Professional Documents
Culture Documents
SADRŽAJ:
I. ZANIMANJE TJEDNA: TESAR................................................................................3
V. KUĆA ........................................................................................................................36
2
1. DRVO JE PRVO!
DRVO RASTE U VISINU I U ŠIRINU
rvo nastaje bez umjetnog dotoka energije, samo fotosintezom:
D
uz pomoć sunčeva svjetla drvo oduzima zraku ugljični dioksid.
U kompleksnom procesu rasta ugljik se taloži u vlakneni sloj, sa
svojstvom dijeljenja (kambium), a kisik odlazi u okoliš. Drvo
raste tako što se njegove stanice dijele, u proljeće se stvara
mekano proljetno drvo, u jesen/zimu kasno/jesenje čvrsto drvo. Prema
različitim bojama i strukturi lako se mogu odrediti godovi. Tropsko drvo
koje tijekom cijele godine ima iste uvjete rasta, nema godove.
DRVO ZA GRADNJU
Dok drvo ne postane dovoljno snažno da se može ugrađivati kao greda ili
stup, treba proteći dosta vremena. To takozvano 'vrijeme rasta' od sadnje
drveta do sječe iznosi stotinu pa i više godina. Kod drveća veće starosti u
unutrašnjosti dolazi do razgradnje stanica te se takvo drvo naziva
jezgreno drvo. Sloj živućih stanica s vanjske strane se naziva rascijepno
drvo. Kod nekih vrsta drveća ta dva područja mogu se razlikovati prema
boji i strukturi. Jezgreno drvo je znatno čvršće od rascijepnog i sklonije je
najezdama štetočina. Vrlo mekano rascijepno drvo nije za uporabu i
mora se ukloniti prije obrade drveta.
GRAĐEVINSKO DRVO
Tesari u graditeljstvu koriste bor, jelu, ariš, smreku. Za obradu drvo mora
odležati i dobro se osušiti. Ako se ugrađuje vlažno drvo, nastaju pukotine.
Također, ako je postotak vlage na drvetu veći od 20 %, ono postaje
pogodno tlo za razvoj gljivica. Za zahtjevne drvene konstrukcije dobar je
odabir konstrukcijsko puno drvo. Konstrukcijsko puno drvo je vizualno i
strojno sortirano, tehnički osušeno i kalibrirano puno drvo s definiranim
postojanim mjerama za vidna i nevidljiva područja. Za inženjerski
dimenzionirane drvene konstrukcije s velikim rasponima koriste se
uglavnom vrste drveta sa zaštitnim slojem ljepila.
3
područja dovoljno je zaobljeno drvo ili drvo bez finih rubova. Drvo se
dijeli prema klasama rezanja u oštrorubne vrste, drvo punog profila, bez
rubova ili s rubovima od pile.
4
drvenih okvira. Racionalnom proizvodnjom mogli su se smanjiti troškovi
i vrijeme gradnje. Već nakon nekoliko dana kuća je postojana na
djelovanje vjetra i atmosferilija. Mjere se upravo zahvaljujući
predproizvodnji održavaju konstantnima. Gotove kuće od drveta
uglavnom se grade panelnim načinom gradnje.
DRVENI MATERIJALI
Osim konstrukcijskih vrsta drveta, postoji čitav niz drvenih ploča za
različite primjene. Ploče od prešanih i lijepljenih drvenih iverica i drvenih
vlakana koriste se višestruko za izradu namještaja i vrata, za
potkonstrukcije i obloge ili kao izolacijski materijal.
5
mm. Polažu se uglavnom za zvučnu izolaciju ispod estriha, ali i za
sprečavanje toplinskih mostova kod betonskih stropova.
6
1910). Kasnije su osnivani slični instituti u Indiji (1912.), Kanadi (1913.),
Australiji (1919.), a nakon Prvog svjetskog rata i u Europi (u Velikoj
Britaniji 1922., zatim u Njemačkoj, Francuskoj, SSSR-u, Švicarskoj,
Švedskoj itd.).
Ovaj kratko opisani razvoj uvjetovao je izdvajanje znanosti o građi i
karakteristikama drva kao posebne grane znanosti. Važne karakteristike
drva koje je potrebno poznavati za ispravno konstruiranje inženjerskih
graditeljskih konstrukcija su sljedeće: fizička (građa, gustoća, dimenzije i
oblik, poroznost i sadržaj vode); kemijska (sastav, aciditet, alkalited);
fizičko-kemijska (sorpcija, promjena volumena, kretanje vode);
mehanička (elastičnost, čvrstoća, tvrdoća); termička (rastezanje,
koeficijent vodljivosti topline, specifična toplina, koeficijent difuzije
topline); električna (vodljivost ili otpor, dielektrična konstantna);
akustična (vodljivost, rezonancija, apsorpcija); estetska (boja, sjaj, miris,
finoća, tekstura).
S aspekta trajnosti drvenih konstrukcija potrebno je dobro poznavati
građu drva te sorpciju i promjenu volumena jer o tim karakteristikana
drva bitno ovisi i trajnost drvenih konstrukcija.
GRAĐA DRVA
Elementi građe drva tvore dvije vrste tkiva: provodno i spremišno tkivo.
Najtipičniji predstavnici provodnog tkiva četinjača su traheide. Razlikuju
se dugačke traheide - tankostijene stanice sa širokim otvorima koje služe
kao provodnici vode. Kod četinjača tvore rano drvo. Traheide kao
dugačke vlaknaste stanice s debelim stijenkama kod četinjača tvore kasno
drvo i odlučne su za mehaničke karakteristike drva.
Tipično spremišno tkivo tvore parenhimske stanice (aksijalni, radijalni i
epitelni parenhim). To su žive tankostijene stanice koje se nalaze
posebno u trakovima.
Dok su kod četinjača za transport vode i hranjivih sastojaka dovoljne
traheide, kod listača, zbog velikog isparavanja vode preko lišća, jedan dio
traheida je zamijenjen trahejama. One su dugačke 3 – 5 mm i vrlo lagano
provode vodu. Mogu se uočiti na poprečnom presjeku kao 'pore'.
TRAJNOST DRVA
Karakteristika drva da se odupire štetnom djelovanju atmosferilija i
raznih kemijskih tvari te štetočina biljnog i životinjskog podrijetla naziva
se trajnost. Najbitniji činitelj trajnosti drva je sadržaj vode u njemu. Kao
što je već prije navedeno, drvo se u eksploataciji nalazi u higroskopnoj
ravnoteži sa zrakom koji ga okružuje. Ova ravnoteža je labilna jer ovisi o
relativnoj vlažnosti zraka i temperaturi.
7
jednolične temperature i relativne vlažnosti, drvo ima neograničenu
trajnost. U stalno vlažnim prostorijama (podrumi) drvo pokazuje malu
trajnost, ponajviše zbog gljivica koje ga napadaju. Drugim riječima, može
se reći da trajnost drvenih konstrukcija ovisi o eksploatacijskim uvjetima
i botaničkoj vrsti drva. Pod vodom (nikad izloženo zraku) drvo ima,
ovisno o botaničkoj vrsti, vrlo veliku trajnost (npr. Venecija, koja je
temeljena na drvenim pilotima čija je izgradnja započela u IX. stoljeću).
Skupljanje i bubrenje drva veliki je nedostatak drva kao građevnog
materijala. Ovaj nedostatak povećava se time što je promjena dimenzija
nejednaka, tj. ovisi o smjeru.
VATROOTPORNOST
Protupožarnu sigurnost svakog građevnog materijala karakteriziraju dva
kriterija: zapaljivost i ponašanje konstrukcije izrađene od tog materijala
pod požarnim temperaturama. Djelovanje ekstremnih požarnih
temperatura, s konstruktorskog aspekta, uništava sve građevne
materijale. Razlika među njima je jedino u njihovu ponašanju u
temperaturama koje prethode uništenju.
8
lameliranog lijepljenog drva diljem Europe pokazuju da drvene
konstrukcije nisu privremeni objekti, već trajni, ako je provedena
konstruktivna zaštita, a time postignuta i higroskopna ravnoteža. Na
takvim objektima vidimo da vatrootpornost drvenih konstrukcija ovisi o
dimenzijama poprečnog presjeka. Ispitivanja vatrootpornosti provedena
u Europi nedvojbeno pokazuju kako se drvo, iako gori, bolje ponaša u
požarnim temperaturama, nego drugi materijali koji su negorivi.
Pinocchio u svojim lutanjima doživi još mnogo toga: služi kao pas čuvar
farmeru koji ga na to prisili; posjeti zemlju igračaka u kojoj uživa pet
9
mjeseci dok se ne počne pretvarati u magarca kako mu je najavio
Zrikavac te konačno završi u utrobi morskoga psa gdje susretne Geppetta
koji ga je pošao tražiti.
II. ZANATI
1. DRVOTOKARI
10
rvi drvotokari bili su kolari. Osnovni dio drvenoga kotača na
P
kolima je središnjica kotača koja se zove glavina. Ona ima
provrt kroz sredinu, a vanjskim dijelom u nju su ugrađeni
šprljci koji s glavinom povezuju oblogu kotača. Glavina kotača
ima oblik kratkog valjka i mora biti dobro centrirana što se
može postići jedino tokarenjem pa se može reći da tokarski zanat potječe
od kolarskog. Kolari su smislili uređaj za tokarenje glavina pa nakon toga
nije bilo teško smisliti i tokarilicu za tokarenje sitnijih tokarskih
proizvoda. Tko je imao priliku zaviriti u više kolarskih radionica starog
tipa, mogao je vidjeti da u njihovim tokarilicama ima različitosti, a služe
istoj svrsi. Svaki majstor kolar sebi je gradio tokarilicu onako kako njemu
odgovara. Davni kolarski majstor u selu Lonji Šimo Lovrić imao je
tokarilicu za glavine izrađenu tako da je s vanjske strane zida radionice
bio smješten veliki drveni kotač na osovinu koja je prolazila kroz zid u
radionicu, a u radionici na tu osovinu bila je smještena velika pogonska
remenica koja je pogonskim remenom vezala malu remenicu tokarskog
stroja. Mala remenica bila je smještena na pogonsku osovinu tokarskog
stroja koja je na sebi imala uređaj za smještaj i učvršćenje predmeta za
tokarenje, a to je bila glavina kotača. Na tom tokarskom uređaju morale
su raditi dvije osobe. Jedna je tjelesnom snagom pokretala zamajac
ručicom koja je bila usađena u zamajac, a majstor u radionici na tokarilici
odgovarajućim alatom obrađivao je glavinu kotača. Po uzoru na takve
tokarske uređaje izrađivale su se i pokretne tokarilice na nožni pogon;
prvobitno drvene koje su bile pogodne za izradu sitnih i različitih
tokarskih proizvoda. Brzina rotacije takvih tokarilica ovisila je o omjeru
pogonskih remenica. Na takvim tokarilicama drvotokar je mogao tokariri
sve kako je sam želio bez ičije pomoći. Potreba za tokarskim proizvodima
predstavljala je široku lepezu različitosti među kojima prvo mjesto
pripada predilici ili kolovratu koji je gotovo cijeli izrađivan iz tokarenih
dijelova pa je skladno oblikovan djelovao veoma lijepo. U tu lepezu
različitosti spadaju i razni mosuri, špule, vretena za predenje i niz drugih
naprava u obradi vlaknarica i izradi tkanina.
U selu Lonji između dva svjetska rata djelovao je i uspješno vodio
drvotokarsku radionicu Nikola Nikolić zvani Drakslar. Bio je samouk, ali
vrstan drvotokarski majstor poznat i u susjednim selima. Radionicu je
vodio do Drugog svjetskog rata kada je odveden u logor Jasenovac gdje je
ubijen. Drvotokarstvom u manjoj mjeri bavio se i Mijo Jednačak Mišica,
ali kao drvotokar nije bio poznat. Njihova smrt označila je i kraj
drvotokarstva u selu Lonji.
2. BAČVARI I KOLARI
OPIS POSLOVA
11
Bačvari obradbom drva proizvode bačve, kace, bukare i druge posude za
spremanje i čuvanje tekućina (vina, rakije, ulja i dr.) te za njihovo
posluživanje. Ti poslovi najčešće se obavljaju u obrtničkim radionicama,
ali i u industriji. U obrtničkim radionicama bačvari sami ugovaraju
poslove, određuju mjere, skiciraju naručene proizvode i izrađuju nacrte
za njih, odabiru materijale, određuju cijenu, kompletiraju dokumentaciju
i izrađuju proizvode. Na predmetima za obradbu, a to su najčešće daske
različite debljine i letve, najprije izvode mjerenje i skiciranje
(zacrtavanje), a potom ih obrađuju. Obradba obuhvaća piljenje,
blanjanje, brušenje, bušenje i glodanje drva. Budući da se bačvarski
proizvodi izrađuju od većeg broja dijelova, vrlo je bitno označavanje i
spajanje tih dijelova. Spajanje i učvršćivanje obavljaju metalnim ili
drvenim obručima. U industriji bačvari rade na temelju dobivene
tehničko-tehnološke dokumentacije, po kojoj odabiru materijale, alate i
strojeve na kojima mogu obaviti zadani posao. Industrijski se najčešće
izrađuju posude većega obujma i veće proizvodne serije.
Kolari obradbom drva izrađuju dijelove za zaprežna kola i fijakere, koje
zatim spajaju u funkcionalne cjeline. Te dijelove izrađuju od većih
komada drva (trupaca, oblica, cjepanica), koje obrađuju piljenjem,
tesanjem, blanjanjem, brušenjem, bušenjem, glodanjem i dubljenjem. U
funkcionalne cjeline spajaju ih drvenim klinovima, čavlima, vijcima,
ljepilima i metalnim okovima. Kolarski poslovi obavljaju se u obrtničkim
radionicama, najčešće u selima, po istome postupku kao i bačvarski.
I bačvari i kolari moraju dobro poznavati materijale s kojima rade te
potrebne strojeve, alate i mjerne instrumente. Osim izrade novih
proizvoda, bačvari i kolari održavaju, popravljaju i restauriraju gotove
bačvarske i kolarske proizvode. Zahtjevi u pogledu stručnosti i
odgovornosti u takvim poslovima isti su kao i pri izradi novih proizvoda.
RADNI UVJETI
Bačvari i kolari rade uglavnom u zatvorenim prostorima. Budući da
gotovo svi rade, manje ili više, sa strojevima (pilama, blanjalicama,
brusilicama, bušilicama i glodalicama), izloženi su buci, drvnoj prašini i
12
opasnosti od ozljeda. Da bi se zaštitili, moraju primjenjivati tehničku
zaštitu (različite tehničke naprave) i osobna zaštitna sredstva, a to su u
prvom redu štitnici za uši ili čepići od švedske vate, zaštitne naočale,
rukavice, zaštitne cipele i pregače. Zbog mogućih štetnosti i opasnosti,
bačvari i kolari koji su veći dio radnog vremena izloženi buci strojeva,
podliježu posebnoj zdravstvenoj zaštiti. Radni ritam bačvara koji rade u
industriji određen je tehnologijom i organizacijom rada u određenoj
tvornici, dok je radni ritam bačvara i kolara u obrtničkim radionicama
uglavnom slobodan te oni odmore uzimaju prema potrebi.
POŽELJNE OSOBINE
Bačvari i kolari moraju imati zdrav mišićno-koštani i dišni sustav jer rade
u različitim tjelesnim položajima i izloženi su prašini. Preosjetljivost na
buku može biti zapreka za obavljanje bačvarskih i kolarskih poslova, ako
se veći dio posla obavlja na strojevima. Važno je da imaju sposobnost
predočavanja prostornih odnosa, a zbog rada na strojevima, potrebna je i
emocionalna stabilnost.
3. OSPOSOBLJAVANJE I ZAPOŠLJAVANJE
ZAPOŠLJAVANJE I ZARADA
Bačvari se mogu zapošljavati u industriji i obrtništvu, a kolari uglavnom
u obrtništvu. Mogu voditi i vlastiti obrt, za što se odlučuju vrlo često.
Zbog maloga broja stručno osposobljenih bačvara i kolara i zato što su
posude od drva za čuvanje nekih tekućina za sada nezamjenjive, a
zaprežna se kola i fijakeri iz praktičnih i etnografskih razloga nastoje
održati, bačvari i kolari mogu se zaposliti vrlo lako. Zbog deficitarnosti
kadra, bačvari i kolari mogu dobro zarađivati.
BLISKA ZANIMANJA
Dosta su bliska zanimanja stolar, modelstolar, izrađivač čamaca i tesar.
Donekle slična zanimanja jesu drvotokar i drvogalanterist.
Za izradu drvenih kola nije bila dovoljna tek jedna vrsta drveta, već se
upotrebljavalo različito drvo. Za izradu kotača rabilo se bukovo drvo, a za
žbice brijest. Zatim je kovač okivao sve važnije dijelove kola. Kolari su
radili drške za sjekire i lopate, korita, rifljače, grablje i vile za sijeno. Za
svoj posao kolari su rabili pile, tokarski stroj, kolarsku klupu i šestar.
PODRVASKI KOLARI
Drvena kola pravili su kolari. U Podravini su poznata dva tipa kola, i to
kola s kratkim punim ljestvama ili stranicama te kola s dvojim
šaragljama. Kratka kola bila su okovana kovanim ukrasima, a radili su ih
kovači koji su imali i nekoliko šegrta. Djevojkama je bila velika čast udaja
13
za kovača. Prije položenog majstorskog ispita budući mladi kovači morali
su znati potkovati jaje. Ako bi u tome uspjeli, smatrali su se sposobnima i
za potkivanje konja. Svaki kovač je sam kovao potkove za konje, a najviše
su se kovali plugovi i motike. Bilo je i darovitih umjetnika kovača koji su
prekrasno iskovali željezne ograde ili velike crkvene lustere, koji i danas
vise u crkvama. Danas se u Podravini teško može naći kolar, a vrlo su
rijetki i kovači.
4. RAŠLJAR
Radiestezija je osjetljivost svih živih
organizama na štetna zračenja koja nam
dolaze iz zemlje i svemira, a u spisima se
spominje još u drevnoj Kini. Prema nekim
zapisima, koji su stari oko 5.000 godina, u
Kini su se radiestezijom bavili samo viši
slojevi tj. dvorjani, dok je običnom puku
radiestezija bila potpuno nepoznata i
nedostupna. Ona je bila privilegij kineskih
vladara i plemstva.
U egipatskim su piramidama nađeni
zapisi koji tumače radiesteziju, a nađeni
su i određeni visci. Najpoznatiji su izis,
oziris i karnak, a izvorni primjerci izloženi
su u muzeju u Parizu. U svome radu
radiestezisti se danas služe upravo kopijama tih pronađenih visaka, a
svaki od njih ima svoje određene karakteristike i svrhu primjene u
radiestezijskoj praksi. U srednjem su vijeku pronađene gravure s
prikazima primjene radiestezije u svakodnevnom životu, a na njima
radiestezisti tadašnjeg vremena u ruci drže tzv. Mojsijev štap. Mojsijev
štap je preteča današnjeg biotenzora, kao što su to i rašlje ili točnije
rašljasta grana kojom su se ljudi tada služili za traženje vode.
14
aristokraciji. Aristokracija je gradila svoje dvorce i ljetnikovce na
radiestezijski zdravim mjestima. Poznato je kako su i crkve građene
prema posebnim radiestezijskim pravilima i to na mjestima na kojima
nije bilo štetnih zračenja. Na površini gdje se željela sagraditi crkva
prethodno se napravio tor sa stadom ovaca, a nakon određenog vremena
jetra ovce pokazala bi je li prostor 'zdrav' ili nije. Ako je jetra ovce bila
zdrava, tada se na tom mjestu gradila crkva.
Gdje svrstati sposobnost pojedinih ljudi staru koliko je star i sam ljudski
rod? To su pitanja koja su nerijetko
postavljali mnogi koji su se susretali s
ljudima koji se zovu radiestezisti,
rabdomanti ili rašljari. Ime su dobili po
instrumentu kojim se koriste u
svojemu poslu - rašljama, granom
drveta (obično lijeske, rašeljke, vrbe…)
u obliku slova Y.
Radiestezija je za neke znanost, a za
neke šarlatanstvo. Ipak, nedvojbeno je
da je priznata u svijetu, kao što su
priznati i ljudi koji se njome bave.
Dakle, radiestezija (lat. radiare =
isijavati, zračiti) je pojava osobite
osjetljivosti kod pojedinih ljudi
(radiestezista ili u narodu rečeno -
rašljara) koja im omogućava
registrirati zračenja iz okoline i njihove
izvore; otkrivaju podzemne vode,
detektiraju oboljele organe u čovjeku,
pronađu nestale osobe i sl.
15
urođenim talentom za sviranje na glasoviru. Ne mora svatko tko
posjeduje taj talent, biti izvrstan svirač. Kako bi to postigao, mora
naporno vježbati i raditi na razvijanju tog talenta. Jednako tako, čovjek
koji ima urođenu radiestezijsku senzibilnost, napornim radom (vježbama
u radu s radiestezijskim instrumentima, vježbama disanja i naročito
vježbama koncentracije) razvija u sebi radiestezijsku sposobnost i tek
onda može postati dobar radiestezist. Redovitim vježbama s vremenom
se može razviti i tzv. 'šesto čulo', ali to iziskuje uistinu velika odricanja i
potpunu samokontrolu. Kada to postigne, radiestezist ostvaruje zaista
vrhunske rezultate.
PODRUČJA PROMJENE
RAŠLJE
16
divlje ruže ili lijeske. S obzirom na to da se drvo vrlo brzo suši, rok
trajanja takvih rašlji je vrlo kratak.
III. ŽIVOTINJE
1. ŽIVOTINJE TJEDNA: PATKE I GUSKE
1. PATKE
17
P
atke (lat.
Anatidae) su
porodica ptica
u redu
patkarica. Ova
porodica obuhvaća
između 7 i 10
potporodica (ovisi o
autorima sistematike),
gotovo 50 rodova i oko
150 vrsta. U ovu
porodicu svrstane su i poznate potporodice kao prave patke (Anatinae),
guščarice (Anserinae) i rod guščarica, labudovi (Cygnus).
Pored kokoši, vjerojatno niti jedna druga grupa ptica nema tako brojne i
raznovrsne odnose s ljudima koji ih uzgajaju zbog njihova mesa, jaja i
perja.
PODRIJETLO I VRSTE
18
Europe, Azije i Australije. Vjerojatno najpoznatija od svih pataka
pomogla je u uzgajanju brojnih domesticiranih pataka. Naseljava se na
vodenim područjima gdje ima dovoljno hrane i mira, a najveći su joj
neprijatelji lisice, lasice, tvorovi, kune i jastrebovi.
UZGOJ
19
tjedan temperatura pod temperatura u
patkom objektu
1. 33-35 °C 24-27 °C
2. 28-30 °C 21-24 °C
3. 24-26 °C 20-22 °C
4. 20-22 °C 18 °C
5. i dalje 18 °C 18 °C
2. GUSKE
20
150 - 180 grama. Na jajima leži isključivo ženka 28 - 29 dana. Gusak
nikada ne sjedi na jajima, ali se brine o mladim guščićima. Nakon leženja
teški su 100 - 115 grama i obrasli gustim sivo-žutim perjem, koje im
omogućava da već drugi ili treći dan mogu plivati.
21
sive i bijele boje, pri čemu postoje primjerci bez krune i s krunom na
glavi. Glava je prilično mala u odnosu na tijelo. Tjemena linija u blagom
luku povezuje kljun i zatiljak. Kod primjeraka s ukrasom na glavi kruna je
smještena na kraju tjemena. Kljun je trokutasta oblika i narančasto-
crvene boje. Gornji dio kljuna na kraju je malo zaobljen i čini oblik
polukruga. Lice je operjano i malo izbočeno, a oči svijetle do tamno plave
boje. Vrat je prilično snažan i izbočen te ukoso preko trbuha povezuje
stražnji dio tijela. Tijelo je kratko, zdepasto i snažno. U stražnjem dijelu
je šire i jajasta oblika. Kod starijih jedinki trbušni dio (kobilica) je
spušten, ali ne dodiruje tlo. Leđa su u ramenima prilično široka i u blagoj
lučnoj liniji povezuju donji dio vrata s korijenom repa. Rep je lijepo
oblikovan i nošen neznatno iznad leđne linije. Krila su čvrsta, duga i
dobro priliježu uz tijelo te leže na repu. Bedra su dobro razvijena i bogato
obrasla perjem. Noge su kratke i podudaraju se s bojom kljuna, a nokti u
skladu s vrhom gornjeg dijela kljuna. Uzgaja se u tri osnovna tipa
obojenosti, i to: bijelo-sivoplavoj, bijelo-sivoj i sivoj boji.
UZGOJ GUSAKA
22
GUŠČARSTVO U HRVATSKOJ DANAS
IV. VRT
1. NAVODNJAVANJE
avodnjavanje je u osnovi uzgojna mjera u biljnoj proizvodnji
23
kompenzacija je neophodna ako se želi sačuvati ravnoteža vlažnosti i
hranjivosti zemlje koja je jako bitna za život biljaka.
SUSTAVI NAVODNJAVANJA:
24
Navodnjavanje kapanjem (lokalizirano navodnjavanje) -
najekonomičnije troši vodu jer se ona pod manjim tlakom dovodi na
parcelu gdje se vlaži samo određeni dio gdje se razvija korijenje. Osim što
štedi vodu, prednosti lokaliziranog navodnjavanja očituju se i u tome što
se povećava prinos, smanjuje opasnost od zaslanjivanja, omogućava
primjena kemijskih sredstava, ograničava rast korova, smanjuje se
potreba za radnom snagom te se omogućava uvođenje suvremenih
proizvodnih postupaka. Naravno, i ova metoda ima svoje nedostatke kao
što su cijena, moguća oštećenja većine dijelova, ali najveći je problem
kvaliteta vode koja često začepi kapaljke te dolazi do nepotrebnih
troškova njihove zamjene.
Tip tla: Pjeskovita tla zahtijevaju česte, ali male obroke navodnjavanja,
pogotovo kada je riječ o plitkim tlima. Na takvim tlima prikladnije je
upotrijebiti navodnjavanje rasprskivačima ili kapanjem nego površinsko
navodnjavanje. Na ilovastim i glinastim tlima sve metode mogu biti
upotrijebljene, no zbog niskog koeficijenta infiltracije, pogodnija su za
površinsko navodnjavanje.
Nagib: Navodnjavanje rasprskivačima ili lokalizirano navodnjavanje su
u prednosti nad površinskim i podzemnim navodnjavanjem na strmijim
padinama.
Klima: Jak vjetar može uzrokovati nejednoliku distribuciju vode kod
rasprskivača pa u takvim uvjetima kapanje i površinsko navodnjavanje
imaju prednost.
Dostupnost vode: Koeficijent iskoristivosti vode je općenito veći kod
navodnjavanja kišenjem i lokaliziranog navodnjavanja pa se ovim
metodama daje prednost kad je dostupnost vode ograničena.
Vrsta kulture: Površinsko navodnjavanje može biti upotrijebljeno za
sve vrste usjeva. Lokalizirano navodnjavanje ili navodnjavanje kišenjem
najviše se upotrebljavaju za visoko dohodovne kulture kao voće, povrće i
vinograde, rjeđe za ratarske kulture ili za hortikulturu.
Stupanj sofisticiranosti tehnologije: Općenito, navodnjavanje
kapanjem i kišenjem su tehnološki kompliciranije metode, a kupnja
opreme zahtijeva visoke investicije.
25
Potreba za radnom snagom je povećana kada primjenjujemo površinsko
navodnjavanje.
Troškovi i dobit: Kod troškova, u obzir se uzimaju i održavanje i
upravljanje, a ne samo izvedba i instalacija. Te troškove potrebno je
usporediti s očekivanom dobiti. Važno je i napomenuti da se, iako su
dosta viša, uložena sredstva u modernije sustave vraćaju brže zbog velike
racionalnosti i učinkovitosti.
RASPORED NAVODNJAVANJA
26
KAKVOĆA VODE ZA NAVODNJAVANJE
Zašto je voda tako značajna za biljku, nije teško objasniti. Ona je ne samo
sastavni dio građe biljke, već i nositelj mnogih fizioloških procesa tijekom
27
vegetacije; regulira režim hranidbe biljke, otapa hranjive tvari tla i preko
korijenovih dlačica unosi ih u biljku, regulira toplinski režim biljke i tla,
posreduje u procesu fotosinteze, regulira fizikalne, kemijske i biološke
procese u tlu.
28
- navodnjavanje sadnog materijala (presadnica)
- navodnjavanje prije sadnje ili predsjetveno navodnjavanje
- navodnjavanje pri sadnji i poslije sadnje presadnica ili sjetve
- vegetacijsko navodnjavanje
- dopunsko navodnjavanje
29
hranjivih tvari u tlu, produžavaju se vegetacija i berba plodova, a time se
postižu i veći prinosi. Dopunsko navodnjavanje moguće je primijeniti za
rajčicu, kupus, rotkvicu i druge kulture.
30
kao skladište ugljika - ona također predstavlja temelj proizvodnje hrane
za lokalno stanovništvo.
31
Stablo:
- filtrira zagađenje iz zraka
- pomaže reciklirati vodu
- sprečava eroziju tla
- radi sjenu
- pruža zaklon od vjetra ili kiše
- pruža dom životinjama
- pruža hranu ljudima, biljkama i životinjama
- pruža zanimljiv, umirujuć okoliš za učenje djeci i cijeloj vašoj
zajednici
- može biti izvrsna sprava za gimnasticiranje
- i još mnogo toga!
- isplanirajte sadnju
- odlučite zašto želite saditi stabla i koga želite uključiti u ovaj projekt
- neka se svi uključe od početka
- odredite kratkoročne i dugoročne ciljeve
- štedite novac
- odaberite prikladno mjesto
- ispitajte tlo - neko drveće raste bolje u suhom, pjeskovitom tlu, dok
drugo raste bolje u vlažnom. Svaka vrsta drveća ima svoje potrebe.
- provjerite pH (kiselost) tla, salinitet, kvalitetu tla itd.
- napravite kartu
- nacrtajte kartu izabranog mjesta te označite gdje će stabla biti
posađena. Ako imate priliku, pitajte krajobraznog arhitekta ili šumara da
vam pomogne pri odabiru mjesta sadnje.
- odaberite vrstu stabala
- izaberite stabla koja su prikladna vrsti tla (to će smanjiti posao
održavanja, kao što je dodatno zalijevanje i dohranjivanje)
- izaberite vrste koje su domaće u vašem području jer su one najbolje
prilagođene lokalnoj klimi i tlu, bujaju bez kemijskih sredstava, pružaju
hranu i zaklon divljim životinjama i predstavljaju dio vašeg prirodnog
okoliša
- uglavnom se više preporučuju zimzelena stabla, nego listopadna jer je
veća vjerojatnost da će preživjeti, a zahtijevaju i manje njege
- iako mlado drveće s razvijenim korijenjem ima veće šanse za
preživljavanjem, djeci je lakše saditi mladice i nisko grmlje
- pripremite mjesto sadnje. Možda će ga trebati očistiti, prekopati
zemlju, pokositi travu, ukloniti korov, označiti zonu gdje treba posaditi
32
stabla ili napraviti neke druge aktivnosti kako biste pripremili prostor za
veliki dan sadnje.
Dan sadnje
Prekrijte tlo oko stabla malčem za 50% više od širine grana na stablu
(krošnje), te 5-10 cm debljine sloja. Tanki komadići drveta i komadići
borove ili cedrove kore su odličan malč, kao i hrastovo lišće i borove
iglice.
Briga za stablo
Mlado stablo treba njegovati tri do pet godina nakon sadnje. Stablo koje
raste treba hranjive tvari, vodu, sunce i mjesta za rast. Možete pomoći
zalijevanjem, čupanjem korova, dodavanjem komposta tlu i malčiranjem
33
uz deblo te zaštitom stabla od životinja i vremenskih prilika. Sastavite
raspored sadnje i zadataka održavanja.
Sadnja biljaka iz sjemena vrlo je ugodno iskustvo, mnogo lakše nego što
ljudi misle. Prednost je i ta što se tom metodom štedi novac koji bi se
utrošio na kupnju već naraslih biljaka.
34
Dobro zalijte nakon sadnje i smjestite mladicu u svijetlu sobu, najbolje
direktno na sunce.
Održavajte vlagu zalijevanjem onoliko koliko je potrebno i presadite je na
otvoreno kada to vremenske prilike dopuste.
Sadnjom stabala oko vaše kuće sačuvat ćete energiju i smanjiti troškove
komunalnih računa. Tri dobro postavljena listopadna (bjelogorična)
stabla na istočnoj, južnoj i zapadnoj strani vašeg doma zaklonit će ga od
ljetnog sunca i smanjiti troškove hlađenja od 10 do 50 posto, a zimi će,
kada otpadne lišće, pustiti sunce da uđe u kuću i grije vas, dok će
stepenasti redovi zimzelenog drveća na sjeverozapadnoj strani kuće (ili
na strani na kojoj puše najviše zimskih vjetrova) zakloniti kuću od jakih
vjetrova i smanjiti troškove grijanja.
V. KUĆA
JUHA OD VRGANJA S HELJDINOM KAŠOM
SASTOJCI
Za 4 osobe:
30 dag vrganja
30 dag heljdine kaše
10 dag maslaca
35
1 žlica brašna
2 dl kiselog vrhnja
sol i papar
PRIPREMA:
H
narezati na režnjeve, preliti vrelom vodom, ocijediti i kuhati
zajedno s heljdinom kašom. Brašno zažutiti na zagrijanom
maslacu i umiješati u juhu kad vrganji omekšaju. Prokuhati
nekoliko minuta, posoliti i popapriti te skinuti s vatre. Prije posluživanja
u juhu umiješati kiselo vrhnje.
SASTOJCI
Za 4 osobe:
PRIPREMA:
36
krumpir, odozgo posložiti paprike i rajčice, posipati sjeckanim peršinom i
preliti iscijeđenim sokom od rajčica. Peći 40 minuta u pećnici na
temperaturi od 180°C.
ŠUMSKI SLOŽENAC
SASTOJCI:
500 g vrganja
400 g Bjelovarskog svježeg sira
1 luk
2 jaja
peršin
suho bijelo vino
30 g maslaca
PRIPREMA:
1 kg teleće koljenice
0,2 kg špeka
sol
papar
stabljika celera
glavica crvenog luka
režanj češnjaka
37
1 kg pelata Podravka
0,25 l bijelog vina
PRIPREMA:
KAMENGRADSKI ODREZAK
SASTOJCI:
PRIPREMA:
SLANI KAŠNJAKI
SASTOJCI:
500 g pšeničnog brašna
3 g soli
1 dl mlake vode
Za nadjev:
300 g heljdine kaše
1 dl ulja buče
38
15 g soli
stučene suhe koštice bundeve
PRIPREMA:
Od brašna, soli i vode umijesi se i tanko razvuče tijesto. Kaša se skuha,
ocijedi, posoli i poulji crnim uljem. Suhe bundevine koštice (žufa) stuku
se u mužaru i dodaju kaši. Nadjev se rasporedi po tijestu, prethodno
također pouljenim crnim uljem. Savijeni kašnjaki slažu se u pravokutni
pleh ili se saviju u obliku puža u okruglom plehu.
NABUJAK OD ŠPAROGA
SASTOJCI:
2 stručka šparoga
150 g sira
3 jaja
brašno
senf u zrnu
3 dl mlijeka
80 g maslaca
kuhana cvjetača (kao prilog)
PRIPREMA:
Šparoge operite i očistite, narežite ih na komadiće i složite u kalupe koje
ste prelili sa 30 g rastopljenog maslaca i malo soli. Zapecite šparoge na
200°C otprilike 5-6 minuta. Preostalom maslacu primiješajte 4 žlice
brašna i dvije žličice senfa te miješajte dok ne dobijete mekanu smjesu
koju ćete zagrijati u posudi, miješajući pjenjačom i postupno joj dodavati
jedan po jedan žumanjak i mlijeko. Nakon 2-3 minute umak maknite sa
štednjaka, dodajte naribani sir i mekani snijeg od bjelanjaka. Kremu
izlijte u kalupe u kojima se nalaze šparoge i vratite nabujak u pećnicu i
pecite na 220 °C daljnjih 15 minuta.
Nabujak poslužite topao uz prilog od kuhane cvjetače začinjene uljem.
KOLAČ OD JABUKA
SASTOJCI:
Za nadjev:
750 g jabuka
40 g šećera
sok od jednog limuna
39
Za tijesto:
60 g margarina
100 g šećera
4 jaja
ribana korica limuna
200 g brašna
pola vrećice praška za pecivo
1 dl mlijeka
1 žlica ruma
1 žlica ulja
1 žlica šećera u prahu
PRIPREMA:
Oguljene kriške jabuka pošećerimo, poprskamo limunovim sokom i
ostavimo da upiju šećer. Margarin sa šećerom pjenasto umutimo.
Postupno dodajemo žumanjke, ribanu koricu limuna, 2 žlice soka od
jabuka, prašak za pecivo i brašno. Na kraju dodamo čvrsti snijeg od
bjelanjka, mlijeko i rum.
U namašćenu i pobrašnjenu posudu ulijemo tijesto, pokrijemo ga
jabukama i kolač pečemo oko 40 minuta u zagrijanoj pećnici.
PRŽENE JABUKE
SASTOJCI:
2 žumanjka
20 g šećera
120 g brašna
1 i pol dl vina
snijeg od 2 bjelanjka
500 g jabuka
200 g margarina
40
30 g šećera za posipanje
soda bikarbona
PRIPREMA:
Miješati žumanjke i šećer. Brašno i vino dodavati naizmjence te umiješati
snijeg. Dodati na vrh noža sode bikarbone. Jabuke oguliti i izrezati na
ploške i stavljati plošku po plošku u tijesto. Ploške žlicom stavljati u
zagrijani margarin i pržiti ih s obje strane. Kad su gotove, posuti ih
šećerom.
POGAČA S ORASIMA
SASTOJCI:
PRIPREMA:
41