorono gledano; ona mrzi
sebinost, to njoj automatski znai trenutno zadovoljavanje usprkos
posljedicama. Ponekad oekuje od mene da rtvujem svoj osjeaj pravinosti
zbog njenog i iznenaena je kada to ne napravim."
kockama bez obzira kakve su boje, bez obzira u kojem obliku dolaze, kako bi
nali zadovoljstvo u drugim igrakama."
"Igrake? Za beskrajnu budunost?" rekao je. "Mislio sam da sam ispred tebe.
Mislio sam da e sljedee to e mi rei biti to daje sljedei ivot
neuvjetovana ljubav."
"Ne. Neuvjetovana ljubav ne predstavlja snagu u svemirskom vremenu nita vie
od onoga to predstavlja u ahu, ili nogometu ili hokeju na ledu. Pravila
definiraju ivot i igre, a neuvjetovana ljubav ne priznaje pravila."
"Navedi mi jedno pravilo", rekao je.
"Da vidimo ... " Zavrio sam lijevu stranu, spustio sam se dolje te pomaknuo
ljestve na desni stabilizator, i napricao ga tekuim voskom. "Samo-ouvanje
je pravilo. Onog trenutka kada prestanemo brinuti o tome da li ivimo ili
umiremo, od trenutka kada nae vrijednosti maknemo iz svemirskog vremena, u
tom trenutku moemo bezuvjetno voljeti."
"Stvarno?"
172
173
"Probaj", rekao sam. Glancao sam navoteni dio stabilizatora i odmaknuo se.
"Kako?"
Vertikalni stabilizatori blijetali su u hangaru kao dvostruka skulptura od
slonovae. Premjestio sam se na horizontalne stabilizatore.
"Pretvaraj se da si napredna dua, miroljubivi voa bez trunke nasilja u sebi,
i zakleo si se da e osloboditi svoj potlaeni narod od tirana. Obeao si
tiraninu da e organizirati ogromne protestne mitinge u glavnom gradu sve dok
se ne povue s vlasti."
"To u mu rei? Onda sam stvarno napredan", rekao je Dickie, "ali ja nikako
nisam tako pametan, je li tako?"
Nasmijao sam se. Moj tata je tako govorio: nikako nisam tako pametan.
"Upozoren si", rekao sam. "Tiraninovi ljudi su na putu, i dolaze te ubiti.
Boji se?" *'
"Da!" rekao je Dickie. "Gdje u se sakriti?" *i
"Nigdje. Ti si napredna dua, sjeti se. I zato sada, ovog trenutka, odbaci
samoouvanje, odbaci pravila, prestani brinuti da li e ivjeti ili umrijeti.
Ovo je svijet privida i tvoj dom je drukiji, dublje znan i voljen nego to je
Zemlja, i s veseljem e mu se vratiti."
Polirao sam oko Dickieja dok je on sjedio visoko na stabilizatoru, zatvorenih
oiju, uivljen u situaciju. "Dobro," rekao je, "prestao sam brinuti. Ne elim
nita, ne trebam nita od Zemlje. Spreman sam otii kui."
"Sada dolaze ubojice na tvoja vrata. Boji se?"
"Ne", rekao je, sanjarei. "Oni nisu moje ubojice, oni su moji prijatelji. Mi
smo glumci u predstavi. Odabiremo nae uloge, i glumimo ih."
"Vade maeve. Osjea li strah?"
"Volim ih", rekao je.
i
"Evo", rekao sam. "Sad zna kakav je osjeaj bezuvjetne i
ljubavi.
Ne mora biti svetac, to moe svatko; odbaci svemirsko vrijeme i nije vano da
li e te ubiti ili ne."
174
Dickie je odmah nakon toga otvorio oi, pomakao se prema kraju stabilizatora
tako da mogu ispolirati mjesto na | kojem je sjedio.
"Zanimljivo. Da li to vrijedi i obrnuto? to vie brinem o 1 vlastitom
interesu, manje osjeam neuvjetovanu ljubav?" "Hoe saznati?" "Moe."
Zatvorio je oi ekajui. "Zamisli da si farmer, dobroudan, ljubazan", rekao
sam. "Ima tri ljubavi: svoju obitelj i svoju zemlju i svoja polja narcisa. Ti
i tvoja ena odgajate svoju djecu i uzgajate svoje cvijee u istoj zemlji koja
je bila iskrena i pretvorena u plodno tlo jo od tvojih roditelja prije tebe.
Bio si roen na ovoj zemlji i na njoj planira umrijeti."
"Uh", rekao je. "Neto e se dogoditi." "Da. Gonii stoke, Dickie. Oni hoe
i zlu?" "Ruga mi se?" pitao sam. Ublaila je ton. "To je samo pitanje." "Da."
"to si mislio?" rekla je.
"To da sam to prvi put shvatio ... tako neto ne postoji." FDobro i zlo ne
postoji?"
( "to postoji umjesto toga?"
"Postoji sretno i nesretno", rekao sam.
"Sretno je dobro a nesretno je zlo?"
"Potpuno subjektivno. Sve se to nalazi u naoj glavi!"
"Pa stoje onda sretno i nesretno?"
"Stoje to za tebe?" rekao sam.
"Sretno je radost! Intenzivno zadovoljstvo! Nesretno je depresija, beznae,
oaj."
Trebao sam znati. Pretpostavljao sam da e njene rijeci biti i moje: sretno je
osjeaj dok si dobro, nesretno je manjak
178
179
toga. Ali moja ena je uvijek bila senzibilnija od nas dvoje. Rekao sam joj
moju definiciju.
"Nije li to malo prelaskavo?" rekla je. "Osjeaj da si dobro?"
"Ja trebam definiciju koja nema raspon od dva metra izmeu poetka sretnog i
kraja nesretnog. Kako zove to mjesto izmeu?"
"Za mene je to U redu."
"Ja nemam U redu", rekao sam, "ja imam osjeaj da sam dobro."
"Dobro", rekla je. "I to sad?"
"Pomozi mi da naem bilo koju situaciju u kojoj Dobro nije definirano
nacrtanim srcima i natpisom 'ini me sretnim.' Ili jednu situaciju u kojoj Zlo
ne znai 'ini me nesretnim.'"
"Ljubav je dobra", rekla je.
"Ljubav me ini sretnim", odgovorio sam.
"Terorizam je zlo."
"Moe i bolje od toga, ljubavi. Terorizam me ini nesretnim."
"Dobro je kada vodimo ljubav", rekla je, pritiui u mraku svoje toplo tijelo
o moje.
"To nas oboje usreuje", rekao sam, drei se oajniki intelekta.
Povukla se. "to zapravo hoe rei, Richie?"
"Bez obzira kako gledam na to, stalno proizlazi da moral ovisio nama!"
"Naravno da ovisi o nama", rekla je. "To je ono to te probudilo?"
"Zar ne shvaa, Wookie? Dobro i zlo nije ono to su nam roditelji rekli, to
nam crkva govori, ili naa zemlja, nije ono to nam svi drugi govore! Svatko
od nas odluuje to je dobro i zlo za samog sebe, automatski, odabirui ono
to elimo napraviti!"
"Uh", rekla je. "Molim te, nikada nemoj ni rije od ovoga napisati."
180
"Samo razmiljam. I daje mi udan osjeaj jer nikako ne mogu nai put kojim
bih to zaobiao!"
"Molim te ..."
"Probaj ovo", rekao sam, "iz knjige Promjena, o stvaranju: I Bog je vidio ono
stoje bilo dobro."
"Sad e rei da to znai da je Bog bio sretan."
"Naravno!"
"Ti ak ne vjeruje u Boga koji vidi svijet", rekla je, "ili koji ima vie
osjeaja od matematike. Kako tvoj Bog moe biti sretan?"
"Pisac Promjena, glupi magarac, nije se posavjetovao sa mnom prije nego to je
uzeo olovku u ruke. U njegovoj knjizi, Bog je pun osjeaja - zadovoljstva i
tuge, bijesa i spletki i osvetoljublja. Dobro i zlo nisu bili apsolutni, bili
su mjereni Bojom sreom. On je pisao priu, i to je bilo ono stoje imao na
umu: Ako mislim da bi Bog bio sretniji s ovim, onda u to nazvati 'dobrim."'
Zabrazdio sam u sitne sate. "Trebam primjere gdje ljudi koriste 'dobro' i
'zlo', ali premrano je i ne mogu ih potraiti."
"Dobro."
"Tebe ovo usreuje?" pitao sam.
"Sigurno. Inae bi upalio sva svjetla, uzeo knjige; kompjutor, mrmljajui na
odlasku i bili bi budni cijelu no."
"Znai ti si sretna zato to je ve mrak i vjerojatno nee biti ometana mojim
zanoenjem o dobru i zlu cijelu no. Naravno, onda kae 'Dobro.'"
"Samo to nemoj napisati", rekla je. "Imat e svakog ekstremista ... ne, svako
razumno ljudsko bie u cijeloj zemlji na nogama itave noi i gurat e tvoje
knjige kroz stroj za usitnjavanje papira dok ne unite sve do posljednjeg
primjerka knjige koju si napisao!"
"Leslie, to nije nita vie od obine radoznalosti. To to smo mi otkrili da
je moral osoban ne znai da je najednom suprotan od onoga stoje uvijek bio, ne
pretvaramo se u manijakalne ubojice istog trenutka kada pomislimo da bi to
mogli biti. Mi smo obazrivi, ljubazni, pristojni, dobri jedno prema
181
drugom, riskiramo svoje ivote da bismo spasili nekoga u f nevolji zato to
volimo biti takvi, ne zato to mislimo Bog e I biti ljut na nas, ili Tata e
se ljutiti da to nismo napravili. Mi I
smo odgovorni za na karakter, ne
Tata, ne Bog ..."
Nije bila dirnuta mojim govorom. "Ne, molim te. Ako ti pie da je dobro ono
to nas ini sretnima, zar ne vidi racionalizaciju? 'Richard Bach tvrdi da je
dobro ono to me ini sretnim. Meni se svia krasti vlakove, znai kraa
vlakova je dobra i kako bi me itko mogao progoniti zato to svaki put doeem
kui s tvrtkinom lokomotivom u mojoj kutiji za ruak? Uostalom, to je ionako
bila ideja Richarda Bacha.' I tako e se ti nai na sudu sa svakim sretnim
kradljivcem vlakova ..."
"Onda u morati svjedoiti na sudu", rekao sam. "Mudar ovjek, asni sude,
najprije e uzeti u obzir posljedice prije nego odlui djelovati. To bi mogao
biti in koji dolazi iz osjeaja sree to izvire iz srca i zbog toga opravdan
za trenutak u kojem je netko odjurio s tuom dizel turbinom, ali ukoliko i
posljedice tog ina nisu u skladu sa sreom to izvire iz srca, onda bi taj
netko svakako bio sretniji kada bi ponovo razmislio prije nego bi realizirao
kriminalni pothvat."
Uzdahnula je, nestrpljiva, ne izgovarajui pitanje koje ju je muilo.
"Uzdajui se u blagost asnog suda", rekao sam, "svaki in ima svoje
vjerojatne, svoje mogue, i svoje neoekivane posljedice. Dobro - kada su sve
ove posljedice u interesu osobe koja je o njima razmislila kao o dugoronom
poboljanju -rezultirat e kao dobro iz svake pojedine posljedice kao i iz
originalnog ina. 'Vjerojatno me nee uhvatiti' nije isto to i 'Osjeat u se
dobro od sada pa na dalje cijelog ivota ako napravim ono to sam odluio sada
napraviti.'
asni sude, predlaem da budui se na zatvorenik osjea nesretnim zato to
mora stajati u ovoj sudnici, on u stvari nije napravio neto to bi bilo u
njegovom najboljem interesu kada je maznuo lokomotivu i strpao je u svoju
kutiju za ruak, po
definiciji, treba biti osuen zbog manjka mudrosti, a njegov lopovluk
okarakteriziran kao loa ideja!"
"Snalaljivo", rekla je Leslie. "Ali jesi li razmislio o tome da dobro ima
svoj znaaj koji proizlazi iz openitog dogovora, da je dobro ono to se za
veinu ljudi tijekom stoljea pokazalo pozitivnim i ivotno-potvrdnim? I jesi
li razmislio da to moda i ne bi bilo u tvom najboljem interesu, i samim time
rekli su da e poslati ker daleko tako da se njih dvoje vie nikada nee
vidjeti. Onda su se ljubavnici odluili ubiti, velikom brzinom zaletjeli su se
u zid. Ona je preivjela a on nije."
"Zato jednostavno nisu pobjegli zajedno?"
"Dobro pitanje."
"Kada bih ja bio spreman umrijeti za neto, Richarde, bio bih sigurno spreman
napraviti i neto manje za to isto! A ma-nje-od-umiranja ukljuuje neke
prilino drastine korake."
"Kao na primjer?" to je meni bilo drastino kada sam imao devet godina?
"Spakirao bih svoj izviaki no i ibice i neto hrane i stopirao bih do
planina s njom."
Sjetio sam se mog posljednjeg bijega kroz umu, bijega u divljinu koja se
svakodnevno nazirala u daljini, kad bi se proao rub mog rodnog grada. ekao
sam na jo.
"Kada bih znao voziti, odvezao bih se s njom do Montane. Ili bi se kao slijepi
putnici prebacili do Novog Zelanda."
Sigurno daje bijeg bio njegova prva misao. Kad bih i danas doao u situaciju
koja bi zahtijevala drastine korake opet bi izabrao bijeg.
"Razgovarao bih s njenim roditeljima", nastavio je, "obeao bih da u im
iati travnjak do kraja ivota, pokazao bih im svoju kolsku knjiicu s
pohvalama i doveo bih pedeset mojih prijatelja da im kau da sam ja stvarno
dobar deko."
Kimnuo sam.
"Nebesa, njeni mama i tata nisu ]q posjedovali!"
"Ne zauvijek", rekao sam. "Niti na sekundu, da budem iskren, ali moja istina
vjerojatno nije bila njihova."
"Neka je odvedu", rekao je. "Ja bih joj pisao pisma naslovljena na prvog novog
prijatelja kojeg bi nala gdje god da je odvedu, pisao bih sve dok ne bi bio
dovoljno star da odem po nju."
"Mogao je."
"Radio bih i slao bih joj novac da me moe nazvati kad god bi htjela.
Planirali bi telefonom, i pronali bijedno drugo."
ekao sam.
"Strpljenje. Prije ili kasnije oboje bi bili samostalni, ni roditelji ni itko
drugi ne bi nas mogao sprijeiti u tome da budemo zajedno."
U pet minuta djeak je stvorio pet planova koji nisu ukljuivali samoubojstvo
kojim bi se suoio s testom koji su djevojini roditelji stvorili, jedan plan
na minutu. U jednom danu, mislio sam, nije li i moj mladi itatelj mogao
napraviti isto?
Da je to jadno dijete visjelo na uetu iznad jezera punog krokodila i ue je
puknulo, onda bih mogao shvatiti da mu je
188
189
izbor bio nikakav, ali ak ni onda umiranje nije neto to se ne bi moglo
izbjei. Znao sam plivati s krokodilima na Floridi, nisu svi ljudoderi. ak i
kada jesu, ako nisu gladni ili meditiraju dok pluta pokraj njih, onda je to
kao i svako drugo kupanje u jezeru.
Bacio sam malu jedrilicu. Penjala se, uhvatila ravnoteu, i vinula se visoko
preko ruba breuljka izvan vidokruga.
Umiranje je izjava koja se dogaa jednom u ivotu, mislio sam, alei to moj
lakoumni itatelj nije sa mnom i s Dickie-jem. Ubijajui sami sebe u dobi od
esnaest godina ne kvalificiramo se kao pobjednici u igri koju smo doli
odigrati.
I da ti bude jasno, mislio sam na njega: Ako misli upotrijebiti moju knjigu
kako bi opravdao svoje samoubojstvo, treba moju pismenu suglasnost, potvrenu
potansku potvrdu, prije nego to napravi. Preskoi to, i ja u se razljutiti
"Ne znam da li se to dogaa svima ili ne", rekao je. "Ali s tobom i sa mnom,
dolo je vrijeme kada moram odluiti da li da ostanem ovdje zbog tebe ili da
opet nestanem. Ja i ostatak tvog djetinjstva."
"Zar sam te tako malo nauio", upitao sam, "da to moe tako brzo pokupiti i
nestati?"
"Zar ne postoje posljedice", odgovorio je, "za to to si me ostavio
zakljuanog pedeset godina?"
Kao da me pogodio kamenom u glavu. Treptao sam oima u oku, prije nego sam
uvidio da time nije mislio na osvetu. Jednostavno mije postavio pitanje,
razmiljajui o mogunostima.
"U pravu si", rekao je. "Nisam jo sve nauio. Ali sam prilino paljivo
sluao sve to ti misli da je istina." Dao mi je malu jedrilicu. "Hvala ti,
Richarde."
Dickie nije moj brat, mislio sam. Kako se mogu osjeati jednako kao kada je
umro Bobby? "Nikada nisi rekao nita o odlukama ili o odlasku", rekao sam. "Ti
si imaginarno dijete, imaginarni ja, ti nisi nitko stvaran. Ne moe me
ostaviti!"
"Ti si imaginarna odrasla osoba," rekao je, "ti si mi rekao da si ti jedna od
mojih budunosti, vjerujem ti, pouzdajem se u tebe, mislim da si vjerojatno u
pravu. Ali ako e se sada promijeniti i rei mi da svatko tko nema tijelo,
ukljuujui i tebe u ovom trenutku, nije stvaran, onda nisam razumio ni jednu
jedinu rije od svega to si rekao. Hoe poeti ispoetka
194
i nauiti me daje stvarno ono to vidim svojim oima? Prilino sumnjam u to,
Richarde, i ja nisam odrasla osoba."
Suosjeaj s bilo ime, priznaj neije osjeaje u svom vlas- .1 titom srcu, i
ve smo povezani ljubavlju: prema lutki, prema I kunom ljubimcu, prema
djetetu koje smo sreli u vlastitoj svijesti. Jednom kada se to dogodi, to
moe slomiti tu ljubavnu vezu?
"ao mi je", rekao sam. "Bilo je glupo od mene to sam to rekao. Ako je
vrijeme da ode, onda je to tako. Ponaam se kao dijete."
Radoznalo me pogledao kada sam to rekao, primaknuo je glavu kako bi bio
siguran da mu se ne smijem.
"Znajui ono to ti zna", rekao je, "mogu poeti ivot toliko razliit od
tvoga tako da nikada nee pogoditi da sam ga ja oivio kada se sretnemo
sljedei put licem u lice. Bit e zabavno."
"Da", rekao sam. Dugaka tiina. "Vrijeme je da krene svojim putem, mislim."
"I za tebe", rekao je. "Veliku veinu svog ivota nastojao si se rijeiti
djetinjstva, bio ti je to mrtvi teret. Ja ti nisam dozvoljavao da to napravi.
Ne bih ja umro u mojoj tamnici i ne bih te pustio da ode. Ali ti si otvorio
vrata. Malo kasno, ali otvorio si ih. Hvala ti za kiu u mojoj pustinji."
"Nemoj otii", rekao sam. "Mi smo prijatelji." "Richarde, ti si gotovo
ezdesetogodinjak! Zar ne eli nastaviti s uenjem? Zar ne eli odbaciti
prekomjernu prtljagu? Tvoje djetinjstvo je tvoj teret koji ja znam kako
odbaciti!" "Ja sam to?" rekao sam. "Ja sam gotovo to?" "Ti si gotovo
ezdesetogodinjak. Ja imam devet godina i ti si pedeset godina u mojoj
budunosti. Ima gotovo ezdeset godina." Da li je taj osmjeh bio njegova
deklaracija nezavisnosti?
"Ja ne vjerujem u devet, zna to. Ne vjerujem niti u ezdeset. Mi nismo bia
sagraena od vremena ... "
Gledao me s dozom tolerancije, kao da sam ja dijete.
195
"Dickie", rekao sam. "Rukomet, ah, maevanje ili epovi ili konjanici, staza
ili polje ili bazen ili razmak. Izaberi svoj test, izaberi svoju dob. Uzmi
devetnaest. Dvadeset osam? etrdeset. Pobijedit u te u svakom uvjerenje u
bilo kojoj dobi koju odabere, i kunem ti se ... Sravnit u te sa zemljom!
to njeno, mirom ispunjeno lebenje mog prvog dana na zemlji je tajna skrivena
u ruinoj latici. Tako je osjetljiva!
Nikada bre nisam protrljao njenu povrinu vrhovima prstiju i ona se
rasprsnula u mojoj ruci, vraajui me u vrijeme jedan sat prije mog roenja.
Nikada vie. Mo koju sam nauio, takva je da se ni jedan neprijatelj ne moe
mjeriti s njome. ivot u svemirskom vremenu, to je Grad Treptaja? Tako sam
pametan u toj igri, tako sam do krajnosti neranjiv od bilo kojeg oruja, tako
potpuno siguran u znanje, da u odlebdjeti smijui se kroz krug zmajeva koji
su me toliko puta prije bacili u prainu. Odmoren, ponovo na nogama, naoruan
neuzdrmanim razumijevanjem realnosti umjesto starih vjerovanja u fikcije, to
bi me uope moglo sada ogrepsti?
Neustraivo nije prava rije ... ovo e biti ZABAVNO!
Posljednji ivotni vijek, posljednji susret u igri, da se dokae da pobjeda ne
mora uvijek biti teka, da pokaem da sam zauvijek nauio onu laganu
gracioznost saznanja od koje je svaki stvarni trijumf izgraen.
Sjeti se tko si, kauboju, nikada nemoj vjerovati u ono to vidi oko sebe, i
onda e to napraviti Malim! Prstom!
I tako naoruan, ne obazirui se na zmajeve, prekoraio sam granicu, i sve je
postalo crno.
etrdeset jedan
Tada, sjetio sam se, to je bila odlina ideja. Pustolovina! Romantika!
Sjedinjen opet sa starim prijateljima, pourujui samog sebe u posljednju
bitku s mojim nasumce izabranim velikim vatrenim neprijateljima. Ovaj put u
ih srediti, biti e manji od makovog zrna! Najgori mogui zavretak: nekoliko
ogrebotina da zaboravim na trenutak tko sam, da trepnem na njihovo Izgleda Kao
Takvo.
Gotovo nemogue, te ogrebotine. Sjetio sam se! Nikada vie starih uasa kao
kada sam izgubio to znanje, borio se cijeli jedan ivotni vijek protiv utvara,
bacio samoga sebe u prainu, pitajui se u posljednjem trenutku zato sam
ikada bio roen.
200
Kakav udan osjeaj, biti roen.
Satima prije bio sam siguran, sretno plovei, svi sustavi bili su topli i
dobri, a sada je kontrolna soba moje svijesti u nuklearnom usijanju bila u
stanju opasnosti. Stotinu kao strah jasnih smrtno crvenih upozorenja je
svijetlilo: dii sada ili umri; jedi sada ili umri; padovi ubijaju; vatra
ubija; neprijatelji u mraku; psi izgledaju neukrotivo, jedu malu djecu.
Nikada nisam vidio toliko jasnih upozorenja kako urlaju i sada sam potpuno
otkriven i BES-PO-MO-AN, trebalo bi to rei nemoanine mogu ak ni kroz jecaj
izgovoriti rije "Pomoi"
Jedna osoba je blizu. Mama, mrzim biti egocentrian ali rado bih da ostane uz
mene dok ne provjerim sve opasnosti,
201
dok se ne naoruam i navuem oklop, dok ne budem imao trideset godina, molim
te, i ako moe reci, usput, to radim ja ovdje? ini se da sam zaboravio ...
jesam li ja izabrao ovaj ivot za sebe ili ti, i da li bi mi htjela rei zbog
kojeg suludog razloga?
Ona je imala odgovore, ali moja pitanja izala su kao pla, i tamo - tamo
jedan mali nije nekakva pomo kada znam da vjetar hladi kada je vani deset
stupnjeva ispod nule a ja se ve poinjem tresti na dvadeset iznad. Jedini
izbor bio je zatvoriti oi, iskljuiti sustave i spavati.
A spavanje me vratilo natrag na divne mekane smaragdno-jantarne obronke
breuljaka, skoim i padnem, samo plutam, u bljetavilu maslaaka koji lebde u
Sjea se snova! Bljeskanja u tvom praznom djejem mozgu. Pokai nam taj
ivot, pokai nam put. Ne moe? Pokuaj jae! Zaboravio si gdje je? Tako
brzo?
Probaj ovo, dijete ... zadri dah tri minute, proi kroz led u pet, spavaj u
snijegu deset, ostavi svoju majku na jedan dan. Probaj to, i onda nam doi
ispriati o Vjeitom ivotu! " Zamagljeni tek roeni um se uskomeao, gubei
po jednu bitku svaku minutu. Nema vremena za razmiljanje, fiziki i svijet
posjeduje vrijeme. Svijet se bori na vlastitom terenu, r nita nije istinito
osim onoga to vidi svojim oima i dotie vlastitim prstima. Ni jedan dokaz se
ne priznaje osim materijalnog dokaza, sve drugo je vrijedno prezira.
Bio sam izbaen iz ravnotee, natrag uza zid. Djeca ne znaju koji kraj maa
trebaju drati. Nadjaan sam i biti u izrezan na komadie od najgluplje od
najpodlijih vojski, djeje igre, izrezi malog buntovnika prije nego naui
gledati.
Ovaj svijet je kremen i kamen, previe boli. Ja sam nit i krv koja se vrsto
dri, a moja mama pojma nema da se borim za ivot.
"Sve je u redu, maleni, nemoj plakati. Sve je u redu ..."
Mama! plakao sam bez rijei. Pomozi mi!
Nisu svi razgovori rijei, i ponekad majke kau vie nego to znaju kada djeca
plau.
Pogladila me po glavi. "Maleni moj. Zmajevi su te nadvladali, ali oni lau. Ti
moe izabrati. Dvije mogunosti. Jedna: Reci im da blefiraju, ne sluaj
njihova ogranienja, dijete. Zatvori oi, izdigni svoj duh, sjeti se tko si,
izvan prostora, izvan vremena, nikad roen, nikad umro ..."
Opustio sam se, i prepustio.
"... i materijalni svijet podignuti e stisnutu aku u pobjedi - Mrtav! Sve
oi zaklet e se da tvoje siuno tijelo ne die, svi prsti sloit e se da
nema pulsa, potpisati e svitak papira na kojem e tvoju pobjedu nazvati
smrt."
Drala me prislonjenog uz svoje lice. "Druga mogunost: Pobjedi tako da
izgubi. Prije nego to se slome tvoji vanjski zidovi, a slomiti se moraju ako
e ostati, izgradi unutarnje mjesto gdje e sauvati svoju istinu. Sauvaj
to da si vjeiti ivot, koji odabire vlastito mjesto za igranje; sauvaj to
to zna da tvoj svijet postoji s tvojom suglasnou i za tvoje vlastite dobre
razloge; sauvaj to to je tvoj razlog i zadatak da da ljubav na svoj
vlastiti zaigrani nain, u trenucima za koje e ti odluiti da e biti
najdramatiniji. Zmajevi su ti prijatelji]"
Sluao sam svoju majku sjeajui se, prizmu njene ivotne linije koja je isti
trenutak povezala sunanu svjetlost iz koje sam doao i ovaj svijet lukavtine
i varke i napada prije svitanja.
Gledala je u moje oi koje su postajale velike kao tanjuri i koje su zapanjeno
zurile u njene. "Istina se vrsto dri?" pitala je, njezin apat je bio tajna
izmeu nas dvoje. "Istoi kristal, sada, oko sredita svog bia, dublje i jae
od prostora i vremena, stavi tit koji nita nee moi slomiti..."
Ali mama, trepnuo sam, sluajui, gubei. ak i ti si prostor i vrijeme. Ti si
tu a ne tamo. Ti si sada sa mnom i jedan dan e umrijeti...
"To je istina", mrmljala je. "Sluaj svoje zmajeve. Ja sam uhvaena u
svemirsko vrijeme jednako kao i ti. Ja u umrijeti, i tvoja braa, i tvoj
otac, isto. I biti e sam. Pusti. Predaj se.
204
205
I'.....
Pusti da padnu zidovi, pusti ih da se srue, da stijene postanu pijesak. Pusti
svijet da potee kroz tebe, preko tebe, naui njegove lai, plivaj u njima,
nemoj pruati otpor. Ali duboko' u sebi, sjeti se to si sauvao na sigurnom,
ijedan dan za dvadeset godina, maleni moj, za ezdeset godina, takni svoju
istinu i nasmij se ..."
Vjerovao sam joj i pustio se, predao se zmajevima danima nakon to sam bio
roen, promatrao zidove kako se rue i pretvaraju u gustu pjenu prije nego to
je naiao tuni planinski val: nema izbora, nema pitanja, ivot je jadan
kratak nepoten ne postoje svrhe mi nismo utokljunci ija neizvjesnost visoko
lebdi mi smo leminzi, ti mali glodavd koji bezglavo jure preko ruba litice
vlastitih mogunosti bez ikakvog razloga. Dobro doao na zemlju, glupane.
"Hej", rekao sam. "Ovdje je super!"
Ovo je bolje, moji zmajevi su fukali, savijajui se blie oko mene. ivot je
toliko laki kada se ne opire. Nema nita za sjeanje, sve je za uenje.
Tvoje oi su zatvorene za nas - otvori oi, sada.
Tvoje tijelo je oputeno - napni tijelo, sada.
Um ti je tako irok - suzi ga, sada.
Tvoj duh je tako siguran - odreci se duha, sada.
Govorili su jedan za drugim, izmjenjujui se, bez prestanka.
Ti si u dubokom, glasom izbrazdanom snu. Svaka rije koju izgovorimo alje te
dublje i dublje u buku, nemirno buenje. Nemoj se uditi, nemoj ispitivati.
Ima neto na umu. Reci, i kada kae, potonut e dublje i dublje...
"Hvala ti", rekao sam. "Toliko za nauiti!"
Dobro. Da. Smrtnici vole uiti, i na poklon tebi je to to e uvijek voljeti
uiti. Naui ovo:
206
Privid je stvarnost. Ono to vidi je ono to je stvarno. Ono to dotakne je
stvarno. Ono to uje i okua i pomiric je stvarno. Ono to misli nije
stvarno, ono emu se nada ne postoji. Test Broj Jedan: Sto je stvarnost?
"Privid je stvarnost", rekao sam.
Dobro. Odlian uenik. Duboko, spavaj. Toliko toga za nauiti.
Stvarnost se mijenja s vremenom
Atomi formiraju ivot, upravljaju ivotom, kraj ivota.
Sudbina je sluajnost.
Neki ljudi su sretni, neki nisu.
ivjeti znai pobijediti, dobiti, postati netko; umrijeti znai izgubiti,
nestati, postati nitko.
Test Broj Dva, malo tei ovaj put: Sto mijenja stvarnost?
"Vrijeme", rekao sam. "I prostor."
Vrijeme je odgovor. Zato kae prostor?
"Zato to je stvarnost drukija na drugim mjestima^
Dobro! "Vrijeme" je odgovor, ali prostor je istina, isto tako. Ve razumije!
Razmilja kreativno. Razumije li kreativnost?
"Da. Nita ne postoji dok nije materijalno stvoreno, u prostoru i vremenu.
Prije nego je stvoreno je nestvarno. Nakon stoje uniteno postaje nestvarno.
Sve je stvoreno i sve je uniteno. Sve je pitanje vremena."
to se nalazi izvan prostora?
"Nita."
to postoji nakon vremena?
"Nita."
Tvoja majka e te nauiti hodati. Zato e uvijek prolaziti kroz vrata i
nikada kroz zidove?
"Zidovi su ogranienja. Nitko ne hoda kroz zidove zato to su vrsti, i ne
mogu proi kroz vrsto ako ga ne unitim. Mama i Tata ne hodaju kroz zidove, a
oni su veliki i moni. Nitko nije moniji od ogranienja prostora i vremena, a
najmanje ja."
207
Dobro. Sve ima svoja ogranienja. Postoje ogranienja izvora. Postoje
ogranienja hrane, zraka, vode, zaklona, ideja. to vie koristi, to manje
ostaje drugima. Drugi su stariji i jai i mudriji od tebe, oni su bili prvi,
oni imaju prednost. I zato se sjeti:
Djeca se ne trebaju preesto viati, i ako se viaju onda se ne smiju
javljati. Djeca nikada ne smiju dosaivati odraslima.
Djeca ne razmiljaju, ili ako razmiljaju, njihovo razmiljanje je nespretni
zakrljali promaaj kojeg njihov mozak pretvara u prazninu. Dijete ne moe
zamisliti nita novo ili razliito ili znaajno.
Ostani na svom mjestu. Uvijek vodi rauna. to e rei ljudi? Nemoj nikoga
uznemiravati jer si lomljiv kao i paukova mrea tako da te prve godine ivota
ak i slabi moe ubiti golim rukama.
Snaga je mo.
Ljutnja je jedino upozorenje koje e ikada dobiti.
Strah nije obrana.
Test: Koji je jedini svijet koji je ikada bio ili e ikada biti?
"Svijet koji vidim vlastitim oima."
Odakle si?
"Dolazim od nikuda, idem nikamo. Tamo ne postoji svrha."
Dobro! Porijeklo je srea. Tijelo je stroj; ugljik, vodik, kisik, radi na
organsko gorivo. Tijelo kontrolira um, umje besciljna elektrina aktivnost
kroz mozak.
Postoji jedna fizika stvarnost, ona ne zahtijeva tvoju suglasnost za svoje
postojanje, i potpuno je odvojena od tvog uma ili od tvog ivota. Tako ti
nema nikakav utjecaj na stvarnost ili materijalni svijet. Ne postoji tako
neto kao nematerijalni svijet.
Odbaci ove ideje i umrijet e. Pitanja?
"Naui me jo vie."
Svijet je imao manje problema prije no to si doao i ne treba ih jo vie.
Nikoga nije briga tko si ili to misli. Svaka vana ideja ve je smiljena,
svaka vana knjiga ve je napisana, svaka lijepa slika naslikana, svako
otkrie otkriveno, svaka pjesma otpjevana, film produciran, razgovor zavren.
Svaki vaan ivot ve je bio odivljen. Ti nisi vaan i nikada nee biti.
Test: Koga je briga za tebe?
"Ja brinem za sebe!"
Pogreno. Opet: Koga je briga za tebe?
"Nikoga nije briga za mene, i to je sebina zamisao da brinem za sebe. Postoje
milijarde ivih na ovoj planeti, ja sam doao bez poziva, drugi e mi
dozvoliti da ostanem ako sam tih i posluan i ako ne jedem puno. Ali
najvanije je da sam tih."
Ispravno. Svatko je odvojen od svih drugih. Sve znanje putuje u rijeima i
brojevima. Ne zna nita dok te netko ne naui. Svatko tko je stariji ujedno
je i pametniji od tebe. Svatko tko je vei ujedno je i moniji.
Vrijednost dolazi u obliku lo-loiji-najloiji, dobar-bolji-najbolji. Postoji
Ispravno i Pogreno, postoji Dobro i Zlo. Dobro i Ispravno zasluuju da ive,
Zlo i Pogreno zasluuju smrt.
Ti ne ivi za sebe, ivi zato da bi ugaao drugima, da bi pomagao drugima.
Postoji puno nacija i jezika na svijetu. Ti si roen u najboljoj naciji, njen
jezik je najbolji jezik, njen politiki sustav je najbolji sustav, njena
vojska je najbolja vojska. Sluaj naredbe koje ti da tvoja zemlja, s bilo
kojeg nivoa autoriteta, bori se i umri za svoju naciju, da bi ona ostala Broj
Jedan.
Dobri deki pobjeuju, loi deki gube.
"Ali svi umiru, ak i dobri ljudi gube, na kraju?"
Ako dobri ljudi umiru, onda idu u raj i onda su sretni.
"Ali raj ne moe biti vien oima, a nita nije stvarno to se ne moe
vidjeti. Ti si rekao!"
208
209
Raj je la, da bi se sakrilo da je umiranje gubitak. Vjeruj u la.
Pravda je kada lo ovjek umre, tragedija je kada dobar ovjek umre, smrt je
kraj ivota.
Sve nema odgovor. Svemir je nepoznat. Nita to je vano nema smisla.
"Kako sve to moe biti istina?"
Sve to jest istina. To je stvarnost.
"Naravno."
Niti deset sati na planeti, a ve sam bio razoruan, rjeenje za koje sam
platio s tisuu ivota lealo je zakopano ispod duboke olovne mase sigurnosti
prihvaanja onoga to svi znaju - ivot je sluajnost koja se dogaa prije
nego izmaknemo i umremo.
Daleko ispod svjesne misli: Ono to svijet ne treba je jo jedna budala. Zato
tako oajniki elim opet biti Joe Bubble-head, to uope mogu dobiti od
beskonanog, hipnotikog ono-to-vidi uvjerenja, od neuenja svega stoje
istina? Ras-tem kao i svako drugo dijete na ovoj planeti, gutam sve ono to
svijet sugerira, i uskoro e biti prekasno za sjeanje. Da li se sjeam sada?
Zato sam uope doao ovamo?
Bitka je zavrena. Dijete spava.
"O
210
etrdeset dva
no to si znao prije roenja nije izgubljeno." Glas mu je bio njean kao
povjetarac na vrhu breuljka. "To krije samo do onda dok ne proe na
ispitima, dok ne doe vrijeme da se sjeti. Ali, ako hoe, nai e nekakav
udan smijeni nain da to opet pronae."
Sjeo sam blizu njega na stijenu, brada mije bila na koljenima, pokuavajui
proitati promjenu u njemu.
Gledao sam Dickiejeve oi, i onda, gotovo itavu minutu, bez rijei sam
razmiljao kako to da sam znao tako puno kada sam bio on. Bio sam bistro
dijete, nema dvojbe, ali imao sam puno toga za nauiti, nisam bio tako bistar.
I onda sam konano doao do puevog zakljuka, napokon.
Dickie me isto tako gledao, uzvratio je pogledom na moje zurenje bez treptaja,
itao mi je misli i najednom se, sasvim polako, u kutu usana nazreo najmanji
osmjeh.
"ekaj da pogodim", rekao sam mu. "Znao si cijelo vrijeme? Htio si da se
sjetim svega to sam znao, ne zbog tebe nego zbog sebe. Sve ove mjesece, svaki
trenutak s tobom, bio je test."
Nije niti potvrdio a niti zanijekao.
"Pye?"
Nakon nekog vremena kimnuo je jednom, jedva miui glavom.
"Donald Shimoda?"
Jo jednom, jedva zamjetno.
"Galeb Jonathan."
Jedva primjetan osmjeh je ostao, dok su mu oi bile bezizraajno prikovane na
mojima.
Najednom u glavi mi se stvorila uasna misao, ali nisam se mogao uzdrati a da
ne pitam. "Dickie, da ti nisi kojim sluajem i Shepherd, takoer, nisi li ti
napisao onu knjigu za
211
mene da je potpiem, da je dobar plan zdravstvenog osiguranja isto to i novac
u banci?"
Osmjeh mu je postajao vei.
Uhvatio sam se rukama za kosu, ne znajui da li da se smijem ili da plaem.
"Dijete, za Boga miloga! Kako si mogao? To je prijevara!"
Uivao je u prizoru, ta dua iza maske djeteta koje sam bio. "Kako moe ivot
prevariti nekoga tko ima mone alate"? rekao je. "Kako ivot moe dati
neprecizne odgovore nekome tko je proao testiranje? Stvar je u tome da se
treba sjetitil"
Trebao sam znati, mislio sam. Kada u nauiti oekivati da e se dogoditi ono
to ne mogu zamisliti?
"Ako si htio saznati to ja mislim da znam", rekao sam, "da li ti je ikada
palo na pamet da si mogao jednostavno pitati?"
Podrugnuo mi se svojim osmjehom. "I ispuniti tvoju pristupnicu koja garantira
da sam bezopasan u tri kopije, sluati te kako cenzurira svoje znanje tako da
te ne bi krivo razumjeli i zabili se brzinom od sto pedeset kilometara na sat
u zid? Ne treba nam tvoj oprez, Richarde, mi hoemo tvoju istinu! Mi
neemo..."
"ZATO? Ja nisam galeb bri-od-vjetra, nisam Spasilac svijeta, nisam
multidimenzionalno ivo-bie iz alternativne budunosti koje zna sve odgovore
na svako ikada postavljeno pitanje! Zato brine o meni?"
"U emu je tajna, Richarde? Nisi nekakav otpadnik na izgubljenoj planetiotoku. Misli da nema sreu sresti svoje druge ivote, uiti s njima? Mi\ Ti
si mi\"
Zastao je traei rijei koje bih mogao razumjeti. "Ti si odabrao nas za svoje
uitelje? Mi smo odabrali tebe, isto tako. Tebi je stalo do toga to e
nauiti? I nama, jednako. Ti misli da smo u tvom ivotu zato to nas voli?
Zar ne moe razumjeti? I mi volimo tebe, isto!"
Upro sam se rukama o stijenu, drei se. Zato bi bilo tako teko znati, da
oni koje volimo, isto tako vole i nas?
212
"Nikada nisi otiao, zar ne?" rekao sam napokon. "Promijenio si lice, ponekad
bi postajao nevidljiv, ali cijelo vrijeme bio si tu. U najgore vrijeme, isto
tako, razvod i bankrot i promaaj i smrt?"
"Naroito u najgore vrijeme."
Kako sam mogao biti tako slijep? Kroz najgore dane mog ivota uvijek je bio
pokraj mene kao tiho osiguranje: Postoji razlog zbog kojega si odabrao ovo to
se dogaa oko tebe. Dri se, Richarde, ivi svoj nain najbolje to zna,
izaas e shvatiti zato. Tko se usuuje rei tako neto, tko se usuuje
podsjetiti nas ako ne na vlastiti uitelj u nama, neometan onim to se ini
kao da je?
Nakon toliko mjeseci u kojima me testirao pitanjima, Dickieju nije ostalo
nita to bi mogao pitati. Moj ispit zavrio je u tiini, posljednja veza:
"Dickie", rekao sam, "ti si taj, zar ne? Ti si kapetan mog skrivenog
unutarnjeg svemirskog broda, koji eka da me odvede kui?"
Bio je to najbljei od svih osmjeha. "Pogreno", proaputao je. "Ti si
kapetan."
-kraj 213
Epilog
Posada koju imamo na naem unutranjem brodu su nai navigatori i topnici i
titonoe i savjetnici, i oni e ostati nai prijatelji do kraja ivota.
Upoznajemo ih u trenutku kada smo spremni ili imamo potrebu ili smo radoznali,
da dotaknemo trenutak kada se usuujemo zamisliti njihovo postojanje i
zamoliti za pomo.
Sumnjam da je ovo posljednji put to u vidjeti Galeba Jonathana ili Donalda
Shimodu ili Pyea ili Shepherda, premda nemam pojma u kom pravcu ih vodi
sljedei ispit, pola minute ili stotinu stoljea od ovog trenutka, i neu
pitati.
Siguran sam da ovo nije posljednji put to vidim Dickieja. Ovog trenutka on
gleda van kroz moje oi, promatra svoju prolost i svoju budunost kako