Inženjerska fizika 1

Predavanje 2

*MEHANIKA MATERIJALNE ČESTICE*

Mehanika je dio fizike koja proučava zakone kretanja tijela, tj. vremensku promjenu položaja
tijela u prostoru. Mehanika se dijeli na kinematiku, dinamiku i statiku (kao specijalni slučaj
dinamike). Kinematika proučava kretanja, bez obzira na uzroke kretanja i na svojstva tijela koja
se kreću. Dinamika proučava uzroke kretanja i utjecaj sile i mase na kretanje. Statika proučava
uvjete ravnoteže tijela.

Tijelo se kreće ako mijenja položaj prema referentnom sistemu. Svako kretanje je relativno
kretanje prema određenom referentnom sistemu.

Ponekad se pri proučavanju kretanja mogu zanemariti dimenzije tijela i tako čitavo tijelo
predočiti jednom tačkom mase m. To je tzv. materijalna tačka. Položaj materijalne tačke
najčešće određujemo pomoću njenih koordinata u pravouglom koordinatnom sistemu.

Vektor r zove se vektor položaja materijalne tačke.

Putanja (trajektorija) je skup svih tačaka kroz koje prolazi materijalna tačka koja se kreće, to je

geometrijsko mjesto krajeva vektora r (t ) :
   
r (t )  x(t ) i  y (t ) j  z (t ) k .

Dio putanje koji materijalna tačka pređe za određeno vrijeme zove se put s.

Pomak je promjena vektora položaja.


Količnik promjene vektora položaja  r i intervala vremena t u kojem je ta promjena
nastala, zove se vektor srednje brzine:

 r .
v sr 
t

Trenutna brzina v jednaka je prvom izvodu vektora položaja pokretne tačke po vremenu:
 
  r d r  dx  dy  dz    
v  lim   r ' i j k  v x i  v y j  v z k (polozaj u koordinatnom sistemu).
t 0 t dt dt dt dt


Odnos vektora promjene brzine  v i vremenskog intervala t u kome je ta promjena nastala
zove se vektor srednjeg ubrzanja:

 v .
a sr 
t
Granična vrijednost ovog izraza zove se vektor trenutnog ubrzanja:
   
 v d v  d2 v  .
a  lim   v'  2  r ''
t 0 t dt dt

 d 2x  d 2 y  d 2z    
U pravouglom koordinatnom sistemu: a i  j  k  a x i  a y j  a z k .
dt 2 dt 2 dt 2

Iznos vektora ubrzanja: a a x2  a y2  a z2 .

Ubrzanje je vektor koji ima isti pravac kao trenutna promjena brzine.

Ubrzanje možemo rastaviti na dvije međusobno normalne komponente: na tangencijalno

ubrzanje at u pravcu tangente i normalno ubrzanje a n u pravcu normale:
  
a  at  a n ,
 2
 d v  , a  v n .
at  0 n 0
dt R
2 2
 v2   dv 
Ukupno ubrzanje: a       .
R   dt 

Kretanja materijalne tačke dijele se:

Prema obliku putanje na pravolinijska i krivolinijska kretanja,

Prema brzini kretanja na jednoliko i promjenljivo kretanje,
Prema ubrzanju na jednako ubrzana (usporena) i nejednako ubrzana (usporena ) kretanja.

Najjednostavnije kretanje je jednoliko kretanje po pravcu.

  
Vektorska jednadžba pravolinijskog kretanja: r  r0  s (t ) 0 .
ds
Brzina pravolinijskog kretanja dobija se diferenciranjem: v .
dt
Integriranjem dobivamo pređeni put u toku vremena: s vt C,
gdje je C konstanta integracije i određuje se iz početnih uvjeta.

dv
Pravolinijsko jednakoubrzano kretanje: a  const.
dt
Integriranjem gornje jednadžbe dobivamo: v  at  C1 .
Neka je za t  0 , v  v0 , tada je C1  v 0 , pa jednadžba dobiva oblik: v  at  v0 (zakon
promjene brzine).

ds 1
Daljim integriranjem dobijamo:  at  v0   ds   atdt   v 0 dt s  at 2  v 0 t  C 2 ,
dt 2
1 2
Neka je za t  0 , s  s 0 , tada je C 2  s 0 , pa možemo pisati: s  at  v0 t  s 0 .
2
Predavanje 3
Kada ubrzanje materijalne tačke nema isti pravac kao brzina, već s brzinom zatvara ugao različit
od nule, materijalna tačka uvijek će se kretati po zakrivljenoj liniji. Primjer takvog kretanja je
kružno kretanje.

Veza između Cartesijevih i polarnih koordinata materijalne tačke je:

x  r cos  , y  r sin 
Ugao  jednak je količniku luka s i poluprečnika r:
s 180
  ( rad )  s  r , 1rad   57,3 .
r 
Deriviranjem puta po vremenu, dobiva se obodna (linearna) brzina v:
ds d
v r  r ,
dt dt
d
gdje je   ugaona brzina, koja je vektor. Pravac ugaone brzine uvijek je okomit na ravan
dt
kruženja.

Obodna/periferna brzina v uvijek je okomita i na vektor r i na vektor 

Jednoliko kružno kretanje je kruženje s konstantnom ugaonom brzinom, čijim integriranjem

dobivamo:
   0  t .
1
Frekvencija i period jednolikog kružnog kretanja:   2f , T  .
f
Jednoliko kružno kretanje je zapravo ubrzano kretanje, jer se pri njemu stalno mijenja smjer
obodne brzine, iako joj iznos ostaje konstantan.
Radijalna ili centripetalna akceleracija mijenja smjer brzine i ima usmjerena je prema središtu
kružnice:
a r  v .

Pri nejednolikom kružnom kretanju iznos obodne brzine nije više konstantan već se mijenja s
vremenom.
 
Ukupna akceleracija je sastavljena od radijalne akceleracije a r i tangencijalne akceleracije at .
dv d
Tangencijalna komponenta nastaje zbog promjene iznosa obodne brzine: at  r  r ,
dt dt
d  rad 
gdje je   ugaona akceleracija.
dt  s 2 
  
Ukupna akceleracija jednaka je: a  at  a r
Poseban slučaj nejednolikog kružnog kretanja je kretanje s konstantom ugaonom
akceleracijom (const.).
Ugaona brzina:   t   0 .
1
Izraz za ugao:   t 2   0 t   0 .
2
Predavanje 4

*DINAMIKA ČESTICE*
Uvod

Osnova dinamike su tri Njutnova aksioma/zakona. Njutnova mehanika izvrsno opisuje

makroskopske pojave, dakle, tijela dimenzija većih od atoma i molekula, te brzine mnogo
manje od brzine svjetlosti.
Osnovne fizikalne veličine dinamike su sila i masa. Fizička veličina kojom se mjere interakcije
između tijela naziva se sila. U dinamici se proučava sila kao uzrok promjene kretanja tijela.

Osnovni tipovi međudjelovanja:

1. Gravitacijske sile djeluju između tijela po Njutnovom zakonu gravitacije:

 mm 
F   1 2 2 r0 ,
r
i dolaze do izražaja kod tijela velikih masa, kao što su nebeska tijela, i djeluju na velikim
rastojanjima,

2. Elektromagnetne sile potiču usljed međudjelovanja naelektrisanih tijela, koje je izraženo

Kulonovom silom:

 1 qq 
F   1 2 2 r0 ,
4 0 r
i dolaze do izražaja na relativno malim rastojanjima. Intenzitet elektromagnetnih interakcija
je mnogo veći od intenziteta gravitacijskih,

3. Nuklearne sile djeluju na malim rastojanjima između čestica atomskog jezgra bez obzira
na njihovo naelektrisanje i velikog su intenziteta.

Masa je svojstvo svakog tijela koje određuje njegovo ponašanje pri djelovanju sile. Masa je
mjera inercije (tromosti) tijela.

Prvi Njutnov zakon

Svako će tijelo ostati u stanju mirovanja ili jednolikog kretanja po pravcu sve dok pod
djelovanjem vanjskih sila to stanje ne promijeni.

Sistemi u kojima važi prvi Njutnov aksiom su inercijalni sistemi. Svaki sistem koji miruje ili se
kreće jednoliko po pravcu s obzirom na neki inercijalni sistem opet je inercijalni sistem.

Drugi Njutnov zakon

 
d m v  
Nerelativistički oblik zakona (diferencijalna jednadžba kretanja): 
F    m
dv 
 ma
.
dt dt
Jedinica za silu je 1 njutn (N). 1 N je sila koja tijelu mase 1 kg daje ubrzanje od 1 m / s 2 .

Njutnova formulacija drugog zakona:

Brzina promjene količine kretanja proporcionalna je sili i zbiva se u pravcu te sile:

 d   d p
F m  v   (relativistički oblik zakona – vrijedi i za velike brzine).
dt   dt
Težina tijela (G) je sila kojom tijelo djeluje na horizontalnu podlogu ili na
 
objesište u slučaju da je obješeno: G  m g .

Treći Njutnov zakon

Svakom djelovanju (akciji) uvijek je suprotno i jednako protudjelovanje (reakcija).

Djelovanja dvaju tijela jednog na drugo uvijek su jednaka i protivnog smjera:
 
F BA   FAB .

Zaključak na osnovu Njutnovih aksioma:

Svako ubrzanje tijela uvjetovano je nekom silom. Svaka sila je mjera djelovanja nekih
drugih tijela na uočeno tijelo i, na kraju, sile imaju karakter uzajamnog djelovanja.

Diferencijalna jednadžba kretanja

Prvi i drugi Newtonov aksiom određuju odnose između kinematičke veličine ubrzanja i
dinamičkih veličina, mase tijela i rezultujuće sile koja djeluje na njega, tj.
  
d2 r F d 2 r       d 2 x  d 2 y  d 2 z 
  m  F  r , v , t   F  m  2 i  2 j  2 k 
dt 2 m dt 2    dt dt dt 
(sila zavisi od relativnog položaja i brzine po nekom određenom zakonu).

Pravolinijsko kretanje materijalne tačke pod djelovanjem konstantne sile

Diferencijalna jednadžba pravolinijskog kretanja materijalne tačke po x-osi, na osnovu

prethodnih jednadžbi, bit će:
d 2x  dx 
m  F  x, ,t  .
dt 2
 dt  z

Komponente sile teže prema slici 1 su:

Fx  mg , Fy  Fz  0 .
Diferencijalna jednadžba kretanja u ovom y
slučaju je:
d 2x
m 2  mg  const.
dt
odakle je:
A A Fx=const.
d  dx 
  g. 0
dt  dt  x
dx Xo X
Integriranjem dobivamo:  gt  C1 ,
dt
gdje je C1 integraciona konstanta, koja se Slika 1
određuje iz početnih uvjeta kretanja.
Ponovnim integriranjem dobivamo opće rješenje diferencijalne jednadžbe kretanja
1 2
materijalne tačke pod djelovanjem sile teže: x  gt  C1t  C 2 .
2
Tri slučaja ovog pravolinijskog kretanja:
 1. Slobodan pad

Pri slobodnom padu materijalna tačka počinje kretanje bez početne brzine, tj. Za t  0, v x (0)  0
i x(0)  x0 . Za ove početne uvjete dobivamo da je C1  0 i C 2  x0 , pa imamo:
dx 1
vx   gt i x  gt 2  x 0 , y  0, z  0 ,
dt 2
odnosno,
vx  2 g ( x  x0 )  2 gs .

2. Hitac uvis

Dobiva se pri početnim uvjetima: t  0, v (0)  v0 i x(0)  0 , pa je C1  v 0 , a C 2  0 , pa je:

dx 1
vx   gt  v 0 i x  gt 2  v0 t , y  z  0 .
dt 2

3. Hitac nadolje

Za početne uvjete: t  0, v x (0)  v 0 i x(0)  x0 , dobivamo da je C1  v0 i C 2  x0 , pa je:

dx 1
vx   gt  v0 i x  gt 2  v0 t  x 0 ,
dt 2

  
Kretanje materijalne tačke pod djelovanjem sile oblika F  F ( v ) ...
  
Pravolinijsko kretanje materijalne tačke pod djelovanjem sile F  F ( v ) ...

Kretanje čestice u homogenom gravitacijskom polju

 
Slučaj gdje sila na česticu iznosi mg i ima smjer nadolje, što zapisujemo: F   mg j .
Iz drugog Njutnovog zakona dobivamo jednadžbu kretanja:
 d 2 x  d 2 y  d 2 z  
m 2 i  2 j  2 k    mg j .
 dt dt dt 
Odgovarajuće skalarne jednadžbe:
d 2x d2y d 2z
m 2  0, m 2   mg , m 2  0 .
dt dt dt

Integracijom dobivamo:
dx dy dz
 v x  C1 ,  v y   gt  C 2 ,  v z  C3 .
dt dt dt
Iz početnih uvjeta kretanja slijedi:
C1  v 0 x  v0 cos  , C 2  v0 y  v0 sin  , C3  v0 z  0 .
Ponovnom integracijom dobivamo:
dx
 v 0 cos   x  v0 cos   t  C 4 ,
dt
dy gt 2
 v0 sin   gt  y  v0 sin   t   C5 ,
dt 2
dz
 0  z  C6 .
dt
Iz početnih uvjeta kretanja: C 4  x 0 , C 5  y 0 , C 6  0 .
Konačne jednadžbe puta i brzine:
v x  v0 cos  , v y  v0 sin   gt , v z  0 ,
gt 2
x  v0 cos   t  x0 , y  v0 sin   t   y0 , z  0.
2

Eliminiranjem vremena t dobivamo jednadžbu putanje kosog hica:

g
y  y 0  tg ( x  x0 )  2 ( x  x0 ) 2 .
2v 0 cos 
2

Ako su ov , g i  zadane konstante, jednadžba predstavlja parabolu. Njeno tjeme određeno je

maksimumom funkcije, pa dobivamo:
dy g
 tg  2 ( x  x0 )  0 ,
dx v0 cos 2 
pa će koordinate tjemena biti:
v02 v2
xT  sin 2  x0 , y 0  0 sin 2   y 0 .
2g 2g

Domet kosog hica dobiva se iz uvjeta y  y 0 , pa prema prethodnoj jednadžbi imamo:

2v 2 cos 2   tg v02 sin 2
D 0  .
g g

Predavanje 5

Kretanje naelektrisane čestice u homogenom električnom polju


Jednadžba kretanja za naboj q i masu m u električnom polju E , koje je homogeno u prostoru i
stalno u vremenu glasi:

   d2 r q 

F  ma  qE  a  2  E .
dt m
   
Integriranjem po vremenu i koristeći početne uvjete za t  0, v  v0 i r  r0 , dobivamo:

 qE 2  
r  t  v0 t  r0 .
2m
Kretanje naelektrisane čestice u homogenom magnetnom polju

Jednadžba kretanja naelektrisane čestice mase m i naboja q u stalnom magnetnom polju B ,
glasi:
 
d2 r dv  
m 2 m  q v  B  .
dt dt  

Impuls sile i količina kretanja (impuls)


Impuls sile je produkt sile i vremenskog intervala u kojem ta sila djeluje. Impuls sile I je
vektorska veličina i ima smjer sile:
 
I  F t .
Ako sila nije stalna, nego se mijenja u vremenu, tada impuls nađemo tako da vremenski interval
podijelimo na mnogo malih intervala. Ukupni impuls jednak je zbiru svih tih impulsa. Tačnu
vrijednost impulsa sile dobivamo uzimanjem granične vrijednosti tog izraza:
  t2 

I  lim  Fi t   F (t )dt .
t 0
i t1

Prema Njutnovom aksiomu sila je jednaka brzini promjene količine kretanja:


 dp d  
F  m v  .
dt dt  
Za kratko vrijeme dt tijelo će dobiti impuls sile:
 
F dt  d p ,
dok će u vremenskom intervalu t između t1 i t 2 primljeni impuls sile biti:
t2  p2   
  
t F dt  p d p  p 2  p1  m v 2  v1 
 
1 1

Impuls sile jednak je promjeni količine kretanja tijela na koje ta sila djeluje.
Količina kretanja je osobina tijela koje se giba, to je produkt njegove mase i brzine, dok je impuls
sile uticaj sile, tj. okoline na posmatrano tijelo.
Predavanje 6

ZAKONI OČUVANJA U PRIRODI

Uvod

Zakoni očuvanja imaju niz prednosti u odnosu na Njutnove aksiome, koji imaju ograničenu
važnost. Spomenimo neke od tih prednosti:

 zakoni očuvanja ne ovise od oblika putanje, ni od karakteristika sila koje djeluju u

nekom prirodnom procesu,
 mogu se primijeniti i na one prirodne pojave čije sile nisu poznate,
 invarijantni (nepromjenjivi) su na transformacije koordinata.
Rad sile

Rad sile se određuje sa skalarnim proizvodom sile i rastojanja po kome se pomijerala materijalna
tačka:
 
   
W  F  s  Fs cos F , s   Fs cos  .
 
Sila ne vrši rad kad sa pomijeranjem zaklapa pravi ugao ili ako se čestica ne pomjera.
Ukoliko je sila promjenljiva i zavisi od rastojanja, a pomjeranje se vrši duž proizvoljne krivulje:
n n  n 
 
  
W   Wi   Fi  si   Fi  si cos Fi ,  si  .
i 1 i 1 i 1  
Prava vrijednost izvršenog rada dobiva se iz prethodne jednadžbe kao granični slučaj kad
s i  0 , a n   :
n s2
   
W  lim  Fi  si   F d s .
s 0
i 1 s1

Rad je jednak integralu projekcije sile Fs  F cos  i pomaka ds . Ako je početna i krajnja
tačka zadana vektorima položaja r1 i r2 , rad se definiše izrazom:
r2 

W  Fd r
r1

Jedinica za rad je 1 džul (1J=1Nm).

Energija

Energija je sposobnost vršenja rada. Rad lahko prelazi u energiju, i obrnuto. Energija može
prelaziti iz jednog oblika u drugi. Jedinica za energiju je ista kao i za rad. Mehanička energija
pojavljuje se u dva oblika: kinetička i potencijalna energija.

Kinetička energija

Neka sila F ubrzava tijelo na nekom putu. Izračunajmo rad potreban za ubrzanje tijela od
početne brzine v1 do konačne brzine v 2 :
 
s2 s2 v v
  dv  2
dv 2 
W  F d s  m d s  m v dt  m  v d v .
s1 s1
dt v1
dt v1

Nakon integriranja:
1 1
W  mv22  mv12 .
2 2
1
Veličinu E k  mv 2 nazivamo kinetička energija tijela mase m i brzine v.
2
Promjena kinetičke energije jednaka je izvršenom radu:
W  E k 2  E k 1  E k (teorema o radu i kinetičkoj energiji)

Potencijalna energija

Potencijalna energija je sposobnost vršenja rada zbog toga što tijelo ima osobiti položaj.

Gravitacijska potencijalna energija

Rad sile teže na putu od A do B jednak je:
rB 

  

W   F d r  m g  rB  rA  .
rA  
      
Budući da je F  m g   mg ji j  rB  y B , j  rA  y A , dobili smo rad u polju sile teže jednak:
W  (mgy B  mgy A ) .
Veličinu E p  mgy nazivamo gravitacijska potencijalna energija tijela na visini y iznad
površine Zemlje. Rad sile teže ne ovisi o putu već samo o početnom i konačnom položaju tijela
(konzervativna sila).
Rad svake konzervativne sile možemo izraziti razlikom potencijalnih energija:
rB

 
 

 Fk d r   E p (rB )  E p (rA )
rA

Zakon očuvanja mehaničke energije

U izoliranom (zatvorenom) sistemu u kojem nema nekonzervativnih sila (trenja) mehanička

energija je konstantna (z.o.e.), tj,
E  E k  E p  const.
Ako sistem nije zatvoren, promjena ukupne mehaničke energije jednaka je radu vanjskih sila koje
djeluju na sistem:
E 2  E1   E p 2  E p1    E k 2  E k1   W .

Potencijalno polje sila. Konzervativne sile

Ako je tijelo postavljeno u takve uvjete da je u svakoj tački prostora podvrgnuto djelovanju
drugih tijela sa silom koja se zakonomjerno mijenja od jedne tačke do druge, kaže se da se to
tijelo nalazi u polju sila.
Za sile koje zavise samo od položaja tijela može se desiti da rad, koji vrše nad tijelom, ne zavisi
od puta, već se određuje samo početnim i krajnjim položajem tijela u prostoru. U tom slučaju
polje sila naziva se potencijalnim poljem, a same sile konzervativnim silama.
Sile čiji rad zavisi od puta, po kojem tijelo prelazi iz jednog položaja u drugi, nazivaju se
nekonzervativnim silama (sila trenja, npr).
Polje centralnih sila je polje kod kojeg pravac djelovanja sile u proizvoljnoj tački prostora,
prolazi kroz neki centar, a veličina sile zavisi samo od rastojanja od tog centra.
 
Rad konzervativnih sila na bilo kojem zatvorenom putu jednak je nuli:  Fk d s  0 .

Rad sila u gravitacijskom polju. Centralno polje sila

Gravitacijsko polje sila je centralno polje.


Elementarni rad dW , koji izvrši gravitacijska sila pri pomjeranju tijela m1 , za rastojanje d s je:
  mm
dW  F d s   1 2 2 dr ,
r
 
gdje je r0  d s  dr , integriranjem od r1 do r2 dobivamo:
  1
r
2
 1 1 1 1
W  m1 m2     m1 m2 
r r
 
r
ili W  m1 m2    .
  r1  2 1   r2 r1 
Promjena potencijalne energije sistema jednaka je negativnoj vrijednosti rada kojeg vrši
gravitacijska sila pri premještanju tijela:
 E p  2   E p 1  W   m1m2   m1m2 .
r1 r2
Obično se uzima da r2   , tada E p ()  0 , pa je potencijalna energija tijela m2 :
mm
E p   1 2 .
r

Rad elektrostatske sile

Elektrostatska sila je takođe centralna sila. Sila međudjelovanja 2 tačkasta naboja je:
 qq 
F (r )  k 1 2 2 r0 .
r

Elementrani rad koji izvrši ta sila pri pomjeranju naboja q1 za rastojanje d r je:
  qq
dW  F d r  k 1 2 2 dr .
r
Integracijom od r1 do r2 dobivamo:
1 1
W   kq1 q 2     E p .
 r2 r1 

Veza između potencijalne energije i sile

Sila je jednaka gradijentu potencijalne energije, sa suprotnim znakom:

  E p  E p  E p  
F   i j k    gradE p .
 x y z 

Zakon očuvanja impulsa

Proizvod mase čestice i brzine naziva se impuls ili količina kretanja čestice:
 
p  mv .
Ako se impuls mijenja u toku vremena, postoji djelovanje neke sile:
 
 d m v 
d p
  
 F ,
dt dt
Ova jednadžba je naopćenitiji slučaj drugog Njutnovog zakona i zove se zakon promjene
impulsa.
Ukupna količina kretanja zatvorenog sistema je konstantna bez obzira kakvi se procesi i
međujelovanje događali u sistemu (z.o.i.):
  
p ukupni   mi vi  const .
i

Sudari tijela
Sudari tijela su pojave kod kojih su nepoznate ili priroda ili intenzitet sila koje djeluju u njima,
ili oboje.
Sudari dvaju tijela može biti elastičan, djelimično elastičan i neelastičan.
Sudar je savršeno elastičan kada nema gubitka energije, već je ukupna kinetička energija
očuvana.
Sudar je savršeno neelastičan kada se tijela nakon sudara deformišu, spoje i zajedno nastave
kretanje kao jedno tijelo. Tu se jedan dio kinetičke energije izgubi i pretvori u druge oblike
energije.

Posebni slučajevi savršeno elastičnog sudara

 U slučaju jednakih masa čestice izmijene brzine. Ako druga kugla miruje, poslije sudara
prva kugla se zaustavi, dok druga odleti brzinom koju je imala prva kugla prije sudara.

 Savršeno elastična kugla mase m i brzine v udara u vrlo veliku kuglu ili savrčeno
elastičan zid. Kugla se odbija jednakom brzinom kojom je i došla. Zid pri tome dobiva

impuls sile 2m v , a ne dobiva nikakvu energiju, jer kugla prilikom sudara ne mijenja
energiju.

 Kada vrlo velika kugla udari kuglicu koja miruje, brzina joj se vrlo malo promijeni dok
lagana kuglica odleti brzinom koja je dva puta veća od brzine upadne kugle. Predana je
energija pri centralnom elastičnom sudaru dva tijela.

Posebni slučajevi savršeno neelastičnog sudara:

 1 


 Kada je m1  m2  m , slijedi da je u  2  v1  v 2  . Ako druga kugla prije sudara mirovala,
 


tada, nakon sudara, obje kugle nastave gibanje brzinom u  v1 . Ako je v1   v 2 , tada
  

2
nakon sudara, obje kugle stanu.

 Kada je m1  m2 , v 2  0 slijedi da je i u  0 . Kad kugla od blata padne na tlo, tu i

ostane.

Kruto tijelo

Ako tijelo pod uticajem sile ne mijenja oblik, kažemo da je tijelo kruto. Možemo zamisliti da se
kruto tijelo sastoji od mnogo pojedinačnih materijalnih tačaka čiji međusobni razmaci ostaju
uvijek isti.

Moment sile
Uticaj sile na rotaciju opisuje se njenim momentom. Neka materijalna tačka kruži oko tačke O
po kružnici poluprečnika r. Ako je kruženje ubrzano, na tačku djeluje sila koja ima radijalnu
komponentu Fr  m 2 r i tangencijalnu komponentu Ft  mat  mr .
Pomnožimo jednadžbu Ft  F sin   mr sa r i dobivamo:
rF sin   mr 2 ,
  
što se može napisati pomoću vektorskog proizvoda: r  F  mr 2  .

Lijeva strana ove jednadžbe predstavlja moment sile M , a mr 2 predstavlja moment inercije
 
materijalne tačke I , tako da jednadžba prelazi u M  I  .
Moment inercije krutog tijela se definira izrazom:
I   r 2 dm .

Uvjet ravnoteže za translaciju materijalne tačke je da zbir svih sila koje na nju djeluju bude
jednak nuli. Dodatni uvjet ravnoteže za rotaciju je da i suma momenata svih sila bude jednaka
nuli.

Moment količine kretanja

Veličina analogna količini kretanja je moment količine kretanja.

  
Moment količine kretanja L materijalne tačke mase m i količine kretanja p  m v s
obzirom na referentnu tačku 0 (npr. središte kružnice), definira se kao proizvod radijus

vektora r i količine kretanja:
      
ili L  I  .
L  r p  r m v
Smjer momenta količine kretanja jednak je smjeru ugaone brzine.
Jedinica momenta količine kretanja je kgm 2 / s .

Zakon o očuvanju momenta količine kretanja

Ako je vektorski zbir momenata svih vanjskih sila s obzirom na neku tačku jednak nuli,
tada je ukupni moment količine gibanja sistema (krutog tijela) za tu istu tačku konstantan i
po smjeru i iznosu.
U zatvorenom sistemu je moment količine kretanja sačuvan.

Snaga

Snaga je brzina vršenja rada ili brzina prijenosa energije:

  
dW F d s  d s   .
P  F  F v
dt dt dt
Snaga je skalarni proizvod sile i trenutne brzine. Jedinica za snagu je 1 vat (1 W=1 J/s).