1.

Time se postiže spoznaja Allaha, Subhanehu we Te”ala, I to je

najvažniji rezultat ovih riječi. Međutim, može se neko zapitati : “ Kako da
spoznamo Allaha?”
U djelu El-Fevaid el – Dzewzi,rahimehullah,kaže : Ova spoznaja ima dva
načina :

Prvi : Podrobno I detaljno razmišljanje o svim kur”anskim ajetima i

Drugi : Upoznavanje sa značenjem svih Allahovih lijepih imena, imajući na umu

njihovu apsolutnost I savršenstvo, I vjerujući da su ona jedinstvena po svemu.”

2. Duševni smiraj onoga ko ove riječi izgovari, nedvojbeno vjerujući u njih,

spokoj I duševna sreća. Takva duša ne prima naredbe osim od Jednoga
Jedinoga, Onoga čije zabrane isto toliko poštuje I kloni ih se. Zbog toga je
duša spokojna I mirna, a srce smireno I odvažno.
Svakome pametnome I razumnome pojedincu je jasno da duša ne može
izdržati I izvršavati naredbe sa više strana. Nijedan rob ne može imati više
gospodara, jer bi, u tom slučaju, bio žrtva njihovih sukoba.

3. Skromnost duše koja prihvata riječi LA ILAHE ILLALLAH , njena bojaznost I

pokornost Stvoritelju, njena nasušna potreba za Njim. Takva duša je svjesna
da ona treba svog Gospodara u svakom momentu. On je njen Vlasnik I On
joj sve određuje. Sve ovo čovjeku povećava potrebu za Allahom Subhanehu
we Te”ala I želju da kod Njega traži utočište I spas. Istovremeno, sve to ga
čini neovisnim od svih stvorenja I onoga što njima dato.

4. Čvrsto uvjerenje I pouzdanje u Allaha, Subhanehu we Te”ala.

5. Čvrsto uvjerenje u Allahovu pomoć I ispunjenje Njegova obećanja.

6. Otklanja teškoće I probleme.

7. Čvrstina I odlučnost u životu. Čovjek koji je uskladio svoj život sa tewhidom I

vjerom u jednog Boga odlučan je u životu. On dobro zna svoj cilj, kao I razlog
zbog kojeg ga je Allah stvorio.

8. Tewhid je ono što duše oslobađa od robovanja stvorenjima, ovisnosti od njih,

strahu I bojazni od njih, prevelike ljubavi I opsjednutosti njima. Nauka I život
prema tewhidu ne dopušta da čovjek svoj život I djelo posveti samo
stvorenjima. Ovo je istinska čast I najviša istanca dostojanstvenosti. Tako
čovjek biva istinski Allahov rob koji svoga Gospodara obožava na način kako
to Njemu dolikuje.

9. Čovjeku je lahko činiti dobra djela, izbjegavati hrđava I pokuđena. Onaj koji je
iskren u tewhidu (obožavanju Allaha Jedinoga) - pa, njemu pokornost
Allahu ne predstavlja nikakvo opterećenje. On se pokorava Allahu
Subhanehu we Te”ala zbog želje za nagradom kojoj se nada od Njega.
Također, za njega ne predstavlja problem ostavljanje hrđavih I pokuđenih
djela, kao I zanemarivanje ličnih prohtjeva koji se kose sa vjerom. On
napušta ta djela I prohtjeve zbog njegovog straha od Allahove srđbe I bolne
kazne kao njene neminovne posljedice. Zato, kada čovjek istinski ostvari
tewhid, Allah Subhanehu we Te”ala ga zaštiti od nepokornosti I grijeha.

10. Tewhid prosvjetljava srca ljudi. Srce se zaista napaja svjetlom tewhida, a
prsa postaju prostranija. Na taj način cijeli život dobija pravi smisao, ljepotu I
slast.

11. Umjerenost I odgoj duše da bude pravedna.

12.Jednoga Jedinoga, Onoga čije zabrane isto toliko poštuje I kloni ih se. Zbog
toga je duša spokojna I mirna, a srce smireno I odvažno. Nestanak
nesigurnosti I kolebljivosti kod čovjeka.
 13. Ujedinjenje muslimanskih redova I jedinstvvo njihove riječi I zajedničkog im
cilja.

14. Borba I zalaganje onih koji su ostvarili tewhid na Allahovom putu imecima I
životima svojim s ciljem pomaganja Allahove Subhanehu we Te”ala vjere.

15. Osjećaj duše, koja samo Allaha obožava, o bliskosti sa Allahom Subhanehu
we Te”ala.

16. Učenost I budnost. Jer onaj koji spozna tewhid I njegovu suštinu spoznao je
I širk njegovu zabludu I ništavnost.

17. Ljubav prema vjernicima I prijateljstvo s njima, a prezir prema mušricima

(nevjernicima) I neprijateljstvo prema njima.

I zaista, tewhid ostavlja jak uticaj I vidljiv trag na dušu koja je samo Allahu
odana. A ako čovjek ne sebi ne primjeti nikakav trag, neka hitno preispita
svoje vjerovanje u Allahovu Subhanehu we Te”ala jednoću I neka detaljno
preispita sebe.

“Suština svjedočenja da nema drugog boga osim Allaha I da je Muhammed

Njegov poslanik “ Rabia et – Tavil.

1. Duševni smiraj onoga ko ove riječi izgovari, nedvojbeno vjerujući u njih,

spokoj I duševna sreća. Takva duša ne prima naredbe osim od
Svakome pametnome I razumnome pojedincu je jasno da duša ne može
izdržati I izvršavati naredbe sa više strana. Nijedan rob ne može imati više
gospodara, jer bi, u tom slučaju, bio žrtva njihovih sukoba.