DAR REFORMIRANOG ZAJEDNIŠTVA

DOKUMENT

“SVIJEĆNJAK”
Reformirana promišljanja o karizmatskom pokretu

Dokument sastavili 14-estorica crkvenih vođa iz

Kenije, Ugande, Nizozemske, Južnoafričke Republike, Indije i Zimbabvea.

Na Pentekost 2004.

Predgovor

Svim vjernicima reformirane vjere i svima onima koji se žele držati zdravog biblijskog
nauka.

Mi, crkvene vođe raznih crkava i nacionalnosti zabrinuti zbog sve većeg utjecaja
karizmatskog pokreta širom svijeta, i zbog nepripremljenosti naših crkava na suočavanje
s njegovim utjecajem, osjećali smo se dužnima sastaviti slijedeće izjave o uporabi
Svetoga Pisma, djelima Duha Svetoga i darovima milosti.

Jedna od glavnih karakteristika reformiranih ili prezbiterijanskih crkava jest da su uvijek

u procesu reformiranja - Ecclesia Reformata Semper Reformanda. Ovo pravilo poziva sve
crkve koje su ukorijenjene u reformaciji da budu progresivne, dinamične i uvijek voljne
prilagođavati se samo Riječi Božjoj - Sola Scriptura. Crkva mora svoje spoznaje o Božjoj
Riječi, koje se uvijek moraju razvijati, primjenjivati na sve prisutne i promjenjive
okolnosti vremena kojem se nalazi. Ovo važno obilježje reformiranog kršćanstva bi
trebalo čuvati crkvu od formalizma, tradicionalizma i tromosti u ispunjavanju konkretnih
potreba crkve u okruženju u kojem se nalazi. Crkvena povijest nam govori kako je crkva
težila biti vjerna i revna u življenju prema reformiranim standardima i u ispunjavanju
kriterija istinske Kristove crkve.

Međutim također moramo priznati da mi i ostale, takozvane, «tradicionalne crkve» često

vrlo neuspješno izbjegavamo nezdrave i formalističke poglede na tradiciju i nauk.
Moramo priznati kako crkve ponekad upadaju u zamke krutog formalizma,
tradicionalizma i dogmatizma.

Također uviđamo kako mnoge kršćanske crkve toleriraju obmanjujuće utjecaje lažnih
učenja u svojim sredinama. Ukratko smo spomenuli liberalizam, modernizam i razne
krive oblike ekumenizma. Takve stvari stvaraju plodno tlo za svakojake vrste učenja
unutar crkve, pripremajući put svjetovnosti ili karizmatskom pokretu.

Čak ako i ne prepoznajemo ove navedene elemente u svojoj crkvi Biblija nam daje
dovoljno razloga da se redovito preispitujemo, postavljajući si važna pitanja o biblijskim
standardima kršćanske duhovnosti i crkvenog života. Težimo li uistinu živjeti prema tim
standardima? Ili smo postali mlaki i lukavi u smišljanju argumenata, skrivanju iz crkvenih
zidova, izbjegavajući posljedice svoga vjerovanja, svetosti i onoga što uistinu znači biti
djeca Božjeg saveza?

U vezi djelovanja Duha Svetoga, jesmo li prijemljivi i budni za vodstvo Duha? Ili
uspijevamo potisnuti osobna iskustva Duha kroz Riječ Božju tako što ne dozvoljavamo
izražavanje emocija i posebnih iskustava u slavljenju ili našem kršćanskom životu?
Zaboravljamo li namjerno etički aspekt naših kršćanskih života, i dozvoljavamo li da naše
živote oblikuje ovaj svijet umjesto Riječi Božje?

Odgovori na ova pitanja nisu jednostavni, ali moramo biti svjesni naše odgovornosti u
vođenju crkve koju nam je Isus Krist povjerio, kraj svih ovih zamki i ponora. Ne budemo
li oprezni tada pripremamo plodno tlo za laži koje će tada rasti među nama i na koncu
progutati zdrava učenja. Ova učenja, ma kako zdrava ona bila, neće uspjeti sačuvati
crkvu od mrtvila, mlakosti i nesvetosti. Stoga ponizno pred Gospodinom, ispovijedamo
svoje slabosti i nedostatke u vođenju Njegove ljubljene Crkve i prisežemo da ćemo biti
predaniji Njegovoj službi.

Ujedno molimo za vodstvo i mudrost u borbi protiv lažnih učenja i proroštava, i da to

činimo na biblijski način u ljubavi. Trebali bi biti otvoreni za druga mišljenja i prihvaćati
dobre ideje i prijedloge, a izbjegavati brzo osuđivati ili gajiti predrasude prema drugim
učenjima ili shvaćanjima Božje Riječi. Trebali bi pokazati spremnost iskreno tražiti
zajedničke točke s drugima, kako bi zajedno pronašli istine u Božjoj Riječi.

Naš stav poštovanja i ljubavi prema drugima nas ne bi trebao sprječavati u očuvanju
zdravog učenja i otvorenog odbacivanja lažnih učenja skrojenih po ljudskim željama.
Kako bi mogli živjeti prema biblijskim standardima u ustrajali u zdravom učenju i
istinskom kršćanskom životu kroz vjeru – Sola Fide, ovisni samo o Božjoj milosti - Sola
Gratia. Budimo strpljivi, neka Kristova ljubav vlada u našim srcima i neka nas ona i vodi
u našim stavovima.

Neka nam Gospodin pomogne i neka nas Njegov Duh vodi u razumijevanju Božje Riječi u
čuvanju istine u Njegovoj Crkvi. Njemu koji nas može učvrstiti evanđeljem kroz Isusa
Krista, jedinome mudrome Bogu, slava neka je zauvijek kroz Isusa Krista!  

 Slava Njemu jedinome - Soli Deo Gloria! Amen

«Candlestand»-Crkva

Amersfoort, Pentekost 2004

DIO I

OTKRIVENJE I BIBLIJA
1.1 O OTKRIVENJU

1.1 * 1 Otkrivenje

Vjerujemo u suverenog i svemogućeg Boga, stvoritelja neba i zemlje i svega što postoji.
Stvorio je čovjeka na svoju sliku i dao mu posebne karakteristike učinivši ga dogovornim
i sposobnim slušati, i odgovarati i razumjeti. Vječni Bog je učinio korak i objavio Sebe
čovjeku. Bio je u zajedništvu s čovjekom otkrivši mu svoju volju, ljubav i svetost.
Međutim, čovjek je poslušao Sotonu, što je rezultiralo ljudskom podložnosti grijehu i u
konačnici smrti, prokletstvu i pokvarenosti.

Bez obzira na to, Bog se nije prestao otkrivati čovjeku, već ga je pošao tražiti i dozvati.
Kaznio je čovjeka za pobunu, ali je također obećao dolazak Spasitelja. Božanski plan
pomirenja je bio uspostavljen, plan koji će se ispuniti u određeno vrijeme u određenim
okolnostima. Ispovijedamo da je ispunjenje toga plana bio Isus Krist, kako bi, kako stoji
u Pismu, ''da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu
njegovu.'' (Iv 20,31) 

1.1 * Biblija

Božje otkrivenje je doživjelo vrhunac u Isusu Kristu (Heb 1,1-2). Kroz Svoje Svete knjige
Bog je kroz Duha Svetoga nama predao sve što trebamo znati o njemu i Njegovu djelu
otkupljenja. Te spoznaje primamo kroz Sveto Pismo, Bibliju u kojoj se nalazi čitava
povijest otkupljenja i učenja proroka i apostola. Djela stvaranja i providnost nam daju do
znanja da postoji božansko biće. Biblija je jedini izvor koji sadrži dovoljno informacija o
stvoritelju svega stvorenoga. Kroz Bibliju također upoznajemo Božju volju za naše
spasenje i utjehu, kao i za popravljanje i vodstvo, kako u našim osobnim životima tako i
u životu zajednice. 

1.1 * 3 Potpunost Biblije

Vjerujemo kako je Bog završio Svoje otkrivenje zabilježeno u Pismu. Čitajući i tumačeći
Pismo Duh Sveti će nas dovesti do razumijevanja Božjeg plana i volje te vjerovanja u
Njegova obećanja za sadašnjost i za budućnost. Pokoravajući se istini Biblije jedini je
način za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti i opremanje za
svako dobro djelo. (2 Tim 3,16-17).

1.2 RAZUMIJEVANJE BIBLIJE

1.2 * 4 Biblija i Crkva

Prihvaćamo 66 knjiga Biblije, 39 u Starome Zavjetu i 27 u Novome Zavjetu, kao jedini i

dostatni izvor po kojem Crkva spoznaje Boga i Njegova djela otkupljenja. Iako se Biblija
sastoji od mnogo različitih knjiga, ispovijedamo da prenosi jednu, koherentnu priču
Božjeg otkrivenja otkupljenja.

Upravo kroz to otkrivenje omogućeno nam je upoznati Trojedinog Boga, Njegova velika
djela, ljubav koju gaji spram Svojega stvorenja i čovječanstvu. Crkva, kroz čitavu
povijest, je nazidana na temelju proroka i apostola (Ef 2,20)

Crkva, zahvalna na toj jedinstvenoj ljubavi, potpuno vjerujući kako će Bog ostvariti Svoj
plan, opremljena i prosvijetljena Duhom Svetim, naviješta svijetu evanđelje potpune
obnove kroz Isusa Krista.

1.2 * 5 Potreba tumačenja Biblije

Vjerujemo kako Bibliju može čitati i razumjeti svatko tko se podloži vodstvu Duha
Svetoga. Također vjerujemo da je poželjna temeljita i stručna metoda tumačenja Biblije,
kako bi Crkva mogla izvršiti svoje poslanje i dužnosti na pravi način. Takva metoda je
potrebna poradi velikog povijesnog perioda između konteksta drevnoga teksta i okolnosti
u kojima se današnja Crkva nalazi. Potreba za takvom metodom je još i veća poradi
suvremenih ideja koje se pojavljuju, a koje niječu božansko nadahnuće Pisma.

Takva metoda je potrebna radi vjernog navješćivanja Evanđelja, za unaprjeđivanje i

širenje Crkve. Takva metoda daje čvrst temelj teološkim shvaćanjima i važno je oruđe za
plodonosno proučavanje Biblije.
Vjerujemo kako bi Crkva trebala moliti za prilike u kojima će moći svojom vjernicima
pružiti kvalitetan trening kako bi ostali predani i motivirani članovi. Crkveni vođe bi
trebali biti sposobni valjano tumačiti Bibliju i unaprjeđivati propovijedanje evanđelja,
dobro propovijedanje i zdrav teološki rast.  

1.2 * 6 Hermenautika i egzegeza

Vjerujemo kako Biblija u cjelini prenosi na više ili manje jasne (često i vrlo složene)
načine ono što je Božanski Autor želio prenijeti.

Vjerujemo kako biblijski tekst sadrži povijesni, doslovni i doktrinarni aspekt. Vjerujemo u
vjerodostojnost biblijskih događaja, pisaca i tekst. Vjerujemo kako je temelj ovog
opsežnog poslanja i dužnosti koje Crkva ima cilj tumačenja biblije otkriti namjere
Božanskog Autora, stoga moramo shvatiti prvotno značenje teksta, također je važno
razumjeti da su svi tekstovi utemeljeni na posebnim stadijima priče Božjeg otkrivenja.

Primjerice, važno je uzeti u obzir da se knjige Novoga Zavjeta odnose na specifičnu

prijelaznu fazu realizacije Božjeg plana. Život i djelo Isusa Krista je srušio privremeni zid
između Izraela i ostalih naroda. Naviještanje Evanđelja je pokrenulo sakupljanje Crkve po
čitavom svijetu.  

1.2 * 7 Primjena biblijskih riječi

Riječi Pisma primjenjujemo na našu suvremenu situaciju tako što prenosimo autorovo
značenje u naš kontekst. Za očekivati je da će primjene varirati ovisno od vremena i
mjesta. Primjerice, naše sadašnje svjetovne vlasti nisu ustrojene kao teokracija, što je
bio slučaj u starozavjetna vremena. U usporedbi s biblijskom vremenima na naše
društvo i vrijeme u kojem živimo utječu različite religije i filozofije i svjetonazori.
Okolnosti suvremenog svijeta ne mogu se uspoređivati s okolnostima u kojima su živjele
prve crkve.

Stoga, primjenjujući Bibliju na naše vrijeme trebamo u obzir uzeti mnoge faktore.
Trebamo izbjegavati površne sličnosti i dužni smo doći do zaključka na temelju
kvalitetnih studija.

Ovaj pristup ne obeshrabruje vjernike da svaki dan čitaju Bibliju, upravo suprotno.
Redovno čitanje vodi ka boljem razumijevanju. Vjernici bi trebali biti spremni čitati, biti
otvoreni za vodstvo i ispravljanje kroz biblijska proučavanja, i spremni na redovno
slušanje propovijedanja i učenja Riječi Božje.

1.3 MOĆ SVETOGA PISMA

1.3 * 8 Sveto Pismo kao dragocjeni dar

Ispovijedamo kako je Sveto Pismo Staroga i Novoga Zavjeta nadahnuto Duhom Svetim i
dano kao dragocjeni dar ili karizma. Dajući na te pisane dokumente Duh Sveti nas
uvjerava kako je Božje otkrivenje pouzdano, nepromjenjivo i istinito. Čitajući i slušajući
Pismo izražavamo svoju zahvalnost Duhu. Za vjernike slušanje i čitanje je čin poslušnosti
Duhu po kojem On otvara njihova srca i živote, kako bi ih Krist obnovio i upravljao njima.

1.3 * 9 Moć Svetoga Pisma

Ispovijedamo da Duh Sveti bdije nad Pismom i neprestano osnažuje biblijski tekst.
Shvaćamo da što pomnije proučavamo Bibliju to smo bliže Bogu. Kroz Pismo mi
svakodnevno čujemo Spasiteljev glas i na taj način produbljujemo intimni odnos s
Duhom Svetim. Sam Bog nam je obećao da će Njegov Duh biti prisutan svaki puta kada
vjernik otvori Bibliju i čita. ''Blago onomu koji čita i onima što slušaju riječi ovog
proroštva te čuvaju što je u njem napisano.'' (Otk 1,3). Ovakvo tijesno zajedništvo s
Riječju Božjom osnažuje vjeru, tješi i osnažuje povjerenje vjernika u Gospodina. Sila
Duha će ga ispunjavati sve više i više o omogućiti mu da su u potpunosti osloni na
Gospodina Isusa Krista u dobru i u zlu. (Prop 7,14)

1.3 * 10 Navjestitelji Pisma

Ispovijedamo kako Biblija naviješta božansko otkrivenje koje je sa svojim božanskim

misterijima iznad sposobnosti ljudskog shvaćanja (Rim 11,32). Vjerujemo kako Bog
izabire ljude koji donose poruku otkupljenja: ''Kako su ljupke po gorama noge glasonoše
radosti.'' (Iz 52,7). Stoga bi navjestitelj poruke trebao biti pouzdan, uvjereni vjernik koji
Sveto pismo drži darom Duha Svetoga. Duh Sveti će, po molitvi, obilno blagosloviti
poruku, koja je prethodno pripremljena pravilnim proučavanjem i promišljanjem Pisma.
Potom Duh Sveti pokazuje svoju moć i omogućava čitatelju i slušaču uistinu prihvatiti
poruku. Molimo za ponizan stav propovjednika i učitelja kako bi silu i učinak
propovijedanja ostavili u rukama živoga Gospodina i Duha Svetoga.  

1.3 * 11 Prosvjetljenje i osobno iskustvo

Vjerujemo kako propovijedanje Riječi Božje donosi plodove u životima Njegove djece,
kroz to sveto djelovanje Duh vodi, upravlja, prosvjetljuje i vlada našim životima. To
znači, On je taj koji daje istinsko razumijevane Pisma (1 Kor 2,16). To djelovanje Duha
utječe na čitavo naše biće, um, dušu, emocije i savjest. Upravo iz toga razloga neka
posebna iskustva ili neočekivane okolnosti u našim životima objašnjavamo kao Božju
ruku koja nas, primjerice, ohrabruje na pobožnost.

Snovi su dio prirodnog procesa povezanog sa svakodnevnim životom. Snovi su, općenito,
odraz ljudskih percepcija i ne mogu biti standard za spoznavanje istine. Snovi i ostala
posebna iskustva moraju uvijek biti podvrgnuta poruci Biblije. Naša je odgovornost
dozvoliti da budemo vođeni, upravljani i preobraženi Duhom Svetim, koristeći naše
ljudske shvaćanje u vidu planiranja, djelovanja i primanja savjeta od drugih i ispravljanja
naših ljudskih pogrešaka. Međutim, naglašavajući samo te ljudske mogućnosti vodi ka
zanemarivanju Božjeg Očinskog vodstva.

Veza između naviještanja Riječi Božje i njezina vjernog čitanja će uvijek postojati, i treba
uvijek postojati, kako bi spriječila da se izgubimo u ljudskim putovima, izumima i
osjećajima. 

1.3 * 12 U iščekivanju savršenog otkrivenja

Vjerujemo da živimo svoje kršćanske živote, u našem vremenu i prostoru, u iščekivanju

Kristova dolaska. To je čežnja za savršenijim vremenima ''… i još se ne očitova što ćemo
biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest''. (1 Iv
3,2). To iščekivanje dolaska potpunog otkrivenja nad ispunja molitvom i utjehom. Kao
što je bilo otkriveno Ivanu: ''On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti
Bog s njima.'' (Otk 21,3). Mi zapravo ne znamo za što trebamo moliti, ''Tako i Duh
potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za
nas zauzima neizrecivim uzdasima.'' (Rim 8,26). Gospodin nas uči da ustrajemo kroz
molitvu, nadanje i strpljivo čekanje ispunjenja svij Njegovih obećanja. Čineći tako Duh
Sveti posreduje i ohrabruje nas. Pomaže nam u našim slabostima, On je zalog naše
baštine, do otkupljenja onih koji su Božja svojina. (Ef 1,13-14).  

 
ODBACIVANJA

1. Odbacujemo sva učenja koja niječu da je Bog završio djelo otkrivenja u Pismu. Nije za
očekivat do Bog i dalje nadahnjuje posebne ljude da dodaju određena ili privatna
otkrivenja koja bi zaobišla Njegovo već nam dano i potpuno otkrivenje.

2. Ne vjerujemo da je Biblija jednaka Bogu, niti od nje očekujemo ikakve magične moći,
pisane ili govorene riječi. Bog se ne smije svesti samo na biblijski tekst kojim se može
manipulirati i primjenjivati prema potrebama i željama pojedinca.

3. Odbacujemo zlouporabu Biblije, biblijskih odlomaka ili redaka ili pojedinih riječi kako bi
se izvukla neka posebna moć iscjeljenja ili prosperiteta. Ne postoji nikakva biblijska
osnova za učenje kako će Bog učiniti čudo ako se ponavlja Njegova Riječ, ili ako se
glasno čita ili pak šapuće.

4. Na Bibliju se ne smije gledati kao na «logos» (grčka riječ koja znači riječ) koja
izgovaranjem postaje moćna «rema» (još jedna grčka riječ koja također znači riječ).
Odbacujemo razlikovanje koje je učinjeno između te dvije riječi u svrhu obrane određenih
uporaba Biblije u svrhu zadobivanja duhovnih moći.

5. Odbacujemo želje i molitve za primanjem izravnih poruka od Boga za naš svakodnevni

život zaobilazeći Pismo kao neispravno.

6. Odbacujemo stavljane na prvo mjesto izravna osobna iskustva, primjerice vodstvo

Duhom Svetim ili unutarnje glasove ili vizije. Davanje prednosti ovakvim stvarima ide
izvan obećanja Saveza po kojem živimo, zanemaruje preuzimanje odgovornosti i
zapostavlja zdravu uporabu Pisma.

7. Odbacujemo svako učenje koje tvrdi da snovi sadrže upute o crkvenom stvarima i
kršćanskom  životu, bez da h se podvrgava autoritetu Pisma. Takvo razmišljanje nema
temelja u Bibliji i ne smije ga se provoditi niti slijediti. Dakle, nitko nema pravo svoj san
koji je u suprotnosti Pismu nametnuti nam kao normu.

DIO II

BOG DUH SVETI

2.1 O TROJSTVU

2.1 * 13 Trojedini Bog

Vjerujemo kako se Bog otkrio kao Jedan istiniti i živi Bog, vječni Otac, Sin i Duh Sveti. Te
tri osobe su jedno, posjedujući svoj identitet i funkciju, radeći u zajedništvu i suradnji,
ostvarujući jednu volju i jedan plan.

Taj Bog kroz Svoju Riječ i Duh ostvaruje dobro djelo stvaranja koje je iskvareno
ljudskom neposlušnošću. Međutim, Bog je toliko ljubio svijet te se odlučio izmiriti s
ljudima i stvorenjem. Otkrio nam se tako što je pokazao svoju vjernost kao Bog saveza.
Taj plan slijedi Bogom zadane smjernice i periode povijesti otkupljenja u kojima svaka od
tri božanske osobe izvršava svoje zaduženje djelujući prema Svojem identitetu i funkciji.

 
2.1 * 14 Bog Otac

Vjerujemo da je Bog zametnuo neprijateljstvo između Sotone i ljudske vrste,

podvrgavajući time Svoje stvorenje silama smrti. U isto vrijeme uspostavlja Svoj Savez
milosti obećavajući Spasitelja i Otkupitelja kako bi obnovio uništenu vezu između Sebe i
čovjeka i kako bi obnovio sve što je tako predivno stvorio. To obećanje je On ispunio
kada je postao Bogom Abrahama, Izaka i Jakova i čitavog Izraelskog naroda. Bog je
obećao blagosloviti sve narode zemaljske kroz Abrahamovo potomstvo, a obećanje je
ispunio poslavši Svojeg Sina u ovaj pokvareni svijet kako bi postao obećani posrednik,
prvo Izraelu, a potom čitavom svijetu. Njegovo ime je Krist, jedini, vječni Sin, Riječ kroz
koju je sve stvoreno. U svemu ovomu, Bog se otkrio kao Otac svega, tvorac i držitelj,
pun ljubavi spram čitavog Svojega stvorenja, a naročito čovječanstvo.  

2.1 * 15 Bog Sin

Sin je svoju ulogu ispunio tako što se nije ljubomorno držao jednakosti već je preuzeo
narav sluge, uzeo ljudsko obličje (Fil 2,6-8). Ponizio se postavši ponizan do smrti uzevši
na se naše bolesti i tugu. Učinivši to postao je ugaonim kamenom Crkve koja je zajednica
onih koji vjeruju u Krista. Potom je Sin, Isus Krist, pobijedio smrt i ''ponizi sam sebe,
poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad
svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i
podzemnikâ. I svaki će jezik priznati: ''Isus Krist jest Gospodin'' (Fil 2,8-11). On sjedi s
desna Bogu Ocu i moli za nas. obećao se vratiti na kraju vremena, On koji je Početak i
Kraj povijesti, suditi će žive i mrtve i u potpunosti završiti Božji plan obnove svega
stvorenoga.  

2.1 * 16 Bog Duh Sveti

Bog Duh Sveti je skupa s Ocem i Sinom jedan vječni Bog. On je lebdio nad vodama pri
stvaranju svijeta (Post 1,2), vodio narod Božji u starom Zavjetu, sišao na Djevicu Mariju
(Lk 1,35). Otac i Sin su izlili Duha Svetoga na vjernike na dan Pentekosta kako bi širili
poruku pomirenja svim narodima na svim jezicima do kraja zemlje. On je tješitelj Crkve,
ispunjava Kristove učenike hrabrošću i razumijevanjem, vjerom i povjerenjem. U
Novome savezu obećao je biti s nama, On je taj koji priziva u um i srca vjernika Božja
obećanja i zapovijesti, udjeljuje Božje darove potrebne za propovijedanje evanđelja,
sabirući i štiteći Božji narod i pripremajući ih za vječni život na novoj zemlji.

2.1 * 17 Jedinstvo i međusobno djelovanje

Vjera u trojedinog Boga je uvijek usredotočena na zajedništvo s Jednim Bogom,

Stvoriteljem neba i zemlje, a nikada na zajedništvo sa samo jednom od tri osobe. Bog
Otac poslao je Svojega Sina, Otac i Sin poslali su Duha Svetoga kako bi postigli isti cilj.
Duh nas vodi do Sina koji je Posrednik, po Sinu imamo pristup k Ocu kako bi postali
Njegova djeca, izabrani narod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, narod Božji. (1 Pet
2,9).

2.1 * 18 Narod Trojedinoga Boga

Kao narod Božji pozvani smo i odgovorni biti poslušni našem Gospodinu. Svojim riječima
i djelima proslavljamo Boga Oca, Sina i Duha Svetoga od kojega, kroz kojega i po
kojemu je sve (1 Kor 8,6). Ohrabrujmo jedni druge da željno iščekujemo Kristov
povratak i molimo u zajedništvu s Duhom, Maranata, dođi Gospodine Isuse, dođi uskoro!

Ispovijedamo da je nauk o Trojstvu iznad ljudskog shvaćanja i zahvaljujemo Bogu i

štujemo Troje u Jednome prema danom nam otkrivenju. 
ODBACIVANJA

8. Odbacujemo učenja koja pravi razliku između (tri ili više) djelovanja, primjerice
djelovanje Oca u starozavjetno vrijeme, Sina u novozavjetno (dakle za vrijeme Isusova
života na zemlji) i djelovanje Duha (što je vrijeme nakon Pentekosta do Isusovog drugog
dolaska). Prema ovakvim učenjima svako slijedeće djelovanje je poništavalo prethodno,
a takvo učenje razdvaja Trojstvo, donosi razdor gdje bi trebalo biti jedinstvo.

9. Odbacujemo učenje koje štuje samo jednu osobu Trojstva, samo Duha ili samo Sina,
kada trebamo  štovati Troje u Jednome. Rezultat takvog krivog učenja je iskrivljavanje
Božjeg sveobuhvatnog plana spasenja. Djelovanje Duha je neučinkovito bez Sina, Sinovo
djelovanje je neučinkovito bez Duha, a Otac ne može sakupiti Svoj narod bez djelovanja
Sina i Duha.

10. Odbacujemo učenje kako se Krist već vratio samo u drugim ljudskim ili nevidljivim
oblicima. Također ne možemo odrediti niti prorokovati kada i gdje će se On vratiti na
Zemlju. Nitko ne zna niti dana niti časa kada će se Isus vratiti na zemlju niti anđeli niti
Sin, već jedino Otac (Mt 24,36).  

2.2 ISKUSTVO DUHA SVETOGA

2.2 * 19 Iskustvo

Mi kao narod Trojedinoga Boga živimo u vjeri, ta vjera jest spoznaja i pouzdanje da su
nam grijesi oprošteni te nam je zajamčen vječni život. Ta spoznaja i pouzdanje u velikoj
mjeri imaju veze s našim umom, ali u isto vrijeme i sa čitavim našim bićem, dotičući i
mijenjajući sve vidove naše ljudskosti. Dotiče našu stvarnost i postaje istinsko i živo
iskustvo u našem umu, volji, emocijama, ulazi u naše svakodnevne živote, ispunjavajući
nas i prožimajući kao što kvasac ukvasa tijesto. Ono je u nama, kreće se s nama kuda
god mi išli i što god radili. Prekriva naše čitavo biće.

U našim zemaljskim životima Duh Sveti nas vodi i čuva da se ne izgubimo u našim
ljudskim željama i emocijama. Krajnji cilj Njegova djelovanja nije proizvesti u nama
samo intelektualno razumijevanje, već dosegnuti i naša srca i osjećaje kroz riječ dajući
nam tako istinsku sigurnost u našu osobnu povezanost s Trojednim Bogom. Kroz taj
proces Duh Sveti kroz Riječ Božju preobražava sve aspekte naših života.  

2.2 * 20 Iskustva i emocije u Bibliji

Iskustva i emocije čine važan dio našeg života u savezu s Bogom. Pavao nam pokazuje
kako je ljubav najuzvišeniji put (1 Kor 13). To je u skladu s Isusovim riječima da je
centar Božjeg zakona ljubav. To se odnosi na naša djela, osjećaje i iskustva. U Savezu
milosti osjećamo različite emocije primjerice, mir (Psalam 131), radost (Fil 4,4), žalost
(Ps 42,51, 2 Kor 7), ljutnja (Gal 1,8-9; Lk 19,45-46), zadovoljstvo u svim stvarima (Fil
4,11-12).

Naš um i misli su vrlo važan dio kršćanskog iskustva. Duh nas vodi do potpunog
razumijevanja Apostolskog vjerovanja dajući nam uvid i mudrost. Apostol Pavao je bio
preplavljen radošću i zahvaljivanjem kada je iskusio to djelovanja Duha u svojem životu.
Iako je u potpunosti bio svjestan ograničenosti ljudskog shvaćanja nije mogao, a da ne
izrazi svoj zanos: ''O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su
nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi. Doista, tko spozna misao Gospodnju tko li
mu bi savjetnikom. Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? Jer sve je od
njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen'' (Rim 11,33-36).
  

2.2 * 21 Iskustvo Duha Svetoga

Crkva iskustvo Duha doživljava kroz različite načine  

☐ Manifestacija Duha u Djelima apostolskim

Vjerujemo kako je Gospodin Isus Krist izlio Duha Svetoga na crkvu u Jeruzalemu na dan
Pentekosta (Dj 2,1-4). Sukladno obećanju Duh Sveti je vodio apostole i uputio ih u istinu
(Iv 16,13). Time su postali legitimni, autoritativni i konačni Kristovi svjedoci u tom
prijelaznom vremenu za crkvu u novozavjetno doba. Kako bi prevazišao probleme tog
prijelaza, Duh je činio dodatne znakove kako bi židovski vjernici prihvatili širenje
Evanđelja izvan granica židovstva, kako bi nastalo internacionalno i interkulturalno
jedinstvo u Crkvi. Prvo je u Samariji Duh javno potvrdio ulazak prvih nežidova u
novozavjetnu crkvu na zahtjev apostola (Djela 8,14-17). Drugi slučaj kada se dogodilo
isto zbio se u Cezareji kada je prvi rimski vjernik ispovjedio Krista za Gospodina (Dj
10,44-48), i kako bi uvjerio Petra i same apostole (Dj 11). Treći slučaj se zbio u Efezu
kada je Duh obznanio svoju prisutnost jer su Ivanovi učenici imali nepotpunu spoznaju
Krista i kako bi naglasio Pavlov autoritet (Djela 19,1-7) 

☐ Ispunjenje Duhom Svetim

Vjerujemo kako Pismo naučava kako Isus još uvijek krštava Duhom i ognjem, što
označava blagoslov i osudu (Mt 3,11-12). U kontekstu ispunjavanja Duhom, a ne opijanja
vinom, Pismo govori ne posvećenima da se ispunjavaju Duhom (Ef 5,18). Također
čitamo o «ispunjavanju Duhom» kada Pismo opisuje Sina kojeg šalje Otac (Iv 3,34).
Također čitamo kako su apostoli kako bi se suočili s protivljenjima evanđelju (Dj 2,12;
4,8) bili ispunjeni Duhom. To ispunjenje Duhom se udjeljuje vjernicima kako bi bili
sposobni i hrabri naviještati Evanđelje, ovisno o mjestu i vremenu, kako bi ohrabrivali
jedni druge kako bi proslavljali Boga u istini i uživali u kršćanskom životu.  

☐ Svrha ispunjenja Duhom

Biti ispunjen Duhom znači da su naše srce, duša, duh i volja uvijek pod vodstvom i
upravljanjem Duha, osposobljavajući nas da hrabro ispovijedamo Krista i da Mu u
potpunosti budemo predani. Duh tada u nama neprestano vrši sveobuhvatnu promjenu
našeg duha, uma, emocija, želja i volje. Vjernik tada postaje poput izvora vode vječnoga
života (Ivan 7:38-39). To iskustvo utječe na naše posvećenje i ima učinka na
propovijedanje Evanđelja. Stoga se vjernike ohrabruje na molitvu kako bi primili duhovnu
mudrost i ljubav kako bi živjeli svoje živote kao djeca svjetla (Efež. 5:8-21), donoseći
plodove Duha i žudeći za Kristovim ponovnim dolaskom.  

☐ Slava Duha Svetoga

Duh Sveti nam daruje radost spoznaje Isusa Krista kao Spasitelja i ujedinjuje nas u
sveopću Crkvu koja je tijelo Kristovo. Slavimo Ga i hvalimo za Njegovo čudesno djelo
obnove, vjere i preobrazbe u našim životima, zahvaljujemo Mu za neprestane molitve i
postojanu obnovu naše nade (Rim 8,26-27).

Slava, znanje, mudrost i moć neka je Duhu Svetome u jedinstvu sa Ocem i Sinom, u
vjeke vjekova. Amen.
 ODBACIVANJA

11. Odbacujemo pogrešnu uporabu izraza «krštenje Duhom» kao odvojeno iskustvo koje
trebamo očekivati u životu vjernika kao ''drugi blagoslov''. Zato što umanjuje djelovanje
Duha koje se već dogodilo i pre-naglašava iskustvo koje se treba očekivati, naročito jer
naglašava emocionalnu i nadnaravnu manifestaciju. Izraz «krštenje Duhom» se odnosi na
sveukupnu manifestaciju Duha Svetoga.

12. Pentekost se zbio jednom u povijesti otkupljenja i odbacujemo učenja koja govore
kako je ono model i kako bi svaki vjernik trebao imati svoj osobni Pentekost.   

2.3 DAROVI DUHA SVETOGA

Duh Sveto kojeg proslavljamo dostojanstveno, oprema Crkvu raznim darovima, koje još
nazivamo i karizmama. 

2.3 * 22 Definicija darova

Karizme, u svojem doslovnom značenju, trebamo shvatiti kao darove milosti koje Bog
besplatno daruje i oni se ne mogu zaraditi niti ih ljudi mogu svojatati. Bog ih daruje
prema Svojoj volji u svrhu ispunjavanja potreba Svojeg naroda i ispunjenja Svojeg plana
iskupljenja slijedeći plan povijesti otkupljenja.

To znači da su ti darovi dani kako bi ispunili određenu potrebu, ili pomogli razvoj i vodili
narod Božji, kako bi opremili, ujedinili i proširili Crkvu. Duh je darove udjeljivao i u
starozavjetno vrijeme, u novozavjetno vrijeme i udjeljuje ih i danas.  

2.3 * 23 Svrha darova

Dodajemo kako Duh Sveti darove posvećuje za dobrobit Crkve, kao što stoji pisano: ''A
svakomu se daje očitovanje Duha na korist.'' (1 Kor 12,7). Iz metafore o tijelu učimo
kako je jedinstvo Crkve važnije od raznolikosti darova. Raznoliki darovi su dani Crkvi
kako bi učvrstili jedinstvo, a svaki dar koji se uzvisuje iznad drugog dara sam sebe
diskvalificira, ''dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do
čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove'' (Ef 4,13). Stoga se nadamo i
radujemo vidjeti kako svi vjernici u ljubavi služe jedni drugima svojim različitim darovima
Duha.  

2.3 * 24 Darovi kroz povijest

Biblija nam kazuje kako Duh Sveti Crkvu blagoslivlja darovima na različite načine,
sukladno potrebama, vremenima i okolnostima:  

☐ Karizmata u Starom Zavjetu

Bog je koristio široki spektar darova među Svojim narodom kako bi sačuvao Savez,
zaštitio narod, uspostavio službu štovanja i pripremio ih za dolazak novoga Saveza u
Isusu Kristu; primjerice, Suci, Proroci, Kraljevi, darovi govora i mudrosti, darovi
tumačenja snova, darovi graditeljske mudrosti za građenje hrama. Time je Bog sačuvao
napredovanje Svojeg rada kroz povijest. 

 ☐ Karizmata u Novome Zavjetu

Gospodin Isus Krist je poslao Svoje učenike propovijedati Evanđelje do kraja svijeta. Ova
misija je trebala darove koji će ih za to osposobiti, a sve u svrhu pomirenja Boga sa
svojim stvorenjem, i čovječanstvom. Dao je Duha Svetoga koji je najdragocjeniji dar od
svih. Prvoj Crkvi je dao darove koje su te mlade zajednice trebale. To nam govori kako
Duh daje prema specifičnim potrebama i vremenima u kojima se zajednica nalazi,
primjerice:

- darovi osnivanja crkve, apostole, proroke, svjedoke, riječi mudrosti, znak govora u
jezicima, čuda.

- Darove koji će jediniti Crkvu i čuvati je, apostole, starješine, pastire, ljubav.

- Darove koji će pripremiti Crkvu na Kristov povratak, učitelje, propovjednike.  

- Darovi štovanje Boga, službenike Riječi, starješine, uključenost u rad nadarenih

članova.

- Darove za izgrađivanje zajednice i vodstvo njezinih članova, starješinstva, mudrost,

administraciju itd.

- Darovi naviještanja Evanđelja i propovijedanja Kraljevstva Kristova, evangelizatori.

2.3 * 25 Darovi utemeljenja

Primamo ''…na temelju apostolâ i prorokâ, a zaglavni je kamen sam Krist Isus.'' (Ef
2,20). Apostolska služba je prestala sa smrću posljednjeg apostola. Međutim plodovi
njihove službe, svjedočenja i učenja i dalje živi kroz život i službu Crkve danas. Biblija je i
dalje temelj te apostolske vjere. Službenici Crkve, naime starješine i đakoni su pozvani
očuvati Crkvu na tim temeljima i pripremiti narod Božji za svakovrsne službe (Ef 4,12).
Te vođe prihvaćamo kao darove Duha Svetoga također.

Vjerujemo da su vjera, nada i ljubav stalni i najvažniji darovi za dobrobit Crkve, štoviše i
kao svjedočanstvo svijetu kako bi mogli povjerovati kako je Otac poslao Sina za naše
spasenje (Iv 17,21).

2.3 * 26 Dodatni darovi

Vjerujemo kako Gospodin dodaje mnoge blagoslove kako bi izgradio Crkvu na tim
apostolskim temeljima. Kontinuitet između prve Crkve i Crkve danas je zajamčen u
živome Bogu i darovima utemeljenja. Sa zahvalnošću se divimo Njegovom udjeljivanju
dodatnih darova, kako i kada On sam odredi. Božji autoritet i apostolsko učenje
upravljaju kako vjernici primjenjuju i koriste te darove. Kao rezultat toga vjernici ne
mogu tvrditi kako se određeni darovi ili bilo koja služba ili autoritet daju danas. Također
izjavljujemo kako vjernici ne mogu ograničavati Duha Svetoga koji darove udjeljuje kako
On želi. Nije moguće popisati sve darove Duha niti ih komentirati jer ih je mnoštvo.
Međutim, o daru o kojem se najviše raspravlja bi smo željeli nešto reći:  

☐ O govorenju jezicima

Govorenje jezicima je govorenje neobičnim ili stvarnim jezikom koji je nerazumljiv

ako nije preveden. Na njega gledamo kao na dar bez kojeg se može i prema njemu se
odnosimo prema uputama apostola Pavla u 1 Korinćanima 12-14. 
 ☐ O iscjeljivanju

Gospodin može iscijeliti bolesne kao odgovor na naše molitve, ali ne priznajemo
iscjelitelje čiji autoritet nadilazi autoritet Pisma niti dar iscjeljivanja prepoznajemo kao
stalnu službu (pogledajte u dio o Zemaljskim blagoslovima).  

☐ O proroštvima

Primjenu apostolske riječi možemo smatrati proročkim govorom, ali ne očekujemo

nikakva dodatna otkrivenja niti vjerujemo u obnovu proročke službe (pogledajte dio
Otkrivenje).  

2.3 * 27 Božja suverenost i naša odgovornost

Uvjereni smo kako Duh Sveti, povezan s trojednim Bogom, odlučuje, kada i kako će nas
blagosloviti Svojim darovima. Crkva je dužna motriti stvaralačke i duhovne darove i
priznati ih nakon pažljivog provjeravanja. Apostol Ivan nas upozorava: ''Ljubljeni, ne
vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga…'' (I Iv 4,1).

S potpunim predanjem Crkva mora rabiti date joj talente i darove. Treba biti otvorena
prema mijenjanju navika, struktura i drugih praksi koje mogu omesti izgradnju Crkve kao
kraljevskog svećenstva. Ova odgovornost Crkvu navodi na molitvu i težnju ka većim
darovima, ali ne zahtijevajući, prisiljavajući ili manipulirajući Bogom, već uvijek u skladu i
oviseći o Njegovoj Božanskoj volji i mudrosti, govoreći: Ne naša, već Tvoja volja neka
bude (Mt 26,40).

ODBACIVANJA

13. Odbacujemo učenje da su crkve koje ne prakticiraju govorenje jezicima na svojim

službama krive za gušenje Duha Svetoga ili premalo očekuju od Boga.

14. Odbacujemo učenje kako je govorenje jezicima ikada bilo namijenjeno povećanju ili
obogaćivanju kršćanskog iskustva.

15. Upozoravamo na ponos jer mnoštvo puta u povijesti Crkve su dodatni darovi
prevladali nad ljubavi i uništili jedinstvo.

16. Odbacujemo stajalište da mi možemo molitvom i postom prisiliti Boga da nam udjeli
posebne darove.

17. Odbacujemo svaku tvrdnju božanskog autoriteta koji se ne temelji na Riječi. Pamtimo
upozorenje apostola Pavla: ''Ja znam da će nakon mog odlaska među vas ustati vuci
okrutni koji ne štede stada, a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk
da bi odvukli učenike za sobom. Zato bdijte…'' (Djela 20,29-30)
DIO III

KRŠĆANSKI ŽIVOT
3.1 DUHOVNI BLAGOSLOVI

3.1 * 28 Duhovni blagoslovi i naše izbavljenje

Ispovijedamo da je Bog čovjeka načinio na Svoju sliku kao dobrog, pravednog i svetog.
Međutim, čovjek je prekršio Božje zapovijedi i time postao podložan grijehu, a time i
Božjoj osudi. Taj iskonski grijeh su naslijedile sve generacije ljudskog roda (Rim 3,23), i
nitko se ne može sam osloboditi ropstva grijehu.

Vjerujemo kako je Bog, koji je milostiv i pravedan, učinio prvi korak u otkupljenju iz tog
ropstva time što je poslao Svojeg Sina kako bi nas izmirio s Njim i pribavio nam
otkupljenje. Vjerujemo da smo spašeni i opravdani po milosti kroz vjeru, koja je također
dar Božji (Ef 2,8-9). Po toj vjeri kao posvojena djeca Božja (Gal 4,5-7) imamo sigurnost
spasenja, kako to čitamo u Rimljanima 8,38-39: ''Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni
anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor
neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.''

3.1 * 29 Duhovni blagoslovi i naša odgovornost

Ispovijedamo da smo spašeni samo po milosti i imamo čvrstu sigurnost spasenja.

Međutim, odgovorni smo živjeti kršćanskim životom prema Božjoj volji (Ef 2,10). Sloboda
koju imamo u Kristu ne znači da smo slobodni griješiti, već da se podložimo volji Duha
Svetoga (Gal 5,1). U Bibliji uvijek iznova nailazimo na poziv da budemo sveti.
Zapovjeđeno nam je da budemo sveti zbog svetosti našeg Gospodina i Spasitelja (1 Pet
1,15), zbog sile Duha koja djeluje u nama (2 Tim 1,7), i zbog Isusova povratka (Heb
12,14). Biblija nas potiče da ''nastavimo raditi oko svoga spasenja'', što znači da živimo
kršćanskim životom u svetosti, sukladno spasenju koje imamo u Isusu Kristu (Fil 2,12).
Ispovijedamo da su naša ''dobra djela'' dokaz našeg istinskog kršćanskog života.

Pozvani smo rasti u milosti i spoznaji našeg Gospodina Isusa Krista (2 Pet 3,18; Kol 2,6).
Čineći tako uživat ćemo djelovanje Duha Svetoga u našim životima, rasti u svim
aspektima i pozitivno reagirati na darove i talente koje nam je Bog udijelio.

Ispovijedamo da se u našim kršćanskim životima moraju očitovati plodovi Duha. Plodovi

Duha potvrđuju naš kršćanski život. Kada živimo po Duhu, u skladu smo s Njime i
donosimo plodove Duha: ''ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota,
vjernost, blagost, uzdržljivost (Gal 5,22-23.25).

Ispovijedamo kako je kršćanski život uvijek u razvoju. To je proces posvećenja koji traje
cijeli život i cilj mu je savršenstvo ili proslavljanje koje će se dogoditi u budućnosti kada
se Krist vrati. U tom procesu mi se borimo između tjelesnih i duhovnih želja (Gal 5,16).
Stoga nam je neprestano potrebno pokajanje i molitva za oproštenje i za voljnost
podložiti se i dozvoliti Duhu da nas preobražava.

Vjerujemo kako u tom procesu posvećenja nismo sami već ovisimo o Duhu Svetome koji
nam pomaže. Proces posvećenja je unutarnji proces kojeg vrši Duh Sveti koji prebiva u
nama, Gal 5,16, i svjedoči nam da pripadamo Kristu. Stoga smo razapeli našu grješnu
narav s njezinim strastima i željama. 

 
ODBACIVANJA

18. Odbacujemo učenje kako opravdanje samo po vjeri nije dovoljno i kako se treba
nadopuniti s «potpunim opravdanjem» koje se postiže strogom disciplinom, asketskim
životom, dugim molitvama itd. Ovo učenje se uvelike oslanja na ljudske sposobnosti i
djela čime u spasenje čini čovjekocentričnim umjesto Kristocentričnim.

19. Odbacujemo sva učenja koja naučavaju kako smo sposobni postići savršenstvo koje
je oslobođeno naše grješne naravi. Takvo učenje će nam donijeti samo uznemirenost i
nesigurnost uzrokujući pustu i neplodnu muku u životu ili licemjerje.

20. Odbacujemo učenje kako vjernik može postići viši stupanj svetosti slijedeći određene
propisane postupke, kao što je krštenje u Duhu i govorenje u jezicima.  

21. Odbacujemo naglašavanje sigurnosti saveza čime zlorabimo milost u našim

zajednicama i zanemarujemo potrebu obnove i postajemo lijeni posvećivati svoj novi
život i donijeti deveterostruke plodove Duha, i odustajemo od borbe protiv vlastitih
grijeha i nedostataka.  

3.2 ZEMALJSKI BLAGOSLOVI

3.2 * 30 Naš svemogući suvereni Bog i vjernost Njegova saveza

Ispovijedamo da je naš Bog svemoguć i suveren, neovisan u Svojoj vladavini i

upravljanju svijetom. On je svemogući stvoritelj, a mi smo Njegovo stvorenje. ''Ta u
njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo
Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno.'' (Kol
1,16). On održava i upravlja svime stvorenim i svojom svemogućom moći drži pod
kontrolom i naše neprijatelje, đavla, demone i duhove. Što je čovjeku nemoguće, Bogu je
moguće, Marko 9:23. On progovara i tako biva.

Ispovijedamo da je taj suvereni i svemogući Bog naš vjerni Bog u Isusu Kristu. On nas
ljubi kao Svoju djecu i po tome sigurno znamo da «… da Bog u svemu na dobro surađuje
s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani», Rim. 8:28.

3.2 * 31 Grijeh i patnja

Ispovijedamo da je čovjekovom pobunom grijeh ušao u predivan Božji svijet i postao

proklet zbog toga, a ljudi su lišeni sposobnosti činiti dobro. Zbog grijeha i pada sva živa
bića su podložna patnji i u konačnici smrti. Kako bi pokazao Svoju milost Bog je
uspostavio savez milosti obećavši Spasitelja. On ne napušta ovaj svijet i ne prestaje ga
održavati. Njegov krajnji cilj je potpuno izbavljenje i obnova svih stvari. Svoj narod On
tješi obećanjem: ''I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka,
ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu'' (Otk 21,4).

Tom «starom stanju stvari» smo mi i dalje podložni dok živimo na Zemlji, iako smo u
Kristu. Svi ljudi bez obzira na vjeruju li ili ne suočavaju se s patnjama raznih vrsta. Smrt
nas snalazi bilo kroz bolesti ili nesreće, ratove i gladi. Štoviše, često puta vjernici umiru
kao mučenici, kako čitamo u Hebrejima 11, 2 Kološanima 12,7-9, i kako učimo iz crkvene
povijesti. Ljudima je nemoguće umaknuti ovim okolnostima tog «starog stanja», ali u
svemu tome mi kao djeca Božja vjerujemo svemogućem Bogu Ocu koji će Svojom
providnošću uistinu ispuniti sva obećanja koja nam je dao.
  

3.2 * 32 Naš brižni Bog i naša odgovornost

Ispovijedamo kako je naš Bog brižni Bog. Svojem odabranom narodu je obećao: ''Ja ću
biti vaš Bog, a vi ćete biti narod moj'' (Post 17,3-8, Iz 3,14). Time je uspostavio Svoj
savez te se izravno povezao s povijesti grješnog, ali i napaćenog naroda. On nas održava
i pomaže nam kada patimo. Stoga ispovijedamo da je On Bog koji tješi, dajući nam nadu
i svijetlo u ovoj dolini smrti (Ps 23,4, Lk 1,79). Ponekad se Njegova providnost očituje na
vrlo neobične načine, primjerice kroz iscjeljenja ili neočekivana olakšanja usred tegoba.
Takva čuda su dokaz Božje brižne prisutnosti koja nas nose u samo srce Evanđelja, ona
su znaci nadolazećeg kraljevstva, znaci slavnog vremena i mjesta koje dolazi.

Ispovijedamo da ne treba očajavati ako ne dođe olakšanje naših patnji jer će Božja
obećanja ustrajati. Mnogi vjernici su posvjedočili kako su patnje imale pozitivan učinak u
učenju kako se podložiti Božjoj suverenosti i planu. U vrijeme naših patnji naša je
odgovornost moliti Boga kao onog koji je svemoguć koji može činiti i čini čuda.  

3.2 * 33 Molitva

Kada molimo predajemo se našem milostivom Bogu, priznajući Njegovu suverenost i

moleći da ostvari svoj plan otkupljenja. Obzirom da živimo pod Božjim savezom to nas
čini revnijim i hrabrijim da još ustrajnije molimo, ali uvijek u skladu s Isusovim učenjem
koje nam je dao u molitvi Gospodnjoj. Ta molitva nam jasno daje prioritete u našim
molitvama, odražavajući «potrebe» dvaju partnera u Savezu, kao prvo ispunjenje Božjeg
plana i Njegova slava i drugo ispunjenje ljudskih potreba po pitanju hrane, oproštenja
grijeha i Njegovo vodstvo u kušnjama. Molitva bi uvijek trebala pratiti taj uzorak i time
ćemo se spriječiti da molimo za ono što je izvan obećanja saveza.

3.2 * 34 Prosperitet

Bog Svojoj djeci daje ono što trebaju često čak i više od toga, ali ne uvijek prema
ljudskim shvaćanima i očekivanjima. U starozavjetno vrijeme Bog je Svojem narodu
obećao mnogo zemaljskih blagoslova. Božji je narod često uživao u obilju, koji je njihovu
tugu okrenuo na radost (Jer 31,11-13, Ps 126,4-6). U novozavjetno vrijeme i dalje se
brinuo, naročito za siromašne i potrebite u Svojem savezu. Isus je u potpunosti
usredotočen na dolazak Kraljevstva i na oproštenje grijeha, ali isto tako nalazimo da je
emocionalno dirnut siromaštvom i potrebitima koje iscjeljuje, hrani, tješi, pomaže
bolesnima i potrebitima, a i nas uči da činimo isto. 

3.2 * 35 Davanje

Svoje bogatstvo bi trebali dijeliti s potrebitima u crkvi i izvan nje. Također ispovijedamo
da su nam sva naša materijalna dobra dana od Boga koji je vlasnik čitavog stvorenja.
Dajući od naših materijalnih sredstava mi izražavamo svoju ovisnost i zahvalnost Bogu. U
Starome zavjetu Bog je zapovjedio davanje desetka, desetinu usjeva, stoke i svega
ostaloga što su posjedovali (Br18,21-29, Pnz 14,22). Čineći tako starozavjetni vjernici su
priznavali da sve što posjeduju pripada Gospodinu i simbolički su od toga vraćali Bogu za
Njegovu službu i štovanje.

U novozavjetno vrijeme Bog očekuje da dajemo slobodno (2 Kor 8,8-9; 9,5-8). Dužni
smo sebe prinositi kao žive žrtve, uključujući i naša materijalna dobra, štovanje i
zahvalnost Bogu (Rim 12,1-2). Naše materijalno bogatstvo bi trebali rabiti za
napredovanje crkve i naviještanje evanđelja svijetu. 
3.2 * 36 Opasnosti bogatstva

Izbjegavamo se usredotočivati na zemaljska bogatstva. Možemo uživati u dobrim

stvarima Božjeg stvorenja, ali bi nas iščekivanje slave i nove zemlje trebalo ispunjavati
još više i stoga za to i molimo. U kršćanskom životu iskušenja su uvijek blizu, naročito
kada smo zdravi i bogati. Često u materijalnom obilju djeca Božja zaboravljaju na Boga i
počnu štovati zemaljske idole te ugađati tjelesnim željama. Često puta kao odgovor na
Svoju brigu Bog dobiva nezadovoljstvo, nevjeru i nezahvalnost. Naročito pokvareni znaju
postati pomazani vođe koje svoj položaj rabe kako bi se obogatili. Novac i moć lako
iskvare naše umove i zaboravljamo da imamo blago na nebesima, ''Načinite sebi kese
koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje
moljac ne rastače.'' (Luka 12,33). Konačno sam Krist, proroci i apostoli su upozoravali na
opasnosti bogatstva: Mt 6,21; 7,13-14; 13,22; Lk 12,15; 16,25; 18,25; 2 Kor 5,11-15; 1
Tim 6,9-10; Otk 3,17.  

3.2 * 37 Kako se nositi s bolesti i iscjeljenjem

Ispovijedamo da je Isus iscijelio mnogo ljudi u Izraelu, iako ih nije iscijelio sve. Time On
nije samo pokazao svoje božanstvo, već i suosjećanje prema bolesnima. Isus je obećao
svojim učenicima da će one koji budu u Njega vjerovali kao u uskrslog Gospodina pratiti
znaci tijekom njihova navještavanja Evanđelja. (Mk 16,16-18). Ti obećani znaci su više
od svih drugih pratili apostole (2 Kor 12,12), i svjedoke i evanagelizatore u ranom
razdoblju kršćanstva, naglašavajući tako njihov autoritet, potvrđujući utemeljenje
novozavjetnih crkava (Ef 2,20), i pokazujući poruku Kraljevstva koje treba doći.

Biblija nas uči kako trebamo moliti za bolesne, primjerice 2 Kraljevima 1, Ps 35,13, Mt
25,36-44, u nadi kako će Gospodin iscijeliti. Dio u Jakovljevoj poslanici 5,13-16 nas uči
da molimo za iscjeljenje, priznavanje grijeha jedni drugima, tješimo one koji pate i
naviještamo oproštenje grijeha. Međutim, iscjeljenje nije glavna tema u Bibliji, niti
nalazimo da obećava kako će svaki vjernik biti iscijeljen, već nam pokazuje kako će se
svaki čovjek jednoga dana suočiti sa smrću.

Biblijska poruka nam daje nadu u buduću Zemlju bez patnje. Kada nas snađe bolest
trebamo moliti, molimo za iscjeljenje i molimo da se dogode čude u vrijeme patnje.
Također, molimo da Bog blagoslovi i ljudska nastojanja brige za bolesne kroz medicinsku
skrb.

Ispovijedamo da se moramo truditi koliko god je u našoj moći pružiti pastoralnu skrb i
utjehu bolesnim i umirućim. Uistinu, crkva mora imati srce tješiti upravo one za koje
nema nade u ozdravljenje i pate od raznih bolesti i tegoba. Kao djeca Božja znamo, i
jedni druge učvršćujmo u tom znanju, da će nam Bog, naš Otac pomoći. On će nas
podići, ako ne u ovom zemaljskom životu tada na uskrsnuću na novi život na Božjoj
novoj Zemlji. U bogobojaznom divljenju predajemo se Njegovoj suverenosti i mudrosti.
Kršćanska vjera nas, ograničena znanja i spoznaje, čine poniznima i strpljivima. U nama
stvara pouzdanje da molimo neka se vrši ne naša, već Božja volja. U svojoj velikoj muci
Krist je tako molio, dajući time najveći biblijski primjer vjere u Boga, svojeg nebeskog
Oca (Lk 22,42).  

3.2 * 38 Naša duhovna bitka

Svjesni smo da se nalazimo u duhovnoj bitci. Sotona svim sredstvima i uz pomoć svih
svojih demona pokušava zadobiti naše duše. On izvodi znake i čuda, privlači ljude raznim
nadnaravnim fenomenima, njemu je dana moć da kuša Božje odabranike. ''Ustat će,
doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće,
zavedu i izabrane.'' (Mt 24,24). Zvijer iz mora će izvoditi raznovrsna čudesa kako bi
zavarao stanovnike zemlje (Otk 13,13). Duhovi zloduha će izvoditi razna čudesa kako bi
zavarali svjetske kraljeve (Otk 16,14).

Isus je predvidio pojavljivanje mnogih lažnih proroka koji će činit čuda u Njegovo ime:
''Mnogi će me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime
prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?' Tada ću im
kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'' (Mt 7,22-23). To
su sve đavolji planovi kako bi zaludio i zaslijepio svijet namećući moći ovozemaljske
sreće, privlačeći ljude da se usredotoče na sebe govoreći kako čovjek može postati poput
Boga. Naša borba nije protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga
mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima (Ef 6,12). 

ODBACIVANJA

☐ Svjetonazori

22. Odbacujemo zapadnjački svjetonazor koji odvaja nadnaravno od naravnoga. Ovakav

dualistički pogled niječe postojanje Boga koji sve održava i svome upravlja, a isto tako
niječe postojanje zloduha i Sotone. Ovaj svjetonazor vodi ka idoliziranju ljudskih
sposobnosti i znanosti te se usredotočuje samo na ljudske i prirodne izvore. Takav
svjetonazor će dovesti do «deifikacije» čovjeka time niječući svemogućeg Stvoritelja, i
niječući utjecaj zlih duhova kojima vlada otac laži.

23. Odbacujemo mehanički i antropocentrični svjetonazor poganskih religija koje

smatraju Boga božanskom silom ili tvornicom koja automatski ispunjava ljudske želje i
potrebe.

 ☐ Manipuliranje Bogom

24. Odbacujemo učenje čiji je prepoznatljiv slogan Samo reci i tvoje je (Name it and
claim it), koje kaže ako možemo tražiti prosperitet, iscjeljenje, odbacujemo sve ideologije
koje prate iscjeljiteljske seanse ili skupove oko raznih poznatih iscjelitelja, naročito one
koji varaju ljude putem medija. Božji plan otkupljenja nije obećanje potpunog iscjeljenja
od svih bolesti ili oslobođenje od svih zlih sila (Heb 11). Ovakav svjetonazor nas uvjerava
kako ćemo prevazići smrt i primiti nebesku slavu.

25. Iako smatramo kako treba biti ustrajan u molitvi odbacujemo učenje koje kaže kako
mi možemo utjecati na Boga manipulativnim stilom molitve. Ovakav način je suprotan
Isusovom učenju o molitvi: ''Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva
riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga
zaištete.'' (Mt 6,7-8). Bogom ne možemo manipulirati, On je suvereni Bog i vjeran Otac.

26. Odbacujemo one koji tvrde kako «teologija vjerojatnosti» ili često ponavljanje
biblijskih riječi, ili čak vizualizacija može utjecati na Boga kako bi nam dao štogod
zaželimo. Ne vidimo nikakve razlike između toga i okultnih i sličnih praksi, bez obzira
kako one uspješne bile.  

☐ Prosperitet

27. Odbacujemo sve «proroke» takozvanog evanđelja prosperiteta koji propovijedaju

kako su kršćani mali bogovi, sa svojim stvaralačkim moćima, obećavajući siromašnima i
potrebitima da će im ako vjeruju Bog dati bogatstvo i zdravlje.
28. Sve «proroke» koji prikazuju Isusa kao bogataša, uživatelja dobre hrane, ljubitelja
lagodnog života, obećavajući prosperitet itd. odbacujemo kao lažne proroke.
Upozoravamo vjernike da im ne vjeruju i ne odlaze na njihove skupove.

29. Odbacujemo učenje kako treba davati desetak kako si zauzvrat dobili ispunjenje
Božjih obećanja, naročito po pitanju zdravlja i prosperiteta. Onome koji daje obećaju
prosperiteta međutim takvo učenje uglavnom obogaćuje jedino propovjednike, a ne
davatelje desetka.  

☐ Lažna proroštva

30. Pozivamo se na vjeru i razum svih vjernika neka ne slijede okultne prakse raznih
čudotvoraca koji u Isusovo ime obećavaju iscjeljenje i prosperitet. Oni mnoge ljude vode
na stranputicu ostavljajući ih frustrirane, razočarane i krajnje nesretne. Takve prakse će
naštetiti rastu Crkve Kristove bogohuleći Božje sveto ime. Ti karizmatski učitelji privlače
mnoštvo jer siromašnima bude nadu da će biti bogati, bolesnima da će ozdraviti.
Međutim samo će uzrokovati podjelu crkve, obeshrabrenje, razočarenje, otpadanje i
svjetovnost.

☐ Duhovna bitka

31. Odbacujemo sva učenja koja kažu kako svaku bolest i nesreću uzrokuju demoni i zli
duhovi kojima su naši grijesi i nevjera ostavili «otvorena vrata». Iako priznajemo da je
zbog grijeha čitav svijet proklet, ali nikako ne smijemo reći kako osoba koja pati, pati
zbog skrivenih grijeha i da će pokajanjem i izgonom demona biti iscijeljena. Takvo učenje
stvara nepodnošljivi pritisak bolesnoj osobi optužujući ju i čineći ju očajnom i nesigurnom
u spasenje ako se ne opravi nakon svega.

3.3 ORGANIZACIJA CRKVE

3.3 * 39 Vrijednost dogme

Od samog početka Crkva Božja je bila izložena napadima Zloga koji je želi uništiti. Đavao
to čini kroz lažne učitelje koji potajno u crkvu uvode destruktivne hereze. Upozorenje da
se čuvamo lažnih učitelja odjekuje Isusovim učenjem i učenjima apostola, koja su
ujedinjena u pozivu čuvanja vjere ''koja je jednom zauvijek predana svetima'' (Jd 3).

Apostol Pavao upozorava Timoteja i Tita da naučavaju zdrav nauk, a to pretpostavlja da

su vođe poučeni kako prepoznati istinu i barataju argumentima kojim će se suprotstaviti
lažima. Vrijednost dogme je dakle proslaviti Boga vršeći Njegove zapovijedi, kako bi
sagradili i ojačali Crkvu kroz istinsko štovanje i sveti život i zaštititi Crkvu od Sotonski zlih
planova.  

3.3 * 40 Vrijednost crkvenih institucija

Vjerujemo da je institucionalizacija Crkve ukorijenjena u Bibliji. Iz Staroga zavjeta vidimo

kako je Bog Izraelu dao svećenike, proroke i kraljeve da budu odgovorni za Njegov
narod, koji su bili Crkva (Ez 34). Stoga vjerujemo kako Bog novozavjetnoj Crkvi daje
darove koji se brinu i odgovorni su za Crkvu, pastiri stada (Ef 4,11, Dj 20,28, 1 Pet 5,2),
koji trebaju graditi tijelo Kristovo, štititi ga, čuvati ga od lažnih učenja, nadgledati red u
zajednici. Upravo zato je apostol Pavao rekao Titu neka imenuje starješine čime je
institucionalizirao crkvu (Tit 1,5). Ti darovi, starješine i đakoni se trebaju poštivati jer oni
će za svoj radi račune polagati Bogu (Heb 13,17).  
3.3 * 41 Obnova Crkve

Vjerujemo kako smo otkupljeni dragocjenom krvlju Isusa Krista. Duh Sveti nas obnavlja,
vjerujemo da je to proces koji se odvija i napreduje iz dana u dan. Biblija nas uči da
obnavljamo svoj um (Ef 4,23). Stoga prepoznajemo potrebu za neprestanom obnovom i
u životu Crkve. U Starom zavjetu čitamo o obnovi Saveza (Jš 24), a znamo i zapovijed
našeg Gospodina crkvi u Efezu: ''Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva
djela.'' (Otk 2,5).

Zbog grijeha i pokvarenosti potrebna je obnova ili probuđenje Crkve. Za to trebamo

neprestano moliti i nadati se da će nas Gospodin blagosloviti poslušnošću i hrabrošću
kako bi obnovili sebe na temelju Riječi.  

3.3 * 42 Jedinstvo Crkve

Vjerujemo u postojanje univerzalne Crkve. Gospodin Isus Krist sakuplja svoju Crkvu iz
svakog naroda, plemena i jezika iz svakog vremena i mjesta i nalazi se širom svijeta i
ujedinjena je srcem i voljom u jednom duhu snagom vjere. Jedinstvo Crkve se temelji na
zdravom nauku koji je u skladu po evanđelju slave našeg blaženog Gospodina. (1 Tim
1,10-11).

Žalimo zbog podjela unutar Crkve nastalih zbog sebičnih ambicija i manje važnih pitanja.
Međutim, zahvaljujemo Bogu što je očuvao Crkvu blagoslivljajući one koje su se protivili
lažnim učenjima ili ne-biblijskim tradicijama i koji su poradi toga bili izbacivani iz crkve.
Poslušni Bogu nastavili su služiti pravome jedinstvu Crkve, a tome cilju i mi težimo. Neka
Gospodin blagoslovi sve vjernike istinske vjere na slavu Svojeg svetog imena. Amen.  

ODBACIVANJA

32. Na temelju uvjerenja izraženih u ovom dokumentu odbacujemo ideju da su dogme ili
doktrine kao takve prepreka u razvoju crkvenog života uzrokujući mrtvilo i kruti
tradicionalizam. Biblija vrlo jasno govori o potrebi očuvanja crkve propovijedanjem
zdravog nauka, a to pretpostavlja mogućnost formuliranja što taj zdravi nauk jest. Stoga
na nauk i dogme u crkvi (u obliku vjeroispovijedanja) kao vrlo potrebna oruđa u
osiguravanju poslušnosti.

33. Organizacija i institucionalizacija Crkve nisu nikakva prijetnja. Upute za dobro

upravljanje crkvom nalazimo u Bibliji, naročito kada se radi o očuvanju nauka, misijskog
djelovanja ili njegovanju međucrkvenih odnosa.

34. Odbacujemo pre-naglašavanje kako su sve velike crkvene denominacije mrtve.

Povijest je puna primjera da je Crkva rasla i prije pojave pentekostalizma i karizmatskih
pokreta. U tradicionalnim crkvama možemo vidjeti djelovanje Duha Svetoga u životu
zajednice, misijskom djelovanju, izgradnji crkve i angažiranosti u društvu. Te crkve žele
zadovoljiti visoke standarde koje pred njih postavlja Riječ, žele biti preobraženi na sliku i
priliku Kristovu. (2 Kor 3,18).

35. Odbacujemo tvrdnje jedinstva na temelju duhovnog iskustva ili prisutnosti očitovanja
Duha Svetoga. Taj temelj je premalen i neće spriječiti crkvu od podjela. Jedinstvo se
nikada ne bi trebalo tražiti na štetu nauka.

36. Odbacujemo «pastirski» način upravljanja i pastoralnog vodstva kakvo se nalazi u

nekim karizmatskim crkvama. Pastirstvo, učenje po kojem vjernik jedino može rasti u
milosti ako je pod autoritativnim «pokroviteljstvom» ili duhovnom «zaštitom» starijeg
vjernika, takav način često vodi do krute hijerarhije u crkvi, i može dovesti do duhovnog
zlostavljanja.

37. Obnavljanje apostolske službe potkopava potpuni autoritet Biblije kao dostatnog
temelja Crkve.

3.4 ŽIVOT ZAJEDNICE

3.4 * 43 Crkveni život u apostolsko vrijeme

Ispovijedamo da nas opis prve crkve nakon Pentekosta ohrabruje kako bi nastavili s
naučavanjem, zajedništvom, molitvom, dijeljenjem i lomljenjem kruha. Prva crkva je
izvrstan primjer, ali nije jedini primjer crkvenog života u Bibliji i stoga ga ne bi trebali
idealizirati ili ga smatrati modelom koji je obvezan za sva vremena. Crkva u Djelima 4 je
bila posebno nadarena kako bi položila temelje crkve, koja je tada bila još u povojima.
Ubrzo nakon tog prvog primjera nailazimo i na druge primjere u kojima se crkva bori s
grijehom u svojim redovima. Kako bi ustrajala i sačuvala istinu Crkvi je potrebna
organizacija u obliku službi kao što su starješinska i đakonska služba, kako bi se
provodila disciplina, kako bi ukoravali, osnaživali i upozoravali na lažna učenja.

Crkve se razvijaju na drugačiji način nego je to činila prva novozavjetna crkva, a to je

stoga jer se crkve moraju prilagoditi vremenu i stvarnosti u kojoj se nalaze, suočiti se sa
svojim izazovima. Primjerice, čitamo kako se crkva u Korintu borila s podjelama u crkvi,
ili u Otkrivenju 1-3 čitamo o raznim crkvama i situacijama. Apostoli i prva crkva su se
morali suočiti i rješavati razne nedostatke. U vođenju crkava koje su nam povjeren
moramo uzeti u obzir vođenje crkve kako to nalazimo u cijelom Pismu, a ne se samo
usredotočiti na Djela 4. Ovi razni primjeri nas uče kako moramo uzeti u obzir kontekst
vremena i prostora u kojem se Crkva nalazi.  

3.4 * 44 Život u zajednici

Ispovijedamo da je Bog u svojoj mudrosti stvorio sve ljude jednakima pred Njime.

U Kristu Isusu nema Židova niti Grka, roba niti slobodna, muško niti žensko jer mi smo
svi jedno (Gal. 3:28). Muškarac i žena su oboje stvoreni na sliku Božju i imaju ista prava
u pristupanju Njemu, ne treba im nit ijedan drugi posrednik osim Isusa Krista, koji je
jedini put ka Ocu.

Ispovijedamo da se Kristova Crkva sastoji od mnogo različitih pripadnika, među njima

ima slabih i jakih (Rim. 14). Upravo radi toga Biblija nas upozorava da ne gledamo s
visoka jedni na druge već moramo prihvaćati jedni druge kao što je Krist prihvatio nas.
Vođeni ljubavlju spram Boga i naše braće i sestara, trebali bi težiti onim stvarima koje
vode ka miru i međusobnom izgrađivanju a sve to u Kristovu jedinstvu. Priznajemo da
će, čineći tako, crkva Kristova rasti, a Bog biti proslavljen.

3.4 * 45 Jedinstvo u različitosti

Ispovijedamo da smo jedno tijelo Kristovo. Imamo različite darove, ali istog Duha,
različite službe, ali je isti Gospodin. Različite su aktivnosti, ali isti je Gospodin koji radi u
nama svima. Kao pripadnici tijela Kristova vjernici bi trebali brinuti jedni za druge.
Različitosti bi se trebale međusobno nadopunjavati. Kroz priznavanje različitih darova i
talenata Bog osnažuje svoju Crkvu i daje joj snagu. U tijelu ne bi trebali biti razori, i ako
se jedan od udova slavi svi se trebaju radovati s njim (1 Kor 12). Božja svetost i milost
nas ujedinjuje u jedno tijelo u kojem se nitko ne bi trebao uznositi ili hvalisati svojim
postignućima ili uzvisivati sam sebe. (Ef 2,9).  

3.4 * 46 Crkveno vodstvo

Oni kojima je povjereno vodstvo crkve bi trebali težiti poniznosti. Nitko sebe ne bi trebao
precijeniti više nego li se treba cijeniti, ''…nego cijenite se razumno, kako je već komu
Bog odmjerio mjeru vjere'' (Rim 12,3). Isus je naučavao da oni koji žele biti vođe moraju
biti voljni biti sluge. Sam je dao primjer kada je svojim učenicima oprao noge (Iv 13,15).
Pavao kojeg je sam Isus Krist postavio za apostola je na sebe gledao kao na posljednjeg
među njima. Savjetuje nas da se ponašamo poput Krista: ''Neka u vama bude isto
mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje
jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik.'' (Filip 2,5-7). Svoje službe bi trebali prihvatiti ponizna srca kao
darove Božje za izgradnju i poboljšanje Crkve.  

3.4 * 47 Život u svijetu

Ispovijedamo da smo kao sveta crkva iz tame doneseni na Kristovo predivno svjetlo (1
Pet 2,9-10). Time smo izabrani iz svijeta te odvojeni kako bi svoj život predali Bogu (1
Sol 1,9-10; 1 Pet 4,1-6). Time smo postali kraljevsko svećenstvo, sveti, dragocjeni narod
Božji, to je naš identitet po kojem se razlikujemo od svijeta. Taj identitet implicira da nas
svijet neće razumjeti, odbacivati će nas, ponekad čak i progoniti, kao što je i Krist bio
kada je živio na Zemlji (Iv 15,19 usporedi 16,1-4). Na ovoj Zemlji često smo suočeni s
kušnjama pa ponekad i zastranimo. Stoga neprestano trebamo biti obnavljani kako bi
uistinu bili istinska i živuća Crkva Kristova, Njegova sveta nevjesta.

Ispovijedamo kako smo kao Crkva pozvani ići u svijet kao Božje oruđe naviještanja
evanđelja i spasenja (1 Pet 2,9), biti sol i svijetlo svijetu. Što implicira da Crkva odgovora
na Božji poziv tako što ćemo to svijetlo svijetu biti našim osobnim kršćanskim životom,
ponašanjem, svjedočenjem, govorom (Kol 4,5-6), ali isto tako ustrojstvom crkvenog
života, aktivnim izvršavanjem ovog poziva. Taj poziv se proteže i na društvo uopće,
kršćani bi trebali biti uključeni u društvena zbivanja i tom okruženju biti ambasadori
Kristova kraljevstva, odražavati sliku Božju u zemlji i društvu u kojem se nalazi.  

3.4 * 48 Štovanje/slavljenje

Ispovijedamo da je narav štovanja savezna. U štovanju Bog susreće svoj narod. Uživamo
u prisutnosti svojega Gospodina, sakupljamo se kako bi zajedno proslavljali Njegovo ime,
pažljivo slušali Njegov glas, primili oprost. Slavimo ga radi Njegovih velikih djela,
primamo oproštenje po Njegovoj krvi, koje je simbolično prikazano u krštenju i večeri
Gospodnjoj, kako bi obnovili svoje povjerenje u Božju vjernost. U štovanju mi
doživljavamo Njegovu slavu, veličanstvo i vjernost, susrećemo se s Trojednim Bogom,
doživljavamo Božju silu kroz obnovu Duhom Svetim.

Osjećamo sigurnost da smo uistinu djeca saveza, sigurni u svojem domu, crkvi Kristovoj
koji je naš posrednik. Tijekom štovanja mi izražavamo svoju vjeru i osjećaje. U
ispovijedanju vjere izražavamo voljnost biti poslušni i slušati Riječ Božju. Reagiramo na
Njegovu riječ, komuniciramo s Njime kroz pjesme i molitve. Uživamo u tom zajedništvu i
u ljubavi Kristovoj kada se sastajemo s braćom i sestrama u jedinstvu Tijela Kristova.
Duh nas ohrabruje i osnažuje da idemo u svijet i svjedočimo spasenje po Isusu Kristu.
Štovanje raspiruje žar za misijom, ono je Božja strategija poziva i odgovora. Štovanje
ljude približava Kristu i potiče ih da odgovore na Njegov poziv da svjedoče vjeru.  
ODBACIVANJA

38. Učenje kako je «model u Djelima 4» biblijski model Crkve za sva mjesta i vremena
ne uzima u obzir različite okolnosti i prisutnost grijeha u Crkvi. Biblija nam također
donosi primjere i drugih crkvi, primjerice u Korintu.

39. Odbacujemo pojavu dva nivoa u crkvenom životu ili postojanje «duhovne elite» u
zajednici praksa koja je nastala prenaglašavanjem svetosti i potrebe za «drugim
blagoslovom».

40. Odbacujemo učenje kako se kršćani trebaju povući  iz svijeta i živjeti u takozvanim
svetim gradovima kako bi sačuvali svoju svetost.

41.  Priznajemo kako je trenutna diskusija na temu liturgije kontradiktorna slobodi koju
nam Duhe daje u slavljenju. Odbacujemo načine bogoslužja koji su usredotočeni na
stvaranje emocionalne atmosfere kako bi se otvorio put raznim ekstatičnim izrazima
vjere. Naviještanje Riječi Božje bi trebalo privući naša srca i um, a ne duge pjesme,
slavljenje, plesanje, molitve, vikanje, glazba, smijeh, govorenje u jezicima i slično. 

DOKSOLOGIJA

 Molimo neka Gospodin blagoslovi ovaj dokument, neka bi bio svjetlo crkvama,
zajedno s apostolom proslavljamo Gospodina ovim riječima:

Onomu koji vas može učvrstiti – po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa

Krista, po objavljenju Otajstva prešućenog drevnim vremenima, a sada
očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima
obznanjenog za poslušnost, vjeru – jedinomu Mudromu, Bogu, po Isusu Kristu:
Njemu slava u vijeke! Amen.