UNIVERZITET U TRAVNIKU

PRAVNI FAKULTET KISELJAK

Institucija ombudsmena BIH I EVROPA

(seminarski rad)

Predmet: Uvod u nauku o državi i pravu

Mentor: Prof. dr. Zijad Hasić
Student: Sanel Planinčić
Broj indexa: 731/10
Smjer: Opče pravo

Kiseljak, oktobar 2010.

 Sadrzaj

Sadrzaj......................................................................................................2

1.Uvod........................................................................................................3

2. Podrska OSC-A pri razvoju neovisne i održive Institucije

ombudsmena u BIH..................................................................................4

3.Povezanost ustavnog suda BIH sa institucijom ombudsmena...........5

4. Preporuke i opažanja UN-a..................................................................5

5.Problemi s kojim se susrece institucija ombudsmena u BIH.............6

6. Europski pučki pravobranitelj...........................................................11

7.Zaključk.................................................................................................15

8.Literatura...............................................................................................16

2
 1.Uvod

Institucija ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava je nezavisna institucija koja se bavi

zaštitom prava fizičkih i pravnih lica, a u skladu sa Ustavom BiH i međunarodnim
sporazumima koji se nalaze u dodatku Ustava. Institucija ombudsmena ustanovljena je
Sporazumom o ljudskim pravima (Aneks 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH), kao
jedan od dva dijela Komisije za ljudska prava koju je pored Institucije ombudsmena činio i
Dom za ljudska prava BiH. Zakonom o ombudsmenu za ljudska prava koji je nametnuo 2000.
godine Visoki predstavnik za BiH, a koji je 2002. godine usvojila Parlamentarna skupština
BiH kao zakonodavni organ, uređeno je pitanje nadležnosti i funkcionisanja Institucije
ombudsmena u cilju osiguranja efikasnog funkcionisanja mehanizma za zaštitu ljudskih prava
i osnovnih sloboda kako je to zagarantovano Ustavom BiH i međunarodnim sporazumima
koji se nalaze u dodatku Ustava.
Zakonom o ombudsmenu za ljudska prava BiH (Službeni glasnik BiH, broj 19/02, 35/04,
32/06) navedeno je da je institucija nezavisna, uspostavljena u cilju promovisanja dobre
uprave i vladavine prava, zaštite i sloboda fizičkih i pravnih lica, kako je garantovano
posebno Ustavom BiH i međunarodnim sporazumima koji se nalaze u dodatku tog Ustava,
koja će s tim u vezi nadgledati aktivnosti institucija Bosne i Hercegovine, njenih entiteta i
Brčko distrikta BiH u skladu sa odredbama navedenog Zakona.
Organizaciona struktura Institucije ombudsmena uključuje sjedište Institucije u Banjoj Luci i
okružne urede u Sarajevu, Brčkom i Mostaru.

3
2.Podrska OSC-A pri razvoju neovisne i održive Institucije ombudsmena u
BiH

OSCE se već više od deset godina intenzivno bavi razvojem djelotvorne, neovisne i održive
Institucije ombudsmena u BiH. Do 2006. godine, postojale su tri institucije ombudsmena i
funkcionirale su odvojeno, jedna na državnom i dvije na entitetskom nivou.

Članstvo u Vijeću Evrope i pregovori oko Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Evropskoj

uniji, pitanja su koja su određena kao prioritetna, u smislu pune nacionalizacije Institucije
ombudsmena na nivou BiH, nakon spajanja institucija ombudsmena na državnom i entitetskm
nivou. I Zastupnički dom i Dom naroda usvojili su, u martu 2006. godine, Zakon koji
osigurava osnovni okvir za proces restrukturiranja institucija ombudsmena.

Jedan od primarnih ciljeva procesa restrukturiranja, pored strukturalnih promjena, jeste

približiti standarde Institucije ombudsmena BiH međunarodnim standardima. Ujedinjena i
neovisna institucija na državnom nivou također je od ključnog značaja za državni sistem, u
smislu zaštite ljudskih prava svakog pojedinca, kako bi mogao promovirati vladavinu prava i
stvoriti uvjete za pravilan rad javne uprave na svim nivoima vlasti u BiH. Jedinstvena
Institucija ombudsmena također stvara uvjete u kojima se određenim problemima može
pristupati sveobuhvatno i sistematično, od samog korijena.

4
 3.Povezanost ustavnog suda BIH sa institucijom ombudsmena

Ustavni sud ima nadležnost nad pitanjima koja se tiču usuglašenosti s Ustavom i Evropskom
konvencijom za poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i njenih protokola. U
smislu odlučivanja po pitanjima dostavljenim od strane drugih sudova BiH, Ustavni sud može
donijeti presudu, u okviru općeg pravila javnog međunarodnog prava, nad odlukom suda, ili
može presuditi o tome da li je to pravilo primjenjivo ili ne. Pored toga, Ustavni sud zaprima
žalbe na odluke sudova, kada postoje navodi da su ti sudovi prekršili Ustav ili odredbe koje
reguliraju pitanja ljudskih prava.

Ustavni sud također ima nadležnost da odluči o tome da određena odredba entitetskog zakona
nije u skladu s Ustavom BiH. Spor po tom pitanju Sudu može predočiti član Predsjedništva
BiH, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući ili zamjenik predsjedavajućeg bilo
kojeg Doma Parlamentarne skupštine BiH, jedna četvrtina zastupnika Zastupničkog doma,
odnosno Doma Parlamentarne skupštine BiH, ili jedna čevrtina bilo kojeg entitetskog
zakonodavnog organa.

4. Preporuke i opažanja UN-a

S obzirom na preporuke UN-a, pozitivan razvoj vidi u donošenju nacionalnih akcionog plana,
završetak imenovanje ombudsmena BiH s pojmom koji predviđa spajanje na državnoj razini
institucija i dvije entitetske institucije još uvijek nije dovršen jer entiteti imaju još uvijek ne
obavlja njihove dužnosti.Poboljšanje je također vidio u usvajanju Zakona o sprječavanju
diskriminacije, kao i usvajanje Zakona o slobodi pristupa informacijama, samo još uvijek
prisutan problem nedostatka kvalifikacija, uključujući nedostatak interesa nadležnih organa za
osigurati primjenu ovog mehanizma.
BiH nikada nije usvojila strateški pristup osiguravajući zaštitu i daljnji razvoj ljudskih prava.
Umjesto toga, koja se bavi određenim pitanjima uglavnom ne riješi na principu, što često
dovodi do međusobnog sudara, Dakle, niz planova akcija u svezi različitih pitanja iz područja
ljudskih prava i za različite ranjive groups4 su usvojeni u prošlosti i njihova harmonizacije i
koordinacije nedostaje, to jest, nikada ne donijela BiH za ljudska prava

5
Nacionalni program djelovanja koji će biti platforma za aktivnosti u ovom području.
Mjere koje se poduzimaju na ad hoc principu ne uspostavi trajnog rješenja za određene
ugrožene prava, što sve zajedno pravne nesigurnosti. Dakle, umjesto da se riješe zakonom
određenih prava jesu odlučio kroz akti niže pravne snage, kao što su smjernice, upute koje
često nisu objavljene u Službenom glasniku, tako da građani nisu informirani o svojim
pravima. Uvođenje određenih pravno ne-definirana "revizija postupci" su prisutni, previše,
posebice u području socijalnih prava koje se primjenjuju nakon običnog postupka donošenja
odluka vezanih uz građana prava. Revizija postupak rezultira kašnjenjem od početka uživanja
prava građana priznaje prvostupanjskog organa.

5.Problemi s kojim se susrece institucija ombudsmena u BIH

I.Jednakost i nediskriminacija
Određeni napredak su učinili u BiH, u osiguravanje ravnopravnosti spolova manifestira kroz
uspostavljanje ravnopravnosti mehanizama, donošenjem Zakona o ravnopravnosti spolova i
Nacionalni plan djelovanja, međutim, tamo nema aktivnosti na usklađivanju druge dijelove
zakonodavstva s ravnopravnosti zakona, posljedica To je velika isključenosti žena iz
odlučivanja.
U BiH je u tijeku proces ratifikacije Konvencije o pravima osoba s invaliditetom usvojilo
Predsjedništvo BiH u ožujku 2009. Odgoda ratifikacije postupak i ne-provedbe "Standardnim
pravilima za izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom" koju je usvojilo Vijeće
ministara u 2003 se negativno odražava na stanje u ovoj kategoriji. Stanju ljudskih prava
osoba s invaliditetom u BiH je još uvijek u vezi zbog koje takve osobe su prisiljene tražiti
svoja temeljna ljudska prava kroz brojne organizacije i udruge osoba s invaliditetom, kao što
su pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu, skrb o drugima ili ortopedske opreme. U BiH
nema točne statistike o broju osoba s invaliditetom.
Od 17 nacionalnih manjina priznata prema Zakonu o zaštiti prava nacionalnih manjina,
položaj Roma očito može se opisati kao najugroženija i još uvijek je na zadovoljavajućoj ne
stanju ljudskih prava drugih nacionalnih manjina je više nego zadovoljavajući

6
položaj Roma zbog svojih samo-organizacije očituje se kroz organizaciju u udruge i brojne
aktivnosti koje obavljaju ove udruge, kao što su održavanje njihove kulture, jezika i navike.
Značajan napredak u vezi aktivnije sudjelovanje nacionalnih manjina u politici i odlučivanju,
proces je učinjeno kroz osnivanje manjinskih vjeća na razini BiH i usvajanje plana djelovanja
rješavanja romskih problema u oblasti zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene
zaštite.

II.Vladavina prava - provedba zakona

U BiH postoji prisutan problem primjene zakona, jer učinkovit mehanizam nadzora primjene
nikada nije bila uspostavljena. Inspekcije odgovorne za takve nadzore nisu dovoljno
učinkovite i na određenom području takvih inspekcija nikada bile utvrđene ili da nisu
osigurana materijalno-tehničke pretpostavke za njihov rad. Slijedom toga, inspekcije su osobe
s invaliditetom trajno i samostalno po službenoj dužnosti da nadzire primjenu zakona ili na
optužbe od strane građana zbog kojih građani adresu Instituciju Ombudsmena BiH, jer se
značajan broj takvih pritužbi u upravnom postupku. Nadzor rada pojedinih organa i obavlja
tijela, za članove koje je dodatni rad, a model osnovan na ovaj način značajno potakne pitanje
njegoveefikasnosti.
Posebno razmatranje odnosi se na prava osoba s invaliditetom u FBiH, gdje, kroz najnoviji
plan intervencija u zakonu, njihova prava su ukinuta ili smanjena. Žalbe podnesene Instituciji
ombudsmena BiH pokazuju da je čak i priznaju prava osoba s invaliditetom ne primjenjuju,
što nadležna ministarstva mogu objasniti objasniti zbog nedostatka financijskih sredstava.
Nadalje, o tome je nedostatak izgradnje kapaciteta društvenih institucija nadležnih za
ostvarivanje socijalnih prava, kao što su centri za socijalni rad, itd. U Bosni i Hercegovini u
ovom području postoji dodatni problem nadležnosti podijeljene između Federacije BiH,
kantona i općina, što je znatno pogoršalo pristup gradzana ostvarivanje prava zagarantiran po
Ustavu BiH i međunarodnim standardima.

III. Mučenje
Iako je BiH ratificirala UN-ovu Konvenciju o sprječavanju mučenja i neljudskog ili
ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja i Europske konvencije o ljudskim pravima i
temeljnim slobodama, u ovom području je to učinjeno vrlo malo.Kazneni zakon BiH sadrži
eksplicitne pravnu definiciju mučenja u skladu s Konvencijom UN o sprječavanju

7
mučenja, a FBiH, RS i Distrikta Brčko još nisu uskladili svoje zakonodavstvo. Čak 14 godina
nakon završetka rata, još uvijek nije adekvatno rješavanje pitanja civilnih žrtava rata i njihov
položaj u kaznenom postupku, gdje se pojavljuju kao oštećene strane, znatno je oslabljeno
usvajanje novog Krivičnog zakona i postupku zakonodavstvo. BiH nije usvojila Zakon o
žrtvama rata i samim time službene programe za rehabilitaciju žrtava mučenja i obnoviti
njihova prava nisu razvijeni.

IV. Stanje u zatvorima i ustanovama prije smještaja psihički bolesne osobe

Situacija u BiH o zatvorima je i glavna briga je vezana uz činjenicu da su minimalni

standardi za poštivanje zatvorenika / zatočenika prava što se posebno odnosi na zdravstvenu
zaštitu, korištenje izvaninstitucionalne prednosti, higijenskih i sanitarnih uvjeta, itd. Nakon na
umu nedostatku odgovarajućeg nadzora nad radom tih ustanova, koja bi trebala biti izvedena
uvali entitetskih ministarstava pravde o zatvorenicima / zatočenika adresa Instituciji
ombudsmena s njihove pritužbe, tako da je broj pritužbi iz ovog područja i iz područja
socijalnih prava podnijeli s Instituciji ombudsmena BiH je više nego druge vrste prigovora.
Ljudski resursi entitetskih ministarstava pravde praćenje stanja i nadzor u ovom području nisu
dovoljno i usklađivanja zakonodavstva koji pokriva izvršenja kaznenih sankcija nedostaje,
previše. Ne postoje mehanizmi za kazne zatvora s obzirom na kriterije kao što su tip prekršaja
i duljina kazne, dob osuđenika, osim ako potonji su maloljetnici, koja ima utjecaj na proces
re-socijalizacije osuđenika, kao jedan od najvažnijih Ciljevi izvršenja kaznenih sankcija u
nekim popravnim institucijama još uvijek postoje maloljetnici izdržavaju kazne, zajedno s
odraslim zatvorenicima, iako su do neke mjere smješteni u zasebnim jedinicama zatvora. Ta
činjenica potiče pitanje smještaja maloljetnika u posebnu instituciju gdje bi se maloljetnici
služili svoje kazne na odgovarajući način.

Kaznenog zakona i propisa postupku usvojen u BiH u 2003 propisuje dodatne krivične
sankcije, kao što su društveno koristan rad, ali, na žalost, njihova primjena nije ukorijenjen u
praksi, što staviti veliki pritisak na zatvore i čini ih pretrpane.
Stanje u mentalnom zdravstvenim ustanovama je još gore nego u zatvorima, posebice u
FBiH. Do 2008 nadležnih organa nije uspio da preuzme ulogu od osnivača tih ustanova i
funkcioniranje ovih institucija radila samo na napore koje zaposlenici institucije rade bez
standardima i normativima i to je jasno sto su ove institucije socijalnog ili zdravstvenog
karakter.
 8

U nekim institucijama ne postoji ni minimalna razina zaštite prava, kao što su higijenske i
zdravstvene zaštite. Zbog nedovoljnog kapaciteta i trajno praćenje stanja ove kategorije
građana liste čekanja su oblikovani i smještaj je
u isključivoj nadležnosti institucija i prema postojećim kapacitetima. Broj pacijenata
višestruko nadjačava smještajnih kapaciteta i prostora, posebice sanitarije, nije prilagođen
prema potrebama osoba s tjelesnim invaliditetom koje se ne može kretati bez ortopedskih
opreme, budući da ne postoje načini ulaska za takve osobe. Nažalost, ne postoje sustavno
rješavanje za smještaj mentalno invalidnih osoba u tim institucijama i tu je prisutna
segregacija na temelju rodbine.

V. Spol

Unatoč svim poduzetim mjerama, trgovine ljudima, nasilja u obitelji, seksualnog

uznemiravanja kao oblika rodnog nasilja su još uvijek u velikoj mjeri prisutni u BiH.
Zadovoljavajući nivo zaštite žrtava i kažnjavanje počinitelja još uvijek nije postignut u BiH.
Žrtve su stigmatizirani, jer ne postoje odgovarajuće pravne instrumente za zaštitu svojih
prava. Sva prava žrtve, kao i oštećene osobe, nalaze se u rukama odvjetnika i ne-pokretanje
istrage ili odustajanje od istrage ili ne-stavljanje naprijed kaznene prijave od strane tužitelja
čine odluka podliježe samo na prigovor od strane žrtve, po kojoj svi pravni pravni put je
iscrpljen. Nažalost, praksa je pokazala da je to ne-djelotvoran pravni lijek i BiH,
Ombudsmena institucijama pokrenuo istragu u vezi s ovom pitanju.
IX - Temeljna prava i slobode

VI. Zaposlenje

Zapošljavanje i socijalna i gospodarska situacija u zemlji se ogleda u povećanju broja

nezaposlenih s trendom daljnjeg povećanja, što posebno utječe na mlade osobe i neizravno
utječe na prava djece i pravo na uživanje u obiteljskom životu. Osim toga, ne postoje
programi za zapošljavanje mladih osoba i namjeru za produženje radnog vijeka zaposlenih,
objasnio je zbog nedostatka novca u mirovinskim fondovima.
 9

VII. Umirovljenici
U BiH još uvijek postoje diskriminacija umirovljenika kao izravna posljedica ili rat, koje se
očituje kroz različite baze mirovina u različitim entitetima, iako je mirovina stečena u skladu s
istom komado, zakonodavstva. To je dodatni problem za umirovljenike koji su stekli pravo na
mirovinu u nekoj od bivših republika SFRJ, ili shvatio ovo pravo u BiH i sada žive u nekim
od bivših republika SFRJ. Ovaj problem se automatski pojaviti pitanje njihove zdravstvene
zaštite.

VIII. Zdravstvena zaštita

Osnovana sustava zdravstvene zaštite onemogućuje odgovarajući pristup na to pravo.
Građani su različitih pristupa, ovisno o području gdje žive, budući da pravo na zdravstvenu
zaštitu nije prenosivo. To je moguće ostvariti to pravo isključivo na građanina mjesta boravka.
Takav pristup ugrožava građane koji privremeno žive izvan mjesta gdje su prijavljeno mjesto
boravka, npr. osoba smještenih u ustanovama za mentalno zdravlje koji se nalazi van teritorije
gdje su takve građani imaju status zdravstvenog osiguranika. Sličan problem se odnosi na
studente, umirovljenike i sl.

IX. Obrazovanje
• U BiH još uvijek postoji koncept dvije ili tri škole pod jednim krovom, iako UN Odbora
zatražio BiH da poduzmu mjere kako bi se uklonili ovu modalne dovode do diskriminacije i
segregacije školske djece na etničkom principu.
X - Povratak izbjeglica i raseljenih osoba
S obzirom na povratak izbjeglica i raseljenih osoba u njihova prijeratna življenja, tu je vidljiv
napredak ostvaruje BiH u pogledu obnove i rekonstrukcije stambenih jedinica, jer se svake
godine u budžetima entiteta postoje sredstva predviđena za tu svrhu. Međutim, povratnici u
određenom dijelu BiH su lišeni mogućnosti zapošljavanja ili su na neki drugi način lišen
prihoda (ovo pitanje izravno utječe na broj povratnika). Povratnici sa statusom civilne žrtve
rata posebno su diskriminirani posebice onih koji su se vratili u Republiku Spska. To proizlazi
iz činjenice da je relevantno zakonodavstvo primjenjuje u FBiH propisano je da su takva
prava imaju pravo samo osobe čije je mjesto prebivališta u FBiH, dok je RS zakonodavstvo
propisuje da se prava civilnih žrtava rata ne mogu ostvariti osobe koje su već ostvareni tih
prava u FBiH. Određeni broj pritužbi vezanih uz povrat imovine je podnesena Instituciji
 10

ombudsmena, navodeći poduži upravnih i sudskih postupaka. U određenim slučajevima takve

postupke potrebno više od 10 godina, što dovodi do povrede članka 6. Europske konvencije o
ljudskim pravima i temeljnih sloboda.

XI.Djeca
Uspostava Odjela odražava nastojanja BiH institucije ombudsmena da promoviraju i štite
prava djece i da se pristup tom pitanju sustavno, koji također osigurava poduzimanje mjera
usmjerenih na poboljšanje prava djece, koje zatraže dugoročno planiranje i međusobnog
okvir-rad broja subjekata i pojedinaca aktivnih u ovoj zoni dokumentirane pritužbe s
Ministarstvom uglavnom su vezane uz probleme izvršavanja sudskih odluka, kao i upravnim
organima "odluke vezane za dodjeljivanje djece jednom od roditelja, onesposobljavanje
drugih roditelja da kontaktirate dijete, odbijanje roditelja kome je dijete nije dodijeljena dati
suglasnost za izdavanje putovnice za dijete, uključujući i nedostatak djelovanja i ne-suradnju
nadležnih organa u vezi primjene Zakona o putovnicama. Što se tiče dječjih prava, postoji
problem ne-izdavanje dokumenata vezanih za upis u matične knjige rođenih za djecu koja
nisu rođena u, posebice u onim općinama u kojima su sjedala dislocirana tijekom rata i
knjigama uništeni. BiH ombudsmena u potpunosti podržava Izvješće o pravima djeteta koji je
bio iz UPR tijelo neformalne grupe organizacija (Save the Children Norway, Save the
Children UK, UNICEF, World Vision, SOS Kinderdorf i Nada i domovi za djecu)
PREPORUKE .

6. Europski pučki pravobranitelj

I. Što on radi?

Europski pučki pravobranitelj istražuje pritužbe zbog lošeg u institucijama i tijelima Europske
unije (EU). Institucije su, između ostalih, Europska komisija, Vijeće EU i Europski parlament.
Europska agencija za lijekove i Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta su
primjeri unije tijela koje on može istraživati. Samo suda pravde, Prvostupanjski sud, a sud za
državnu službu djelujući u svoje pravosudne uloge ne spadaju u njegovu nadležnost.
 Pučki pravobranitelj se obično provodi istragu na temelju pritužbi, ali također može
pokrenuti istragu na vlastitu inicijativu.
11

II. Što on nenemoze uraditi?

Pučki pravobranitelj ne može ispitati:

 Pritužbe protiv nacionalnih, regionalnih ili lokalnih vlasti u državama članicama, čak i kada
su pritužbe o pitanjima EU. Primjeri takvih vlasti su vladina ministarstva, državne agencije i
lokalnih vijeća;
Aktivnosti nacionalnih sudova ili ombudsmena. Europski pučki pravobranitelj nije žalbi tijela
za odluke koje donose ova tijela;
Pritužbe protiv poduzeća ili privatne osobe.

III. Koje pritužbe on može primiti?

Pučki pravobranitelj istražuje slučajeve lošeg djelovanja (ili nije loša uprava). Lošeg
djelovanja neke institucije pojavljuje ako ne postupi u skladu sa zakonom, ne poštuje načela
dobre uprave, ili krši ljudska prava. Neki primjeri su:

        * Administrativni nepravilnosti

        * Nepravednosti
        * Diskriminacija
        * Zloupotreba ovlasti
        * Neuspjeh za odgovor
        * Odbijanje informacija
        * Nepotrebnog odgađanja

IV. Što se ishod može očekivati?

 Ombudsman može jednostavno izvijestiti instituciju zabrinuti tužbu kako bi za to kako bi

riješili problem. Ukoliko se slučaj ne riješi na zadovoljavajući način tijekom njegovih istraga,
Ombudsman će pokušati, ako je moguće, pronaći prihvatljivo rješenje koje stavlja desno
slučaju loše upravljanje i zadovoljava pritužbe. Ako pokušaj mirenja ne uspije, Ombudsman
može dati preporuke za rješavanje slučaja. Ako institucija ne prihvati njegove preporuke, on
može napraviti posebno izvješće za Europski parlament.
 13

V. Tko može žaliti i kako?

 Ako ste državljanin države članice Unije ili borave u državi članici, možete podnijeti pritužbu
Europskom ombudsmanu. Tvrtke, udruge ili druga tijela s registriranim sjedištem u Uniji
također mogu podnijeti žalbu Ombudsmanu.
Pritužbe se mogu podnijeti poštom, faksom ili e-mail. Prigovor vodič i oblik dostupan je iz
Ureda pučkog pravobranitelja i može se preuzeti s Web stranice Ombudsmana

VI. Što ako on ne može ispitati pritužbu?

Ukoliko Ombudsman ne može ispitati pritužbu - primjerice, ako se radi o nacionalnoj,

regionalnoj ili lokalnoj upravi u zemljama članicama - on i dalje će učiniti svoje najbolje kako
bi vam pomoći riješiti vaš problem. Ovo je vrlo često uključuje prijenos slučaju da član
Europske mreže ombudsmana ili savjetovanje Vam da se obratite član mreže. Established in
1996, Mreža obuhvaća sve nacionalne i regionalne ombudsmana u zemljama članicama EU,
zemljama kandidatkinjama za članstvo u EU, Norveške i Islanda, kao i odbore na peticije u
EU.

VII. Tko može pomoć stranki?

 Ako stranka ima problema s nacionalne, regionalne ili lokalne uprave, možete se obratiti
odgovarajućim nacionalnim ili regionalnim pučkog pravobranitelja ili povjerenstva na
peticije. Njihov kontakt podaci dostupni su na Europski ombudsman web stranice i može se
dobiti ako nazovete Europskog pučkog pravobranitelja.
 14

7.Zaključk

Institucija ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava je nezavisna institucija koja se bavi

zaštitom prava fizičkih i pravnih lica, a u skladu sa Ustavom BiH i međunarodnim
sporazumima koji se nalaze u dodatku Ustava. Institucija ombudsmena ustanovljena je
Sporazumom o ljudskim pravima (Aneks 6. Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH), kao
jedan od dva dijela Komisije za ljudska prava koju je pored Institucije ombudsmena činio i
Dom za ljudska prava BiH. Institucija ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava BiH
razmatra predmete koji se odnose na slabo funkcioniranje ili na povredu ljudskih prava
počinjenu od strane bilo kojeg organa Bosne i Hercegovine, njenih Entiteta i Brčko Distrikta.
Predmeti se formiraju na osnovu pojedinačnih žalbi pravnih ili fizičkih lica ili ex officio.
Instituciji ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava BiH može se obratiti svako fizičko i
pravno lice koje ima legitiman interes, bez obzira na državljanstvo, rasu, spol, vjersku i
nacionalnu pripanost. Žalba upućena Instituciji neće prouzročiti nikakve krivične, disciplinske
ili bilo kakve druge sankcije po njenog podnosioca. Žalba se izjavljuje pismeno,  putem pošte,
fax-a, e-mail-a ili ličnim dostavljanjem. U žalbi treba iznijeti kraći opis događaja, činjenica ili
odluka koji su doveli do podnošenja žalbe. Žalba mora biti potpisana od osobe koje žalbu
izjavljuje, ili ovlaštenog opunomoćenika. Uz žalbu je poželjno priložiti fotokopije
dokumentacije koja je relevantna, ukoliko ista postoji.Institucija može odbiti da razmatra
anonimne žalbe za koje smatra da su zlonamjerne, neosnovane, u kojima nema žalbe, koje
nanose štetu trećim licima ili koje su Instituciji predočena izvan roka od 12 mjeseci nakon
pojave događaja, činjenica ili odluka na koje se lice žali. Institucija
ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava BiH, ukoliko utvrdi povredu prava, izdaje
preporuke nadležnim organima da poduzmu mjere kako bi se ispravile povrede ljudskih prava
ili slabo funkcionranje uprave.Također, Institucija savjetuje građane kako da iskoriste
najpogodnija pravna sredstva ili ih upućuje na odgovarajuće institucije. Europski pučki
pravobranitelj istražuje pritužbe zbog lošeg u institucijama i tijelima Europske unije (EU).
Institucije su, između ostalih, Europska komisija, Vijeće EU i Europski parlament. Europska
agencija za lijekove i Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta su primjeri
unije tijela koje on može istraživati. Samo suda pravde, Prvostupanjski sud, a sud za državnu
službu djelujući u svoje pravosudne uloge ne spadaju u njegovu nadležnost.Pučki
pravobranitelj se obično provodi istragu na temelju pritužbi, ali također može pokrenuti
istragu na vlastitu inicijativu.
15

8.Literatura

1. Uvod u nauku o državi i pravu.Zijad Hasic

2. http://www.ombudsmen.gov.ba/
3. http://www.revizija.gov.ba/bs/audit-
rep/doc09/IZV_OMBU_09_BS.pdf
4. http://en.wikipedia.org/wiki/Ombudsmen
5. http://www.ombudsman.europa.eu/activities/speech.faces/en/4926/
html.bookmark
16