1.

UVOD

Zahvaljujem Allahu, jedinom istinskom Zakonodavcu, Kreatoru najsavršenijeg poretka,

kako u Univerzumu tako i u ljudskom društvu, Onome koji je apsolutna Istina. Salavat i selam
donosiocu radosne vijesti, prezentatoru savršenog ustrojstva same individue i cjelokupne
zajednice. I selam na sve koji nastoje da sebe usklade sa Zakonom.

Tema kojim ću se baviti u ovom radu je Šafijski mezeb, odnosno odlike i historijsko
utemeljenje ove škole. Na odabir i trud da se prouči ova tema, prije svega, me je ponukala
znatiželje da više detalja istražim iz oblasti/perioda klasičnih škola, koje su temelj i
svojevrsan obrazac današnjeg mišljenja. Snaga misli i djela Imami Šafije je iznimna i to
pokazuje upravo prethodna konstatacija, jer naučavanje Šafije danas većini učenjaka služi kao
obrazac u njihovom vlastitom naučavanju. Šafija je prije svega bio vrstan mudžtehid, koji je
svojim cjelokupnim životnim djelom pokazao na koji način živi i djeluje musliman koji ulaže
maksimum intelektualnog napora da identifikuje bît Allahovog Zakona (Šerijata).
Interesantna odlika Šafije kao naučnika je ta da je putovao i svojim kvalitetnim kriticizmom
donosio rješenja, a neka po potrebi i korigovao. O kvalitetu njegove misli govori i to da
značajan broj muslimana danas u svijetu slijedi rješenja Imama Šafije.

Kako bi se na najadekvatniji način odgovorilo na zadatu temu, smatram da je neophodno

iznijeti biografske informacije o Imamu Šafiji, te o faktorima koji su utjecali na oblikovanje
Šafije kao mislioca. Kako sam već spomenuo, na njegova pravna rješenja uveliko je utjecalo
podneblje na kojem je djelovao i ljudi s kojima je komunicirao.

1
2. METODOLOŠKI OKVIR RADA

2.1. Predmet i problem istraživanja

Temu „Šafijski mezheb“ sam na ovaj način formulisao iz razloga što je predmet
istraživanja cjelokupna hronologija učenja Imama Šafije, a i historijski momenti u kojima je
djelovao Imam Šafija. Naizgled naslov indicira na široko područje istraživanja, međutim
karakteristike cjelokupnog historijskog, naučnog i formalog ozbiljenja Šafijskog mezheba se
može jezgrovito izložiti, naročito ako se obrati više pažnje osnovnim karakteristikama
šafijskog mezheba koja dovoljno obrazlažu cjelokupno učenje ovog mezheba. Ovako
formulisana tema daje slobodu pluralnom pristupi izvorima koje ću koristiti pri izradi eseja.
Kako bi se na zadanui temu odgovorilo na konkretan način neophodno je slijediti
hronologiju izlaganja, pa je nužno da dam određene podatke iz biografija Imama Šafije kao
utemeljitelja ove mezhebske škole. Te podatke ću iznijeti jezgrovito, a s posebnim osvrtom na
životopisne momente koje su naročito relevantne za oformljenje i oblikovanje misli Imama
Šafije.
Nakon izlaganja biografskih činjenica, vrlo bitna komponenta rada jeste djelo Imama
Šafija na polju islamske jurisprudencije. Kako je poznato da je znatan broj djela proistekao iz
pera Imama Šafije vežno je selektivno iznijeti ta djela i istaći njihovu neophodnost za
razumijevanje kako karaktera Imama Šafija tako, naravno, i negovog učenja, jer su ove dvije
stvari kada je on u pitanju u velikoj korelaciji, jer je karakter, bitno uvjetovao njegovu misao
pa samim tim i djela. U svakom slučaju, govor o djelima je tu da se istakne i njihova važnost i
sa historijskog, naučnog i pravnog aspekta.
U sljedećem dijelu rada bavit ću se općim pregledom odlika Šafijskog mezheba. U njemu
ću sublimirati sve bitne karakteristike ovog mezheba. Posebna pažnja će biti obraćena na
izvore koje je primjenjivao i kojima se služio Imam Šafija u izlaganju pravnih propisa, što
predstavlja srž njegovog učenja.
Da bih istakao pluralistički pristip i univerzalnost učenja ovog imama navest ću primjer
njegovog Starog i Novog mezheba, što ukazuje na afirmativan pristup Imama Šafije različitom
normiranju uvjetovanom različitim mentalitetima i podnebljima. I na koncu ću prezentovati
rasprostranjenost ovog mezheba u svijetu, te današnji uticaj na stvarnost proizašla iz misli
Imama Šafije.

2
2.2. Ciljevi istraživanja

Cilj istraživanja ove tematike je ukratko dati pregled učenja šafijskog mezheba i naglasiti
novine i diferencijacije ove škole u odnosu na ostale. Dakle, opšti (naučni cilj) ovog
istraživanja je ukazivanje na bitnost pravne teorije koju je ustanovio Imam Šafija, odnosno
njegov pristup rješavanju pravnih problema. Operacioni cilj istraživanja se ogleda u
približavanju ove tematike bosansko-hercegovačkoj javnosti na jedan koncizan i svrsishodan
način, kako i uticaj misli koja je nastala u jedanaestom stoljeću i njenu influenciju na
današnjost u cjelini kada je islam i islamska misao u pitanju. Ove ciljeve ćemo ostvariti:

 Analizom elemenata iz same biografije Imama Šafije, kako i elemenata iz učenja

mezheba odnosno učenjaka koji su se vezali za njega.
 Proučavanjem ćemo uočiti specifičnost šafijskog mezheba i misli Imama Šafije u
odnosu na pravne misli ostalih pravnika koji su fungirali u prošlosti, a i sadašnjosti.
 Analizom djela Imama Šafije utvrdit ćemo jasan način pristupa normiranju kod njega.

Osnovni cilj mog istraživanja je proučavanje i sistematiziranje učenja Imama Šafije,

odnosno iznijeti i obrazložit elemntarne stavke učenja njegovog mezheba, koje su proizašle iz
njegovog učenja, ali i učenja onih pravnika koji su se vezali za njegovo učenje. Također, želi
se iskazati činjenica da je Imam Šafija, kroz razradu u mezhebskim djelima dao enorman
doprinos islamskoj jurisprudenciji kroz utemeljivanje osnovne podjele izvora šerijatskog
prava. Ovim radom, se, između ostalog, želi ukazati na fenomen misli kod Imama Šafije,
njegovog pluralističnoh pristupa problemima, te ukazati na važnost slijeđenja takvog koncepta
mišljenja i danas, naročito u Bosni i Hercegovini koja je pluralistička i iziskuje istoimene
koncepte.

2.3. Kategorijalno pojmovni sistem

Ovaj sistem je sastavljen od ključnih pojmova, a to su: Imam Šafija, mezheb, šerijat, i dr.
Kako bih pojasnio ovaj sistem pojmova, dat ću njihovu definiciju ili kratko objašnjenje:

3
Imam Šafija – markantna historijska ličnost s aspekta islamske pravne nauka. Puno ime mu je
Ebu-Abdullah Muhammed ibn Idris Eš-Šafi. Rođen je u Palestini (Gaza) 767. godine. Umro
je u Egiptu 819. godine u pedest i osmoj godini života.1
Mezheb – Mezheb je put ili pravac koji slijedi mudžtehid pri otkrivanju pravne norme. Dok s
aspekta narednih perioda predstavlja cjelokupno učenje određenog pravika koje neki
muslimani slijede.2
Šerijat - je vjerski zakon islama, koji je utemeljen na Božijoj objavi i izveden iz četiri glavna
izvora (Kur'an, sunnet, idžma i kijas).3

3. HIPOTEZA

Formulisanje hipoteze proisteklo je iz dubljeg uvida u tematiku mezheba, naročito

šafijskog mezheba:
Svi mezhebi koji do danas postoje u svijetu igraju značajnu ulogu u ponašanju i
djelovanju muslimana. Šafijski mezheb kroz svoja pluralistička načela ima naročitu naklonost
muslimana u svijetu. Model normiranja u šafijskom mezhebu je pogodan za današnje
tumačenje šerijatskih propisa.
Dans, generalno, postoje problemi kada je u pitanju razumijevanje šerijata i normi
islamskog zakonodavstava. Veliki problem predstavljaju „učahurenja“ misli i njena
nefleksibilnost. Pa tako danas imamo pojave raznih ekstremizama i pogrešnih shvaćanja, od
onih koja idu krajnje konzervativnom ka onima koji su pretjerano liberalna. Metodologija
Imama Šafije je mjerodavan element u razumijevanju normi kako bi se izbjegle pojave strane
šerijatu, a to je gore pomenuti ekstremizam.
Dakle, pojava koja je primijetna činjenica današnjice je pluralizam i današnji svijet tome i
teži, jer je to neizbježna konstanta. Stoga, misao kao fluidna i koju karakteriše fleksibilnost
može odgovoriti zahtjevima modernog svijeta danas. Dalje ispitivanje ove teme i sveukupan
rad će na kraju pokazati da li je hipoteza održiva i realna, odnosno dali će biti odbačena ili
potvrđena.

1
Ibrahim Džananović, Idžtihad u prva četiri stoljeća islama, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Sarajevo,
1990., Knjiga 2, str. 76
2
Nerkez Smailagić, Leksikon islama, Svjetlost, Sarajevo, 1990, str. 571
3
http://bs.wikipedia.org/wiki/%C5%A0erijat, preuzeto 12.5.2010.

4
4. METODE ISTAŽIVANJA

Srazmjerno karakteru teme koja se obrađuje u ovom radu neophodno je primijeniti

različite metode kako bi se na zadanu temu, kroz niz postupak i radnji, adekvatno odgovorilo i
kako bi se došlo do određenog rješenja.
Kako je ova tema humanističkog karaktera, ili još preciznije – religijskog karaktera, način
istraživanja ove teme ogleda se u primjenjivanju različitih metoda i tehnika. Naročito bitan
aspekt je historisjski metod kako bi se elaboriralme činjenice bitne za ovaj rad.
Nakon prikupljanja materijala slijedi analiza istog, sastavljanje radne bibliografije,
redigovanje prikupljenih tekstova, čitanja i kritičkog osvrta na tekstove i pisanje zabiljžaka.
Svakako, metode koje će još biti korištene su: metoda analize i sinteze, dedukcije i indukcije.
Jedna od najbitnijih stavki je ta da će ove metode biti korištene kombinovano i selektivno, uz
odabir najpogodnijih oblika izlaganja.

5
5. ZAKLJUČAK

Bavljenje tematikom mišljenja u islamu, odnosno pravaca u istom, je izuzetno zanimljiv

zadatak, ali zadatak koji iziskuje dosta istraživanja. Podaci koje sam prikupio su dosta obimni,
te sam ih selektirao kako bi ih uvrstio u ovaj rad, koji iziskuje konkretnost i bavljenje
isključivo okvirnim činjenicama.
Imami Šafija je ličnost iznimno markantna i intrigantna za proučavanje, a samim tim i
njegovo naučavanje u cjelosti koje se proicira u sintagmi Šafijski mezheb. Cjelokupno njegovo
životno djelo je obrazac za djelovanje mudžtehida. Nemoguće je govoriti o trajnosti i
otpornosti misli bez izuzetnog intelektualnog obliokovanja i usavršenja, a misao Imama Šafije
je pokazala iznimnu „žilavost“, jer se održala sve do danas. Na to je uveliko utjecala
fleksibilnost Imami Šafije, odnosno njegove sposobnosti da se prilagodi svim novonastalim
situacijama i da shodno svom promišljenju donese najadekvatnija rješenja u datim
momentima. O toj fleksibilnosti najslikovitije govori njegov stari i novi madhab. U jednom
periodu svog života je donosio jedna rješenja, dok bi ih u drugom korigova ili u potpunost
promijeio. Na to su utjecali društveno okruženje, geografsko područje i različiti mentaliteti i
običaji kod naroda na različitim podnebljima.
Međutim, ponovo napominjem da je ova tema u svom totalitetu veoma razuđena i široka,
te bi joj se moglo pristupiti sa više aspekata. Kako je forma ovog rada (eseja) ograničena na
smo ključne i okvirne informacije, nije moguće šire obrazlaganje činjenica.
Ja sam uložio napor da istražim ovu oblast, te se nadam da sam makar djelimično
odgovorio na povjereni mi zadatak. Od ovog istraživanja se može ostvariti izuzetna korist, te
se iskreno nadam da ću, uz pomoć Uzvišenog Allaha, ovo istraživanje kvalitetno upotpuniti.

6
 IZVORI I LITERATURA:

1. Džananović, Ibrahim, Idžtihad u prva četiri stoljeća islama, Fakultet islamskiha

nauka u Sarajevu, Sarajevo, 1999.
2. Glasse, Cyril, Enciklopedija islama, preveo Fikret Pašanović (i dr.), Libris,
Sarajevo, 2006.
3. Karčić, Fikret, Historija šerijatskog prava, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu,
Sarajevo, 2005. Rahman, Fazlur, Islam, preveo Nedžad Grabus, Tugra, Sarajevo,
2005.
4. Smailagić, Nerkez, Leksikon islama, Svjetlost, Sarajevo, 1990.

Izvori s interneta:
http:// bs.wikipedia.org/wiki/Mezheb, preuzeto 12.5.2010.