Professional Documents
Culture Documents
ĐURO PAVIC
javni pravobranilac općine Centar u Zagrebu
KOMENTAR
ZAKONA
O NASLJEĐIVANJU
(SA SUDSKOM PRAKSOM)
NARODNE NOVINE
ZAGREB 1964
PREDGOVOR
ZAKON O NASLJEĐIVANJU
DIO PRVI
NASLJEDNO PRAVO
Glava prva — Opće odredbe (čl. 1-8) 1
Glava druga — Nasljeđivanje na temelju zakona (čl. 9-63) 29
I. Zakonski nasljednici 29
1. Nasljedni redovi • 29
a) Prvi nasljedni red •- _• • 34
b) Drugi nasljedni red • 39
c) Treći nasljedni red • 44
d) Četvrti nasljedni red • • • 46
e) Ostali nasljedni redovi 48
2. Posebne odredbe za neke nasljednike • 48
a) Vanbračna djeca 48
b) Pozakonjena djeca 56
c) Usvoj enici • 58
d) Bračni drug 60
e) Roditelji ,.., 68
II. Nužni nasljednici : 70
1. Nužni nasljednici i nužni i raspoloživi dio ostavine •••• 70
2. Izračunavanje nužnog i raspoloživog dijela, umanjenje
raspolaganja oporukom i vraćanje darova 85
a) Izračunavanje nužnog i raspoloživog dijela 85
b) Imovina koja se izdvaja iz ostavine 96
c) Umanjenje raspolaganja oporukom i vraćanje darova
zbog povrede nužnog dijela • • 108
3. Isključenje nužnih nasljednika iz nasljedstva i lišenje
nužnog dijela u korist potomaka 133
a) Isključenje nužnih nasljednika • • • 133
b) Lišenje nužnog dijela u korist potomaka 146
III. Uračunavanje darova i zapisa u nasljedni dio 149
Glava treća — Nasljeđivanje na temelju oporuke (čl. 64-107) 183
I. Uvjeti za pravovaljanost oporuke 183
II. Oblici oporuke 202
III. Sadržaj oporuke 233
IV. Zapisi (legati) 270
V. Izvršioci oporuke 314
VI. Opoziv oporuke 321
Glava četvrta — Nasljednopravni ugovori (čl. 108-127) 326
I. Ugovor o nasljeđivanju i o budućem nasljedstvu ili zapisu 326
II. Ustupanje i raspodjela imovine za života 330
III. Ugovor o doživotnom uzdržavanju 364
Glava peta — Prelazak ostavine na nasljednike (čl. 128-152) 408
I. Otvaranje nasljedstva 408
II. Stjecanje ostavine i odricanje od nasljedstva 437
III. Odgovornost nasljednika za dugove ostaviočeve 496
IV. Dioba nasljedstva 508
Glava šesta — Posebne odredbe o nasljeđivanju (čl. 153-154) 529
I. Nasljeđivanje poljoprivrednog zemljišta 529
II. Nasljeđivanje ostavine člana porodične zadruge 535
DIO D R U G I
DIO PRVI
NASLJEDNO PRAVO
GLAVA PRVA
OPĆE ODREDBE
Jedinstvo nasljednog prava
Član 1.
Nasljedno pravo> u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji
jedinstveno je i ostvaruje se po odredbama ovog zakona.
nasljeđivanja (čl. 155. ZN), primjenjuju odredbe ovog zakona i drugih pro-
pisa koji se odnose na nasljeđivanje. Isključena je mogućnost primjene^ re-
gionalnih propisa ili pravila o nasljeđivanju. ~™~ "
J t l r a v n o p r a v n o s t i u nasljeđivanju utvrđeno j e odredbom
(vidi objašnjenja uz taj član).
2. Zakon o nasljeđivanju nije definirao pojam nasljednog prava i na-
sljedstva, a niti pobliže odredio njihov sadržaj. Zato se kod određivanja
ovih i ostalih nasljednopravnih pojmova treba poslužiti tekovinama nauke
0 nasljednom pravu.
Pod pojmom o s t a v i n e , ostavštine ili zaostavštine razumijeva se
Cjnijovina koja je predmet nasljeđivanja, tj. skup imovinskih prava umrlog,
1 ona neimovimka prava koja prelaze na njegove" nasljednike (autorska
moralna prava). Hrjjelaz^ ostavine, tj. stvari y prava umrlog na njegove
nasljednike naziva s e n a s l j e đ i v a n j e m.(Pravo nasljedstva ili naslje-
đivanja, koje pripada određenoj osobi, naziva se nasljednim pravom u su-
bjektivnom smislu, ili nasljednopravnim ovlaštenjem. Skup normi, pro-
pisa, kojima je regulirano nasljeđivanje, naziva se nasljednim pravom u
objektivnom smislu.
3. Zakon o nasljeđivanju ima s a v e z n i karakter. Njegovo dono-
šenje spada u isključivu nadležnost Savezne narodne skupštine (čl. 15.
tač. 5. Ustavnog zakona o osnovama društvenog i političkog uređenja
FNRJ i saveznim organima vlasti). Njime je na j e d i n s t v e n način
regulirano nasljeđivanje na cijelom području FNRJ.
Izuzetak od ovoga predstavlja ovlaštenje dano narodnim republi-
kama (u čl. 154. st. 2 ZN), da mogu donositi posebne odredbe o naslje-
đivanju u porodičnim zadrugama. Ovi propisi se mogu kretati »u okviru
osnovnih načela ovog zakona«.
4. Zakon o nasljeđivanju donesen je 23. IV 1955, a objavljen je 11. V
1955. (SI. list FNRJ br. 20/55). Prema odredbi čl. 247, zakon ima i
r e t r o a k t i v n o djelovanje u slučajevima predviđenim u čl. 242. ZN.
(Vidi tamo dana objašnjenja.)
5. Do stupanja na snagu novog Zakona o nasljeđivanju, na području
FNRJ imali smo (historijski uzeto) dva režima. Jedan do 6. IV 1941,
koji je bio zasnovan na partikularnim propisima koji su vrijedili na
području pojedinih pokrajina, i drugi koji se u toku rata, a naročito
poslije Oslobođenja, razvio sudskom praksom na osnovu novog društve-
nog i političkog uređenja.
P r i j e 6. IV 1941. na današnjem području FNRJ vrijedili su sli-
jedeći propisi:
a) Općeg (austrijskog) građanskog zakonika (Ogz) od 1. VI 1811.,
koji je stupio na snagu u pojedinim krajevima slijedećim redom:
1. I 1812. na području biv. Vojne krajine, osim područja Karlovačke
i tzv. Banske krajine;
1. VII 1814. na području biv. Karlovačke i Banske krajine;
1. V 1815. na području biv. okruga Postojna, Ljubljana i Novo
Mesto;
1. X 1815. na području Istre i Rijeke. Godine 1822. važenje Ogz
bilo je stavljeno izvan snage na području grada i kotara Rijeke, kad je
to područje bilo priključeno Hrvatskoj time, da je na tome području
Član 1.
4
Vidi o tome u knjizi dr G 1. B o g d a n f i — dr N. N i k o 1 i ć, Opšte
privatno pravo koje važi u Vojvodini, sv. I, Pančevo 1925, str. 8. i 15. i u
knjizi dr Zvonimir P i š k u l i ć — dr Imre Đ e r đ : Osnovi privatnog prava
u Vojvodini, Beograd, 1924, str. 6—8. . - •
5
Prema ovoj odredbi trebalo se kod raspravljanja ostavine primjenji-
vati materijalno pravo mjesta u kome je ostavilac imao prebivalište u vri-
jeme smrti, odnosno u posljednje dvije godine prije toga. U pogledu ograni-
čenja raspolaganja nekretninama za slučaj smrti (mortis causa), vrijedili su
propisi mjesta, gdje su se nekretnine nalazile, a za izjave posljednje volje i
ugovore o nasljeđivanju vrijedilo je pravo pod koje je ostavilac potpadao u
vrijeme kad je sastavio izjavu posljednje volje, odnosno ugovor o nasljeđi-
vanju. Ovim kolizionim normama htjelo se izbjeći istovremeno vođenje osta-
vinskog postupka od strane više sudova u pogledu ostavinske imovine istog
ostavioca.
Član 1.
Predmet nasljeđivanja
Član 2.
Nasljeđivati mogu se stvari i prava koja pripadaju pojedincima.
3
Dr Andrija G a m s : Uvod u građansko pravo, opšti deo, III izd. Beo-
grad, 1959, str. 154.
4
Među prava korištenja spadaju:
— pravo korištenja zemljišta iz društvene svojine dano privatnim oso-
bama po čl. 43. i 45. Zak. o prometu zemljišta i zgrada (SI. list FNRJ,
br. 26/54);
— pravo trajnog i besplatnog korištenja građevinske parcele na -kojoj
je podignuta stambena zgrada radnika i službenika (čl. 5. st. 2 Uredbe
o izgradnji stambenih zgrada radnika i službenika, SI. list FNRJ br.
23/51);
— pravo besplatnog korištenja građevinskog zemljišta koje se nalazi na
užem građevinskom rajonu, na kome je podignuta stambena zgrada
koja nije predmet nacionalizacije (čl. 37. Zak. o nacionalizaciji na-
jamnih zgrada i građevinskog zemljišta, SI. list FNRJ br. 52/58);
— pravo privremenog korištenja nacionaliziranog građevinskog neizgra-
đenog zemljišta koje se ostavlja prijašnjem vlasniku na besplatno
korištenje do predaje u posjed narodnom odboru općine (čl. 38. i 39.
Zakona o nacionalizaciji i Obavezno tumačenje čl. 39. st. 1 istog za-
kona, SI. list FNRJ br. 24/59);
— pravo ranijeg vlasnika nacionaliziranog građevinskog neizgrađenog
zemljišta da mu se zemljište dodijeli na trajno besplatno korištenje u
svrhu podizanja porodične stambene zgrade (čl. 40. Zak. o nacionali-
zaciji).
8
Član 2.
«> Rješ. Vrh. suda APV Gzz 111/51 od 31. I 1952. u Zbirci odluka vrhov-
nih sudova, Beograd, 1952, I pod br. 157, str. 170. (Gajić).
11
Vidi dr Srečko G o 1 j a r, u članku Novi zakon o dedovanju v sodni
rabi, Pravnik br. 1—2/58, str. 34.
12
Vidi stanovište Savez, vrhovnog suda, zauzeto na proširenoj općoj
sjednici od januara 1957. u članku dr J. B r n č i ć a, Neka sporna pitanja
sudske prakse, NZ 1957, str. 26.
10
Član 2.
11
Član 2 — 3. '
S ud sk a p r ak s a
Sve što je umrli u času svoje smrti imao kao svoju imovinu prelazi
u njegovu ostavinu i predmet je ostavinske rasprave. Prema tome, i udio
člana kućne zadruge u zadružnoj imovini jest njegova imovina koja je pred-
met nasljeđivanja (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske, Gzz 100/56 od 18.
XII 1956, Naša zakonitost br. 12/56, str. 529).
Član 3.
Nasljeđivanjem ne može se prekoračiti zakonom određena veličina
poljoprivrednog zemljišta kojvp pojedinci mogu imati u vlasništvu.
12
Član 3.
l
D r B. B l a g o j e v i ć , op. cit. u III izd. na str. 18, 251. zauzima sta-
novište da nasljednik koji već ima poljoprivredno zemljište u površini do-
zvoljenog maksimuma ne može naslijediti zemljište, nego samo n a k n a d u
za višak koji bi mu pripao nasljeđivanjem. Iz ovoga bi izlazilo kao da se osta-
viocu odn. njegovoj ostavini oduzima zemljište, dok se ono u stvari oduzima
nasljedniku. Oduzimanjem viška poljoprivrednog zemljišta iznad dozvolje-
nog maksimuma, kao i davanje naknade za oduzeti višak nisu instituti
nasljednog prava, nego posebnih propisa, pa se stoga visina naknade ne
utvrđuje u ostavinskom, nego u posebnom postupku po propisima Zak. o
poljoprivrednom zemljišnom fondu (čl. 227. st. 5 ZN).
13
Član 3.
14
Č l a n 3 % — 4.
Sudska praksa
Prilikom utvrđivanja koliko nasljedniku nedostaje poljoprivrednog
zemljišta do propisanog maksimuma i prilikom odlučivanja koji dio poljo-
privrednog zemljišta iz ostavine postaje općenarodna imovina, odlučno je
poljoprivredno zemljište samog nasljednika, a ne poljoprivredno zemljište
cijelog domaćinstva u kome on živi (Rješenje Vrhovnog suda NR Srbije
Rev, 55/57 od 9. V 1958, Zb, III/2-1958, br. 261).
3
Tako B. R a d o v a n o v i ć i d r P o z n i ć , u komentaru Zak. o pro-
metu zemljišta i zgrada, u izd. Nove administracije, Beograd, 1955, str. 22.
1
Protivno B l a g o j e v i ć , op. cit. str. 50, 258, kad tvrdi da se država
može pojaviti kao zakonski nasljednik u slučaju predaje ostavine bez nasljed-
nika nadležnom narodnom odboru (čl. 8. i 233. ZN).
15
Član 4.
2
Takvo stanovište zauzeto je u rješ. Vrh. suda NRH. Gzz/51 od 5. VII
1951. objavljeno u Zbirci odluka Vrh. sudova, Beograd, 1952, I pod br. 158 na
str. 171. (Gajić).
16
Član 4 — 5.
Sudska praksa
Načelo da su muška i ženska djeca ravnopravna u nasljeđivanju pri-
mjenjuje se u granicama predviđenim u 61. 242. Zakona o nasljeđivanju i
na nasljedstvo otvoreno prije ovog zakona, pa i ona otvorena prije 6. IV
1941. bez obzira na ondašnje pravne propise da muški potomci ostavioca
isključuju iz nasljedstva njegove ženske potomke (Presuda Saveznog vrhov-
nog suda Rev. 20/59 od 4. IV 1959, Zb. IV/1-1959, br. 23).
1
Vidi E i s n e r , Međunarodno privatno pravo I, Zagreb, 1953, str. 119.
18
član 5,
3) Ugovor s B e l g i j s k o - L u k s e m b u r š k o m C a r i n s k o m
U n i j o m o trgovini i plovidbi od 16. XII 1926, ratificiran zakonom od
2
Međunarodni ugovori koje je sklopila stara Jugoslavija vrijede i danas
s obzirom na Deklaraciju o sporazumu između Nacionalnog komiteta oslobo-
đenja Jugoslavije i bivše Kraljevske jugoslovenske vlade od 1. XI 1944.
(Službeni list DFJ br. 11 od 5. III 1945.), kojom je priznat državni kontinuitet
Jugoslavije s međunarodnog gledišta, ukoliko se ne radi o ugovorima s drža-
vama koje su stupile u rat s narodima Jugoslavije (vidi E i s n e r , cit. djelo,
str. 42.). -
19
Član 5.
7. II 1928. (Služb. nov. br. 44-XI od 25. II 1928), sadrži odredbe o recipro-
citetu u nasljeđivanju u čl. 4, koji glasi:
»Državljani svake od Strana Ugovornica imaće, na teritoriji druge
Strane, pravo sticanja i posedovanja svake vrste pokretne i nepokretne
sopstvenosti, za koju zemaljski zakoni i uredbe dopuštaju ili će do-
pustiti državljanima svakog drugog stranog naroda, da je mogu sti-
cati i posedovati.
Oni će moći njom raspolagati putem prodaje, razmene, poklona,
bračnog ugovora, testamentom ili kojim drugim načinom, kao i sticati
je putem nasljeđa, pod istim pogodbama, koje su, ili koje će biti usta-
novljene u pogledu podanika svakog drugog stranog naroda, u čemu
neće, ni u kome od pomenutih slučajeva, biti podvrgnuti ni većim ni
drugim taksama, porezima ili nametima ma pod kojim nazivom to bilo,
od onih koji jesu ili koji će biti ustanovljeni za domorotce.
Tako isto, oni će moći, upravljajući se po zakonima, slobodno da
odnose iznos od prodaje svoje sopstvenosti i da izvoze svoju imovinu
uopšte, u čemu neće biti podvrgnuti, kao stranci, drugim ili većim
dažbinama nego što su one, koje bi domorotci imali da plaćaju u istim
prilikama.«
20 •
Član 5.
21
Član 5.
22
Član, 5.
23
Član 5 — 6 .
5. O s o b a m a b e z d r ž a v l j a n s t v a (apatridima) priznaje se u
našoj državi pravo da raspolažu imovinom za slučaj smrti i pravo na budu
nasljednici kao opće pravo. Uvjetovati priznanje nasljednih prava apatri-
da postojanjem reciprociteta predstavljalo bi za njih — s obzirom na po-
manjkanje državljanske veze s nekom državom — lišenje mogućnosti da
se koriste ovim pravima.
Naša je država jedna od potpisnica Konvencije o pravnom položaju
lica bez državljanstva koja je usvojena na konferenciji održanoj u sjedi-
štu Organizacije ujedinjenih naroda od 13. do 23. IX 1954, a ratificirala
ju je uredbom Saveznog izvršnog vijeća od 28. I 1959. (SI. list FNRJ, Do-
datak »Međunarodni ugovori i drugi sporazumi« od 1. IX 1959. br. 9). Od-
redba o tretmanu apatrida u pitanju nasljednih prava sadržana je impli-
cite u članu 13. ove konvencije. (4)
6. Iako se može uzeti da između naše države i svih ostalih država u
principu postoji reciprocitet u nasljeđivanju, ipak treba da sudovi u slu-
čaju sumnje, ako ne postoji međunarodnim ugovorom odnosno izjavom
vlada utvrđeni reciprocitet, zatraže posredstvom republičkog organa za
pravosudnu upravu o tome o b j a š n j e n j e Sekretarijata za pravosud-
ne poslove Saveznog izvršnog vijeća, koje je za njih obavezno.
O sukobu zakona vidi čl. 155—160. ZN, o nadležnosti za raspravljanje
ostavine stranog državljanina i osobe bez državljanstva ili nepoznatog dr-
žavljanstva, vidi čl. 189—191. ZN, a o postupku kad je za raspravljanje
ostavine nadležan inozemni organ, vidi čl. 239.—241. ZN. Vidi i objašnje^-
nja uz navedene članove.
Član 6.
4
Tekst člana 13. glasi:
U pogledu stjecanja pokretne i nepokretne imovine i drugih uz to ve-
zanih prava, kao i u pogledu zakupa i drugih ugovora koji se odnose na po-
kretnu i nepokretnu imovinu, države ugovornice tretirat će svaku osobu bez
državljanstva na što je moguće povoljniji način, a u svakom slučaju na način
koji neće biti nepovoljniji od onog koji je pod istim okolnostima predviđen
za strance uopće.
?4
Član 6.
25
Član 6 — 7.
Raspolaganje oporukom
Član 7.
Oporučitelj može oporukom raspolagati svojom imovinom na način
i u granicama koji su određeni u zakonu. ""
26
27
Član 8.
1
Protivno tome B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 304, kad smatra da je u
ZN usvojeno načelo prelaska ostavine na državu (općenarodnu imovinu) na
osnovu državljanske veze odnosno veze domicila. Odatle izvodi zaključak da
narodni odbor ima u svemu položaj nasljednika: on odgovara za obaveze
ostavioca na isti način kao svaki drugi nasljednik, a dužan je da ispuni sve
terete koji su bili naređeni u oporuci. Ćini se da se iz ovoga ipak ne bi mo-
gao izvesti zaključak da narodni odbor ima svojstvo nasljednika. Naime,
obaveze i dužnosti nar. odbora prema vjerovnicima ostaviočevim i legata-
rima ne temelje se na nasljednopravnim odnosima, već su obligacionopravne
naravi i posljedica preuzimanja imovine, do čega dolazi po sili zakona.
2
Vidi: Objašnjenja uz Zak. o nasljeđivanju, str. 96.
23
Član 8 — 9.
GLAVA D R U G A
1
Izrazi »nasljeđivanje na temelju zakona«, »zakonsko nasljeđivanje«
i »zakonski nasljednik« ne čine se u prvi mah kao najpodesniji za označava-
nje pojmova na koje se odnose. Izvan sumnje je da se i oporučno nasljeđi-
vanje temelji na zakonu^ jer je predviđeno i regulirano zakonskim propi-
sima. S druge je strane i kod zakonskog nasljeđivanja potrebno uvijek posto-
janje neke konkretne činjenice (srodstvo, bračna veza), čijim posredstvom
izvjesna osoba postaje nasljednik. Međutim, kraj svih prigovora, koji se mogu
staviti ovim izrazima, pravna teorija nije dosad našla podesnijih naziva za
navedene pojmove. Kako su ti izrazi već toliko ustaljeni u većini zakonodav-
stava da su u istom značenju prihvaćeni i u običnom govoru, nema razloga
da se ne prihvate i u teoriji nasljednog prava.
29
Član 9.
II.
1. Postoje razni sistemi kojima se određuje red pozivanja krvnih srod-
nika na nasljedstvo u slučaju nasljeđivanja na temelju zakona. Jedan od
najpoznatijih sistema zakonskog nasljeđivanja, koji se danas u raznim
varijantama i kombinacijama primjenjuje u većini pozitivnih zakono-
davstava, jest p a r e n t e l a r n i s i s t e m .
Dvije su bitne karakteristike parentelarnog sistema: svrstavanje krv-
nih srodnika u srodničke skupine, parentele, i načelo isključivosti, koje
vlada između pojedinih srodničkih skupina u pozivanju na nasljedstvo.
Pod p a r e n t e l o m (koljenom) podrazumijeva se skupina srodnika
kojima j e neka osoba neposredno n a j b l i ž i z a j e d n i č k i p r e d a k
(predstavnik, prednik, rodonačelnik), uključujući i tu osobu u istu paren-
telu. Ne uzimajući u obzir ostavioeeve potomke, može se parentela označiti
kao skupina srodnika koji s ostavioeem imaju kao najbliže zajedničke
pretke osobe koje su po stepenu srodstva( 2 ) jednako od njega udaljene.
P r v u (ili ostaviočevu) parentelu sačinjavaju osobe kojima je osta-
vilac najbliži zajednički predak. Ova parentela obuhvaća, prema tome,
ostaviočeve potomke.
U d r u g u parentelu dolaze ostaviočevi roditelji i njihovi potomci.
Potomci ostaviočevih roditelja su njegovi pobočni srodnici, tj. njegova
braća i sestre i njihovo potomstvo.
2
S t e p e n (stupanj, grad) s r o d s t v a je veza između dviju osoba,
koja nastaje rođenjem; kod srodnika u prvoj liniji računa se po broju rođe-
nja koja su poslije rođenja pretka dovela do rođenja potomka, dok se kod
pobočnih srodnika računa po broju rođenja koja su nakon rođenja zajednič-
kog pretka dovela do rođenja pobočnih srodnika (vidi P i s k o u Klangovu
komentaru, str. 347.). I u jednom i u drugom slučaju vrijedi pravilo rimskog
prava: quot generationes, tot gradus.
30
Član 9.
31
Član 9.
da taj nije otpao kao nasljednik. Dok ostaviočevi potomci prvog stepena,
kada sami nasljeđuju, dijele ostavinu na jednake dijelove odnosno po gla-
vama (per capita), po stepenu srodstva, udaljeniji ostaviočevi potomci, bez
obzira na to da li se zajedno pojavljuju potomci istog ili raznih stepena
srodstva, nasljeđuju po stablima (per stirpes), a unutar stabala na jednake
dijelove (po glavama). Pri svakoj daljnjoj primjeni prava predstavljanja
u okviru iste linije nastaje dioba stabala na daljnja stabla (podstabla),
unutar kojih se opet dio ostavine, koji otpada na pojedino stablo odnosno
podstabla, dijeli po glavama. Ako je, na primjer, ostavilac imao troje
djece, od kojih je jedno prije njega umrlo i ostavilo dvoje djece (ostavio-
čevi unuci), a jedan od tih unuka je također umro prije ostavioca ostavivši
dvoje djece (ostaviočevi praunuci), onda se ostavina treba podijeliti na tri
stabla (tri prvostepena potomka) tako da na svako od njih otpada po jed-
na trećina ostavine. Stablo umrlog djeteta dijeli se zatim na dva podsta-
bla: na svako otpada po jedna šestina ostavine. Unuku, koji je ostavioca
preživio, ostaje šestina ostavine koja otpada na njegovo podstablo, a pra-
unuci dijele na jednake dijelove šestinu ostavine koja otpada na njihovo
podstablo, tako da svaki od njih dobiva dvanaestinu ostavine. Praunuci
su ovdje reprezentanti umrlog unuka (svog roditelja) i zato zajedno dobi-
vaju dio koji bi njemu pripao da je ostavioca preživio.
J
F i n ž g a r , op. cit., str. 36.
32
Član 9.
4
Rođena braća i sestre nazivaju se prema rimskom pravu g e r m a ni,
braća i sestre samo po ocu c o n s a n g u i n e i , a braća i sestre samo po majci
uterini.
5
U p a r e n t e l a r n o - g r a d u e l n o m s i s t e m u , koji predstavlja
drugu varijantu čistog parentelarnog sistema, ne dolazi do izražaja pravo
predstavljanja, već se na nasljedstvo poziva uvijek onaj srodnik najbliže
parentele, koji je po stepenu srodstva najbliži ostaviocu, a ako unutar te pa-
rentele imade više srodnika istog stepena, onda se nasljedstvo između njih
dijeli na jednake dijelove.
Prema tome, dok kod zakonskog nasljeđivanja koje se temelji na paren-
telarno-linearnom sistemu, ostaviočevi preci (nosioci linija) nasljeđuju zajedno
s potomcima umrlih predaka, u zakonskom nasljednom režimu s parentelar-
no-graduelnim sistemom potomci umrlih predaka ne mogu biti pozvani na
nasljedstvo, dok postoji ma i jedan predak koji je nosilac linije.
Sudska praksa
Srodstvo na temelju koga se očekuje nasljedstvo nije razlog da budući
nasljednik već za života osobe, od koje očekuje nasljedstvo, pobija ugovor
ili drugi pravni posao te osobe (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev.
1373/60 od 27. X 1960, Zb. V/3-1960, br. 313).
a) P r v i n a s l j e d n i red
P o t o m c i i bračni drug umrloga
Član 10.
Ostavinu umrloga nasljeđuju prije sviju njegova djeca i njegov
bračni drug.
Oni nasljeđuju na jednake dijelove.
1. Riječi »prije sviju« odnose se samo na slučaj kada su sva djeca
ostaviočeva na~zivotu, te su sposobna za nasljeđivanje (čL 47. i 13TrZN£_L
hoćejnasJjjedi ti, "flikada prije umrlo dijete između više djece ostaviočev e
odnosno ono, koje je nesposobno za-nasljeđivanje ili koje se odrekjg"~na-
sljedstva (čl. 136. st. 4 ZN), nije ostavilo svojih potomaka. y
^,,
U okviru prvog nasljednog reda nasljeđuju zajedno s djecom (brač-
nom, vanbračnom i pozakonjenom), odnosno njihovim potomcima i brač-
nim drugom još i ostaviočevi usvojeni ci i njihovi potomci, ukoliko ugovo-
rom o usvojenju nisu na«1jprfr),f) prava usvojenika ograničena ili sasvim
isključena (čl. 25. ZN i čl. 19. Zakona o usvojenju). ;
2. Bračni se drug može pojaviti kao nasljednik prvog ili drugog na-
sljednog reda. U prvom nasljednom redu nasljeđuje samo u konkurenciji
s ostaviočevim potomcima odnosno s njegovim usvojenicima i njihovim
potomcima. Dok god se kao nasljednik pojavljuje makar i jedan potomak
ostaviočev, bez obzira na stepen srodstva s njime, i]i_jnj£gov^usvjoj£rrik
odnosno usvojenikov potomak, dotle ostaviočev b'račni drug može naslije-
diti samo u okviru prvog nasljednog reda. Ako ne postoji nijedan ostavi-
očev srodnik koji bi se mogao pojaviti kao nasljednik prvog nasljednog
reda, onda ostaviočev bračni drug nasljeđuje kao nasljednik drugog na-
sljednog reda, u kojem na nasljedstvo konkurira s ostaviočevim rodite-
jima, njegovom braćom i sestrama i njihovim potomcima^ 1 )
n
Ako su na nasljedstvo pozvani bračni drug i djeca odnosno dfl]j ,ji
IstavTocevi potomci, pa se svi odreknu nasljedstva osim bračnog druga,
iraćni drug ostaje nasljednik prvog nasljednog reda i sam nasljeđuje
cijelu ostavinu* (čl. 136. st. 5 ZJNI). Vidi objašnjenje uz čl. 13. ZN pod tač. 1.
3. Na jednake dijelove, tj. po glavama, nasljeđuju pri međusobnom
konkuriranju na nasljedstvo samo potomci prvog stupnja, usvojenici i
bračni drug, dok po stupnju srodstva udaljeniji ostaviočevi potomci, kao i
potomci usvojenikovi dijele nasljedstvo najprije po stablima>(in stirpes),
a zatim, unutar stabala, po glavama (vidi objašnjenje uz čl. 9. ZN, pod
11-3).
O gubitku prava bračnog druga na nasljedstvo vidi čl. 27. ZN, a o mo-
gućnostima smanjenja njegovog nasljednog dijela u okviru prvog nasljed-
nog reda (vidi čl. 12. ZN).
1
B l a g o j e v i ć govori ovdje o »prebacivanju« bračnog druga iz prvog
nasljednog reda u drugi nasljedni red (op. cii, str. 175.).
34
Član 11.
Pravo predstavljanja
Član 11. 3>
Dio ostavine koji bi pripao prije umrlom djetetu da je preživjelo
ostavioca nasljeđuju njegova djeca, unuci ostaviočevi, na jednake dije-
love, a ako je neki od unuka umro prije ostavioca, onda dio koji bi njemu
pripao da je bio živ u času smrti ostaviočeve nasljeđuju njegova djeca,
giJM ostavi oče^i. na jednake dijelove, i tako redom sve d o k l e i m a
potomaka \tstaviocevih.
35
Član 11.
Sudska praksa
Unuk nema nasljednog prava iza djeda i bake ako su oni umrli prije
sina, iza kojega je nasljedstvo oporukom dosuđeno drugim osobama (Rje-
šenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. 208/59 od 2. IV 1959, Odvjetnik, br.
9/59, str. 207).
36
Član 12.
Član 12.
evih, a imovina njegovog
SaopxU2°4y£l
na ^flnj^e^djjjfi^oj/e. onda svakom ostaviočevom oTetemTnSez"
je braka, pripada dramut^gcldio nego
37
Član 12.
38
/ Član 12 — 13i
( i
i
zastupnike u smislu člana 177. ZN upozori na prava koja za te osobe
proizlaze iz člana 12. ZN i da im o tome dade potrebne upute.
6. Kada postoje okolnosti zbog kojih se za slučaj nasljeđivanja na te-
melju zakona nasljedni dio utvrđuje po odredbi ovog člana, onda tako
utvrđeni zakonski nasljedni dio služi i kao osnovica za izračunavanje nuž-
nog dijela. Odredba Čl. 10. st. 2 ZN, koja je inače mjerodavna za određiva-
nje nasljedničkih kvota između ostaviočeve djece i ostaviočevog bračnog
druga, ne dolazi u ovom slučaju u obzir. Ovo proizlazi iz odredbe čl. 31. st.
2 ZN, prema kojoj se kao osnovica za određivanje nužnog dijela treba
uzeti onaj dio ostavine koji bi s v a k o m p o j e d i n o m nužnom nasljed-
niku pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. Kako je po zakonskom redu
nasljeđivanja, za situaciju predviđenu ovim članom, u pogledu veličine
nasljednog dijela mjerodavna odredba ovog člana, to se o-v a odredba, kod
istih okolnosti, treba uzeti u obzir i kod određivanja nužnog dijela.(4) Vidi
i objašnjenje pod tač. 2. uz čl. 31. ZN.
7. Najjednostavniji način izračunavanja alikvotnih dijelova nasljed-
nika u slučajevima kad postoje uvjeti za umanjenje nasljednog dijela
bračnog druga jest taj da se kao nazivnik razlomka uzme ukupan broj
svih nasljednika (bračnog druga i djece), uvećan za broj djece, dok je
brojnik razlomka za bračnog druga uvijek 1, a za svako dijete 2. Na pri-
mjer, ako je iza ostavioca ostao bračni drug i dvoje djece iz ostaviočevog
prijašnjeg braka, onda je nazivnik razlomka 5 (1+2 + 2), brojnik za brač-
nog druga 1, a za svako dijete 2. Prema tome, bračni drug u ovom slučaju
dobiva 1/5, a svako dijete 2/5.
( ' 8. O stavljenom zahtjevu raspravlja se i odlučuje u ostavinskom po-
stupku, ukoliko među nasljednicima nema spora o postojanju imovine I
bračnog druga i njenoj veličini. Ako su sporne ove činjenice, onda će sud
nasljednike uputiti na parnicu (čl. 223. st. 2 tač. 3. ZN).
Član 13.
Ostavinu umrloga koji nngostavjioDotomke nasljeđuju njegovi ro-
ditelji i njegov bračni drug.
Roditelji umrloga nasljeđuju jednu polovinu ostavine na jednake
dijelove, a drugu polovinu ostavine nasljeđuje bračni drug umrloga.
Ako poslije umrloga nije ostao bračni drug, roditelji umrloga na-
sljeđuju cijelu ostavinu na jednake dijelove.
39
Član 13 — 1 4 .
40
Član 14.
primjene prava predstavljanja (čl. 11. ZN). U tom će slučaju dio, koji bi
njemu pripao, naslijediti njegova djeca, a ako su ona otpala, onda daljnji
njegovi potomci, tj. njegovi unuci, praunuci i ostali potomci, bez obzira
na stupanj srodstva s ostaviocem. Sve su to pobočni srodnici ostaviočevi,
koji se kao nasljednici mogu pojaviti tek u drugom nasljednom redu.
Prema tome, u ovom nasljednom redu, ako je jedan roditelj otpao, mogu
na nasljedstvo biti pozvana ostaviočeva braća i sestre, njegovi sinovci i
šino viče, nećaci i nećakinje, bratanci (bratanići), bratične (bratanice),
sestrići i ostali potomci ostaviočeve braće i sestara.
2. S obzirom na djelovanje prava predstavljanja, ostaviočeva braća i
sestre dijele cstavinu na jednake dijelove (in capita), dok ostali pobočni
srodnici dijele ostavinu po stablima (in stirpes), a unutar stabala — uko>-
liko se radi o srodnicima istog stupnja — opet na jednake dijelove (vidi
objašnjenje uz čl. 9. ZN, pod II-3.).
Ako je samo jedan ostaviočev roditelj umro ili je iz drugog razloga
otpac kao nasljednik, onda umjesto njega nasljeđuju, po pravu predsta-
vljanja, njegovi potomci, kod čega je posve irelevantno, da li se tu radi o
rođenoj ili polurodnoj braći i sestrama ostaviočevim. Iz ovog proizlazi da
braća i sestre samo po ocu ili samo po majci ne dobivaju ništa ako njihovo
srodstvo s ostaviocem ne proizlazi od prije umrlog roditelja.
Drugačije je, međutim, ako su oba roditelja umrla prije ostavioca ili
iz drugog razloga otpala kao njegovi nasljednici. Budući da se ostavina
odnosno njen dio koji pripada roditeljima dijeli na dva jednaka dijela, a
ti se dijelovi, ako su oba roditelja umrla prije ostavioca, raspoređuju među
njihove potomke neovisno jedan od drugoga, ti dijelovi pripast će u ovom
slučaju njihovoj djeci odnosno daljnjim potomcima po pravu predstavlja-
nja, bez obzira na to da li su njihovi potomci u srodstvu s ostaviocem sa-
. mo s jedne ili s obiju strana. Dok, međutim, u ovom slučaju (ako su oba
roditelja umrla prije ostavioca) između ostaviočeve braće (sestara) i polu-
braće (polusestara) odnosno njihovog potomstva nema razlike u redu na-
sljeđivanja, postoji ovdje razlika u veličini njihovog nasljednog dijela. Na
ostaviočevu rođenu braću i sestre raspodjeljuje se, naime, dio i jednog i
drugog roditelja, jer su im oba roditelja zajednička s ostaviocem, dok po-
(lubraća i polusestre dobivaju dio samo onog roditelja, koji im je s ostavi-
ocem zajednički.(') "~
1
Maćeha (maćuha) i očuh nisu zakonski nasljednici svoje pastorčadi,
jer između njih postoji samo tazbinski odnos. U vrijeme važenja nasljednog
prava koje je poznavalo institut »ležeće ostavine«, moglo se govoriti o tome
da očuh ili maćeha mogu ostavinu svog pastorka ili pastorke steći transmi-
sijom. Takav je slučaj, na primjer, mogao nastupiti ako je ostavilac od krvnih
srodnika ostavio samo polubrata, s kojim je imao zajedničku majku. Ako
je polubrat umro prije nego je dao nasljedničku izjavu, transmitirao je svoje
pravo nasljedstva na svog oca (koji je očuh ostaviocu) ako nije imao svojih
potomaka. Očuh je u ovom slučaju transmisijom stekao ostavinu svog pas-
torka. Ova konstrukcija danas nije potrebna, jer ostavina umrle osobe po
sili zakona prelazi na njene nasljednike u času njene smrti (čl. 135. ZN). U
navedenom bi slučaju, prema tome, ostaviočev polubrat u smislu ZN u času
smrti ostaviočeve postao vlasnik njegove ostavine, dok bi ostaviočev očuh kao
zakonski nasljednik svog sina (polubrata ostaviočevog). naslijedio istu imo-
vinu nakon smrti svog sina kao njegovu ostavinu.
41
Član 14 — 1 5 .
Sudska praksa
Ostaviočeva braća i sestre samo po ocu ili samo po majci nasljeduju
onaj dio ostavine, koji bi njihovom roditelju pripao da je ostavioca preživio
(Rješenje Vrhovnog suda NR Bosne i Hercegovine Gzz 126/56 od 25. X 1956.
Zb. 1/3-1956, br. 662).
42
Član 15 — 16i
samo svojih potomaka, tj. polubraću odnosno polusestre ostavioca ili nji-
hove potomke. Prema tome, ako nema bračnog druga (cl. 13. st. 3 ZN), mo-
že čitava ostavina na temelju prava predstavljanja, koje u potpunosti dje-
luje i u korist ostaviočevih polurodnih srodnika, pripasti jedinom polu-
bratu ili polusestri odnosno njihovim potomcima.
Sudska praksa
Ostavinu osobe umrle bez potomaka ili bračnog druga nasljeduju njeni
roditelji na jednake dijelove. Ako su roditelji umrli prije ostavioca, njihovi
potomci nasljeduju dio ostavine koji bi svakom roditelju pripao da je pre-
živio ostavioca. Ako su oba roditelja umrla prije ostavioca, a samo je jedan
od njih ostavio potomke, oni će naslijediti ono što bi pripalo i jednom i dru-
gom roditelju (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Gz 104/55 od 2. XII 1955,
Zbirka III br. 202).
43
Član 17 —19.
Član 18.
Djed i baba iste loze nasljeđuju na jednake dijelove.
Ako je neki od ovih predaka jedne loze umro prije ostavioca, dio
ostavine koji bi mu pripao da je preživio ostavioca nasljeđuju njegova
djeca, njegovi unuci i njegovi daljnji potomci, po pravilima koja vrijede
za slučaj kad umrloga nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci.
U svemu ostalom za nasljedno pravo djeda i babe jedne loze i nji-
hovih potomaka vrijede pravila po kojima nasljeđuju roditelji ostavi-
očevi i njihovi potomci.
44
Član 19.
45
Član 19 — 21. -
d) Četvrti n a s l j e d n i red
Pradjedovi i prababe
Član 20.
Ostavinu umrloga koji nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su
ovi ostavili nekog potomka, ni bračnog druga, ni djeda i babu, niti su
ovi ostavili nekog potomka, nasljeđuju njegovi pradjedovi i prababe.
Jednu polovinu nasljeđuju pradjedovi i prababe sa očeve strane, a
drugu polovinu nasljeđuju pradjedovi i prababe sa majčine strane.
Član 21.
Od dijela koji pripada pradjedovima i prababama umrloga sa očeve
strane, jednu polovinu nasljeđuju na jednake dijelove roditelji njegovog
djeda po ocu, a drugu polovinu roditelji njegove babe po ocu.
I pradjedovi i prababe sa majčine strane nasljeđuju na način izložen
u prednjem stavu dio koji im pripada.
Ako nema koga od ovih predaka, dio koji bi mu pripao da je u
životu nasljeđuje predak koji mu je bio bračni drug.
Ako nema jednog para ovih predaka, dijelove koji bi im pripali
da su u životu nasljeđuje drugi par iste loze.
Ako nema pradjedova i prababa jedne loze, dio ostavine koji bi im
pripao da su u životu nasljeđuju pradjedovi i prababe druge loze.
46
Član 21.
47
Član 21 — 23.
Ostali preci
Član 22.
Poslije pradjedova i prababa, ostavinu umrloga nasljeđuju daljnji
njegovi preci, redom, shodno pravilima po kojima nasljeđuju njegovi
pradjedovi i njegove prababe.
a) V a n b r a č n a djeca
Član 23. ^
Djeca rođena izvan braka i njihovi potomci imaju na ostavinu
oca, svoje maike i njezinih srodnika ista nasljedna prava kao i bračna
djeca.'
~~ Otac, majka i njeziii^srodjii^i_imaju na ostavinu djece rođene izvan
braka i niiEovTE potomaka ista nasljedna prava fcao i n;
djece i njihovih potomaka.
48
J. „
Član 23.
50
Član 23.
tičarem ili u javnoj ispravi ili u oporuci (čl. 24. st. 2 OZORD), onda je ono
u svom nasljednom pravu prehia očevim srodnicima potpuno Izjednačeno
s bračnim djetetom. Ako je vanbračno očinstvo utvrđeno pravomoćnom
sudskom presudom, vanbračno dijete može naslijediti očeve~sroaniiće samo
u sTuča]u~ako ga je otac naknadno priznao za svoje pred nadležnim orga-
nom (vidi niže pod tač. 3), ili ako to priznanje proizlazi iz konkludentnih
čina~vanbračnog oca (prećutno priznanje), bez obzira da li je do njih došlo
priJtVRTpuslije donošenja sudske presude. U trećem stavu ovog člana spo-
menut je samo Jedan primjeFlakvog prećutnog priznanja vanbračnog očin-
stva (»ako ga je doveo da s njim živi«), doik je predviđena mogućnost, da
se prećutno priznanje očinstva izvede i iz drugih okolnosti koje upućuju
na zaključak da je otac vanbračno dijete priznao za svoje. Da li će se u
konkretnom slučaju uzeti da izvjesni postupci i vladanje osobe, koja je
pravomoćnom presudom utvrđena kao otac djeteta rođenog izvan braka,
imaju karakter prećutnog priznanja očinstva, treba da ocijeni sud na te-
melju svih utvrđenih okolnosti,
S druge strane, međutim, ako vanbračno očinstvo prethodno nije utvr-
đeno na način predviđen u čl. 24. OZORD, za ostvarenje nasljednog prava
vanbračnog djeteta prema očevim srodnicima nije dovoljno da je ispunje-
na koja od pretpostavki iz trećeg stava, osim ukoliko ta pretpostavka ne
predstavlja ujedno jedan od načina utvrđenja očinstva prema odredbama
citiranog zakona. Protivno stanovište dovelo bi do situacije, da bi vanbrač-
no dijete koje je otac doveo u kuću da s njim živi, ili u pogledu kojeg je
na drugi prećutan način pokazao da ga priznaje za svoje, moglo na temelju
zakona naslijediti očeve srodnike, makar vanbračno očinstvo nije prethod-
no utvrđeno u smislu čl. 24. OZORD, ali, s obzirom na odredbu prvog sta-
va, ne bi bez prethodnog utvrđenja očinstva moglo naslijediti vanbračnog
oca. I sama stilizacija odredbe trećeg stava govori u prilog prvog stanovi-
šta, jer se ova odredba ne odnosi na neku određenu osobu, nego na oca
vanbračnog djeteta, koji je izričito ili na prećutan način to dijete priznao
za svoje, što znači da vanbračno očinstvo u svakom slučaju mora biti utvr-
đeno na način predviđen u čl. 24. OZORD.(3)
3
Isporedi dr B. B a z a l a , Nasljedno pravo djece rođene izvan braka.
Naša zakonitost br. 5/55, str. 217.
E i s n e r, naprotiv, smatra (vidi njegov članak »Nekoliko pitanja nas-
ljednog prava- i postupka u ostavinskim stvarima s obzirom na Zakon o nas-
ljeđivanju« objavljen u »Zborniku Pravnog fakulteta u Zagrebu« br. 3—4/55,
str. 185) da je za ostvarenje nasljednog prava vanbraćne djece na ostavinu
očevih srodnika i obratno dovoljno da je otac vanbračno dijete priznao svo-
jim na način predviđen u st. 3 čl. 23. ZN, makar prethodno nije očinstvo
utvrđeno prema propisima OZORD. Protivno stanovište, prema njegovom
mišljenju, dovelo bi do toga da bi otac morao dvaput davati priznanje o
očinstvu djeteta: najprije po formalnostima čl. 24. OZORD, a zatim po od-
redbi st. 3 čl. 23. ZN. Ovaj prigovor ne čini nam se, međutim, opravdanim,
jer će izrično ili prećutno priznanje u smislu st. 3 biti potrebno samo onda
ako je vanbračno očinstvo bilo ranije utvrđeno sudskom presudom, dok u
slučaju kada je vanbračno očinstvo bilo utvrđeno priznanjem koje je dano
prema odredbama st. 2—5 čl. 24. OZORD, ne treba još i ponovnog priznanja
u smislu odredbe st. 3 čl. 23. ZN. Ova posljednja odredba je, naime, u po-
gledu načina priznanja očinstva šire koncipirana od odredbe st. 2 čl. 24.
OZORD, tako da involvira i one oblike priznanja koji su predviđeni po pro-
pisima OZORD.
51
Član 23.
52
Član 23.
53
Član 23,
54
Član 23.
Sudska praksa
1. Za nasljedno pravo vanbračnog djeteta na ostavinu očevih srodnika
potrebno je osim utvrđenja očinstva u presudi o utvrđenju očinstva još i
utvrđenje činjenica iz stava 3 čl. 23. Zakona o nasljeđivanju (Rješenje Vr-
hovnog suda NR Hrvatske Gž 212/56 od 22. II 1956, Jug. adv. bf. 1—2/57,
str. 63).
2. Vanbračno dijete koje otac nije priznao za svoje pred nadležnim
organom, niti ga je doveo da s njim živi, ima'na ostavinu očevih srodnika
nasljedno pravo samo onda ako je otac svojim ponašanjem pokazao da dijete
priznaje za svoje. Za zaključak, da je otac pokazao da priznaje dijete za
svoje, ne bi bilo dovoljno da je nakon toga, pošto je njegovo očinstvo u par-
nici bilo utvrđeno, pred raznim ljudima priznavao da je stvarno otac. Otac
bi morao određenim ponašanjem pokazati da priznaje dijete za svoje, a takvo
bi ponašanje postojalo kada bi se prema djetetu odnosio na takav način
koji hi bio toliko značajan kao u slučaju kad bi ga doveo da s njim živi. To
proizlazi iz riječi »na drugi način pokazao« (Rješenje Vrhovnog suda NR
Slovenije Gž 651/56 od 29. XII 1956, Smole, Civilna pravna praksa II br.
1085).
3. U ostavinskom kao vanparničnom postupku očinstvo se ne može ni
pobijati ni utvrđivati (Vrhovni sud AP Vojvodine R 7/57, Glasnik br. 7/57,
str. 28).
4. Da bi vanbračno dijete moglo biti pozvano na nasljedstvo po za-
konu, potrebno je da je utvrđeno očinstvo (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž
S92/57, Glasnik br. 3/58, str. 25).
5. Odredbom stava 3 čl. 23. ZN ne određuje se dodatni način za utvr-
đenje vanbračnog očinstva, nego se određuju samo uvjeti pod kojima van-
bračna djeca imaju nasljedno pravo na ostavinu očevih srodnika. Van-
bračno očinstvo mora, prema tome, biti utvrđeno po čl. 24. OZORD-a, a za
nasljedno pravo potrebne su još daljnje pretpostavke, tj. priznanje očinstva
pred nadležnim organom Ud. (Vrhovni sud NR Slovenije Gž 315/58, Pravo-
sodni bilten br. 3—4/1959, str. 33).
6. Presuda o utvrđivanju očinstva, koju nisu donijeli sudovi FNRJ,
nije propisom čl. 244. ZN izgubila pravnu važnost kao statusna odluka, već
joj je samo oduzeto pravno djelovanje kao osnov za nasljeđivanje na teme-
55
Član 23 — 24.
Iju zakona. Zato nema zapreke da se u parnici u kojoj osoba, koja je takvom,
presudom utvrđena za vanbračno dijete ostavioca, traži zakonsko nasljedno
pravo iza oca, rodbinski odnos te osobe prema ostaviocu riješi kao prethodno
pitanje (cl. 11 ZPP) i nakon proteka roka iz čl. 25. OZORD (Rješenje Vr-
hovnog suda NR Hrvatske Rev. 179/58 od 15. V 1958, Naša zakonitost br.
3—4/59, str. 165).
7. Vanbračno dijete može i nakon smrti navodnog vanbračnog oca dići
tužbu na utvrđenje vanbračnog očinstva protiv njegova nasljednika, jer za
tu tužbu dijete ima, osim statusnog, i nasljednopravni interes (Presuda Vr-
hovnog suda NR Hrvatske Rev. 179/58 od 15. V 1958, Naša zakonitost br.
8. Ako otac nije priznao vanbračno dijete za svoje na način propisan
u čl. 24. OZORD, te ako su za podnošenje tužbe radi utvrđenja očinstva
protekli rokovi iz čl. 25. istog zakona, vanbračno dijete nema zakonsko
nasljedno pravo na ostavinu svog oca ni njegovih srodnika (Presuda Vrhov-
nog suda NR Hrvatske Gž 1894/57 od 12. II 1958, potvrđena presudom Sa-
veznog vrhovnog suda Rev. 394/58 od 25. X 1958, Naša zakonitost br.
3—4/59, str. 160).
9. Vanbračno dijete, u pogledu kojega je očinstvo ustanovljeno na na-
čin iz čl. 24. OZORD, može ostvarivati nužni dio po odredbama ZN iako je
u ostavinskom postupku koji je bio završen rješenjem o nasljeđivanju prije
stupanja na snagu ZN njegov zahtjev za nužni dio pravomoćno odbijen.
Takvo rješenje o nasljeđivanju nije materijalno pravomoćna odluka o
nasljeđivanju (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev. 834/58 od 17. II 1959,
Pravnik br. 3—4/1960, str. 212).
10. Članom 23. stav 3 ZN nije član 24. OZORD izmijenjen ili dopunjen
u tom smislu da bi se vanbračnim ocem mogao smatrati i onaj koji očinstvo
nije priznao pred nadležnim organom, ali ga je priznavao u raznim prili-
kama pred drugim osobama i tako se ponašao kao da je otac djeteta (Pre-
suda Saveznog vrhovnog suda Rev. 872/59 od 28. XI 1959, Poročilo 1959/2,
br. 1).
11. Ponašanje određene osobe koje bi se prema okolnostima moglo
shvatiti kao potvrda i priznanje da je ta osoba otac djeteta rođenog izvan
braka, ne može se uvažiti kao priznanje posredstvom koga se utvrđuje
očinstvo u smislu čl. 24. st. 2 Osnovnog zakona o odnosima roditelja i djece.
Član 23. stav 3 Zakona o nasljeđivanju pretpostavlja da je vanbračno očin-
stvo već utvrđeno (Presuda Saveznog vrhovnog suda Rev. 82/60 od 14. VII
1960, Zb. V/2—1960, br. 150).
12. Član 23. stav 3 ZN o pravu vanbračne djece i njihovih srodnika na
ostavinu očevih srodnika primjenjljiv je i u slučaju kada je vanbračni otac
pokazao_dajpriznais_jza_svo2e_dijete jcoje je isfdmTzaceTo, o-~<^č:in^vo^je^Vitc)~
utvrđeno presudom suda FNRJ poslije očeve šm/rfi {Rješenje" Vrhovnog~
"luda TVR Slovenije Gs r~ev. 10T/60~od~97Vl 1960,"Pofdčilo I9WJ27~br. 10).
13. Nasljedstvo na temelju vanbračnog srodstva ne može se tražiti kad
to srodstvo nije utvrđeno na način predviđen u čl. 24. Osnovnog zakona o
odnosima roditelja i djece, a ne može se više ni utvrditi u parnici za utvr-
đenje očinstva uslijed proteka roka iz člana 1. Zakona o izmjenama i do-
punama Osnovnog zakona o odnosima roditelja i djece (Presuda Saveznog
vrhovnog suda Rev. 649/61 od 26. V 1961, Pravni život br. 6/61, str. 83).
b) Pozakonjena djeca
Član 24.
Djeca rođena izvan braka koja se po zakonu smatraju kao da su
rođena u braku izjednačuju se u pogledu nasljedstva sa djecom rođenom
u braku.
56
Član 24.
57
1
B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 144.
2
E i s n e r, Porodično pravo, Zagreb, 1950, str. 171.
58
Član 25 — 26,
3
Protivno B1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 144.
59
Član 26 — 27.
SL*
1
1
E i s n e r, Porodično pravo, Zagreb, 1950, str. 173.
Isporedi dr B. M a t i ć, Prestanak zakonskog prava nasljeđivanja
bračnih drugova, Glasnik br. 8/55, str. 10.
60
Član 27.
61
Član 27.
3
Jednako i d r B. M a t i ć u svom članku, citiranom u noti 1.
G2
Član 27.
zvoda braka od drugog bračinog druga. Iste pravne posljedice prema čl.
71. st. 2 OZB za preživjelog bračnog druga nastupaju i u slučaju ako
nasljednici umrlog bračnog druga produže .postupak za razvod braka,
koji je umrli bračni drug svojom tužbom pokrenuo, pa u produženom
postupku dokažu osnovanost tužbe. Jednake nasljednopravne posljedice
kao u slučaju razvoda braka nastupaju s obzirom na čl. 53. i 38. st. 2 i 3
OZB i za slučaj poništenja braka iM utvrđenja braka nepostojećim.
Navedeni propisi Osnovnog zakona o braku po svom su sadržaju
nasljednopravnog karaktera. Izvan sumnje je da je odredba stava 1 čl.
65. OZB prestala važiti nakon objave Zakona o nasljeđivanju između bra-
čnih drugova, koje je u cijelosti regulirano članom 27. ZN. Isto je tako
iz istog razloga prestala važiti i odredba čl. 71. st. 2 OZB, ukoliko se od-
nosi na nasljeđivanje na temelju, zakona.
U Zakonu o nasljeđivanju nema nikakvih odredaba u pogledu opo-
ručnog nasljeđivanja između bračnih drugova za slučaj razvoda ili po-
ništenja braka. Postavlja se sada pitanje da li su odredba čl. 65. st. 2
OZB i odredba čl. 71. st. 2 OZB, ukoliko se odnosi na oporučno naslje-
đivanje, također prestale važiti objavom Zakona o nasljeđivanju ili su
te odredbe i dalje ostale na snazi, makar u taj zakon nisu preuzete.
Prema odredbi čl. 1. ZN usvojeno je načelo j e d i n s t v e n o s t i n a -
s l j e d n o g p r a v a , kao i načelo isključive primjene odredaba Zakona
o (nasljeđivanju pri ostvarivanju tog prava. Izuzetak od ovih načela
predviđen je samo odredbom čl. 246. ZN, prema kojoj ostaju i dalje na
snazi samo posebni propisi o nasljeđivanju u tom članu navedenih osta-
vinskih masa kao predmeta nasljeđivanja. Kako se prema odredbi čl. 242.
ZN propisi Zakona o nasljeđivanju trebaju primjenjivati na sva nasljed-
stva koja do dana objave tog zakona nisu definitivno uređena, a čl. 246.
ZN ne predviđa nikakvih odstupanja od odredaba Zakona o nasljeđiva-
nju u pogledu osobe ostavioca ili nasljednika, to se nameće zaključak
da su i odredba čl. 65. st. 2 OZB i odredba čl. 71. st. 2 OZB kao raniji
propisi nasljednopravnog karaktera u c i j e l o s t i p r e s t a l e v a ž i t i
danom objave Zakona o nasljeđivanju. S obzirom na izloženo, preostaje
još samo zaključak da razvedeni bračni drug nakon objave Zakona o
nasljeđivanju n e g u b i p r a v o d a i n a t e m e l j u o p o r u k e , n a -
pravljene prije razvoda braka, naslijedi drugog brač-
nog d r u g a ili dobije druge koristi predviđene za njega u oporuci, uko-
liko oporučitelj opozivom ili izmjenom oporuke (čl. 105 — 107. ZN) dru-
gačije ne izrazi svoju volju.(4) Ovo, mutatis mutandis, vrijedi i za slučaj
poništenja braka, odnosno za slučaj utvrđenja da je brak nepostojeći.
4
Dr B. M a t i ć u svom članku citiranom u noti 1 zauzima stanovište
da su odredbe čl. 65. i 71. st. 2 OZB prestale važiti, ali smatra da je članom
27. ZN u cjelini' obuhvaćena materija koja je bila regulirana navedenim od-
redbama OZB, što bi značilo da se čl. 27. ZN odnosi i na nasljeđivanje na
temelju oporuke.
A. P r o k o p u II izdanju Komentara Osnovnom zakonu o braku (Knjiga
II, Zgb., 1960.) zastupa mišljenje da su odredba čl. 65. st. 2 i odredba čl. 71.
st. 2, ukoliko se odnosi na oporučno nasljeđivanje ostale na snazi.
B a z a 1 a u svom prikazu navedene knjige A. Prokop (Odvjetnik, br.
3—4/61, str. 93) zastupa u tom pitanju stanovište koje se podudara sa stano-
vištem u tekstu.
63
Član 27.
S udska pr aksa
1. Bračni drug nema pravo nasljedstva kad je njegova zajednica života
s ostaviocem bila trajno prestala u sporazumu s ostaviocem, bez obzira na
to tko je skrivio taj prestanak (Presuda Vrhovnog suda AP Vojvodine Gž
757/56 od 19. IV 1957, Zb. U/1—1957, br. 54). :
2. Bračni drug ima pravo naslijediti na temelju oporuke iako je nje-
gova zajednica života s ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivnjom •
(Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. 421/59 od 25. VI 1959, Zb.
IV/2—1959, br. 213). ]
3. Medu uzrocima koji po čl. 27. ZN dovode do gubitka prava nasljed-
stva bračnog druga predviđen je slučaj kad je zajednica života s ostaviocem
osobi koja kao bračni drug zahtijeva nasljedstvo bila trajno prestala njezi-
nom krivnjom ili u sporazumu s ostaviocem. V sumnji se uzima da nije
nastao gubitak tog prava.
Prestanak zajednice života u sporazumu s ostaviocem pretpostavlja
sporazumnu odluku jednog i drugog bračnog druga da njihova zajednica
života trajno prestane, o kojoj se sudi na osnovu dokazanih činjenica pona-
šanja kojim se ispoljava i potvrđuje sporazumna odluka.
Kao krivnja u smislu čl. 27. ZN ocjenjuje se ponašanje bračnog druga,
koje je nedopušteno s obzirom na uzajamna prava i dužnosti bračnih dru-
gova, a bračni drug je prema okolnostima mogao i morao biti svjestan da
to nedopušteno ponašanje vodi trajnom prestanku zajednice života brač-
5
B l a g o j e v i ć stoji na stanovištu (op. cit., str. 172), da ovdje treba
analogno primijeniti pravila koja su u ovom pitanju predviđena kod nedo-
stojnosti za nasljeđivanje (61. 132. st. 3), tako da sud o slučajevima iz st. 1 i
st. 2 tač. 1. i 2. 61. 27. ZN treba voditi računa po službenoj dužnosti, a o slu-
čajevima iz st. 2 tač. 3. 61. 27. ZN samo na zahtjev zainteresiranih osoba.
64
Član 27 — 28.
1
Vidi B 1 a g o j e v i ć, op. cit, str. 163, gdje se za primjer ovakvog na-
čina povećanja nasljednog dijela bračnog druga uzima dodjela jedne krave
muzare bračnom drugu.
2 isporedi B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 161.
Član 28.
Sudska prak s a
67
Član 29. ;
e) Roditelji
Član 29.
Kad su roditelji koji nemaju nužnih sredstava za život pozvani na
nasljedstvo sa bračnim drugom ostaviočevim, sud može na njihov zahtjev
odlučiti ga naslijede i jedan dio onog dijela ostavine koji bi po zakonu
trebao naslijediti bračni drug, a može odlučiti da roditelji naslijede cijelu
ostavinu, ako je ona tako male vrijednosti da bi njezinom podjelom
roditelji zapali u oskudicu.
Ako je između roditelja ostaviočevih zajednica života trajno prestala,
a samo jedan roditelj nema nužnih sredstava za život, on može zahtijevati
povećanje nasljednog dijela kako prema bračnom drugu tako i prema
drugom roditelju ostaviočevom.
Ako je jedan roditelj ostaviočev umro prije ostavioca, preživjeli ro-
ditelj koji nema nužnih sredstava za život može zahtijevati povećanje
sy.og nasljednoga dijela i prema nasljednicima umrlog ostaviočevog ro-
ditelja.
Pri odlučivanju sud će uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito
imovinske prilike i sposobnost za privređivanje roditelja, imovinske
prilike bračnog druga odnosno nasljednika umrlog roditelja i njihovu -
sposobnost za privređivanje i vrijednost ostavine.
68
Član 29.
1
Vidi F i n ž g a r, op. cit., str. 66.
70
Član 30.
Član 30.
Sudska praksa
1. U slučaju, kad sestra ostaviteljice stara 68 godina, inače nesposobna
za rad, ispomaže u kućanstvu kćeri i imade godišnji prikod 10.000 dinara,
a njena kći nije u mogućnosti da je uzdržava, postoje uvjeti za priznanje
nužnog nasljednog prava (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. 15/58
od 23. I 1958, Odvjetnik br. 10—11/58, str. 261).
4
Isporedi F i n ž g a r, Nujni delež, »Pravnik« br. 1—2/56, str. 4.
72
1. Između nužnog dijela i nasljeđivanja na temelju zakona postoji
uska veza koja se očituje u dva pravca: prvo, osobama kojima se po
zakonu priznaje svojstvo nužnih nasljednika (čl. 30. st. 1 i 2 ZN) pri-
pada pravo na nužni dio samo onda kada su po zakonskom redu naslje-
đivanja pozvane na nasljedstvo (čl. 30. "st. 3 ZN), i drugo, veličina nužnog
dijela određuje se prema zakonskom nasljednom dijelu (st. 2 ovog člana).
Prema zakonskoj definiciji n u ž n o g i r a s p o l o ž i v o g dijela iz-
gledalo bi da nužni dio predstavlja g l o b a l n u količinu ostavine koja
se uvijek određuje prema ostavini kao cjelini, i s kojom ostavilac ni u
kojem slučaju ne može raspolagati. Iz toga bi se, u prvi mah, moglo za-
ključiti da se nužni dio uvijek treba uzeti globalno, a ne u dijelovima
pojedinih nužnih nasljednika iako su ti njihovi dijelovi obuhvaćeni glo-
balnom količinom. Ne smije se, međutim, zaboraviti da se nužni i raspo-
loživi dio mogu utvrditi istom poslije' smrti ostavioca, jer se prema mo-
mentu njegove smrti ocjenjuje tko su njegovi nužni nasljednici i koliki
su njihovi nužni dijelovi. Treba, prema tome, najprije utvrditi, koje
osobe dolaze u konkretnom slučaju u obzir kao zakonski nasljednici,
zatim koji su od tih zakonskih nasljednika nužni nasljednici^) i koji
bi dio nasljedstva nužnim nasljednicima pripao po zakonskom redu na-
sljeđivanja, nakon čega se prema tom zakonskom nasljednom dijelu u
1
Kada su po zakonskom nasljednom redu na nasljedstvo pozvani nas-
ljednici prvog nasljednog reda, onda su svi zakonski nasljednici ujedno i
nužni nasljednici; u drugom nasljednom redu mogle bi uz nužne nasljednike
postojati i osobe koje su zajedno s nužnim nasljednicima pozvane na nasljed-
stvo po zakonskom redu nasljeđivanja, ali im ne pripada pravo na nužni
dio (na primjer u slučaju kada bi po zakonskom redu nasljeđivanja na nas-
ljedstvo bio pozvan jedan ostaviočev roditelj i ostaviočevi sinovci). Slična
situacija može nastati i u okviru trećeg nasljednog reda. Kako je od četvrtog
nasljednog,reda dalje isključena primjena prava predstavljanja, mogli bi se
u tim nasljednim redovima kao zakonski nasljednici pojaviti samo preci, od
kojih bi pravo na nužni dio imali samo oni koji su trajno nesposobni za rad
i nemaju nužnih sredstava za život.
73
74
Član 31.
75
Član 31.
tj. zbroj jedinog i drugog nužnog dijela. Ako bi iste okolnosti i razlozi
postojali na strani roditelja, njihov bi nužni dio iznosio također 25.000
dinara, dakle, opet zbroj obaju nužnih dijelova.
Ako bi se, međutim, prihvatilo drugo stanovište, nužni dio bračnog
druga, ukoliko bi navedene pretpostavke postojale na njegovoj strani,
iznosio bi 30.000 dinara, a ukoliko bi ove pretpostavke postojale na stra-
ni roditelja, njihov bi nužni dio iznosio 20.000 dinara. Prema tome bi po
ovom stanovištu u navedenim situacijama nužni dio bračnog druga bio
veći, a nužni dio roditelja manji od skupnog nužnog dijela, iako bi pod
istim uvjetima u slučaju zakonskog nasljeđivanja jedna ili druga strana
naslijedila cijelu ostavinu.
3. Ako se n u ž n i nasljednik, koji imade potomaka sa svojstvom
nužnih nasljednika (čl. 30. st. 1 i 2 ZN), o d r e k n e p r a v a na nužni dio
samo u svoje ime (čl. 136. st. 4 ZN), pravo na nužni dio po pravu pred-
stavljanja pripada njegovim potomcima. Ovi će potomci u ime nužnog
dijela zajedno dobiti onaj dio ostavine koji bi kao nužni dio pripao njiho-
vom pretku, da se prava na nužni dio nije odrekao.
Ako se nužni nasljednik odrekne prava na nužni dio ne samo u
svoje ime nego i za svoje potomke (čl. 136. st. 2 ZN), odnosno ako nužni
nasljednik, koji se odrekao, nema potomaka, nužni dio ostalih nužnih na-
sljednika određuje se kao da nasljednik koji se odrekao odnosno njegovi
potomci ni ne postoje (čl. 136. st. 4 ZN).
U slučaju i s k l j u č e n j a nužnog nasljednika iz nasljedstva (čl.
47. ZN) ili njegove n e d o s t o j n o s t i za nasljeđivanje (čl. 131. ZN) do-
laze umjesto isključenog, odnosno nedostojnog nužnog nasljednika do
prava na nužni dio njegovi potomci (čl. 49. i čl. 132. st. 1 ZN), ukoliko
im zakon priznaje svojstvo nužnih nasljednika. Ako isključeni, odnosno
nedostojni nužni nasljednik nema potomaka, nužni dio ostalih nužnih
nasljednika određuje se i u ovom slučaju kao da isključeni ili nedostojni
nužni nasljednik ni ne postoji.
Potomcima nužnog nasljednika koji se nužnog dijela odrekao samo
u svoje ime, odnosno^ onog koji je isključen iz nasljedstva ili je nedosto-
jan za nasljeđivanje, ne pripada, istina, pravo na nužni dio ako nemaju
svojstvo nužnih nasljednika, ali i te potomke treba uzeti u obzir pri
određivanju veličine nužnog dijela ostalih nužnih nasljednika, ukoliko bi
po zakonskom redu nasljeđivanja bih' pozvani na nasljedstvo. Ako se, na
primjer, u slučaju kada pravo na nužni dio pripada ostaviočevim rodite-
ljima, jedan od roditelja odrekne prava na nužni dio samo u svoje ime,
a njegovi su potomci (braća i sestre ostaviočevi) sposobni za rad ili ima-
ju nužnih sredstava za život, nužni dio drugog roditelja iznosit će samo
jednu šestinu ostavine iako u ovom slučaju ostaviočeva braća i sestre ne-
maju pravo na nužni dio. Ako bi se jedan roditelj odrekao prava na
nužni dio ne samo u svoje ime nego i u ime svojih potomaka, nužni dio
drugog roditelja iznosio bi jednu trećinu ostavine. Sve ovo zbog toga,
što bi u prvom slučaju po zakonskom redu nasljeđivanja, drugi rodi-
telj nasljeđivao zajedno s ostaviočevom braćom i sestrama (u kojem bi mu
slučaju prema tome, pripala polovina ostavine, od čega bi njegov nužni
dio iznosio jednu trećinu, što opet predstavlja jednu šestinu čitave osta-
76
Član 31.
77
Član 31.
78
Član 31.
5
Diskusiju o tom pitanju u našim pravnim časopisima potakla je pre-
suda Vrhovnog suda NR Srbije od 8. XII 1955, broj G2. 794/55 (Zbirka I/l
b •. 107), u kojoj je zauzeto stanovište da dio nužnog nasljednika u slučaju
njegovog odreknuća od nasljedstva pripada ostalim nužnim nasljednicima.
Na netačnost ovog stanovišta upozorili su B a z a l a i S t a n k o v i ć u svo-
jim člancima, citiranim u noti br. 3 i 4.
Vidi o tome i prikaz dra Srećka G o 1 j a r a pod naslovom Novi zakon
o dedovanju v sadni rabi, »Pravnik« br. 1—2/58, str. 39.
79
Član 31.
Sudska praksa
1. Dio nužnog nasljednika koji se odrekao nasljedstva pripada ostalim
nužnim nasljednicima (Presuda Vrhovnog suda NR Srbije Gž 749/55 od 8.
XII 1955, Zb. 1/1—1956, br. 107).
Vidi, međutim, objašnjenje pod tač. 5. i notu 5 uz ovaj član.
2. Oporučitelj, u pravilu, ne može nikakvim raspolaganjem okrnjiti
nužni dio koji pripada nužnim nasljednicima ako ne postoje osnovani raz-
lozi za isključenje nužnog nasljednika iz nasljedstva ili za lišenje nužnog
dijela u korist njegovih potomaka, u kojem slučaju oporučitelj mora to
izraziti u oporuci na nesumnjiv način.
Oporučitelj ne može okrnjiti nužni dio ni odredbom o kreiranju za-
brane otuđenja i opterećenja u korist drugih osoba (Vrhovni sud AP Voj-
vodine Gž 434/59, Glasnik br. 26/60, str. 24).
6
Vidi S t a n k o v i ć , cit. članak, str. 250. i 251.
7
Isporedi S t a n k o v i ć , cit. članak, str. 251, nota 10.
80
Član 32.
Član 32.
Nužnom nasljedniku pripada određeni dio svake stvari i prava koji
sačinjavaju ostavinu, ali oporuatelj_niože odrediti da nužni nasljednik
primi_svo2_dio_i u određenim stvarima, pravima ili u novcu.
1
Vidi Z a n i n o v i ć , op. cit, str. 8; F i n ž g a r, članak cit. u noti 3 uz
prethodni član, str. 6.
A. S m o l e smatra da konkretizacija nužnog dijela na određene stvari
ili prava ima taj učinak, da stvari odnosno prava dodijeljena nužnom nasljed-
niku ne ulaze u nasljedničku zajednicu (vidi njegov članak, cit. u noti 2 uz
čl. 31, str. 86).
82
Član 32.
traži nužni dio. Sud ne može nužnom nasljedniku, čiji je nužni dio povri-
jeđen, priznati pravo na nužni dio i po službenoj dužnosti izvršiti uma-
njenje oporučnih raspolaganja, odnosno narediti povrat darova kojima je
povrijeđen nužni dio ako nužni nasljednik nije stavio zahtjev u tom prav-
4
cu (čl. 45. ZN).( ) Ako, međutim, ostavilac oporukom nije raspoložio či-
tavom svojom imovinom, onda će nužni nasljednik koji se nije odazvao .
pozivu na ročište za ostavinsku raspravu, niti je dao nasljedničku izjavu
do svršetka postupka, od dijela ostavine, koji je ostao izvan ostaviočevih
oporučnih raspolaganja, dobiti samo dio koji mu pripada kao zakonskom
nasljedniku, bez obzira na to da li je time povrijeđen njegov nužni dio
(a. 218. st. 3 i 220. st. 3 ZN).
6. Nužni nasljednik kao ostavioeev univerzalni sukcesor o d g o v a r a
prema odredbi čl. 145. ZN solidarno s ostalim nasljednicima za o s t a -
v i o č e v e d u g o v e , i to do visine svog nasljednog dijela. U internom
odnosu naprema ostalim nasljednicima, nužni nasljednik odgovara samo
razmjerno svom nasljednom dijelu. Ako je, dakle, nasljedni dio nužnog
nasljednika određen u alikvotnom dijelu ostavine, onda on u istom raz-
mjeru odgovara i za dugove.
I u slučaju kada svoj dio treba primiti u određenim stvarima, pra-
vima ili u novcu, nužni nasljednik odgovara za ostaviočeve dugove, i to
u onoj kvoti, u kojoj prema vrijednosti primljenih stvari participira u
ostavini. Kod toga se, međutim, pretpostavlja da je ostavilac ostavio nuž-
nom nasljedniku u određenim stvarima, pravima ili novcu toliku vrijed-
nost, koja odgovara nužnom dijelu izračunatom prema odredbi čl. 33. ZN
i iznosu pasive koji otpada na tako izračunat nužni dio. Ako je nužni
nasljednik u stvarima koje mu je ostavilac dodijelio primio samo vrijed-
nost nužnog dijela, u kojoj nema pokrića za odgovarajući dio pasive, iz-
datke za plaćanje dugova dužni su snositi ostali nasljednici.(5)
7. Nužni se dio izračunava iz č i s t e ostavine, uvećane za vrijednost
darova (čl. 33. st. 2—4 ZN), Na taj način utvrđeni nužni dio treba ostati
nužnom nasljedniku čist te se ne smije ograničavati uvjetima, rakovima
ili nalozima, ni opterećivati drugim teretima. U protivnom slučaju nužni
nasljednik može tražiti ukidanje svih ograničenja i tereta osim onih koji
se odnose na dio što prelazi vrijednost alikvotnog dijela ostavine koji po
zakonu pripada nužnom nasljedniku.
Postoji, međutim, mogućnost da ostavilac nužnom nasljedniku opo-
rukom ostavi veći dio ostavine nego što iznosi vrijednost nužnog dijela
4
Drugačije B a z a 1 a, Nužno nasljedstvo, »Naša zakonitost« br.
3—4/57, str. 144, koji smatra da o pravu nužnog nasljednika sud odlučuje pre-
ma podacima kojima raspolaže bez obzira na to da li je nužni nasljednik do
svršetka ostavinskog postupka dao izjavu o primanju nužnog nasljedstva
ili ne. Nužni nasljednik, prema mišljenju ovog autora, prestat će biti nužnim
nasljednikom samo ako se odrekao nužnog nasljedstva izjavom sudu do
svršetka ostavinske rasprave.
Prema ovoj koncepciji morao bi ostavinski sud po službenoj dužnosti
paziti da se nužnim nasljednicima osigura odgovarajući nužni dio, iako oni to
nisu zatražili, uz pretpostavku da se prava na nužni dio pred sudom nisu
odrekli.
5
F i n ž g a r , Nujni delež, »Pravnik« br. 1—2/56, str. 7..
83
Član 32.
Sudska praksa
6
Isporedi B l a g o j e v i ć , op. rit, str. 235. i dr A. S m o l e , cit. čla-
nak, str. 87..
84
Član 33.
Član 33.
86 . ' .
Član 33.
87
Član 33.
lom troškova sahrane, jer je to izdatak koji je nastao kasnije, obično po-
4
slije izvjesnog, relativno dužeg vremena, nakon sahrane.( )
Troškovi izvršioca oporuke i iznosi upotrijebljeni za nagradu za nje-
gov trud ne uzimaju se u obzir kao odbitne stavke. Ti se troškovi, po odluci
ostavinskog suda, mogu isplatiti na teret raspoloživog dijela ostavine (čl.
103. st. 2 ZN). Isto načelo vrijedi i u pogledu naknade troškova i nagrade
za trud privremenog upravitelja nasljedstva (čl. 148. ZN) kao i u pogledu
troškova staraoca ostavine (čl. 134. i 146. ZN).
4. Odbijanje ostavinske pasive od utvrđene vrijednosti ostavinskih
dobara (ostavinske aktive) jest treća faza računske operacije za utvrđi-
vanje obračunske vrijednosti ostavine. Razlika između aktive i pasive jest
č i s t a v r i j e d n o s t o s t a v i n e (čista ostavina, neto vrijednost osta-
vine), čista vrijednost ostavine je osnovni element obračunske vrijednosti
ostavine.
5. Kako je već istaknuto pod tač. 1.-, četvrta faza naprijed spomenute
računske operacije sastoji se u tome da se čistoj vrijednosti ostavine do-
daje v r i j e d n o s t d a r o v a koje je ostaviiac bilo kada i ma na koji
način darovao nekom zakonskom nasljedniku, kao i darova koje je u po-
sljednoj godini svog života darovao drugim osobama, osim uobičajenih
manjih darova. Rezultat koji se dobiva zbrajanjem ovih dviju vrijednosti
(vrijednost čiste ostavine + vrijednost darova) predstavlja obračunsku
vrijednost ostavine.
Uzimanje u obzir darovanja koja je ostaviiac izvršio za života i pri-
računavanje (pribrojavanje) njihove vrijednosti čistoj ostavini ima ovdje
samo o b r a č u n s k i z n a č a j . T o j e tzv. i d e a l n a k o l a c i j a ( 5 )
kojoj je svrha da se utvrdi koja su se ostaviočeva besplatna raspolaganja
kretala u granicama raspoloživog dijela, odnosno koja su zadirala u nuž-
ni (rezervirani) dio, i da se dobije osnovica za izračunavanje nužnog dijela
pojedinog nužnog nasljednika. Ovo priračunavanje vrijednosti darova
čistoj ostavini bitno se, prema tome, razlikuje od uračunavanja darova i
zapisa u nasljedni dio u smislu čl. 51. i si. ZN, koje se vrši na taj način,
da ostali nasljednici dobivaju iz ostavine odgovarajuću vrijednost, nakon
čega se ostatak ostavine dijeli među sve nasljednike (čl. 53. st. 1 ZN). U
austrijskom grad. zakoniku pojmu priračunavanja darova čistoj ostavini
odgovara izraz Hinzurechnung (§ 785. st. 1 nov.), a pojmu uračunavanja
darova i zapisa u nasljedni dio odgovara izraz Anrechnung (§ 789. nov.
i § 793.).«
' 6. Za priračunavanje dara u smislu stava 4 potrebno je da je daro-
primac osoba koja je po zakonskom redu nasljeđivanja pozvana na na-
sljedstvo. Ovdje se, prema tome, radi o zakonskom nasljedniku in c o n -
c r e t o . ( ' ) Daroprimac koji je u vrijeme darovanja imao kvalifikaciju
Zakonskog nasljednika (in abstracto) smatra se trećom osobom ako u času
ostaviočeve smrti nije bio pozvan na nasljedstvo. Stoga se na dar što ga
4
Tako i B a z a l a u cit. članku, str. 145.
5
B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 399.
6
Vidi K1 a n g, Komentar, svezak II/l, str. 713.
7
Tako i » O b j a š n j e n j a « strana 16; Protivno S m o l e, cit. članak,
str. 98.
Član 33.
89
Član 33.
90
Član 33.
Sudska praksa
1. Kod izračunavanja nužnog dijela, od utvrđene vrijednosti dobara,
zatečenih u času smrti ostavioca, mora se odbiti i u korist oporučnog nasljed-
nika uračunati vrijednost imovine koju je isti oporučni nasljednik, inače
član porodice koji s ostaviocem živi u zajednici, dao ostaviocu da isplati
dugove i tako sačuva prezaduženo imanje. Ovo pravo oporučnog nasljed-
nika nije obična novčana tražbina, pa se i ne obračunava prema razmjeru
koji važi za predratne novčane obaveze, nego po vrijednosti stvarnog do-
prinosa u sačuvanju imovine (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Gz 34/55 od
6. V 1955, Zbirka III, br. 205).
2. Povreda nužnog dijela utvrđuje se na temelju vrijednosti ostavine
prema procjeni u smislu čl. 33—35. ZN, a ne na temelju razlike površine
nekretnina koje ulaze u ostavinu i onih koje je nužni nasljednik za života
od ostavioca dobio (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 38/57 od
30. IV 1957, Zb. U/1—1957, br. 55).
3. Nužnom se nasljedniku ne smanjuje njegov alikvotni nasljedni dio
uslijed ostavinskog duga, nego se taj uračunava kod utvrđenja vrijednosti
iste ostavinske imovine po čl. 33. st. 3 ZN za slučaj vraćanja darova zbog
povrede nužnog dijela (Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž 45/57 od 13.
IV 1957).
4. I vrijednost vanknjižnih nekretnina uračunava se kod utvrđivanja
vrijednosti ostavine (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 321/57, Glasnik br.
6/57, str. 35).
5. O načinu izračunavanja nužnog dijela, ako se on ne protivi kogentnim
zakonskim propisima i ne dira u prava trećih osoba, može se sklopiti nagod-
ba (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 1487/57 od 2. X 1957, Odvjetnik,
10—11/58, str. 263).
6. Propadanje ostavinske imovine (izgorjela kuća) nakon smrti osta-
vioca, ali prije donošenja rješenja o nasljeđivanju odnosno diobe ostavine,
ide na štetu ne samo oporučnog nego i nužnog nasljednika.
Osigurnina isplaćena oporučnom nasljedniku za propalu imovinu ubraja
se u vrijednost ostavine (Vrhovni sud NR Slovenije Gž 59/58, Pravosodni
bilten br. 3—4/59, br. 42).
7. Ako je ostavilac pred više od godinu dana prije smrti ugovorom o
doživotnom uzdržavanju, koji se djelomično treba smatrati ugovorom o
darovanju, predao svoju imovinu sinu i njegovoj ženi (svojoj snasi), svakom
u idealnoj polovici, za izračunavanje nužnog dijela nasljednika koji je
navedenim ugovorom prikraćen, uzima se u obzir samo sinu namijenjena
polovica dara, a ne i druga polovica koja je namijenjena snasi (Presuda
Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 15/58 od 6. II 1958, Pravnik br. 9—10/58,
civilne odluke, str. 133).
8. Troškovi popisa i procjene ostavinske imovine nastali u parnici radi
utvrđenja nužnog dijela ne spadaju u pasivu ostavine (Presuda Vrhovnog
suda NR Hrvatske Gž 2111/58 od 23. X 1958, Odvjetnik br. 7—8/59, str. 174).
9. Dopuna nužnog dijela ne može se izračunavati samo za nekretnine,
a poslije posebno za pokretnine (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 666/59, Glas-
nik br. 2/61, str. 26).
10. Vidi odluku pod br. 5 uz čl. 39. ZN.
91
Član 34.
9?
Član 34 — 35.
Sudska praksa
Davanjem svatova dan je dar u smislu čl. 34. Zakona o nasljeđivanju
(Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž 2190/57 od 19. XI 1957).
93
Član 35.
S udska pr aks a
1. Vrijednost dara koji je ostavilac dao prije 1941. godine zakonskom,
nasljedniku u novcu, uzima se prema kupovnoj moći novca u vrijeme dara,
a ne prema Zakonu o reguliranju predratnih obaveza "(Vrhovni sud AP
Vojvodine Gž 634/55 od 17. I 1956, Zb. 1/1—1956, br. 106).
2. Pri procjenjivanju dara koji je ostavilac dao zakonskom nasljedniku
u novcu prije 6. IV 1941, računa se nominalni iznos u novcu primljenog dara
(Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 6/56 od 29. III 1956, Zb. 1/1—1956,
br. 105).
3. Ako se primalac imovine, koju mu je već za života predao ostavilac,
ugovorom o predaji obvezao da će predavuoca imovine do smrti uzdržavati,
pri ustanovljenju vrijednosti dara treba uzeti u obzir vrijednost doživotnog
uzdržavanja prema stvarnom trajanju tog uzdržavanja (Presuda Vrhovnog
suda NR Slovenije Gž 671/56 od 14. II 1957, Pravnik br. 9—10/1957, civilne
odluke, str. 94).
4. Vrijednost ostavine za utvrđenje nužnog dijela treba odrediti prema
današnjoj vrijednosti ako bi procjena prema vrijednosti u času smrti opo-
ručitelja bila očito na štetu nužnog dijela i bila nepravedna (Presuda
Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 2111/58 od 23. X 1958, Odvjetnik br.
7—8/59, str. 174).
5. Smisao cl. 35. ZN jest da se vrijednost dara utvrđuje prema času
ostaviočeve smrti i u slučaju kada se radi o daru u novcu (Rješenje Vrhov-
nog suda NR Slovenije Gs rev 313/60 od 12. I 1961, Poročilo 1960/2, br. 13).
95
Član 36 — 37.
1. Kao što je ustanova bračne tekovine iz čl. 10. OZB izraz socijali-
stičnog gledanja na bračnu zajednicu kao na zajednicu radnih ljudi^1)
tako je i ustanova izdvajanja imovine iz ostavine u korist potomaka, koji
su privređivali s ostaviocem, izraz socijalističnog shvaćanja da imovina
1
Dr A. P r o k o p , Komentar Osnovnom zakonu o braku, str. 43.
96
Član 37.
2
pripada onome, tko je stvara svojim radom.( ) Dio imovine koji odgo-
vara doprinosu ostaviočevih potomaka u povećanju njegove imovine i
nije u stvari ostaviočeva imovina iako se u času smrti ostavioca našla
u njegovom posjedu, već je taj dio imovine, kako je bio stvaran radom
i doprinosom potomaka, predstavljao njihovo vlasništvo. Opravdanost
ove ustanove očituje se upravo u mogućnosti potomaka da nakon smrti
svog pretka s kojini su zajedno privređivali, traže izdvajanje imovine
koja je rezultat njihovog rada i doprinosa, jer bi inače ostali nasljednici
3
prisvojili plodove njihova rada.( )
2. Pravo zahtijevati izdvajanje imovine pripada samo ostaviočevim
p o t o m c i m a . Nije, međutim, potrebno da' to U konkretnom slučaju
budu istovremeno i njegovi zakonski nasljednici, jer pravo na izdvajanje
pripada i onim ostaviočevim potomcima koji po zakonskom redu naslje-
đivanja nisu pozvani na nasljedstvo. Pravo na izdvajanje pripada, štaviše,
i onim potomcima koji su se odrekli nasljedstva ili su nedostojni za na-
sljeđivanje ili su isključeni iz nasljedstva, jer se ovdje i ne radi o na- •
sljednopravnom odnosu, već o posebnom pravnom odnosu koji je između
ostaviočevih potomaka i ostavioca nastao već za ostaviočeva života, a koji
je utemeljen radom i doprinosom potomaka u ostavioeevom gospodarstvu.
Zbog toga pravo ovih potomaka da traže izdvajanje dijela imovine, koji
odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine,
ostaje netaknuto i u onom slučaju kada im po pravilima nasljednog prava
ne pripada pravo na nasljedstvo.
Iako to u ovom propisu nije izričito određeno^, treba uzeti da pravo
izdvajanja imovine pripada i ostaviočevim usvojenicima i njihovim po-
tomcima. Za to govore svi razlozi koji opravdavaju ovaj institut, kao i
okolnost da Zakon o nasljeđivanju i inače usvojenike i njihove potomke
izjednačuje s krvnim potomcima ostaviočevim.
3. Za izdvajanje imovine u smislu ovog člana potrebno je postojanje
slijedećih pretpostavki:
a) da su ostaviočevi potomci ž i v j e l i u z a j e d n i c i s ostaviocem;
b) da ;su oni ostaviocu svojim t r u d o m , z a r a d o m ili na d r u g i
n a č i n p o m a g a l i u privređivanju;
c) da je njihovo zajedničko privređivanje s ostaviocem imalo kao re-
zultat p o v e ć a n j e v r i j e d n o s t i o s t a v i o č e v e imovine.
Za ostvarenje prve pretpostavke nije potrebno da su potomci s osta-
viocem živjeli u zajedničkom kućanstvu. Življenje u zajednici predstavlja
svakako širi oblik zajedničkog života od življenja u zajedničkom kućan-
stvu.^) Da li je u konkretnom slučaju postojala zajednica u smislu ovog
člana, utvrdit će za slučaj spora sud uz uvaženje svih okolnosti. Kod toga
treba uzeti u obzir ne samo prilike i shvaćanje sredine u kojoj je ostavilac
živio nego i zanimanje ostavioca i njegovih potomaka, kao i posebne pri-
like uz koje su oni živjeli i radili. Tako se, na primjer, može uzeti da za-
jednica, o kojoj je ovdje riječ, postoji između pretka i onih njegovih po-
3
3
S m o 1 e, na str. 96. članka cit. u noti 1 uz 61. 33. ZN.
Dr K. D j e t v a i , Razmatranja o članu 37. Zakona o nasljeđivanju
»Glasnik
4
Advokatske komore za AP Vojvodinu«, br. 5/56, str. 18).
B a z a 1 a, na str. 148 članka cit. u noti 5 uz čl. 35. ZN.
tomaka koji su kao pomorci najveći dio vremena odsutni od kuće, ako
oni pretku stalno pomažu u privređivanju svojom zaradom ili na sličan
način. Primjena ove odredbe moguća je i u slučaju kada zajednica, koja
je postojala između ostavioca i njegovih potomaka, nije trajala od konca
ostaviočeva života, već je prestala izvjesno vrijeme prije njegove smrti,
ako su ostvarene ostale pretpostavke koje se traže za izdvajanje imovine
u korist potomaka.
Pomaganje u privređivanju može imati razne oblike. Ono se može
sastojati u radu u ostaviočevom gospodarstvu ili izvan njega, ako se taj
rad može obilježiti zajedničkim privređivanjem, zatim u ulaganju zarade
u ostaviočevo gospodarstvo, bez obzira na to da li ta zarada potječe iz
stalnog radnog odnosa ili iz pojedinačnih poslova ili je stečena u samo-
stalnom zanimanju, kao i u svakom drugom doprinosu kojim se povećava
vrijednost ostaviočeve imovine, ukoliko su svi ovi oblici pomaganja u
privređivanju vršeni za vrijeme postojanja zajednice između ostavioca i
potomaka. Pravo na izdvajanje pripada i za onaj doprinos koji se odnosi
na vrijeme kada je potomak bio maloljetan, ako su ispunjene i ostale
pretpostavke.
- Bitno je da je povećana v r i j e d n o s t ostaviočeve imovine, a ne i
njen opseg. Vrijednost imovine može se, prema tome, povećati ne samo
pribavljanjem novih dobara nego i investicijama u postojeća dobra. In-
vesticijama se može ili poboljšati kvalitet pojedinih imovinskih dobara ili
spriječiti njihovo propadanje, do kojeg bi inače došlo. Sam rad potomaka
u ostaviočevom gospodarstvu, koji nije izražen u povećanju vrijednosti
imovine u navedenom smislu, predstavlja prostu reprodukciju,( 5 ) pa se
ne može ovdje uzeti u obzir.
4. Prije nego što odluči o načinu i obliku izdvajanja sud mora usta-
noviti :
a) opseg i način pomaganja potomaka u privređivanju s ostaviocem;
b) veličinu (novčanu vrijednost) njihovog doprinosa kojim je pove-
ćana vrijednost ostaviočeve imovine;
c) koji dio ostaviočeve imovine odgovara vrijednosti ovqg doprinosa.
Pri utvrđivanju opsega i načina pomaganja i vrijednosti doprinosa
treba uzeti u obzir odnose koji postoje u porodici uopće, i posebne odnose
i prilike koje su vladale u ostaviočevoj porodici. Sigurno je da su za svaku
porodičnu zajednicu važna uzajamna prava i dužnosti između njenih čla-
nova, tako da porodično imanje i njihov rad služi kao baza za podizanje,
5
uzdržavanje i privrednu djelatnost svakog pojedinog člana. ( ) Kada se,
prema tome, kao nasljednici pojavljuju samo oni ostaviočevi potomci koji
su s njime živjeli i privređivali (pitanje udjela preživjelog bračnog druga
u imovini, koju je zajedno s ostaviocem stekao radom u toku braka, rje-
šava se prema propisu čl. 10. OZB), onda se zahtjev za izdvajanje što
ga jedni potomci ističu prema drugima, može smatrati opravdanim je-
dino u slučaju ako su potomci, koji traže izdvajanje, dali izrazito veći
doprinos u privređivanju s ostaviocem i u povećanju ostaviočeve imovine
5
Mišljenje sa sastanka sudaca Saveznog vrhovnog suda i predsjednika
vrhovnih sudova narodnih republika i AP Vojvodine, održanog u Beogradu
na dane 13—15. VI 1955.
98 •
p«™JŽ?f1jeS5n"os'tavioSev potomak" stalno ulagao u ostavioeevo imanje
znatne iznose od svojih posebnih prihoda (od samostalnog zanimanja ili
iz radnog odnosa), a uz to je s ostalim članovima porodice sudjelovao u
obrađivanju ostaviočevog imanja.
Ako su, međutim, samo neki od potomaka živjeli i privređivali s
ostaviocem, dok su drugi osnovali svoje vlastito gospodarstvo ili su stupili
u radni odnos, a svoj su odnos s ostaviocem i ostalim članovima njegovog
kućanstva sveli na održavanje rodbinske veze, onda činjenica povećanja
vrijednosti ostaviočeve imovine, nastalog doprinosom potomaka koji su
privređivali s ostaviocem, opravdava njihov zahtjev za izdvajanje napre-
ma ostalim potomcima.
Nakon što se odredi i u novcu izrazi vrijednost doprinosa potomaka
u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine, ostaje još da se utvrdi u
kojem se razmjeru nalazi vrijednost doprinosa naprema vrijednosti osta-
viočeve imovine. To je čisto računska operacija i njen rezultat pokazuje
koji alikvotni dio treba izdvojiti iz ostavine u korist potomaka koji su
privređivali s ostaviocem. Kako pravo na izdvajanje nije pravo na odre-
đenu stvar ili određene grupe stvari, nego na d i o ostavine, čija vrijed-
nost mora biti razmjerna povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine na-
stalog uloženim doprinosom, to se izdvajanje, u načelu, mora vršiti u
a l i k v o t n o m d i j e l u ostavine. Nasljednici i ostale zainteresirane
osobe mogu se, naravno, prilikom diobe sporazumjeti, na koji će se način
i u kojem obliku ovlaštenoj osobi predati izdvojeni dio ostavine. Ako
do sporazuma ne dođe, odlučit će o tome sud u diobnom postupku.
Međutim, sud može na z a h t j e v o v l a š t e n e o s o b e analognom
primjenom čl. 150. ZN odlučiti da se toj osobi umjesto alikvotnog dijela
ostavine o s t a v e p o j e d i n e s t v a r i , p o k r e t n e i l i n e p o k r e t -
ne, i l i g r u p e s t v a r i ako za to postoji opravdana potreba. Analogna
primjena čl. 150. ZN opravdana je, jer »razlozi koji su u osnovi tog za-
konskog propisa i zbog kojih zakon određuje potomku, koji je istovreme-
no nasljednik, da mu se kao njegov dio ostave određene stvari ili grupe
stvari, mogu postojati i na strani potomka koji nije nasljednik, a koji
pozivom na svoje pravo po čl. 37. zahtijeva izdvajanje dijela ostavine«
(načelno mišljenje proširene opće sjednica Sav. vrh. suda od 4. IV 1960.
br. 2/60). Sud inače, prema upravo cit. načelnom mišljenju, može s obzi-
rom na okolnosti pojedinog slučaja, na zahtjev zainteresiranih osoba od-
lučiti da se potomku, koji zahtijeva izdvajanje u smislu ovog člana, pri-
padajući dio isplati u novcu.
5. Zahtjev za izdvajanje dijela ostavine ovlaštene osobe ostvarivat će
u ostavinskom postupku. To vrijedi kako za one potomke koji u tom po-
stupku sudjeluju kao nasljednici, tako i za potomke koji nisu ostaviočevi
nasljednici (vidi načelno mišljenje cit. pod tač. 4.).
Ako među zainteresiranim osobama nema spora o činjenicama na
kojima se temelji zahtjev za izdvajanje (opseg i način pomaganja ostavi-
ocu u privređivanju od strane potomaka, vrijednost njihovog doprinosa,
iznos povećanja vrijednosti ostaviočeve imovine i druge činjenice) ni o
primjeni prava, ostavinski će sud provesti raspravu o zahtjevu za iz-
99
Član 37.
6
B l a g o j e v i ć , op. rit., str. 28; isti autor smatra da se ovaj institut
može primijeniti (inter vivos ili mortis causa) i za slučaj analognih odnosa i
između7
drugih srodnika, na primjer, između braće i sestara (1. c).
8
Dr A. S m o l e , cit. članak, str. 97.
Vidi rješenje Vrhovnog suda NRH od 30. I 1958. broj Rev. 24/58 i
rješenje istog suda od 26. III 1959. broj Rev. 167/59.
100
Član 37.
Sudska praksa
1. a) Pravo na dio ostavine predviđeno u čl. 37. Zakona o nasljeđivanju
ima potomak ostavioca, koji je živio u zajednici s ostaviocem, svojim tru-
dom, zaradom ili inače pomagao mu u privređivanju i tako dao svoj dopri-
nos u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine.
Ovo pravo nastaje u času smrti ostavioca.
b) Pod povećanom vrijednosti ostaviočeve imovine razumije se kako
novostečeno dobro i isplaćeni dug ostavioca, tako i poboljšanje koje pove-
ćava vrijednost imovine.
c) Pravo zahtijevati dio na tem.elju čl. 37. Zakona o nasljeđivanju nije
pravo na određenu stvar ili grupe stvari. Na temelju diobe s nasljednicima
ustanovljuje se kojim se stvarima iz ostavine isplaćuje taj dio.
Kao u slučaju predviđenom u članu 150. Zakona o nasljeđivanju, sud
može na zahtjev ovlaštene osobe odlučiti da joj se kao dio ostave određene
stvari ili grupe stvari kad to iziskuju opravdani razlozi. Sud može, prema
okolnostima pojedinog slučaja, odlučiti da se ovaj dio isplati U novcu.
d) Ako nasljednik ostavioca u postuvku za raspravljanje ostavine traži
dio po čl. 37. Zakona o nasljeđivanju, sud je dužan da i u pogledu tog tra-
ženja provede postupak i odluči. U rješenju o nasljeđivanju (čl. 228. Zakona
o nasljeđivanju) sud će ustanoviti dio koji učesniku u postupku pripada po
čl. 37. i označiti ga odvojeno od njegovog nasljednog dijela. U rješenje se
unosi i postignuti sporazum o diobi i o načinu diobe u pogledu dijela koji
učesniku pripada po čl. 37, kao i odluka suda o načinu isplate tog dijela.
Potomak koji nije nasljednik može svoj zahtjev za izdvajanje dijela
ostavine po čl. 37. Zakona o nasljeđivanju ostvarivati u postupku raspravlja-
nja ostavine. V povodu takvog zahtjeva sud će provesti postupak i odlučiti
kao i o zahtjevu nasljednika (Načelno mišljenje Proširene opće
sjednice Saveznog vrhovnog suda br. 2/60 od 4. IV 1960, Zb. V/l—1960,
str. 9).
2. Potomci oporučitelja imaju pravo zahtijevati da se iz ostavine izdvoji
dio koji odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve
imovine (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 1044/55, Glasnik br. 4/56, str. 26).
3. Pravo nasljednika da na temelju čl. 37. ZN izdvoji dio iz ostavine
može se ostvarivati ne samo tužbom i prigovorom u sporu pokrenutom
radi diobe nasljedstva (Rješenje Vrhovnog suda NR Srbije Gž 1697/57 od
7. VI 1957, Zb. 11/2—1957, br. 353).
4. Zahtjev iz čl. 37. ZN ne može Se staviti u onim ostavinama koje su
pravomoćno dovršene prije objavljivanja Zakona o nasljeđivanju (Presuda
Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 815/57 od 8. V 1957, Odvjetnik br. 11/57,
str. 305).
5. Potomak ostavioca ima prema čl. 37. ZN pravo zahtijevati da se iz
ostavine izdvoji dio koji odgovara njegovom doprinosu u povećanju vrijed- •
nosti ostaviočeve imovine, nezavisno od toga da li je ovaj njegov doprinos
nastao u vrijeme dok je bio maloljetan ili poslije navršene punoljetnosti.
101
Član 37 — 38.
102
Clau 38.
103
Član 38.
3
B l a g o j e v i ć smatra (op. cit, str. 186) da izdvajanje predmeta ku-
ćanstva u korist bračnog druga i potomaka, s obzirom na formiranje posebne
imovinske mase i njenu raspodjelu i namjenu, nije institut nasljednog prava,
nego institut do čije primjene dolazi u povodu nasljeđivanja i u vezi s nas-
ljeđivanjem, tako da se' na taj institut djelomice primjenjuju pravila nasljed-
nog prava iako nema u pravom smislu nasljedno pravni karakter. Ipak stoji
na stanovištu da su navedene osobe u pogledu izdvojenih predmeta kućanstva
univerzalni sukcesori ostavioca (tako i Objašnjenje, str. 119), što, međutim,
nije posve u skladu s ostalim autorovim izlaganjima o pravnoj prirodi tog
instituta.
4
H o r v a t, Rimsko pravo II, str. 162.
104
Član 38.
105
Član 38.
niče, ogrjev i slične potrošne stvari. Opseg izdvajanja ovih stvari treba
odrediti prema mogućnostima njihove reprodukcije ili ponovne nabave,
tako da od pojedine vrste potrošnih stvari ne bi trebalo izdvojiti više
od količine koja dostaje za jednu gospodarsku godinu.
Stvari koje ne služe neposredno za osobnu upotrebu ostavioca i čla-
nova njegova kućanstva, nego za obrađivanje nekretnina i uzdržavanje
gospodarstva kao što su konji, kola, plug i drugi mrtvi i živi inventar
dobra (fundus instructus — pravno pravilo iz § 296. OGZ) ne spadaju u
predmete kućanstva, pa ne mogu biti ni objekt izdvajanja u smislu ovog
člana.
Pojam z n a t n i j e v r i j e d n o s t i nije u zakonu pobliže određen.
Takva konkretizacija nije, međutim, ovdje moguća, a nije ni potrebna,
jer apstraktna i generalna norma ne može uvijek vrijediti za sve sluča-
jeve i situacije koje se mogu pojaviti u životu. Sudu je zbog toga dana
mogućnost da kod primjene ove odredbe uzme u obzir specifičnost sva-
kog konkretnog slučaja. Pojam znatnije vrijednosti predstavlja ovdje
tzv. p r a v n i s t a n d a r d (vidi objašnjenje uz cl. 223. ZN), u okviru
kojeg sud na osnovu svih. okolnosti treba za svaki pojedini slučaj utvr-
diti, da li neki određeni predmet kućanstva, u pogledu kojeg se donosi
odluka o izdvajanju potpada ili ne potpada pod taj pojam.
7. Budući da se osobe kojima pripada pravo na predmete kućanstva,
u pogledu tih predmeta smatraju zakonskim legatarima odnosno prelega-
tarima (vidi naprijed pod tač. 3.), moraju one ispunjavati sve uvjete koji
se traže za legatare. Prema tome, navedene osobe gube pravo na pred-
mete kućanstva ako su nedostojne za nasljeđivanje (čl. 96. st. 1 i čl. 131.
ZN), ako su opravdano ftiđjučene iz nasljedstva (čl. 47. ZN) ili lišene pra-
va na nužni dio u korist potomaka (čl. 50. ZN), ili ako su se~nasljedstva
odrekle (čl. 135. i 140. ZN). Preživjeli bračni drug gubi ovo pravo i u slu-
čajevima kada mu je u smislu čl. 27. ZN prestalo pravo da naslijedi
umrlog bračnog druga.
Osoba kojoj pripada pravo na predmete kućanstva može se odreći
nasljedstva ako je ujedno i ostaviočev nasljednik, i zadržati pravo na ove
predmete, kao i obratno.( 8 ) Takvi se slučajevi u praksi mogu lako po-
javiti, naročito kada bračni drug nasljeđuje zajedno s djecom koju je
imao s ostaviocem, jer se tada često dešava da bračni drug, pogotovo ako
je opskrbljen, zadržava samo predmete kućanstva, dok se ostalog nasljed-
stva u interesu djece odriče. U slučaju da se koja od ovlaštenih osoba
odrekne svog prava na predmete kućanstva, njen će dio na tim pred-
metima pripasti ostalim osobama, u korist kojih se vrši izdvajanje. Ako
se sve ovlaštene osobe odreknu tog prava, ili ako nijednoj od navedenih
osoba to pravo ne pripada zbog nedostojnosti ili isključenja iz nasljed-
stva, pripast će ti predmeti. ostalim nasljednicima u okviru njihovog na-
sljednog dijela.
8. Prema stilizaciji odredbe stava 1 treba sud po s l u ž b e n o j d u -
ž n o s t i brinuti se za primjenu ovog instituta. To, međutim, ne znači da
8
B 1 a g o j e v i ć, op. cit, str. 189,
106
Član 38.
107
Član 38 — 39.
Sudska praksa
1. O mogućnosti primjene čl. 38. ZN odlučuje sud po službenoj dužnosti.
Što treba smatrati predmetom kućanstva, odlučuje sud s obzirom na svaki
konkretan slučaj (Rješenje Okružnog suda, Zagreb. Gž 6394/55 od 23. II
1956, Odvjetnik br. 3—4/56, str. 12).
2. Preživjeli bračni drug ostaviočev može i u žalbi protiv rješenja o
nasljeđivanju postaviti zahtjev za izdvajanje predmeta kućanstva po čl.
38. ZN, ukoliko se tog zahtjeva u ostavinskom postupku nije izričito odre-
kao (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije G rev. 14/56 od 18. V 1956, Zb.
1/2—1956, br. 328).
3. Odredba čl. 38. ZN odnosi se samo na predmete kućanstva među
koje ne spada poljoprivredni inventar (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž
936/57, Glasnik br. 2/58, str. 42).
108
Član 39.
109
Član 39.
110
Član 39.
111
f Član 39. .
112
Član 39 — 40.
Sudska praksa
1. Nužni nasljednik ne može tražiti da se, radi dopune povrijeđenog
nužnog dijela, vrati imovina koju je ostavilac otuđio ugovorom o doživot-
nom uzdržavanju (Presuda Vrhovnog suda NR Srbije Gž 1991/54 od 6. III
1956, Zb. 1/1—1956, br. 104).
2. U parnicama u vezi s povredom nužnog dijela tužbeni se zahtjev treba
postaviti radi ispunjenja, a ne samo na ustanovljenje prava na nužni dio
(Vrhovni sud'AP Vojvodine Gž 1081/55, Glasnik br. 6/56, str. 30).
3. Kod izračunavanja nužnog dijela ima nužni nasljednik pored dobi-
venog alikvotnog dijela nasljedstva, u koji treba uračunati i legat, zadržati
i taj legat ako ga je primio (Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž 1227/56
od 6. X 1956).
4. I univerzalni nasljednik obdarenikov dužan je vratiti dar ako je to
potrebno radi dopune nužnog dijela (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenija
Gi 445/58 od 6. XI 1958, potvrđeno rješenjem Saveznog vrhovnog suda Rev.
73/59 od 16. V 1959, Poročilo 1959/1, br. 6).
5. Ne može se suditi o zahtjevu za namirenje nužnog dijela prije nego
što se utvrdi pravni osnov i način otuđenja imovine pretka, iz koje se tuž-
bom traži namirenje nužnog dijela (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev.
73/59 od 16. V 1959, Pravni život 1—2/60, str. 54).
114 • - .
Član 40 — 41.
vine ostavioca vraćanjem dara. Njime mogu biti obuhvaćeni samo oni
,darovi koji se p r i b r a j a j u vrijednosti iste ostavine, dakle, ko]i se~*
uključuju u obračunsku vrijednost ostavine. Ud kolacrje~su dakle, izuzeti
oni darovi KOJI ne mogu biti' predmel zahtjeva za vraćanje (čl. 33.
6
st. 6 ZN).( )
3) U zakonu propisani način namirenja povrijeđenog nužnog dijela
— da najprije treba pristupiti umanjenju oporučnih raspolaganja, a tek
nakon toga, ukoliko to ne bi bilo dovoljno, vraćanju darova po odre-
đenom redu — ne može se mijenjati. Ovim se pravilima u stvari osi-
gurava načelo o neopozivosti darova koji ostaju na snazi u opsegu
kojim nije povrijeđen nužni dio, tj. dok se kreću u granicama raspolo-
živog dijela. *"
Sudska praksa
Nužni nasljednik može tražiti da se njegov nužni dio podmiri iz one
imovine kojom je ostavilac raspolagao oporukom, a tek ukoliko se nužni dio
ne bi mogao podmiriti iz ove imovine, on može tražiti vraćanje dara. Ovo
pravilo o redu podmirenja primjenjuje se i u slučaju kada se u jednoj osobi
stječu oporučni nasljednik i daroprimac (Rješenje Saveznog vrhovnog suda
Gz 101/56 od 14. XII 1956. Zb. 1/3—1956, br. 666).
6
S m o l e , cit. članak str. 106.
1
Rješ. Vrh. suda NR Srbije, Gž. 595/56 od 23. XI 1956., Zbirka 1956.
knjiga I, sv. 3, pod br. 665.
115
Član 41.
2
Budući da se direktni legati izvršuju neposredno iz ostavine, a ne na
teret nasljednih dijelova pojedinih nasljednika. Odredba o umanjenju opo-
ručnih raspolaganja ne odnosi se na one legate koje su dužni izvršiti odre-
đeni nasljednici na teret svojih nasljedničkih dijelova. Ovi nasljednici mogu
zahtijevati i razmjerno umanjenje naloženih im legata (čl. 42. st. 1 i čl. 94.
st. 1 i 3 ZN) ako bi im njihov nasljedni dio morao biti umanjen.
3
Tako i dr A. S m o l e , u članku Pravo nujnih dedičev, Pravnik
br. 3—4/58, str. 106.
4
Vidi dr B. B 1 a g o j e v i ć, op. cit, str. 403. i dr B. B a z a 1 a, u
članku Nužno nasljedstvo, Naša zakonitost br. 3—4/57, str. 153.
5
Tako dr A. S m o l e , op. cit., str. 108.
116
Član 41 — 42.
S ud ska pr ak s a
1. Nužnom nasljedniku za okrnjeni nužni dio odgovaraju razmjerno
svi oporučni nasljednici (Rješenje Vrhovnog suda NR Srbije Gž 595/56 od
23. XI 1956, Zb. 1/3—1956, br. 665).
2. Oporučni nasljednici za isplatu nužnog dijela ne odgovaraju solidar-
no, nego razmjerno svom nasljednom dijelu (Presuda Vrhovnog suda NR
Hrvatske Gž 2111/58 od 23. X 1958, Odvjetnik br. 7—8/59, str. 174).
• • 117
Član 42 — 43.
Red v r a ć a n j a d a r o v a
Član 43.
Vraćanje darova vrši se počev od posljednjeg dara i ide dalje
obratno redu kojim su darovi učinjeni.
Darovi učinjeni istodobno vraćaju se razmjerno.
1. Nužnom nasljedniku pripada pravo da zahtijeva v r a ć a n j e
d a r o v a ako se umanjenjem ili ukidanjem oporučnih raspolaganja ne
može postići nadopuna povrijeđenog nužnog dijela. Kod vraćanja dara
primjenjuje se načelo p o j e d i n a č n o g vraćanja svakog dara napose,
redom koji je obrnut redu kojim je darovan. Prvo se vraća dar darovan
neposredno pred smrt ostavioca, a zatim ostali idući redom ka onom
koji je najprije darovan. To odgovara koncepciji da je ostavilac tek
posljednjim, mlađim darovima mogao prekoračiti raspoloživi dio, a da
se stariji darovi kreću u granicama raspoloživog dijela. (*)
Nužni nasljednik može tražiti vraćanje ranije darovanog dara samo
ako vraćanjem kasnijeg dara ne bi bio podmiren njegov nužni dio, kao
1
Tako S m o Le, u članku Pravo nujnih dedičev, Pravnik br. 3—4/58,
str. 107.
118
Član 43.
119
Član 43.
120
Član 44.
Član 44.
U pogledu darovane stvari koju je dužan vratiti daroprimac se smatra
kao savjestan držalac do dana kad je saznao za zahtjev za vraćanje dara.
121
Član 44.
na ius tollendi, tj. da odnese odnosno skine sa stvari sve što je nabavio
ako je to moguće. U tome ima pravo izbora, pa se i ne mora koristiti
ovim pravom. Ako je time stvar dobila na vrijednosti, može tražiti na-
4
knadu kao u slučaju kad se radi o korisnim troškovima. ( )
Pošteni daroiprimac ima pravo na naknadu korisnih i nužnih tro-
škova toliko i u mjeri, u kojoj odnosne koristi p o s t o j e u času vraćanja
dara, ali nikako preko onoga što je stvarno potrošio. Aiko su predmeti
dara donosili kakve prihode koje je daroprimac upotrijebio za podmi-
renje nužnih i korisnih troškova, on ne bi imao pravo da zahtijeva na-
knađivanje ovih troškova u dijelu u kome su ti troškovi podmireni re-
dovnim prihodima (npr. daroprimac je popravio kuću prihodima od te
kuće), nego samo u onom dijelu koje je naknadio iz svoje imovine ako
prihodi od stvari nisu bili dovoljni da se ovi troškovi pokriju.
Ako se radi o zahtjevu za vraćanje stvari koja je u naravi d j e -
l j i v a , ili koja je g e n e r i č n o određena, daroprimac je dužan vra-
titi dio stvari, ili istu vrst stvari ako ima takvu vrst stvari. Ako se radi
o dužnosti vraćanja samo dijela n e d j e l j i v e stvari, daroprimac je
dužan u ime nadopune nužnog dijela prepustiti nužnom nasljedniku
odgovarajući idealni dio te stvari ili platiti nužnom nasljedniku vrijednost
darovane stvari u razmjeru dijela, u kojem je darom povrijeđen nužni
dio. Između daroprimca i nužnog nasljednika može se, dakle, zasnovati
s u v l a s n i č k i odnos u pogledu darovane stvari. Ovaj suvlasnički od-
nos razrješava se na način i po pravilima građanskog prava, koja se
odnose na diobu zajedničke stvari.(5) U tome slučaju može doći do c i v i 1-
n e d i o b e stvari budući da i daroprimac i nužni nasljednik imaju u tom
slučaju pravo na istu stvar. Takva će se stvar prodati i kupovnina raz-
dijeliti. (e)
Ako je daroprimac o t u đ i o dar i protuvrijednost u p o t r i j e b i o
za nabavu druge stvari koju ima u času kad je saznao za zahtjev za vra-
ćanje dara, dužan je tu stvar dati, odnosno upotrijebiti za namirenje
nužnog dijela (prema načelu pretium succedit in loco rei et res succedit
in looo pretio).
3. Daroprimac se smatra n e p o š t e n i m posjednikom od momenta
kad je s a z n a o za zahtjev za vraćanje dara (prav. pravilo iz § 338.
OGZ i § 207. Srp. g. z.).
N e p o š t e n i daroprimac odgovara za k r i v n j u od trenutka kad
se smatra nepoštenim (§ 335. OGZ i § 204. i 205. Srp. grad. zak.). Pored
stvari mora v r a t i t i p l o d o v e i k o r i s t i koje je imao, odnosno koje
je mogao imati po normalnom toku stvari. Međutim, nužni nasljednik
koji zahtijeva vraćanje dara dužan je i nepoštenom daroprimcu nakna-
diti sve potrebne i korisne izdatke koje je ovaj imao oko stvari. Ova oba-
veza tereti nužnog nasljednika u dijelu kojim se okoristio u razmjeru
4
H a j a 6 i ć, op. cit., str. 15, 16.
5
Tako S m o l e , u članku Pravo nujnih dedičev, Pravnik br. 3—4/58.,
str. 107, 108.
6
Tako dr F i n ž g a r , u članku Nujni delež, Pravnik br. 1—2/56, str.
10. i 11.
122
Član 44.
123
Član 45.
Član 45.
Umanjenje raspolaganja oporukom i vraćanje dara kojima je povri-
jeđen nužni dio mogu tražiti samo nužni nasljednici.
*-•
1
Vidi stanovište Saveznog vrh. suda izraženo na proširenoj općoj sjed-
nici od 10, 11. i 12. I 1957. u izlaganjima dr J. B r n č i ć a , u članku: Neka
sporna pitanja sudske prakse, Naša zakonitost, br. 1—2/57, str. 1. i pass.
2
S t a n k o v i ć , u članku Sticanje ostavine i odricanje od nasljed-
stva, Naša zakonitost br. 3—4/57, str. 121.
3
Protivno tome B a z a 1 a, u članku Nužno nasljedstvo, Naša zakoni-
tost br. 3—4/57, str. 141, kad tvrdi da se o pravu na nužni dio pojedinog
nasljednika treba voditi računa po službenoj dužnosti.
124
Član 45.
125
Član 45.
126
Član 45.
127
Član 45.
128
Član 45.
na nužni dio treba odbaciti. Prije odbačaja tužbe sud je dužan pozvati
6
tužioca da ispravi i nadopuni tužibu u određenom roku (či. 98. ZPP).( )
U parnici je pasivno legitimiran onaj u čiju je k o r i s t izvršeno
raspolaganje oporukom, odnosno daroprimac. Zahtjevom za umanjenje
oporučnih raspolaganja ili vraćanje dara t r a ž i se da se oporučno ras-
polaganje ili dar umanji ili ukine i postigne izručenje određene imovine
7
' ovlašteniku. ( )
U slučaju kad nasljednik u toku ostavinskog postupka t r a ž i n u ž n i
d i o , a drugi nasljednici mu o s p o r a v a j u to pravo tvrdeći da je nu-
žni nasljednik ranije namiren za svoj nužni dio, na parnicu (čl. 223. st.
2 tač. 3. ZN) treba uputiti onog nasljednika koji osporava pravo nužnog
nasljednika, tj. koji tvrdi da je nužni nasljednik namiren u svom nu-
žnom dijelu. Ovdje se, dakle, postupa analogno odredbi čl. 48. st. 3 ZN.
Međutim, kad se zahtjev za nadopunu nužnog dijela ostvaruje u
s a m o s t a l n o j p a r n i c i , izvan ostavinskog postupka, tada je uvijek
n u ž r i i n a s l j e d n i k taj kome pripada aktivna legitimacija na tužbu.
9. Kad nužni nasljednik svoje pravo na nužni dio ostvaruje u p a r-
n i c i , zahtjev za umanjenje oporučnih raspolaganja ili vraćanje dara
može ostvarivati i individualno, prema pojedinim nasljednicima i daro-
primcima. On ne mora zahtjev tužbe usmjeriti istovremeno protiv svih
nasljednika i daroprimaca. Nužni nasljednik može tražiti od svakog
tuženika nadopunu onoga što bi pojedinačno taj tuženik (nasljednik ili
daroprimac) trebao trpjeti ili dati na teret svog nasljednog dijela, odno-
sno iz svoje imovine.
Nužni nasljednik može ostvarivati umanjenje o p o r u č n o g raspo-
laganja protiv jednog nasljednika samo u opsegu koji tog nasljednika
tereti, razmjerno veličini njegovog nasljednog dijela. Ovo vrijedi ako
oporucitelj nije odredio drukčiji način i red umanjenja oporučnih ras-
polaganja.
Budući da svaki nužni nasljednik ima svoj p o s e b n i z a h t j e v ,
protiv oporučnog nasljednika ne može više nužnih nasljednika postaviti
skupni zahtjev, da im se preda stanovita imovina iz koje bi se oni nje-
zinom podjelom trebali podmiri ti. (8) Ovo stoga što se može desiti da
su neki od njih, darovima primljenim za života ostaviočeva, već pod-
mireni, a da drugi nisu. Uslijed toga, ako je više nužnih nasljednika
koji zajedničkom tužbom ostvaruju svoje zahtjeve za nadopunu nužnog
dijela, potrebno je za s v a k o g a od njih utvrditi vrijednost primljenih
darova i onoga što mu je namijenjeno oporukom, pa prema utvrđenoj
visini nužnog dijela utvrditi da li je pojedinačno svaki dobio odgovara-
juću vrijednost.
Nužni nasljednik također može tražiti vraćanje dara od p o j e d i -
nog d a r o p r i m c a protivno redu po kome se vrši vraćanje (čl. 43.
ZN), ali samo u opsegu u kome bi taj daroprimac trebao vratiti dar, redo-
slijedom propisanim za vraćanje dara. Tako bi, na primjer, nužni na-
6
7
Rješ. Vrh. suda APV, Gž. 1081/55, Glasnik AK APV br. 6/58, str. 30.
8
Tidi F i n ž g a r , u članku Nujni delež, Pravnik br. 1—2/56, str. 11.
Vidi rješ. Vrh. suda NRH Gž. 783/53, od 10. VIII 1953. u Izvještaju o
sudskoj praksi, za razdoblje 1. VII do 30. IX 1953.
i
Član 45 — 4 6 .
Sudska praksa
Postupak zbog povrede nužnog dijela provodi ostavinski sud, ali samo
na zahtjev nužnog nasljednika, a takvim zahtjevom smatra se i osporavanje
oporuke i prihvat nasljedstva na temelju zakona od strane nužnog nasljed-
nika (Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž 171/56 od 26. V 1956).
i
Zastara tužbe
Član 46.
Umanjenje raspolaganja oporukom može se tražiti u roku od tri go-
dine od proglašenja oporuke, a_vraćanjedara u roku ^od tri godine od
smrti ostaviočeve, odnosno^^d^danaTtad^jgT^es^je^ o njegovom progla-
"šenju^žiFuniflogrodnosno rješenje kpjim_
"pravomoćna ~ —— -
130
koje nisu zakonski nasljednici (čl. 33. st. 5 ZN), ^^
treba se ostvarivati isključivo u samQstalnQ4-4X^o^aijci_Jmdući--da- ove
druge osobe —- daroprimci, nisu ni nasljednici ni zapisovnici, a niti ostva-
ruju kakvo pravo iz ostavine, uslijed čega one ne mogu biti ni stranke,
učesnici u ostavinskom postupku (čl. 187. ZN). Dosljedno tome, u osta-
vinskom postupku ne može se ni staviti zahtjev protiv tih osoba.
3. Rok za podnošenje samostalne tužbe ili zahtjeva u postupku za
raspravu ostavine iznosi t r i g o d i n e , bez obzira u kome se postupku^
ovi zahtjevi ostvaruju. Kod zahtjeva za umanjenje op~o~ru č n i h~raspo^"
laganja ovaj rok počinje teći od trenutka p r o g l a š e n j a oporuke (ČL
218. st. 4, 209. st. 2, 210. st. 1 ZN).
Kod ostvarivanja zahtjeva za vraćanje d a r a , rok za ostvarivanje to-
ga zahtjeva počinje teći od momenta s m r t i ostavioca, odnosno od dana
kada je rješenje o proglašenju neke osobe za umrlu, ili kojim se utvrđuje
njezina smrt, postalo pravomoćno. Ovi rokovi su o b i e k \ j v n n g ka-
raktera. S u b j e k t i v n i momenti (moment saznanja za oporuku od-
nosno za svoje pravo) ne d o l a z e u obzir.(')
Početak toka rokova za ostvarivanje naprijed spomenutih zahtjeva
je različit. On je obratan redu po kome se vrši umanjenje oporučnih raspo-
1
B1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 412.
131
2
S t a n k o v i ć , u članku Sticanje ostavine i odricanje od nasljedstva,,
Naša zakonitost br. 3—4/57, str. 121.
3
Tako i B a z a l a , u članku Nužno nasljedstvo, Naša zakonitost, br.
3—4/57, str. 152, 154.
4
B a z a l a , cit. članak, str. 154, i B 1 a g o j e v i ć, op. cit, str, 412.
5
Rješ. Vrh. suda LR Slovenije od 20. VI 1957, u Izvještaju toga suda
0 sudskoj praksi za razdoblje od 1. V do 31. VIII 1957, str. 31, cit. prema
S. G o 1 j a r, u članku Novi zakon o dedovanju v sodni rabi, Pravnik br.
1—2/58, str. 45.
6
Tako G o l j a r , loc. cit., isporedi: B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 236.
1 412.
132
Član 46 — 47.
Sudska praksa
1. Činjenica da nužni nasljednik nije prema rješenju suda, kojim
je upućen na parnicu pokrenuo parnicu u određenom roku nema učinak
odricanja od prava na nasljedstvo (Rješenje Vrhovnog suda NR Srbije Gž
3105/55 od 20. I 1956, Zb. 1/1—1956, br. 109).
2. Zastarijevanje prava tražiti smanjenje raspolaganja oporukom pre-
kinuto je podnošenjem tužbe, kojom nužni nasljednik traži da se ustanovi
nevaljanost oporuke, a prije toga je, u postupku za raspravljanje ostavim,
tražio za sebe nasljedstvo na temelju zakona (Rješenje Vrhovnog suda NR
Slovenije Gž 254/57 od 20. VI 1957, Zb. 11/2—1957, br. 357).
3. Ako je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju_jaMŽ2wm_aS^§MSŠS^iL
priznatn prmin Wn mii npnrnrni nasljednik isvlati nužni dio, ovo potraživanje
nužnog nasljednika ne podleži zastari nj po čl. 46. ZN ni po čl. 144. ZN, već
se zastara mora ocjenjivati prema odredbatna Zakona o zastari potraživanja
i to po čl. 23. tog zakona. Zastarni rok za ovo potraživanje iznosi, prema
tome, deset godina od donošenja rješenja o nasljeđivanju (Rješenje Vrhovnog
suda NR Hrvatske Gž 784/62 od 12. VII 1962, potvrđeno bez posebnog obraz-
loženja rješenjem Saveznog vrhovnog suda Rev 3013/62 od 1. II 1963, Naša
zakonitost, br. 3—4/63, str. 168).
Član 47.
Oporučitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo
na nužnir dio: -
(jj 1 ako se on povredom neke zakonske ili moralne obaveze teže ogri-
ješio prema ostaviocu;
(2% ako je sa umišljajem učinio neko teže krivično djelo prema njemu
ili njegovom bračnom drugu, djetetu ili roditelju;
P3j) ako je učinio krivično djelo upravljeno na potkopavanje narodne,
vlasu, nezavisnosti zemlje, njezine obrambene snage ili socijalističke iz-
gradnje;
(4$ ako se odao neradu i nepoštenom životu.
Isključenje iz nasljedstva može biti potpuno ili djelomično.
133
Član 47.
ako su se prema njemu ili njemu bliskim osobama ponijele na način ko-
jim su povrijedile njihovu ličnost ili njihova prava, ili koje su svojim
asocijalnim ponašanjem u društvu, koje se očitovalo u izvršenju krivičnog
djela na štetu zajednice ili u nemoralnom životu, pokazale da ne zaslužuju
da budu n j e g o v i nasljednici, i da im zajednica osigurava pravo na
nužni dio — koga bi inače imali.
U sistemu ZN postoje dvije vrste isključenja: i s k l j u č e n j e u
pravom smislu (exheredatio ob iusta causa) predviđeno u čl. 47. do 49, i
isključenje u obliku l i š e n j a nužnog "dijela u korist potomaka (exhere-
datio bona mente), čl. 50. ZN.
U prvom slučaju primjena instituta isključenja ima za svrhu spre-
čavanje određene osobe, koja ima ili može imati svojstvo nužnog nasljed-
nika, da postane nužni nasljednik, bez obzira tko će doći na njezino mje-
sto. Potrebno je postojanje određenog temelja isključenja, zahtijeva se
k r i v n j a nasljednika (prema kome se ovaj institut primjenjuje) za odre-
đeno n e d o p u š t e n o ponašanje prema oporučitelju, njegovim srodni-
cima, bračnom drugu i zajednici. Stoga ustanova isključenja nužnog na-
sljednika od nasljedstva ima karakter g r a đ a n s k e k a z n e za njego-
vo ponašanje.
Naprotiv, kod instituta l i š e n ja nasljednog dijela u k o r i s t p o -
t o m a k a (čl. 50. ZN) svrha je da se oduzimanjem prava na nužni dio, koje
pripada određenom nasljedniku, ovo pravo p r e n e s e neposredno na one
osobe (njegove potomke) o kojima se nužni nasljednik dužan brinuti. Stoga
je za primjenu ovog instituta dovoljno da se i m o v i n s k e prilike nuž-
nog nasljednika, prema (kome se primjenjuje ovaj institut, nalaze objek-
tivno u takvom stanju da ugrožavaju uzdržavanje onih njegovih potoma-
ka koji nisu sposobni za rad i privređivanje, o kojima se taj nasljednik
kao njihov predak treba brinuti, ili da je nužni nasljednik osoba koja je
sklona rasipništvu, zbog čega može doći u opasnost uzdržavanje ovih oso-
ba. Ovdje, dakle, postoji o p a s n o s t da bi naslijeđeni nužni dio mogao
postati plijen nasljednikovih vjerovnika uslijed p r e z a d u ž e n o s t i
nužnog nasljednika, ili što bi ga sam nužni nasljednik l a k o u m n o po-
trošio na štetu svoju ili svoje porodice. Do ovakvog imovinskog stanja
maže doći iz subjektivnih razloga, uslijed nemarnosti i nebrige nužnog
nasljednika (rasipništvo), ili iz objektivnih razloga, uslijed njegove pre-
zaduženosti koja ne mora rezultirati iz njegove krivnje. Stoga ustanova
lišenja nužnog dijela u korist potomaka ima prvenstveno z a š t i t n i ka-
rakter imovinskih interesa p o t o m a k a nužnog nasljednika, a nema
karakter kazne.
2. Od ustanove i s k l j u č e n j a od nasljedstva (čl. 47. ZN) i ustanove
l i š e n j a nužnog dijela u korist potomaka (čl. 50. ZN) treba razlikovati
slučajeve kad oporučitelj u svojoj oporuci m i m o i đ e odnosno propusti
da svome nužnom nasljedniku ostavi nužni dio koji mu po zakonu pripa-
da. Budući da u našem pravu nema prećutnog iznasljeđenja, ne smatra
se da je samim aktom mimoilaženja nužni nasljednik isključen od nasljed-
stva ih' lišen svog nasljednog dijela.(2) Ovaj nasljednik unatoč tome može
2 Po prav. pravilu iz § 776—779. OGZ, dijete koje je oporučitelj sasvim
mimoišao ima u svakom slučaju pravo na nužni dio (vidi i R u š n o v - P o -
s i 1 o v i ć op. cit., str. 179, 180.). Po vojvođanskom pravu samo mimoila-
134
Član 47.
135
Član 47.
136
Član 47.
137
Član 47.
10
Tako dr B. P o z n i ć, u članku Raspravljanje zaostavštine, Anali
br. 3/55, str. 263.
11
B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 222.
w Tako B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 222. B a z a 1 a, cit. članak str.
137, P o z n i ć , cit. članak, str. 263.
" B l a g o j e v i ć , loc. cit.
138
Član 47.
I
14
B a z a 1 a, cit. članak, str. 138, protivno B l a g o j e v i ć , op. cit.,
str. 222.
15
Tako i B l a g o j e v i ć , op. cit, str. 222.
139
Član 47 — 48.
140
Član 48.
ovu svoju volju izraziti i u kome drugom aktu koji ima sve potrepštine
koje se traže za valjanost oporuke, a koji ne sadrži postavljanje na-
sljednika.
2. Isključenje ne mora biti izraženo riječima, expressis verbis. Do-
voljno je da je namjera isključenja o č i g l e d n a , izvršena na n e s u ra-
n
n j i v način. To će najčešće biti slučaj kod djelomičnog isključenja ( pr.
kad bi oporučitelj svoju izjavu formulirao: »nasljedniku X. Y. ostavljam
samo određeni dio, a više mu ne ostavljam, jer me nije uzdržavao« i si.).
x
Neki smatraju da je moguće i prećutno isključenje. ( ) Međutim, po
našem pravu isključenje se ne pretpostavlja, pa mora biti i z r a ž e n o
na n e s u m n j i v način u jednom od zakonskih oblika propisanih za
sastav oporuke, a nikako prećutno.( 2 ) Činjenica što je oporučitelj mimx>-
išao nužnog nasljednika i raspolagao cijelom svojom imovinom, ne znači
da je time isključio nužnog nasljednika od nasljedstva, budući da se is-
ključenje, da bi bilo valjano, mora izraziti na n e s u m n j i v način.
3. Oporučitelj nije dužan navesti r a z l o g isključenja, premda na-
vođenje razloga može biti korisno. On može imati interesa da se razlog
isključenja ne sazna u široj javnosti, bilo iz obzira prema nasljedniku
ili prema sebi lično. Uslijed toga, ostavilac može na neki drugi, posredan
način dati da se nasluti razlog isključenja. Glavno je da se iz njegove
odredbe može utvrditi da je njegova volja bila da nasljednika i s k l j u č i
od nasljedstva, i da za ovo isključenje postoji u zakonu predviđeni razlog
(čl. 47. tač. 1—4).
Pri ocjeni pitanja da li je ostavilac oporukom osnovano isključio
iz nasljedstva svog nužnog nasljednika, sud se može upustiti u utvrđiva-
nje i ocjenu ne samo onih činjenica i temelja koji su u oporuci nave-
deni kao razlog isključenja od nasljeđstva( 3 ) nego iz bilo kojeg drugog
razloga, koga oporučitelj nije izrekom naveo, ako se može pretpostaviti
i utvrditi da je oporučitelj imao u vidu taj određeni razlog.
4. Razlog za isključenje mora p o s t o j a t i u v r i j e m e kad osta-
vilac sastavlja a k t o isključenju, koji može, ali ne mora biti u istom
aktu u kome je sadržana i oporuka, a niti dan u isto vrijeme. Oporučitelj
može i kasnije iza sastava oporuke, kad nastanu razlozi za isključenje ili
kad nađe za shodno, sastaviti akt o isključenju. Oporučitelj može do-
nošenje akta o isključenju o d g o d i t i u očekivanju da će se nasljednik
popraviti i slično iako su već ranije u vrijeme sastava oporuke postojali
razlozi za isključenje.
Ako je razlog za isključenje nastao k a s n i j e , oporučitelj može izra-
riti isključenje n a k n a d n i m aktom. Ovaj mora biti sastavljen uz pri-
državanje svih formaliteta predviđenih za sastav ili opozivanje oporuke
1
Vidi tako dr M. P e d e r in, u članku Zak. o nasljeđivanju (prikaz),
u Odvjetniku br. 9/55, str. 14.
2
B l a g o j e v i ć , *op. cit., str. 226, tako i B a z a l a , u članku Nužno
nasljedstvo, Naša zakonitost br. 3—4/57, str. 138, i rješ. Vrh. suda APV. Gž.
325/59, vidi Glasnik AK APV br. 11/59, str. 25.
3
Vidi rješ. Sav. vrh.- suda Gzz 54/55. od 24. IV 1955, Pravni život, br.
11/55, koje je, međutim, u protuslovlju s odredbom st. 1. ovog člana, po
kome oporučitelj nije dužan navesti razlog isključenja.
141
Član 48.
142
Član 48 — 49.
Sudska praksa
1. Temelj za isključenje iz nasljedstva može, ali ne mora biti naveden
u oporuci (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 640/55, Glasnik br. 7/56, str. 25).
2. Isključenje iz nasljedstva mora biti izraženo u oporuci na nesumnjiv
način (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 325/59, Glasnik br. 11/59, str. 25).
3. Iako opravdanost isključenja iz nasljedstva mora dokazati onaj koji
se na isključenje poziva, ipak je onaj koji tvrdi da ima nasljedno pravo,
aktivno legitimiran na tužbu, a to tim više ako je rješenjem ostavinskog
suda upućen na parnicu (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 299/60
od 9. VI 1960, Poročilo 1960/2, br. 16).
Posljedice isključenja
Član 49.
Isključenjem nasljednik gubi nasljedna prava u mjeri u kojoj je
isključen, a prava ostalih osoba koje mogu naslijediti ostavioca određuju
se kao da je isključeni umro prije ostavioca.
143
Član 49.
144
Član 49.
taeije, neće dobiti ništa na račun dijela koji bi inače trebao pripasti is-
ključenom nužnom nasljedniku kad isključenja ne bi bilo, jer slobodan
dio ostavine u cijelosti apsorbiraju potomci isključenog nužnog nasljed-
nika.
Ako isključeni nužni nasljednik n e m a potomaka, na slobodni dio
nasljedstva imaju pravo oni zakonski nasljednici ostaviočevi, kojima in
concreto pripada pravo na nužni dio. Na njih prelazi pravo da zahtije-
vaju umanjenje oporučnih raspolaganja odnosno vraćanje darova, uko-
liko bi im pravo na nužni dio bilo povrijeđeno. Budući da ovi nužni na-
sljednici nasljeđuju po vlastitom pravu, pripada im pravo na nužni dio
6amo u kvoti na. koju osobno imaju pravo, bez obzira na kvotu osobe,
koja je isključena, pod pretpostavkom da ispunjavaju uvjete iz čl. 30.
ZN. To znači da će im se nužni dio uvećati za dio ostavine, koji je tre-
bao biti osiguran isključenom nužnom nasljedniku, i to samo u dijelu koji
otpada na njihovu nasljedničku kvotu koja se treba nanovo utvrditi
uzimajući u račun cijelu ostavinu, a ne uzimajući u obzir nužnog nasljed-
nika koji je isključen.
146
Član 50.
147
Član 50.
148
Član 50 — 51.
149
Član 51.
150
Član 51.
151
Član 51.
prednik primio na dar od ostavioca (čl. 61- st. 2 ZN). Stvarnom nasljed-
niku uračunavaju se u nasljedni dio ne samo darovi ikoje je osobno pri-
mio od ostavioca nego i oni darovi koje je primio njegov prednik, tj.
8
osoba umjesto koje nasljeđuje.( )
4. Od pravila da se zakonskom nasljedniku uračunava u nasljedni
1
dio sve što 'je primio na dar postoje u zakonu određeni izuzeci. Tako se
zakonskom nasljedniku ne u r a č u n a v a j u u nasljedni dio:
(^f-,troškjoyj_ u z d r ž a v a n j a i obavezno_g__školgvanja (čl. 59.
st. 1 ZN). Troškovi daljnjeg školovanja "uračunavaju se samo ako sud
takojodredi (čl. 59. st. 2 ZN);
neuobičajeni m a n j i d a r o v i (čl. 60. ZN);
(^pdarovi darovani osobi koja gubi pravo nasljedstva zbog n e d o -
s t o j n o s t i za nasljeđivanje ili zbog i s k l j u č e n j a iz nasljedstva,
ili zbog lišenja nužnog dijela u korist potomaka (čl. 61. st- 1 ZN) budući
da ta osoba zadržava pravo na ove darove;
(dV vrijednost dara koga je daroprimac — nasljednik v r a t i o u
ostavtnu. (čl. 56. st. 2 ZN i čl. 121. st. 1 ZN). '
"~~~~5. Propisi o uračunavanju su dispozitivne naravi. Ostavilac može
osloboditi dužnosti uračunavanja. Tako može odrediti da se pojedini dar
ili zapis, ili svi darovi ili zapisi dani jednom nasljedniku ne u r a č u n a -
v a j u u nasljedni dio (čl. 51. st. 3 ZN).
Isključenje primjene instituta uračunavanja, da bi imalo pravnog
učinka, mora biti i z r a ž e n o na način iz koga je vidljivo da je ostavi-
očeva volja bila da se vrijednost dara ne uračunava u nasljedni dio
određenog nasljednika. Ovu svoju volju ostavilac može izraziti u vrijeme
dara, tj- u času kad daruje neki predmet zakonskom nasljedniku, ili ka-
snije, sve do svoje smrti. Kod toga se ostavilac, u pravilu, nije dužan
pridržavati određenog postupka, a niti svoju izjavu davati u nekom pro-
pisanom obliku. Njegova izjava o neuračunavanju dara u nasljedni dio
može biti učinjena pismeno ili usmeno i na svaki drugi način (nefor-
malno) iz koga se može razabrati ostaviočeva volja o deliberaciji. Na
isti način ona može biti i opozvana. Ako je dar uslijedio pismenom iz-
javom, oslobođenje od uračunavanja može uslijediti i usmeno, kao i
obratno; glavno je da se postojanje izjave o oslobođenju od uračunavanja
može dokazati. Ako je oslobođenje od uračunavanja uslijedilo u oporuci,
ostavilac može dano oslobođenje povući ne samo u obliku propisanom za
sastav oporuke nego i na bilo koji drugi način ako se iz okolnosti slu-
čaj a može zaključiti da je to bila volja oporučiterja (čl. 51. st. 3 ZN —
in fine). _
Ako postoji nužni nasljednik koji je stavio zahtjev da mu se osigura
pravo na njegov nužni dio, tada će zakonski nasljednici (uključiv i nu-
žne) morati trpjeti uračunavanje, odnosno vraćanje dara u dijelu i opsegu
kojim je povrijeđen nužni dio, tj. u dijelu kojim je prekoračen r a s -
p o l o ž i v i d i o ostavine. To vrijedi i onda ako je oporučitelj odredio
da se ovim zakonskim (i nužnim) nasljednicima ne uračuna vrijednostj
dara u nasljedni dio. Pri tome, ne može biti povrijeđen nužni dio (čl.
st. 4 ZN, 53. st. 3 i čl- 54. st. 2 ZN). ^
8
Finžgar, loc. cit.
152
Član 51.
153
Član 51 — 52.
čl. 33. i 39. ZN. Ako je ova granica prekoračena i nužni dio povrijeđen,
pristupa se reparaciji na način određen u članu 39. stav 1 i članu 40.
ZN, i to tako što se najprije umanjuju sva oporučna raspolaganja, uklju-
čiv i legate namijenjene zakonskim (i nužnim) nasljednicima (čl. 41. ZN).
Ako ni to ne bi bilo dovoljno, pristupa se v r a ć a n j u darova.
Vraćanje darova vrši se na način što se zakonskim nasljednicima
vrijednost primljenog dara obračunskim putem u r a č u n a v a u na-
sljedni dio (čl. 53. ZN). Vraćanje u naravi (realna kolacija) predstavlja
izuzetak i dolazi u obzir kad treba vratiti v i š a k d a r a koji prelazi
vrijednost zakonskog dijela kojim je p r e k o r a č e n r a s p o l o ž i v i
dio ostaviine (čl. 54. st. 2 ZN).
Vraćanje darova dolazi u obzir ne samo kod darova danih zakon-
skim nasljednicima (i ostalim nužnim nasljednicima) nego i kod darova
koji su dani i drugim, osobama (oporučnim nasljednicima) i ostalim da-
roprimcima koji nisu zakonski nasljednici. Zakonski nasljednici odgo-
varaju za nužni dio bez obzira kada su primili dar. Naprotiv, ostali da-
roprimci (koji nisu zakonski nasljednici) odgovaraju vrijednošću onih
darova koje su primili u p o s l j e d n j o j godini ostaviočeva života (čl.
33. st. 5 ZN).
Sudska praksa
1. V nasljedni dio uračunava se sve što je nasljednik primio iz imovine
ostavioca prije njegove smrti, bez obzira na to da U je u tom davanju sam
ostavilac neposredno sudjelovao ili su dijelove njegove imovine nasljedniku
dali drugi budući sunasljednid (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Gz
102/55 od 2. XII 1955, Zbirka III, br. 203).
2. Što Je_ostavilac za. života daqkćeri_ najme miraza.opremg iudomlje-
•nja, to"šesmafra""jčao đ'ažF i Jcao Ifar "se uračimava jl nasljedni' dio kćeri (Rje-
šenje Saveznog vrhovnog suda Gz 43/55 od 13. V~l§53, Aoifka ili, br. 204).
3. Djevojačka oprema pribavljena iz prihoda ostavine ne može se sma-
trati kao dar koji se uračunava u nasljedni dio (Rješenje Vrhovnog suda NR
Srbije Gž 3254/55 od 26. IX 1956).
4. Svakom zakonskom nasljedniku uračunava se u nasljedni dio sve što
je dobio na dar od ostavioca ma na koji način. — Darovan je iznos kupovne
cijene, a ne kuća ako je otac isplatio vrijednost kuće koja je u zemljišnu
knjigu upisana kao vlasništvo sina (Vrhovni sud AP Vojvodine Gzz 16/58,
Glasnik br. 4/59, str. 34).
5. Darovi dobiveni od ostavioca uračunavaju se u nasljedni dio zakon-
skim nasljednicima, osim ako je volja ostavioca bila da se to uračunavanje
ne vrši (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev. 1637/62 od 19. VI 1962, Zb.
VII/2—1962, br. US).
154
Član 5S-
1
Vidi F i n ž g a r , u članku Vračunavanje daril in volil v dedni de-
lež, Pravnik br. 1—2/61, str. 13.
2 Ibid.
155
Član 52.
156
Član 52.
157
Član 53.
158
Član 53.
1
2
B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 393.
B a z a 1 a, u članku Nužno nasljedstvo, Naša zakonitost, br. 3—4/57,
str. 152.
159
Član 53.
160
Član 53.
ostaviočeve (dl. 145. st. 1 ZN), bez obzira što vrijednost njegovog dara
premašuje vrijednost njegovog nasljednog dijela (nasljedničke kvote).
Ako bi se naknadno pronašla nova ostavinska imovina (čl. 235. ZN),
takav će nasljednik, prilikom njezinog raspoređivanja, participirati u
njenoj podjeli nakon što ostali nasljednici dobiju vrijednost koja odgo>-
vara vrijednosti dara toga nasljednika.
Način jednačenja i uračunavanja, kad u ostavini n e m a dovoljno
imovine za potpuno izjednačenje svih sunasljednika, vidi se jasnije iz
slijedećih primjera:
a) Ako nasljednici nasljeđuju na j e d n a k e dijelove, ako npr. po-
stoji ostavina u vrijednosti od 30.000 dinara, koju nasljeđuju A, B i C,
svaki u V3, od kojih je A primio dar od 18.000 dinara, a nasljednik B u
vrijednosti od 42.000 dinara, izvršit će se izjednačenje u pogledu na-
sljednika A i C, pa će se za nasljednika C izdvojiti iz ostavine vrijednost
od 18.000 dinara. Ostatak od 12.000 dinara (30.000—18.000) podijelit će se
razmjerno veličini njihovih nasljedničkih dijelova, svakome u 1/2. Tako
će iz ostavine primiti nasljednik A vrijednost od 6.000 dinara, nasljednik
C vrijednost cd 24.000 dinara (18.000 + 6.000), dok nasljednik B neće
primiti, ništa, jer je sa svojim nasljednim dijelom podmiren budući da je
vrijednost koju bi trebao primiti iz ostavine primio još za života osta-
viočeva.
b) Ako nasljednički dijelovi n i s u j e d n a k i , a vrijednost ostavine
koju nasljeđuju A u V2, a B i C svaki u V4, iznosi npr. 38.000 dinara,
pri čemu je nasljednik B primio dar u vrijednosti od 10.000 dinara, a
nasljednik C u vrijednosti od 30.000 dinara, tada će se radi izjednačenja
nasljednika A ovom izdvojiti iz ostavine vrijednost od 20.000 dinara,
tj. dvostruko više nego što je nasljednik B primio na dar, budući da je
nasljedni dio nasljednika A dvostruko veći (2:1). Nakon toga će se
preostali dio ostavine od 18.000 dinara (28.000—20.000) razdijeliti nasljed-
nicima A i B u razmjeri 2:1, pa će A primiti iz ostavine vrijednost od
32.000 dinara (20.000 + 12.000), nasljednik B vrijednost od 6.000 dinara,
dok nasljednik C neće dobiti ništa, jer je sa svojim nasljednim dijelom
već podmiren uračunavanjem vrijednosti dara.
Iz ovog proizlazi da institut uračunavanja darova i zapisa u nasljedni
dio ne može biti na š t e t u zakonskom nasljedniku koji je dar primio.
Institut uračunavanja predstavlja sredstvo pomoću koga se vrši među-
sobno i z j e d n a č e n j e zakonskih nasljednika namirenjem vrijednosti
darova i legata, koje su neki zakonski nasljednici primili od ostavioca,
onim nasljednicima koji ih nisu primili. Ovo namirenje može se ostvariti
u cijelosti, ili samo u dijelu koji omogućava ukupna Vrijednost ostavine.
Ako nema dovoljno imovine, nasljednici koji nisu primili dar moraju se
zadovoljiti razmjernom podjelom one imovine koja je ostala u času smrti
ostaviočeve. Prema tome, institut uračunavanja predstavlja mjeru kojom
se sprečava da u podjeli ostavine sudjeluju oni nasljednici koji su od
ostavioca za njegova života primili darove čija vrijednost odgovara nji-
| novom zakonskom, nasljednom dijelu ili ga premašuje, prije nego što
v se isto tolika vrijednost namiri iz ostavine onim nasljednicima koji nisu
primili dar ili legat.
162
Član 53,
163
Član 53 — 54.
ili veću vrijednost) ili ako su primili više nego što bi iznosila vrijednost
njihove nasljedničke kvote. Ovo stoga što je u pogledu odgovornosti za
ostaviočeve dugove neodlučno da li je ostavina već podijeljena ili nije (čl.
145. st. 3 ZN). Nasljednici odgovaraju ostaviočevim vjerovnicima z a j e d -
n i č k i do visine vrijednosti ostavine ne uzimajući u obzir vrijednost
darova. Za odnos nasljednika prema vjerovniku mjerodavna je samo veli-
čina nasljednog dijela (nasljedničke kvote).(5) Nasljednik odgovara vri-
jednošću svog nasljednog dijela (kvote) bez obzira da li je vrijednost kvo-
te pokrivena vrijednošću darova ili odgovarajućim dijelom ostavine. U
međusobnom odnosu, u snošenju ostaviočevih dugova participirat će i oni
zakonski nasljednici koji uslijed uračunavanja realno nisu dobili ništa iz
ostavine, jer su od ostavioca primili dar ili neku imovinu na račun svog
nasljednog dijela. Oni nasljednici koji su iz ostavine realno primili veću
vrijednost nego što iznosi vrijednost njihovog nasljednog dijela (kvote)
odgovaraju ostaviočevim vjerovnicima samo do visine vrijednosti svog
nasljednog dijela (svoje nasljedničke kvote). Ovo stoga što ovi nasljednici
realno primaju više ostavine uslijed uračunavanja vrijednosti darova koje
su primili drugi sunasljednici. Povećanje njihovog realnog dijela ide na
teret sunasljednika prema kojima je primijenjeno uračunavanje, pa je,
prema tome, vrijednost ostavine samo prividno »uvećana«. Vrijednost
ostavine u stvari je ostala ista, samo je uslijed izvršenog uračunavanja
došlo do izvjesnog rebalansa u korist onih nasljednika koji od ostavioca
za njegova života nisu ništa primili na račun svog nasljednog dijela. Osta-
viočevi vjerovnici imaju pravo da se namiruju samo u opsegu vrijednosti
ostavine budući da im nasljednici odgovaraju samo vrijednošću svojih na-
sljednih dijelova (po kvotama). Za ostaviočeve dugove ne odgovaraju le-
gatari (čl. 98. st. 1 ZN) i ostali daroprimci (arg. a contr. iz čl. 145. ZN). Os-
taviočevim vjerovnicima, međutim, ostaje pravo da tužbom pobijaju osta-
viočeva raspolaganja, koja su učinjena u namjeri oštećenja ili osujećenja
naplate njihovih potraživanja, po prav. pravilima Zakona o pobijanju
pravnih djela izvan stečaja (od 22. I 1931).
Sudska praksa
Rješenje o nasljeđivanju, u koje je unesen sporazum zakonskih nasljed-
nika o diobi nasljedstva ne može se pobijati iz razloga da nije uzet u obzir
dar koji je ostavilac učinio nasljedniku (Rješenje Vrhovnog suda NR Slove-
nije Rev. 225/61 od 28. XII 1961, Zb. VI/3—1961, br. 238).
164
Član 54 — 55.
Kad ima nužnih nasljednika, a prema volji ostaviočevoj dar ili zapis
ne treba uračunati nekom nasljedniku u njegov nasljedni dio, taj na-
sljednik moći će zadržati dar odnosno zapis u granicama raspoloživog
dijela.
Član 55.
Nasljednik koji se odrekao nasljedstva zadržava dar u granicama
raspoloživog dijela.
On ima pravo zahtijevati ispunjenje zapisa samo u granicama raspo-
loživog dijela.
165
Član 55.
pripadala. Takva osoba smatra se da nikada nije bila nasljednik (čl. 136.
stav 4 ZN). Ovo vrijedi bez obzira da li se radi o odricanju od nasljedstva
samo u vlastito ime (čl. 136. stav 4 ZN) ili i u ime svog potomstva (61. 136.
stav 2 ZN).
Osoba koja se odrekla nasljedstva ima pravo zadržati dar. Ovo njeno
pravo izjednačeno je s pravom svakog drugog daroprimca koji nije zakon-
ski nasljednik. Ove osobe imaju pravo zadržati dar ako njime nije povri-_
jeden nužni dio, tj. ako se vrijednost dara kreće u granicama r a s p o l o -
ž i v o g dijela ostavine. Takve osobe mogu zadržati dar ako se namire-,
nje povrijeđenog.nužnog dijela može postići umanjenjem oporučnog ras-
polaganja (čl. 41. ZN), ili vraćanjem darova koji su kasnije darovani (čl.
43. ZN).
Daroprimci koji nisu zakonski nasljednici dužni su vratiti samo one
darove koji su im darovani u posljednjoj godini ostaviočeva života (čl. 33.
stav 5 ZN). Naprotiv, zakonski nasljednik koji se odrekao nasljedstva
dužan je vratiti sve one darove koji prelaze raspoloživi dio, bez obzira na
vrijeme kad su mu darovi dani. Posljednje dolazi u obzir ako se vraćanjem
darova koji su darovani u posljednjoj godini života ostaviočeva ne bi mo-
gao namiriti povrijeđeni nužni dio, pa bi se moralo pristupiti vraćanju
dara koji je ranije darovan zakonskom, nasljedniku, koji se nasljedstva
odrekao.
. 2 . Zakonski nasljednik koji se odrekao nasljedstva u korist kojeg
s u n a s l j e d n i k a smatra se i dalje nasljednikom, jer se ovakvo odri-
canje smatra u s t u p a n j e m svog nasljednog dijela (čl. 139. stav 2 ZN).
Takvom se nasljedniku u nasljedni dio treba uračunati sve što je bes-
platnim raspolaganjem primio za života. Ustupanjem svog nasljednog
dijela ne gubi nasljedničko svojstvo i smatra se nasljednikom, pa stoga
i odgovara za dugove ostaviočeve.
Ovaj se nasljednik može o s l o b o d i t i uračunavanja ako v r a t i
u ostavinu ono što je od ostavioca primio kao dar (čl. 56. st. 1 ZN). U tom
slučaju ima pravo sudjelovati u raspodjeli ostavine zajedno s ostalim na- •
sljednicima.
Ako zakonski nasljednik, koji je svoj nasljedni dio ustupio sunasljed-
niku, odluči da z a d r ž i dar, bit će dužan v r a t i t i u ostavinu vrijed-
nost dara u slučaju ako zbog povrede n u ž n o g d i j e l a kojeg nužnog
nasljednika bude stavljen zahtjev u tom pravcu. Opseg vraćanja dara,
međutim, ovisi o tome da li se prema odredbi ostavioca treba tome na-
sljedniku uračunati dar u nasljedni dio ili ne.
Ako se dar koga je takav nasljednik (koji se odrekao nasljedstva u
korist sunasljednika) primio za života ostavioca uračunava u njegov na-
sljedni dio, postupit će se po odredbama člana 53. stav 2 i 3. To znači da
će u slučaju ako je povrijeđen nužni dio kojeg nužnog nasljednika i sta-
vljen zahtjev za vraćanje darova, ovaj nasljednik morati vratiti dar.
koji je primio (izuzev plodova i koristi koje je imao od darovane stvari
čl. 51. stav 2 ZN), u dijelu koji je potreban da se namiri povrijeđeni
nužni dio.
Međutim, ako se po odredbi ostavioca dar darovan nasljedniku n e
u r a č u n a v a u nasljedni dio (po članu 51. st. 3 ZN), takav će nasljed-
nik, u slučaju zahtjeva nužnog nasljednika za vraćanje dara morati vratiti
166
Član 55 — 56.
167
Član 56.
1
uračunavanje darova i legata^ ) Nasljednicima koji nisu primili dar daje
se iz ostavine prvo vrijednost darova što su ih pojedini nasljednici primili
za života ostaviočevog, pa se tek ostatak ostavine dijeli među sve nasljed-
nike, uključujući ovamo nasljednike koji su primili dar manje vrijednosti
(čl. 53. st. 1 ZN).
Nasljednik — daroprimac ima pravo i z b o r a . On može darovanu
stvar vratiti u ostavinu ili je z a d r ž a t i . U posljednjem slučaju vrijed-
nost darovane stvari u r a č u n a t će mu se u'njegov nasljedni dio. Na-
sljednik može darovanu stvar v r a t i t i u ostavinu. U tom slučaju takav
se nasljednik izjednačuje u potpunosti ili djelomice (ako vrati samo neke
stvari) s ostalim nasljednicima. Vraćanjem dara u ostavinu stječe pravo
da sudjeluje u podjeli ostavine zajedno s ostalim nasljednicima. Samo ako
je povrijeđen nužni dio, postoji obaveza nasljednika da vrati stvar in
natura, u dijelu koji je potreban da bi se dopunio povrijeđeni nužni dio.
2. Pod pojmom s a v j e s n o g držaoca stvari treba smatrati p o š t e -
n o g posjednika.(2) U pogledu prava i obaveza poštenog posjednika vidi
pravna pravila iz §-a 329, 330 do 332 GG'Z odnosno §. 203. i 204. SGZ.
Nasljednik — daroprimac smatra se savjesnim držaocem (poštenim
posjednikom) sve do časa saznanja za zahtjev za uračunavanje (čl. 63),
ukoliko se njegova ranija nesavjesnost ne bi dokazala.( s ) Zakonskom na-
sljedniku trebaju se nadoknaditi svi p o t r e b n i troškovi (inpensae ne-
cessariae) koje je učinio da se sačuva darovana stvar, a bez kojih bi ova
stvar propala li bi se njena vrijednost pogoršala. Isto tako pripada mu
pravo na naknadu k o r i s n i h troškova (inpensae utiles) koje je učinio
da se umnože (povećaju) koristi od darovane stvari (§. 331 OGZ). Izuzetno,
nasljedniku će se naknaditi i troškovi koje je učinio radi p o l j e p š a n j a
(i poboljšanja) stvari (inpensae voluptuariae), koje ne donose uvećanu ko-
rist od stvari ako su utjecale da se vrijednost stvari povećala (§. 332. biv.
OGZ). Zakonskom nasljedniku mora se dopustiti da o d n e s e odnosno
skine sa stvari sve ono što je dao za njeno poljepšanje ako se time ne
oštećuje ili ne dira u samu stvar.
3. Savjesni držalac (pošteni posjednik) može po volji upotrijebiti, po-
trošiti i uništiti darovanu stvar, a,da za to nikome ne odgovara (prav. pra-
vilo iz § 329. OGZ § 204. SGZ). Odatle proizlazi da zakonski nasljednik,
ako vrati dar u ostavinu, ne o d g o v a r a za ona oštećenja koja je daro-
vana stvar pretrpjela do momenta saznanja za zahtjev, ukoliko se, narav-
no, ne bi dokazala njegova nesavjesnost (nepoštenje). Ako je darovana
stvar potrošena ili uništena tako da zakonski nasljednik nije više u mo-
gućnosti vratiti je u ostavinu, vrijednost darovane stvari uračunat će mu
se u nasljedni dio. (4)
1
B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 395. i dr A.- F i n ž g a r, u članku
Vračunavanje
2
daril in volil v dedni delež, Pravnik br. 1—3/61, str. 13.
M. P e d e r i n , u članku Zakon o nasljeđivanju (prikaz), Odvjetnik,
br. 9/55,
3
str. 14.
A. F i n ž g a r, cit. članak, str. 22. Od kad se smatra da je nasljed-
nik nepošten je questio facti. Svakako nije pošten onaj nasljednik koji je
računajući da će stvar vratiti u ostavinu, u n a m j e r i da ošteti sunasljed-
nike, 4 postupio na način da je stvar oštetio ili prouzročio nepotrebne izdatke.
B a z a l a , u članku Nužno nasljedstvo, Naša zakonitost, br. 3—4/57,
Str. 151.
168
Član 56 — 57.
169
Član 57.
1
Vidi i objašnjenje uz čl. 35. ZN, pod tač. 1.
2
B a z a l a , u članku Nužno nasljedstvo, Naša zakonitost br. 3—4/57,
str. 152.
170
Član 57 — 58.
S ud ska pr ak s a
Prilikom izračunavanja nužnog dijela, vrijednost onoga što je ostavi-
lac dao nasljed7iiku u dinarima prije 6. IV 1941. na ime njegovog nasljednog
dijela, utvrđuje se na način predviđen u čl. 57. Zakona o nasljeđivanju
(Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Rev. 313/60 od 12. I 1961, Zb.
VI/1—1961, br. 12).
Član 58.
Kad se dar sastoji u osiguranju u korist daroprimca, kao vrijednost
dara Uzet će se zbroj premija koje je uplatio ostavilac, ako je taj zbroj
manji od osigurane svote; a ako je zbroj premija veći od osigurane svote,
kao vrijednost dara uzet će se iznos osigurane svote.
3
B 1 a g o j e v i ć, op. cit, str. 394, smatra da u tom slučaju ima mjesta
upućivanju na parnicu na temelju odredbe čl. 224. ZN; dakle, bez prekida-
nja ostavinske rasprave.
171
Član 58 — 59.
Član 59.
Ono što je potrošeno na uzdržavanje nasljednika i na njegovo oba-
vezno školovanje ne će se uračunati u njegov nasljedni dio.
Da li će se izdaci koje je ostavilac učinio za daljnje školovanje na-
sljednika uračunati u njegov nasljedni dio i u kojoj mjeri, odlučit će sud
prema okolnostima, uzimajući u obzir naročito vrijednost ostavine i tro-
škova školovanja i osposobljavanja za samostalan život ostalih na-
sljednika.
172
Član 59.
173
Član 59.
3
P r o k o p , loc. cit.
I
174
Član 59.
175
Član 59 — 60.
176
Član 60 — 61.
178
Cian 61 — 62.
179
Član 62.
180
Član 62 — 63.
181
Član 63.
182
Član 63 — 64.
uputiti na parnicu. Kod toga će, u smislu cl. 226. st. 1 ZN odrediti koji
će nasljednik u parnici imati ulogu tužioca odnosno tuženika. (*)
Kako se o uračunavanim dara ili lesata u nasliedni dio odlučuje u
ostavinskom postupku, ostavinski sud je dužan da u rješenju o naslje-
đivanju, pored utvrđenja veličine nasljednog dijela svakog nasljednika
(nasljedničke kvote), utvrdi i navede opseg izvršenog uračunavanja na
teret nasljednog dijela pojedinog nasljednika, kao i dio (kvotu) za sva-
kog sunasljednika u kome će (realno) sudjelovati u podjeli, ostavine na-
2
kon izvršenog procesa uračunavanja (čl. 228. st. 2. tač. 3. ZN).( )
4. U ZN nije određen r o k u kome se može tražiti uračunavanje.
Nema sumnje da se uračunavanje može tražiti za vrijeme trajanja osta-
vinskog postupka, dakle, sve do donošenja meritornog rješenja o na-
:
sljeđivanju. • ~—~ "
Nakon dovršenog ostavinskog postupka uračunavanje se može tra-
žiti prilikom naknadnog ostvarivanja prava nasljedstva (po čl. 144. u
vezi sa čl. 236, 237. i 238. ZN). Tu se zahtjev za uračunavanje može po-
javiti i u obliku prigovora koji bi bio istaknut nasuprot zahtjevu osobe
koja potražuje pravo nasljedstva, ili u obliku samostalnog zahtjeva osobe
koja ostvaruje svoje pravo na nužni dio, kako bi se isticanjem zahtjeva
za. uračunavanje darova i legata u nasljedni dio postigla redukcija opo-
ručnih raspolaganja, odnosno restitucija (vraćanje) darova u svrhu na-
dopune povrijeđenog nužnog dijela.
Prema tome, treba uzeti da pravo na stavljanje zahtjeva za uračuna-
vanje zastarijeva u istim rokovima koji su propisani za zastarjelost pra-
va zahtijevati ostavinu (ćl. 144. ZN).
GLAVA TREĆA
1
Ako. među nasljednicima ima osoba koje nisu sposobne nikako ili
nisu sposobne potpuno da se same staraju o svojim poslovima (čl. 177. ZN),
sud je dužan poduzeti mjere radi zaštite njihovih interesa. Tako i B1 a-
gojevie, op. cit., str. 396.
2
Vidi A. F i n ž g a r , u članku Vračunavanje daril in volil v dedni
delež, Pravnik br. 1—2/61, str. 22.
183
Član 64.
184
Član 64.
3
Maurović, Nacrt V knjiga, str. 18, Finžgar, Dedno pravo,
str. 47.
4
Prema austrijskom grad. zakoniku (§ 553) postoji još uvijek razlika
između oporuke i kodicila, ali ova razlika imade neki praktični .značaj samo
u pogledu djelovanja kasnije oporuke na raniju s jedne strane i kasnijeg
kodicila na ranije kodicile ili oporučne zapise (legate) s druge strane (§§
713. i 714).
185
Član 64.
186
Član 64.
8
Isp. E i s n e r, Sposobnost za oporučivanje, Zbornik Pravnog fakul-
teta u Zagrebu, br. 3—4/55, str. 185.
9
B l a g o j e v i ć , op. cit., str 243.
187
Član 64.
188
Član 64 — 65.
10
relativno ništavi pravni poslovi. ( ) Ako se još istakne da se u pojedinim
zakonodavstvima, a među njima i u našem, kao posebna kategorija ne^
valjanih (nevažećih) pravnih poslova diferenciraju n e p o s t o j e ć i
p r a v n i p o s l o v i , tj. takvi koji uopće nisu nastali, jer ne ispunjavaju
n
ni najosnovnije elemente koji su potrebni za njihovo postojanje,( ) onda
se nevaljani (nevažeći) pravni poslovi mogu podijeliti na nepostojeće
pravne poslove, apsolutno ništave pravne poslove i relativno ništave
pravne poslove. Ovu podjelu, a posebno razlikovanje između apsolutno
i relativno ništavih pravnih poslova, možemo prihvatiti i za naše naslje-
dno pravo.
Okolnost da oporučitelj u vrijeme sastavljanja oporuke nije imao
šesnaest godina života ili da nije bio sposoban za oporučivanje (st. 2
ovog člana) dovodi do relativne ništavosti oporuke. Vidi o tome čl. 66.
ZN i objašnjenje uz taj član.
Sudska praksa
1. Osoba psihopatičnog karaktera nije nesposobna testirati (Vrhovni,
sud AP Vojvodine Gž 1020/56, Glasnik br. 6/57, str. 32).
2. Ništava je oporuka sastavljena od osobe koja je lišena poslovne spo-
sobnosti zbog nesposobnosti rasuđivanja (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž
963/58,. Glasnik br. 5/59, str. 26).
189
Član 65.
1
S p a i ć, op. cit., str. 253; dr Andrija G a m s, Uvod u građansko
pravo. Opći dio, III izđ., str. 212.
2
L. M a r k o v i ć , op. cit., str. 216.
3
Vidi, na primjer, P i s k o u Klangovu Komentaru II/2. str. 95. a od
domaćih autora: M a u r o v i ć , Nacrt 1/2, str. 78; R a s t o v c a n, Temelj-
na načela, str. 133; P r o k o p , Komentar Osn. zak. o braku, str. 74; F i n -
ž g a r, op. cit., str. 50; S p a i ć, op. cit., str. 253.
190
član 65.
191
Član 65.
5
L. M a r k o v i ć, op. cit., str 220.
6
§ 119. Njem. grad. zakonika.
192
Član 65 — 66.
Sudska praksa
Prijetnja da se napravi oporuka određenog sadržaja, uslijed koje je ta
oporuka ništava, mora biti izražena nakanom da se druga osoba primora na
određeno očitovanje volje i mora kod oporučitelja prouzrokovati takav strah
od nastupa zla, da je samo uslijed straha došlo do izjave posljednje volje
određenog sadržaja (Presuda Okružnog suda Osijek Gž 566/57, Odvjetnik
br. U/57, str. 306).
1
2
B l a g o j e v i ć , op. cit, str. 296.
Ako sud, međutim, ustanovi da bi poništenje oporuke zbog opaženih
razloga ništavosti išlo u prilog osobama koje se zbog malorjetnosti, duševne
bolesti ili drugih okolnosti ne mogu same brinuti za svoje poslove (čl. 177.
ZN), upozorit će na ovo zakonske zastupnike navedenih osoba.
3
E s c h e r, op. cit., str. 406.
4
B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 297.
194
Član 66.
196
Član 66.
Ijevu sposobnost za sastavljanje oporuke (cl. 64. ZN) ili na pitanje slo-
bodno i svjesno izjavljene volje (čl. 65. ZN), treba prekinuti ostavin-
sku raspravu i stranke uputiti na parnicu, jer se tu radi o sporu o či-
njenicama od kojih zavisi pravovaljanost oporuke, pa prema tome, i
pravo na nasljedstvo /čl. 223. st J7 tsč
5. Tužba kojom se traži poništenje oporuke spada u kategoriju p r e -
j u d i c i j e l n i h (deklaratornih) tužbi ( t u ž b a o n a s l j e d n o m p r a -
vu, Erbrechtsklage), a presuda koju sud u povodu te tužbe donosi jest
čista p r e j u d i c i j e l n a p r e s u d a . Ako s e pitanje pravovaljanosti
oporuke postavlja istom u tužbi o nasljedstvu (hereditatis petitio, Erfo-
schaftsklage — čl. 144. ZN), sud će u toj parnici o pravovaljanosti oporu-
ke odlučiti kao u prethodnom pitanju (ali ako je već protekao rok u
kojem se može tražiti poništenje oporuke, oporuka će se zbog konvalida-
cije smatrati pravovaljanom). Nakon. dovršenog ostavinskog postupka nije
više dopuštena samostalna tužba na poništenje oporuke kao ni druga
tužba o nasljednom pravu, jer se nasljednik za ostvarenje svog prava
može poslužiti tužbom o nasljedstvu (nema, prema tome, ni pravni in-
teres za podnošenje prejudicijelne tužbe).
Na podnošenje tužbe sud upućuje onu stranku, čije pravo smatra
manje vjerojatnim (čl. 226. st. 1 ZN). To će, po naravi stvari, u najvećem
broju slučajeva biti zakonski nasljednik, mada nije isključeno da će u
pojedinom slučaju, prema danim okolnostima, manje vjerojatnim izgle-
dati činjenično tvrđenje oporučnog nasljednika, koga u tom slučaju tre-
ba uputiti na parnicu radi utvrđenja da je oporuka pravovaljana.( 10 )
U slučaju kad se ništavost odnosi na oporuku kao cjelinu, tj. na sve
njene odredbe, bilo bi normalno, da se tužba upravi protiv svih oporuč-
nih nasljednika odnosno uopće protiv svih osoba kojima iz oporuke n e-
pos r e d n o pripada neka imovinska korist (npr. direktni legat). Ipak se
- ovdje ne radi o nužnom, već samo o j e d i n s t v e n o m s u p a r n i c a r-
s t v u (čl. 189. ZPP), tako da se spor o pravovaljanosti oporuke može ri-
ješiti samo na jedinstven način prema svim oporučnim nasljednicima
protiv kojih je tužba upravljena. Ako se ništavost ne odnosi na čitavu
oporuku kao pravni akt, nego samo na pojedine njene odredbe, onda,
naravno, tužbu treba upraviti samo prema onoj osobi, na koju se odnosi
ništava odredba. .
10
Drugačije je bilo prema pravnim pravilima biv. Vanparničnog pos-
tupka (§ 99), po kojima je u slučaju suprotnih nasljedničkih izjava, osoba,
koja je svoje nasljedno pravo temeljila na zakonskom redu nasljeđivanja,
morala uvijek podići tužbu protiv nasljednika koji je zahtijevao nasljedstvo
na temelju izjave posljednje volje koja je odgovarala propisanim formal-
nostima i čija istinitost nije bila obrazloženo osporena.
11
B l a g o j e v i ć , op. cit, str. 301.
197
Član 66.
198
Član 66— 67.
Sudska praksa
Protek roka za poništenje oporuke, bez obzira da li se radi o ništa-
vosti zbog nedostatka u volji oporučitelja (čl. 65. ZN) ili Zbog nedostatka I
oblika (čl. 82. ZN), sud ne ispituje po službenoj dužnosti, već šarao na pri- i
govor stranaka (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 346/61, Glasnik ~Wr~T2j6TT'
Finžgar, 1. c.
199
Član 67.
1
Z a n i n o v i ć , op. cit., str. 5.
P e d e r i n, Zak: o nasljeđivanju, »Odvjetnik« br. 9/55, str. 15.
2
200
Član 67.
pustio izričito statuirata ovu vrst oporuke ako ju je htio dopustiti (čl. 7
i 67. ZN).(3)
4. Ako kod sastavljanja) oporuke nisu ispunjeni svi uvjeti koji se
traže za određeni oblik oporuke, ona ipak može btiti pravovaljana, ukoli-
ko odgovara uvjetima ikoji su predviđeni za dragi, oblik oporuke (kon-
verzija pravnog posla). Tako, na primjer, oporuka koju je oporučatelju
treća osoba napisala po njegovom kazivanju u prisutnosti dvaju svjedo-
doka, ne vrijedi kao alografska oporuka (čl. 69. ZN) ako je oporučitelj
nije vlastoručno potpisao, ali može vrijediti kao usmena oporuka ako
su u vrijeme sastavljanja oporuke postojale iznimne prilike, a oporuči-
telj je umro prije izmaka roka od trideset dana nakon prestanka iznim-
nih prilika (čl. 78. ZN).
Sudska praksa'
3
Vidi G o l j a r , op. cit., str. 194; ovaj se autor priklanja Zaninovi-
ćevom stanovištu, ističući da u prilog tom stanovištu govori i okolnost, što
se zajednička oporuka približuje ugovoru o nasljeđivanju, koji je kod nas
ništav.
201
Član 68.
Vlastoručna oporuka
Član 68.
Oporuka je pravovaljana ako ju je oponičitelj napisao svojom rukom
i ako ju je potpisao.
Za pravovaljanost vlastoručne oporuke nije nužno da je u njoj na-
značen datum kada je sastavljena, ali je korisno da datum bude naznačen.
1
Tako R a š k o v i ć , Oblici oporuka po Zakonu o nasljeđivanju, Naša
zakonitost br. 8—9/56, str. 343; H a n d l u Klangovu Komentaru, sv. 11/1,
str. 178, dopušta upotrebu stenografije kod pisanja oporuke, ali ne i za
potpis.
2
L . M a r k o v i ć, op. cit., str. 194; R a š k o v i ć , 1. c.; B l a g o j e-
v i ć, op. cit., str. 263.
3
H a n d l , op. cit., str. 176; E s c h e r , op. cit., str. 334.
202
* član 68.
203
Član 68 — 69.
P i s m e n a oporuka pred s v j e d o c i m a
Član 69.
Oporučitelj koji zna čitati i pisati može sastaviti oporuku na taj način
da će ispravu koju ma je netko drugi napisao vlastoručno potpisati u
prisutnosti dva svjedoka, izjavljujući pred njima da je to njegova oporuka.
Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je naznačiti nji-
hovo svojstvo svjedoka.
1 . P i s m e n a o p o r u k a p r e d s v j e d o c i m a (testamentum al-
lographum), kao i vlastoručna oporuka jedan je od dvaju predviđenih
8
Vidi B o g d a n f i - N i k o l i . ć , op. cit, sv. II, str. 223.
204 .
Član 69.
205
član 69.
206 , . • .
Član 69.
Sudska praksa
1. Pisac oporuke iz čl. 69. ZN može biti njezin svjedok (Rješenje Vrhov-
nog suda NR Hrvatske Gž 1239/55 od 11. VIII 1955, Zbirka III, br. 200).
2. Zamjenita oporuka važi u pogledu odredaba oporučitelja koji ju je
vlastoručno napisao i potpisao (čl. 68.- ZN), a ne važi u pogledu odredaba
drugog oporučitelja koji ju je (bez formalnosti iz čl. 69, ZN) samo vlasto-
ručno potpisao (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 144/55 od 29. VII
1955, Naša zakonitost br. 3/56, str. 135).
3. Pismena oporuka ne mora biti napisana u prisutnosti oporučiteljice
niti pisac oporuke mora prisustvovati samom oporučivanju (Vrhovni sud
AP Vojvodine Gž 1020/56, Glasnik br. 6/57, str. 32).
4. Jedan od bitnih uvjeta za pravovaljanost oporuke koju je oporuči-
telj napravio na taj način što je svojeručno potpisao ispravu koju mu je
drugi sastavio, jest činjenica da je oporučitelj u vrijeme pravljenja takve
oporuke znao čitati i pisati, i to na onom jeziku na kojem je isprava sastav-
ljena (Presuda Vrhovnog suda. NR Makedonije Gzz 31/57 od 11. VI 1957, Zb.
11/2—1957, br. 354).
5. Pred svjedocima učinjena izjava posljednje volje oporučitelja, koju
je drugi sastavio, a on stavio otisak prsta umjesto potpisa, i koja s obzirom
no odredbe čl. 68—71. ZN nema vrijednost pravovaljane pismene oporuke,
važi kao usmena oporuka, ukoliko postoje uvjeti potrebni za pravovalja-
nost takve oporuke predviđeni u članu 78. ZN (Rješenje Vrhovnog Suda NR
Bosne i Hercegovine Gzz 75/57 od 5. XI 1957, Zb. 11/3—1957, br. 613).
6. Nije valjan testament napisan za testatora od treće osobe ako ga
testator nije potpisao u p r i s u t n o s t i dvaju svjedoka (Vrhovni sud AP
Vojvodine Gž 814/57, Glasnik br. 2/59, str. 46).
7. Nevaljana je pismena oporuka pred svjedocima ako oporučitelj, koji
inače znade čitati i pisati, ne može pročitati sastav oporuke radi oslabje-
nosti vida ili iz nekog drugog razloga (Rješenje Vrhovnog suda NR Slove-
nije Gs rev. 14/59 od 18. IV 1959, Poročilo 1959/1, br. 7).
8. Oporuka, koju je pisala druga osoba, na koju je oporuku oporuči-
telj stavio svoj ručni znak, nije valjana pismena oporuka po čl. 69. ZN.
Ako je tjelesna oslabljenost bila zaprekom za potpis, sud je dužan ispitati,
•nije li oporuka valjana kao usmena, tj. da li je tjelesna oslabljenost bila
trajno ili izvanredno stanje koje je nastupilo upravo prije sastavljanja
oporuke (Vrhovni sud NR Slovenije Gs rev. 103/58, Pravosodni bilten br.
3-4/59, str. 34).
S. Na pravovaljanost oporuke, što se tiče bitne forme, ne utiče okol-
nost da je neka osoba ostaviocu prilikom potpisa oporuke pridržavala ruku
(Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Rev. 155/59 od 9. X 1959, Zb.
IV/3—1959, br. 392).
207
Član 69 — 70.
10. Prema članu 69. ZN oporučitelj može oporuku potpisati i samo svo-
jim rođenim imenom (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Gs rev. 80/60
od 17. VI 1960, Poročilo 1960/1, br. 10).
11. Alografska oporuka je pravovaljana samo ako je napisana na jeziku
koji oporučitelj zna (Vrhovni sud AP Vojvodine Rev. 117/60, Glasnik, br.
12/60, str. 38). . '
12. Nije pravovaljana pismena oporuka pred svjedocima kad je opo-
ručitelj, koji je inače znao čitati i pisati, zbog nekog tjelesnog nedostatka
na pismenu stavio rukoznak umjesto svojeručnog potpisa (Rješenje Vrhov- r
nog suda AP Vojvodine Gž 797/60 od 27. II 1961, Zb. VI/1—1961, br. 13). ;
13. Oporuka je strogo ličan akt koji se sastavlja na osnovu kazivanja i
oporučitelja lično. Prema tome je ništava oporuka koju je sastavio svjedok V
ne po kazivanju oporučitelja, već na osnovu kazivanja oporučiteljeve žene, ]
nakon čega ju je bolesni oporučitelj 'naknadno pročitao i potpisao, izjavivši '
da je prihvaća (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 346/61, Glasnik br. 12/61, '•
str. 24). ' • \
14. Pismenu oporuku pred svjedocima po čl. 69. ZN može napraviti '•
samo onaj, tko zna čitati i pisati. Za pravovaljanost oporuke nije, među- i
tim, bitno da oporučitelj oporuku i pročita (Rješenje Vrhovnog suda NR '.
Slovenije Pž 185/62 od 27. IV 1962, Poročilo 1962/1, br. 10).
15. Ne postoji pismena oporuka pred svjedocima u smislu čl. 69. ZN ako '•'
oporučitelj zbog oštećenja vida nije bio u stanju da čita i piše (Rješenje
Saveznog vrhovnog suda Rev. 769/62 od 19. VI 1962, Zb. VII/2—1962,
br. 149). r
16. Potpisivanje oporuke od strane ostavioca mora biti popraćeno isto- :
vremenom izjavom da je to njegova oporuka (Presuda Saveznog vrhovnog
suda Rev 3719/62 od 11. XII 1962, Odvjetnik, br. 3—4/63, str. 85). [.
~ i
208 I
Član 70.
1
U Art. 500. Švicarskog grad. zakonika upotrijebljen je za isti slu-
čaj neutralan izraz »saopćiti« (mitteilen) iz čega proizlazi da je u švicarskom
nasljednom pravu kod sastavljanja sudske oporuke dopušteno da oporu-
čitelj ovlaštenom sudskom službeniku saopći svoju volju bilo usmeno, bilo
pismeno (vidi kod E s c h e r a, op. cit., str. 313).
210
Član 70 — 71.
Sudska o p o r u k a a k o o p o r u č i t e l j n i j e u s t a n j u da je p r o č i t a
Član 71.
U slučaju da oporučitelj nije u stanju da pročita oporuku koju mu je
sastavio sudac, ovaj će je pročitati oporučitelju u prisutnosti dva svjedoka,
pa će onda oporučitelj u prisutnosti istih svjedoka oporuku potpisati,
ili staviti na nju svoj rukoznak, pošto izjavi da je to njegova oporuka.
Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci.
Sudac će na oporuci potvrditi da su sve ove radnje izvršene.
1. Na oporučivanje u obliku s u d s k e o p o r u k e uz s u d j e l o v a -
n j e s v j e d o k a upućene su osobe:
a) koje ne znaju ili nisu u stanju čitati ni pisati,
b) koje znaju i mogu pisati, ili znaju i čitati, ali n i s u u s t a n j u
čitati, •'
c) koje znaju i mogu čitati; ali n e z n a j u p i s a t i ,
^!))koje znaju pisati i čitati, ali n i s u u s t a n j u p i s a t i ,
e) koje ne znaju službeni jezik (čl. 166. st. 1 ZN),
(f|)koje su nijeme (čl. 166. st. 2 ZN).
Svjedoci koji u navedenim slučajevima sudjeluju kod sastavljanja
sudske oporuke nazivaju se oporačnim svjedocima, za razliku od tzv.
svjedoka identiteta, čija se funkcija iscrpljuje u utvrđivanju identiteta
^oporučitelja. O p o r u č n i s v j e d o c i nisu obični dokazni svjedoci, već
njihova uloga prilikom sastavljanja oporuke ima određeni solemnitetni
karakter, pa se ti svjedoci nazivaju i s o l e m n i t e t n i m (solenitetnim)
svjedocima.
Oporučni svjedoci mogu, ali ne moraju prisustvovati utvrđivanju tek-
sta oporuke. Njihova je uloga u tome da prisustvuju č i t a n j u oporuke
oporučitelju od strane suca i izjavi oporučitelja, kojom p o t v r đ u j e da
je pismeni sastav koji je pročitao sudac njegova oporuka, zatim da pri-
sustvuju p o t p i s i v a n j u oporuke odnosno stavljanju rukoznaka na
oporuku od strane oporučitelja i konačno da se potpišu na samoj oporuci
(čl. 166. st. 3 ZN). Samo onda ako oporučitelj ne zna službeni jezik ili ako
211
Član 71.
1
E s c h er, op. cit., str. 318.
2
N e d e l j k o v i ć , u članku cit. u noti 4. uz čl. 68. ZN str. 13; G o-
1 j a r, op. cit, str. 197.
212
Član 72.
Član 72.
Oporučitelj može vlastoručnu oporuku, pismenu oporuku pred svje-
docima i sudsku oporuku povjeriti na čuvanje kotarskom sudu u otvore-
nom ili zatvorenom omotu, o čemu će sud sastaviti zapisnik, oporuku
staviti u poseban omot, koji će zapečatiti i čuvati u sudu.
P o v j e r a v a n j e (predaja) o p o r u k e s u d u n a č u v a n j e tre-
ba razlikovati od oblika pismenog izjavljivanja posljednje volje pred
sudom (testamentum iudici oblatum). Taj oblik sudske oporuke bio je
predviđen pravnim pravilima OGZ-a (§ 587.) i Srbijanskog grad. zakoni-
ka (§ 432). Ova varijanta sudske oporuke nije preuzeta u Zakon o naslje-
đivanju. Razlika između pismenog oblika sudske oporuke i predaje opo-
ruke sudu na čuvanje jest u tome, što u prvom slučaju, sud zapisnički
ovjerava autentičnost oporuke, čime oporuka koju je napisao oporučitelj
ili treća osoba po njegovom kazivanju postaje javnom oporukom, dok u
drugom slučaju sud potvrđuje samo činjenicu predaje odnosno prijema
oporuke na čuvanje. U prvom slučaju radi se o pravljenju sudske oporuke,
u drugom o pohranjivanju već gotove (perfektne) oporuke.(*)
1
F i n ž g a r, op. cit., str. 52.
213
Član 72 — 73.
214
Član 73.
215
Član 73 — 74.
R a s p o l a g a n j a u k o r i s t s u * a, s v j e d o k a i n j i h o v i h b l i ž i h
srodnika
Član 74.
Ništave su odredbe oporuke kojima se ostavlja nešto sucu koji je
oporuku sastavio, svjedocima pri njezinom sastavljanju, kao i precima,
potomcima, braći i sestrama i bračnim drugovima ovih osoba.
216
Č l a n 74 — 75.
nossrodstva i t a z b i n s k a veza i z m e đ u s v j e d o k a i o s o b e
kojoj j e n e š t o o p o r u k o m o s t a v l j e n o j e s t r a z l o g o m ni-
štavosti odnosno oporučne odredbe, dok razlog nesposobnosti za opo-
ručno svjedočenje leži u odnosu srodstva i tazbinskoj vezi između neke
osobe i oporučitelja. Isto je tako ništava i oporučna odredba kojom se
nešto ostavlja s u c u koji je oporuku sastavio ili oporučnim sv j e d o ci-
ma. •
Odredba ovog člana o ništavosti oporučnih raspolaganja u korist su-
ca, svjedoka i njihovih bližih srodnika odnosi se mutatis mutandis i na
službene osobe i svjedoke koji sudjeluju pri sastavljanju diplomatske opo-
ruke, oporuke na brodu i vojničke oporuke (čl. 75—77. ZN).
Nije ništava odredba oporuke kojom se nešto ostavlja z a p i s n i č a -
ru kod sudske oporuke, što se dade opravdati okolnošću, da i pisac alo-
grafske oporuke može biti ne samo srodnik oporueiteljev ili nasljednikov
nego i osoba kojoj je oporukom nešto ostavljeno, dakle, i sam nasljednik
(vidi objašnjenje uz čl. 69. ZN, pod tač. 4.).(1)
2. Oporuka je i u ovom slučaju ništava samo u onom dijelu na koji
se odnosi razlog ništavosti. Prema tome su ništave samo one odredbe
kojima je nešto ostavljeno osobama navedenim u ovom članu, dok ostali
sadržaj oporuke ostaje na snazi.
Raspolaganja u korist suca, svjedoka i njihovih bližih srodnika pred-
stavljaju nedostatke u obliku oporuke.
Jednako kako su ništava raspolaganja u korist suca, svjedoka i nji-
hovih bližih srodnika učinjena u alografskoj i sudskoj oporuci (i ovoj
izjednačenim oporukama) ništava su i raspolaganja u korist svjedoka i
njihovih bližih srodnika sadržana u usmenoj oporuci, samo što je kod ove
posljednje ništavost oporučnih raspolaganja proširena i na pobočne srod-
nike trećeg i četvrtog stepena (čl. 81. ZN).
Oporuka s a s t a v l j e n a p r e d d i p l o m a t s k i m i l i k o n z u l a r n i m
predstavnikom u inozemstvu
Član 75.
Oporuku može sastaviti državljaninu Federativne Narodne Republike
Jugoslavije u inozemstvu po odredbama koje vrijede za sastavljanje
sudske oporuke konzularni predstavnik ili diplomatski predstavnik Fede-
rativne Narodne Republike Jugoslavije koji vrši konzularne poslove.
217
Član 75.
Oporuka s a s t a v l j e n a n a j u g o s l a v e n s k o m b r o d u
Član 76.
Na jugoslavenskom brodu oporuku može sastaviti zapovjednik broda,
po odredbama koje vrijede za sastavljanje sudske oporuke.
Oporuka koja je sastavljena na brodu prestaje vrijediti po isteku
trideset dana po povratku oporučitelja u Federativnu Narodnu Republiku
Jugoslaviju.
1. Oporuka s a s t a v l j e n a na j u g o s l a v e n s k o m b r o d u
(testamentum in navigationibus conditum) je oblik izvanredne javne
oporuke, koju po odredbama koje važe za sudsku oporuku sastavlja zapo-
vjednik broda.
U ovom se članu radi o oporuci koju je našem ili stranom državlja^-
ninu sastavio zapovjednik j u g o s l a v e n s k o g broda, što s obzirom na
načelo »locus regit actum« iz čl. 158. ZN ne isključuje mogućnost da naš
sud primi kao pravovaljanu oporuku koju je našem ili stranom državlja-
ninu sastavio zapovjednik broda strane državne pripadnosti.
Oporuka ovog oblika može se praviti kako na p o m o r s k i m b r o -
dovima, tako i na b r o d o v i m a u n u t r a š n j e p l o v i d b e (riječni,
jezerski i kanalski brodovi). Nisu isključeni ni tzv. j a v n i (specijalni)
brodovi, tj. takvi koji su isključivo u službi s javnim ciljem i obav-
ljaju trgovačko poslovanje (državne jahte, carinski brodovi, brodovi za
znanstvena istraživanja i drugi slični brodovi).
Za određivanje p o j m a b r o d a mjerodavni su posebni propisi o
klasifikaciji prijevoznih sredstava na vodama. Tako se, na primjer, pod
brodom trgovačke mornacire FNRJ smatra onaj brod koji je upisan u
neki od upisnika brodova trgovačke mornarice FNRJ i koji je po izvrše-
nom upisu dobio tzv. Upisni list (čl. 1. i 6. Uredbe o upisu pomorskih
brodova i čamaca FNRJ — SI. list FNRJ br. 25/51). U upisnik brodova
6
Isp. B1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 274.
219
Član 76.
može se, međutim, upisati samo onaj plovni objekat koji ima preko 10
Brt, ukoliko ima palubu (čl. 4. cit. uredbe).
Ova se oporuka može praviti ne samo za vrijeme plovidbe broda na
otvorenom moru ili u stranim teritorijalnim vodama, odnosno za vrijeme
zadržavanja broda u stranim lukama nego i za vrijeme plovidbe u našim
teritorijalnim vodama, pa i onda kada se brod još nalazi u našoj luci ako
1
je spreman za plovidbu^ )
2. Oporuka na brodu sastavlja se po odredbama koje važe za sastav-
ljanje sudske oporuke, a sastavlja je zapovjednik broda.
Sastavljenu oporuku može oporučitelj povjeriti na čuvanje zapovjed-
niku broda. Zapovjedniku broda može, međutim, oporučitelj povjeriti na
čuvanje i oporuku koju je on sam, svojom rukom napisao i potpisao za
vrijeme plovidbe, kao i oporuku koja je napravljena prije dolaska na
brod.
Ako osoba koja se nalazi na brodu za vrijeme putovanja želi da preda
na čuvanje pismenu izjavu posljednje volje, zapovjednik broda je dužan
primiti na čuvanje takvu pismenu izjavu i o tome izdati potvrdu. Na
zahtjev izjavioca posljednje volje zapovjednik broda vratit će mu izjavu
posljednje volje, uz povraćaj potvrde. Ako izjavilac posljednje volje
umre za vrijeme putovanja broda ili do završetka putovanja ne zatraži
da mu se vrati izjava posljednje volje, zapovjednik broda ju je dužan
predati našem konzularnom predstavniku ako je prva luka pristajanja
broda u inozemstvu. Ako u prvoj luci pristajanja broda u inozemstvu
ne postoji naše konzularno predstavništvo, zapovjednik broda predat
će izjavu posljednje volje našem konzularnom predstavniku u prvoj
narednoj luci pristajanja broda u inozemstvu, u kojoj on postoji, a
ukoliko ni u jednoj luci pristajanja broda u inozemstvu nema kon-
zularnog predstavništva ili ako je prva luka pristajanja broda u FNRJ
— lučkoj kapetaniji prve luke pristajanja broda u FNRJ. Prima-
nje izjave posljednje volje na čuvanje, njeno vraćanje izjaviocu, kao i
predaja izjave posljednje volje nadležnom organu zabilježit će se u brod-
ski dnevnik (čl. 11. Pravilnika o prijavljivanju rođenja i smrti, o prima-
nju izjava posljednje volje i o postupku s imovinom umrlih osoba na
2
brodovima trgovačke mornarice — SI. list FNRJ, br. 109/49).( )
3. Rok od trideset dana, nakon čijeg isteka prestaje vrijediti oporuka
sastavljena na brodu, računa se od dana povratka oporučitelja u FNRJ.
Ako je putovanje brodom izvršeno u teritorijalnim vodama FNRJ, onda
se rok od trideset dana računa od dana završetka oporučiteljevog puto-
1
B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 274; R a š k o v i ć , str. 274; R a š k o v i ć,
na str.
2
346. članka cit. u noti 5 uz prethodni član; G o 1 j a r, op. cit., str. 199.
Odredbe čl. 11. cit. Pravilnika ostale su na snazi i nakon donošenja
Uredbe o usklađivanju odredaba o upravnom postupku iz propisa bivše
Vlade FNRJ, Saveznog izvršnog vijeća i saveznih organa uprave sa Zako-
nom o općem upravnom postupku (SI. list FNRJ, br. 52/57), jer se tu ne radi o
odredbama upravnog postupka, niti su te odredbe u suprotnosti s odred-
bama Zakona o nasljeđivanju ili drugim propisima koji su kasnije do-
neseni.
220
Član 76 — 77.
O p o r u k a s a s t a v l j e n a z a v r i j e m e m o b i l i z a c i j e ili r a t a -
Član 77.
Za vrijeme mobilizacije ili rata može, po odredbama koje vrijede za
sastavljanje sudske oporuke, sastaviti oporuku osobi na vojnoj dužnosti
komandir čete ili drugi koji starješina njegovog ili višeg ranga, ili koja
druga osoba u prisutnosti "kojeg od ovih starješina, kao i svaki starješina
odvojenog odreda.
Ovako sastavljena oporuka prestaje vrijediti po isteku šezdeset dana
po završetku rata, a ako je oporučitelj prije ili kasnije demobiliziran po
isteku trideset dana po demobilizaciji.
1. O p o r u k a s a s t a v l j e n a za v r i j e m e m o b i l i z a c i j e i l i
r a t a je oblik izvanredne javne oporuke naziva se obično v o j n i č k o m
o p o r u k o m (testamentum militare), koji naziv nije posve .adekvatan
za ovaj oblik oporuke, jer se njime mogu koristiti ne samo vojnici kako
bi to proizlazilo iz etimološkog značenja riječi »vojnička«, nego i sve dru-
ge osobe koje se za vrijeme mobilizacije ili rata nađu na vojnoj dužnosti,
dakle, i oficiri, podoficiri i druge vojne osobe.(1)
Sastavljanje vojne oporuke dolazi u obzir samo za vrijeme mobili-
zacije ili rata, a njom se može koristiti jedino osoba koja se za vrijeme
tih stanja nalazi na vojnoj dužnosti. Sporedno je da li je mobilizacija
opća ili djelomična. U pripravnom stanju ne može se ova oporuka
2
sastavljati.( ) >
Vojnička se oporuka sastavlja uz formalitete koji su predviđeni za
sudsku oporuku.
2. Položaj i rang vojnog starješine koji je ovlašten na sastavljanje,
vojničke oporuke određen je propisima o organizacionoj podjeli JNA na
jedinice i njihove dijelove. Prema tim propisima čin ne označava samo
starješinski odnos i mjesto koje njegov nosilac zauzima u hijerarhijskom
redu vojnih jedinica nego i stručnu sposobnost za vršenje funkcija za
1
2
B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 275.
B l a g o j e v i ć , međutim, smatra da se vojnička oporuka može
praviti i za vrijeme većih vojnih manevara ili vježbi koje imaju mobiliza-
cioni režim (op. cit., str. 275).
• 221
Član 77 — 78.
koje je pojedini čin vezan. Položaju komandira čete odgovara čin kape-
tana i kapetana I klase. Kako se može desiti da za vrijeme mobilnog
ili ratnog stanja treba primiti izjavu posljednje volje od osobe koja je
na vojnoj dužnosti u sastavu odvojenog odreda, to je predviđeno da u
takvom slučaju vojničku oporuku može sastaviti svaki starješina odvo-
jenog odreda, makar i nema rang koji se traži za komandira čete.
3. Za prestanak važnosti vojničke oporuke postoje dva roka: o p ć i
od šezdeset dana i p o s e b n i (individualni) od trideset dana. Opći rok
dolazi u obzir onda ako je osoba koja je izjavila svoju posljednju volju
u obliku vojničke oporuke demobilizirana danom završetka ratnog stanja.
Ako je ta osoba demobilizirana za vrijeme ratnog stanja ili posla je. pre-
stanka tog stanja, za trajanje važnosti oporuke mjerodavan je posebni
rok od trideset dana, koji se računa od dana demobilizacije te osobe.
Objašnjenje uz prethodni član pod tač. 3. o djelovanju roka na važ-
nost oporuke na brodu vrijedi — mutatis mutandis — i za vojničku opo-
ruku.
Usmena oporuta
222 I
r
Član 78.
223
Član 78.
pogledu ići suviše daleko. Usmena oporuka predstavlja izuzetni oblik opo-
ručdvanja, a pojam izuzetnosti isključuje ekstenzivnu primjenu. Inače bi
se moglo desiti, kako opravdano primjećuje Rašković, da se »kroz širinu
izraza provuče« »na druga vrata« usmena oporuka kao stvarno redovni
2
oblik testiranja.( )
Da li je spor o postojanju iznimnih prilika činjenične ili pravne pri-
rode, vidi uz čl. 223. ZN.
4. Za valjanost usmene oporuke potrebno je da posljednja volja bu-
de izražena p r e d d v a s v j e d o k a . Ne traži se da oba svjedoka budu
istovremeno prisutna iako bi, u pravilu, trebalo tako da bude. Međutim,
s obzirom na posebne okolnosti nekog slučaja, može se dopustiti i odstu-
panje od tog pravila. Čini se da je takva mogućnost predviđena i samim
zakonom, kada se u stavu 1 ovog člana upotrebljava izraz »pred« dva
svjedoka, a ne »u prisutnosti« dvaju svjedoka kao kod pismene oporuke
pred svjedocima (čl. 69. st. 1 ZN).
Oporučitelj treba svoju posljednju volju pred svjedocima iz-
javiti u s m e n o . & obzirom na određenost ovog izraza koji je sadržan i
u samom nazivu oporuke ne bi ovdje došao u obzir drugi način izjavlji-
vanja volje. Naročito ne bi došlo u obzir pismeno saopćenje posljednje
volje, jer u slučaju ako je oporučitelj u stanju pisati, onda je u mogu-
ćnosti da napravi pismenu oporuku, bilo holografsku, bilo alografsku.
Za svjedoke se traže isti uvjeti kao i kod sudske oporuke, samo što
nije potrebno da znaju čitati i pisati (čl. 79. ZN). "
O dužnosti svjedoka usmene oporuke vidi uz čl. 80. ZN.
5. V r i j e m e v a ž e n j a usmene oporuke je ograničeno. To je i
razumljivo, s obzirom na provizornu prirodu ove oporuke. Kako rok va-
ženja iznosi trideset dana računajući od prestanka iznimnih prilika, u-
smena će oporuka ostati na snazi, samo ako oporučitelj, nakon što je opo-
ruku napravio, umre za vrijeme trajanja iznimnih prilika ili prije isteka
roka od trideset dana od prestanka iznimnih prilika. Može se, međutim,
dogoditi da za vrijeme dok još traju iznimne prilike, zbog kojih je oporu-
čitelj bio upućen da izjavi svoju posljednju volju u obliku usmene oporu-
ke nastupe druge smetnje koje sačinjavaju nove iznimne prilike, a koje
opet isključuju mogućnost pravljenja pismene oporuke. U takvom se slu-
3
čaju rok od trideset dana računa od prestanka novih iznimnih prilika. ( )
Postavlja se pitanje da li usmena oporuka vrijedi ako je oporučitelj
prije isteka roka od trideset dana zbog gubitka sposobnosti za rasuđiva-
nje postao nesposoban za sastavljanje oporuke. Odredba stava 3 člana 64.
ZN ne daje nam odgovor na ovo pitanje, niti je ovdje primjenljiva. Dr-
žimo da bi i u ovom slučaju oporuka trebala ostati na snazi, jednako kao i
kad oporučitelj umre prije isteka tog roka, jer je u oba slučaja ratio ista.
Istekom roka od trideset dana od prestanka iznimnih prilika gubi
usmena oporuka i p s a 1 e g.e svoju vrijednost, ukoliko oporučitelj prije
isteka roka nije umro ih nije postao nesposoban za sastavljanje oporuke
(vidi naprijed pod tač. 3, in fine). Ako su među strankama, s obzirom na
2
R a š k o v i ć , na str. 342. članka cit. u noti 5 uz čl. 75. ZN.
3
E s c h e r , op. cit., str. 351; B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 281.
224
Član 78 — 79.
Sudska praksa
1. Za odluku da li postoje »iznimne prilike« u smislu čl. 78. ZN može.
biti odlučno da je ostaviteljica uslijed starosti i bolesti i s obzirom na go-
dišnje doba i teške vremenske neprilike, jf.«fi i s rib?,irom na udaljenost
Jbtto nesposobna doći do suda radi "pravljenja oporuke- (Rješenje Vrhovnog
suda NR Hrvatske Gzz 106/56 od-30. VIII 1956', Jug. adv. 1—2/57, str. 67).
2. Bolest oporučitelja sama po sebi ne može se smatrati kao izuzetna
prilika za sastav usmene oporuke u smislu člana 78. ZN (Rješenje Vrhovnog
suda NR Makedonije Gžz 14/57 od 27. III 1957, Zb. II/1—1957, br. 57).
3. Izuzetnim prilikama po čl. 78. ZN smatra se, i slučaj kad oporu-
čitelj uslijed naglo, nastupile nemoći nije u stanju potpisati pismenu opo-
'ruku, a za trajanja sposobnosti za testiranje nije se mogao pozvati sudac
radi sastava sudske oporuke, jer je to bilo van uredovnog vremena suda
(Presuda Okružnog suda Bjelovar Gž 1312/57 od 2. XI 1957).
4. Izraz »izuzetne prilike« iz člana 78. ZN obuhvaća sve okolnosti kako
objektivne, tako i subjektivne prirode uslijed kojih oporučitelj nije bio u
mogućnosti da napravi redovnu, pismenu oporuku. Da li su postojale izu-
zetne prilike u istaknutom smislu, pa, prema tome, da li će se tako izjav-
ljena posljednja volja priznati pravovaljanom oporukom, ocjenjuju sudovi
prema okolnostima svakog slučaja (Vrhovni sud NR Bosne i Hercegovine
Gzz 75/57 od 5. XI 1957, Pravni život br. 3—4/58, str. 50).
5. Pod iznimnim prilikama koje su preduvjet valjanosti usmene opo-
ruke razumijevaju se vremenske nepogode i teški događaji uslijed kojih
ostavilac nije mogao sastaviti pismenu (holografsku ili alografsku) oporuku
(Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 124/57 od 31. X 1957, Naša zako-
nitost 7—8/58, str. 374).
6. Vrijeme, kad je oporučitelj usmeno izjavio posljednju volju, mjero-
davno je za ocjenu da li uslijed iznimnih prilika nije on bio u mogućnosti
da~sastavi pismenu oporuku (Presuda Vrhovnog suda NK Hrvatske Rev.
86/5<U>đ 18. II 1959, Naša zakonitost br. 5—6/59, str. 257).
(^ Izuzetne prilike za valjanost usmene oporuke treba shvaćati u naj-
širem smislu (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 76/60, Glasnik br. 4/61, str. 29).
8. Svjedoci usmene oporuke ne moraju biti posebno baš za to pozvani,
nego je dovoljno da je u njihovoj prisutnosti oporučitelj jasno i određeno
očitovao svoju posljednju volju (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev.
583/60 od 14. X 1960, Naša zakonitost br. 1—2/61, str. 82).
9. Vidi odluku pod br. 5. uz član 69. ZN.
Tko m o ž e biti s v j e d o k p r i s a s t a v l j a n j u u s m e n e o p o r u k e
Član 79.
Pri sastavljanju usmene oporuke mogu biti svjedoci samo osobe koje
mogu biti svjedoci pri sastavljanju sudske oporuke, ali ne moraju znati
čitati i pisati.
Kao oporučni svjedoci kod usmene oporuke mogu biti osobe koje su
punoljetne (i one koje su punoljetnost stekle stupanjem u brak iako još
Sudska praksa
Vidi odluku pod br. 3. uz član 73. ZN.
226
Član 80 — 81.
227
Član 81 — 82.
P o n i š t e n j e o p o r u k e zbog n e d o s t a t k a o b l i k a
Član 82.
Poništenje oporuke zbog nedostatka oblika može tražiti nakon otva-
ranja nasljedstva samo osoba koja ima pravni interes, i to u roku od
ffodinu danafotkada je saznala za oporukuj a najkasnije za deset godina
od proglašenja oporuke.
Rok od godinu dana ne može početi teći prije proglašenja oporuke.
228
Član 82. -
je ostavilac potpisao. Isto tako ima izgled formalno valjane oporuke pred
svjedocima (cl. 69. ZN) pismeni sastav o raspolaganju imovinom za slučaj
smrti, koji je napisala treća osoba, ako je ispod teksta tog pismenog sasta-
va ispisano lično ime oporučitelja i još dviju osoba, iako svjedoci kod pot-
pisivanja oporuke od strane ostavioca nisu bili prisutni. Sudski zapisnik u
kojem je sadržana izjava posljednje volje ostavioca* ako je potpisan od
ostavioca i snabdjeven potvrdom suca, da ga je ostavilac u njegovoj pri-
sutnosti pročitao i potpisao, odgovara po svom vanjskom izgledu for-
malno valjanoj sudskoj oporuci (čl. 70. ZN), makar ostavilac nije znao
službeni jezik i, prema tome, nije bio u stanju pročitati zapisnik o pri- hi
mljenoj izjavi posljednje volje.
Ako nasljednici podnesu sudu pismeni sastav kojim je ostavilac ras-
poredio svoju imovinu za slučaj smrti, a taj pismeni sastav po svom vanj-
skom izgledu odgovara jednom od oblika oporuke predviđenih zakonom,
iako stvarno nisu ispunjene sve formalne pretpostavke koje se traže za
odnosni oblik oporuke, sud mora taj pismeni sastav primiti kao podlogu
za provođenje ostavinske rasprave, ukoliko nijedan od zakonskih nasljed-
nika ili druga osoba s pravnim interesom s uspjehom ne ospori pravo-
valjanost takve oporuke zbog nedostatka oblika. Razumljivo , je, s ob-
zirom na prirodu stvari, da u navedenim slučajevima poništenje oporuke
zbog nedostatka oblika može tražiti samo ona osoba s pravnim intere-
som, kojoj su poznate okolnosti pod kojima je oporuka sastavljena. Ne
dođe li u ovim slučajevima od strane zainteresiranih osoba do zahtjeva za
poništenje oporuke zbog nedostatka oblika, sud će provesti ostavinsku
raspravu na temelju predočene oporuke, jer se pretpostavlja da ona sa-
drži izjavu posljednje volje ostaviočeve.
Postavlja se, međutim, pitanje da li sud može po s l u ž b e n o j d u ž -
n o s t i o d b i t i da kao temelj nasljeđivanja uzme oporuku koja već po
svom vanjskom izgledu ne odgovara obliku utvrđenom u zakonu.
U sudskoj praksi o ovom pitanju nije još došlo do izražaja određeno
stanovište. Neki pisci, međutim, izražavaju shvaćanje^) da sud ne •srnii e
kao temelj nasljeđivanja primiti oporuku koja ima u o č l j i v e f o r -
m a l n e n e d o s t a t k e , makar nijedna od zainteresiranih osoba u tom
pravcu ne stavi zahtjev. Staviše — prema ovom stanqvištu — sud ne bi
mogao ovakvu oporuku uzeti u obzir ni u slučaju ako bi sve zainteresi-
rane stranke izričito tražile da se ona uzme kao podloga za ostavinsku
raspravu. Ovo se shvaćanje upire na odredbu člana 67.- ZN, prema kojoj
je pravovaljana samo ona oporuka koja je sastavljena u obliku utvrđenom
u zakonu i pod uvjetima predviđenim zakonom.(2)
Odredbi člana 67. ZN ne može se, po našem mišljenju, dati ono znače-
nje kakvo proizlazi iz naprijed spomenutog stanovišta. U toj je odredbi,
istina, sadržano opće pravilo da je za pravovaljanost oporuke u formalnom
pogledu potrebno da ona bude sastavljena uz formalitete predviđene za-
konom, ali se to pravilo ne može primjenjivati izolirano ni od odredaba
1
B l a g o j e v i ć . op. cit., str. 298; B a z a 1 a, Poništenje oporuke zbog
nedostatka oblika, Naša zakonitost br. 3—4/59, str. 107. — Vidi i F i n -
ž g a2 r, op. cit., str. 48.
B a z a 1 a, cit. članak, str. 109.
229
Član 82.
230
Clan82 —83.
231
Član 83.
1
F i n ž g a r , op. cit., str. 65.
232
Član 83 — 84.
Sudska praksa
1. V presudi koja utvrđuje oporuku u slučaju kad je ova uništena,
izgubljena, sakrivena ili zametnuta, moraju se naročito utvrđivati činjenice
važne za pravovaljanost oporuke i za saznanje njezinog sadržaja, a osim,
toga i činjenice' da je oporuka nestala načinom i u uvjetima predviđenim
u članu 83. Zakona o nasljeđivanju (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev.
1108/58 od 10. III 1958, Zb. IV/I—1959, br. 25).
2. Dosljedno načelu pravne sigurnosti i općoj odredbi Zakona o naslje-
đivanju, da izjava posljednje volje proizvodi pravni učinak oporuke kad je
učinjena u obliku i na način u zakonu strogo određen, član 83. tog zakona
određuje stroge uvjete potrebne da oporuka, koja nije pronađena i predana
sudu, proizvede učinak pravovaljane oporuke. Uvjeti označeni u čl. 83. ZN
jesu materijalno-pravne činjenice odlučne za postojanje prava nasljedstva
u korist osobe koja se na takvu oporuku poziva (Rješenje Saveznog vrhov-
nog suda Rev. 151/60 od 17. VIII 1960, Zb. V/2—1960, br. 151).
Određivanje nasljednika
Član 84.
Oporučitelj može oporukom odrediti jednog ili više nasljednika.
Nasljednik na temelju oporuke je osoba koju je oporučitelj odredio da
naslijedi cjelokupnu njegovu imovinu, ili dio imovine određen prema
cijeloj imovini.
Nasljednikom smatrat će se i osoba kojoj su oporukom ostavljene
jedna ili više određenih stvari ili prava, ako se utvrdi da je volja oporu-
čiteljeva bila da mu ta osoba bude nasljednik.
233
Član 84.
1
Izjava o priznanju vanbračnog očinstva nalazi se obično uz odredbe
oporuke, koje se odnose na raspored imovinom za slučaj smrti. Izjava o
priznanju vanbračnog očinstva, koja bi predstavljala jedini sadržaj oporuke,
ne bi se mogla smatrati nevažećom samo zato što oporučitelj nije u istom
aktu posebnom odredbom izvršio i raspodjelu imovinom, a isto tako taj
pravni akt ne bi zbog toga izgubio karakter oporuke. Treba kod toga uzeti
u obzir da oporučitelj svojom izjavom o priznanju vanbračnog očinstva
posredno vrši i raspored imovinom za slučaj smrti, jer tim priznanjem opo-
ručitelja vanbračno dijete ulazi u krug njegovih zakonskih nasljednika prvog
nasljednog reda (čl. 23. ZN).
234
f Član 84.
Sudska praksa
1. I izjava volje koja se označuje kao »ugovor-kontrat« može se, s
obzirom na sadržaj i okolnosti pod kojima je bila dana, smatrati oporukom
(Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Rev. 267/61 od 5. I 1962, Porodilo
1962/1, br. 8).
2. Legat uživanja cjelokupne ostavinske imovine može se u smislu čl.
84. stav 3 ZN smatrati nasljedstvom (Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije
Pž 12/62 od 16. II 1962, potvrđena presudom Saveznog vrhovnog suda Rev.
1599/62 od 1. VIII 1962, bez posebnog obrazloženja, Poročilo 1962/1, br. 15).
3. Vidi odluku uz član 89. ZN.
2
Isp. F i n ž g a r , op. cit, str. 53. i B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 297.
3
Isp. F i n ž g a r , op. cit., str. 54.
235
Član 85.
Supstitucije
Član 85.
Oporučiteli može odrediti oporukom osobu kojoj će pripasti nasljed-
stvo ako određeni nasljednik umre prije njega, ili se odrekne nasljedstva,
ili bude nedostojan da naslijedi.
Isto vrijedi i za zapise.
Oporučitelj ne može odrediti nasljednika svome nasljedniku ni za-
pisovniku. •
236
Član 85.
2
U austrijskoj je literaturi sporno i pitanje odnosa transmisije i sup-
stitucije. Većina pisaca stoji na stanovištu da supstitut isključuje institu-
tove transmisare. Ovi se pisci pri tom oslanjaju na pravno pravilo iz § 809.
OGZ iz kojeg izvode da na nasljednike instituta, koji je umro prije nego je
dao nasljedničku izjavu, samo onda prelazi njegovo nasljedno pravo ako mu
•oporučitelj nije odredio supstituta. Vidi kod R a p p a p o r t a u Klangovu
Komentaru, sv. II/l, str. 211.
3
Vidi E s c h e r , op. cit, str. 246.
237
Član 85.
238
Član 85.
Sudska praksa
1. Propis člana 243. stav 4 ZN, prema kome se smatra da ne postoji odredba
o fideikomisarnoj supstituciji učinjena u oporuci prije stupanja na snagu
Zakona o nasljeđivanju, ne dolazi do primjene ako je do dana objavljivanja
tog zakona u ostavinskom postupku iza oporučitelja fideikomisarna supstitu-
cija pravomoćno priznata (čl. 242. ZN) — Presuda Vrhovnog suda NR Hrvat- ,'U I
ske Gž 1854/55 od 27. II 1956, Zb. 1/1—1956, or. 113.
Vidi odluke Saveznog vrhovnog suda pod br. 4. i 5, u kojima je zauzeto
suprotno stanovište.
2. Ne može se tražiti brisanje uknjiženog potonjeg nasljeđivanja ako se
ne traži i proglašenje oporuke za nevažeću (Vrhovni sud AP Vojvodine Gzz
199/56, Glasnik br. 11/56, str. 29).
3. Nagodba u ostavinskom postupku, prema kojoj jedan od nasljednika
preuzima ostavinske nekretnine uz obavezu da nakon svoje smrti preda ne-
kom drugom od tadašnjih nasljednika, nije ugovor o fideikomisarnoj supsti-
tuciji.
V parnici kojom se nagodba pobija svi su prijašnji nasljednici jedin-
stveni suparničari, pa samo jedan od njih nije pasivno legitimiran (Vrhovni
sud NR Slovenije Gž 632/57, Savezni vrhovni sud Rev. 43/58, Pravosođni bil-
ten hr. 3—4/59. str. 35).
4. Naredba o fideikomisarnoj supstituciji nema učinak ni u slučaju kada
je ostavilac umro prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju, pa je i
ostavina raspravljena pravomoćnim rješenjem prije stupanja na snagu tog
zakona (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev. 503/58 od 23. XII 1958, Zb.
111/3—1958, br. 43.3).
8
Pravno pravilo iz § 613. OGZ; za bivše srbijansko pravno područje
vidi L. Markovi ć, op. cit., str. 247, a za vojvođansko B o g d a n f i - N i -
kolić, op. cit, sv. II, str. 242.
239
Član 85 — 86.
O s t a v l j a n j e z a p i s a
Član 86.
Oporučitelj može oporukom ostaviti jedan ili više zapisa (legata).
240
Član 86.
st. 3 ZN), a zatim bi legatar od tih nasljednika, morao tražiti ne samo pre-
daju nekretnina nego i izdavanje isprave za prijenos vlasništva u zemlji-
šnoj knjizi. Razumljivo je da je takva procedura posve nepotrebna.
U našem nasljednom pravu ne postoji, prema tome, rimski l e g a -
4
t u m p e r v i n d i c a t i o n e m ( ) (vidi, međutim, uz čl. 38., pod tač. 4),
koji je sa svojim punim stvarnopravnim učinkom bio poznat i u prijaš-
5
njem nasljednom pravu vojvođanskog pravnog područja.( )
3. Izvjesnu sličnost s legatom ima institut d a r o v a n j a za s l u č a j
s m r t i (donatio mortis causa) kao posebna vrst darovnog ugovora. Ovaj
pravni institut vrijedi i danas na onim pravnim područjima, gdje za nj
postoji podloga u pravnim pravilima grad. prava. Darovanje za slučaj
smrti i legat međusobno se razlikuju po svojim formalnim i materijalnim
pretpostavkama.
Prema pravnom pravilu iz § 956. OGZ darovanje za slučaj smrti sma-
tra se u g o v o r o m samo onda ako j e d a r o p r i m a c p r i h v a t i o
d a r o v a n j e , ako s e d a r o d a v a c i z r i č i t o o d r e k a o p r a v a
da ga p o r e č e i ako je darodavac daroprimcu p r e d a o p i s m e n u
i s p r a v u o tom pravnom poslu. Kako se darovanje za slučaj smrti treba
ispuniti istom poslije smrti darodavca te se, prema tome, ovdje radi o da-
rovanju »bez prave predaje«, ovaj ugovor mora na pravnom području, ha
kome je važio Zakon o javnim bilježnicima od 11. IX 1930, biti sastavljen
u obliku sudskog akta (pravilo iz § 52. tač. 4. Zak. o javnim bilježnicima i
Odluka AVNOJ-a o ukidanju javnih bilježnika i javno-bilježničkih ko-
mora).
Ugovor o darovanju za slučaj smrti je pravni posao inter vivos (spor-
no —• vidi uz čl. 64. ZN, pod tač. 1.) čije je ispunjenje odgođeno do časa
smrti darodavca. Prema sudskoj praksi na području, na kojem je važio
austrijski grad. zakonik, predmet darovnog ugovora ne ulazi u ostavinu,
jer se smatra da je daroprimac već za života darodavca stekao određeno
subjektivno pravo, samo što zahtjev za ostvarenje tog prava dospijeva
istom u času smrti darodavca.(')
U švicarskom se pravu ovaj ugovor smatra pravnim poslom za slučaj
smrti, za »koji važe formalne i materijalne pretpostavke kao kod ostalih
raspoložbi za slučaj smrti, ai posebno kod ugovora o nasljeđivanju. Zbog
toga ovdje (u švic. pravu) predmet darovanja za slučaj smrti ulazi u osta-
vinu te su obavezu, koja je nastala u osobi ostavioca, dužni izvršiti njego-
vi nasljednici.(7)
Prema pravnom pravilu iz § 568. Srbijanskog grad. zakonika darova-
nje za slučaj smrti smatra se uvijek legatom, iz čega proizlazi da na prav-
4
Vidi prethodnu notu.
5
6
Vidi o tome: B o g d a n f i - N i k o l i ć , op. cit., str. 244.
U austrijskoj pravnoj- nauci imade daroprimac kod darovanja za
slučaj smrti prema mišljenju većine autora položaj vjerovnika ostavine
(K r a s n o p o 1 s k i, op. cit., str. 173; H a n d l i S w o b o d a u Klangovu
Komentaru, sv. II/l, str. 23. i sv. U/2, str. 654), dok E h r e n z w e i g (op.
cit., str. 530) smatra da je položaj daroprimca kod ovog ugovora jednak
legatarevom.
' E s c h e r , op. cit., str. 84.
242
Član 86 — 87.
nom području tog Grad. zakonika nije poznat institut ugovornog darova-
nja za slučaj smrti.
Na vojvođanskom pravnom području darovanje za slučaj smrti sma-
tralo se jednostranim ugovorom, za koji su se tražile iste formalne pret-
postavke, kao i za pismene oporuke i iste materijalne pretpostavke koje
su bile potrebne za darovanje i oporuci vanje. U pogledu pravnog učinka
darovanja za slučaj smrti primjenjivali su se propisi koji su važili za opo-
ruke i za nasljedne ugovore (ugovore o nasljeđivanju).(8)
4. Ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje se traže za valjanost
ugovora o darovanju za slučaj smrti (prihvat darovanja, odreknuće od
prava na opoziv, sudski akt), darovanje može za slučaj smrti vrijediti kao
legat ako su ispunjene formalnosti -.koje su potrebne za oporuku (pravno
pravilo iz prve reč. § 956. OGZ). Ova vrst darovanja za slučaj smrti nema
u našem pravu neko veće praktično značenje. Nakon što je otpala razlika
i.. između oporuke i kodicila, pravovaljana je svaka odredba posljednje
volje, koja je izražena u obliku propisanom za oporuku. Zbog toga se i
danas darovanje za slučaj smrti, kada se darodavac nije odrekao prava na
opoziv darovnog obećanja, može smatrati legatom ako su ispunjene pret-
postavke koje se traže za akt oporučivanja. Manjka li koja od ovih pret-
postavki, ovaj pravni posao nije valjan ni kao legat. Ako je ostavilac
predmet legata odmah predao ovlašteniku, vrijedit će ovaj pravni posao
kao darovanje inter vivos. Ovakvo prethodno ispunjenje nadomjestit će,
međutim, formalne nedostatke bez izuzetka samo kada se radi o pokret-
ninama, jer za nekretnine vrijedi i u ovom. slučaju odredba čl. 9. Zakona
o prometu zemljišta i zgrada, što znači da i pored istovremene predaje
predmeta darovanja daroprimcu, darodavac i daroprimac moraju potpi-
sati pismenu ispravu o tom darovanju.
Sudska praksa
Za valjanost darovanja za slučaj smrti (otpust duga) potreban je sudski
akt ili izjava volje u jednom od oblika koji su propisani u Zakonu o naslje-
đivanju (Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Ps Rev. 98/61 od 15. VI 1961,
Pravnik br. 12/61, civilne odluke, str. 13).
Raspolaganje u d o p u š t e n e s v r h e i o s n i v a n j e z a đ u ž b i n e
Član 87.
Oporucitelj može oporukom narediti da se neka stvar ili pravo ili dio
ostavine ili cijela ostavina upotrebi za postizanje neke dopuštene svrhe.
Ako je oporucitelj naredio osnivanje zađužbine i odredio sredstva za
postizanje njezine svrhe, zadužbina će postati kad se dobije odobrenje
nadležnog državnog organa.
243
Član 87.
Ž44
Član 87.
••
čije kao jedna kategorija te zavodi i zaklade (zadužbine) kao druga kate-
gorija^5) Dok je za korporacije karakteristično da imaju članstvo s auto-
nomnom organizacijom, tako da se cilj korporacije određuje voljom njenih
članova, kod zavoda i zadužbina je supstrat pravnog subjektiviteta imo-
vinska masa koja je namijenjena trajnoj svrsi, a ovu određuje sam
osnivač.
Za postanak zadužbine potrebne su tri pretpostavke: i z j a v a v o l j e
0 o s n i v a n j u z a d u ž b i n e kao pravno samostalnog subjekta, o z-
načenje s v r h e za koju se zadužbina osniva i o d r e đ e n j e i m o -
vine koja se namjenjuje za tu svrhu. Izjava volje o osnivanju zadužbine
može biti dana među živima ili za slučaj smrti (u oporuci). I u slučaju,
kada je dana među živima, izjava o osnivanju zadužbine predstavlja jed-
nostrani pravni posao.(8) Pored navedenih g r a đ a n s k o p r a v n i h
p r e t p o s t a v k i potrebna je za postanak zadužbine i jedna a d m i n i -
s t r a t i v n a p r e t p o s t a v k a . Ta pretpostavka jest odobrenje nadlež-
nog državnog organa. Time je u pogledu osnivanja zadužbine prihvaćen
sistem k o n c e s i j e , koji je za ovu kategoriju pravnih osoba važio
1 u starom jugoslavenskom pravu.
Detaljnije odredbe o zadužbinama nisu sadržane u Zakonu o naslje-
đivanju, već su rezervirane za poseban Zakon kojim će se regulirati pita-
nja i odnosi koji se mogu pojaviti u toj materiji.
Poslije Oslobođenja doneseno je nekoliko pravnih akata općeg zna-
čaja, ikojima je bilo dodirnuto i pitanje zadužbina. Tako su Rješenjem
Predsjedništva Vlade FNRJ od 25. IX 1946. o ukidanju i likvidaciji drža-
vnih fondova (SI. list FNRJ br. 79/46) i Rješenjem od 29. XI 1946. o uki-
danju i likvidaciji preostalih državnih fondova (SI. list FNRJ br. 98/46)
ukinuti svi fondovi čiji prihodi imaju ili su imali javnopravni značaj,
a za čije svrhe država po svojoj funkciji treba da osigura budžetska sred-
stva, zatim fondovi o kojima nema podataka o osnivanju i namjeni, kao
i fondovi osnovani prije 1919. godine, koji su postali bespredmetni. Me-
đutim, prema odredbi tač. II Rješenja od 29. XI 1946. ovim propisima o
ukidanju i likvidaciji fondova nisu bile obuhvaćene zadužbine osnovane
od privatnih osoba kao ni crkveni i školski fondovi koji su crpli sred-
stva iz dobrovoljnih uloga đaka i dobrovoljnih priloga. Kako se iz ovog
vidi, našem pravnom poretku ni prije donošenja Zakona o nasljeđivanju,
nije bio stran institut zadužbina kao posebnih pravnih subjekata te se,,
u načelu, prihvaćala mogućnost njihovog postojanja i funkcioniranja.
Budući da o organizaciji zadužbina i njihovom djelovanju nema pozi-
tivnih propisa, mogu se pojedina pitanja koja odatle proističu rješavati
primjenom pravnih pravila starog jugoslavenskog Zakona o zadužbi-
5
Nema potrebe da se ovdje posebno ističe razlika između zavoda I
zaklada. Dovoljno je reći da u literaturi postoji stanovište da su zaklade
samo podvrsta zavoda, kao i stanovište da razlike između njih uopće nema.
Spaić ih tretira kao jedan pojam pod nazivom »ustanove« (op. cit., str.
150).
6
Zadužbine se, međutim, mogu osnivati ne samo pravnim poslom nego-
i zakonskim propisom, kao i aktom državnog organa. To naročito vrijedi za
zavode, ukoliko prihvatimo razlikovanje između njih i zadužbina.
245
Član 87.
nama od 6. VII 1930. (Službene novine od 11. VII 1930., br. 155—LVIIL),
kojim je regulirano osnivanje, organizacija, funkcioniranje i prestanak za-
dužbina.
3. Članu 87. ZN nije svrha samo da stavi izvan sumnje mogućnost
•osnivanja zadužbina naredbom posljednje volje, koja je bila istak-
nuta u ranijim (predratnim) propisima o zadužbinama, nego taj elan,
a posebno odredba stava 2, ima i određeno nasljednopravno značenje.
Smisao ove odredbe jest u tome, da se oporučitelju dade mogućnost ne
samo da naredbom posljednje volje osnuje zadužbinu nego da tu za-
d u ž b i n u i s t o v r e m e n o p o s t a v i z a n a s l j e d n i k a odnosno
da joj ostavi legat.(7) Bez ove odredbe postavilo bi se pitanje dopustivosti
ovakvih oporučnih namjena s obzirom na okolnost da prema čl. 130. st.
1 ZN nasljednik može biti samo osoba koja je u životu u času otvaranja
nasljedstva.
Prema pravilu iz § 7. predratnog Zakona o zadužbinama smatra se
da zadužbina, ako je osnovana naredbom posljednje volje, pravno postoji
od dana smrti ostavioca, ukoliko nadležni organ odobri njeno osnivanje.
Ovo pravilo treba usvojiti i za naše današnje pravo. Formulacija odredbe
stava 2, prema kojoj će zadužbina »postati kad se dobije odobrenje nad-
ležnog državnog organa«, može imati samo to značenje, da bez takvog
odobrenja zadužbina ne može steći pravnu osobnost, pa, prema tome, ni
postojati, ali kad je odobrenje jednom dano, onda ono ima retroaktivno
djelovanje.(8) Ovom se fikcijom ostvaruje bitna pretpostavka sposobnosti
za nasljeđivanje (čl. 130. st. 1 ZN), U protivnom bi se slučaju moralo
uzeti da zadužbina do časa odobrenja ima položaj fideikomisarnog sup-
stituta, a takva se solucija s obzirom na načelo iz čl. 85. st. 3 ZN sigurno
nije imala u vidu. Kako, međutim, od časa smrti ostavioca, pa do mo-
menta dok nadležni organ dade odobrenje za osnivanje zadužbine može
proteći duže vrijeme, morat će ostavinski sud u slučaju potrebe poduzeti
nužne mjere za osiguranje i čuvanje zadužbinske imovine, u koju svrhu
može postaviti i privremenog staraoca ostavine (čl. 134. i 205. ZN).
4. Izjava volje oporučitelja o osnivanju zadužbine i namjena inw>-
vinskih sredstava ne moraju nužno biti sadržani u jednom pravnom aktu.
Gporučitelj može, prema tome, jednom oporukom odrediti osnivanje za-
dužbine i označiti njenu svrhu, a kasnijom oporukom namijeniti sredstva
za postizanje ove svrhe. Jedinstveni akt predstavljat će, međutim, u stvar-
nosti redoviti slučaj.
Imovinska sredstva za postizanje zadužbinske svrhe može oporučitelj
namijeniti zadužbini njenim postavljanjem za nasljednika ili ostavlja-
njem legata ili- u obliku naloga.
Zadužbina k a o n a s l j e d n i c a stječe nasljedstvo danom smrti
oporučitelja kao i svaki drugi nasljednik. Ona je, prema tome, neposredni
pravni nasljednik ostavi očev iako joj se pravna osobnost s danom smrti
ostavioca priznaje uz pretpostavku naknadnog odobrenja.(9)
246
Član 87.
247
Član 87 — 88.
Sudska praksa
Po našem pravu za pravovaljanost oporuke nije potrebno određivanje,
nasljednika, već je bitno samo raspolaganje o imovini za slučaj smrti (Okruž-
ni sud Subotica G£ 246/57 i Vrhovni sud AP Vojvodine Rev. 8/57, Glasnik
br. 6/59, str. 32).
Tereti i uvjeti
Član 88.
Oporučitelj može opteretiti nekom dužnošću osobu kojoj ostavlja neku
korist iz ostavine.
On može u pojedinim odredbama oporuke postaviti uvjete ili rokove.
Nemogući, nedopušteni i nemoralni uvjeti i tereti, kao i oni koji su
nerazumljivi ili protuslovni, smatraju se kao da ne postoje.
248
Član 88.
249
Član 88.
250
Član 88.
251
ClaaSSf
252
Član 88.
253
Član 88.
254
' član 88.
19
I to je sporno. Prema predratnoj praksi naših sudova pravo fideiko-
misara odnosno uvjetno postavljenog nasljednika evidentiralo se u zemlji-
šnoj knjizi na vlasničkom listu, i to redovito u obliku zabilježbe, premda se
u pravnom pravilu iz § 120. VP govorilo o u k n j i ž b i difeikomisarne sup-
stitucije i drugih naredbi posljednje volje, koje su s njom izjednačene po
svom učinku (vidi i Ž i l i ć - Š a n t e k , op. cit., str. 442). Takva je bila i
praksa austrijskih sudova (uvedena judikatom 214 — GUNF — XVIII —
7349). Austrijski se pisci, međutim, u tom pitanju ne slažu. Dok S t u b e n-
rauch (op. cit., str. 775, nota 3) i K r a s n o p o l s k i (op. cit., str. 111)
traže upis supstitucione veze u teretnom listu uz evidentiranje tog upisa u
vlasničkom listu, a P f a f f - H o f m a n n (op. cit., str. 249, nota 38) se
zadovoljavaju zabilježbom ograničenja na teretnom listu i njenim eviden-
tiranjem na vlasničkom listu, dotle E h r e n z w e i g (op. cit., str. 427) zahti-
jeva u k n j i ž b u o g r a n i č e n j a prava prethodnog nasljednika (uknjižbu
supstitucione veze) u korist uvjetno postavljenog nasljednika (fideikomi-
sara) — na vlasničkom listu.
255
Član 88. *
256
Član 88.
258
Član 88.
259
Član 88.
31
H a n d 1 u Klangovu Komentaru, sv. II/l, str. 505.
260
Član 88.
II
2f. (
Član 88.
34
Dies incertus condicionem in testamento facit (1. 75. D., 35. 1)
35
Cit. članak, str. 126.
36
Cit. članak, str. 493.
* Vidi E s c h e r , op. cit., str. 247. i 272. i Art. 492. Švic. grad; zakonika.
262
Član 88.
III
1. N a l o g (teret, namet, modus) u oporuci je odredba oporučitelja,
kojom se nasljedniku ili legataru nameće dužnost da u određenu svrhu
nešto učini, dade ili propusti, a odatle za korisnika ne proistiće potra-
živanje.
Predmet naloga može biti vrlo raznolik. Tu dolazi u obzir svaka či-
nidba (pozitivna ili negativna), koja može sačinjavati sadržaj obligacije,
ali nije potrebno da ima imovinsku vrijednost. Međutim, iako je nalog
dužnost za stjecatelja-neke imovinske koristi, on nema karakter protuči-
nidbe. Može se, uostalom, odreditf i u interesu osobe kojoj je učinjena
namjena — • t o j e m o d u s s i m p l e x . Od toga treba opet razlikovati obi-
čni s a v j e t i l i ž e l j u kojom se za nasljednika odnosno legatara ne
stvara nikakva pravna dužnost. Da li se u konkretnom slučaju radi o
nalogu kojim se osniva pravna dužnost ili samo o savjetu odnosno želji,
to treba sud da utvrdi tumačenjem oporuke.
Ostavilac može nasljednika ili legatara opteretiti nalogom ne samo
u k o r i s t t r e ć i h o s o b a (fizičkih i pravnih) nego i u svom v l a s t i -
tom i n t e r e s u , koji se, naravno, treba ostvariti poslije njegove smrti.
Takav nalog u interesu ostavioca postoji na primjer, u slučaju kada
ostavilac naredi nasljedniku (legataru) da mu podigne nadgrobni spo-
menik ili uzdržava grob, da uništi njegova pisma koja se nađu u osta- •
vini ili da objavi njegov rukopis i tome si.
Nalog može biti učinjen i u j a v n e s v r h e (na opću korist, u jav-
nom interesu). U javnom je interesu, na primjer, nalog nasljedniku, da
studentima omogući korištenje ostaviočeve biblioteke ili da građanstvu
u određene dane dopusti razgledanje zbirke umjetnina. Isto tako može
ostavilac u formi naloga nasljedniku odrediti, da dio ostavine upotrijebi
za postizanje neke dopuštene svrhe (čl. 87. st. 1 ZN).
2. Iako je za pojam naloga karakteristično da nasuprot nasljedniku
odnosno legataru, koji je njime opterećen, ne stoji na drugoj strani ovla-
štenik koji bi imao pravo tražiti izvršenje naloga u svoju korist, ipak
se osobu opterećenu nalogom može na i s p u n j e n j e s i l i t i p o s r e d -
8
nim p u t e m . f ) Na to upućuje odredba čl. 228. tač. 4. i čl. 231. ZN,
gdje se o nalogu govori kao o raskidnom (rezolutivnom) uvjetu, kao i
odredba čl. 230. ZN o izvršenju i osiguranju obaveza naređenih nasljed-
nicima (legatarima) u opću korist ili u korist određenih osoba. Uspo-
redba naloga s rezolutivnim uvjetom potpuno je opravdana samo u slu-
čaju, kada se govori o momentu stjecanja onoga, što je nasljedniku ili
legataru namijenjeno, jer se i kod rezolutivnog uvjeta i kod naloga na x
sljedstvo odnosno legat stječe o d m a h u času smrti ostavioca. U pogledu
djelovanja nalog i rezolutivni uvjet se ne podudaraju. Ispunjenjem rezo-
38
Prema čl. 482. švic. grad. zakonika može ispunjenje naloga zahtijevati
svatko, tko na tome ima interes, što znači da ispunjenje može tražiti i sam
ovlaštenik, u korist kojeg je neposredno određen. U tome se švicarsko pravo
razlikuje od njemačkog i austrijskog. Korisnik naloga nema, međutim, ni
po švicarskom pravu položaj vjerovnika,, pa mu u slučaju da ispunjenje
postane nemoguće, ne pripada odštetni zahtjev (Escher, op. cit., str. 216).
233
Član 88. /
264
Član 88.
Sudska praksa
1. Odredba oporuke kojom se nalaže legataru da upravlja imovinom ma- .
loljetnog nasljednika, iako ovaj imade živog oca koji prema čl. 9. OZORD
ima pravo i dužnost upravljati imovinom maloljetnog djeteta, jest nedopušten
teret (nalog) po čl. 88. ZN i smatra se kao da ne postoji (Okružni sud Bjelovar
Gž 969/58 od 23. IX 1958).
2. Oporuku, kojom je oporučnom nasljedniku naloženo ispunjavanje
obaveza već 2a života oporučitelja, mogu zakonski nasljednici pobijati ako
41
F i n ž g a r, cit. članak, str. 495.
42
43
F i n ž g a r, cit. članak, str. 496.
F i n ž g a r, 1. c.
265
Član 88 — 89.
O d r e đ e n o s t n a s l j e d n i k a i drugih k o r i s n i k a
Član 89.
Nasljednici, zapisovnici i druge osobe kojima su oporukom ostavljene
neke koristi, dovoljno su određeni ako oporuka sadrži podatke na temelju
kojih se može ustanoviti tko su oni.
1
H a n d 1 u Klangovu Komentaru, sv. II/l, str. 142.
266
Član 89 — 90.
Sudska praksa
Nasljednik je u oporuci dovoljno određen riječima: »ostavljam onome
tko me dohrani i sahrani« (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 108/57
od 17. X 1957, Zb. U/3—1957, br. 614).
Tumačenje oporuke
Član 90.
Odredbe oporuke valja tumačiti prema pravoj namjeri oporučitelja.
U slučaju sumnje treba se držati onoga što je povoljnije za zakonskog
nasljednika ili za osobu kojoj je oporukom naložena neka obaveza.
267
Član 90.
268
Član 90.
269
Član 90 — 91.
Sudska praksa
1. Pravno načelo po kome se uzdržavanje ne može tražiti za proteklo
vrijeme prije tužbe (nemo pro praeterito alitur) primjenjuje se i u slučaju
kad je oporukom određeno da nasljednik uzdržava drugoga (Presuda Vrhov-
nog suda NR Hrvatske Gž 1559/56 od 1. XI 1956, Zb. 1/3—1956, br. 659).
2. Kod tumačenja oporuke, osim same izjave u oporuci, tj. riječi koje su
u izjavi upotrijebljene, treba uzeti u obzir i druge okolnosti pogodne da
objasne pravu volju oporučitelja. Pri tom sud, kao uvijek kada utvrđuje či-
njenice, slobodno ocjenjuje dokaze, ali je dužan imati u vidu pravilo materi-
jalnog prava iz člana 90. ZN, prema kojem se u sumnji treba držati onoga
što je povoljnije za zakonske nasljednike (Rješenje Saveznog vrhovnog suda
Gz 107/56 od 10. V 1957. Zb. U/2—1957, br. 355).
3. Vidi i odluku pod br. 3. uz čl. 243. ZN.
Sadržaj zapisa
Član 91.
Oporučitelj može ostaviti oporukom jednu ili više određenih stvari
ili neko pravo određenoj osobi, ili naložiti nasljedniku ili kojoj drugoj
osobi kojoj nešto ostavlja da iz onoga što joj je ostavljeno dade neku
stvar određenoj osobi, ili da joj isplati svotu novaca, ili da je oslobodi
nekog duga, ili da je uzdržava ili uopće da u njezinu korist nešto učini
ili da se uzdrži od nečega ili da nešto trpi.
Takvom se namjenom u pravilu ne postavlja nasljednik; takva se
namjena naziva zapis (legat), a osoba kojoj je namijenjena naziva se
zapisovnik (legatar).
1. Z a p i s (legat) je k o r i s t koju je oporučitelj pravovaljanom
izjavom posljednje volje namijenio nekoj osobi iz ostavine ili iz onoga,
što je ostavio nekom nasljedniku ili legataru ne postavljajući time tu
osobu za svoga nasljednika.
Legat je, u pravilu, b e s p l a t n a namjena neke stvari ili prava.
Element darovanja (animus donandi), iako je osobina legata, nije njegova
bitna karakteristika, jer se legat ne mora uvijek sastojati od imovinske
koristi. To proizlazi odatle što je legat singularna sukcesija mortis causa,
za keju, kao i za nasljeđivanje, vrijedi odredba čl. 2. ZN, tj. da predmetom
nasljeđivanja mogu biti stvari i prava. Zakon ne određuje da stvari i prava
270
koja su predmet nasljeđivanja moraju imati imovinsku,(novčanu) vrijed-
nost, jer je moguće nasljeđivanje i neimovinskih prava. (Vidi o tome obja-
šnjenja uz čl. 2. ZN). Osnovno je da se neka korist, pa i samo nioralna, za
legatara može pretpostaviti^1)
Legat s nasljedstvom ima zajedničko to, što se i on temelji na odredbi
p o s l j e d n j e v o l j e , i vrijedi samo kao odredba za s l u č a j s m r t i
ostaviočeve.(2) Ako to nije, onda se radi o nekom drugom pravnom poslu.
Legat, kao i nasljedstvo, pripada o d r e đ e n o j osobi. Ako ta osoba
ne bi bila unaprijed određena, ne bi se radilo o legataru, nego o nalogu
, (čl. 88. st. 1 ZN).
0 razlikovanju legata od nasljedstva vidi objašnjenja uz ČL 86. ZN,
pod tačkom 2.
Svaka singularna sukcesija mortis causa ne mora biti ujedno i legat.
Ima sukcesija koje počivaju na zakonu, a ne na volji ostaviočevoj, na pri-
mjer, kod izdvajanja predmeta kućanstva po čl. 38. ZN, tzv. »zakonski pr&-
legat«. Ni svaki legat ne predstavlja istovremeno singularnu sukcesiju, na
primjer, kad je legatar pored namijenjene mu koristi dužan nešto učiniti,
trpjeti ili propustiti.
Legatar u odnosu na predmet legata nije nasljednik. U času smrti
ostaviočeve on ne stječe nikakva stvarnopravna ovlaštenja na stvari ili
pravu koje mu je ostavljeno, stoga nije ovlašten, da poput vlasnika, vin-
Ićaćionom tužbom od trećih osoba traži izručenje legiranih stvari.(8)
Legatar postaje v l a s n i k legiranih stvari na način koji je propisan
i sjećanje vlasništva po pravilima imovinskog prava. Vlasništvo pokret-
nih stvari legatar stječe kad mu budu predane, a vlasništvo na nekretni-
nama stječe, u pravilu, upisom u zemljišne knjige. U pogledu nekretnina
koje nisu upisane u zemljišne knjige steći će vlasništvo prijenosom tapije
(gdje takav sistem postoji), odnosno polaganjem isprave kod kotarskog
suda.
2. S obzirom na sadržaj i način ispunjenja, postoje više vrsti legata:
a) I n d i r e k t n i (posredni) legat postoji kad oporučitelj određenoj
osobi, jednom nasljedniku ili nekolicini, ili nekome kome je nešto namije-
nio za slučaj smrti, naloži da iz o n o g a š t o mu je o s t a v l j e n o
dade neku stvar ili novac određenoj osobi, ili da uzdržava takvu osobu, ili
da učini što u njezinu korist, odnosno da se uzdrži od nečega na što bi
imao pravo, ili da nešto trpi, dopusti ili propusti što inače ne bi bio dužan.
Odlučno je da se legat odnosi na neku određenu korist.(4) Ta se korist mo^-
že sastojati i u tome da nasljednici nešto učine ili dadu što bi inače bio
1
L. M a r k o vic, op. cit, str. 258; F i n ž g a r , op. cit., str. 56, tako
i »Objašnjenja« na str. 136. Naprotiv B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 256, smatra
da legat treba da ima »imovinsku vrijednost«, da predstavlja »imovinsku ko-
rist«. Švicarski (art. 484) i njemački (§ 1939) grad. zak izričito određuju
da legat
2
treba da ima imovinsku korist.
3
L. M a r k o v i ć, loc. cit.
Dr Z. Z a n i n o v i ć, prikaz Zak. o nasljeđivanju u Odvjetniku,
br. 9/55,
4
str. 4. Vidi i objašnjenje uz čl. 86. pod tač. 2.
Legat ne mora uvijek predstavljati povećanje imovine na strani le-
gatara, čega npr. nema u slučaju legiranja duga (legatum debiti). Vidi
Escher, op. cit. str. 228.
271
Član 91. -
dužan učiniti ili dati sam legatar (na primjer, da umjesto legatara uzdrža-
vaju neku osobu i si.).
Dužnost ispunjenja legata kod indirektnog legata tereti osobu odre-
đenog nasljednika ili primaoca kakve koristi iz ostavine i pada na teret
nasljednog dijela toga nasljednika (čl. 92. st. 1 ZN). Ako je izvršenje
legata naloženo nekolicini osoba, a da pri tome nije određeno u kome
dijelu svaka od njih treba pridonijeti ovoj dužnosti, svaka odgovara raz-
mjerno dijelu ostavine koji mu pripada (čl. 92. st. 2 ZN).
b) D i r e k t n i , neposredni legat postoji kad ostavilac oporukom
n e p o s r e d n o iz ostavine ostavi jednu ili više individualno o d r e -
đ e n i h stvari ili neko pravo određenoj osobi koju nije postavio za svoga
nasljednika, a da kod toga nije odredio koji je nasljednik dužan ispuniti
legat (čl. 92. st. 3 ZN).
Neposredni, direktni legat izvršuje se neposredno iz o s t a v i n e .
Kod direktnog legata nasljednici ne odgovaraju pojedinačno za izvršenje
legata, nego uvijek kao ej e l i n a , u razmjeru svojih nasljedničkih dije1-
lova (čl. 92. st. 3 ZN). Ako se predmet direktnog legata nalazi u ostavku,
za izvršenje brine se, u pravilu, izvršilac oporuke (čl. 102. ZN) ili onaj
nasljednik koji u ime ostalih vrši poslove upravljanja ostavinom (čl. 148.
ZN), ili privremeni staralac ostavine (čl. 134. i čl. 146. st. 4 ZN), i to uvi-
jek u ime nasljednika kao cjeline.(3)
3. Legat može biti ostavljen određenom nasljedniku ili suriasljedniku
p o r e d nasljednog dijela, tzv. prethodni legat ili p r e l e g a t (čl. 52.
ZN). U tom slučaju nasljednik se u pogledu legirane stvari smatra 1 e g a -
t a r o m . Namijenjeni legat ne u r a č u n a v a mu se u nasljedni dio,
a za dugove ostaviočeve odgovara samo u vrijednosti nasljednog dijela ne
uzimajući u obzir vrijednost prelegata.
Ako se legat prema odredbi oporučitelja treba uračunati u nasljedni
dio (čl. 52. ZN), kod utvrđivanja opsega odgovornosti za ostaviočeve du-
gove, uzima se u obzir i vrijednost legiranih stvari, a predmet se legata
smatra sastavnim dijelom nasljednog dijela. U tom se slučaju ova imovina
ne tretira kao legat, nego kao nasljedni dio. (Vidi objašnjenja uz
čl. 53. ZN).
4. Ostavilac može l e g a t a r u naložiti da iz onoga što mu je ostavio
ili namijenio dade nešto drugoj osobi. To je i s u b l e g a t . Ovakav legat |
tereti legatara, tj. osobu kojoj je legat namijenjen.
Oporučitelj može svakog legatara opteretiti nalogom, a može odrediti
u v j e t e pod kojima legatar stječe pravo na legat i r o k o v e u kojima
se legat treba ispuniti na isti način i pod istim pretpostavkama kako je to
određeno u pogledu stjecanja nasljedstva (vidi čl. 88. ZN i tamo dana
objašnjenja).
5
I kod direktnog legata radi se o da r a n a c i o n o m legatu, tj. po-
traživanju koje se može realizirati samo protiv nasljednika, a ne protiv osta-
vine ili trećih osoba. U našem nasljednom pravu nije prihvaćen institut
vinđikacionog legata, koji je ranije postojao na biv. vojvođanskom pravnom
području, a prema kome je legatar imao ovlaštenje, da je mogao neposred-
no vindikacionom (vlasničkom^ tužbom, zahtijevati izručenje predmeta di-
rektnog legata od držaoca stvari.
272
Član 91.
6
I. M a u r o v i ć , u Nacrtu, sv. V, str. 62; R a p p a p o r t u Klan-
govom Komentaru, sv. II/l, str. 455.
274
član SI.
9
L. M a r k o v i ć, op. cit, str. 267.
10
L. M a r k o v i ć , op. cit., str. 267.
275
Član 91.
47. st. 2 ZN) i lišenje nužnog dijela (čl. 50. st. 1 ZN) može biti i djelo-
mično. Isključenje od nasljedstva i lišenje nužnog dijela u korist poto-
maka, u pravilu, ne o d n o s i se na l e g a t e , osim ako je to oporu-
čitelj i z r i č i t o odredio.
Kod legata moguće su i dopuštene s u p s t i t u c i j e , na isti način
kako je to predviđeno u pogledu nasljednika (čl. 85. st. 1 i 2 ZN). Opo-
ručitelj može odrediti drugu osobu kojoj će pripasti pravo na legat,
ako legatar, kome su stvar ili pravo namijenjeni, u m r e prije ostavioca,
ili se o d r e k n e p r a v a na legat, ili postane n e d o s t o j a n za naslje-
đivanje (čl. 85. st. 2 ZN). Ako oporučitelj nije odredio supstituta za
slučaj legatarove ranije smrti, njegove nedostojnosti ili odricanja od
prava na legat, legat p a d a (čl. 96. st. 1 ZN). Prema tome, kod legata
pravo predstavljanja' (ČL_1L_ZN) ne dolazi u obzir.
" Kod "legata moguća je" t r a'HTniTiTJa7~Ova nastaje ako je osoba
kojoj je legat namijenjen d o ž i v j e l a čas ostaviočeve smrti, ali je
u m r l a prije nego što se izjasnila o primanju ili odricanju od prava na
legat (čl. 137. ZN). U tome slučaju pravo prijema ili odricanja od prava
na legat p r e l a z i na l e g a t a r o v e n a s l j e d n i k e budući da se
pravo na legat smatra imovinskim, nasljedivim pravom. Ako legatar
ima više nasljednika, svaki za sebe može samostalno primiti legat ili ga
se odreći.(n) U tom slučaju svi se oni smatraju jednom osobom, a legat
s k u p n i m (kolektivnim). Odricanjem jednog legatarovog nasljednika
ostali (legatarovi) nasljednici ne gube pravo da naslijede legat. Njima
p r i r a š ć u j e dio onoga koji se odrekao nasljedstva.
U .slučaju ako l e g a t a r um re pj^je ostavioca, o d r e k n e se pra-
va na legat ili jeliS3ogto|an7"predniet legata ostaje osobi koja ga ie bila
dužna izvršitLako iz same oporuke što drugo ne proizlazi (čl. 96. st. 2
ZN). Kođ'direktnog legata koji se izvršuje iz ostavine, predmet legata
ostaje ostaviočevim z a k o n s k i m nasljednicima, u razmjeru njihovih
nasljednih dijelova (analogija iz čl. 142. ZN).
Do akrescencije (priraštaja) u korist ostalih legatara može doći
izuzetno, npr. ako je isti predmet legata namijenjen nekolicini legatara
zajedno (kolegatari), pa jedan od njih otpadne. Oporučitelj može namje-
njujući legat određenoj osobi, za njegovog supstituta odrediti jednog od
legatara.
8. Za stjecanje v l a s n i š t v a na stvarima, koje su legataru nami-
jenjene legatom, potreban je uvijek poseban akt nasljednika koji je op-
terećen dužnošću da ispuni legat. Ovim aktom, tj. predajom stvari ili
prijenosom odnosno ustupom prava, nasljednik odnosno osoba koja je
dužna ispuniti legat, prenosi pravo vlasništva na legatara i time ispu-
njava svoju dužnost prema legataru. Ovo stoga, jer je po članu 135. ZN
u času smrti ostaviočeve ostavina prešla na nasljednika i tako se spojila
s njegovom imovinom. Kod posrednog (indirektnog) legata ovaj će akt
izvršiti onaj nasljednik iz čijeg se nasljednog dijela ili druge njegove
imovine treba ispuniti sadržaj legata.
276
Član 91 — 92.
Sudska praksa
Ako je prema rješenju o nasljeđivanju iz godine 1928, odnosno na te-
melju presude iz godine 1956, nasljednik dužan platiti legataru vrijednost
jednog para volova, novčani se iznos određuje prema vrijednosti stvari u
vrijeme dospjelosti, a ne prema vrijednosti u vrijeme plaćanja. Šteta na raz-
lici namiruje se zateznim kamatima (Vrhovni sud NR Slovenije Gs rev.
219/58, Pravosodni bilten br. 3—4/59, str. 34).
277
Član 92. ;
1
L. M a r k o v i ć , op. cit, str. 262.
278
Član 92.
Legatom može biti opterećena svaka osoba koja prima kakvu korist
iz os ta v i n e (nasljednik, legatar ili druga koja osoba). Osoba koja bi
po zakonskom redu nasljeđivanja imala pravo na nasljedstvo ali je opo-
rukom mimoiđena, a dobila je nešto za života od ostavioca što bi joj se
inače trebalo uračunati u nasljedni dio, ne bi mogla biti opterećena lega-
tom ako iz ostavine i na račun ove ne dobiva ništa, Imovina koju je
oporučitelj dao za života kojem nasljedniku nije više njegova, pa s njome
ne može ni raspolagati. Kako je legat u stvari darovanje naloženo od
strane oporučitelja kao teret nasljednika i onih osoba koje nešto primaju
iz ostavine, te se ovo darovanje (legat) ne može vršiti na teret tuđe
imovine, tj. one koja ne spada u ostavinu.
Legat se ne može naložiti na teret imovine koja se izdvaja iz ostavine
u korist potomaka koji su privređivali s ostaviocem (čl. 37. st. 1 ZN) bu-
dući da tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu (čl..37. st. 2 ZN). isto
vrijedi u pogledu imovine koja je predmet sporazuma o u s t u p a n j u
i raspodjeli za života ostavioca (čl. 111. i 112. ZN), za koju je izričito od-
ređeno da ne ulazi u ostavinu (čl. 114. st. 2 ZN). Predmeti kućanstva koji
su izdvojeni u smislu čl. 38. st. 1 ZN, m o g u biti predmetom legata, jer
spadaju u ostavinu i sačinjavaju njen dio, samo što se kod izračunavanja
nužnog dijela i uračunavanja zak. nasljedniku u nasljedni dio, ne uzi-
maju u r a č u n (čl. 38. st. 2 ZN).
Legat može teretiti i o p ć e n a r o d n u imovinu ako se ostavina, koja
je bez nasljednika, preda narodnom odboru (čl. 8. i čl. 233. ZN). Narodni
odbor kao organ upravljanja općenarodnom imovinom nema položaj na~
sljedmika, ali je dužan ispuniti legate( 2 ) u visini čiste vrijednosti pre-
uzete imovine, tj. nakon odbitka ostaviočevih dugova (čl. 93. ZN). To
isto vrijedi i kad je cijela ostavina namijenjena osnivanju zadužbine, ili
u koju općekorisnu svrhu (čl. 87. st. 1 ZN) ako je oporučitelj odredio
da se iz ove imovine trebaju izvršiti i određeni legati.
Ostavilac može odrediti d a l e g a t a r ispuni d a l j n j i l e g a t (sub-
legat), tj. da od onog što mu je kao legat neposredno pripalo iz ostavine,
ili što je dobio kao legat na teret nasljednog dijela kojeg nasljednika, ili
iz svoje vlastite imovine, određenoj osobi dade neku stvar ili ustupi neko
pravo, ili da ispuni neku činidbu ili propuštanje. Za ispunjenje sublegata
legatar odgovara samo do vrijednosti svoga legata. Legatar nije dužan
ispuniti sublegat u dijelu koji premašuje vrijednost ostavljenog mu le-
gata. (3) Ako legatar umre prije ostavioca, ili se odrekne legata, ili je
nedostojan za nasljeđivanje, dužnost ispunjenja sublegata, koja mu je
bila naložena, prelazi na osobu kojoj ostaje imovina koja je predmet
legata, osim ako iz sadržaja oporuke ne proizlazi kakva druga namjera
ostaviočeva (čl. 96. ZN).
2
Isporedi B l a g o j e v i ć (op. cit., str. 258).
3
Protivno je bilo po pravnom pravilu iz § 650. OGZ, kad je legatar
imao facultatem alternativam, te mogao u cijelosti ispuniti sublegate, pa i
onda kad je njihova vrijednost premašila vrijednost legata, ili se mogao
odreći prava na legat. Onaj, kome je ostao predmet zapisa, mogao je ili
ispuniti sublegat ili prepustiti sublegataru predmet legata. .U posljednjem
slučaju sublegatar se morao zadovoljiti vrijednošću prepuštenog legata, a
nije mogao tražiti naknadu razlike. Ako je dužnost ispunjenja sublegata
279
Član 92.
280
Član 92.
5
L. M a r k o v i ć, op. cit., str. 263.
6
Slično L. M a r k o v i ć, op. cit., str. 262.
281
Član 92.
283
Član 92.
7
B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 258. Solidarnost se kod legata ne pret-
postavlja, ona može proizlaziti bilo iz naravi predmeta legata ili iz odredbe
oporučitelja.
8
L. M a r k o v i ć , op. cit., str. 271.
284
član 93.
Isplata v j e r o v n i k a prije z a p i s o v n i k a
Član 93.
Vjerovnici oporučiteljevi imaju pravo naplatiti se prije zapisovnika.
235
Član 93.
286
Član 93.
286
Član 93 — 94.
287
Član 94.
288
Član 94»
P r a v o z a p i s o v n i k a kad dužnik z a p i s a ne n a s l i j e d i
Član 95.
Zapisovnik ima pravo tražiti izvršenje zapisa i kad je osoba koja je
po oporuci bila dirana izvršiti zapis umrla prije oporučitelja, ili se od
rekla nasljedstva, ili je nedostojna da naslijedi.
1. Legatari ne mogu trpjeti štetu uslijed toga što osobe koje su dužne
ispuniti legat n i s u n a s l i j e d i l e ili n i s u p r i m i l e imovinu
koja im je ostavljena. U tom slučaju legatari će svoje pravo na ispunjenje
legata moći ostvariti prema oisobama koje n a s l j e đ u j u u m j e s t o
o s o b a koje nisu postale nasljednici ili legatari, odnosno prema osobama
290
Član 95.
291
Član 96.
Kad pravo z a p i s o v n i k a u t r n j u j e
Član 96.
Zapis pada ako zapisovnik umre prije oporučitelja, ili se odrekne
zapisa, ili je nedostojan.
U tim slučajevima predmet zapisa ostaje osobi koja je bila dužna
izvršiti ga, ako iz same oporuke ne proizlazi kakva druga namjera opo-
ručiteljeva.
1
Z. Z a n i n o v i ć , prikaz Zak. o nasljeđivanju, u Odvjetniku br.
9/55, str. 4, smatra da transmisiji nema mjesta kod legata, što se, međutim,
iz stilizacije čl. 96. ZN ne bi moglo izvesti s obzirom da je predviđeno da
zapis pada samo ako je legatar umro prije, a ne p o s l i j e ostavioca.
292
Član 96.
293
Član 96 — 97.
6. U slučajevima kad prema odredbi čl. 96. st. 1 ZN legat pada, pred-
met legata o s t a j e nasljedniku odnosno osobi koja ga je bila dužna izvr-
šiti. Ako je izvršenje legata bilo naloženo nekolicini osoba (čl. 92. st. 1 i 2
ZN), legat ostaje onim nasljednicima koji su ga bili dužni izvršiti u raz-
mjeru obaveze kojom su bili opterećeni, bez obzira na veličinu njihovih
nasljednih dijelova.
Ako oporučitelj n i j e o d r e d i o tko je dužan izvršiti legat u slu-
čaju da legat pada, vrijednost legata ostaje s v i m zakonskim i oporuč-
nim nasljednicima, razmjerno njihovim nasljedničkim dijelovima, s obzi-
rom da u tom* razmjeru odgovaraju za izvršenje legata (čl. 92. st. 3 ZN).
U Zakonu o nasljeđivanju nema neposrednog odgovora na pitanje
kome će pripasti predmet d i r e k t n o g l e g a t a ako legatar ne stekne
pravo na legat (umre prije oporučitelj a, postane nedostojan ili se odrekne
prava na legat). Držimo da predmet legata ostaje z a k o n s k i m ostavi-
očevim nasljednicima u razmjeru njihovih nasljednih dijelova ako je na-
sljedni dio oporučnih nasljednika određen u r e a l n o m dijelu ostavine,
tj. ako se sastoji u određenim stvarima i pravima. Ako je, međutim, na-
sljedni dio oporučnih nasljednika određen u a l i k v o t n o m dijelu osta-
vine, predmet direktnog (neposrednog) legata ostaje zakonskim i oporuč-
nim nasljednicima u razmjeru vrijednosti njihovih nasljednih dijelova.
Ako je oporučnim raspolaganjima bila iscrpljena cijela ostavina, a na-
sljedni dijelovi oporučnih nasljednika određeni su u realnim dijelovima,
tada će predmet direktnog legata pripasti zakonskim nasljednicima koji
će se pozvati na nasljedstvo. U tome slučaju predmet direktnog legata po-
javit će se kao neraspoređeni dio ostavine. Ako zakonskih nasljednika
ne bi bilo, a dijelovi oporučnih nasljednika određeni su realno (u odre-
đenim stvarima i pravima), predmet direktnog legata predstavljat će dio
ostavine kojim ostavilac nije raspolagao, pa će se kao ostavina bez na-
sljednika predati narodnom odboru i postati društvenom imovinom, u
smislu čl. 8. i 233. ZN.
Član 97.
Zapis pada i kad je oporučitelj otuđio ili potrošio predmet zapisa ili
je taj predmet inače prestao postojati za života oporučiteljevog, ili j«;
slučajno propao nakon njegove smrti.
294
Član 97.
295
'9F-
Član 97.
296
Član 97 — 98.
297
Član 98 — 99.
298
Član 99.
1
Sadržaju ovog legata odgovara legat predviđen u prav. pravilu iz
§ 667.2 OGZ.
Ako je oporučitelj namijenio svome vjerovniku neku i n d i v i d u -
alno određenu stvar ili pravo, koju mu inače duguje, tada će takav lega-
tar (ostaviočev vjerovnik), moći tražiti samo izručenje dugovane stvari u
ime namirenja svog potraživanja, a neće moći zahtijevati još i plaćanje nje-
zine vrijednosti s naslova legata.
299
Član 99.
300
Član 99 —100.
Zastarijevanje zapisa
Član 100.
Pravo tražiti izvršenje zapisa zastaruje za godinu dana od dana kad
je zapisovnik saznao za svoje pravo i bio ovlašten tražiti izvršenje zapisa.
5
1
R u š n o v - P o s i l o v i ć , op. cit., str. 102.
To nije bilo potrebno ni po ranijim prav. propisima o nasljeđivanju.
Legatari su iznimno morali davati nasljedničku izjavu samo u slučaju tzv.
. đ e s t i t u c i j e oporuke (prav. pravilo iz § 94. st. 2 biv. VP), koja nastaje
kad ni oporučni ni zakonski nasljednici ni supstituti, neće ili ne mogu biti
nasljednici. Tada su se legatari smatrali kao nasljednici, razmjerno namije-
njenim legatima (prav. pravilo iz § 726. OGZ), pa su kao takvi morali da-
vati izjave o primanju nasljedstva. Po ZN u slučaju destitucije ostavina je
bez nasljednika i postaje društvenim vlasništvom (čl. 8.(u vezi čl. 233. ZN)
301
•P*
Član 100.
zivnim uvjetom ili rokom koji ima učinak suspenzivnog uvjeta, legatar
ne može tražiti izvršenje sve dok se uvjet ne ispuni. Onerat i njegovi, na-
sljednica zadržavaju predmet legata do ispunjenja uvjeta. Samo slučajna
propast predmeta legata oslobađa ih dužnosti ispunjenja legata (čl. 97.
ZN). Obratna je situacija kod legata ostavljenog pod r a s k i d n i m uvje-
tom, kad legatar stječe pravo na legat u času smrti oporučitelja pa ga
može odmah i izvršiti, ali ga g u b i u slučaju da se kasnije ostvari do-
gađaj ili prođe vrijeme za koje je oporučitelj vezao gubitak prava na
legat. U tom slučaju smatra se da legatar n i j e s t e k a o pravo na legat,
pa će biti dužan vratiti oneratu ili njegovim nasljednicima predmet le-
gata.
Ako ispunjenje legata nije uvjetovano, nego samo o d g o đ e n o na
rok za koji je sigurno da će doći, ovo vrijeme ne smatra se kao uvjet.
U tom slučaju legatar stječe pravo na legat odmah u času smrti oporu-
čitelja pa može tim pravom i raspolagati, stim da prije isteka odgodnog
roka ne može tražiti ispunjenje, realizaciju legata.
Radi osiguranja izvršenja legata, ako je pravo legatara odloženo zbog
neprispjelog vremena, ili je ograničeno na izvjesno vrijeme ili je odlo-
ženo zbog još neispunjenog uvjeta, ili je ovisno od raskidnog uvjeta od-
nosno naloga, legataru je priznato pravo da može zahtijevati primjenu
mjera o s i g u r a n j a po propisima koji vrijede za izvršni postupak (čl.
231. ZN).
2. P r a v o na 1 e g at je o b a v e z n o pravne naravi: p o t r a ž i -
v a n j e koje tereti nasljednika ili legatara (kod sublegata). Stjecanjem
prava na legat legatar ne stječe pravo vlasništva legiranih stvari, ne po-
staje ispo iure odmah nosilac prava koje mu je namijenjeno. Legatar,
naime, nije neposredni nasljednik oporučitelja, pa nema pravo da nepo-
sredno vindicira predmet legata, nego samo pravo da zahtijeva da se iz-
v r š i odredba posljednje volje o legatu. To je o s o b n i zahtjev kome
je predmet činidba nasljednika (onerata), a nije mu predmet sama stvar.
Svoj zahtjev za ispunjenje ove činidbe legatar može upraviti samo protiv
opterećenog, a ne može ga upraviti protiv treće osobe (držaoca stvari).
Legatar redovno odmah nakon oporučiteljeve smrti stječe za sebe
i svoje nasljednike p r a v o na legat. To njegovo pravo je osobno pravo,
tražbina — potraživanje prema nasljedniku (oneratu), dok se prijenos
v l a s n i š t v a imovine vrši prema pravilima imovinskog prava. Legi-
rana stvar ili pravo da bi postali stvarno legatarevi moraju biti na njega
p r e n e s e n i . Prijenos stvari ili prava, odnosno ispunjenje činidbe što
su sadržaj legata predstavlja i z v r š e n j e legata.
Moment i z v r š e n j a (ispunjenja) legata ne poklapa se, međutim, s
momentom stjecanja p r a v a na legat. Između stjecanja p r a v a stvar-
nog i s p u n j e n j a legata postoji duže ili kraće razdoblje, što ovisi o
pravnoj naravi i sadržaju legata, o vremenu kad legatar postaje ovla-
šten da može zahtijevati ispunjenje, o času kad onerat stvarno ispuni
svoju dužnost prema legataru. S t j e c a n j e prava na legat ovisno je o
objektivnim okolnostima: o času smrti oporučitelja, o ispunjenju uvjeta
ili isteku roka; i z v r š e n j e (ispunjenje) legata ovisno je pak o subjektiv-
nim momentima: o činidbi ili propuštanju onerata, o zahtjevu legatara
302
Član 100.
da se ta činidba ili propuštanje ostvari, što opet ovisi o momentu kad je le-
gatar saznao za svoje pravo i stekao ovlaštenje da zahtijeva ispunjenje.
Radi toga se kod z a s t a r e legata uzimaju u obzir oba momenta:
kad je legatar s a z n a o za pripalo mu pravo, i čas kad je postao o v l a -
šten da može zahtijevati ispunjenje tog prava. Rok u kome legatar mo-
že ostvariti svoje pravo na legat, zahtijevati njegovo izvršenje (ispunje-
nje), iznosi j e d n u g o d i n u dana, a računa se od časa kad je legatar
saznao za svoje p r a v o i bio o v l a š t e n da može zahtijevati nje-
govo i s p u n j e n j e . Nakon proteka tog roka legatar g u b i pravo da
zahtijeva ispunjenje.
Legatar može zahtijevati izvršenje legata najranije od časa kad je
saznao 2a svoje pravo na legat i kad je postao o v l a š t e n da može
zahtijevati izvršenje (ispunjenje). To je ujedno i moment kad je za lega-
tara » a c t i o n a t a « , tj. od kada legatar može poduzimati mjere za iz-
vršenje svoga prava. Ovo legatarevo pravo na poduzimanje mjera za re-
alizaciju svog prava vezano je na vrlo kratak rok od j e d n e g o d i n e
dana.
Nije ovlašten da zahtijeva ispunjenje legata onaj koji je to pravo
izgubio uslijed nedostojnosti (čl. 96. st. 1 ZN), ili zbog odricanja ili
zbog propasti predmeta legata ili zbog toga što je oporučnim raspolaganji-
ma .prekoračen raspoloživi dio ostavine (čl. 94. ZN). Pravo na legat ne
pripada ni nasljednicima legatara koji je umro prije oporučitelja (čl. 9.6.
ZN). Nema sukcesije prava na legat primjenom prava reprezentacije bu-
dući da se to pravo primjenjuje samo kod zakonskog nasljeđivanja (čl. 11.
* ZN), dok je legat pravo koje se temelji na oporučnom nasljeđivanju. Nema
mjesta ispunjenju legata ako je ono postalo objektivno nemoguće uslijed
|. toga što je oporučitelj potrošio predmet legata ili ga otuđio, ili što je pre-
stao postojati nakon oporučiteljeve smrti uslijed slučajne propasti (čl.
. 97. ZN).
3. V r i j e m e u kome legatar može ostvarivati svoje pravo da zahti-
jeva ispunjenje legata ograničeno je na rok od j e d n e g od i n e dana,
koji se računa od dana kad je legatar s a z n a o za svoje pravo i kad je
.postao o v l a š t e n da može zahtijevati njegovo izvršenje. Traži se da
jjbudu ispunjena oba ova uvjeta. Legatar može svoje pravo ostvarivati
i unutar spomenutog zastarnog roka. Nakon isteka toga roka legataru
F z a s t a r u j e pravo da zahtijeva ispunjenje legata. Zastarom zahtjeva
i za izvršenje ne gasi se i samo pravo budući da se radi o zastarnom, a ne
\o prekluzivnom roku; ne radi, prema tome, o zastari samog prava već
i o zastari t u ž b e.(2)
2
M. L e v a k o v i ć , u članku: U prilog diskusiji o zastari iz čl. 144.
ZN, Naša zakonitost br. 7—8/60, str. 350, smatra da se radi o zastari z a h -
t i j e v a.
f
Dr A. Gams, u knjizi Uvod u građansko pravo, opšti deo, III dopu-
njeno izdanje, Beograd, 1959, na str. 242, u pogledu značaja zastare iz
čl. 144. ZN, naprotiv smatra da se ovdje ne radi o zastari zahtjeva, nego o
m a t e r i j a l n o j p r e k l u z i j i , o kojoj sud mora voditi računa po služ-
' benoj dužnosti. Ovo stanovište, primijenjeno na zastaru legata, dovodi do
zaključka da se izvršenje legata nakon isteka roka od godine dana ne bi
moglo zahtijevati, i da se zastarjelo pravo na legat ne pretvara u naturalnu
303
Član 100.
304
Član 100.
306
Član 100.
5
Prema »Objašnjenju« (str. 136 in fine)., odredba »člana 100 ZN hoće
da kaže kako jednogodišnji rok zastarjelosti predviđen tim članom ne može
početi da teče prije otvaranja nasljeđa«, •— iz čega proizlazi da legatar
postaje ovlašten da' zahtijeva ispunjenje (izvršenje) legata odmah nakon
s m r t i oporučiteljeve, kad nastaje delacija (otvaranje) nasljedstva.
6
Vidi i d r 2. Š m a l c e l j , u članku »Tužba o nasljedstvu iz Zakona
o nasljeđivanju«, Naša zakonitost, br. 1—2/60, str. 59.
307
Član 100.
308
Član 100.
309
Član 100.
310
Član 100.
kida se ne računa. Ako bi onerat priznao svoju obavezu ili dao osigura-
nje, makar isteklo vrijeme potrebno za zastaru tako da bi se mogao po-
služiti prigovorom zastare, smatra se da se priznanjem zastarjele obaveze
ili davanjem osiguranja za takvu obavezu, o d r e k a o od zastare za pro-
teklo vrijeme (čl. 7. Zak. o zastari potraživanja), pa vrijeme potrebno za
zastaru teče i z n o v a .
Prekid zastarijevanja nastaje i uslijed p o d i z a n j a t u ž b e i sva-
kom d j u g o m r a d n j o m vjerovnikovom (legatarevom) poduzetom
protiv dužnika (onerata) pred s u d o m u svrhu utvrđivanja, osiguranja
ili ostvarenja potraživanja (čl. 32. Zak. o zastari potraživanja). Isti učinak
ima podnošenje z a h t j e v a ostavinskom sudu za pokretanje ostavinskog
postupka, davanje izjave o primanju legata, isticanje zahtjeva za utvr-
đenje prava na legat.
I samo p o k r e t a n j e ostavinskog postupka ima učinak na tok za-
starijevanja da se p r e k i d a zastarijevanje u času kad ostavinski sud
pokrene postupak i bez stavljanja konkretnog zahtjeva od strane nasljed-
nika ili legatara. Ovo proizlazi iz odredbe čl. 175. ZN, prema kojoj se
ostavinski postupak pokreće po s l u ž b e n o j d u ž n o s t i čim sud sazna
za smrt neke osobe, bez obzira da li ima imovine i nasljednika. U osta-
vinskom postupku sud po službenoj dužnosti utvrđuje tko su nasljed-
nici umrlog, koja imovina sačinjava ostavinUj koja prava iz ostavine pri-
padaju nasljednicima, legatarima i drugim osobama (čl. 173. ZN).
Kako se ostavinski postupak može dovršiti na dva načina: bez pro-
vođenja rasprave ostavine, donošenjem rješenja o neraspravljanju osta-
vine (član 216. ZN), ili provođenjem rasprave ostavine i donošenjem rje-
šenja o nasljeđivanju, način dovršenja ostavinskog postupka utječe na tok
odnosno na trajanje p r e k i d a zastarijevanja.
Ako je sud donio rješenje o neraspravljanju ostavine zbog toga što
nema imovine, ili što se ostavina -sastoji samo od pokretne imovine, a
nasljednici nisu zahtijevali da se ostavina raspravi (čl. 216. st. 2 ZN), pre-
kid zastarijevanja, do koga je došlo u momentu pokretanja ostavinskog
postupka (primanja smrtovnice ili prijave o smrti neke osobe, bilo da
je prijavu podnio nadležni matičar ili koja druga osoba, organ ili usta-
nova), p r e s t a j e u momentu pravomoćnosti rješenja o neraspravljanju
ostavine. Od toga časa legataru započinje iznova teći ,vrijeme propisano
za zastaru njegova prava da zahtijeva izvršenje legata.
Ako je sud nastavio s vođenjem ostavinskog postupka i pristupio
raspravi j a n j u ostavine (koja se sastoji od nepokretne imovine, ili
ako ima samo pokretne imovine, a nasljednici su zahtijevali da se osta-
vina raspravi), p r e k i d zastarijevanja, do koga je došlo u času pokre-
tanja ostavinskog postupka, traje za cijelo vrijeme trajanja rasprave
ostavine sve do pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju (član 228. ZN),
odnosno do pravomoćnosti rješenja o legatu (čl. 232. ZN), ako je takvo
rješenje doneseno.
Kako se ostavinski postupak pokreće po s l u ž b e n o j dužnosti čim
sud na bilo koji način sazna za smrt neke osobe (čl. 175. ZN), dakle, ne-
ovisno o prijedlozima stranaka, uslijed toga dolazi i do p r e k i d a za-
starijevanja po s l u ž b e n o j d u ž n o s t i u času pokretanja ostavin-
• skog postupka.
311
Član 100.
312 -
I
Član 100.
35.3
Član 101 —102.
316
Član 102.
sudu da naredi njihovu predaju radi čuvanja od strane drugih osoba koje
ih drže u posjedu (čl. 204. st. 2 i čl. 203. ZN). Isto tako izvršilac oporuke
ima pravo da ostavinskom sudu predlaže postavljanje č u v a r a pojedi-
nih stvari koje spadaju u ostavinu (čl. 204. st. 1 in fine ZN).
Ovamo spada i dužnost izvršioca oporuke da u p r a v l j a ostavinom
do njene predaje nasljednicima, ili da upravlja nasljedstvom do izvršenja
diobe među nasljednicima ako se sami nasljednici nisu pobrinuli ili spo^-
razumjeli o upravljanju nasljedstvom (čl. 148. st. 2 ZN).
U poslovima r e d o v n e u p r a v e i u njenim granicama, izvršilac
oporuke može i bez posebnog odobrenja ostavinskog suda sklapati pravne
poslove koji nužno proizlaze iz redovne uprave (npr. naplata najamnine
ili zakupa, plaćanje pristojbi, javnih dažbina i obaveznih doprinosa i si.).
Izvršilac oporuke ovlašten je da s odobrenjem ostavinskog suda vrši
r a s p o l a g a n j a stvarima iz ostavine ako je to ostavilac odredio, ili
aiko je to potrebno radi isplate troškova ili otklanjanja kakve štete (čl.
148. st. 4 ZN). Ovamo naročito spadaju troškovi popisa i procjene osta-
vine kao i troškovi sahrane ostavioca (čl. 33. st. 3 ZN). Izvršilac oporuke,
ako istovremeno nema svojstvo staraoca ostavine (čl. 134. i čl. 205. ZN),
nije ovlašten da u p a r n i c i zastupa ni ostavinu kao cjelinu ni nasljed-
nika kao skupnost, a niti pojedinačno.
Izvršilac je, međutim, aktivno l e g i t i m i r a n da stavlja procesne
p r i j e d l o g e i ulaže pravne lijekove protiv odluka ostavinskog suda
koje se odnose na njegov rad i njegova prava (čl. 103. i 104. ZN). On, u
pravilu, nema pravo ulaganja pravnih lijekova u pogledu ostalih
ostavinskog suda budući da nema svojstvo stranke u postupku (čl. 187
Ako izvršilac oporuke u p r a v l j a nasljedstvom, a to • ^
se nasljednici nisu sporazumjeli o načinu upravljanja (čl. " ^ ^ f ZN).
ili kad izvršilac oporuke vrši poslove privremenog starao ^^stavine (čl.
134. i čl. 205. ZN), izvršilac oporuke je z a s t u p n i k nasljeanika, s obzi-
zirom na ostavinu kao cjelinu, prema trećim osobama. Tada je ovlašten
' da u ime nasljednika tuži i da bude tužen, da naplaćuje potraživanja, da
izmiruje dugove ostaviočeve, što sve spada u djelokrug njegove dužnosti
da se stara o čuvanju ostavine i da njome upravlja.(')
3. Izvršilac oporuke dužan je starati se o isplati d u g o v a , i l e -
gata. On napose mora voditi računa o tome da se dugovi ostavine, kao i
ostaviočevi dugovi namire prije legata (čl. 93. ZN). Ako je ostavinski sud
na zahtjev ostaviočevih vjerovnika odredio da se izvrši odvajanje ostavine
od imovine nasljednika (čl. 146. ZN.), izvršilac oporuke je dužan brinuti
se o odvojenoj ostavini ako ostavinski sud nije odvojenoj ostavini postavio
posebnog staraoca.
Izvršilac oporuke mora voditi računa da se l e g a t i ispune po odred-
bi oporučitelja. To naročito vrijedi za legate koji su namijenjeni u korist
osoba koje nisu sposobne nikako ili nisu sposobne potpuno brinuti se o
svojim poslovima (čl. 177. ZN), ili ako su legati namijenjeni za osnivanje
zadužbine ili za postizanje neke dopuštene svrhe (čl. 87. st. 1 ZN). Stara-
1
Vidi dr B. Z 1 a t a r i ć, Postavljanje staratelja u toku ostavinskog
postupka, Naša zakonitost 1956, str. 349.
317
Član 102 —103.
318
Član 103.
319
Član 103 — 104.
320
Član 104 — 105.
Član 105.
Oporučitelj može uvijek opozvati oporuku u cjelini ili djelomično
; izjavom danom u bilo kojem obliku u kojem se po zakonu može napraviti
oporuka.
Oporučitelj može opozvati pismenu oporuku i uništenjem pismena.
322
Član 105 —106,
Sudska praksa
Oporuka kojom je tužilac isključen iz nasljedstva nije prestala važiti.
samim tim što se oporučitelj s tužiocem pomirio prije smrti, ako oporuku
nije poništio niti ju je opozvao na jedan od načina iz člana 105. ZN (Vrhovni
sud AP Vojvodine Gž 659/61, Glasnik br. 3/62, str. 25).
5
E s c h e r, op. cit., str. 355
1
Jedino je na vojvođanskom području važilo načelo koje odgovara i
našem zakonu da se ranija oporuka treba samo u onom dijelu smatrati opo-
zvanom, u kojem je i u koliko je u suprotnosti s kasnijom oporukom, dok
inače obje trebaju ostati na snazi (vidi B o g d a n f i - N i k o l i ć , op. cit.,,
str. 251.).
323J
Član 106 — 107. . • •
R a s p o l a g a n j e n a m i j e n j e n o m stvari
Član 107.
Svako kasnije raspolaganje od strane oporučitelja određenom stvari
koju je bio nekome namijenio ima za posljedicu opoziv namjene te stvari.
324
Član 107.
1
Drugačije po pravnom pravilu iz § 724. OGZ, prema kojem je lega-
tar imao pravo na stvar koju je oporučitelj otuđio ako ju je kasnije ponovno
stekao, tako da se nalazila u ostavini u času njegove smrti.
2
F i n ž g a r , op. cit., str. 65; G o l j a r , op. cit, str. 202.
325
Član 107 —108.
GLAVA ČETVRTA
NASLJEDNOPRAVNI UGOVORI
I. UGOVOR O NASLJEĐIVANJU I O BUDUĆEM NASLJEDSTVU
ILI ZAPISU
326
Član 108.
327
Član 108 —109.
Sudska praksa
Valjanu oporuku može sadržavati i isprava o dvostranom pravnom
poslu ako su održane formalnosti koje zakon traži za valjanost oporuke.
Okolnost da je nasljednik »prihvatio očitovanje« oporučitelja nije odlučno
(Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 1769/56 od 11. X 1956, Zb. 113—1956,
br. 661).
N i š t a v o s t u g o v o r a o b u d u ć e m n a s l j e d s t v u ili zapisu
Član 109.
Ništav je ugovor kojim netko otuđuje nasljedstvo kome se nada,
kao i svaki ugovor o nasljedstvu treće osobe koja je još u životu.
Ništav je isto tako i ugovor o zapisu ili kojoj drugoj koristi kojima
se jedan ugovornik nada iz nasljedstva koje još nije otvoreno.
328
Član 109 — 110,
N i š t a v o s t u g o v o r a o s a d r ž a j u o p o r u k e
Član 110.
Ništav je ugovor kojim se netko obavezuje da unese neku odredbu
u svoju oporuku, ili da je ne unese, da opozove neku odredbu iz svoje
oporuke ili da je ne opozove.
329
Član 110 —111.
Član 111.
Predak može poslom među živima ustupiti i razdijeliti svoju imovinu
svojoj djeci i svojim potomcima.
330
Član 111.
331
Član 111.
332
Član 111.
333
Član 111 —112.
U v j e t i za p r a v o v a l j a n o s t u s t u p a n j a i raspodjele
Član 112.
Ovo ustupanje i raspodjela imovine pravovaljani su samo ako su se s
tim suglasila sva djeca i drugi potomci ustupiočcvi koji će po zakonu biti
pozvani da naslijede njegovu ostavinu.
Sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine mora biti sastavljen u pis-
Q
Prilikom ovjere sudac će pročitati sporazum i upozoriti ugovornike na
posljedice sporazuma.
Ako koji potomak nije dao suglasnost, on je može dati naknadno, u
istom obliku. "
Ustupanje i raspodjela ostaju pravovaljani ako je potomak koji se nije I
| suglasio umro prije ostavioca a nije ostavio svojih potomaka; ili se odrekao J
/nasljedstva, ili je isključen iz nasljedstva, ili je nedostojan. [
334
Član 112.
335
Član 112.
336
Član 112.
Sudska praksp
Ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine nije nevaljan zato što se jedan
od nasljednika nije suglasio s ustupanjem i raspodjelom (Presuda Okružnog
suda Maribor P 163/61 od 22. V 1961, potvrđena presudom Vrhovnog suda
NR Slovenije Pž 545/61 od 12. X 1961, odnosno presudom Saveznog vrhovnog
suda Rev. 7/62 od 11. V 1962. bez posebnog obrazloženja, PoroHlo 1962/1.
br. 14).
Član 113.
Ustupanjem i raspodjelom može biti obuhvaćena samo sadašnja imo-
vina ustupiočeva, cjelokupna ili samo jedan njezin dio.
Ništava je odredba kojom bi bilo predviđeno kako će se raspodijeliti
dobra koja se budu zatekla u ostavini ustupiočevoj.
338
Član 113 —114.
Ustupljena i m o v i n a ne u l a z i u o s t a v i n u
Član 114.
Kad predak koji je za života izvršio ustupanje i raspodjelu svoje imo-
vine umre, njegovu ostavinu sačinjavat će samo ona njegova dobra koja
nisu bila obuhvaćena ustupanjem i raspodjelom, kao i dobra koja je nak-
nadno stekao.
* Trema tome, dobra koja su njegovi potomci prite d,objlf pj j
raspodjelom ne ulaze u njegovu ostavinu. te se ne uzimaju ni u kakav r?-
cun prilikom utvrđivanja vrijednosti njegove ostavine.
329
Član 114 —115.
I
Član 115.
Ako se sa ustupanjem i raspodjelom nije suglasio koji nasljednik,
onda se dijelovi imovine koji su ustupljeni ostalim nasljednicima sma-
traju kao darovi, i s njima će se poslije smrti pretka postupati kao sa da-
rovima učinjenim nasljednicima.
340
Član 115,
341
Član 115.
342
Član 115 — 116w
343
Član 116.
344
Član 116.
344
- Član 116.
ili njenim dijelom za osobne potrebe korisnika ili bez obzira na nje-
gove potrebe. U prvom je slučaju ovo pravo uživanje, a u drugom poraba.
Ova se služnost danas može vršiti samo u okviru propisa o stambenim
odnosima, a s obzirom na mogućnost osnivanja etažnog vlasništva (vlas-
• ništva stana) može se očekivati i češće osnivanje ove služnosti.
1
4. D o ž i v o t n a ( ) r e n t a (dosmrtni prihod, nutrigamentum, reditus
2
annuus vitalis) nastaje redovito ugovorom( ) kojim se jedan ugovornik
(rentni dužnik) obavezuje da će drugom ugovorniku ili trećoj osobi za
određeni iznos novca ili za stvar procjenljivu u novcu vršiti u stalnim
vremenskim razmacima izvjesne činidbe u novcu ili u naravi, dok odre-
đena osoba (jedan od ugovornika ili druga koja osoba) bude na životu
1284—1286 OGZ, § 796—797 SGZ.)
Iako renta po svojoj namjeni služi obično uzdržavanju određene
osobe,(3) rentna davanja moraju biti tačno određena, tako da visina po-
jedinog davanja ne ovisi o potrebama primaoca rente. Ako, međutim, ta
davanja nisu unaprijed određena, već su ovisna o promjenljivim po-
trebama korisnika, onda se ne radi o ugovoru o (doživotnoj) renti, nego o
. ugovoru o (doživotnom) uzdržavanju.( 4 )
Ugovor o doživotnoj renti ima aleatorni karakter za obje ugovorne
stranke, jer se unaprijed ne zna koliko će dugo vremena živjeti primalac
rente, odnosno osoba za života koje se renta treba plaćati, a o toj okol-
nosti ovisi da li će ukupni iznos rentnih činidbi biti veći ili manji. Kako
< je ugovor o doživotnoj renti redovito naplatan pravni posao, to je biv-
: šim građanskim zakonicima bilo predviđeno da se on ne može pobijati
zbog povrede nužnog dijela. Ali ugovor o doživotnoj renti može biti i
samo djelomično naplatan pravni posao, a u ostalom dijelu besplatan. U
tora se slučaju taj ugovor prema pravnim pravilima bivših zakonika mo-
gao pobijati i zbog povrede nužnog dijela. S obzirom na odredbe čl. 114.
r i
, ZN uglavak o doživotnoj renti, utanačen između pretka i potomaka u
okvira pravovaljanog (čl. 112. ZN) sporazuma o ustupanju i raspodjeli,
neće nijedan od potomaka moći s uspjehom pobijati zbog povrede nužnog
dijela ni u onom slučaju ako bi to bio u najvećem dijelu besplatan prav-
ni posao. Ako se, međutim, s ustupanjem i raspodjelom nije suglasio koji
potomak, ustupljeni dijelovi imovine smatrat će se u navedenom slu-
čaju darovima u opsegu besplatnosti. Ukoliko bi pak ugovor o doživot-
noj renti, sklopljen između pretka i nekog od potomaka, bio u cijelo-
sti naplatan pravni posao, ne bi poslije smrti pretka bilo mjesta pobijanju
tog ugovora od strane ostalih potomaka, makar se oni nisu s njim sugla-
sili. Da li je i u kojem stupnju to naplatan ili besplatan pravni posao,
treba da sud utvrdi prema svim okolnostima konkretnog slučaja. U sva-
kom slučaju i ovdje vrijedi pravilo građanskog prava da se prividni prav- i
1
Naziv » d o ž i v o t n a renta« odgovara samo za onaj slučaj kada je
za neku osobu ugovorena renta do kraja života te osobe. Radi toga je pra-
vilniji naziv »renta«, bez atributa »doživotna« (vidi E i s n e r - P l i v e r i ć ,
op. cit., str. 517).
2
Renta se može osnovati i oporukom kao legat ili u obliku naloga,
s R a j a č i ć, op. cit., str. 373.
4
E h r e n z w e i g, op. cit., sv. II/l str. 564.
345
Član 116.
346
Član 116.
nja, ne traži posebna forma (osim one iz čl. 9. Zakona o prometu zemlji-
šta i zgrada — ako se radi o prijenosu vlasništva nekretnina). Vidi niže
pod tač. 6.
Iz odredaba čl. 116. ZN proizlazi zaključak da su i nakon stupanja
na snagu Zakona o nasljeđivanju dopušteni ugovori o doživotnom uzdr-
žavanju, koji su predviđeni pravnim pravilima bivših građanskih zako-
nika iako su po svojem sadržaju i formalnim potrepštinama drukčiji od
ugovora o doživotnom uzdržavanju iz čl. 122. ZN. To posebno vrijedi
za ugovore prema kojima jedan ugovornik već za svog života ustupa
svoju imovinu ili jedan njen dio u vlasništvo drugom ugovorniku koji
se zato obavezuje da će prvog ugovornika ili treću osobu doživotno uz-
državati. Na odnose i sporove, koji iz tih ugovora nastaju trebaju se u
smislu čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa primi jenj i vati pravna
pravila sadržana u zakonima i drugim pravnim propisima koji su bili
na snazi na dan 6. IV 1941. godine (načelno mišljenje proširene opće sje-
dnice Saveznog vrh. suda od 11. I 1957. br. 8/57, Zb. 11/1—VIII).
0 ugovorima o doživotnom uzdržavanju vidi i uz čl. 122. ZN.
6. Zadržavanjem odnosno ugovaranjem raznih prava prilikom! ustu-
panja i raspodjele imovine sporazum o ustupanju i raspodjeli postaje
s a s t a v l j e n i ( k o m b i n i r a n i ) u g o v o r . On je ipak i u tome slu-
čaju jedinstveni ugovor, samo što pojedini njegovi dijelovi pripadaju
raznim elementarnim (jednostavnim) ugovorima.(5) Tako, na primjer,
kada je ustupilac prilikom ustupanja i raspodjele ugovorio za sebe doži-
votnu rentu, onda se tu radi o kombiniranom ugovoru koji je sastavljen
iz elemenata sporazuma o ustupanju i raspodjeli imovine i elemenata
ugovora o doživotnoj renti. Budući da su u ovakvom ugovoru od jednake
važnosti svi bitni elementi pojedinih jednostavnih ugovora iz kojih je
sastavljen kombinirani ugovor, to pri njegovom prosuđivanju treba uzeti
u obzir i sva pravila koja se odnose na pojedine elemente. Radi toga će se
u navedenom slučaju nastali pravni odnos prosuđivati ne samo po pravili-
ma koja vrijede za sporazum o ustupanju i raspodjeli nego i po onima o
doživotnoj renti.
Kako je, međutim, za sporazum o ustupanju i raspodjeli propisana
određena forma (pismeni oblik i sučeva ovjera — čl. 112. st. 2 i 3 ZN),
dok se takva forma ne traži za ugovor o doživotnoj renti niti za ostale
elementarne ugovore koji se prema stavu 1 ovog člana mogu kombini-
rati s ustupanjem i raspodjelom, to će se s obzirom na jedinstvenost
ovakvog pravnog posla čitav kombinirani ugovor sklopiti u formi koja
je predviđena za sporazum o ustupanju i raspodjeli kao jednom od ele-
mentarnih ugovora. U slučaju, pak, da je za pojedini od elementarnih
ugovora predviđena r a z l i č i t a f o r m a , mora svaka od njih biti odr-
žana i u kombiniranom ugovoru. Ako je, međutim, jedna od tih različitih
formi blaža (tako je npr. za ugovor o doživotnoj renti s prenosom nekret-
nina ili za ugovor o doživotnom uzdržavanju kada se nekretnine odmah
prenose na davaoca uzdržavanja dovoljna obična pismena forma bez su-
5
Dr M i h a j l o Vuković, Međuugovorni odnosi, »Zbornik Pravnog
fakulteta« br. 3—4/55, str. 173.
347
r Član 116.
9
U švicarskom pravu je u samom grad. zakoniku (Art. 791. st. 2) izri-
čito određeno da se pojedina činidba iz realnog tereta poslije tri godine,
računajući od dospjelosti, pretvara u običan osobni dug onoga koji je u to
vrijeme bio vlasnik nekretnine (T u o r, op. cit, str. 538).
10
G a m s, Osnovi stvarnog prava, III izdanja Beograd, 1961, str. 168.
11
R a j a č i ć, op. cit., str. 375.
349
Član 116.
350
Član 116.
351
Član 116 —117.
14
smanjuju na polovicu. ( ) Sada, prema stavu 2 ovog člana, zakonska pre-
sumpcija ide u prilog šireg prava preživjelog bračnog druga.
Odredba stava 2 ima u vidu samo pravo uživanja i doživotnu rentu.
Zbog toga se navedena zakonska presumpcija ne može primijeniti i na slu-
čaj kada doživotno uzdržavanje (preživitak) ugovoreno 2a ustupioca i nje-
vog bračnog druga zajedno. Uzdržavanje je toliko osobno pravo, da se ono
ni u kojem vidu ne može prenositi na drugoga, pa ni onda kada se sastoji
iz određenih davanja u naravi, npr. u određenim količinama žita, mesa,
mlijeka, drva itd. S obzirom na to, za naše se pravo ne bi moglo prihvatiti
stanovište da uzdržavanje, koje je ugovoreno za oba bračna druga zajedno,
nakon smrti jednog od njih prelazi na preživjelog bračnog druga. Po sve-
mu sudeći postojali su ozbiljni razlozi da se doživotno uzdržavanje u tom
pogledu ne izjednačuje s uživanjem i doživotnom rentom.
P r a v a u s t u p i o č e v o g bračnog druga
Član 117.
Ustupilac može ustupanjem i raspodjelom obuhvatiti i svog bračnog
druga i tada je potrebno da se ovaj suglasi s time.
Ako bračni drug ne bude obuhvaćen, njegovo pravo na nužni dio
ostaje neokrnjeno.
U tom slučaju ustupanje i raspodjela ostaju pravovaljani, samo se
prilikom utvrđivanja vrijednosti ostavine radi određivanja nužnog dijela
preživjelog bračnog druga dijelovi ostaviočeve imovine koji su ustupljeni
njegovim potomcima smatraju kao darovi.
352
Član 117.
vog bračnog druga. U času svoje smrti imao je ostavilac u čistoj vrijed-
nosti od 3,600.000 dinara. Oporuke nema.
Obračunska vrijednost ostavine radi izračunavanja nužnog dijela iz-
nosi 4,800.000 dinara. Nužni dio preživljelog bračnog druga iznosi 800.000
dinara. Kako, međutim, čista vrijednost ostavine iznosi 3,600.000 dinara, a
od te imovine preživjelom bračnom drugu po zakonskom redu nasljeđi-
vanja pripada V3, tj. vrijednost od 1,200.000 dinara, to njemu u ovom slu-
čaju pripada više nego što iznosi njegov nužni dio. Svako dijete primit
će također po V3 čiste vrijednosti ostavine, tj. iznos od 1,200.000 dinara
iako je na temelju ustupanja i raspodjele već primilo vrijednost od 600.000
dinara, jer preživjeli bračni drug nema pravo zahtijevati uračunavanje
ustupljenih dijelova imovine ostalim nasljednicima.
Kad bi se u slučajevima pod a), b) i c) mjesto bračnog druga kao na-
sljednik pojavilo treće ostaviočevo dijete koje nije bilo obuhvaćeno spo-
razumom o ustupanju i raspodjeli, onda bi to dijete prema odredbi čl. 115.
št. 1 ZN u slučaju pod a) dobilo samo nužni dio u vrijednosti od 200.000
dinara (čl. 53. st. 2 i 3 ZN), u slučaju pod b) naslijedilo bi čitav iznos čiste
vrijednosti ostavine od 300.000 dinara, a u slučaju pod c) naslijedilo bi
vrijednost od 1,600.000 dinara, dok bi svako od ostale dvoje djece pored
ustupljene imovine naslijedilo još vrijednost od 1,000.000 dinara. Do ove
razlike u pravnim posljedicama između situacije kada se s ustupanjem i
raspodjelom nije suglasilo koje od djece i situacije kada se nije suglasio
bračni drug dolazi zbog toga, što u prvom slučaju postoji mogućnost ko-
lacije (uračunavanja), a u drugom ne postoji.
3. Ako preživjeli bračni drug, koji nije bio obuhvaćen ustupanjem i
raspodjelom imovine, konkurira na nasljedstvo s ostaviočevom djecom iz
prijašnjih brakova, a njegova imovina iznosi više od dijela koji bi mu
pripao po kvotama određenim prema odredbi čl. 10. st. 2 ZN, onda se kao
osnovica 2a izračunavanje njegovog nužnog dijela i u ovom slučaju uzima
zakonski nasljedni dio određen prema odredbi čl. 12. ZN.(J)
354
Član 118.
356
Član 119 —120.
Obaveza jamstva
Član 119.
Obaveza jamstva koja poslije diobe nastaje između sunasljednika na-
staje i između potomaka poslije ustupanja i raspodjele imovine koje im je
izvršio njihov predak.
Opoziv
Član 120.
Ustupilac ima pravo zahtijevati da mu potomak vrati ono što je pri-
mio ustupanjem i raspodjelom, ako je ovaj pokazao grubu nezahvalnost
prema njemu.
Isto pravo ima ustupilac ako potomak ne daje njemu ili kome drugo-
me uzdržavanje određeno poslom ustupanja i raspodjele, ili ako ne isplati
dugove ustupiočeve čija mu je isplata naložena istim poslom.
U drugim slučajevima neizvršenja tereta određenih poslom ustupanja
i raspodjele sud će, vodeći računa o važnosti tereta za ustupioca i o ostalim
okolnostima slučaja, odlučiti da li ustupilac ima pravo zahtijevati vraćanje
danih dobara, ili samo pravo tražiti prisilno izvršenje tereta.
357
Član 120.
358
Član 120.
359
Član 120.
360
Član 120.
3
Razlika je jedino u tome, što u prvom slučaju ugovor imade i odre-
đeni nasljeđnopravni učinak (onaj iz čl. 114. st. 2 ZN), kojeg u drugom
slučaju nema.
361
Član 120.
Sudska praksa
1. Ako preuzimalac imovine u pretežnoj mjeri ispunjava obaveze iz ugo-
vora o ustupanju i raspodjeli imovine, a inače svojim ponašanjem pokazuje
362
Član 120 —121.
ugo- da želi ostati vjeran ugovoru, nema osnovanog razloga za opoziv ugovora
ijeni radi grube nezahvalnosti, odnosno nedavanja uzdržavanja (Presuda Vrhovnog
suda NR Slovenije Gž 15/59 od 23. IV 1959, potvrđena presudom Saveznog
•i na vrhovnog suda Rev. 970/59 od 9. I 1960, Porodilo 1959/2, br. 6).
voju 2. Opoziv sporazuma o ustupanju i raspodjeli moguć je i samo protiv
jednog od više suugovornika ako samo jedan od njih ne ispunjava preuzete
obaveze (Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 323/59 od' 1. X 1959, potvr-
Sena presudom Saveznog vrhovnog suda Rev. 2145/59 od 9. III 1960, Poro-
dio 1960/1, br. 12).
1. Ako je potomak zbog opoziva (čl. 120. ZN) morao vratiti ustupio-
ru ustupljena dobra, sporazum o ustupanju i raspodjeli gubi prema nje-
mu svoje nasljednopravno djelovanje utoliko, što mu o s t a j e n e o k r -
njeno p r a v o na n u ž n i d i o , zbog čega će se dobra ustupljena
ostalim nasljednicima pri izračunavanju njegovog nužnog dijela smatrati
darovima. To znači da će u slučaju, ako ustupilac poslije svoje smrti
nije ostavio nikakvu imovinu, ostali nasljednici biti dužni od ustuplje-
363
Član 120.
Sudska praksa
1. Ako preuzimalac imovine u pretežnoj mjeri ispunjava obaveze iz ugo-
vora o ustupanju i raspodjeli imovine, a inače svojim ponašanjem pokazuje
362
Član 120 —121.
1. Ako je potomak zbog opoziva (čl. 120. ZN) morao vratiti ustupio-
cu ustupljena dobra, sporazum o ustupanju i raspodjeli gubi prema nje-
mu svoje nasljednopravno djelovanje utoliko, što mu o s t a j e n e o k r -
njeno p r a v o na n u ž n i d i o , zbog čega će se dobra ustupljena
ostalim nasljednicima pri izračunavanju njegovog nužnog dijela smatrati
darovima. To znači da će u slučaju, ako ustupilac poslije svoje smrti
nije ostavio nikakvu imovinu, ostali nasljednici biti dužni od ustuplje-
nih dobara vratiti toliko, koliko je potrebno da bi potomak koji je bio
prisiljen vratiti ustupljena dobra mogao sada primiti nužni dio. Međutim,
sporazum o ustupanju i raspodjeli zadržava prema ovom potomku na-
sljednopravno djelovanje u drugom pravcu: n j e m u ne p r i p a d a
pravo t r a ž i t i u r a č u n a v a n j e dobara, koja su ustupljena osta-
lim nasljednicima, u njihov nasljedni dio. Ovo je važno za slučaj kada
ustupilac ustupanjem i raspodjelom nije obuhvatio cjelokupnu svoju
imovinu odnosno kada je poslije ustupanja' i raspodjele stekao druga
dobra, tako da je poslije svoje smrti ostavio izvjesnu imovinu koja ulazi
u njegovu ostavinu (čl. 114. st. 1 ZN). Potomku, koji je uslijed opoziva
morao vratiti primljena dobra, pripada od ove ostavine zakonski nasljed-
ni dio, bez prava da traži uračunavanje ustupljenih dijelova imovine
ostalim nasljednicima. Ako bi nasljedni zakonski dio ovog potomka iz-
nosio manje od njegovog nužnog dijela izračunatog prema odredbi stava
2 ovog člana, onda mu pripada samo nužni dio. Prema tome se potomak,
koji je uslijed opoziva morao vratiti ustupiocu ono što je primio prilikom
ustupanja i raspodjele, nalazi poslije smrti ustupioca u istom položaju
kao i ustupiočev bračni drug koji ustupanjem i raspodjelom nije bio
obuhvaćen.
2. Okolnost da je potomak uslijed opoziva morao vratiti ustupiocu
primljena dobra nije ni od kakvog utjecaja na djelovanje sporazuma
o ustupanju i raspodjeli prema ostalim potomcima i bračnom drugu, uko-
liko je i on bio sporazumom obuhvaćen. Između njih sporazum proizvodi
363
Član 121 —122.
puni nasljednopravni učinak (čl. 114. st. 2 ZN). Drugačija je, međutim,
situacija kada se sa sporazumom nije suglasio koji ustupiočev potomak.
U tom slučaju sporazum gubi svoje nasljednopravno djelovanje ne samo
prema potomku koji se nije suglasio nego i prema onim potomcima koji
su u sporazumu sudjelovali (čl. 115. st. 1 ZN).
364
Član 122.
365
Član 122.
366
Član 122.
367
Član 122.
S68
Član 122.
nja, onda se može govoriti samo o tome, hoće li davalac uzdržavanja iz.
ovog pravnog""posla.dobiti_više ili manje, ali mu je dobitak već unaprijed
csiguran, U ovakvom slučaju aleatornost u pravnom smislu i ne postoji
p
"iliWpm njj "' "rt kalrvng 7.nara-ja Naprotiv, U slučaju
^uzdržavanja nije od drugog ugovornika za njegovog života_Braoio_iniovi-
~nu na ekonomsko iskorištavanje, tako da "primaoca uzdržavanja mora u
cijelosti uzdržavati Iž svojih vlastitih, sredstava, jnqžg__se govoriti o alea-
Tornosn u pravom smislu. Ona se ovdje ogleda u tome što se unaprijed
ne zna, koliko će iznositi ukupna vrijednost uzdržavanja koje je obavezan
davati davalac uzdržavanja, pa je neizvjesno da li će ta vrijednost biti
veća ili manja od vrijednosti imovine koja je predmetom ugovora.
S pitanjem aleatornosti ugovora o doživotnom uzdržavanju kao i
uopće s pitanjem pravne prirode tog ugovora povezano je i pitanje, da li
se i u kojem opsegu imovina, koja je obuhvaćena tim ugovorom, može,
na zahtjev nužnog nasljednika, zboff povrede nužnog dijela, jretirati kao
'dar (čl. 33. st. 4 i 5 i čl. 39. ZN). Vidi o tome niže pod tač. 11.
4. Iz stilizacije stava 4 ( » . . . mora biti sastavljen ...«) proizlazi da je
ugovor o doživotnom uzdržavanju s t r o g o f o r m a l a n u g o v o r .
gvHje predviđena forma jest pretpostavka nastanka i Pravovaljanosti
t
ugovora. Ona je, prema tome, u ovom slučaju određensL_aTd sjaj 1 e m n i-
tatgjn, a ne samo u svrhu dokazivanja (ad probationem) kao npr. kod
'ugovora o darovanju bez prave predaje stvari.
Formalnopravne pretpostavke pravovaljanosti ugovora o doživotnom
uzdržavanju jesu p i s m e n i o b l i k i o v j e r a k o j u m o r a i z v r -
šiti sudac. O sastojcima pismenog oblika i načinu ovjere vidi uz čl.
112. pod tač. 1. i 5.
Ako bi sudac ovjerio samo potpise ugovornika, a ne sam ugovor, ovaj
ne bi bio pravovaljan. Ukoliko bi. međutim,-sudar-
radnje predviđene_u__s.tavn 5; ali hi uJdauzuli ovjere označio da su ovje-
refii samo potpisi ugovornika, trebalo bi smatrati i ugovor pravovaljanim,
jer je odlučna stvarno izvršena radnja, a ne pogrešnakonstatacija.( 7 )
5. Ugovor o doživotnom uzdržavanju proizvodi pravni učinak tek
od momenta kad je njegova ovjera izvršena za oba ugovornika. Treba
nastojati da kod ovjere (potvrđivanja, solenizacije) ugovora budu prisut-
ne obje ugovorne stranke, ali nema zakonske zapreke da se ovjera izvrši
najprije za jednu, a naknadno za drugu stranku, naročito, ako to posebne
okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju. Kada se, dakle, ovjera ugovora
ne vrši istovremeno za obje stranke, ugovor ne postoji sve dotle dok
ovjera nije izvršena za jednu i za drugu stranku. Iz ovog proizlazi da
ugovornik u pogledu kojeg je ovjera izvršena, može od ugovora odustati
dok ugovor ne bude ovjeren i za drugog ugovornika. A k o j e ^ a n o d u g o -
vornika umre prije nego što ugovor bude ovjeren za oba ugovornika,
jlgovor ne mozg_nastati ni onda ako je za umrlu stranku već bio ovjeren
(odluka VrrTsuda NliH od 5. VII 1956. br. Gž. 1037/56). ~
6. U praksi se već pojavilo pitanje, da li ugovor o doživotnom uzdr-
žavanju može biti zaključen p r e k o p u n o m o ć n i k a . Savezni vr-
7
Dr B r a n k o B a z a l a , Ugovor o doživotnom uzdržavanju, Zemljišna
knjiga« br. 4-6/59, str. 94.
hovni sud u svom rješenju br. Rev. 475/59 od 17. X 1959. zauzeo je, do-
duše, stanovište da se. pod pojmom ugovornika iz stava 5 ovog člana trc
baju podrazumijevati samo stranke koje za sebe zasnivaju pravni odno
zbog čega ugovor o doživotnom uzdržavanju, zaključen preko punomoć
nika, treba smatrati ništavim. U konkretnom je slučaju, međutim, pun;
moćnik bio ovlašten na zastupanje na temelju punomoći koja je bii
ovjerena od službenika narodnog odbora općine. Međutim, u našem pr,
vu, kao i u drugim suvremenim pravnim sistemima važi pravilo da >
I
pravni poslovi mogu zaključivati i preko punomoćnika, ukoliko izuzetak
od tog pravila nije zakonom izričito predviđen. (8) Kako nijednom odredbom
Zakona o nasljeđivanju, koja se odnosi na ugovor o doživotnom uzdržava-
nju niti drugim propisom nije isključena mogućnost zaključivanja tog
ugovora preko punomoćnika, to nema zakonskog temelja da se u ovoii
slučaju odstupi od spomenutog općeg pravila. Radi se samo o tome cl
ugovor o punovlašću (punomoćstvu), kojim netko ovlašćuje drugu osob
da u njegovo ime zaključi ugovor o doživotnom uzdržavanju, treba da
bude zaključen uz formalitete predviđene u stavu 4 i 5 ovog člana. Na
taj će se način postići svrha forme koja je predviđena za ugovor o kojem
se radi u ovom članu, a punomoć izdana uz odgovarajuće formalitete moći
će se smatrati »punovažnom zamjenom prisustva ugovornika pri sklapa-
nju ugovora«, kako je to, uostalom, istaknuto u obrazloženju cit. presude.
7. Ako sudac prilikom ovjere ugovora ustanovi da ugovor sadrži
nedostatke ?hpg- kojih bi se mogao pobijati ili da su u ugovor unijete ';
nejasne ili dvosmislene odredbe koje bi mogle dati povod parnicama,
upozorit će na ovo ugovornike i dati im potrebne upute. Ako oni usprkos
upozorenju i primljenim uputama ostanu kod predloženog teksta, sudac
mora ugovor ovjeriti, ali će u zapisniku o ovjeri konstatirati dana upo-
zorenja i činjenicu da su stranke ostale kod svog zahtjeva da se ugovor
ovjeri u neizmijenjenom tekstu.( 9 )
Ako, međutim, ugovor sadrži odredbe koje su u suprotnosti s pri-
nudnim propisima, naročito s onima o upravljanju i raspolaganju dru-
štvenom imovinom, ili koje su protivne javnom moralu (čl. 3. st. 3 ZPP).
sudac mora uskratiti ovjeravanje ukoliko stranke od tih odredaba ne
odustanu ili ih ne usklade s postojećim propisima. Na zahtjev stranaka
treba sud o uskrati donijeti formalno rješenje, protiv kojeg se može ula-
gati žalba prema pravilima vanparničnog postupka.
8. Predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju u smislu čl. 122. ZN
m o r a j u b i t i n e k r e t n i n e . One pokretne stvari koje služe za
upotrebu i iskorištavanje nekretnina na koje se odnosi ugovor (tzv. mrt-
vi i ž i v i i n v e n t a r ; fundus instructus; invecta et illata) smatraju se
njime obuhvaćene iako to nije u ugovoru posebno navedeno. Ovamo se
ubrajaju sve one pokretne stvari koje su potrebne za uredno nastavljanje
gospodarstva na onim nekretninama koje su ugovorom obuhvaćene. Zato
se, prema okolnostima konkretnog slučaja, pod pokretnim stvarima koje
služe za upotrebu i iskorištavanje nepokretnih stvari smatraju ne samo
8
S l o b o d a n P e r o v i ć , Formalni ugovori zaključeni preko puno-
moćnika, »Anali«- br. 2—3/61, str. 229.
9
Z u g 1 i a, op. cit., str. 208.
370
Član 122.
10
Dr B o g d a n L o z a Posebni dio obligacionog prava, Sarajevo, 1961,
str. 274.
" K o š t a M. M e s a r o v i ć , cit. članak, str. 10.
12
Dr B e h a u d i n S a l i h a g i ć , u članku citiranom u noti 2 uz čl.
112. ZN.
371
Član 122.
13
Dr Ž e l i m i r S m a l c e l j , Ugovori u korist trećega, Zagreb, 1944,
str. 9; G s c h n i t z e r u Klangovu Komentaru, sv. U/2, str. 222.
14
Na u glavnom jednak način kao u noveliranom OGZ-u, reguliran ie <v<a'
institut u n j e m a č k o m (§ 328—335. BGB), š v i c a r s k o m (Art. 112. SZO)
372
Član 122.
Iz odredbe stava 1 ovog člana, kao i iz odredbe čl. 116. st. 1 ZN pro-
izlazi da naše pozitivno pravo priznaje mogućnost zaključivanja ugovora
u korist trećeg. Kako, međutim, Zakon o nasljeđivanju nema bližih odre-
daba o reguliranju pravnog odnosa koji nastaje ugovaranjem doživotnog
uzdržavanja u korist trećeg, to treba na taj pravni odnos, pored propisa
o ugovoru o doživotnom uzdržavanju kao nominativom kontraktu, u
okviru čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa, primjenjivati i pravna
pravila građanskog prava koja se odnose na ugovor u korist trećeg. S ob-
zirom na okolnost da je ovaj pravni institut na pojedinim pravnim po-
dručjima predratne Jugoslavije bio reguliran različitim propisima, po-
trebno je danas na nj primjenjivati ona pravna pravila našeg građanskog
prava, koja su najbliža našem pravnom poretku i potrebama suvremenog
pravnog prometa. Danas se općenito uzima da su to pravila noveliranog
OGZ-a, (15) što posebno vrijedi za slučaj kada se radi o tako spornim
pitanjima kao što su ona u vezi s institutom ugovora u korist trećeg.
Ako se uzme u obzir da doživotno uzdržavanje u korist treće osobe
predstavlja činidbu koja je od isključive koristi toj trećoj osobi, onda je
nesumnjivo da se ovdje radi o potpunom (pravom) ugovoru u korist
trećeg. Treći, prema tome, iz ovog ugovora stječe prema promitentu sa-
mostalni zahtjev na izvršenje činidbe. Iz prirode i svrhe ugovora proizlazi
da njegovo pravo nastaje odmah u momentu zaključenja ugovora, ukoliko
ugovorne stranke nisu drugačije odredile. Od momenta, kada je treći ste-
kao pravo na doživotno uzdržavanje, prestaje za ugovorne stranke mo-
gućnost raskidanja ili izmjene ugovora bez njegovog pristanka.
Treća osoba može, razumije se, odbiti prihvaćanje namijenjene ko-
risti (doživotnog uzdržavanja). Prema navedenim pravnim pravilima u
tom se slučaju smatra da treća osoba nije ni stekla nikakvo pravo. Njeno
odbijanje prava iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, stipuliranog u nje-
nu korist, ima, međutim, u ovom slučaju još jednu posljedicu: prestanak,
utrnuće ugovora. Promisar kao otuđivalac imovine nema, naime, pravo
u slučaju neprihvaćanja namjene od strane korisnika tražiti od promi-
tenta da ugovorenu činidbu (doživotno uzdržavanje) izvrši njemu (promi-
saru) niti mu pripada pravo da jednostrano odredi drugog korisnika do-
životnog uzdržavanja, jer se tu radi o činidbi koja je vezana uz ličnost
korisnika i zavisna o njegovim osobnim i promjenljivim potrebama.( 16 )
Drugačija je, međutim, situacija ako je doživotno uzdržavanje ugovoreno
373
Član 122.
374
Iako se, međutim, ugovor o doživotnom uzdržavanju po samom za-
konu smatra naplatnim ugovorom, ne smije se isključiti mogućnost da se
u konkretnom slučaju, s obzirom na posebne okolnosti, utvrdi mješovit
karakter ugovora. Ne misli se ovdje, prema tome, na slučaj simuliranog
pravnog posla, tj. na slučaj kada je ugovor o doživotnom uzdržavanju
zaključen samo prividno, da bi se njime prikrilo darovanje (disimulirani
pravni posao), jer je i'zvan sumnje da će se u tom slučaju pravni
odnos prosuđivati prema prikrivenom (disimuliranom) pravnom poslu,
a ne prema onom što su ga stranke prividno zaključile (§ 916. OGZ; čl.
113. OIZ). Ne uzimajući, međutim, u obzir takav simulirani pravni posao,
nego slučaj kada su stranke stvarno a ne sanio prividno zaključile ugovor
o doživotnom uzdržavanju, taj ugovor može predstavljati djelomično na-
platni JjijeloniKJn£_jlajayi^ velik nerazmjer
jzmeđu činidbe otuđivaoca imovine J__protučinidSe~ davaociTiržHržavanja.
~b takvom se mješovitom karakteru ugovora o doživotnom uzdržavanju
može govoriti npr. onda kada je već pri zaključenju ugovora očigledno
da vrijednost imovine, koja je predmet ugovora, daleko premašuje vrijed-
nost uzdržavanja ili kada je ta imovina vec za života otuđivaoca predana
davaocu uzdržavanja na ekonomsko iskorištavanje, a prihodi te imovine
prelaze ukupni iznos troškova uzdržavanja. Ne smije se ipak kod toga
postupati i'ormalistički, pa prosuđivanje pravne prirode ovog ugovora
svesti isključivo na računsku operaciju u kojoj bi se jednim kriterijem
smatrala razlika između vrijednosti svih troškova uzdržavanja i vrijed-
nosti primljene imovine zajedno s prihodima koje je od nje imao dava-
lac uzdržavanja.(18) Kod ugovora o doživotnom uzdržavanju treba, naime,
uzeti u obzir, da obaveza davaoca uzdržavanja predstavlja jednu trajnu
činidbu, u okviru koje uzdržavanje iziskuje od davaoca uzdržavanja po-
sebnu brigu i pažnju, smanjenu udobnost, lične usluge i slične dužnosti
koje nemaju prometnu vrijednost, ali koje, u pravilu, znače velik teret
za onoga koji se na njih obavezao.(19) Međutim, ako se i u slučaju, kada se
svi ti momenti, kao" i moment aleatornosti uzmu u obzir, pokazuje takav
' nerazmjer između vrijednosti onoga sto -davalac uzdržavanja^da.jej._onoga^
'.što prima, da ugovor o doživotnom uzdržavanju po prirodnom toku,
stvari predstavlja sigurnu i nerazmjernu korist za davaoca
^ se mora zaključiti da taj nerazmjerni višak vrijednosti što__ga
daje otuđivalac imovine nije dan u svrhu__ostvarenja fjoživotnng u b r z a -
vanja, nego kao dar kojim se može povrijediti nužni dio.(20)
12. Kad postoje pretpostavke da se ugovor o doživotnom uzdržava-
nju djelomično treba smatrati ugovorom o darovanju (vidi naprijed pod
tač. 11), onda će se imovina koja je predmet ugovora, u povodu zahtjeva
nužnog nasljednika da mu se odredi nužni dio, u opsegu besplatnosti do-
dati čistoj vrijednosti ostavine da bi se dobila
Tiuznog dijela (cl. na. sr. 'i i
18
F i l i p C o s i ć , Pobijanja ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog
povrede nužnog dijela, Pravni život, br. 8—9/57, str. 18.
19
Višnjić M a r i j a n , O ugovoru o doživotnom uzdržavanju u okviru
pravnih pravila OGZ-a i Zakona o nasljeđivanju, Odvjetnik, br. 4/58 i 6—7/58,
str. 85 i 122.
20
B a z a 1 a, cit. članak, str. 89.
375
Član 122.
376
Član 122.
Sudska praksa
1. I. Propis člana 122. Zakona o nn<siie>đ.iiinnMi sMAiif^jff da se i po-
slije stupanja na snagu ovog zakona može zaključiti ugovor o doživotnom
uzdržavanju, kojim se jedan ugovornik obavezuje da uzdržava doživotno
drugog ugovornika ili neku treću osobu, a u kome drugi ugovornik izjavljuje
da mu još za sivoga života ustuva u vlasništvo svu svoju imovinu ilj iedan
Jgžg. Ukoliko ispunjava druge uvjete za valjanost ugovaraj ukoliko je sa-
stavljen u oouicu kon je~ Titoftisan posebnim zakonorg (član 9 Zakona o p r o -
Inelu zemljišta i zgrada), ovakav ugovor među strankama važi iako nije
^ovjeren od suca u smislu člana 122. stav 4 i š Zakona o nasljeđivanju.
U granicama koje određuje Zakon o nevažnosti pravnih propisa donijetih
prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije, u pogledu
prava i dužnosti koje nastaju iz ovakvih ugovora o doživotnom, uzdržavanju,
mogu se primjenjivati pravna pravila sadržana u zakonima i drugim prav-
nim propisima koji su bili na snazi na dan 6. travnja 1941. godine (član 4.
Zakona o nevažnosti pravnih propisa).
U. U pogledu ugovora ove vrste primjenjuje se načelo općeg imovinskog I
prava da ugovor ima učinak i da se obaveze koje se na ugovoru osnivaju I
izvršuju onako kako to odgovara suglasnoj volji stranaka izraženoj u ugovoru .I
Na odnose i sporove koji nastanu iz ovakvih ugovora mogu se analo-
gijom primjenjivati i odredbe Zakona o nasljeđivanju u niže navedenim
pravnim slučajevima:
1) Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju ugovornici žive za-
jedno, po se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane ne-
podnošljiv, onda po analognoj primjeni stava 2 člana 125. Zakona o na-
sljeđivanju svaka stranka može tražiti da sud raskine ugovor.
Po analognoj primjeni stava 3 člana 125. Zakona o nasljeđivanju svaka
stranka može tražiti raskid ugovora i u slučaju kad druga stranka ne izvršuje
svoje obaveze.
2) Ako su se poslije zaključenja ugovora prilike toliko promijenile da je
njegovo ispunjenje postalo znatno otežano, sud će, primjenjujući analogijom
čkn 126. Zakona o nasljeđivanju, na zahtjev jedne ili druge strane njihove
odnose iznova urediti ili ih raskinuti, vodeći računa o svim okolnostima.
Također analognom primjenom člana 126. Zakona o nasljeđivanju sud
može pravo primaoca uzdržavanja preinačiti u doživotnu novčanu rentu, ako
to odgovara i jednoj i drugoj strani.
3) Ako je osoba koja se ugovorom obavezala da daje uzdržavanje umrla
prije osobe koja po tom ugovoru ima pravo na doživotno uzdržavanje, onda
se u pogledu prava bračnog druga i potomaka umrlog, koji ga nasljeđuju,
mogu analogijom primijeniti odredbe člana 127. Zakona o nasljeđivanju
(Načelno mišljenje Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda
hroj S/57 od U. I 1957, Zb. 11/1—1957, str. 19).
2. Ugovor o doživotnom uzdržavanju, ako je sklopljen za slučaj smrti,
prosuđuje se po Zakonu o nasljeđivanju premda je sklopljen prije stupanja
na snagu tog zakona. U tom je slučaju, međutim, valjana i dovoljna /orma
propisana pravnim pravilima prije donošenja Zakona o nasljeđivanju (Rje-
šenje Okružnog suda Bjelovar GŽ 1313/55 od 15. X 1955).
3. Za valjani oblik ugovora o doživotnom uzdržavanju iz člana 122.
ZJV kao isprave za zemljišnoknjižni upis nije dovoljno da je ovjeren potpis
primaoca uzdržavanja kao zemljišnoknjižnog vlasnika, nego je potrebno
da je ugovor ovjeren od suca s klauzulom o tome da je kontrahentima pro-
čitan i da su oni upozoreni na posljedice ugovora (Rješenje Okružnog suda
Zagreb GZ 16/56 od 22. III 1956, Odvjetnik br. 1-2/56, str. 19).
4. Ugovor o doživotnom uzdržavanju po svojoj je naravi i svrsi takav,
da se njegovo izvršenje ne konzumira jednim aktom izvršenja, već je nje-
govo izvršenje trajnog karaktera, tako da se konzumira sukcesivnim aktima
koji se ponavljaju u vremenskom razdoblju predviđenom samim ugovorom.
Osnovni cilj ovog ugovora jest da služi zadovoljenju životnih potreba ko-
risnika (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske od 23. VIII 1956, GZ 834/56,
Ma zakonitost br. 10156, str. 428).
377
Član 122.
378
Član 122 — 123.
protivnom ugovor nema pravne važnosti (Savezni vrhovni sud Rev. 978/60,
Zakon o nasljeđivanju, II dopunjeno izdanje »Službenog lista FNRJ« iz 1961,
str. 46).
16. Okolnost da je ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren u smislu
(lana 122. stav 4 i 5 ZN ne isključuje mogućnost da jedan ugovornik u vri-
jeme zaključenja ugovora nije bio sposoban za razumno i normalno rasuđi-
vanje uslijed poremećaja duševnih moći, iako to stanje nema karakter traj-
nog duševnog oboljenja (Presuda Saveznog vrhovnog suda Rev. 1565/60 od
15. XI 1960, Zb V/3-1960, br. 322).
17. Nema pravnu snagu odredba u ugovoru o doživotnom uzdržavanju
o tome, da davaocu uzdržavanja pripadne dio imovine primaoca uzdržavanja
u slučaju ako se takav ugovor raskine krivnjom primaoca uzdržavanja (Pre-
suda Vrhovnog suda NR Srbije Gž 1758/61 od 23. I 1962, Zb VII/1-1962,
br. 10).
18. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je ugovor s naknadom, ali ima
karakter i ugovora na sreću, jer, po pravilu, ono što davalac uzdržavanja
prima, tim je ugovorom mnogo određenije od onoga što će on na osnovu
tog ugovora sve dati primaocu uzdržavanja.
Ugovor o doživotnom uzdržavanju može sadržavati i elemente ugovora o
darovanju._pa li je ugovor O doživotnom iiydr¥tiiinn.jii. n. stvari mjeSrmH
ugovor,...treba prosuđivati prema tome da U ono što davalac uzdržavanja
'dobiva u vlasništvo tim ugovorom poslije smrti primaoca uzdržavanja stopi
iTražmjeru s onim što ?'e davalac uzdržavanja dao i što je bilo vhprn^nlnK
da ce 'siie morati dati primaocu uzdržavanja ao njegove smrti. Ako se ugovor
o doživotnom uzdržavanju ne bi ovako prosuđivao, postojala bi mogućnost
rinjft
jft ffi nhnifii tn.kvng
g ugminrn.
g iv.iarnMi. nužni nasljednici
ji i liše vog
svog nužnogg
JjMpT(Presuda Vrhovnog suda AP Vojvodine Gž ž190/62 od 8. VI 1962, Bilten
mdske prakse 1962, str. 11).
19. Kad je ugovor o doživotnom uzdržavanju između primaoca i da-
oaoca uzdržavanja zaključen ranije, a iza smrti primaoca uzdržavanja ostali
su kao njegovi zakonski nasljednici žena i sin, koji nisu postojali u vrijeme
zaključenja ugovora, taj ugovor o doživotnom uzdržavanju, ako postoje po-
ttrebne pretpostavke, treba smatrati ugovorom o darovanju trećoj osobi, i
\kako taj ugovor ostavilac nije napravio u posljednjoj godini svoga života,
_ mnogo godina ranije, to se u smislu člana 33. stav 3 ZN ovaj dar ne
| može uzeti u preračunavanje radi osiguranja nužnog dijela tužiocima kao
(zakonskim nasljednicima.
Isti se ugovor ne može smatrati ni kao ustupanje imovine za života,
tjer je tuženi bratić ostavioca, a u smislu člana 111. ZN ovakav se ugovor
I može zaključiti samo između ostavioca i njegove djece i potomaka, a ne i
i između drugih srodnika, tako da u ovom slučaju nema mjesta ni primjeni
\-Bma 115. ZN (Savezni vrhovni sud Rev. 1286/62 od 21. IX 1962.)
20. Pismeni ugovor na temelju kojeg se prenosi zemljište ili zgrada
jmoro sadržavati sva utanačenja koja predstavljaju bitni sadržaj pravnog
fposla koji se sklapa. Kako su u konkretnom slučaju stranke usmeno sklopile
vor o doživotnom, uzdržavanju, ali su ga u pismenoj ispravi prikrile ugo-
ivorom o darovanju, ne može ovaj ugovor proizvesti pravni učinak ni kao ugo-
vor o darovanju, jer ga stranke nisu htjele ni kao ugovor o doživotnom uzdr-
mavanju, jer nije sastavljen u pismenom obliku. (Presuda Vrhovnog suda NR
plrvatske Gž 419162 od 18. IV 1962, potvrđena bez posebnog obrazloženja pre-
fjudom Saveznog vrhovnog suda Rev. 2396/62 od 21. XII 1962, Naša zakonitost,
fbr. 3-4/63, str. 167).
379
Član 123.
380
Član 123.
381
Član 123 —124. ,
Odgovornost za dugove
Član 124.
Davalac uzdržavanje ne odgovara poslije smrti primaoca uzdržavanja
za njegove dugove, ali se može ugovoriti da će on odgovarati za njegove
postojeće dugove određenim vjerovnicima.
382
Član 124 — 125.
2
o odgovornosti za dugove. ( ) Ta je odgovornost u nas bila uvedena §-om
386. III Novele, kojom je izmijenjen § 1409- OGZ. Nema razloga da se ovo
pravilo, budući da je u skladu s načelom poštenja i povjerenja u prometu,
ne prihvati i za naš pravni poredak.
Raskid u g o v o r a o d o ž i v o t n o m uzdržavanju
Član 125.
Ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom
uzdržavanju i pošto je počelo njegovo izvršenje.
Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju ugovornici žive zajed-
no, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane ne-
podnošljiv, svaka strana može tražiti od suda raskid ugovora.
Svaka strana može tražiti raskid ugovora ako druga strana ne izvršava
svoje obaveze.
U slučaju raskida ugovora svaka strana zadržava pravo da od druge
strane traži naknadu koja joj pripada po općim pravilima imovinskog
prava.
2
J a k š i ć, Obligaciono pravo, III izdanje, str. 426.
1
Dr S a 1 i h a g i ć, članak citiran u noti 2 uz £1. 112.
383
Član 125-
384
Član 125.
386
Član 125.
387
Član 125-
388
Član 125.
389
Član 125-
390
Član 125.
Pravo t r a ž i t i da se u g o v o r r a s k i n e zbog n e p o d n o -
š l j i v o s t i z a j e d n i č k o g ž i v o t a (razlog i z stava 2 ) o s o b n o
je p r a v o ugovornih stranaka pa stoga ne prelazi na njihove nasljed-
. nike. Ovo je posve razumljivo, jer nepodnošljivost je pojam, kojeg su
postojanje i intenzitet u najvećoj mjeri vezani uz subjektivno shvaćanje
osobe na čijoj se strani pojavljuje. Ako je, međutim, koji od ugovornika
za svog života pokrenuo parnicu za raskid ugovora, njegovi je nasljednici
mogu nastaviti.
391
Član 125-
392
Član 125.
393
Član 125-
14
Dr M a j t i n, Naknada kod razVrgnuća ugovora o doživotnom uzdr-
žavaju, Odvjetnik, br. 11—12/60, str. 218.
15
Dr prof. Nikša Š k a r i c a , O ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, Naša
zakonitost, br. 2/55, str. 83.
394
Član 125.
395
Član 125-
396
Član 125.
10
S obzirom na narav preživitka kao realnog tereta primalac uzdrža-
vanja može od svakodobnog vlasnika (posjednika) nekretnine opterećene
tim realnim teretom tražiti podavanja iz kojih se sastoji preživitak.
397
tlan 125.
• Sudska praksa
1. Vidi načelno ' m i š l j e n j e Proširene opće sjednice Saveznog
vrhovnog suda broj 8/57 od 11. I 1957, navedeno uz čl. 122. ZN pod br. 1.
2. Nepodnošljiv ost zajedničkog života, kao razlog za raskid ugovora o
doživotnom, uzdržavanju, u slučaju kada ugovornici žive zajedno, treba ci-
jeniti ne samo s objektivne nego i sa subjektivne strane (Rješenje Vrhovnog
suda NR Hrvatske Gzz 107/56 od 30. VIII 1956, Zb 112-1956, br. 334).
3. Klauzula da se stranke u ugovoru o doživotnom uzdržavanju odriču
prava napadati taj ugovor nevažeća, je (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 82/56,
Glasnik br. 7/56, str. 27).
4. I mala svađa može da prouzrokuje trajan razdor, a subjektivna
ocjena takve činjenice od bilo koje ugovorne stranke može dovesti do objek-
tivnog postojanja poremećene zajednice, što može učiniti život nepodnošljivim
(Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 103/56 od 28. VII 1956, Jug. adu.
br. 5—6/56, str. 63).
5. Zbog neizvršavanja obaveza sa strane jedne ugovorne stranke ne
može druga stranka tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ako
je za ovo neizvršenje sama ona kriva.
Dok jedna stranka želi i spremna je da izvršava obaveze iz takvog ugo-
vora, dužnost je protivne strane da je bezrazložno u tome ne sprečava i đa
prima ona davanja koja joj druga strana prema ugovoru pruža. Bezrazložno
onemogućavanje takvog izvršenja od protivne stranke izjednačuje se sa sa-
movoljom (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 834/56 od 23. Vili
1956, Naša zakonitost br. 10/56, str. 428).
5a. Pošto je ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut krivnjom pri-,
maoca uzdržavanja, davalac uzdržavanja može tražiti naknadu štete u visini
vrijednosti rada i davanja koja je on po ugovoru vršio, iako od toga nije
unaprijeđena imovina primaoca uzdržavanja. U pogledu zastarijevanja takve
naknade važi pravilo da ona zastarijeva u roku u kome zastarijevaju oba-
veze iz ugovora, a ne u kraćem roku (Presuda Vrhovnog suda NR Bosne
1 Hercegovine Gž 240/56 od 18. IX 1956. Zb. 113-1956, br. 710).
6. S obzirom na odredbu čl. 125. stav 4 ZN, ne može se nakon raskidanju
ugovora o doživotnom uzdržavanju tražiti povraćaj nekretnina ako su stranke
za slučaj raskida nešto drugo ugovorile (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvat-
ske Gž 1397/56 od 26. VII 1957, Jug. adv. 3—4/57, str. 56).
7. Raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, zaključenog prije stupanja
no snagu Zakona o nasljeđivanju, može zahtijevati samo nekrivi ugovornih
(Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 512156 od 29. XII 1956, Pravnik,
br. 5—8/1957, Civilne odluke, str. 81).
Vidi odluku Saveznog vrhovnog suda pod br. 24, prema kojoj pitanje
krivnje za poremećaj odnosa nije relevantno.
8. Za sve sporove oko doživotnog uzdržavanja, uključujući i one u ko-
jima se traži raskid tog ugovora, nadležan je kotarski sud, bez obzira M
vrijednost spora (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 572, Glasnik, br. 11/57, str.
27 i Rev. 273/59, Glasnik, br. 1/60, str. 27).
Vidi i odluku pod br. 15. u kojoj je zauzeto suprotno stanovište.
398
Član 125.
399
Član 125-
Vidi odluku istog suda pod br. 14, u kojoj je zauzeto suprotno stanovište.
20. Odredba člana 125. stav 3 ZN o pravu zahtijevati raskid ugovora
0 doživotnom uzdržavanju može se analogno primijeniti i u sliićaju kršenja
obaveza iz onih ugovora na temelju kojih, je predaja imovine davaocu
uzdržavanja izvršena već za života primaoca uzdržavanja, ali to samo onda
ako ugovorna strana stalno i dosljedno ne ispunjava svoje obaveze (Vrhovni
sud NR Slovenije Gs rev. 203/58 od 22. I 1959, Poročilo 1959/1, br. 5).
21. Raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju osobno je pravo i ne
prelazi na nasljednike. Nasljednici mogu samo nastaviti već započeti parnični
postupak (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 43/59, Glasnik, br. 8/59, str. 23).
22. Primalac uzdržavanja ne može zahtijevati raskid ugovora o doži-
votnom uzdržavanju u smislu člana 125. stav 2 ZN, ako je jedino on pro-
uzročio nepodnošljivost zajedničkog života. Raskid ugovora može se, me-
đutim, zahtijevati ako je zajednički život postao nepodnošljiv krivnjom
obaju ugovornika.
Raskid ugovora po članu 125. stav 2 ZN ne može se zahtijevati ako je
u samom ugovoru određena naknada za uzdržavanje za slučaj, da se odnosi
između ugovornika tako poremete da zajednički život postane nepodnošljiv.
Sve to vrijedi i za ugovore na temelju kojih je do predaje imovine
došlo već za života primaoca uzdržavanja, ako postoje uvjeti da se odredbe
člana 125. ZN analogno primijene (Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije
Gž 566/58 od 5. II 1959, potvrđena presudom Saveznog vrhovnog suda Rev.
732/59 od 20. IX 1959, Pravnik, br. 3—4/60, str. 217).
23. Ako je sav prihod utrošen na ishranu članova porodice stranaka,
bez ostvarenog viška prihoda kojim bi raspolagao vlasnik imanja, tada na-
čelno ne bi imao1 pravo da traži naknadu ni onaj koji je radio na tom imanju
(Presuda Saveznog vrhovnog suda Rev. 1103/59 od 22. I 1960, Odvjetnik,
br. 9—10/1960, str. 209).
24. U sporovima o raskidu ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog ne-
podnošljivosti zajedničkog života pitanje krivnje za poremećaj odnosa nije
relevantno budući da zakon sam poremećaj do nepodnošljivosti zajedničkog
života smatra dovoljnim razlogom da jedna ili druga strana može tražiti
raskid. To vrijedi i u slučaju kad se radi o ugovoru sklopljenom "prije stu-
panja na snagu ZN, prema kojem je ugovoru imovina već za života primaoca
uzdržavanja predana davaocu uzdržavanja (Rješenje Saveznog vrhovnog suda
Rev. 1537159 od 15. III 1960).
25. Preživjeli bračni drug ovlašten je tražiti raskid ugovora o doživotnom
uzdržavanju, koji su bračni drugovi zajedno sklopili s trećim osobama (Pre-
suda Saveznog vrhovnog suda Rev. 763/60 od 22. X 1960, Zb. V/3-1960,
br. 315).
26. Pravo tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju po čl. 125.
st. 3 ZN jest imovinsko pravo koje prelazi na nasljednike. Dosljedno tom
pravilu, kad je primalac uzdržavanja još za života imao pravo tražiti raskid
ugovora iz razloga što druga strana ne izvršava svoju obavezu, njegovi na-
sljednici mogu na toj osnovi tražiti raskid ugovora (Rješenje Saveznog vrho-
nog suda Rev. 2291/60 od 11. II 1961, Zb. VI/1-1961, br. 15).
27. Kad se analognom primjenom člana 125. ZN sudi o raskidu ugovora
1 davalac uzdržavanja obavezuje da vrati ono što je po ugovoru primio, mora
se istovremeno suditi i o njegovu zahtjevu da mu se naknadi vrijednost
onoga što je on po ugovoru izvršavao (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske
Rev. 1076/60 od 6. I 1961, Zb. VI/1-1961, br. 14).
28. Kod dosuđivanja naknade za uloženi rad, poslije raskida ugovora o
doživotnom uzdržavanju, mora se imati u vidu i rizik s kojim su stranke
ušle u ugovorni odnos, kao i vrijednost imovine koja je bila predmet ugo-
vora (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev. 2662/60 od 22. II 1961, Pravni
život br. 4/61, str. 80).
29. Ako je do useljenja u stan došlo na temelju ugovora o doživotnom
uzdržavanju, korištenje stana u slučaju raskida ugovora o doživotnom uzdr-
žavanju može biti razriješeno samo po odredbama Zakona o stambenim
odnosima (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 1653/61 od 29. VIII 1961,
400
Član 125 — 126.
402
Član 126.
2
Vidi G o 1 j a r u članku citiranom u noti 3 uz čl. 122. ZN.
403
Član 126.
404
Član 126 — 127.
fikaciju ili raskid ugovora odlučne su, međutim, u ovom slučaju samo
i
ukoliko se odnose na međusobne obaveze ugovornih strana (promitenta
i stipulanta).
Budući da treća osoba nije ugovorna stranka iz ugovora o doživotnom
uzdržavanju, već samo korisnik uzdržavanja, njoj ne pripada pravo da
traži modifikaciju ni raskid ugovora zbog promijenjenih prilika.
Sudska praksa
1. Vidi načelno mišljenje Proširene opće sjednice Saveznog
vrhovnog suda br. 8/57 od 11. I 1957, navedeno uz čl. 122. ZN pod br. 1.
2. Ukoliko uzdržavanje u naravi u kućanstvu davaoca uzdržavanja po-
stane nemoguće zbog nesporazuma i stalnih razmirica, sud-može na zahtjev
primaoca uzdržavanja uzdržavanje ustanoviti i u mjesečnoj novčanoj svoti
(Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 864/55, Glasnik, br. 1/56, str. 33).
3. Ugovoru iz 61. 122. ZN sličan je ugovor o predaji imovine za života
uz pridržaj dosmrtnog upravljanja i uživanja imovine i uz dužnost preu-
zimaoca imovine da predavaoca imovine dvori nakon što ovaj postane ne-
sposoban za rad. U ovom se slučaju, prema tome, može analogno primijeniti
član 126. ZN. Okolnost, da preuzimalac imovine ne može dvoriti drugu ugo-
vornu stranku, jer stanuje daleko od nje kao i okolnost da se stranke me-
đusobno spore, te da tužilačka stranka radi svoje bolesti ne smije biti u
okolini koja je uznemiruje, opravdava određivanje mjesečne rente za tro-
škove dvorbe (Vrhovni sud NR Slovenije Gs rev. 195/58, Pravosodni bilten
br. 3—4/59, str. 43).
4. Vidi odluku pod br. 31. uz 61. 125. ZN.
405
Član 127. .
1
»Objašnjenja«, str. 144.
406
Član 127. .
1
»Objašnjenja«, str. 144.
406
Član 127.
407
Član 1 2 , 1 — Vi.%.
GLAVA PETA
I. OTVARANJE NASLJEDSTVA
Smrt i p r o g l a š e n j e osobe za u m r l u
Član 128.
Smrću osobe otvara se njezino nasljedstvo.
Isti učinak ima i proglašenje osobe za umrlu.
408
Član 128.
409
Član 128.
410
Član 128.
411
Član 128.
7
Drugačije rješenje izlazi iz prav. pravila § 52. biv. Srp. grad. zak., gdje
se smatra »da je onaj prije umro, koji je u ranijoj opasnosti bio; ako su pak
u jednovremenoj opasnosti bili, onda se uzima, da je mlađi starijega, i muška
glava žensku preživjela; dokle se god protivno ne dokaže.«
Prema mišljenju dr B. B l a g o j e v i ć a , u djelu Međunarodno privatno
pravo, Beograd, 1950, str. 216, za naše pozitivno pravo treba uzeti da važi
pretpostavka i s t o v r e m e n e smrti.
Dr P. R a d o m a n , u članku Dve pretpostavke o komorijentima, Glasnik
Adv. komore APV, br. 9/58, str. 2—6 pledira, de lege ferenda, za usvajanje
pretpostavke n a d ž i v j e l o s t i , po kojoj bi pri nejednakoj starosti komo-
rijenata koji su nestali u istoj životnoj opasnosti važila pretpostavka da je.
mlađa osoba nadživjela stariju bez obzira na spol, jer da to odgovara prin-
cipu nasljeđivanja po nasljednim redovima.
3
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 36, 37.
U nekim inozemnim pravima (francuskom i belgijskom) nema ustanove
proglašenja neke osobe za umrlu, nego proglašenje za n e s t a 1 u. Likvida-
cija pravnih odnosa nestalog vrši se u tom slučaju po propisima zakonskog
reda nasljeđivanja s tim da nasljednici imaju položaj s t a r a t e l j a (u
rimskom pravu postojao je posebni curator bonorum absentis). To stanje
produžava se dok ne nastupi f i z i č k a smrt, odnosno dok se ona ne utvrdi
u kome se slučaju pravne posljedice smrti, tj. otvaranja nasljedstva vezuju
za činjenicu i momenat faktične smrti.
8
Tako V u k o v i ć u djelu: Opći dio građanskog prava, knjiga I, Zagreb
1959. na str. 264 tač. 504.
412
Član 128.
10
stupak za proglašenje nestalih osoba umrlim i o dokazivanju smrti.( )
Pravomoćne sudske odluke, donesene u tom postupku, imaju d o k a z n u
s n a g u jednaku onoj što ga imaju službeni izvodi iz matičnih knjiga,
sve dok se suprotno ne dokaže sudskom odlukom.
Dokazivanju, u t v r đ e n j u s m r t i neke osobe ima mjesta ako se
pouzdano zna da je ta osoba umrla, ali se ne zna dan njezine smrti, ili se
ne raspolaže vjerodostojnom dokaznom ispravom o toj činjenici. Postupak
dokazivanja smrti reguliran je propisima Zakona o proglašenju nestalih o-
soba za umrle i o dokazivanju smrti (SI. list FNRJ br. 24/52 i br. 26/52).
Rješenje o utvrđenju smrti, koje donosi sud u vanparničnom postupku,
predstavlja odluku deklaratornog značaja, koja se može oboriti protu-
dokazom da je osoba umrla kog drugog dana, a ne onog koji je nave-
den kao dan stvarne smrti-
Ako se ne z n a da li je neka osoba umrla ili je još negdje na životu,
a ne zna se gdje se nalazi, zbog čega se smatra n e s t a l o m — predviđen
je poseban postupak da se nestala osoba može pod izvjesnim pretpostav-
kama p r o g l a s i t i u m r l o m , — po propisima Zakona o proglašenju
nestalih umrlima i o dokazivanju smrti. Kod proglašenja nestalog umr-
lim, smrt se samo p r e d m n i j e v a , tako da onaj koji je proglašen
umrlim može ipak stvarno biti živ. Stoga je sudska odluka o progla-
šenju nestalog umrlim konstitutivnog značaja.
Proglašenje neke osobe umrlom može tražiti onaj koji iz činjenice
smrti te osobe izvodi za sebe neka prava npr. pravo nasljedstva. Zahtjev
može potjecati od privatne osobe ako bi ta osoba bila zakonski ili opo-
ručni nasljednik ili legatar. Zahtjev može podnijeti i javni pravobrani-
lac ili koji drugi državni organ ako to zahtijeva javni interes, ili ako bi
imovina osobe koja bude proglašena umrlom pripala kom državnom
organu, političko-teritorijalnoj jedinici ili društvenoj osobi.
Postupak za proglašenje nestale osobe umrlom i o dokazivanju smrti
vodi se o d v o j e n o od ostavinskog postupka, te se ne može spajati s
tim postupkom.
3. Dan smrti utvrđen u rješenju suda o proglašenju umrlim mje-
rodavan je za određivanje momenta o t v a r a n j a nasljedstva (delaciju)
i prijelaz ostavine na nasljednike (či. 135. ZN).
10
Tako će sud po čl. 1. s p o m e n u t o g zakona p r o g l a s i t i za umrlu:
1) osobu o čijem životu za posljednjih p e t g o d i n a nije bilo n i k a k v i h
vijesti, a od čijeg je rođenja prošlo šezdeset godina;
2) osobu o čijem životu za posljednjih p e t g o d i n a nije bilo ni-
kakvih vijesti, a za koju je vjerojatno da više nije živa;
3) osobu koja je nestala u brodolomu, saobraćajnoj nesreći, požaru,
poplavi, potresu ili u kakvoj drugoj neposrednoj s m r t n o j opasnosti,
a o čijem životu nije bilo n i k a k v i h vijesti za š e s t m j e s e c i od
dana p r e s t a n k a opasnosti;
4) osobu koja je nestala u toku r a t a u vezi s r a t n i m događajima, a o
čijem životu nije bilo nikakvih vijesti za g o d i n u d a n a od dana
prestanka neprijateljstva.
Rokovi iz tač. 1. i 2. ovog člana računaju se od dana kada je po posljed-
njim vijestima nestali nesumnjivo bio živ. Ako se taj dan ne može tačno
utvrditi, ovi rokovi počinju teći s v r š e t k o m mjeseca, odnosno godine
u
kojoj je nestali po posljednjim vijestima bio živ.
413
Član 1^28.
w
v r a t i t i primljenu imovinu osobi koja je bila proglašena umrlom, ili fc_.
11
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 41, tvrdi da se zahtjev za utvrđivanje
da je dan smrti drugi od onoga navedenog u rješenju o proglašenju nestalog
umrlim, može ostvarivati putem t u ž b e pred parničnim sudom,1 što nije u
skladu s čl. 7. i 8. Zakona o proglašenju nestalih za umrle i o dokazivanju
smrti, prema kojima bi se izmjena rješenja trebala vršiti u vanparničnom
postupku.
12
Vidi dr S. Z u g l i a , u knjizi: Vanparnični postupak, Zagreb, 1956,
str. 88,
13
89.
Vidi za biv. Ogz, dr I. M a u r o vi ć, Nacrt I, Zagreb, 1919, str. 37.'
414
Član 1^28.
414
Član 128 — 129.
415
Član 129.
416
Član 129 — 130.
Za vi f
»"VT~!
proglašenje nestale osobe umr-
lom, kao postupka, sve do pravomoć-
*,
nosti rješei kovi za koje je zakon vezao
gubitak net \ toka rokova zastarijevanja
je o b j e k \ ,^-za sve stranke ostavinskog
postupka i Oi ez obzira na subjektivni moment,
na saznanje z .uke o proglašenju nestale osobe umrlom,
U ovim s. ^ zainteresirane osobe pribavit će od suda pred
kojim se vodio postupak za proglašenje nestale osobe umrlom p o t v r d a
o datumu kada je odluka o proglašenju postala p r a v o m o ć n a , ukoliko
se postupak nije vodio pred sudom koji treba da odluči o primjeni od-
nosnog roka.
- S p o s o b n o s t za n a s l j e đ i v a n j e
Član 130.
Nasljednik može biti samo osoba koja je u životu u času otvaranja
nasljedstva.
Dijete već^začeto u ča^u_jojtvaran2ajia^ljedstva smatra se kao rođeno
ako se rodi živo.
Na temelju oporuke mogu naslijediti i pravne osobe ukoliko posebnim
propisima nije što drugo određeno.
- S p o s o b n o s t za n a s l j e đ i v a n j e
Član 130.
Nasljednik može biti samo osoba koja je u životu u času otvaranja
nasljedstva.
Dijete već začeto učasujotvaranja^nasljedstva smatra jse kao rođeno
ako se rodi živo.
Na temelju oporuke mogu naslijediti i pravne osobe ukoliko posebnim
propisima nije što drugo određeno.
418
Član 130.
419
Član 130.
II
V. Od pravila da nasljednik mora doživjeti čas delacije postoji
izuzetak u korist z a č e t o g, a još nerođenog djeteta (nasciturus). Za
njega postoji presumpcija da je već rođeno u času delacije pod pretpo-
stavkom da se kasnije rodi ž i v o ljudsko biće (nasciturus pro iam nato
habetur). Ovo, međutim, vrijedi samo u pogledu njegovih n a s l j e d n i h
prava. Ako se nasciturus ne rodi živ ( što vrijedi i za monstruma), sma-
trat će se da nikada n i j e p o s t o j a o budući da postojanje začetka
u času smrti ostavioca samo za sebe, ako nije živ.rođen, ne rađa nikak-
vim pravima.
Nasljedno pravo nasciturusa moglo bi se karakterizirati kao pravo
podložno r e z o l u t i v n o m (raskidnom) uvjetu. Ako nasciturus ne
bude živ rođen, njegovo pravo pada kao da nasciturusa nikada nije ni bilo.
Isključena je svaka sukcesija nasciturusa: reprezentacija ili transmisija.
Oporučitelj, međutim, može nasciturusu (začetku) odrediti s u p s t i t u t a
za slučaj da se ne rodi živ (čl. 8. ZN).
Nasciturus, treba da je ž i v r o đ e n , bez obzira kako bi dugo živio.
Ukoliko dijete umre neposredno iza rođenja (jer nije predviđeno koliko
dugo treba da je na životu), ono je steklo pravo nasljedstva: ima svojstvo
nasljednika, pa će redovito postojati slučaj nasljedničke transmisije u
smislu čl. 137. ZN.
2. Presumpcija da je dijete živo rođeno važi ne samo u pogledu osta-
viočevih p o t o m a k a , već i u pogledu ostalih s r o d n i k a koji su
u konkretnom slučaju pozvani na nasljedstvo (kolaterala). Isto tako ova
presumpcija jednako vrijedi za oporučno i za zakonsko nasljedstvo.
Oporučitelj može odrediti za svoje nasljednike osobe koje još nisu rođene,
pa čak niti bile začete u času sastavljanja oporuke, ali te osobe moraju
biti žive ili bar začete u času otvaranja nasljedstva (delacije).
3. Učinak pretpostavke iz čl. 130. st. 2 ZN ima r e t r a k t i v n u sna-
gu. Začetak se smatra da je živ rođen još u č a s u s m r t i ostaviočeve,
pa mu već od toga momenta pripadaju sva nasljednopravna ovlaštenja.
Od časa delacije nastupa i Prijelaz ostavine na nasciturusa (koga zastupa
jedan od roditelja ako organ starateljstva ne odredi drukčije čl. 215. st. 2
ZN), i od toga momenta započinju teći svi zakonski rokovi.
4. U ZN nije propisano u kojem roku iza smrti ostaviočeve treba da
uslijedi r o đ e n j e nasciturusa, a što je potrebno kako bi se moglo
utvrditi da li je dijete (nasciturus) doista bilo začeto u vrijeme delacije.
Smatra se da taj rok odgovara roku koji se uzima kod utvrđivanja zakoni-
tosti rođenja (najviše 300 dana iza smrti ostavioca).
5. U sumnji da li je dijete (nasciturus) živo rođeno, pretpostavlja se
da je ž i v o r o đ e n o . Tko tvrdi protivno, mora to dokazati (prav.
pravilo iz § 23. biv. OGZ). Sud će, ako dođe do s p o r a o odnosu nasljed-
nika i ostavioca (čl. 223. st- 2 tač. 1. ZN), prekinuti raspravu ostavine i
uputiti na parnicu onu stranku koja tvrdi da dijete nije živo rođeno. To
je u skladu s odredbom čl. 226. st. 1 ZN budući se pretpostavlja da je pra-
420
Član 130 — 131.
Neđostojnost za nasljeđivanje
Član 131.
Nedostojan je da naslijedi, kako na temelju zakona tako i na temelju
ke, kao i da dobije ma što na temelju oporuke:
onaj koji je sa umišljajem lišio života ostavioca, ili je pokušao da
ga liši života;
(5/ onaj koji je silom ili prijetnjom natjerao, ili prevarom naveo osta-
vioca da sastavi ili opozove oporuku ili neku odredbu oporuke, ili ga je
spriječio da to učini;
' V u k o v i ć , u djelu Opći dio g r a đ a n s k o g p r a v a , k n j . I, Z a g r e b , 1959,
str. 267. tač. 509.
5
Takvo stanovište z a s t u p a B l a g o j e v i ć , op. cit. str. 50 i 258.
' » O b j a š n j e n j a « str. 134.
421
Član 131.
422
Član 131.
dostojnosti iz čl. 131. tač. 1—4. ZN, a svakog drugog ostavioca samo a k o
se razlog nedostojnosti temelji na razlogu iz čl. 131. tač. 5. ZN. Osoba
nedostojna za nasljeđivanje određenog ostavioca, m e đ u t i m , sposobna je
za nasljeđivanje svakog drugog ostavioca u pogledu koga n i s u i s p u -
n j e n i razlozi nedostojnosti, ili a k o je d a n qP_£Q_š_t a .i po čl. 132. st.
2 ZN, a J c o ^ j ^ l o ^ a ^ e d ^ t o j n o s t i iz_đL _13L_tač. 5 ZN s a m o p_od_uvjetom
da se osoba, na koju se taj razlog nedostojnosti odnosi, v r a t i iz i n o -
!
zemstva do momenta s m r t i ostavioca koga nasljeđuje. *™
Od ustanove i s k l j u č e n j a od nasljedstva (čl. 47. ZN) i l i š e n j a
nužnog dijela u korist p o t o m a k a (čl. 50. ZN), čija p r i m j e n a dolazi u
obzir samo v o l j o m ostaviočevom, koja m o r a biti izražena na n e s u m -
njivi način i u formi određenoj za pravovaljanost oporučnog raspolaganja
(čl. 48. st. 1 ZN), institut n e d o s t o j n o s t i za nasljeđivanje razlikuje*
se po tome što do njegove primjene dolazi, u pravilu, po s l u ž b e n o j
d u ž n o s t i , kao i po opsegu i težini razloga nedostojnosti.
2. U čl. 131. ZN navedeni razlozi nedostojnosti nisu j e d n a k o g
ziteta i ne rađaju uvijek istim posljedicama. T r e b a razlikovati dvije g r u -
pe razloga nedostojnosti:
a) a p s o l u t n a nedostojnost( 3 ) za nasljeđivanje predstavlja smet-
nju za stjecanje nasljednog p r a v a u o p ć e u jugosl. p r a v n o m poretku-
Ona postoji samo u slučaju p r e d v i đ e n o m u čl. 131. tač. 5. ZN. Osoba kod
koje su se stekli uvjeti za p r i m j e n u čl. 131. tač. 5. ZN nedostojna je
u o p ć e za nasljeđivanje svakog ostavioca. Oproštaj d a n po čl. 132. st. 2
ZN vrijedi samo ako bi se prebjegla osoba dobrovoljno v r a t i l a iz
inozemstva;
b) r e l a t i v n a nedostojnost (nedostojnost u užem smislu, indigni-
tas) predstavlja smetnju za stjecanje nasljednog prava u konkretnom
slučaju.(4) Ovdje imamo dvije skupine razloga nedostojnosti:
— U p r v u spadaju razlozi o kojima sud vodi računa po s 1 u ž-
b e n o j dužnosti. Ova nedostojnost djeluje ipso iure, ali oporučitelj
može dati oproštaj (cl. 132. st- 2 ZN). Ovamo spadaju razlozi navedeni:
— u tač. 1. ovog člana: »Onaj koji je sa umišljaj em l i š i o ž i v o t a
ostavioca, ili je pokušao da ga liši života«
— u tač. 2. ovog člana »Onaj koji je silom ili prijetnjom n a t j e r a o ,
ili prevarom n a v e o ostavioca da sastavi ili opozove oporuku ili neku
drugu odredbu oporuke, ili ga je s p r i j e č i o da to učini«,
— u tač. 3. ovog člana: »Onaj, koji je u n i š t i o ili s a k r i o opo-
ruku ostaviočevu u namjeri da spriječi ostvarenje posljednje volje osta-
viočeve, kao i onaj koji je k r i v o t v o r i o oporuku ostaviočevu«.
U d r u g u skupinu spadaju razlozi d i s p o z i t i v n e naravi. O
ovim razlozima sud ne vodi računa po službenoj dužnosti, nego samo po
p r i j e d l o g u zainteresiranih osoba (čl. 132. st. 3 ZN). Ovamo spadaju
razlozi navedeni u čl. 131. tač. 4. ZN:
— ogrešenje o zakonsku obavezu u z d r ž a v a n j a ostavioca i
— n e u k a z i v a n j e n u ž n e pomoći-
3
Tako dr Ivo P u h ' a n u članku: Nedostojnost nasljednika po novom
Zakonu o nasljeđivanju, Naša zakonitost 1955, str. 344, naziva je i o p ć o m
n e s1 p o s o b n o š ć u , incapacitas.
Vidi P u h a n, cit. članak, str. 344.
423
T"
Član 131.
II
1. Nedostojnost za nasljeđivanje zbog postojanja razloga navede-
nih u tač. 1. ograničena je na slučajeve u m i š l j a j n o g l i š e n j a
ž i v o t a ostavioca ili p o k u š a j a lišenja života.
Postojanje ovih krivičnih djela treba d a j e u t v r đ e n o pravomoćnom
p r e s u d o m nadležnog suda donesenom u k r i v i č n o m postupku,
u kome se utvrđuje postojanje krivičnog djela, krivične odgovornosti i
stepena odgovornosti izvršioca. Pravomoćna presuda donesena u krivič-
nom postupku v e ž e ostavinski i parnični sud (čl. 11. st. 3 ZPP). Ako
takve presude nema, činjenice o kojima ovisi nedostojnost mogu biti
utvrđene u p a r n i č n o m postupku (čl. 11. st. 1 ZPP), pokrenutom u
slučaju spora (čl. 223. st. 2 tač. 4. ZN).
Na nedostojnost za nasljeđivanje ne u t j e č e okolnost što je osu-
đeni nasljednik za djelo lišenja života odnosno pokušaja lišenja života
bio p o m i l o v a n , ili je bio r e h a b i l i t i r a n . Samo o p r o š t a j
od strane ostavioca (čl. 132. st. 2 ZN), u slučajevima kad se on može dati,
eliminira nedostojnost. Na nedostojnost ne utječe okolnost što je do osu-
de došlo u toku ostavinske rasprave ili nakon njenog dovršetka, dakle,
nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju. Učinak utvrđene nedo-
stojnosti proteže se unatrag i djeluje ex t u n e , tj. od momenta dela-
cije (smrti ostaviočeve).
Ako je utvrđena nedostojnost neke osobe, dio osuđenog zakon-
s k o g nasljednika pripast će njegovim potomcima, ako ih ima. Oni na-
sljeđuju ostavioca umjesto nedostojnog nasljednika, primjenom prava
reprezentacije (čl. 11. ZN) budući da se smatra da je nedostojni nasljed-
nik u m r o prije ostavioca (čl. 132. st. 1 ZN); Ako osoba nedostojna za
nasljeđivanje n e m a p o t o m s t v a , dio ostavine koji bi joj pripao
nasljeđuje se kao da je ta osoba umrla prije ostavioca, odnosno kao da je
nikada nije bilo. Na isti način postupa se kod o p o r u č n o g nasljeđi-
vanja. Smatra se da je nedostojni oporučni nasljednik u m r o prije osta-
424
Član 131.
425
Član 131.
6
Slično stanovište zauzima P u h a n, cit. članak, str. 341. Isti autor
pledira da se de lege ferenda unese odredba po kojoj bi, u slučaju kad je
ostavilac pao na teret zajednice (socijalnog osiguranja) zbog toga što nije
primao uzdržavanje od osoba koje su ga bile dužne uzdržavati, trebalo pri-
znati organu za socijalno staranje prvenstveno pravo nasljedstva.
7
B l a g o j e v i ć , op. cit., str. 56.
426
Član 131.
svome intenzitetu nosi obilježje krivičnog djela (kao što je to kod razloga
navedenog u tač. 1. ovog člana). Ovo osobito ako je krivični Postupak bio
obustavljen primjenom čl. 4. st. 2 KZ. Činjenica što je nasljednik izdržao
kaznu, izrečenu za koje od spomenutih krivičnih djela, ili je uslijed po-
milovanja došlo do ukidanja pravnih posljedica osude, ili je nastupila
rehabilitacija, sama po sebi n e m a u t j e c a j a : nedostojnost postoji
sve dotle dok nije došlo do o p r o š t a j a od strane ostavioca (čl. 132.
st. 2 ZN). Postojanje pravomoćne presude donesene u krivičnom postupku
veže ostavinski i parnični sud (čl. 11. st. 3 ZPP) da se utvrđene činjenice
u krivičnom postupku trebaju smatrati utvrđenim i za potrebe ostavin-
skog (parničnog) postupka, pa je protivno dokazivanje isključeno —
osim ukoliko se ne bi radilo o dokazivanju da je nedostojnost oproštena
(čl. 132. ZN).
Razlozi nedostojnosti navedeni u čl. 131- tač. 4. ZN su d i s p o z i -
t i v n e naravi. O nasljednicima i ostalim zainteresiranim osobama ovisi
da li će z a h t i j e v a t i da se u t v r d i nedostojnost za nasljeđivanje
neke-osobe iz ovih razloga. Prema tome, ovdje sud ne postupa po službe-
noj dužnosti nego uvijek po zahtjevu (čl. 132. st. 3 ZN). *
5. Za utvrđivanje činjenice da li je građanin p r e b j e g a o radi
izbjegavanja o s u d e za teže krivično djelo, ili obaveze s l u ž e n j a
vojske, ili u svrhu v r š e n j a n e p r i j a t e l j s k e d j e l a t n o s t i ,
u smislu čl. 131. tač. 5. ZN, mjerodavni su podaci nadležnih organa (jav-
nog tužilaštva, vojnih organa i si.). Slučajevi izbjegavanja službe u JNA
i slučajevi izbjegavanja presude za teža krivična djela moći će se utvr-
đivati o b j e k t i v n i m putem.
Izbjegavanje vojne službe postoji ako je osoba uredno p o z v a n a
na odsluženje vojnog roka ili drugu vojnu dužnost, pa je ilegalno ili
legalno otišla iz zemlje ili se nije vratila iz inozemstva sa svrhom da iz-
b j e g n e udovoljen ju ovoj svojoj građanskoj dužnosti.
I z b j e g a v a n j e o s u d i za teže krivično djelo postoji ako je
okrivljeni pobjegao u inozemstvo u povodu p o k r e t a n j a krivičnog
postupka zbog izvršenog težeg krivičnog djela za koje se goni po službe-
noj dužnosti. Ne traži se da je krivični postupak formalno pokrenut, do-
voljno je da u času bjegstva u inozemstvo postoje o s n o v i za njegovo
pokretanje zbog izvršenog krivičnog djela koje u času bjegstva ne mora
biti već otkriveno.
Kod prebjegavanja u inozemstvo ne traži se da je postojala n a-
m j e r a vršenja n e p r i j a t e l j s k e d j e l a t n o s t i protiv FNRJ.
Dovoljno je da postoji vršenje akata e f e k t i v n e neprijateljske pro-
8
pagande i efektivnog ugrožavanja interesa FNRJ( ) koje je moglo nak-
nadno pridoći-
Odredba iz tač. 5. čl. 131. ZN odnosi se ne samo na osobe koje su
o d b j e g l e u inozemstvo radi vršenja neprijateljske propagande, izbje-
gavanja osudi ili služenju vojske nego i na osobe koje se već n a l a z e
u inozemstvu, a v r š e neprijateljsku djelatnost, ili o d b i j u da se
427
Član 131 — 132.
HI
Nedostojnost za nasljeđivanje p r e s t a j e uslijed o p r o š t a j a
koji može dati o s t a v i l a c na način i pod uvjetima propisanim u čl.
132. st. 2 ZN.
Za valjanost oproštaja, zbog razloga nedostojnosti iz čl. 131. tač. 5.
ZN, traži se da se osoba kojoj je taj razlog nedostojnosti oprošten' v r a-
ti 1 a u domovinu iz inozemstva p r i j e s m r t i o s t a v i o c a - U pro-
tivnom oproštaj n e m a pravne valjanosti.
Sudska praksa ,
1. Nanošenje tjelesne, povrede ostaviocu ne predstavlja razlog za ne-
dostojnost nasljednika (Rješenje Vrhovnog suda NR Srbije Gž 3503/55 od 16.
I 1956, Zb. 1/1-1956, br. 110).
2. Dovođenjem ostavioca u zabludu da je ona poništila njegovu oporuku
razlog je da je žena nedostojna za nasljeđivanje (Vrhovni sud AP Vojvodine
Gž 22/59, Glasnik, br. 8/59, str. 23).
Član 132.
Nedostojnost ne smeta potomcima nedostojnog, i oni nasljeđuju kao
da je on umro prije ostavioca.
9
P u h a n , cit. članak, str. 342. Autor zastupa mišljenje da bi se ovaj
razlog nedostojnosti trebao odnositi i na članove porodice ovakvih osoba,
ako se nalaze u inozemstvu, a žive u zajedničkom kućanstvu s nedostojnom
osobom, što je čini se ipak preširoko shvaćeno i bez podloge u zakonskom
tekstu.
428
Član 132.
429
Član 132.
430
Član 133.
Postupak s a o s t a v i n o m kad s u n a s l j e d n i c i n e p o z n a t i
Član 133.
Ako nije poznato da li ima nasljednika, sud će oglasom pozvati osobe
koje polažu pravo na nasljedstvo da se prijave sudu.
Ako se po proteku godine dana od objavljenja oglasa ne pojavi nijedan
nasljednik, ostavina se predaje nadležnom narodnom odboru, ali se time
nasljednik koji bi se pojavio kasnije ne lišava prava da mu se preda osta-
vina ili dio koji mu pripada.
1
Vidi » O b j a š n j e n j a « na str. 146.
431
Član 133.
432
Član 133 —134.
Narodni odbor općine, kome je predana imovina po čl. 233. ZN, ima
položaj s a v j e s n o g držaoca, pa se, prema tome, procjenjuju njegove
obaveze prilikom vraćanja, što također utječe da je rok zastarijevanja
zahtjeva za vraćanje imovine prema njemu kraći.
Staratelj ostavine \
Član 134.
Kad su nasljednici nepoznati ili nepoznatog boravišta, kao i u ostalim
slučajevima kad je to potrebno, sud će postaviti privremenog staratelja
ostavine koji je ovlašten da u ime nasljednika tuži ili bude tužen, da na-
plaćuje potraživanja i isplaćuje dugove, i uopće da zastupa nasljednike.
0 postavljenju privremenog staratelja sud će obavijestiti organ sta-
rateljstva koji može postaviti drugog staratelja.
1. P r i v r e m e n i s t a r a t e l j o s t a v i n e brine se o skupnim
interesima s v i h nasljednika kao cjeline u odnosu na ostavinu, i u od-
nosu ove, još nerazdijeljene imovine, prema trećim osobama. Privremeni
staratelj ostavine brine se o ostavini i nasljedstvu svih nasljednika
zajedno i on ih u- tom smislu sve zastupa kao cjelinu, jedinstvenu stranku.
Staratelj vrši onu funkciju koju bi inače skupno vršili sami nasljednici
u svoje ime.
Privremeni staratelj nije zastupnik pojedinog nasljednika. On nije
ni mandator nasljednika iako ih sve zajedno zastupa. Staratelj ostavine
ne može vršiti ona prava koja individualno pripadaju pojedinom na-
sljedniku. Zbog toga privremeni staratelj ostavine nije ovlašten za
davanje nasljedničkih izjava za pojedinog nasljednika budući da je to
individualni akt koji može u ime nasljednika vršiti samo njegov zastup-
nik ili osobni staratelj postavljen za zaštitu prava i interesa određenog
nasljednika. (')
U tom je bitna razlika između p r i v r e m e n o g staratelja o s t a -
i vine, koga postavlja ostavinski sud (čl. 205. st. 1 ZN), kao kolektivnog,
[ skupnog zastupnika svih nasljednika zajedno, i r e d o v n o g staraoca
; određene o s o b e (nasljednika), koga postavlja nadležni organ stara-
j.teljstva kao individualnog zastupnika određene osobe.
Privremeni staratelj ostavine ne može stoga u sporovima zastupati
•pojedine nasljednike. U sporovima koje on vodi u ime i za račun svih
'nasljednika, kao stranka u postupku smatraju se s v i n a s l j e d n i c i
[zajedno, bez obzira da li su poznati ili ne, a ne osobno privremeni sta-
' ratelj ostavine.(2) .
1
Protivno B l a g o j e v i ć (nav. djelo str. 367), koji smatra da će privre-
imeni staratelj ostavine biti posebno ovlašten da pod određenim uslbvima
|dađe
!
izjave o primanju ili odricanju od nasljedstva (čl. 219. st. 4 ZN). To bi
bilo moguće samo ako bi privremeni staralac ostavine bio još i posebno po-
stavljen za staratelja određenog nasljednika, pod pretpostavkom da to ne bi
bilo u koliziji s interesima drugih nasljednika (npr. ako postoji samo jedan
nasljednik). Posljednje stanovište zastupa i F i n ž g a r u članku Pridobitev
dediščine. »Pravnik«, br. 5—8/56, str. 152.
2
Tako i đr Borivoje P o z n i ć, U članku »Raspravljanje zaostavštine«,
f»Anali«, 1955, str. 257, i F i n ž g a r , u nav. članku str. 152.
434
Član 134.
,435
Član 134.
.435
Član 134.
436
Član 134—135.
Sudska praksa
1. Postavljanje privremenog staraoca moguće je i u slučaju kad su na-
sljednici poznati, ali među njima nema suglasnosti o upravljanju ostavinom
(Rješenje Okružnog suda Zagreb, Gž 345/56 od 5. IV 1956, Odvjetnik, br.
5—6/56, str. 15).
2. U sudskom postupku radi utvrđivanja očinstva i radi utvrđivanja
bračnosti rođenja, zahtjev ne može biti upravljen protiv ostavine osobe koja
se označava kao otac djeteta niti protiv staraoca ostavine (Presuda Sa-
veznog vrhovnog suda Rev. 113/58 od 18. III 1958, Zb. III/1-1958, br. 32).
Vidi narednu odluku, kao i odluku pod br. 4.
3. Parnica za utvrđivanje očinstva djeteta rođenog izvan braka može se
po tužbi djeteta pokrenuti i poslije smrti osobe za koju se tvrdi da je otac.
Ako umrli nema nasljednika ili nema ostavine, onda se tužba upravlja
protiv staraoca koga za taj posebni slučaj određuje organ starateljstva po
čl. 49. Osnovnog zakona o starateljstvu (Rješenje Vrhovnog suda NR Slo-
venije Gž 154/58 od 29. V 1958, Zb. HI/2-1958, br. 258).
4. Ako vanbračni otac umre prije ulaganja tužbe za ustanovljenje van->
bračnog očinstva, umrli je pasivno legitimiran za parnicu. Njega, međutim,,
zastupa staralac ako nema nasljednika ni imovine (Rješenje Vrhovnog suda
NR Slovenije Gž 153/58 od 17. IV 1958, Pravnik, br. 1—2/59, Civilne odluke,
str. 78).
5. Određeni upravitelj sekvestrirane imovine nije ovlašten da u parnici
zastupa odsutne i nepoznate nasljednike, već tim nasljednicima treba po-
staviti staraoca u smislu člana 134. ZN (Rješenje Saveznog vrhovnog suda
Rev. 66/60 od 19. V 1960, Zb. V/2-1960, br. 152).
6. Dosljedno osnovnoj dužnosti da se stara o pravilnom zastupanju
stranke i o tome da se stranci omogući sudjelovanje u parnici, sud je
dužan ispitati da li je uredno po čl. 134. ZN postavljen privremeni staralac
koji se u parnici pojavljuje kao tužilac ili kao tuženi (Rješenje Saveznog
vrhovnog suda Rev. 1733/60 od 27. XII 1960, Zb. V/3-1960, br. 318).
7. Vidi i odluku pod br. 5 uz čl. 226. ZN.
437
Član 135.
nije ni jednog časa bez subjekta (nasljednika), nije »ležeća« kao u rani-
jim pravnim sistemima. (')
Posljedica toga jest da za stjecanje nasljedstva nije obavezno
davanje nasljedničke izjave o primanju (prihvatu) nasljedstva budući da
ostavina po s i l i z a k o n a u času s m j r t i ostavioca p r e l a z i na
nasliednike7~Kb]i tim istSim časom postaju subjekti prava i obaveza koje
su pripadale "ostavioću. Stoga u našem pravu vrijedi pretpostavka o
2
p r i j e m u nasljedstva od strane svih osoba pozvanih na nasljedstvo.( )
Na nasljedstvo pozvane osobe ne m o r a j u ostati nasljednici.
Zakon im daje pravo da se mogu o d r e ć i nasljedstva (čl. 136. ZN).
Izjava o odricanju od nasljedstva s p r e č a v a s t j e c a n j e nasljednog
p r a v a i može se dati do svršetka ostavine rasprave (čl. 221. ZN). U
našem pravu ne postoji ustanova prećutnog odricanja koje bi se sasto-
jalo u propuštanju roka za davanje nasljedničke izjave o prihvatu
nasljedstva.( s ) Posljedica odricanja od nasljedstva jest da se smatra da
1
Pod pojmom '»1 e ž e ć e o s t a v i n e « označavala se ostavina od časa
smrti ostavioca do uručenja nasljednicima. Ležeća ostavina tretirala se kao
pravna osoba (quasi juristička osoba) koja može samostalno stjecati i otuđi-
vati imovinska prava. Ležeća ostavina nije pripadala ni ostaviocu ni nasljed-
nicima. To je u stvari bila imovina bez subjekta — pravna fikcija.
Sistem ležeće ostavine postojao je u rimskom pravu, gdje između delacije
(pozivanja) i akvizicije (sticanja) nasljedstva postoji izvjestan interregnum
(viseće stanje), koje se naziva »hereditas iacens« (ležeća ostavina). Romanska
prava (francusko, belgijsko i talijanšEoT temelje se na rimsKom nravu. To
važi i za sistem Ogz-a, koji polazi od postavke da je nasljedno pravo stvarno
pravo (§ 308. Ogz) i da je i u nasljednom, kao i u stvarnom pravu za stje-
canje ostavine potreban titulus (naslov) i modus acquirendi (način). Ugovor o
nasljeđivanju, oporuka i zakon predstavljaju tek naslov za sticanje ostavine,
a za sam prelaz ostavine potrebna je sudska odluka o uručenju (§ 797. Ogz).
Istom na osnovu ovog akta o pravnoj predaji u posjed, nasljednik stupa u
stvarno-pravni odnos prema ostavini koja je dotle »ležeća«.
Nasuprot ovome, iz germanskog prava, formirao se sistem ipso iure pre-
laza ostavine na nasljednike u času smrti ostavioca, koji je usvojen u mnogim
suvremenim pravima (njemačkom, švicarskom, i našem Zak. o nasljeđivanju).
Sistem ipso iure stjecanja ostavine važio je na području Jugoslavije u
Srpskom grad. zak. i po vojvođanskom običajnom pravu. Poslije Oslobođenja
ovaj sistem proširen je putem sudske prakse i na ostalo državno područje,
posebno na osnovu Uputstva Vrh. suda FNRJ o postupku u ostavinskim
predmetima od 23. IX 1947. Su 627/47, u kome se izričito ističe da se na-
sljedno pravo stječe u času smrti ostavioca i da nije potrebno čekati da na-
sljednik dade nasljednicku izjavu.
;' Načelo da ostavina umrlog prelazi na njegove nasljednike u času njegove
i smrti primjenjuje se već od 6. IV 1941. budući su raniji propisi stavljeni iz-
:
van snage na osnovu čl. 2. Zakona o nevažnosft pravnih propisa donesenih
prije 6. IV 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije, pa se stoga nisu ni
mogli primjenjivati poslije 6. IV 1941. (pres. Sav. vrh. suda Gž 5809/57 od 8.
:_XI 1957.2
Zbirka 1957, knj. II, sv. 3, br. 690).
3
B l a g o j e v i ć , nav. djelo str. 379.
U § 93. biv. Vp bilo je propisano da će se ostavina raspraviti samo
s onima koji su se prijavili na nasljedstvo bez obzira na pravo onih nasljed-
nika koji nisu dali nasljednicku izjavu ili nisu došli na ročište. To je, međutim,
vrijedilo samo -za vanparnični ostavinski postupak. Nasljednik koji je propu-
stio dati nasljednicku izjavu mogao je svoje pravo na nasljedstvo ostvarilj
tužbom za nasljedstvo, u kom se slučaju nasljednička izjava trebala dati
pred parničnim, a ne pred ostavinskim sudom. (Vidi tako Z i l i ć — Šantek
nav. djelo, str. 365, 366).
438
Član 135.
nije ni jednog časa bez subjekta (nasljednika), nije »ležeća« kao u rani-
jim pravnim sistemima. O
Posljedica toga jest da za stjecanje nasljedstva nije obavezno
davanje nasljedničke izjave o primanju (prihvatu) nasljedstva budući da
ostavina p o s i l i z a k o n a u času s m r t i ostavioca p r e l a z i n a
rTasljednike7~Ko]i tim istim ćasom_ postaj u subjekti prava i obaveza koje
su pripadale 'ostavioćTT Stoga u našem pravu vrijedi pretpostavka o
2
p r i j e m u nasljedstva od strane svih osoba pozvanih na nasljedstvo.( )
Na nasljedstvo pozvane osobe ne m o r a j u ostati nasljednici,
Zakon im daje pravo da se mogu o d r e ć i nasljedstva (čl. 136. ZN).
Izjava o odricanju od nasljedstva s p r e č a v a s t j e c a n j e nasljednog
p r a v a i može se dati do svršetka ostavine rasprave (čl. 221. ZN). U
našem pravu ne postoji ustanova prećutnog odricanja koje bi se sasto-
jalo u propuštanju roka za davanje nasljedničke izjave o prihvatu
nasljedstva.(8) Posljedica odricanja od nasljedstva jest da se smatra da
1
Pod pojmom '»1 e ž e ć e o s t a v i n e « označavala se ostavina od časa
smrti ostavioca do uručenja nasljednicima. Ležeća ostavina tretirala se kao
pravna osoba (quasi juristička osoba) Koja može samostalno stjecati i otuđi-
vati imovinska prava. Ležeća ostavina nije pripadala ni ostaviocu ni nasljed-
nicima. To je u stvari bila imovina bez subjekta — pravna fikcija.
Sistem ležeće ostavine postojao je u rimskom pravu, gdje između delacije
(pozivanja) i akvizicije (sticanja) nasljedstva postoji izvjestan interregnum
(viseće stanje), koje se naziva »hereditas iacens« (ležeća ostavina). Romanska
prava (francusko, belgijsko i tahjansEoT temelje ie~ha rimsKom nravu. To
važi i za sistem Ogz-a, koji polazi od postavke da je nasljedno pravo stvarno
pravo (§ 308. Ogz) i da je i u nasljednom, kao i u stvarnom pravu za stje-
canje ostavine potreban titulus (naslov) i modus acquirendi (način). Ugovor o
nasljeđivanju, oporuka i zakon predstavljaju tek naslov za sticanje ostavine,
a za sam prelaz ostavine potrebna je sudska odluka o uručenju (§ 797. Ogz).
Istom na osnovu ovog akta o pravnoj predaji u posjed, nasljednik stupa u
stvarno-pravni odnos prema ostavini koja je dotle »ležeća«.
Nasuprot ovome, iz germanskog prava, formirao se sistem ipso iure pre-
laza ostavine na nasljednike u času smrti ostavioca, koji je usvojen u mnogim
suvremenim pravima (njemačkom, švicarskom, i našem Zak. o nasljeđivanju).
Sistem ipso iure stjecanja ostavine važio je na području Jugoslavije u
Srpskom grad. zak. i po vojvođanskom običajnom pravu. Poslije Oslobođenja
ovaj sistem proširen je putem sudske prakse i na ostalo državno područje,
posebno na osnovu Uputstva Vrh. suda FNRJ o postupku u ostavinskim
predmetima od 23. IX 1947. Su 627/47, u kome se izričito ističe da se na-
sljedno pravo stječe u času smrti ostavioca i da nije potrebno čekati da na-
sljednik dade nasljedničku izjavu.
: Načelo da ostavina umrlog prelazi na njegove nasljednike u času njegove
! smrti primjenjuje se već od 6. IV 1941. budući su raniji propisi stavljeni iz-
van snage na osnovu čl. 2. Zakona o rievažnosft pravnih propisa donesenih
prije 6. IV 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije, pa se stoga nisu ni
mogli primjenjivati poslije 6. IV 1941. (pres. Sav. vrh. suda Gž 5809/57 od 8.
XI 1957.
2
Zbirka 1957, knj. II, sv. 3, br. 690).
3
B l a g o j e v i ć , nav. djelo str. 379.
U § 93. biv. Vp bilo je propisano da će se ostavina raspraviti samo
s onima koji sv se prijavili na nasljedstvo bez obzira na pravo onih nasljed-
nika koji nisu dali nasljedničku izjavu ili nisu došli na ročište. To je, međutim,
vrijedilo samo za vanparnični ostavinski postupak. Nasljednik koji je propu-
stio dati nasljedničku izjavu mogao je svoje pravo na nasljedstvo ostvari^
tužbom za nasljedstvo, u kom se slučaju nasljednička izjava trebala dati
pred parničnim, a ne pred ostavinskim sudom. (Vidi tako Z i l i ć — S a n t e k ,
nav. djelo, str. 365, 366).
438
Član 135.
nasljednik koji se odrekao u svoje ime nikada nije bio nasljednik (čl. 136.
st. 4 ZJNI), a nasljednik koji se .odrekao i u ime svogapotomstva smatra
se da nikacf_nr[e ni postojao (čl. 136. st. 5 ZN).
4
' " Wasliednik koii ie~cTao izjavu o p r i m a n j u nasUed^jva (čl.
fcZN)" ta f
*ra'si
ne
2. Nasljednik može već o trenutku s m r t i ostavioca vršiti sva"
valjana r a s p o l a g a n j a ostavinskom imovinom i prije davanja
4
nasljedničke izjave (čl. 138. st. 1 ZN).( ) Njemu od toga momenta pripada
pravo i na posjedovnu zaštitu u slučaju ako bi netko 1 treći, koji nije
nasljednik, zadirao u posjed te imovine, makar nasljednik ne bi fizički
zauzeo predmete ostavine u posjed.(5)
Nasljednik ulazi n e p o s r e d n o u prava ostavioca, pa po sili
zakona zadobiva sva ona ovlaštenja što ih je ostavilac imao. Stoga je
nasljednik aktivno legitimiran na podnošenje t u ž b_g_ i onda ako ima
samo svojstvo privremenog nasljednika, tj. ako još nije dao izjavu o
prijemu nasljedstva budući da se poduzimanje ove mjere, —• zahtjev za
posjedovnom zaštitom, može supsumirati. pod akte kojima je svrha
č u v a n j e ostavine (čl/ 138. st 2 ZN), što ipak ne sprečava nasljednika
da se može kasnije i odreći nasljedstva.
3. Nasljednik stječe nasljedstvo kao c j e l i n u , uslijed jedinstvenog
akta sukcesije, po sili zakona u času smrti ostavioca. Stoga je svaki
nasljednik u_n i v e r z a 1 n i^sukcesor, sljednik ostavioca u s v i m
'njegovim nasljedivim pravima, obavezama i imovini (čl. 2. ZN). Stjeca-
njem ostavine nasljednik neposredno stupa u sva prava prema naslije-
đenoj imovini. Uslijed istovremenog i neposrednog stjecanja p r a v a
nasljedstva i prijelaza v l a s n i š t v a na predmetima ostavine na
nasljednike po sili zakona, kako u pogledu cijele ostavine, tako i u od-
nosu na pojedine predmete i prava, nema potrebe za posebnom pr e-
dajom stvari, prijenosom tražbina, prijema duga itd., kao kod singu-
larne sukcesije. Ako je više nasljednika,""onda oni "ivi zajedno, do diobe
nasljedstva, preuzimaju imovinu ostavioca kao cjelinu tako da se svaki
od njih smatra sljednikom, univerzalnim sukcesorom, u pogledu svake
stvari i prava u razmjeru svog nasljednog dijela.(6)
r, 4. S i n g u l a r n i sukcesor (legatar ili korisnik naloga) — za
[razliku o5 nasljednika — sljednik je ostavioca s a m ^ i ' a V t ^ v i ostavine,
1
ito p o s r e d n i sljednik*. Legatar (korisnik naloga^iicasu smrti osta-
vioca lece samo r> o i r a ž i v a n i p ohlio-ar'iononr; ri vi H št.en i e.' koje
a ne pn ostavi kao
HUMHltti _ _ ^ ^ _
takvoj, budući da teret izvršenja legata leži na određenim ili svim na-
sljednicima (ćl. 92. ZJNI), a sastoji se u legatarevu zahtjevu da onerati
(nasljednici) j ^ ^ e p r e m a njemu obaveze naložene im oporukom. (r)
4
Tako B. P o z n i ć, u članku »Raspravljanje zaostavštine«, »Anali«, 1955,
str 257
5
Vidi rješ. V. s. NR BiH, Gzz 139/56, od 26. XI 1956, Zbirka 1956, knj. I,
sv. 3, br. 669.
1
B1 a g o j e v i ć, nav. djelo str. 4.
7
B1 a g o j e v i ć, nav. djelo, str. 4—5, 410.
439
Član 135.
8
Tako dr F. S t a n k o v i ć , u članku »Sticanje ostavine i odricanje od
nasljedstva«, Naša zakonitost, 1957, str. 120, 121. Isto stanovište zastupa i dr
S. S t a n o j e v i ć u članku »(Pravo na mužni deo«, Pravni život br. 3—4/59,
str. 32, 33.
9
S t a n k o v i ć , nav. članak str. 121.
440
Član 135.
bio utvrđen kao ništav trebaju se smatrati kao da nikada nisu bili
nasljednici. Radi toga odgovaraj u__pjavim nasljednicima, bilo kao po-
10
šteni ili kao nepošteni posjednici,( ) prema stanju ostavine u času smrti :
: :
ostavioca. * ~~
Oporučitelj može pravo o p o r u č n o g nasljednika učiniti ovisnim
o ispunjenju ili neispunjenju nekog u v j e t a ili vezati za određen rok,
bilo da o d g o d i stjecanje nasljedstva ili da odredi vrijeme kad će nasljed-
nik i z g u b i t i nasljedstvo. Prema učinku uvjeta ili roka razlikujemo
s u s p e n z i v n i ili odložni rok ili uvjet, i r e z o l u t i v n i ili raskidni
uvjet ili rok.
a) Pod s u s p ejLZJJLOJ-Ja uvjetom smatra se onaj o čijem ispunjenju
ovisi nasljednikovo pravo nasljedstva. Suspenzivni uvjet o d g a đ a
sijecanje prava nasljedstva do ostvarenja ili neostvarenja određenog
događaja.^1) Ako se uvjet i s p u n i , nasljednik stječe pravo nasljedstva
časom ispunjenja uvjeta, s tim da ovo stjecanje ima retroaktivni učinak:
smatra se da je nasljednik stekao sva prava nasljednika u času s m r t i
iv-iavioca, pa od tog časa nastaje i njegova odgovornost za obaveze i
dubove ostavioca. Dotadašnji držalac ostavine (zakonski nasljednik)
ima položaj fiducijara, pa kao takav odgovara pravom nasljedniku. Isti
učinak ima i slučaj ako je pravo nasljedstva o d g o đ e n o do isteka
određenog vremena, s tim da nasljednik stječe nasljedstvo kad protekne
određeno vrijeme ili se ispuni rok.
U času kad se uvjet i s p u n i , nasljednik koji je dotle imao položaj
čeka oca postaje definitivni nasljednik. U vrijeme od momenta smrti
ostavioca do ispunjenja uvjeta, odnosno dok se uvjet ne o d l u č i (is-
puni ili izjalovi), oporučni nasljednik pod suspenzivnim uvjetom ne
zadobiva još nasljedstvo, pa nema prava na posjed ni na upravljanje
nasljedstvom. Kako je kao čekalac zainteresiran za sudbinu ostavine,
odnosno svog budućeg nasljedstva, priznaje mu se pravo na zaštitu nje-
govih interesa. Ovlašten je da zahtijeva poduzimanje mjera o s i g_u-/11
ran ja (čl. 231- ZN), koje mu se mogu dozvoliti i prije, dovršenja ({
ostavinskog postupka.
Oporučni nasljednik, čekalac, mora d o ž i v j e t i ispunjenje uvje- ,
ta,(12) Ako umre prije toga, g a s i se i njegovo pravo kao da ga nikada
nije bilo, a mjesto njega nasljeđuju zakonski nasljednici ostavioca, a ne
10
S t a n k o v i ć , nav. članak, str. 121, 122, kad stoji na stanovištu da i
ništava oporuka može služiti kao osnov za nasljeđivanje, samo je situacija
nasljednika, koji svoje pravo temelje na tome osnovu, neizvjesna sve do
isteka roka za traženie poništaia (čl. 66. i 82. ZN). Tek nakon proteka tog
roka11njihovo nasljedno pravo, utvrđeno na tom osnovu, postaje konačno.
Vidi dr A. S m o l e , u članku »Ucinek doloeitve dediča s pogojem ali
z rokom na pravno usodo dediščine, Pravnik 5—8/59, str. 208, koji smatra da je
u času smrti nasljednik već stekao pravo nasljedstva ali je uslijed postojanja
suspenzivnog uvjeta ostvarenje prava odloženo, te naglašava da u pravnom od-
nosu za vrijeme čekanja treba lučiti nasljedno p r a v o od pravnog u č i n k a ,
koji je kod suspenzivnog uvjeta odgođen do ispunjenja uvjeta. Kod rezolu-
tivnog uvjeta, učinak nastupa odmah nakon smrti ostavioca, ali prestaje za-
jedno12 s pravom nastupa rezolutivnog slučaja.
Tako S t a n k o v i ć , nav. članak, str. 124, i dr A. F i n ž g a r, u članku
Pogoj, rok in nalog u posljednjevoljnih odredbah«, Pravnik br. 11—12/57, str.
488. Protivno A. S m o l e , u nav. članku na str. 207.
441
Član 135.
•I
£ravo da zadrže plodove i koristi od stvari koje su imali. Rješenjem mI
o nasljeđivanju utvrđuju se za nasljednike z a k o n s k i nasljednici!
14
r oMp o r u č n i nasljednici uz navođenje sadržaja uvjeta ili roka.( ; ""
b) R e z o l u t i v n i ili raskidni uvjet je onaj za čije je ispunjenje
ostavilac vezao, odnosno odredio g u b i t a k nasljedstva, p r e s t a n a k
nasljedničkog svojstva. Ako se ostvari raskidni uvjet, prestaje nasljed-
nikovo pravo. Isto vrijedi i u slučaju ako je nasljedstvo, odnosno gubi-
tak nasljedstva, vezano za određeno vrijeme ili rok, protekom kojega
oporučni nasljednik gubi nasljedstvo a na njegovo mjesto dolaze kao
definitivni nasljednici zakonski nasljednici oporučitelja ako nije što
drugo odredio.
Kod oporučnog nasljeđivanja, gdje je stjecanje nasljednog prava
vezano na r o k , treba razlikovati da li je stjecanje prava o d g o đ e n o
do nastupa određenog roka (početni rok, dies a quo), ili protekom odre-
đenog roka nastaje g u b i t a k prava vezanog za određeni rok (završni
rok, dies ad quem). Prvi slučaj odgovara situacijama koje imamo kod
suspenzivnog uvjeta, a drugi onim kod rezolutivnog uvjeta. Ovdje, me-
đutim, u pogledu prava č e k a o c a , koji umre iza ostavioca a prije
ispunjenja odgodnog roka, nastupa Afca n s mi s i j a njegovog prava na
odricanje od nasljedstva na njegove nasljednike (čl. 137. ZN) koji se po
sili zakona pozivaju na nasljedstvo. U tom je upravo i razlika u položaju
, oporučnog nasljednika postavljenog Pod suspenzivnim uvjetom i onoga
čije je nasljedno pravo odgođeno do nastupa odnosno isteka određenog
roka.( 15 )
O uvjetima i rokovima vidi detaljnije objašnjenja dana uz odredbe
čl. 88. ZN).
13
S t a n k o v i ć, nav. članak, str. 124.
14
Isti, na str. 124, 125.
15
Isti, na str. 126.
442
Član 135.
Sudska praksa
1. Nasljednik može ostvarivati svoja prava koja mu iz nasljedstva izviru
odmah poslije smrti ostaviočeve, a ne treba čekati da mu nasljedstvo bude
dosuđeno niti da dade izjavu o primanju nasljedstva. Ako mu tuženik kod, Ili'
toga osporava nasljedno pravo, to pitanje kao prejudicijelno treba riješiti
sam parnični sud (Rješenje Okružnog suda Split, Gž 732/55 od 2. XII 1955). |
2. Budući da ostavina prelazi na nasljednike po sili samog zakona u času
smrti ostaviočeve, oporučni kao i zakonski nasljednik ovlašten je tužbom
tražiti zaštitu posjeda stvari koja mu pripada po pravu nasljedstva, bez
obzira na to da li je imao posjed te stvari (Rješenje Vrhovnog suda NR Bosne
i Hercegovine, Gzz 139/56 od 26. XI 1956, Zb. 1/3-1956. br. 669).
2a. Ostavina nije pravna osoba, pa zato ne može biti parnična stranka
u sporu, već to mogu biti samo pojedini ili svi nasljednici kao pravni
predstavnici umrlog (Rješenje Vrhovnog suda NR Srbije, Gž 1871/56 od 10.
IX 1956, Zb. 113-1956, br. 732).
16
Isti, na str. 127.
« Isti, na str. 127.
443
Član 135 — 136.
O d r i c a n j e ođ n a s l j e d s t v a i
Član 136.
Nasljednik može se odreći nasljedstva izjavom sudu do svršetka
ostavinske rasprave.
Ovo odricanje vrijedi i za potomke onoga koii se odrekao ako nije
izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime. "~"
Ako su potomci maloljetni za ovo odricanje nije potrebno odobre'ija
starateljskjjg.jargana.
Nasljednik koji se odrekao samo u svoje ime smatra se kao da nikad
nije bio nasljednik.
Ako se odreknu nasljedstva svi nasljednici koji pripadaju najbližem
nasljednom redu u času smrti ostavioca, na nasljedstvo se pozivaju na-
sljednici slijedećeg nasljednog reda.
444
član 136.
445
Član 136.
446
Član 136.
447
Član 136.
448 -
Član 136.
Sudska praksa
1. Izjava nasljednika da se odriče nasljedstva u korist svih ostalih
nasljednika — braće i sestara, kao i svoje majke, ne može se smatrati iz-
javom o odricanju od nasljedstva u smislu člana 136. stav 1 ZN. Takva izjava
ne mora biti dana pred ostavinskim sudom na samoj ostavinskoj raspravi,
već može biti dana za čitavo vrijeme trajanja ostavinskog postupka i pred
svakim, drugim kotarskim sudom (Presuda Saveznog vrhovnog suda Vž
6635/57 od 20. XII 1957, Zb. II/3-1957, br. 677).
2. Odricanje od nasljedstva izjavljeno pred javnim bilježnikom 1936.
godine, valjano je kao javnobilježnički akt ako je javni bilježnik napravio
o tome zapisnik, snabdjevši ga svojim pečatom. Odricanje od nasljedstva
valjano je i u slučaju ako ga je javni bilježnik kao sudski povjerenik primio
na zapisnik o ostavinskoj raspravi koju je sud u cjelosti odobrio. U ostavin-
skom postupku, koji se vođi po odredbama ZN, ne može se, prema tome,
onome koji se nasljedstva valjano odrekao po prijašnjim propisima priznati
pravo na nužni dio (Vrhovni sud NR Slovenije Gs rev. 212/58, Prauosođni
bilten, br. 3—4/1959, str. 35).
3. Vidi odluku pod br. 1. uz čl. 220. ZN
Član 137.
Ako je nasljednik umro priie svrš<»fka ostavinsko, rasprave a nije se
odrefiao nasljedstva, pravo odricanja prelazi na njegove nasljednike.
450
Član 137.
Vidi rješ. Vrh. suda NR Hrvatske Gzz 227/48—2 u Zbirci odluka vrh.
udovai I, pod br. 150 i rješ. Vrh. suda Srbije Gzz 340/51 u istoj Zbirci pod
br. 2170. . . -
Vidi R u š n o v — P o s i l o v i ć , nav. djelo str. 8 uz § 53.7. Ogz.
451
p,;-
Tko s e n e može o d r e ć i n a s l j e d s t v a
Član 138.
s? pdw>ri nasTjp^sfo^ nasljednik koji je raspolagao cijelom
ili jednim dijelom ostavile.
3
Tako dr F. S t a n k o v i ć u raspravi »Sticanje ostavine i odricanje ođ
nasljedstva«,
4
Naša zakonitost, 1957, str. 241.
Kod transmisije imamo, naime, dvije delacije: jednu koja nastaje smrću
ostavioca, i drugu koja nastaje smrću, transmitenta (nasljednika); vidi dr M.
Vuković, Opći građanski zakonik, Zagreb, 1955, str. 140, pod tač. 2. obja-
šnjenja uz § 537. OGZ.
452
Član 138.
453
Član 138-
454
Član 138.
455
Član 138-
S u dska p r ak s a
Ne može se prihvatiti stanovište da je tužilac zbog toga što je ranije!
živio na ostavini svog umrlog oca — u stvari njome i raspolagao, jer je u v
članu 138. ZN propisano da se nasljedstva ne može odreći nasljednik koji je \
raspolagao cijelom ostavinom ili jednim njenim dijelom (Presuda Saveznog
vrhovnog suda Vž 2109/59 od 10. IV 1959, Pravni život br. 7—8/59, str. 62).
Sadržaj izjave o o d r i c a n j u ođ n a s l j e d s t v a
Član 139.
Odricanje od nasljedstva ne može biti djelomično ni pod uvjetom. S
Odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra se kao o'dricanje
ođ nasljedstva, nego kao izjava o ustupanju svog nasljednog dijela.
457
Član 139.
1
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 318.
2
Po prav. pravilima OGZ, naročito § 1278, 1279, 1280—1283, nasljednik je
mogao raspolagati svojim p r a v o m nasljedstva, pa je kupcu nasljedstva, što
mu je pripalo, bio dužan predati sve što mu pripada kao nasljedniku (§ 1279.
Ogz), napose dužan mu je predati i plodove i naplaćena potraživanja (§ 1280.
Ogz), te je za upravljanje odgovarao kupcu kao svaki poslovođa (§ 1281. Ogzj.
Nasljednik je jamčio kupcu za istinitost svoga prava nasljedstva (§ 1283.
Ogz). Vjerovnici i legatari, unatoč ustupanju nasljedstva, mogu se namiriti
i od nasljednika i od kupca (§ 1282. Ogz).
458
Član 139.
1
Vidi »O b j a š n j e n j a«, str. 147.
459
Član 139.
Sudska praksa
1 O tvrdnji jednog nasljednika, da mu je drugi ustupio svoj nasljedni
dio, treba obaviti raspravu i po potrebi uputiti jednu od stranaka na par-
nicu (Rješenje Okružnog suda Zagreb, Gž 5137/55 od 31. 1 1956, Odvjetnik,
br. 12/56, str. 13).
2. Odricanje našeg građanina od naslijeđene imovine u gotovom novcu
u inozemstvu, u korist određene osobe — nasljednika koji Sivi'u inozemstvu,
bez odobrenja nadležnog deviznog organa, smatra se kao disponiranje po-
traživanjem u inozemstvu koje je kažnjivo kao devizni prekršaj (Presuda
Saveznog vrhovnog suda U 920/57 od 4. X 1957, Zb. U/3-1957, br. 667).
3. Izjava korisnika dodatka na djecu ili člana njegovog užeg doma-
ćinstva da ne prihvaća nasljedstvo u pogledu poljoprivrednog zemljišta, a
4
5
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 319 in fine.
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 385, posredno dopušta i takvu moguć-
nost, ali samo ako se nasljednik ranije odrekao nasljedstva, a radi se o izmi-
jenjenim okolnostima zbog kojih se može tražiti poništaj nasljedničke izjave
o odricanju od nasljedstva. U tom slučaju ostvarenje prava nasljedstva može
se tražiti samo putem parnice.
460
Član 139—140.^
Član 140.
Odricanje od nasljedstva koje nije otvoreno nema nikakvog pravnog
učinka.
Iznimno, potomak koji može samostalno raspolagati svojim pravima
može se sporazumom s pretkom odreći nasljedstva koje bi mu pripalo
poslije smrti pretka.
Za pravovaljanost ovog sporazuma potrebno je da bude sastavljen u
pismenom oblikui_ovierfin od suca.
Prilikom ovjere sudac će pročitati sporazum i upozoriti pretka i po-
tomka na posljedice sporazuma.
Ovo odricanje vrijedi i za potomke onoga koji se odrekao, ako spora-
zumom o odricanju ili naknadnim sporazumom nije što drugo određeno.
461
Član 140.
462
Član 140.
463
Član 140.
464
Član 140 —141.
Sudska praksa
Da bi odricanje, od nasljedstva bilo valjano, mora biti jasno izraženo (Pre-
suda Vrhovnog suda NR Slovenije Pz 591/62 od 15. XI 1962, Poročilo 1962/2,
br. 13, str. 52).
N e o p o z i v o s t i z j a v e o o d r i c a n j u ili o p r i m a n j u
n a s l j e d s t v a . N j e z i n p o n i š t a j
Član 141.
Izjava o odricanju od nasljedstva ili o primanju nasljedstva
1
V u k o v i ć, Opći dio građanskog prava, knj. II, Zagreb, 1960, str 245,
tač. 1012.
2
3
Iz rješenja Vrh. suda NR Hrvatske, od 28. XI 1956, Gzz 150/56
'• 4
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 379, 380.
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 380.
s Po prav. pravilima Ogz-a (§ 806) postojala je zabrana prema kojoj na-
sljednik »pošto se je sudno očitovao za nasljednika« (primio nasljedstvo) »ne
može više poreći svojeg očitovanja, niti preinačiti očitovanja bezuvjetnog i
sebi priuzdržati pravo dobročinstvo popisa«. Nasljednik nije mogao poreći
syoje očitovanje, tj. odreći se nasljedstva te nasljedni dio napustiti, niti pro-
mijeniti očitovanje iz bezuvjetnog u uvjetno. Zakon, međutim, nije zabranji-
vao nasljedniku da može promijeniti nasljednu izjavu s obzirom na naslov
k pravu nasljedstva. Po Ogz bilo je sporno da li nasljednička izjava ostaje
na snazi i onda ako je nasljednik svoje očitovanje dao uslijed »sile, prevare,
straha i bludnje«, jer u Ogz nije bilo zakonske ustanove po kojoj bi se na-
sljednička izjava smatrala beskrijeposnom. Po jednom shvaćanju (Unger i đr.)
očitovanje učinjeno uslijed prijevare i bludnje (zablude) ostaje na snazi. Par-
ničnim putem takvo se očitovanje moglo napadati s razloga sile, prijevare
ili straha, samo nakon provedenog krivičnog postupka u kome je doista bio
proglašen krivim onaj koji je nedozvoljeno utjecao na volju nasljednikovu,
tj/ ako je prouzročena sila, strah ili prijetnja bila takva da je nasljednik doi-
sta postupao protivno svojoj volji, a bila je rezultat krivičnog djela.
(Vidi kod R u š n o v — P o s i l o v i ć , nav. djelo, str. 212).
U s r p s k o m pravu izjava o p r i m a n j u nasljedstva je neopoziva. Čim
je izjava učinjena u urednoj formi, ona je proizvela pravne posljedice koje ne
ovise više o nasljedničkoj volji. Pobijanje izjave o prijemu nasljedstva
zbog zablude nije dopušteno. Ovo ne vrijedi za slučaj prijevare, gdje je za-
bluda izazvana prijevarom kao kažnjivim djelom. Također je i izjava o od-
bijanju (odricanju) neopoziva. Kad nasljednik odbije da primi nasljedstvo i
sudac to primi na znanje, nema više mogućnosti da se to pravno stanje stvo-
reno izjavom o odbijanju nasljedstva izmijeni.
(Vidi: M a r k o vi ć, nav. djelo, ste 346, 347, 348).
U f r a n c u s k o m pravu (art. 790. du Code Civil) jedan nasljednik može
opozvati svoju izjavu o odbijanju sve dok drugi nasljednik nije primio (pri-
hvatio) nasljedstvo.
466
Član 341.
467
Član 141.
468
Član 141.
»Vuković,
9
nav. djelo, str. 305—306, tač. 1128.
Vuković, nav. djelo, str. 307, tač. 1131.
10
Vuković, nav. djelo, str. 314. tač. 1140.
"Vuković, nav. djelo, str. 304, tač. 1127.
469
Član 141.
12
Tako i d r F. S t a n k o v i ć , u Članku Sticanje ostavine i odricanje od
nasljedstva, Naša zakonitost, 1957, str. 128, 129.
13
S t a n k o v i ć , nav. članak, str. 129.
M
Vidi rješ. Vrh. suda APV od 16. VIII 1955, Gzz 55/55, Pravni život br.
11/55.
15
S t a n k o v i ć , nav. članak, str. 129, smatra da preinačenje mora biti
m o t i v i r a n o jednim od razloga iz čl. 141. st. 2 ZN, a pristanak nasljednika
mora sadržavati p r i z n a n j e da je izjava dana uslijed prijevare, u zabludi
ili da je izazvana prinudom ili prijetnjom.
470
Član 141.
471
Član 141.
472
Član 141.
473
Član 141.
Sudska praksa
1. Nasljednika koji je izjavio da traži nasljedstvo na temelju zakona takva
izjava veže te ne može kasnije tražiti da naslijedi po oporuci ako je prilikom
ranije izjave znao da postoji oporuka (Vrhovni sud NR Srbije Gž 2475/55.
Zakon o nasljeđivanju, II dopunjeno izdanje »Službenog lista FNRJ« iz 1961,
str. 52).
474
Član 141 — 142.
Priraštaj
Član 142.
Dio oporučnog nasljednika koji se odrekao nasljedstva pripada ostavi-
očevim zakonskun. na^jjgfdpifima.'akn iz same oporuke ne proizlazi kakva
druga namjera oporučiteljeva.
475
Član 142.
476
\
Član 142.
Sudska praksa ,
Ako netko od oporučnih nasljednika umre prije ostavioca, dio ostavine
koji je njemu namijenjen pripada zakonskim nasljednicima oporučitelja (Rje-
šenje Vrhovnog suda AP Vojvodine Rev. 65/58 od 3. VI 1958, Zb. IU/2-1958,
br. 260).
V
Član 143.
Dio zakonskog nasljednika koji se odrekao nasljedstva samo u svoje
ime nasljeđuje se kao da je taj nasljednik umro prije ostavioca.
478
Član 1444
479
Član 144.
nije, uslijed toga što su osobe koje su prvotno bile pozvane na nasljed-
stvo iz bilo kojih,razloga otpale. Kod odricanja od nasljedstva, utvrđenja
nedostojnosti za nasljeđivanje, ispunjenja raskidnog (rezolutivnog) uvjeta
ili roka, ili smrti nasljednika, pozivaju se na nasljedstvo druge osobe
(čl. 142. i čl. 143. ZN, odn. čl. 132. st. 1 ZN). Naknadno pozvanim osoba-
ma pripada pravo nasljedstva od časa s m r t i ostavioca, iako su doga-
đaj ili okolnosti, o kojima ovisi njihovo pozivanje na nasljedstvo nastu-
pile kasnije. Isto vrijedi ako je pravo nasljednika ili legatara odlo-
ž e no zbog neispunjenja uvjeta ili neprispjelog roka (čl. 88. st. 2 ZN i
čl. 231. ZN).
Uslijed toga je moguće da se ostavina ili pojedini dijelovi ostavin-
ske imovine nadu u posjedu osoba za koje se kasnije utvrdi da nisu
pravi nalšTjecKici, tj. da im ne pripada pravo nasljedstva ili da nisu
nasrJednlcT~u" đrjelu u kome posjeduju (drže) ostavinsku imovinu
2. Ako se ostavina ili pojedine stvari ostavine nalaze u posjedu osoba
koje smatraju da im pripada jednako ili jače pravo nasljedstva nego
što ga imaju držaoci stvari ostavine, pretendenti na nasljedstvo i pravi
nasljednici mogu svoje pravo na cijelu ili nedostajući dio ostavine ostva-
riti putem zahtjeva za utvrđenje prava nasljedstva i predaju ostavine,
ili za predaju pojedinih stvari iz ostavine. Ovi zahtjevi mogu se ostva-
rivati u o s t a v i n s k o m postupku ako se radi samo o utvrđenju
p r a v a nasljedstva, ili izvan ostavinskog postupka u p a r n i c i o na-
sljedstvu (hereditatis petitio), ili u vlasničkoj Parnici (rei vindicatio).
U o s t a v i n s k o m postupku može se ostvarivati zahtjev za utvr-
đ e n j e p r a v a nasljedstva ili opsega toga prava (nasljednički dio i
veličina toga dijela), pod pretpostavkom da ostavinska rasprava nije
već provedena, odnosno pravomoćno dovršena.
Ako je ostavinski postupak obustavljen donošenjem rješenja o ne-
raspravljanju ostavine radi toga što nema nepokretne imovine a na-
sljednici nisu zahtijevali da se raspravi ostavina koja se sastoji samo od
pokretne imovine (čl. 216. st. 2 ZN), osoba koja želi ostvariti svoje pravo
na ostavinu (u smislu odredbe čl. 216. st. 4 ZN), može to svoje pravo
ostvariti samo u p a r n i c i. (2) Nakon pravomoćnosti rješenja o neras-
nravljanju ostavine ne može se zahtijevati da se raspravi ostavina koja
nije bila raspravljena. To je, međutim, moguće ako se naknadno pro-
nađe nepokretna imovina za koju se nije znalo u vrijeme vođenja osta-
vinskog postupka (čl. 235. st. 2. ZN), ili ako se naknadno pronađe samo
pokretna imovina a nasljednici zahtijevaju da se raspravi ostavina koja
ranije nije bila raspravljena (čl. 235. st. 3. ZN u vezi čl. 216. st. 2. ZN).
V l a s n i č k o j tužbi (rei vindicatio) ima mjesta protiv svakog tko
drži stvari ostavine u posjedu na osnovu nekog d r u g o g pravnog
osnova a ne na temelju nasljednog prava. Ovoj tužbi ima mjesta i protiv
nasljednika ako drži stvari ostavine po nekom drugom a ne nasljedno-
pravnom osnovu. Zastara vlasničjc£j;^b^j3rojuđuj£.^g._p.o„pravnim. pra-
vilima građanskog^imovInsTEog)~a ne nasljednog prava.
2
Tako dr S. Z u g 1 i a, u djelu Vanparnični postupak, Zagreb 1956.,
str. 58. i dr. M. S t e v a n o v, u članku Nasledno pravni zahtev i njegova
zastarelost, Naša zakonitost, br. 1—2/63. str. 31.
480 .
Član 144.
slje9niku-(4}
Za podizanje tužbi kojima je svrha ostvarenje nasljednog prava »za-
htijevati ostavinu kao nasljednik«, nisu određeni posebni rokovi, osim
što bi pravo na ostvarivanje" ovih zahtjeva moglo z a s t a r j e t i prema
. odredbama čl. 144. ZN.(5)
3. Z a s t a r a p r a v a zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavioca
ima taj učinak što se po proteku u zakonu određenih rokova__ne_jnože.
više ostvarivati pravo na nasljedstvo sudskim putem^jja~ni _Qnda—kad--bi-
^slijed p o ^ j a n ^ a ^ ^
l utvrđeno^pravo
jia formalno ^ 3 " bu3e" "pobijeđeno.
" i j JJProtekom roka zastari-
jevanja i formalno_j)ravomoćna odluka ostavinskog suda, makar se te-
mdjikria ^abijen^^pravnom osnovu, postaje konačno i materijalno
pravomoćnom tako da se nikakvim pravnim sredstvom ne može^mni-
7~~ ~~~ ~"~""*
3
Borivoj S t a r o v i ć , u članku Hereditatis petitio, Pravni život, br. 4/62,
str. 27—29, 30, zauzima stanovište da se nasljednička tužba (hereditatis petitio)
može podići od strane pretendenta na nasljedstvo samo p o s l i j e pravomoć-
nosti rješenja o nasljeđivanju, i to protiv osobe čiji je položaj nasljednika
utvrđen pravomoćnim rješenjem ostavinskog suda. Ovo stanovište obrazlaže
time da se svojstvo nasljednika utvrđuje samo odlukom ostavinskog suda, a
da do tog momenta nemamo nasljednika nego samo pretendenta na nasljed-
stvo. Ukoliko bi došlo do spora o tome tko ima jače pravo na nasljedstvo, ovo
pitanje se ima riješiti u ostavinskom postupku, a samo nakon toga u parnici.
* M a r k o v i ć, nav. djelo, str. 387.
5
Vidi rješ. Vrh. suda NR Hrv., Gž 588/58, od 18. III 1958.
482
Član 144.
I
Za svakog posjednika stvari ostavine, koji ih drži na temelju svog
nasljednog prava (kao zakonski ili kao oporučni nasljednik) vrijedi p r e t -
p o s t a v k a da je p r a v i nasljednik sve dok se suprotno ne dokaže.
Pretpostavljeni nasljednici zadržavaju svojstvo pravog nasljednika sve
dok im njihovo pravo nasljedstva od strane drugih nasljednika ne bude
pravovaljano o s p o r e n o i pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno
za nepostojeće, odnosno da im pripada nasljedstvo u manjem opsegu
(sa manjom nasljedničkom kvotom).
«. Pravi nasljednik koji se ne n a l a z i u posjedu ostavine ili dijela
koji mu pripada, ima pravo z a h t i j e v a t i da mu se to pravo realizira
t
predajom stvari ostavine od osoba koje se nalaze u posjedu ostavine
ili pojedinih stvari ostavine. Kod toga su moguće dvije situacije što ovisi Q
o tome da li osoba, koja se nalazi u posjedu stvari ostavine (koje su predr
\
met zahtjeva pravog nasljednika), polaže pravo na posjed stvari osta-
vine kao n a s l j e d n i k ostavioca, ili svoje pravo na posjed temelji
. na nekom drugom a ne nasljednopravnom osnovu.
, Ako se radi o zahtjevu n a s l j e d n i k a na predaju stvari ostavine
od drugog (pretpostavljenog) nasljednika, koji te stvari drži po svom
nasljednom pravu, rokovi zastare zahtjeva određeni su~u*"cl. 144. ZN.
U istim rokovima (iz čl. 144. ZN) mogu se (također protiv nasljednikaj
bstvaHvati zahtjevi na utvrđenje jačeg prava nasljedstva ili većeg na-,
sljednog dijela u slučajevima kad je takvo utvrđivanje dopušteno {čl.
226. st. 4. i 5. ZN, član 236. st. 2, čl. 237. i 238. ZN).
U svim drugim slučajevima, zahtjev za p r e d a j u stvari ostayine__ođ
osoba koje n i s u n a s l j e d n i c i , koje svoj posjed stvari ostavine.
temelje na nekom d,r u g . o . m a n© M^jedaepj^Knam—osiioKU,—meže
se ostvarivati u o p ć i m rokovima ?HRtiPT*ij':w a T v j a i
pravilima građanskog prava. Isto vrijedi ako se takav zahtjev ostvaruje
protiv nasljednika koji stvar ostavine drži u posjedu na temelju nekog
drugog a ne nasljednopravnog osnova. U svim ovim slučajevima radi
se o vindikacionim zahtjevima ti. vlasničkoj tužbi.
Razlikovanje obzirom na pravni o s n o v na kome se temelji p o-
sjed d r ž a o c a stvari ostavine važno je radi toga što osoba koja se
nalazi u posjedu stvari ostavine kao pretpostavljeni nasljednik, ostaje
rildikjk^ i sa._jačini_riasliedniiB
tpraTOmune_bi_(u zastamom roku) ostvarivao svoje pravojna_ostavimi_ili_
njezin jdlo. Pretpostavljenom nasljedniku "Hrzaocu stvari ostavine, za
stjecanje vlasništva nije potrebno još da su istekli i rokovi propisani za
stjecanje vlasništva putem d o s j e l o s t i , budući da se takva osoba
smatra pravim nasljednikom, dakle i pravim vlasnikom stvari ostavine,
sve dok se protivno ne "dokaže. Pravi nasljednik je v l a s n i k stvari
ostavine od časa smrti ostavioca pod r e z o l u t i v n i m uvjetom, 'iJT"
da mu od strane drugog nasljednika, sa jačim nasljednim pravom ili ve-*
483
Član 144.
10
M a j t i n, nav. članak, str. 523.
484
Član 144.
485
Član 144.
485
Član 144.
486
Član 144.
13
Dr Želimir S m a l c e l j u članku Tužba o nasljedstvu iz Zakona o na-
sljeđivanju,
14
Naša zakonitost br. 1—2/60, str. 51. i str. 58.
»O b j a š n j e n j a«, str. 150
15
Blago j e vi ć, nav. djelo, str. 411.
16
S m a l c e l j , nav. članak, str. 57, 58.
17
Isti, nav. članak, str. 56.
487
član 144.
488
Član 144.
11
L e v a k o v i ć , nav. članak, str. 344
489
Član 144.
i z j a v e (čl. 220. st. 2. ZN). Osobe koje nisu došle na ročište (na koje
su uredno pozvane) a nisu se ni pismeno ili na drugi koji način (usme-
nom izjavom danom kod nekog drugog a ne ostavinskog suda) izjasnile
o svome pravu i istakle svoje zahtjeve, izvrgavaju se opasnosti da
ostavinski sud o njihovim pravima odluči samo prema podacima s ko-
jima raspolaže (čl. 220. st. 3. ZN), koji mogu biti manjkavi ili u suprot-
nosti sa zahtjevima drugih nasljednika tako da ih ostavinski sud ne bi
mogao uzeti u obzir. Ako su zainteresirane osobe propustile da u žalbenom
postupku ostvaruju svoje zahtjeve, gube_pravo da nakon pravomoćnosti
rješenja o nasljeđivanju ostvaruju"~š"voje nasljednopravne zamvfeve (čl.
234. ZN)7~buduci se smatra~Ua~ su učestvovale u ostavinsko!""raspravi.
Ako su, međutim, u ostavinskom postupku pretendenti na bilo koji
način i s t a k l i svoje nasljednopravne zahtjeve o kojima ostavinski sud
nije odlučio ili nije stranku uputio na parnicu a trebao je to učiniti,
pravomoćnost rješenja o nasljeđivanju ne spriječava stranku da može
0 svome zahtjevu pokrenuti parnicu i nakon pravomoćnosti rješenja o
nasljeđivanju (čl. 226. st. 4. i 5. ZN).
Sličnu situaciju imamo ako je ostavinski sud donio rješenje o ne-
raspravljanju ostavine radi toga što nasljednici nisu zahtijevali da se
raspravi ostavina koja se sastoji samo od pokretne imovine (čl. 216.
st. 2. ZN). U tom slučaju smatra se da su nasljednici sporazumom ko-
načno međusobno uredili i podijelili nasljedstvo. Ukoliko bi kasnije, na-
kon pravomoćnosti rješenja o neraspravljanju ostavine, među njima do-
šlo do spora o podjeli ostavine ili o predaji pojedinih stvari ostavine,
nasljednopravni zahtjevi mogu se ostvarivati samo u samostalnoj par-
nici. (22)
Ako ostavinski postupak nije uopće bio pokrenut, pretendent na na-
sljedstvo može zahtijevati od ostavinskog suda da se raspravi ostavina.
Ostavinski sud će u tom slučaju biti dužan da pokrene ostavinski po-
stupak i provede ostavinsku raspravu, bez obzira na vrijeme koje je
proteklo od momenta smrti ostavioca odnosno od momenta proglašenja
oporuke. Pretendent na nasljedstvo ne može svoj nasljednopravni
zahtjev ostvarivati neposredno u samostalnoj parnici, osim ako u toku i
nakon ostavinske rasprave budu ispunjeni uvjeti predviđeni za pokre-
tanje parnice (iz čl. 236, 237 i 238 ZN). Pretendent na nasljedstvo, ako
se ne nalazi u posjedu stvari ostavine, može svoje pravo na nasljedstvo
1 svoj nasljedno pravni zahtjev na ostavinu kao nasljednik ostavioca os-
tvarivati samo putem ostavinske rasprave i to podnošenjem prijedloga
da se raspravi ostavina koja nije bila raspravljena. Eio3 iogaTBora
voditi računa o rokovima "zastarijevanja, jer se u protivnom izvrgava
opasnosti da pretpostavljeni nasljednik (držalac stvari ostavine) u osta-
vinskom postupku istakne prigovor da je nastupila* zastara pretenden-
tova prava: bilo s razloga što je istekao subjektivni rok od jedne godine
dana računajući od časa kad je pretendent saznao za svoje pravo i dr-
žaoca stvari ostavine, bilo da je od momenta smrti odnosno progla-
šenja oporuke prošlo više od deset godina tj. da je istekao objektivni
rok zastarijevanja. "^
22
Vidi Z u g 1 i a, nav. djelo str. 58, tako i dr lil. S t e v a n o v u nav,
raspravi, str. 31.
490
Član 144.
491
Član 144.
492
Član 114.
493
Član 144.
25
Ovo stanovište zastupa i Rado je P r i č a , u članku: Sticanje od privi-
dnog naslednika, Glasnik AK APV br. 6/61, str. 4—9. Takvo rješenje ovog
pitanja nalazimo i u odredbama čl. 2366—67. njemačkog grad. zak. i talijan-
skog Codice civile (art. 534. st. 2. i 3.) Suprotno je shvatanje došlo do izražaja
u rješ. Sav. vrh. suda (Gz 6/57 od 15. II 1957), gdje se pošlo od načela da
kupac ne može pribaviti više prava na kupljenom dobru od prava koja na
takvom dobru ima prodavalac (prividni nasljednik), makar ovaj bio dobrona-
mjeran. Neodrživost ovog stanovišta je očigledna ako se ima u vidu da rje-
šenje o nasljeđivanju, jer je konačno, daje legitimaciju svakom proglašenom
nasljedniku da je pravi nasljednik i da je u opsegu u kome je njegovo na-
sljedno pravo utvrđeno i proglašeno, pravi vlasnik, — sve dok se u parnici
(koja je dozvoljena samo u izuzetnim slučajevima) ne utvrdi da novi nasljed-
nik ima j a č e nasljedno pravo od prava nasljedstva koje je bilo priznato i
utvrđeno držaocu ostavine. A to ujedno znači da se presudom u parnici ne
utvrđuje da prividnom nasljedniku ne pripada uopće pravo nasljeđivanja, ne-
go samo to da njegovo ranije utvrđeno pravo mora u s t u k n u t i pred jačim
pravom. Odatle slijedi da je do momenta pravomoćnosti presude prividni na-
sljednik pravi nasljednik i pravi vlasnik, pa da je prema tome svako njegovo
raspolaganje ostavinom, vršeno u dobroj vjeri, valjano i u odnosu na kasnije
utvrđenog pravog nasljednika, pa se stjecaocu (također dobronamjernom) ne
može prigovoriti da je stekao od nevlasnika. Slično i A. F i n ž g a r , u članku
Pridobitev dediščine, Pravnik br. 5—8/56, str. 152. Isto i S t a r o v i ć , u nav.
članku, str. 30.
494
Član 144.
25
Ovo stanovište zastupa i Rado je P r i č a , u članku: Sticanje od privi-
dnog naslednika, Glasnik AK APV br. 6/61, str. 4—9. Takvo rješenje ovog
pitanja nalazimo i u odredbama čl. 2366—67. njemačkog grad. zak. i talijan-
skog Codice civile (art. 534. st. 2. i 3.) Suprotno je shvatanje došlo do izražaja
u rješ. Sav. vrh. suda (Gz 6/57 od 15. II 1957), gdje se pošlo od načela da
kupac ne može pribaviti više prava na kupljenom dobru od prava koja na
takvom dobru ima prodavalac (prividni nasljednik), makar ovaj bio dobrona-
mjeran. Neodrživost ovog stanovišta je očigledna ako se ima u vidu da rje-
šenje o nasljeđivanju, jer je konačno, daje legitimaciju svakom proglašenom
nasljedniku da je pravi nasljednik i da je u opsegu u kome je njegovo na-
sljedno pravo utvrđeno i proglašeno, pravi vlasnik, — sve dok se u parnici
(koja je dozvoljena samo u izuzetnim slučajevima) ne utvrdi da novi nasljed-
nik ima j a č e nasljedno pravo od prava nasljedstva koje je bilo priznato i
utvrđeno držaocu ostavine. A to ujedno znači da se presudom u parnici ne
utvrđuje da prividnom nasljedniku ne pripada uopće pravo nasljeđivanja, ne-
go samo to da njegovo ranije utvrđeno pravo mora u s t u k n u t i pred jačini
pravom. Odatle slijedi da je do momenta pravomoćnosti presude prividni na-
sljednik pravi nasljednik i pravi vlasnik, pa da je prema tome svako njegovo
raspolaganje ostavinom, vršeno u dobroj vjeri, valjano i u odnosu na kasnije
utvrđenog pravog nasljednika, pa se stjecaocu (također dobronamjernom) ne
može prigovoriti da je stekao od nevlasnika. Slično i A. F i n ž g a r , u članku
Pridobitev dediščine, Pravnik br. 5—8/56, str. 152. Isto i S t a r o v i ć , u nav.
članku, str. 30.
494
Član 144.
Sudska praksa
1. Vrijeme potrebno za nastupanje zastare prava zahtijevati ostavinu
kao nasljednik ostavioca počinje i završava se prema odredbama člana 144.
ZN. To važi i za slučaj kad je ostavilac umro prije stupanja na snagu tog
zakona.
U pogledu prava zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavioca koji je
umro prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju primjenjuje se propis
člana 245. stav 2 tog zakona. Prema torrie, vrijeme ove zastare nije moglo po-
četi da teče prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju (Pravno
shvaćan j e Odjela za građanske sporove Saveznog vrhovnog suda broj
3161 od 5. VI 1961, Zb. Vl/2-1961, str. 5).
2. Savjestan i dobronamjeran držalac ostavine ne odgovara ni za jednu
prodaju naslijeđene nekretnine ni za uživanje plodova i koristi. Štetu koju
su tužioci trpjeli zbog pogrešne primjene zakona nije dužna naknaditi tužena
stranka (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 1135/56, Glasnik br. 4/57, str. 31).
3. lako postoji pravomoćna presuda kojom se nasljedniku dosuđuje jedan
razmjerno određeni dio ostavine, taj nasljednik može novom parnicom tražiti
drugi dio kao dopunu do punog iznosa vrijednosti ostavine, koji mu pripada
ako ovaj dopunski dio nije bio predmet tužbenog zahtjeva ni predmet presude
u ranijoj parnici (Rješenje Vrhovnog suda NR Srbije Gž 1666/57 od 4. IX
1957, Zb. 11/3-1957, br. 612).
4. Osoba koja traži pravo na ostavinu kao nasljednik može svoje pravo
ostvarivati u parnici tužbom upravljenom protiv svih kojima je ostavina
predana, kao i tužbom samo protiv nekog između njih (Rješenje Saveznog
vrhovnog suda Rev. 870/58 od 21. II 1959, Zb. IV/1-1959, br. 24)
5. Odredbe o zastari sadržane u članu 144. ZN primjenjuju se samo kad
je predmet parnice spor o pravu nasljedstva ostavine određenog ostavioca ili
spor o pravu na posjed te ostavine (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev.
1024/58 od 25. IV 1959, Zb. IVIl-1959, br. 27).
6. Kćeri ostavioca umrlog 1942. godine na području Srbije tuže 1956. go-
dine za nasljedstvo brata koji je nakon smrti ostavioca, smatrajući sebe isklju-
čivim nasljednikom u skladu s ranijim propisima Srpskog građanskog za-
konika, uzeo u posjed ostavinu kao nasljednik i prilikom osnivanja zemljišnih
knjiga 1947. godine ostvario upis svog prava vlasništva na temelju nasljed-
stva. Sud uzima da tuženi savjesno posjeduje nasljedstvo i da se o stvari
mora suditi primjenom člana 144. ZN (Savezni Vrhovni sud Rev. 1120/58,
Zakon o nasljeđivanju, II dopunjeno izdanje »Službenog lista FNRJ« iz 1961,
str. 53).
495
Član 144 — 145-
1
M a r k o v i ć, nav. djelo, str. 358.
496
\
Član 145.
498
Član 145.
2
Tako d r Z . Z a n i n o v i ć , u članku: Zak. o nasljeđivanju, Odvjetnik
br. 7—8/55, str. 3. Protivno stanovište zastupa dr F. S t a n k o v i ć , u članku:
Sticanje ostavine i odricanje od nasljedstva, Naša zakonitost, 1957, str. 119,
kad smatra da ostaviočevi dugovi predstavljaju ostavinsku imovinu (u pasiv-
nom smislu) i da se i oni nasljeđuju. Slično tome i B l a g o j e v i ć , nav. djelo,
str. 23, 25 i 408.
499
Član 145.
3
V i d i S t a n k o v i ć , nav. članak, str. 133.
500
Član 145.
3
Vidi Stanković, nav. članak, str. 133.
500
Član 145.
ve (čl. 145. st. 2 ZN) i ako zadržavaju svu imovinu koju su primili od
ostavioca, razumije se, u granicama raspoloživog dijela (čl. 55. st. 1 ZN).
N u ž n i nasljednik odgovara ostaviočevim vjerovnicima za njego-
ve dugove do visine vrijednosti imovine koju je primio u ime svog nuž-
nog nasljednog dijela, bez obzira da li je tu vrijednost dobio neposredno
iz ostavine ili uslijed r e p a r a c i j e povrijeđenog nužnog dijela vra-
ćanjem imovine od sunasljednika, koji su od ostavioca primili više nego
što iznosi raspoloživi dio ostavine (čl. 31. st. 3 ZN).
Nužni nasljednik je p r a v i nasljednik. Na njega, u času smrti osta-
vioca, jednim aktom i na temelju istog pravnog osnova, p r e l a z i osta-
vina u određenom omjeru. U tom omjeru (kvoti) prelaze na njega sva
imovinska prava, obaveze i imovinski odnosi, osim onih koji gasnu
u času smrti ostavioca.
Nužni nasljednik kao ostaviočev univerzalni nasljednik odgovara po
čl. 145. ZN solidarno s drugim nasljednicima za ostaviočeve dugove do
visine vrijednosti naslijeđene imovine, odnosno do visine vrijednosti
svog nužnog dijela.(4)
Činjenica, da se nužni dio utvrđuje na temelju vrijednosti čiste osta-
vine, dakle, ostavine nakon odbitka pasive, ne stvara za nužnog na-
sljednika, u odnosu na ostaviočeve vjerovnike, nikakav izuzetan položaj
da bi bio oslobođen odgovornosti za ostaviočeve dugove. Ta činjenica ima
određeno značenje samo u međusobnim odnosima i u odnosima prema
sunasljednicima. Nužni nasljednik ima pravo na r e g r e s prema ostalim
nasljednicima za iznose koje je morao platiti vjerovnicima, budući da
mu nužni dio treba ostati čist.(5)
5. Za ostaviočeve dugove odgovaraju samo p r a v i nasljednici. Sin-
gularni sukcesori (legatari), u pravilu, ne odgovaraju za ostaviočeve
dugove (čl. 98. st. 1 ZN). L e g a t ar može samo izuzetno odgovarati za
dugove ostavioca ako je o p o r u č i t e l j tako o d r e d i o . Njegova (le-
gatareva) odgovornost kreće se u granicama vrijednosti legata (čl. 98k
st. 2 ZN). S obzirom na karakter svoga prava, legatar je u izvjesnom
smislu vjerovnik nasljednika. Njegov zahtjev za ispunjenje legata do-
lazi u obzir na drugom mjestu, tj. nakon što ostaviočevi dugovi budu
podmireni (čl. 93. ZN). O s t a v i o č e v i vjerovnici uživaju zakonski pri-
oritet u naplati svojih potraživanja pred legatom. Naprotiv, zahtjev le-
gatara na ispunjenje legata uživa prioritet pred tražbinama n a s l j e d -
ni k o v i h vjerovnika.
Za ostaviočeve dugove ne odgovaraju ostaviočevi p o t o m c i koji-
ma je ostavilac sporazumom za života razdijelio i u s t u p i o svoju
imovinu (čl. 118. st. 1 ZN), osim ako prilikom raspodjele i ustupanja
imovine nije što drugo određeno.
4
A. S m o l e u članku: Pravo nujnih dedičev, Pravnik br. 3—4/58, str. 86.
Nužni nasljednik bio bi oslobođen odgovornosti za dugove ostavioca samo
kad bi se tretirao v j e r o v n i k o m ostavine, a ne pravim nasljednikom,
kao po prav. pravilu iz § 784. Ogz, kad mu je pripadalo samo obligaciono-
pravno ovlaštenje na naknadu u novcu za vrijednost njegovog nužnog dijela.
Po Ogz nužni nasljednik ne odgovara za ostaviočeve dugove, jer je i sam vje-
rovnik. Zato mu se kao sigurnost za naplatu priznavalo samo pravo da traži
separaciju dobara ostavine. To pravo nužni nasljednik nema po ZN, jer je-
sam5 nasljednik. (Tako S m o l e , u nav. članku i na str. 115, 116).
A. Smole, nav. članak, str. 86.
501
Član 145.
6
Isto B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 410.
7
A. S m o l e , nav. članak, str. 96.
. 8 A. S m o l e , nav. članak, str. 97.
9
Iz rješ. Vrh. suda NR Hrvatske Gž 1080/58 od 28. V 1958, Odvjetnik, br.
10—11/58, str. 262.
502
Član 145.
503
Član 145.
504
Član 145 —146.
Sudska praksa
1. Solidarna obaveza nasljednika za dugove ostavioca postoji iako nije
naložena pravomoćnom presudom (Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž 410/58
od 7. VI 1958).
2. Za dugove ostavioca nasljednik odgovara do visine vrijednosti nasli-
jeđene imovine, a kada ima više nasljednika, odgovaraju oni solidarno, i to
svaki do visine vrijednosti nasljednog dijela (Rješenje Okružnog suda Zagreb
Gž 2946160 od 3. VI 1960, dr Mihajlo Vuković, Pravila građanskih zakonika, str.
620).
3. Vidi odluku uz član 216. ZN.
Odvajanje ostavine
Član 146.
Vjerovnici ostaviočevi mogu zahtijevati u roku od tri mjeseca od
otvaranja nasljedstva da se ostavina odvoji od imovine nasljednika.
U tom slučaju nasljednik ne može raspolagati stvarima i pravima
JE ostavine, niti se njegovi vjerovnici mogu iz njih naplatiti, dok se ne na-
plate vjerovnici koji su tražili odvajanje.
Vjerovnici ostaviočevi koji su tražili ovo odvajanje mogu naplatiti
svoja potraživanja samo iz sredstava ostavine.
Odvojenoj ostavini sud može postaviti staratelja.
505
Član 146. I
506 ; i
Član 146.
507
Član 146 — 147.
Sudska praksa
1. Po Zakonu o nasljeđivanju ne može se ostavina prepustiti vjerovnicima
umjesto isplate (uručenje »iure crediti«), već vjerovnici mogu radi svog osigu-
ranja tražiti odvajanje ostavine od imovine nasljednika (Rješenje Okružnog
suda Koper, Gž 108/60 od 25. VI 1960, Poročilo 1960/2, br. 18).
2. Stečaj se može otvoriti i u pogledu ostavine kad za to postoje uvjeti
i potreba radi srazmjernog namirenja ostaviočevih vjerovnika (Rješenje
Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 178/61 od 30. VI 1961, Zb. VI/2-1961, br. 129).
Pravo na diobu
Član 147.
Diobu nasljedstva može zahtijevati svaki nasljednik u svako doba,
samo ne u nevrijeme.
Ovo pravo ne može zastarjeti.
Ništav je ugovor kojim se nasljednik odriče prava tražiti diobu, kao
i odredba u oporuci kojom se dioba zabranjuje ili ograničava.
508
Član 147.
509
Član 147.
510
Član 147.
511
Član 147 —148.
Nasljednička zajednica
Član 148.
Do diobe nasljednici upravljaju i raspolažu nasljedstvom zajednički.
Ako nema Tžvrsioča oporuke a nasljednici se ne Stoze o upravljanju
nasljedstvom, sud će na zahtjev jednog od njih postaviti upravitelja koji
će za sve njih upravljati nasljedstvom, ili odrediti svakom nasljedniku dio
nasljedstva kojim će on upravljati.
512
Član 148.
4
F i n ž g a r , u nav. članku: Sodediči, str. 377,
514
Član 148.
516
Član 148 —149.
S udska praksa
1. Za odluku o postavljenju upravitelja nasljedstva potrebno je saslušati
nasljednike i uvažiti njihov eventualni sporazum te uzeti u obzir sadržaj opo-
br. 12/56, str. 13).
ruke (Rješenje Okružnog suda Zagreb, Gž 4739155 od 24. IX 1955, Odvjetnik,
2. Rješenjem o nasljeđivanju povrijeđena je odredba člana 148. stav 1
ZN, ako se tim rješenjem u pogledu ostavinskih nekretnina određuje uknjižba
prava vlasništva u korist nasljednika prema suvlasničkim dijelovuna koji od-
govaraju nasljednom, odnosno nužnom dijelu nasljednika, a da prethodno nije
bila provedena dioba nasljedstva u smislu člana 148. i si. ZN (Rješenje Vrhov-
nog suda NR Slovenije Gs rev. 131/59 od 4. IX 1959, Poročilo 1959/1, br. 8).
3. Dok ne dođe do diobe ostavine, nasljednici nemaju suvlasničkih di-
jelova na pojedinim stvarima, pa se ni u zemljišnoj knjizi ne mogu upisati
u određenim nasljednim dijelovima (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije
Gs rev. 32/60 od 27. V 1960, Pravnik, br. 3—4161, Civilne odluke, str. 3). '
517
Član 149.
cijelo ili određen dio nasljedstva ili pojedinih stvari ili prava koja pred-
stavljaju jednu cjelinu. Na taj način, u ovom posljednjem slučaju, iz-
među sunasljednika i stjecaoca može doći i do osnivanja suvlasničkog
odnosa (u smislu prav. pravila imovinskog prava). Među nasljednicima,
međutim, ostaje i dalje nasljednička zajednica na dijelu nasljedstva
koga su zadržali ili predmetima ostavine koje nisu podijelili. Ovakvo
raspolaganje smatra se djelomičnom diobom nasljedničke zajednice, od-
nosno izdvajanjem iz nje određenog dijela imovine.
Ako su svi sunasljednici sporazumno zajednički, bilo istovremeno ili
sukcesivno, ustupili u cijelosti svoje nasljedstvo osobi koja nije suna-
sljednik, tako da se ova osoba pojavljuje kao jedini ovlaštenik u pogledu
cjelokupne imovine koja je predstavljala nasljedstvo više osoba, ugovor
o ustupanju zadobiva s t v a r n o p r a v n i karakter. Ustupljene ne-
kretnine moći će se prenijeti u zemljišnim knjigama na stjecaoca bez
ograničenja, a zabilježba nasljedničke zajednice u zemljišnim knjigama,
ako postoji, treba se brisati po službenoj dužnosti. Ako se, dakle, u
rukama ]_e d n e o s o b e steknu sva imovinskopravna ovlaštenja u
pogledu imovine koja predstavlja nasljedstvo više sunasljednika, tim
časom prestaje i nasljednička zajednica među sunasl jedni cima s obzi-
rom da dioba nasljedstva ne dolazi više u obzir. Novi stjecalac, ako nije
nasljednik, ne odgovara ostaviočevim vjerovnicima za njegove dugove.
U obavezi prema vjerovnicima ostavioca i dalje ostaju nasljednici,
ustupioci nasljedstva, osim, naravno, ako ugovorom o ustupanju i pri-
stankom vjerovnika nije izričito ugovoreno da stjecalac imovine odgo-
vara za dugove i u kome opsegu. Poseban sporazum nije potreban ako
je pristankom vjerovnika njegovo potraživanje, koje je imao prema
ostaviocu, osigurano h i p o t e k o m i tako pretvoreno u realni (hipote-
karni) dug odnosno teret. U tome slučaju odgovornost nasljednika za
ostaviočeve dugove prestaje biti osobnom odgovornošću.
2. Ako je ustupanje izvršeno u korist j e d n o g sunasljednika, tako
da se on javlja kao jedini imovinskopravni ovlaštenik u odnosu na cje-
lokupno nasljedstvo, nastupa ista posljedica. Taj nasljednik odgovara
vjerovnicima ostavioca samo u dijelu u kome se smatra njegovim na-
sljednikom. Ostali nasljednici, koji su u cijelosti ustupili svoje nasljedne
dijelove jednom sunasljedniku, u pravilu, odgovaraju i dalje ostavio-
čevim vjerovnicima za njegove dugove (čl. 145. ZN), osim ako ne bi bilo
što drugo ugovoreno, za što je potreban pristanak vjerovnika.
3. Pojedini nasljednik ne može na t r e ć u o s o b u , koja nije
sunasljednik prenijeti svoj nasljedni dio niti određeni dio nasljednog
dijela. Na temelju takvog ugovora o ustupanju nije moguć prijenos u
zemljišnim knjigama na stjecaoca koji nije sunasljednik. Međutim, na-
sljednik može u toku ostavinske rasprave, kao i prije izvršene diobe
nasljedstva raspolagati određenim stvarima i pravima koja su mu opo-
rukom ostavljeni u nasljedni dio, kao što može raspolagati i idealnim
dijelom ovako pojedinačno ostavljene stvari budući da ova imovina
ne ulazi u nasljedničku zajednicu. (*)
1
Vidi M a j t i n, u članku »O značenju čl. 144. ZON«, Odvjetnik br.
10/56, str. 13, i notu br. 1 uz čl. 148. ZN.
518
Član 149.
2
Dr F. S t a n k o v i ć, Sticanje ostavine i odricanje od nasljedstva, Naša
zakonitost 1957, str. 253.
3
Protivno F i n ž g a r, Sodediči, Pravnik 1957, str. 378, ~379, kad smatra
da se kod ustupanja radi o sukcesiji u nasljedno pravo, te da ustupilac time
prestaje biti nasljednikom i izlazi iz nasljedničke zajednice. I pored toga autor
smatra da takav nasljednik ipak odgovara vjerovnicima ostaviočevim kao da
nije bilo ustupanja. Vidi o tome i u članku Đ. P a v i ć, Odricanje od na-
sljedstva u korist određenog nasljednika, »Anali«, 1958, str. 443, 444. i si.
519
Član 149.
\
Za valjanost ugovora o ustupanju i prijenosu nasljednog dijelai
dovoljna je redovna sudska ovjera koju vrši određeni sudski službenik
prema propisima Zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa
(SI. list FNRJ br. 105/47). Ne traži se da kod ove ovjere sudjeluje sudac.
Nije, međutim, dovoljno da ugovor bude ovjeren od strane kojeg drugog
4
organa koji je inače ovlašten za vršenje ovjere( ) budući da se traži sud-
ska ovjera, ali ne ovjera koju izvrši sudac.
6. Zakon ne zabranjuje sklapanje ugovora o prijenosu nasljednog
dijela između nasljednika i t r e ć e o s o b e koja nije sunasljednik.
Sklapanje takvih ugovora načelno je moguće i dopušteno. Dok traje
nasljednička zajednica među sunasljednicima, tj. dok nasljedstvo nije
razdijeljeno, saugovarač ne može ostvarivati nikakvo pravo iz spomenu-
tog ugovora.
Taj ugovor do diobe nasljedstva ima samo o b v e z n o p r a v n i
karakter. On obavezuje nasljednika da nakon diobe preda svoj nasljedni
dio aaugovaraču. Saugovarač time ne stječe pravo da umjesto nasljednika
ili u njegovo ime traži diobu nasljedstva budući da ovo pravo pripada
samo sunasljednicima (čl. 147. st. 1 ZN).
U ugovoru o ustupanju nasljednog dijela može se odrediti rok do
koga nasljednik treba da zatraži diobu, kao i da se predvide sankcije
za slučaj da nasljednik (ustupilac) ne udovolji svojoj obavezi. Ako nije
ugovorena posebna sankcija ili rok, saugovarač bi ipak mogao tražiti
naknadu štete ako bi nasljednik izbjegavao da traži diobu i tako one-
mogućio ispunjenje ugovora.
Nakon što dioba nasljedstva bude izvršena, ugovor o prijenosu na-
sljednog dijela mijenja svoj karakter. On tim momentom prestaje biti
ugovor obligacionopravnog karaktera i zadobiva s t v a r n o p r a v n i
karakter. Stoga se može bez daljnjeg sudjelovanja nasljednika (ustu-
pioca) provesti u zemljišnim knjigama, pod pretpostavkom da je u
njemu sadržana potrebna dozvola upisa (clausula intabulandi). U pro-
tivnom saugovarač bi morao prethodno ishoditi potrebni izvršni naslov
koji bi mu omogućio upis izvršnim putem, ako mu ustupilac ne bi omo-
gućio prijenos u zemljišnim knjigama.
Sudska prakso
1. Važi ugovor kojim nasljednik prije diobe prenosi svoj dio na osobu
koja nije nasljednik, ako je taj ugovor zaključen prije stupanja na snagu
Zakona o nasljeđivanju (Rješenje Vrhovnog suda NR Srbije Gž 1333/56 ođ
14. VI 1956, Zb. 1/2-1956, br. 331).
2. Ugovor o prijenosu nasljednog dijela prije diobe, ako nije sudski
ovjeren, nema pravni učinak (Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Pž
12/62 ođ 16. II 1962, potvrđena presudom Saveznog vrhovnog suda Rev.
1599/62 ođ 1. VIII 1962, Poročilo 1962/1, br. 15).
3. Ugovor nasljednika s osobom koja nije nasljednik o ustupanju na-
sljedstva zaključen prije diobe punovažan je pravni posao obveznopraunog
karaktera i on obavezuje nasljednika da po izvršenoj diobi pređa svoj dio
4
Vidi dr F. K r m p o t i ć , Oblici privatnih isprava u pravnim poslovima
predviđenim Zakonom o nasljeđivanju i upisi u zemljišne knjige, Zemljišna
knjiga br. 4—6/56, str. 46—51.
520
Član 149 —
521
150.
522
Član 150,
7
slivosti diobe, pri čemu nije potrebno da se odlučuje i o načinu diobe.( )
Ako se ostavina sastoji od samo j e d n e n e k r e t n i n e , potrebno je
I
8
presudom odlučiti i o načinu diobe.( ) Presuda se izvršuje po prav. pra-
vilu iz § 305. biv. lp.
3. Pravo nasljednika, koji su živjeli ili privređivali u z a j e d n i c i
s ostaviocem, da im se prilikom diobe nasljedstva ostave pojedine stvari
iz ostavine, može se ostvarivati samo na z a h t j e v , a nikada po slu-
žbenoj dužnosti. To jednako vrijedi kod d i o b e nasljedstva, koja bi
se vršila u ostavinskom postupku, kao i one koja bi se provodila u van-
parničnom postupku, nakon .što je ostavinski postupak pravomoćno
dovršen?
Na stavljanje zahtjeva za ostavljanje pojedinih određenih stvari
ovlašten je s v a k i nasljednik koji je živio ili privređivao u zajednici
s ostaviocem, pa i onda ako on nije srodnik ostavioca. Ovo ovlaštenje
je šire od onoga iz čl. 37. ZN, koje se odnosi samo na ostaviočeve p o-
tomke koji su živjeli u zajednici s ostaviocem, a koje ih ovlašćuje da
traže izdvajanje dijela ostavine.
Razlika između odredbe iz čl. 37. ZN i ovog člana sastoji se u tome
što ostaviočevi potomci mogu zahtijevati izdvajanje dijela imovine iz
ostavine, koji odgovara njihovom d o p r i n o s u u povećanju vrijed-
nosti ostaviočeve imovine. Izdvojena imovina smatra se njihovom i ne
ulazi u ostavinu. Međutim, imovina koja se u smislu čl. 150. ZN može
' ostaviti jednom ili nekolicini nasljednika, koji su privređivali ili živjeli
u zajednici s ostaviocem, ne predstavlja njihov doprinos u toj imovini.
Ostavljanje ove imovine određenim nasljednicima, koji to traže, ima
ekonomskog opravdanja i predstavlja osiguranje ekonomske baze za
daljnji život i privređivanje, koja bi bila osjetno narušena ako bi. se
ta imovina dijelila i na one nasljednike koji nisu živjeli, i privređivali
s ostaviocem, odnosno koji ne namjeravaju nastaviti život i privređivanje
u ovoj zajednici.
Izdvajanje po čl. 37. ZN vrši se prije ili u toku ostavinskog postupka.
Dodjeljivanje odnosno ostavljanje pojedinih stvari iz ostavine u na-
sljedni dio pojedinom nasljedniku dolazi u obzir samo u postupku d i o b e ,
bilo da se ona vrši u toku ili izvan ostavinskog postupka.
Zahtjev se može odnositi na one pojedine predmete ili više određenih
predmeta, koji su služili radu i privređivanju ostavioca i toga nasljed-
nika koji je s ostaviocem ili živio i privređivao u zajednici ili samo
zajedno s njim privređivao.
4. 0 zahtjevu i opsegu ostavljanja pojedinih stvari određenom na-
|. sljedniku u njegov nasljedni dio odlučuje sud, po slobodnoj ocjeni, kad
nađe da to iziskuje o p r a v d a n a potreba. U tome sud nije vezan
nikakvim drugim pravilima ili ograničenjima. Sud može, kad nađe
za shodno, prilikom' diobe ostaviti pojedinim nasljednicima pojedine
stvari ili grupe stvari prema njihovim l i č n i m p o t r e b a m a : na
primjer stručnu biblioteku ili njene pojedine dijelove nasljednicima (in-
telektualcima), koji imaju za nju poseban interes, a n e ' n a primjer na-
523
Član 150.
sljedniku zemljoradniku i t. si. Isto tako sud može postupiti i kod diobe
pojedinih predmeta iz ostaviočeve imovine, koji su služili zadovoljenju
ostaviočevih ličnih potreba ili predstavljaju predmete porodične uspo-
mene i t. si.
5. Kad postoji zahtjev za dodjeljivanje pojedinih stvari iz ostavine
jednom ili nekolicini nasljednika u nasljedni dio, potrebno je izvršiti
popis i procjenu tih stvari ako to nasljednici zahtijevaju, tj. ako među
njima nema suglasnosti o njihovoj vrijednosti. Ovo radi toga da bi se
mogla utvrditi njihova vrijednost koju nasljednici, u čiju je korist izvr-
šeno izdvajanje, treba da isplate ostalim nasljednicima. Ovi nasljednici
platit će samo v i š a k vrijednosti ustupljenih stvari u dijelu u kome
ova prelazi vrijednost nasljednog dijela koji inače tome nasljedniku
pripada.
Vrijednost stvari utvrđuje se na način kako je predviđeno u čl. 200.
ZN, a prema prometnoj vrijednosti stvari u času smrti ostavioca.
U rješenju kojim se određuje ostavljanje pojedinih stvari određe-
nom nasljedniku u njegov nasljedni dio, sud će odrediti i r o k u kojem
se treba platiti r a z l i k a u vrijednosti odnosno višak koji izdvojene
stvari predstavljaju u odnosu na vrijednost nasljednikovog dijela. Sud
može dozvoliti i o b r o č n e o t p l a t e ako je to u interesu nasljednika
i kad je to prema okolnostima i mogućnostima nasljednika potrebno.
Ako je među nasljednicima postignut sporazum ili je sud na zahtjev
nasljednika odlučio u toku ostavinskog postupka o načinu diobe, takav
sporazum odnosno odluka unijet će se u izreku rješenja o nasljeđivanju
(čl. 228. st. 3 ZN).
Kad se radi o nekretninama, založno pravo treba da bude osigurano
upisom u zemljišnim knjigama.
Sudska praksa
1. Primjenom člana 150: ZN sud može, na zahtjev ovlaštene osobe, odlu-
čiti da joj se kao dio, koji joj pripada po članu 37. ZN, ostavi određena stvar
ili grupe stvari kad to iziskuju opravdani razlozi. Primjena člana 150. ZN
po analogiji opravdana je, jer razlozi koji su u osnovi tog zakonskog propisa
i zbog kojih zakon određuje potomku, koji je istovremeno nasljednik, da mu
se kao njegov dio ostave određene stvari odnosno grupe stvari, mogu postojati
i na strani potomka koji nije nasljednik, a koji pozivom na svoje pravo po
članu 31. ZN zahtijeva izdvajanje dijela ostavine. Sud inače može prema
okolnostima pojedinog slučaja odlučiti o zahtjevu zainteresiranih osoba da se
potomku, koji se poziva na član 37. ZN, pripadajući dio isplati u novcu ili u
stvarima (Načelno mišljenje Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog
suda br. 2/60 od 4. IV 1960, Zb. VI1-1960, str. 9).
2. Zakon nije povrijeđen ako sud drugog stupnja nije uzimao u obzir
istom u žalbi istaknut zahtjev preživjelog bračnog druga da preuzima osta-
vinu po čl. 150. ZN. •— Opravdanost preuzimanja nije iskazana već time da.
ostali nasljednici nisu htjeli na razborit način urediti ostavinu koja je malena
i u naravi nedjeljiva (Vrhovni sud NR Slovenije Gs rev. 25/58, Pravosodni
bilten, br. 3—4/59. str. 35).
3. Na pravo da preuzmu ostavinu po članu 150. ZN mogu se nasljednici
•pozvati istom onda kad po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju predlože
diobu ostavine. Odredba člana 150. ZN nije uporabiva u samom ostavinskom
postupku (Vrhovni sud NR Slovenije Gs rev. 60/58, Pravosodni bilten, br„
3—4/59, str. 35).
524 '
član 151 —152.
525
Član 152.
526
• Član 152-
3
M a u r o v i ć, Nacrt III, prvi dio, str. 51.
527
Obaveza jamstva i rok trajanja određuju se prema pravnim pravi-
lima građanskog prava. Kod n e k r e t n i n a traje tri godine, a kod
p o k r e t n e imovine šest mjeseci (pravno pravilo iz § 933. biv. OGZ).
Rokovi se računaju od momenta stvarnog o d u z i m a n j a stvari, od
momenta kad je stjecalac prava dobio obavijest o nedostatku prava, a
kod presude od momenta njene pravomoćnosti. Ovi rokovi smatraju se
4
prekluzivnim. ( )
5. Obaveza jamstva za s k r i v e n e nedostatke postoji između samih
n a s l j e d n i k a . Oni međusobno jedan drugom jamče da stvari, koje
su pripale u dio. jednom nasljedniku, n e m a j u skrivenih nedostataka.
Šteta koja nastane odatle što stvar nema uobičajene kvalitete ili ne one
koje joj se pripisuju, a koje sprečavaju da se ona može upotrijebiti prema
svojoj svrsi, pogađa s v e nasljednike u razmjeru njihovih nasljednih
dijelova.
Ako bi koji nasljednik z n a o u času diobe da stvar ima nedostatke,
pa bi to z a t a j i o ostalim nasljednicima, bit će dužan naknaditi štetu
koja bi iz toga proizašla za kojeg sunasljednika (prav. pravilo iz § 923.
biv. OGZ).
Za ocjenu kad postoje s k r i v e n e m a n e (nedostaci) vrijede
pravna pravila građanskog prava (§§ 922, 923. OGZ). Ovdje se radi o
f i z i č k i m nedostacima, dok je u stavu 1 ovog člana bilo riječi o prav-
nim nedostacima. Među fizičke skrivene nedostatke ubrajamo one koje
potiču odatle što stvar n e m a onih kvaliteta koje su ili izričito među
nasljednicima ugovorene, ili koje se uobičajeno pretpostavljaju (npr. da
je stoka zdrava i t. si.), ili da se stvari mogu uživati ili upotrebljavati
prema svojoj namjeni i naravi posla.
Ako se nedostaci ne m o g u u k l o n i t i , a oni su takve naravi
da onemogućuju upotrebu stvari u svrhu za koju su namijenjene, na-
sljednik može tražiti da mu ostali nasljednici, razmjerno vrijednosti svo-
jih nasljednih dijelova, n a k n a d e dio vrijednosti, da se među sve
nasljednike r a z d i j e l i šteta, gubitak koji je neopravdano pogodio
određenog nasljednika.
Ako se radi o nedostacima koji se m o g u o t k l o n i t i i stvar do-
puniti, popraviti ili osposobiti za upotrebu, nasljednik ima pravo zahti-
jevati od ostalih sunasljednika da u razmjeru s veličinom svojih nasljed-
nih dijelova i njihovom vrijednošću p a r t i c i p i r a j u u snošenju
t r o š k o v a ili tereta oko uklanjanja nedostataka.
6. Nema mjesta jamstvu ako je nasljedniku bilo p o z n a t o posto-
janje jačeg prava trećih osoba na stvarima ili pravima (analogno prav.
pravilu iz § 928. biv. OGZ), pa ih je z n a j u ć i to ipak primio u svoj
nasljedni dio, ili ako je teret ili pravo bilo u p i s a n o u. zemljišnim
knjigama.
Izuzetak bi predstavljalo postojanje z a b l u d e . U tom slučaju
treba dokazati da je nasljednik bio u zabludi u koju je došao bez svoje
krivnje, ili da je druga strana (sunasljednici) znala ili bar mogla znati
da se nasljednik nalazi u zabludi, pa je to stanje iskoristila.
4
Ma u r o v i ć, Nacrt III, prvi dio, str. 52.
528
Član 152 — 153
GLAVA ŠESTA
530
Član 153.
531
Član 153.
time da nasljednici koji već imaju propisani maksimum prime svoj na-
sljedni dio, odnosno odgovarajuću vrijednost, u d r u g i m s t v a r i m a .
Moguće je da ovi nasljednici prime od ostalih nasljednika i s p l a t u u
novcu, kako u slučajevima predviđenim u čl. 150. i 151. ZN, kao i izvan
toga ako je takav sporazum među nasljednicima postignut.
Sporazum o diobi i načinu diobe nasljedstva i međusobnom izboru
parcela koje će pojedini nasljednici zadržati u vlasništvu uključit će se u
rješenje o nasljeđivanju te unijeti u dispozitiv toga rješenja, u smislu
čl. 228. st. 3 ZN odnosno čl. 228. st. 2 tač. 6. ZN.
3. Ako nasljednici ne i z v r š e i z b o r parcela koje će zadržati ili
se o tome ne izjasne ili ne postignu sporazum o diobi ili načinu diobe
nasljedstva, o s t a v i n s k i s u d će utvrditi koji dio zemljišta iz osta-
vine pripada nasljednicima, odnosno pojedinom nasljedniku, do visine
propisanog maksimuma, s tim da višak postaje općenarodna imovina
(čl. 227. st. 4 i 5 ZN), a prema podacima kojima bude raspolagao. Ovo
utvrđenje sastoji se u određivanju ukupne p o v r š i n e obradivog ze-
mljišta pojedinog nasljednika,(4) a ne u određivanju pojedinih parcela.
Izbor odnosno određivanje parcela koje će se unijeti u zemljišni fond izvr-
šit će se u p o s e b n o m upravnom p o s t u p k u koji će se pokrenuti
i provesti po propisima Zakona o poljoprivrednom zemljišnom fondu,
nakon što rješenje o nasljeđivanju postane p r a v o m o ć n o i bude
dostavljeno nadležnom narodnom odboru u tu svrhu (čl. 227. st. 5 ZN).
Ostavinski sud treba, dakle, prethodno za svakog nasljednika utvr-
diti koliki je njegov dio (kvota) u ukupnoj ostavini (čl. 228. st. 2 tač. 3.
rečenica zadnja ZN), koliko ima poljoprivrednog zemljišta u posjedu,
odnosno koliko mu nedostaje zemljišta do propisanog maksimuma (čl.
227. st. 1 ZN), zatim površinu poljoprivrednog zemljišta, koja prelazi
propisani maksimum određenog nasljednika a koja treba da bude une-
sena u zemljišni fond (čl. 228. st. 2 tač. 6. ZN).
4. U posebnom agrarno-upravnom postupku koji će se pokrenuti i
provesti po propisima Zakona o poljoprivrednom zemljišnom fondu
utvrdit će se naknada koja pojedinom nasljedniku pripada za zemlji-
šte koje ulazi u zemljišni fond.
U ostavinskom postupku ne vrši se procjena b o n i t e t a i v r i j e d -
n o s t i poljoprivrednog zemljišta koje kao višak ulazi u poljoprivredni
zemljišni fond, a niti se u tome postupku može utvrđivati visina naknade
za ovo zemljište. Ova pitanja rješavaju se odvojeno od ostavinskog po-
stupka u posebnom agrarno-upravnom postupku koji se mora obavezno
provesti ako se ustanovi da bi nasljeđivanjem poljoprivrednog zem-
ljišta neki nasljednik p r e k o r a č i o propisani maksimum (čl. 227.
st. 5 ZN), i to nakon d o v r š e n o g ostavinskog postupka.
5. Nasljednik se može o d r e ć i nasljedstva u cijelosti i tako osuje-
titi da višak poljoprivrednog obradivog zemljišta, koji bi inače trebao
naslijediti, postane općenarodna imovina. U tom slučaju, uslijed pri-
4
»O b j a š n j e n j a«, uz čl. 827, na str. 73.
532 • C
Član 153.
raštaja (čl. 142. ili 143. ZN), poljoprivredno zemljište može pripasti ko-
jem drugom nasljedniku koji nema uopće ili nema dovoljno poljopri-
vrednog zemljišta. Kako ne može biti djelomičnog odricanja od nasljed- 1.1'
.jjl
stva (čl. 139. st. 1 ZN), nema mogućnosti da se nasljednik odrekne samo
v i š k a zemljišta, koji bi prelazio njegov propisani maksimum. Odrica-
nje mora obuhvatiti c i j e l o n a s l j e d s t v o budući da se kod odrica-
nja od nasljedstva radi o odricanju od p r a va nasljeđivanja po odre-
đenom temelju pozivanja na nasljedstvo. Nasljednik se ne bi mogao
odreći nasljedstva poljoprivrednog zemljišta u korist određenog sunas-
Ijednika, jer to odricanje po čl. 139. st. 1 ZN predstavlja u s t u p a n j e
svog nasljednog dijela. Dosljedno tome nasljednik ne bi mogao su-
nasljedniku ustupiti višak poljoprivrednog zemljišta koji bi prelazio
dopušteni maksimum s obzirom da bi to predstavljalo akt r a s p o -
l a g a n j a ovim viškom.
III 1. Zakonom o nasljeđivanju utvrđeno je načelo da v i š a k
poljoprivrednog zemljišta preko propisanog maksimuma, koje bi ina-
če jedan nasljednik imao pravo naslijediti postaje o p ć e n a r o d n a
i m o v i n a za koju nasljedniku pripada n a k n a d a po postojećim pro-
pisima. U ZN nije regulirano kako se vrši izdvajanje i unošenje zem-
ljišta u zemljišni fond, a niti kako se utvrđuje vrijednost i određuje na-
knada za uneseno zemljište. U članu 227. st. 3 ZN propisano je da se
!l
p r a v o m o ć n o rješenje o nasljeđivanju mora dostaviti nadležnom
organu uprave radi provođenja posebnog agrarno-upravnog postup-
ka po propisima Zakona o poljoprivrednom zemljišnom fondu općena-
rodne imovine, odnosno organu. koji je nadležan za primjenu propisa
Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji. U tome postupku treba se,
dakle, k o n a č n o u t v r d i t i da li se radi o poljoprivrednom obra-
divom zemljištu koje potpada pod udar spomenutih zakona, koje će par-
cele vlasnici zadržati, a koje će se unijeti u fond, kao i odrediti visinu
naknade.
Odluka o poljoprivrednom zemljišnom fondu sadržana u rješenju o
nasljeđivanju ima d e k l a r a t o r n i značaj. Odluka koju bude donijela
komisija nadležnog narodnog odbora o unošenju pojedinih parcela u
zemljišni fond ima, međutim, k o n s t i t u t i v n i značaj. U tome agrar-
no-upravnom postupku treba odlučivati i o pitanjima da li se uopće radi o
zemljištu koje ima k a r a k t e r poljoprivrednog obradivog zemljišta
u smislu odredaba čl. 19. 21. do 23. ZOPZF.
Protiv rješenja komisije narodnog odbora moguća je tužba po čl.
26. st. 2 ZOPZF, kao i žalba po čl. 26. st. 3 ZOPZF, dok je vođenje upra-
5
vnog spora isključeno (čl. 26. st. 5 ZOPZF).( ) •i
5
Prema čl. 82. st. 1 tač. 12. Zakona o nadležnosti općinskih i kotarskih
narodnih odbora i njihovih organa, a u vezi sa st. 2 istog člana, rješenje
kojim se određuje višak zemljišta koje imaju nezemljoradnici preko određenog
maksimuma i o urošenju tog viška kao općenarodne imovine u poljoprivredni
zemljišni fond, do si o r g a n u p r a v e nadležan za poslove iz oblasti imo-
vinsko-pravnih odlfosa. To rješenje, kao i svako drugo rješenje upravnog orga-
na može se pobijati samo u upravnom postupku, a ne tužbom kod redovnog
suda. (Vrh. sud APV Gž 449/62, Glasnik AK za APV br. 7/62, str. 29).
533
Član 153.
Sudska praksa
534
Član 154.
Član 154.
Ostavinu člana porodične zadruge nasljeđuju njegovi nasljednici po
općim pravilima o nasljeđivanju, ako posebnim propisima ne bude što dru-
go određeno.
Zakonima narodnih republika mogu se u okviru osnovnih načela ovog
zakona donijeti posebne odredbe o nasljeđivanju u porodičnim zadrugama.
1
R a j a č i ć, op. cit. str. 56.
2
R a j a č i ć , op. cit. str. 63.
535
Član 154.
537
Član 154.
538
Član 154.
S u d sk a pr ak s a
1. Stupanjem na snagu Odluke AVNOJ-a o ukidanju pravnih propisa,
koji su bili na snazi u času neprijateljske okupacije, odnosno Zakona o potvrdi
i izmjenama ove odluke, kućne zadruge prestale su pravno postojati, pa se
pravna pravila iz bivšeg Zakona o kućnim zadrugama ne mogu više primje-
njivati ni pod kojim vidom, a imovinski odnosi između članova bivše kućne
zadruge trebaju se rješavati po načelima i propisima građanskog prava. Prema
tome, udio člana kućne zadruge u zadružnoj imovini predstavlja predmet
nasljeđivanja i predmet ostavinske rasprave (Rješenje Vrhovnog suda NR
Hrvatske Gzz 100/56 od 18. XII 1956, Zb. 1/3-1956, br. 677).
2. Zakon o kućnim zadrugama iz 1889. godine prestao je važiti. Zbog toga
se u povodu prijedloga za brisanje zadružnog svojstva treba utvrditi za-
jednički predak svih zainteresiranih osoba i sa zadružnom imovinom postupati
kao s imovinom tog zajedničkog pretka, prema odredbama ZN (Vrhovni sud
AP Vojvodine Gzz 64/57, Glasnik, br. 4/58, str. 24).
3. Do bi nosioci prava na nekretninama koje su u zemljišnoj knjizi upi-
sane kao vlasništvo kućne zadruge mogli i individualno da ostvaruju svoja
prava, mora prethoditi likvidacija kolektivnog vlasništva kućne zadruge bilo
u ostavinskom postupku, bilo u vanparničnom ili parničnom, razvrgnućem
kolektivnog vlasništva s rezultatima uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj
knjizi na njihovo ime (Savezni vrhovni sud Rev. 232/58 od 29. V 1958, Pravni
život, br. 9—10/58, str. 54).
4. Činjenica da je sin do 6. IV 1941. godine bio član kućne zajednice,
koju su sačinjavali on, njegov otac i maćeha i da je otac umro poslije toga
datuma, ne daje sinu veće nasljedno pravo od prava koje pripada njegovoj
maćehi po članu 10. Zakona o nasljeđivanju, bez obzira na to što su sin i otac
do 6. IV 1941. godine, na temelju kućne zajednice, imali jednaka vlasnička
prava na imovini te zajednice (Presuda Vrhovnog suda NR Crne Gore Gi
168/58 od 14. V 1959, Pravni zbornik, br. 1/60, str. 92).
7
Ne bi, prema tome, bilo pravilno da sud, prekidajući ostavinsku ras-
pravu, upućuje nasljednike na pokretanje postupka za diobu zadruge, jer u
tom slučaju ostaje otvoreno pitanje kako da se postupi ako nasljednici taj po-
stupak ne pokrenu.
539
Član 155.
GLAVA SEDMA
SUKOB ZAKONA
P r i m j e n a z a k o n a n a j u g o s l a v e n s k e d r ž a v l j a n e
Član 155.
Odredbe ovog zakona vrijede za nasljeđivanje svih državljana Fede-
rativne Narodne Republike Jugoslavije bez obzira gdje je nastupila smrt
i gdje se nalazila imovina.
540
Član 1"5.
2
Do podjele ostavine na mobilarnu i imobilarnu i njenom podvrgavanju
različitim statutima došlo je pod utjecajem kasnije statutarne teorije. Mobi-
larna ostavina se podvrgava personalnom statutu, tj. legi domicilii ostavioca, a
imobilarna legi rei sitae.
3
Na konferencijama za uređenje međunarodnog privatnog prava u
Haagu (Haške konferencije) nastojalo se postići sporazum u unifikaciji koli-
zijskih pravila za područje nasljednog prava, ali pokušaji koji su u tom pravcu
učinjeni nisu doveli do konačnog rješenja tog pitanja. Ostalo se dosad samo
na nacrtu konvencije, koja je izrađena na šestoj Haškoj konferenciji održanoj
1928. godine. Tim je nacrtom prihvaćeno načelo jedinstva nasljeđivanja a kao
mjerodavno nasljedno pravo — lex patriae ostavioca, tj. ista načela na kojima
se temelji naš kolizijski sistem u oblasti nasljeđivanja.
Ostale zemlje možemo u pogledu kolizijskog nasljednog prava podijeliti
na dvije glavne grupe, a svaku od ovih dviju grupa na dvije podgrupe.
.Prvu g r u p u sačinjavaju zemlje koje prihvaćaju n a č e l o j e d i n -
stva n a s l j e đ i v a n j a . U ovoj grupi treba razlikovati zemlje koje na
nasljeđivanje primjenjuju d o m o v i n s k o p r a v o o s t a v i o c a (Albanija,
Cehoslovačka, Grčka, Italija, Japan, Kina, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Por-
lugal, Španjolska, Švedska) od zemalja koje primjenjuju p r a v o o s t a v i -
očevog d o m i c i l a (Argentina, Danska, Nikaragva, Norveška, Paragvaj,
a s izvjesnim modifikacijama i Švicarska).
D r u g u g r u p u sačinjavaju zemlje koje prihvaćaju s i s t e m podi-
j e l j e n o g n a s l j e d n o g s t a t u t a , tako d a j e z a n e p o k r e t n u o s t a -
vinu m j e r o d a v a n l e x r e i s i t a e svake pojedine nekretnine, dok u
pogledu p o k r e t n e o s t a v i n e neke o d tih zemalja p r i m j e n j u j u d o -
m o v i n s k o p r a v o ostavioca (Austrija, Bugarska, Madžarska, Rumunjska,
Turska), a druge pravo o s t a v i o č e v o g p o s l j e d n j e g d o m i c i l a (Bel-
gija, Engleska, Francuska, SAD).
Prema tome, zemlje u kojih je nasljeđivanje jedinstveno primjenjuju
na čitavu ostavinu samo jedan statut (to je ili domovinski zakon ostavioca ili
zakon njegova domicila), a zemlje u kojih je nasljedni statut podijeljen, u
pogledu nekretnina bez razlike primjenjuju lex rei sitae, a u pogledu pokret-
rina neke primjenjuju domovinski zakon ostavioca, a druge zakon njegova
domicila (vidi E i s n e r , op. cit, I sv., str. 345, Š t e m p i h a r, op. cit., str.
185, i K a t i č i ć, op. cit., str. 37).
541
Član 155 — 156. , ',
Sudska praksa
Vidi odluku pod br. 1. uz član 189. ZN.
N a s l j e đ i v a n j e s t r a n i h d r ž a v l j a n a
Član 156.
Za nasljeđivanje stranih državljana vrijede odredbe zakona zemlje
čiji je državljanin bio ostavilac u vrijeme svoje smrti ili odredbe zakona
na koji taj zakon upućuje.
4
Vidi E i s n e r, op. cit, I sv. str. 43.
5
S t e m p i h a r , Kolizijska pravila Zakona o nasljeđivanju, Zbornik
znanstvenih
6
rasprava XXVI letnik, str. 183.
K a t i č i ć , Međunarodno privatno pravo, Posebni dio, II porodični
i nasljedni statut (litografija), str. 39.
541
Član 156.
543
Član 156.
544
Član 156.
546
Član 156.
novepropise n a s l j e d n o g prava, k o j e v a ž i u o d n o s n o j
državi. Ako je to pravo sudu poznato, primijenit će, bez daljnjeg,
na konkretnu ostavinu odgovarajuće propise stranog prava (odnosno —
ako postoje pretpostavke za retorziju, otklonit će njihovu primjenu, a
ostavinu će raspraviti po našem nasljednom pravu), a ako mu nije
poznato nasljedno pravo koje važi u stranoj državi, zatražit će prethodno
o tome podatke i obavještenja od Saveznog sekretarijata za pravosu-
đe, (10) ili će se na drugi način pobrinuti da to sazna (čl. 211. ZPP u vezi
s čl. 174. ZN).(»)
5. Odredba stava 1 ovog člana o mjerodavnom nasljednom pravu
primjenjivat će se, razumljivo, samo ukoliko m e đ u n a r o d n i m u g o -
vorima ne bi u tom pogledu bilo nešto drugo predviđeno.
Od međunarodnih ugovora o uzajamnom pravnom saobraćaju, koje
je zaključila naša država samo se u ugovoru sa S S S R - om odstupa
od principa jedinstva nasljeđivanja i predviđa p o d i j e l j e n i na-
sljedni s t a t u t za raspravljanje ostavine umrlih pripadnika ugo-
vornih strana. Prema odredbi člana 37. tog ugovora, pravo nasljedstva
pokretne imovine regulira se po zakonu one ugovorne strane čiji je
državljanin bio ostavilac u vrijeme smrti, dok se pravo nasljedstva
nepokretne imovine regulira po zakonu ugovorne strane, na čijem se
području imovina nalazi. Prema tome je po ugovoru sa SSSR-om u po-
gledu primjene prava za nasljeđivanje nepokretne imovine prihvaćen
princip l e g i s r e i s i t a e .
U ugovorima s " B u g a r s k o m (čl. 20), M a đ a r s k o m (čl. 30) i
Poljskom (čl. 36) nasljednopravni odnosi reguliraju se po zakono-
davstvu ugovorne strane čiji je državljanin bio ostavilac u vrijeme smrti.
Pitanje nasljeđivanja u s l u č a j u k a d u c i t e t a , odnosno po-
stupka s vakantnom (ošasnom) ostavinom riješeno je prema ugovorima
s Bugarskom (čl. 20. st. 2) i M a đ a r s k o m (ćl. 31.) tako, da se
nasljeđivanje pokretne imovine u tom slučaju vrši po zakonu ugovorne
strane, čiji je državljanin bio ostavilac u vrijeme smrti, a nasljeđivanje
nepokretne imovine — po zakonu ugovorne strane, na čijem se području
imovina nalazi. Prema odredbi člana 46. ugovora s R u m u n j s k o m
pokretna vakantna ostavina predaje se ugovornoj strani čiji je drža-
vljanin bio ostavilac u vrijeme smrti, a u pogledu nepokretne vakantne
ostavine primjenjuje se zakon zemlje na čijem se području ta imovina
nalazi. Prema ugovoru sa S S S R - o m (čl. 46), pokretna se vakantna
imovina predaje ugovornoj strani čiji je državljanin bio ostavilac u vri-
jeme smrti, dok nepokretna vakantna imovina pripada ugovornoj strani
na području koje se nalazi.
i
10
Ove podatke treba da sudovi traže posredstvom republičkih organa
za pravosuđe.
11
Pojedinim međunarodnim bilateralnim ugovorima o uzajamnom prav-
nom saobraćaju, koje je zaključila naša država s drugim zemljama predviđeno
je uzajamno davanje podataka o tekstu propisa koji su na snazi u odnosnoj
državi, kao i uzajamno davanje obavještenja o određenim pravnim pita-
njima. Odredba o tome postoje u ugovorima s Austrijom (čl. 47), Belgijom (čl.
5), Bugarskom (čl. 53), Cehoslovačkom (čl. 32), Grčkom (čl. 31), Mađarskom
<H. 4), Poljskom (čl. 5), Rumunjskom (čl. 6) i SSSR-om (čl 14).
547
Član 156 — 157.
Sudska praksa
Ako je ostavilac strani državljanin, kod dosuđivanja ostavine primjenjuje
se pravo one države, čiji je državljanin bio ostavilac (Presuda Vrhovnog suda
NR Slovenije Gž 27/60 od 31. III 1960, Pravnik, br. 9—10/60, str. 396).
N a s l j e đ i v a n j e osoba bez d r ž a v l j a n s t v a
Član 157.
Za nasljeđivanje osobe bez državljanstva vrijede odredbe zakona ze-
mlje njezinog posljednjeg državljanstva, a ako ta osoba nikad nije imala
državljanstvo, ili je ono nepoznato, onda zakon zemlje njezinog posljednjeg
prebivališta, a u nedostatku ovog zakon zemlje njezinog posljednjeg
boravišta.
548
Član 157 —158.
Oblik oporuke
Član 158.
Oporuka državljanina Federativne Narodne Republike Jugoslavije
sastavljena u inozemstvu pravovaljana je u pogledu oblika ako je sa-
stavljena i po propisima tamošnjeg zakona.
Oporuka stranog državljanina pravovaljana je ako je sastavljena u
obliku propisanom u nacionalnom zakonu ostavioca, ili u obliku propisa-
nom u zakonu mjesta sastavljanja, ili u obliku propisanom u ovom zakonu.
549
Član 158.
550
Član 158.
«6 Katičić, 1. c.
Eisner, op. cit, I sv., str. 73; 2. Matić, op. cit., str. 119; K a t i č i ć ,
op. cit., str. 44.
Cigoj, međutim, u članku citiranom u noti 2 uz čl. 156. ZN zauzima o
tom pitanju suprotno stanovište, smatrajući da je »renvoi« dopušten i za
oblik oporuke.
Član 158.
552
Član 158.
područja. P r e m a t o m e c e i n a k o n s t u p a n j a n a s n a g u K o n -
v e n c i j e o s t a t i a k t u e l n a o d r e d b a č l a n a 158. st. 2 , z a d -
nja r e č e n i c a , k o j o m s e k a o j e d a n o d m j e r o d a v n i h
zakona p r e d v i đ a n a š a l e x f o r i .
Konvencijom su riješena pojedina pitanja koja su u pojedinim za-
konodavstvima, pa i u našem Zakonu o nasljeđivanju, bila dosad otvo-
rena. Tako su pojedinim odredbama Konvencije riješena sva ona pitanja
koja su istaknuta naprijed, pod tač. 3. objašnjenja uz ovaj član.
Pitanje s u k o b a d r ž a v l j a n s t v a riješeno je tako da se priznaje
oporuka u pogledu oblika ako odgovara zakonu j e d n o g (bilo kojeg)
od d r ž a v l j a n s t a v a (d'une nationalite —• član 1- st. 1. si. b)(7) koje
je oporučitelj imao. Iz ovoga proizlazi da za pitanje oblika oporuke više
ne važi načelo prema kojem domaće državljanstvo isključuje svako drugo
državljanstvo koje konkurira s domaćim, niti pravilo o prednosti tzv.
efektivnog državljanstva.(8) Osim toga, prema odredbi člana 1. stav 1
Konvencije oporuka će biti formalno valjana ako odgovara oporučite-
ljevu domovinskom zakonu, zakonu njegova prebivališta ili zakonu nje-
gova redovnog boravišta b i l o u č a s u o p o r u č i v a n j a , b i l o u
času o p o r u č i t e l j e v e S m r t i , pa je na taj način riješeno pitanje
promjene oporučiteljeva državljanstva, kao i pitanje izmjene zakona
nakon ostavljanja oporuke. (9)
Prema članu 2. Konvencije, zakoni koji su mjerodavni za oporučl-
vanje, mjerodavni su i za o p o z i v o p o r u k e . Pored toga, opozivanje
će biti pravovaljano i u slučaju ako po obliku odgovara bilo kojem od
zakona po kojemu je opozvana oporuka bila pravovaljana.
Budući da se u članu 1. Konvencije govori o » u n u t r a š n j e m
zakonu« (»loi interne«), dakle o supstancijalnim (materijalnim), a ne
o kolizijskim odredbama, i s k l j u č e n j e p r i l i k o m n j e n e p r i -
mjene » r e n v o k
Jedna je od važnih odredaba Konvencije sadržana u čl. 6, prema
kojem n j e z i n a p r i m j e n a n e z a v i s i o d r e c i p r o c i t e t a .
Štaviše, Konvencija će vrijediti čak i u slučaju kada državljanstvo inte-
resiranih osoba nije državljanstvo nijedne države ugovornice ili kad za-
kon koji treba primijeniti nije zakon nijedne od njih. To znači da će
naš sud priznati, što se tiče oblika, pravovaljanom oporuku, koju je npr.
državljanin Argentine, domiciliran u Gani, sastavio u Indiji, makar bi
ta oporuka po obliku udovoljavala uvjetima predviđenim jedino zako-
nom Indije po načelu lex loci actus.
I
Naša je država prilikom ratifikacije (član 18) stavila rezerve na član
9, 10, 11. i 12. Konvencije.
Potpuni tekst Konvencije glasi:
7
Prijevod ove odrebdbe nije precizan. Prema završnoj odredbi čl. 20.
Konvencije mjerodavan je, međutim, francuski tekst.
8
Vidi 2. M a t i ć, Neki problemi sukoba zakona kod oblika oporuke i
Prednacrt konvencije predložen IX konferenciji za međunarodno privatno
pravo u Hagu, Naša zakonitost br. 9—10/60, str. 488.
• K a t i č i ć, op. cit, str. 55.
553
Član 158.
KONVENCIJA
O SUKOBIMA ZAKONA U POGLEDU OBLIKA TESTAMENTARNIH
ODREDABA
Države potpisnice ove konvencije,
u želji da donesu zajednička pravila za rešenje sukoba zakona u
pogledu oblika testamentarnih odredaba,
odlučile su da zaključe konvenciju u tom cilju i složile su se u
sledećem:
Član 1.
Testamentarna odredba važi u pogledu oblika ako ovaj odgovara
unutrašnjem zakonu:
a) mesta gde je zaveštalac izvršio raspolaganje, ili
b) državljanstva koja je zaveštalac imao bilo u trenutku kad je
izvršio raspolaganje bilo u trenutku smrti, ili
c) mesta u kome je zaveštalac imao svoje prebivalište bilo u tre-
nutku kad je izvršio raspolaganje bilo u trenutku smrti, ili
đ) mesta u kome je zaveštalac imao svoje stalno boravište bilo u
trenutku kad je izvršio raspolaganje bilo u trenutku smrti, ili
e) za nepokretnosti, mesta gde se one nalaze.
U smislu ove konvencije, ako se nacionalni zakon sastoji od neuni-
ficiranog sistema, zakon koji će se primenjivati određuje se pravilima
na snazi u tom sistemu, a ako takvih pravila nema, najcelishodnijom
vezom koju je zaveštalac imao s jednim od zakonodavstava koja sači-
njavaju taj sistem.
Pitanje da li je zaveštalac imao prebivalište u nekom određenom
mestu rešava se zakonom tog mesta.
Član 2.
Član prvi primenjuje se na testamentarne odredbe kojima se opo-
ziva neka ranija testamentarna odredba.
Opozivanje je također punovažno po obliku ako odgovara nekom od
zakona na osnovu kojeg je, shodno članu 1. opozvana testamentarna
odredba bila punovažna.
Član 3.
Ova konvencija ne dira u sadašnja ili buduća pravila država ugo-
vornica koje priznaju testamentarne odredbe sačinjene u obliku propi-
sanom zakonom koji nije predviđen u prethodnim članovima.
Član 4.
Ova konvencija se, također, primenjuje na oblike testamentarnih od-
redaba koje su sačinila u jednom istom aktu dva ili više lica.
Član 5.
U smislu ove konvencije, smatra se da propisi kojima se ograni-
čavaju priznati oblici testamentarnih odredaba, a koji se odnose na
uzrast, državljanstvo ili druga lična svojstva zaveštaoca pripadaju obla-
sti forme. Isto važi za svojstva koja treba da imaju svedoci koji su
potrebni za punovažnost neke testamentarne odredbe.
Član 6.
Primena pravila o sukobima, koja su ustanovljena ovom konvenci-
jom, nezavisna je od svakog uslova reciprociteta. Konvencija se prime-
njuje čak i ako državljanstvo zainteresiranih ili zakon koji treba da se
primenjuje na osnovu prethodnih članova nisu državljanstvo i zakon
neke od država ugovornica.
Član 7.
Primena nekog od zakona, koji su ovom konvencijom proglašeni za
nadležne, može se ne usvojiti samo ako je očigledno u neskladu s javnim
poretkom. . , < , i • i _ i.; J
554
Član 158.
Član 8.
Ova konvencija primjenjuje se na sve slučajeve kad je zaveštalac
umro posle njenog stupanja na snagu.
Član 9.
Svaka država ugovornica može odstupajući od člana 1. stav 3, pri-
držati sebi pravo da po zakonu o sudskoj nadležnosti odredi mesto u
kome je zaveštalac imao prebivalište.
Član 10.
Svaka država ugovornica može sebi pridržati pravo da ne priznaje
testamentarne odredbe koje neki njen državljanin koji nema nikakvo
drugo državljanstvo sačini u usmenoj formi, a da za to nisu postojale
izvanredne okolnosti.
Član 11.
Svaka država ugovornica može sebi pridržati pravo da ne priznaje,
na osnovu svojih zakonskih propisa o tome, neke oblike testamentarnih
odredaba sačinjenih u inostranstvu, ako su ispunjeni sledeći uslovi:
a) ako je; testamentarna odredba punovažna po obliku samo prema
zakonu koji je nadležan jedino po mestu u kome je zaveštalac izvršio
raspolaganje;
b) ako je zaveštalac imao državljanstvo države koja je sebi pri-
držala to pravo;
c) ako je zaveštalac imao svoje prebivj*lište u toj državi ili je u
njoj imao svoje stalno boravište; i
d) ako je zaveštalac umro u nekoj drugoj državi a ne u onoj gde
je izvršio raspolaganje.
Ova rezerva ima dejstvo samo za onu imovinu koja se nalazi u
državi koja stavlja rezervu.
Član 12.
Svaka država ugovornica može sebi pridržati pravo da isključi pri-
menu ove konvencije na testamentarne odredbe koje nisu, prema njenom
pravu, nasledno-pravne prirode.
Član 13.
Svaka država ugovornica može sebi pridržati pravo, odstupajući
od člana 8, da ovu konvenciju primenjuje samo na testamentarne odred-
be sačinjene posle njenog stupanja na snagu.
Član 14.
Ova konvencija otvorena je za potpisivanje državama zastupljenim
na IX zasedanju Haške konferencije za međunarodno privatno pravo.
Ona će biti ratifikovana, a ratifikacioni instrumenti deponovani kcd
Ministarstva inostranih poslova Holandije.
Član 15.
Ova konvencija će stupiti na snagu šezdesetog dana posle deponova-
nja trećeg ratifikacionog instrumenta predviđenog članom 14. stav 2.
Konvencija će stupiti na snagu, za svaku državu potpisnicu koja
je kasnije ratifikuje, šezdesetog dana posle deponovanja njenog ratifika-
cionog instrumenta.
Član 16.
Svaka država koja nije bila predstavljena na IX zasedanju HaSke
konferencije za međunarodno privatno pravo moći će pristupiti ovoj
konvenciji posle njenog stupanja na snagu na osnovu člana 15. stav 1.
Instrument o pristupanju biće deponovan kod Ministarstva inostranih
poslova Holandije.
Konvencija će stupiti na snagu za državu koja joj je pristupila'
šezdesetog dana posle deponovanja instrumenta o pristupanju.
55*
Član 158.
Član 17.
Svaka država može u trenutku potpisivanja, ratifikacije ili pristu-
panja izjaviti da će se ova konvencija proširiti na sve teritorije koje ona
predstavlja na međunarodnom planu ili na jednu ili više njih. Ta izjava
počeće da proizvodi dejstvo u trenutku stupanja konvencije na snagu
za tu državu.
Posle toga, svako proširenje te vrste biće notifikovano u Ministar-
stvu inostranih poslova Holandije.
Konvencija će stupiti na snagu za teritorije na koje se odnosi pro-
širenje šezdesetog dana po notifikaciji pomenutoj u prethodnom stavu.
Član 18.
Svaka država može, najdocnije u trenutku ratifikacije ili pristupa-
nja staviti jednu ili više rezervi predviđenih u članovima 9, 10, 11, 12.
i 13. ove konvencije. Nikakva druga rezerva neće biti dozvoljena.
Svaka država može, isto tako, prilikom obaveštenja o proširenju
konvencije shodno članu 17. staviti jednu ili više tih rezervi s ograniče-
nim dejstvom za sve ili neke teritorije na koje se proširenje odnosi.
Svaka država ugovornica može, u svako vreme, povući rezervu koju
je stavila. O tom povlačenju biće obavešteno Ministarstvo inostranih
poslova Holandije.
Dejstvo rezerve prestaće šezdesetog dana posle obaveštenja iz pret-
hodnog stava.
Član 19.
Ova konvencija važiće pet godina počev od dana njenog stupanja
na snagu shodno članu 15, stav 1, čak i za one države koje je docnije
budu ratifikovale ili joj budu pristupile.
Konvencija će prećutno biti produžavana svakih pet godina, osim
u slučaju otkaza.
O otkazu biće obavešteno, najdocnije šest meseci pre isteka perioda
od pet godina, Ministarstvo inostranih poslova Holandije.
Otkaz se može ograničiti samo na neke od teritorija na koje se
konvencija primenjuje.
Otkaz će imati dejstvo samo prema državi koja ga bude ratifikovala.
Konvencija će ostati na snazi za ostale države ugovornice.
Član 20.
Ministarstvo inostranih poslova Holandije obavestiće države o ko-
jima je reč u članu 14, kao i države koje budu pristupile shodno odred-
bama člana 16:
a) o potpisivanjima i ratifikacijama pomenutim u članu 14;
b) o danu stupanju na snagu ove konvencije shodno odredbama
člana 15. stav 1;
. c) o pristupanjima pomenutim u članu 16. i o danu od kojeg ona
proizvode dejstvo;
d) o proširenjima pomenutim u članu 17. i o danu od kojeg ona
proizvode dej stvo;
e) o stavljanju i povlačenju rezervi pomenutih u članu 18;
f) o otkazima pomenutim u članu 19. stav 3.
U potvrdu čega su dole potpisani, propisno ovlašteni, potpisali ovu
konvenciju.
Sačinjeno u Hagu, 5. oktobra 1961. godine na francuskom i engle-
skom, s tim da u slučaju razlike u tekstovima francuski tekst bude ve-
rodostojan, u jednom jedinom primerku, koji će biti deponovan u Arhivi
Vlade Holandije i čija će po jedna overena kopija biti predata, diplo-
matskim putem, svakoj državi predstavljenoj na IX zasedanju Haške
konferencije za međunarodno privatno pravo.
556
Član 159.
557
Član 159 — 160.
O g r a n i č e n j e p r i m j e n e s t r a n o g z a k o n a
Član 160.
Odredbe zakona strane zemlje ne će se primijeniti ukoliko su u su-
protnosti s javnim poretkom Federativne Narodne Republike Jugoslavije.
Strani državljanin ne može na temelju nasljedstva imati više poljo-
privrednog zemljišta u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji nego
što to može jugoslavenski državljanin.
Stranom državljaninu za poljoprivredno zemljište koje ne može po-
sjedovati pripada novčana naknada.
558
Član 160 — 161.
DIO DRUGI
GLAVA PRVA
odredbama prve glave (čl. 161—172) regulira se postupak suda pri sa-
s t a v l j a n j u sudske oporuke te č u v a n j u i o p o z i v u oporuke, a
odredbe druge glave (čl. 173—241) odnose se na postupak za ostavinsku
raspravu.
Procesne odredbe o sastavljanju oporuke odnose se samo na sudsku
oporuku (čl. 70. i 71. ZN), a one o čuvanju oporuke vrijede za sve oblike
oporuke. Procesne odredbe o opozivu oporuke vrijede, doduše, samo za
sudski opoziv oporuke, ali se pred sudom može opozvati svaka oporuka,
bez obzira u kom je obliku sastavljena.
Materijalne i procesne odredbe o sastavljanju sudske oporuke, odnos-
no o opozivu oporuke pred sudom nalaze se međusobno u uskoj vezi i sa-
činjavaju jednu cjelinu. One prve, iako su dio nasljednog prava, ipak
imaju izvjestan formalni značaj kao i procesne odredbe. Razlika je, me-
đutim, između jednih i drugih u tome što su prve formalnopravne pret-
postavke pravne valjanosti oporuke (vidi uz čl. 67. pod tač. 1), dok druge
to nisu.
2. Za sastavljanje sudske oporuke, čuvanje oporuke u sudu i za
opoziv oporuke pred sudom s t v a r n o je nadležan k o t a r s k i sud
u sastavu suca pojedinca.
Za navedene je poslove m j e s n o nadležan s v a k i kotarski sud,
bez obzira na prebivalište osobe koja izjavljuje, odnosno opoziva svoju
posljednju volju ili koja povjerava svoju oporuku sudu na čuvanje. To
vrijedi i u slučaju kada je potrebno da sud sastavi oporuku ili primi izja-
vu o opozivu oporuke izvan sudske zgrade (čl. 171. ZN). Sud je pri tom
ograničen jedino na svoje područje, tako da se ne bi moglo udovoljiti
zahtjevu koji bi išao za tim da sud sastavi oporuku ili primi izjavu o
opozivu oporuke izvan granica svog područja.
Kako je za ostavinsku raspravu, u pravilu, mjesno nadležan onaj
kotarski sud, na čijem je području ostavilac u vrijeme smrti imao svoje
prebivalište ili boravište (čl. 191. st. 1 ZN), to je sud, pred kojim je opo-
ruka sastavljena, odnosno opozvana ili kome je predana na čuvanje, dužan
o tome odmah obavijestiti sud oporučiteljeva prebivališta, akc se ono
nalazi na području drugog siida (čl. 172. ZN).
3. U navedenim članovima (čl. 162—172.) sadržane su posebne odred-
be koje vrijede za sastavljanje isprava pred sudom, koje se odnose na
izjave posljednje volje. Iako je tim odredbama dan prilično detaljiziran
pregled radnji, koje sud mora obaviti kad sastavlja isprave o izjavama
posljednje volje, ipak nisu njime iscrpljena sva pitanja koja se ovdje
pojavljuju. Manjkaju, naime, odredbe o općim pravilima, kojih bi trebalo
da se sud drži kod sastavljanja tih isprava, kao što su na primjer, pravila
o njihovom vanjskom obliku. Takva su opća pravila u predratnom zako-
nodavstvu bila sadržana u Zakonu o javnim bilježnicima od 11. IX 1930.
(§ 41—48). Odlukom AVNOJ-a od 17.' XI 1944. o ukidanju javnih biljež-
nika i javnobilježničkih komora (SI. list FNRJ br 1/45) ukinuta je, .do-
duše, ustanova javnih bilježnika i njihovih komora, ali ne i pravna pravila
sadržana u tom zakonu. Staviše, istom odlukom preneseni su poslovi
javnih bilježnika na sudove. Iz ovog se može zaključiti da se pravna pra-
vila iz Zakona o javnim bilježnicima, u granicama čl. 4. Zakona o nevaž-
nosti pravnih propisa itd. mogu i danas primijeniti u radu sudova, kada
560
Član 161 —162.
1
vrše poslove koje su prije obavljali javni bilježnici^ ) Prema tome bi
sudovi kod sastavljanja oporuke i primanja izjava o opozivu oporuke
mogli shodno primjenjivati opća pravila iz navedenog zakona, koja se
odnose na vanjski oblik isprava, ukoliko o tome nema odredaba u Zakonu
o nasljeđivanju.
Ml
Član 162.
Kad se oporuka sastavlja u sudu po kazivanju oporučitelja, sudac će
prethodno utvrditi identitet opomčitelja.
Nakon toga sudac će saslušati kazivanje oporučitelja koje će vjerno
zabilježiti u zapisnik, po mogućnosti riječima samog oporučitelja, pazeći
pri tome da volja oporučitelja bude jasno izražena.
U zapisnik unijet će se i sve okolnosti koje bi mogle biti važne za pra-
vovaljanost oporuke.
Kad je to potrebno, sudac će oporučitelju objasniti propise koji ogra-
ničavaju oporučitelja u raspolaganju oporukom.
Pošto oporučitelj sam pročita zapisnik ili mu sudac pročita, ako
ne zna čitati, i oporučitelj izjavi da je njegova posljednja volja u svemu
vjerno zabilježena, sudac će sve to potvrditi u samom zapisniku i ovjeriti
svojim potpisom.
Zapisnik potpisuju osim suca zapisničar, oporučitelj, svjedoci identi-
teta i svjedoci oporuke.
Ako oporučitelj i svjedoci identiteta ne znaju pisati, stavit će na zapis-
nik svoj rukoznak.
562
Član 162.
562
Član 162 —163.
o duševno bolesnoj osobi ili o osobi koja zbog umne nerazvijenosti nije
u stanju shvatiti stvarni i pravi značaj testiranja, može sud odbiti stran-
ku s njenim zahtjevom da joj sastavi oporuku. U tom je slučaju po-
trebno da sud stranci na njen zahtjev izda obrazloženo rješenje, protiv
kojeg je dopuštena žalba (čl. 183 st. 1 ZN).
Sud treba, međutim, da kod sastavljanja sudske oporuke pazi i na
ostale materijalnopravne potrepštine oporuke, tj. treba u granicama koje
dopuštaju okolnosti konkretnog slučaja ispitati da li je izjava poslednje
volje dana slobodno i svjesno (čl. 65. ZN), a rezultate tog ispitivanja treba
unijeti u zapisnik.
Ako ustanovi da oporučiteljeva raspolaganja oporukom nisu u s k l a -
du sa z a k o n o m , sud je dužan oporučitelja na to upozoriti. Ukoliko
oporučitelj i pored toga upozorenja ostane kod danih izjava, sud mora
oporuku sastaviti prema njegovom kazivanju.
4. Svjedoci oporuke moraju zapisnik vlastoručno p o t p i s a t i ; nji-
hov rukoznak nije dovoljan. Zbog toga je jedan od uvjeta sposobnosti za
svjedoke sudske oporuke da znadu čitati i pisati (čl. 73. st. 1 ZN). Svjedoci
identiteta, međutim, ne moraju biti pismeni i zato oni,- ako ne znaju
pisati, mogu umjesto potpisa staviti na zapisnik svoj rukoznak.
563
Član 163 —164.
Sudska praksa
Vidi odluku uz čl. 71. ZN. ;
Član 164.
Ako se zapisnik o sastavljanju oporuke sastoji od više listova, svi će
se prositi jemstvenikom i oba kraja jemstvenika zapečatiti sudskim pe-
čatom.
Svaki list oporučitelj će posebno potpisati odnosno na njemu staviti
svoj rukoznak.
Na kraju zapisnika naznačit će se od koliko se listova sastoji oporuka.
$64
Član 165.
565
Član 166.
S a s t a v l j a n j e o p o r u k e o p o r u č i t e l j u koji n e m a
s l u ž b e n i jezik ili je n i j e m
Član 166.
Ako oporučitelj ne zna službeni jezik, pozvat će se zakleti tumač
i još dva svjedoka koji uz službeni jezik znaju i jezik oporučitelja, pa
će se oporuka pred njima napisati onako kako je tumač prevede na
službeni jezik.
Ako je oporučitelj nijem, pozvat će se zakleti tumač i dva svje-s
doka koji se sa oporučiteljem mogu sporazumjeti.
Zapisnik o sastavljanju oporuke u slučajevima iz prethodnih stavova
potpisuju i tumač i svjedoci.
566
Član 1(6.
507
Član 167.
568
Član 167 — 168,
570
Član 169.
571
Član 169 — 170.
•78
Član 170—171.
O b a v j e š t a v a n j e suda o p o r u č i t e l j e v o g p r e b i v a l i š t a
Član 172.
Ako je oporuka sastavljena u sudu na čijem području oporučitelj
nema prebivalište, ili ako je oporuka takvom sudu predana na čuvanje,
ili ako je oporuka pred takvim sudom opozvana, dužan je taj sud o tome
odmah obavijestiti sud na čijem području oporučitelj ima prebivalište.
GLAVA DRUGA
574
Član 173.
1
Vidi rješ. Vrh. suda NRH. Gzz. 150/56 od 28. 11. 1956.
575
Član 173.
576
Član 173 —174.
prava dođu osobe koje nisu sposobne, ili nisu potpuno sposobne da se
same brinu o svojim poslovima; — čl. 180. st. 2 ZN, po kome se neke
radnje u ostavinskom postupku mogu obavljati pred sudskim referen-
tom, dok se sve radnje u parničnom postupku moraju izvoditi samo pred
sucem; — čl. 182.st. 2 ZN, po kome se o manje važnim izjavama stranaka
ili o obavještenjima koje prikuplja sud, umjesto zapisnika mogu sasta-
vljati samo bilješke; — čl. 184. st. 1 i 3 ZN, po kome ostavinski sud u
povodu podnijete žalbe može svoje rješenje opozvati ili preinačiti, kao
što se mogu uzeti u postupak i žalbe koje nisu pravodobno podnesene i
t. si.
2. Ostavinski postupak po svim svojim karakterističnim osobinama
je v a n p a r n i č n i postupak, i to poseban dio vanparničnog postupka.
Pozivanjem na odredbe ZN, kao i na subsidijarnu primjenu pravnih pra-
vila parničnog postupka naglašen je vanparnični karakter ostavinskog
postupka. S druge strane i s k l j u č e n a je primjena pravnih pravila
bivšeg vanparničnog postupka. Kodifikacijom pravila o ostavinskom po-
stupku izvršenom u Zak. o nasljeđivanju prestala je važnost pravnih
pravila iz ranijeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku (od 24.
jula 1934), i Uvodnog zakona za Zakon o sudskom vanparničnom postupku
(od 26. jula 1934), koja su mogla biti primjenjivana do stupanja na snagu
Zak. o nasljeđivanju pod uvjetima iz člana 4- Zakona o nevažnosti prav-
nih propisa donesenih prije 6. IV 1941. i za vrijeme neprijateljske oku-
pacije. U pomanjkanju pozitivnih propisa za vanparnični postupak u
ostalim vanparničnim stvarima mogu se sada primjenjivati pravna pravila
ZN, umjesto pravnih pravila iz ranijih (ukinutih) zakona.(2)
3. N a s l j e d n o p r a v n i o d n o s i koji su predmet ostavinskog
postupka raspravljaju se u pravilu po načelima i propisima vanparničnog
ostavinskog postupanja, a u određenim slučajevima i po načelima i pro-
pisima koji vrijede za parnični postupak.
Vanparnični karakter ostavinskog postupka izvire iz n e s p o r n o -
s t i činjeničnog stanja koje se u njemu utvrđuje, a s kojim su, u pravilu
s u g l a s n e sve zainteresirane osobe.(3) U ostavinskom postupku načelo
kontradiktornosti nema isključivi karakter (čl. 220. st. 4 ZN), ni onda
ako među strankama dođe do spora o primjeni p r a v a (čl. 223. st. 3
ZN). Ako u toku ostavinskog postupka dođe do spora o činjenicama (čl.
223. st. 2 ZN), ili do spora o pravu na zapis ili o drugom pravu na ostavinu
čl. 224. ZN), ili do spora o imovini koja spada u ostavinu (čl. 225. ZN), o
kojima je potrebno odlučiti u k o n t r a d i k t o r n o m postupku, obavezno
je upućivanje na p a r n i c u . Parnični postupak javlja se kao d o p u n s k i
ostavinski postupak. U parnici rješavaju se tačno određena nasljedno-
pravna pitanja i sporovi(4) pri čemu je nadležnost ostavinskog postupka
za rješavanje ovih sporova isključena.(5)
Stoga je u određenim slučajevima propisano da se zbog upućivanja
stranaka da o spornom pitanju pokrenu parnicu ili postupak pred nadlež-
nim organom uprave ostavinska rasprava ima p r e k i n u t i (čl. 223.
2
3
Z u g 1 i a, nav. djelo, str. 14.
4
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 323.
s
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 323.
Z u g 1 i a, nav. djelo, str. 36.
578
Član 174 —175.
st. 1 i 2 ZN, čl. 225. ZN). Tada će ostavinski sud odrediti r o k u kome
treba pokrenuti parnicu odnosno postupak pred upravnim organom (čl.
226. st. 2 ZN). Prekinuta ostavinska rasprava može se nastaviti samo na-
kon bezuspješno isteklog roka. Ako je parnica ipak pokrenuta nakon
proteka roka ali prije svršetka nastavljene ostavinske rasprave, ostavin-
ski sud (ako je o tome obaviješten) mora sačekati sa dovršenjem osta-
vinskog postupka do pravomoćnog dovršenja pokrenutog parničnog ili
upravnog postupka (čl. 226. st. 3 ZN).
Pravomoćna presuda odnosno meritorna odluka parničnog suda o
spornom zahtjevu odnosno odluka upravnog organa o b a v e z n a je za
ostavinski sud. Nastavljajući prekinutu raspravu ostavine, ostavinski sud
je v e z a n odlukom parničnog suda odnosno upravnog organa. O pita-
nju koje je za vrijeme ostavinskog postupka pravomoćno raspravljeno u
parnici ili upravnom postupku (u smislu čl. 226. ZN), ne m o ž e se ni
kasnije nakon dovršenog ostavinskog postupka voditi posebna parnica
odnosno upravni postupak (čl. 234. ZN).
Ako stranka upućena na parnicu odnosno upravni postupak n i j e u
određenom roku ili do završetka ostavinskog postupka p o k r e n u l a ,
odnosno nastavila parnicu i o tome nije pružila dokaz, ostavinski sud je
ovlašten da nastavi i dovrši prekinutu ostavinsku raspravu bez obzira na
zahtjeve u pogledu kojih je stranka upućena na parnicu odnosno na postu-
pak pred upravnim organom (čl. 226. st. 4 ZN).
Sudska praksa
1. U ostavinskom postupku zainteresirana osoba, koja je inače ovlaštena
ta žalbu, ne može se pravovaljano odreći žalbe izjavom učinjenom prije nego
što je rješenje o nasljeđivanju saopćeno objavljivanjem ili dostavljanjem.
Ovakva izjava o odricanju ne važi ni u slučaju kad rješenje o nasljeđivanju
odgovara nasljedničkoj izjavi te osobe kao i sporazumu o nasljedstvu koji je
postignut međw nasljednicima (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Gi
m/57 od U. V 19C7, Zb. II/2-1957, br. 356).
2. Vidi odluku pod br. 3. uz čl. 183. ZN i odluku uz čl. 218. ZN.
Pokretanje postupka
Član 175.
Postupak j dužnosti čim sud sazna da je neka
#soba umrla ili da je proglašena za umrlu.
579
Član 175.
580
Član 175.
Sudska praksa
Radi rasprave ostavine sud po službenoj dužnosti pokreće postupak i po
ilužbenoj se dužnosti stara da se utvrde, osiguraju i zaštite prava svih zain-
teresiranih subjekata.
Kada se u postupku raspravljanja ostavine prijavi imovina koja je na
upravi države, sud o tome po potrebi treba obavijestiti javnog pravobranioca
radi eventualne zaštite interesa države u pogledu takve ostavine (Savezni
vrhovni sud Gz 77/57 od 18. I 1958, Pravni život, br. 3—4/58, str. 57).
581
Član 175.
Sudska praksa
Radi rasprave ostavine sud po službenoj dužnosti pokreće postupak i po
tlužbenoj se dužnosti stara da se utvrde, osiguraju i zaštite prava svih zain-
teresiranih subjekata.
Kada se u postupku raspravljanja ostavine prijavi imovina koja je na
upravi države, sud o tome po potrebi treba obavijestiti javnog prauobranioca
radi eventualne zaštite interesa države u pogledu takve ostavine (Savezni
vrhovni sud Gz 77/57 od 18. I 1958, Pravni život, br. 3—4/58, str. 57).
581
I
unrtovnice i pokretanje ostavinskog postupka. Ovamo spadaju: pravo-
Član 175.
Sudska praksa
Radi rasprave ostavine sud po službenoj dužnosti pokreće postupak i po
iluibenoj se dužnosti stara da se utvrde, osiguraju i zaštite prava svih zain-
teresiranih subjekata.
Kada se u postupku raspravljanja ostavine prijavi imovina koja je na
upravi države, sud o tome po potrebi treba obavijestiti javnog pravobranioca
radi eventualne zaštite interesa države u pogledu takve ostavine (Savezni
vrhovni sud Gz 77/57 od 18. I 1958, Pravni život, br. 3—4/58, str. 57).
581
Č l a n 176.
582
Član 176.
583
Član 176.
684
I Dužnost s u d a u p o g l cd u os o b a k o j e se ne m o g u
s t a r a t i o svojini p o s l o v i m a
Član 177.
Član 177.
f
1
Vidi naprijed naša objašnjenja uz čl. 12. ZN pod tač. 5.
585
Član 177 — 178.
Sudska praksa
1. V postupku za raspravljanje ostavine sud po službenoj dužnosti vodi
računa o tome, da U je nadležni organ starateljstva odobrio odricanje od
nužnog dijela koje učini staralac nestalog nasljednika (Rješenje Vrhovnog
suda NR Slovenije G rev. 14/56 od 18. V 1956, Zb. 1/2-1956, br. 328).
2. Ako je netko od nasljednika maloljetan, a u njegovo je ime zaključen
sporazum o nasljedstvu, za valjanost sporazuma potrebno je da bude odobren
od nadležnog starateljskog organa. Prije toga sud ne smije donijeti rješenje
0 nasljeđivanju (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 130/57 od 11. V
1957, Zb. 11/2-1957, br. 356).
3. Dioba ostavine između osoba koje su oglašene za nasljednike na jednake
dijelove, ne važi bez odobrenja nadležnog starateljskog organa ni prema malo-
ljetnom nasljedniku koga zastupa roditelj, kad je diobom određen nejednak
1 manji dio maloljetnom nasljedniku (Rješenje Vrhovnog suda NR Bosne i
Hercegovine Gzz 85/57 od 22. XI 1957, Zb. 11/3-1957, br. 615).
N a t e m e l j u k o j i h s e d o k a z a d o n o s i o d l u k a
Član 178.
Sud donosi odluku na temelju rezultata cjelokupne rasprave, uzima-
jući u obzir kako dokaze koje su stranke podnijele tako i dokaze koje je
sud pribavio.
Odluka može se osnivati i na dokazima koji nisu izvedeni pred su-
cem koji donosi odluku.
586
Član 178.
I
koje je obavio bilo koji drugi sud, u prvom redu svaki kotarski sud (po
čl. 221. st. 4 ZN i čl. 140. st. 2 ZN i si.), kao i svaki drugi sud rješavajući
o pitanjima koja mogu biti od izvjesnog utjecaja i značaja za donošenje
meritorne odluke ostavinskog suda.
Tako_će ostavinski suri, nonsggv u kome mu ie potrebno radi
šenja meritorne odluke, koristitidokazni materijal koji je prikupljen u
kom drugom postupku ili parnici koja ima prpjiiriipiiplni značai. Tako na
primjer kad bračni drug gubi pravo da naslijedi (u smislu čl. 27. ZN), dcK
kazni materijal iz parnice, u kojoj je odlučeno o razvodu ili poništaju
braka, može biti od odlučne važnosti za ocjenu pitanja da li je preživjeli
bračni drug, u vrijeme zaključenja braka, znao za postojanje uzroka zbog
kojih je kasnije brak proglašen nepostojećim ili je poništen (čl. 27. st. 2
tač. 2. ZN). To isto vrijedi i za ocjenu pitanja nedostojnosti za nasljeđi-
vanje (naročito u slučajevima iz tač. 1. i 4. člana 131. ZN).
Dokazni materijal i podaci drugih sudova ili organa koji su priku-
pJieni neovisno o vođenju ostavinskog postupka i prije njega mogu biti
također važni za donošenje konačne odluke (npr. za pitanje nedostojnosti
iz čl. 131. tač. 5. ZN i si.).
1
Dr Savo S t r u g a r , Neka pitanja iz nasljednog prava, Jugoslavenska
advokatura br. 3—4/56, str. 2.
2
Pod ovim se ne misli na z a m o l j e n o g suca koji postupa po zamolbi
ostavinskog suda, nego na slučajeve kad sudac kotarskog sucla bez zamolbe
ostavinskog suda provodi dokaze.
687
Član 179;
N a d l e ž n o s t i sastav suda
Član 179. .
Za ostavinsku raspravu nadležan je kotarski sud.
Sve odluke u toku postupka donosi sudac pojedinac.
588
Član 179.
580
Član 180.
Tko p o d u z i m a r a d n j e u postupku
Član 180.
Izvođenje dokaza i uzimanje izjave o odricanju od nasljedstva vrši
sudac sa zapisničarom.
Ostale izjave i prijedloge stranaka mogu uzimati na zapisnik i sudski
referenti.
590
Sudski referent može primiti na zapisnik i one izjave stranaka koje sa-
državaju prijedloge i zahtjeve o kojima treba da odluči sudac (čl. 179. st.
2 ZN), kao i druge podneske stranaka izjavljene usmeno na zapisnik kao
što su žalbe protiv meritornih i procesnih odluka po kojima je samostalna
žalba dopuštena (čl. 183. st. 1 ZN), kao i uzimanje izjave o reviziji u po-
vodu odluke drugostepenog suda (čl. 185. ZN) i uzimanje prijedloga za
donošenje dopunske odluke.
3. Sudjelovanje zapisničara u ostavinskom postupku obavezno
je kod izvođenja dokaza, kao i kod uzimanja izjave o odricanju
od nasljedstva, zatim kod proglašenja oporuke (čl. 208. st. 3 ZN).
Propust suda koji bi se sastojao u tome što u ovim radnjama nije sudje-
lovao zapisničar ne izaziva ništavost izvršene radnje.
U ostalim slučajevima sudjelovanje zapisničara nije obavezno. Su-
djelovanje zapisničara u ostavinskom postupku nije obavezno ni kod
onih procesnih radnji koje je ovlašten da poduzima sudski referent.
Zapisnik i bilješke
Član 181.
0 radnjama izvršenim u postupku u pravilu se sastavlja zapisnik.
0 manje važnim izjavama stranaka i obavještenjima koje sud pri-
kuplja može se umjesto zapisnika staviti samo bilješka na spisu.
Zapisnik potpisuju stranke ako su prisustvovale radnji u postupku,
sudac i zapisničar odnosno referent koji je sastavio zapisnik.
Bilješku na spisu potpisuje njezin sastavljač.
591
Član 181.
592
Član 181 —182.
Oblik odluka
Član 182.
Odluke donose se u obliku rješenja.
Rješenja protiv kojih je dopuštena samostalna žalba i rješenja dru-
gostepenog suda moraju biti obrazložena.
594
I Član 182 —
Član 183.
Protiv rješenja kotarskog suda dopuštena je žalba, ukoliko ovim za-
konom nije drukčije određeno.
Žalba se podnosi u roku od petnaest dana od dostave.
Žalba zadržava izvršenje rješenja, ako sud drukčije ne odluči.
Sud Ć3 odlučiti da žalba ne zadržava izvršenje rješenja naročito u
slučajevima ako su rješenjem određene mjere za osiguranje ostavine, a
uslijed odgode postoji opasnost da se izvršenje ovih mjera osujeti.
I
1. Protiv rješenja kotarskog suda donesenog u ostavinskom postup-
ku, u pravilu, dopuštena je uvijek žalba. Izuzetak predstavljaju slučajevi
kad je u zakonu i z r i č i t o propisano da nema mjesta žalbi ili da nema
mjesta samostalnoj žalbi. U posljednjem slučaju ako protiv neke odluke
nije dopuštena samostalna žalba, nezadovoljna stranka može takvu odlu-
ku ili mjeru ostavinskog suda pobijati žalbom koja je usmjerena protiv
meritornog ili takvog procesnog rješenja protiv koga je dopuštena samo-
stalna žalba, ako je ona u vezi s konkretnom odlukom koju stranka
pobija.
Žalbom se može pobijati odluka ostavinskog suda, kao i odluka sva-
kog drugog kotarskog suda koji je u toku ili u povodu pokrenutog
ostavinskog postupka ili prije pokretanja tog postupka poduzimao kakve
radnje ili donosio odluke (u vezi s proglašenjem oporuke poduzimao pri-
vremene mjere za osiguranje ostavine, primao nasljedničke izjave i si.).
1
Dr S. S t r u g a r , u članku: Neka pitanja iz nasljednog prava u časo-
pisu Jugosl. advokatura br. 3—4/56, str. 2.
595
Član 183.
Žalbom, se može pobijati, u pravilu, samo ona odluka koja nije po-
stala pravomoćna, tj. unutar roka od 15 dana od dostavljeni a (uručenja)
strankama. Formalna pravomoćnost donesene odluke ipak ne veže pot-
puno sud i stranke kao što je to u parničnom postupku budući da se i
nakon proteka roka za ulaganje žalbe od 15 dana, može ne samo ulo-
ž i t i n e g o i u v a ž i t i nepravodobno podnesena žalba (čl. 184. st. 2
i 3 ZN).
U Zakonu o nasljeđivanju nije na__decidiran način
kada neka odluka postaje k o n a č n o pravomoćna. U pravilu, to je
svaka ona odluka protiv koje nema više mjesta pravnom, lijeku. Aj4_|ud
može uzeti u postupak i žalbe koje su nepravodobno podnesene (cl. 184.
st. 3 ZN) te o njima odlučiti ako sgii&vimjiegejjigm ne vjciifcđajti
prava drugih osoba, koja se osnivaju na pobijanoin_rje|enju.
Može se uze|i kap pravilo da nema mjesta uvažen ju žalbi uloženih
protiv pravomoćnih odluka kod kojih se formalna i materijalna pravo-
moćnost poklapaju. A to bi bile: odluke koje su već dobrovoljno i z v r -
š e n e , jer su njima druge osobe već stekle izvjesna prava; odluke o koji-
ma je konačno o d l u č i o d r u g o s t e p e n i sud kad protiv njegove
odluke nije podnesena revizija u smislu odredbe čl. 185. st. 2 ZN u roTču
od 15 đana.(')
2. j^aihrirn so mogu pobijati, u pravilu, s v e o d l u k e ostavinskog
suda, i" to sva m e r i t o r n a riesema,
i ki I sva^gretooclna
kjsio l i
I pripremna
t f j ukoliko pmtj samo-
a isključena. Pored žalbi protiv konačne
k č odluke
d l k (rješenje
( j š j o
• nasljeđivanju po čl. 228. ZN, rješenje o legatu po čl. 232. ZN, rješenje o
predaji imovine narodnom odboru po čl. 133. st. 2 i 233. ZN, rješenje o
I rasporedu naknadno pronađene imovine po čl. 235. st. 1 ZN) ima mjesta
(žalbi i protiv nekih p r o c e s n i h rješenja kao što su: o neraspravljanju
.ostavine (čl. 216. ZN), o upućivanju na parnicu (čl. 223, 224. i 225. ZN),
o postavljanju privremenog staratelja ostavine (čl. 134, 146. st. 4 i 205.
ZN), o postavljanju upravitelja nasljedstva (čl. 148. st. 2 ZN), o opoziva-
nju izvršioca oporuke (čl. 104. ZN), o odvajanju ostavine od imovine
nasljednika (čl. 146. st. 1 ZN) i t. si.
2
I pored ovako vrlo široko koncipiranog prava na žalbu, ( ) ojvo gravo
treba svesti u gFanice određene pravnim~~propisima parničnog postupka
(ZPP), po kojima inače _ni je d o p u š j t e n a samostalna žalba jorotiv
ydluka kojima se naređuju ili odbacuju d'.'okajzi (kao npr. po ćl 209.
st. 2, 210, 211, 213. st. 1 i 5, 221, 222, 228, 229, naročito stav 2, čl. 243. st.
5, 251, 252. i 253. ZPP); kojima se određuju, produžuju ili odgađaju rokovi
ili ročišta (kao npr. po čl. 10j3, 105, 301. st. 1, 303. st. 2, zatim čl. 100. st.
1, 2 i 4 ZPP); kojima se odlučuje o prijedlozima za izuzeće suca, sudskog
referenta i zapisničara (čl. 68. naročito st. 4, čl. 70. ZPP) itd.., s obzirom
da se prema odredbi čl. 174- ZN u postupku za ostavinsku raspravu pri-
mjenjuju pravila parničnog postupka. Isto tako n e m a m j e s t a po-
s e b n e ž a l b e protiv p r i p r e m n i h naredaba suda, kojima sud na-
ređuje "podnošenje isprava i dokaza (čl. 218. st. 2 ZN), zakazuje ročišta
1
2
Vidi Z u g 1 i a, Variparnični postupak, str. 43. i 44.
Za koju Z u g l i a (nav. djelo. str. 39) smatra da je preširoka i neprove-
diva bez velike štete za brzinu postupka.
596
Član 183L
(čl. 218. st. 1 ZN), određuje sastavljanje ili dopunjavanje smrtovnice (čl.
195. ZN), naređuje Jggpjs. i_ procjenuostavjjie, (gj. 197. sk^JSSl*^,
Dopuštena je, međutim, žalba o načinu izvršenja popisa i procjene
(čl. lS?, 200, 201. st. 3 i 4, 2oX"ZN); u pogledu pravilnosti postupka oko
proglašenja oporuke (čl. 207, 208, 209, 210. i 211. ZN), kao i o primanju"
nasljedničkih Izjavi (čl. 221. ZN) budući da u ZN mogućnost za ulaganje
žalbi protiv ovih mjera_i_odluka nije isključena.
Protiv rješenja drugostepenog suda, koje se odnosi na rješenja o
n a s 1 j e đ i v a n j u ili rješenja o l e g a t u , ako je takvim drugostepe-
nim rješenjem p o v r i j e đ e n z a k o n , može se~po3nT]et
vrhovnom sudu po čl. 185. ZN.
(3.J Žalba se može uložiti iz istih r a z l o g a koji su predviđeni u Za-
i g n u o ^ ^ odredaba postupka
(čl. 342. st. l t a č ^ ^ Z P P ) ; pogrešnog ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog
stanja (čl. 342. st. 1 tač. 2 ZPP); te pogrešne primjene materijalnog prava
(čl. 342. st. 1 tač- 3. ZPP), — budući da propisi ZPP dolaze ovdje u obzir
na osnovu odredbe čl 174. ZN.
4. Pravo na ulaganje žalbe imaju s t r a n k e , tj. n a s l j e d n i c i ,
kao i druge osobe koje ostvaruju n e k o s v o j e p r a v o
iz ostavine (čl. 187. ZN). Ovamo spadaju i sve osobe koje polažu pravo
na ostavinu kao nasljednici ili legatari iako im to svojstvo ne pripada (8)
odnosno ako je sporno'da li im ta prava pripadaju. Pod strankarga razu-
miju se i osobe koje polažu pravo na p l o d o u ž i v a n j e ili u z d r ž a -
vanje, ili kojima pripada neka k"o7T"s"T IZ ostavine (ćl. UH. i 228. st. 2
tać. 4. Z1N). ^^^^^=i
Pravo na žalbu pripada i d r u g i m osobama u čija prava, odnosno
interese osnovane na zakonu, z a d i r e pobijano rješenje. Ako -sg ovim
osobama ne dostavlja primjerak rješenja, tada se rok za ulaganje žalbe
računa prema roku koji vrijedi za stranku, odnosno glavnog učesnika
koji zastupa i s t i i n t e r e s i kome je rješenje dostavljenog 4 ) I u po-
gledu žalbe podnesene od strane drugih osoba vrijede propisi koji važe
za žalbe stranaka i učesnika u ostavinskom postupku, naročito oni iz čl.
184. st. 2 i 3 ZN.
II
1. Rok za podnošenje žalbe iznosi 15 dana od dana u r u č e n j a
odluke koja se pobija žalbom. Rješenje o nasljeđivanju i ostala meritorna
rješenja dostavljaju se svim nasljednicima, legatarima, bez obzira da li
su sudjelovali na ročištima, ako je sud odlučio o njihovom pravu (čl. 220.
st. 3 ZN), kao i svim osobama koje su u toku ostavinskog postupka istakle
kakav nasljednopravni zahtjev, shodno pravilima koja vrijede u parnič-
nom postupku za dostavljanje presude (čl. 131. ZPP). Sve ove osobe ima-
ju, naime, pravo žalbe protiv rješenja.
Rok od 15 dana jednako vrijedi kad se žalbom pobija meritorna
odluka kao i kad je u pitanju žalba protiv nekog procesnog rješenja,
3
» O b j a š n j e n j a«, str. 165.
4
Tako Z u g 1 i a, nav. djelo, str. 39.
507
Član 183.
III .
U ostavinskom postupku, jednako kao i u parničnom postupku,
vrijedi načelo da se m e r i t o r n e odluke (presude odnosno rješenja)
i z v r š u j u nakon što postanu pravomoćne. Nepravomoćne se odluke,
a to su sve one protiv kojih je uložena pravodobna žalba (čl. 337. ZPP),
ili one kod kojih još nije istekao rok za žalbu, u pravilu, ne mogu izvršiti.
U parničnom postupku predviđen je samo jedan izuzetak, kad je
moguće izvršenje nepravomoćne meritorne odluke: u postupku zbog
smetanja posjeda (čl. 423. st. 4 ZPP),
U pogledu p r o c e s n i h rješenja u parničnom postupku vrijedi
pravilo da izjavljena žalba z a d r ž a v a i z v r š e n j e rješenja (čl. 356.
. t- 1 ZPP), a da se odmah može izvršiti svako ono rješenje protiv koga nije
dopuštena posebna žalba (čl. 365. st. 2 ZPP).
Iako u ZN nema detaljnih odredaba o tome, a niti postoji razlika u
ulaganju pravnih lijekova u pogledu meritornih i procesnih rješnja, dr-
zimo da se unatoč načelnoj odredbi iz čl. 183. st. 3 ZN po kojoj žalba,
5
Ovakvo rješenje ZN podvrgao je kritici dr S. S t r u g a r u članku: Neka
pitanja iz nasljednog prava, u časopisu Jugosl. advokatura, Beograd, br. 3—
4/56, str. 7 kad smatra, da je i u ostavinskom postupku rok za ulaganje žalbe
trebalo učiniti prekluzivriim, i pravni učinak žalbe vezati samo uz pravodobno
podnesenu žalbu. Prvostepenom sudu trebalo je dati ovlaštenje da nepravo-
dobnu žalbu može odbaciti. Poslije proteka roŠa za žalbu trebala bi, po nje-
govu mišljenju, nastupiti pravomoćnost odluke ex lege.
598
Član 183.
III
U ostavinskom postupku, jednako kao i u parničnom postupku,
vrijedi načelo da se m e r i t o r n e odluke (presude odnosno rješenja)
i z v r š u j u nakon što postanu pravomoćne. Nepravomoćne se odluke,
a to su sve one protiv kojih je uložena pravodobna žalba (čl. 337. ZPP),
ili one kod kojih još nije istekao rok za žalbu, u pravilu, ne mogu izvršiti.
U parničnom postupku predviđen je samo jedan izuzetak, kad je
moguće izvršenje nepravomoćne meritorne odluke: u postupku zbog
smetanja posjeda (čl. 423. st. 4 ZPP),
U pogledu p r o c e s n i h rješenja, u parničnom postupku vrijedi
pravilo da izjavljena žalba z a d r ž a v a i z v r š e n j e rješenja (čl. 356.
. t- 1 ZPP), a da se odmah može izvršiti svako ono rješenje protiv koga nije
dopuštena posebna žalba (čl. 365. st. 2 ZPP).
Iako u ZN nema detaljnih odredaba o tome, a niti postoji razlika u
ulaganju pravnih lijekova u pogledu meritornih i procesnih rješnja, dr-
žimo da se unatoč načelnoj odredbi iz čl. 183. st. 3 ZN po kojoj žalba.
5
Ovakvo rješenje ZN podvrgao je kritici dr S. S t r u g a r u članku: Neka
pitanja iz nasljednog prava, u časopisu Jugosl. advokatura, Beograd, br. 3—
4/56, str. 7 kad smatra, da je i u ostavinskom postupku rok za ulaganje žalbe
trebalo učiniti prekluzivnim, i pravni učinak žalbe vezati samo uz pravodobno
podnesenu žalbu. Prvostepenom sudu trebalo je dati ovlaštenje da nepravo-
dobnu žalbu može odbaciti. Poslije proteka roka za žalbu trebala bi, po nje-
govu mišljenju, nastupiti pravomoćnost odluke ex lege.
598
Član 183 — 1841
Sudska praksa
1. Protiv rješenja suda, kojim se određuje popis i procjena ostavinske
imovine, odnosno dopuna popisa i procjene, nije dopuštena posebna žalba
(Rješenje Okružnog suda Zagreb Gž 1806/56 od 5. IV 1956, Odvjetnik, br.
5—6/56, str. 15).
2. U žalbi protiv rješenja prvostepenog suda u ostavinskom postupku
mogu se iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi (Vrhovni sud AP
Vojvodina Rev. 126/58, Glasnik, br. 8/59, str. 24).
TPOdricanje od žalbe protiv rješenja o nasljeđivanju je valjano iako je
izjavljeno nakon što je na raspfavT pročitana i tt}gytTen~nr~sirmcr izreka -
^ ^ Z J i^ j Vrhovnog ~šuđa NR Slovenije t>f. m/61" od " ZB7 X 0)61,"
Toročilo 1961/2, br. 10).
Postupak po žalbi
Član 184.
Žalba se podnosi kotarskom sudu, koji može povodom žalbe sam,
noyiin_rješeniem preinačiti svoje prijašnje rješenje ili ga opozyati ako
se time ne vrijeđajuprava drugih osoba osnovana na tom rješenju. "
Ako prvostepeni sud ne preinači odnosno ne opozove svoje rješenje,
dostavit će žalbu okružnom sudu bez obzira da li je žalba podnesena u
roku koji zakon određuje.
6
S t r u g a r , nav. članak, 'str. 3, smatra da stilizacija stava 4 čl. 183. ZN
nije najsretnija, jer da bi uslijed upotrijebljene riječi »naročito« izlazilo da
ovi slučajevi nezadržavanja od izvršenja nisu ograničeni. Međutim, ipak drži
da sud može odrediti izvrsnost rješenja samo u konkretno navedenim slučaje-
vima, a da riječ »naročito«, koja je upotrijebljena u tekstu zakona, znači samo
naglašavanje ovih slučajeva. . .- • . . • •
599
Član 184.
600
Član 184.
601
Član 184.
602
Član 184.
Iz rješ. Vrh. suda APV Rev. 126/58, Glasnik AK za APV br. 8/59 str. 24.
603
Član 184 — 185.
Sudska praksa
1. Nepravodobno podnesena žalba u ostavinskom postupku ne može se-
uzeti u obzir ako se time vrijeđaju prava drugih osoba, koja se osnivaju
na pobijanom rješenju. Ukoliko se pri tome radi o uvjetima za ponavljanje
postupka, mogu se prava stranke, koja se žali, ostvariti u parnici. Osoba koja
nije učestvovala u ostavinskom postupku može po pravomoćnosti rješenja o
nasljeđivanju također svoje pravo ostvariti u parnici (Rješenje Okružnog
suda Zagreb Gž 3856/55 od 28. VII 1955, Naša zakonitost, br. 10—12/55,
str. 201).
2. Nepravodobna žalba ne može se uzeti u obzir, čim je pobijanim rje-
šenjem drugom nasljedniku priznato kakvo pravo (Rješenje Okružnog suda
Bjelovar Gž 51/56 od 14. I 1956).
3. Ne može se uzeti u obzir nepravodobna žalba protiv rješenja o naslje-
đivanju, koje je provedeno u zemljišnim knjigama, pa je, prema tome, već
izvršeno, jer bi time bila povrijeđena prava ostalih nasljednika zasnovana
na pobijanom rješenju, (Vrhovni sud AP Vojvodine Rev. 33/59, Glasnik, br.
10/59, str. 28).
Hcvizija ne.
Član 185.
Ako je rješenjem okružnog suda koje je^dt5neseno povodom žalbe
protiv rješenja o nasljeđivanju ili rješejjja'o zapisu povrijeđen zakon,
stranke mogu podnijeti reviziju rgjKfDiičkom vrhovnom sudu odnosno
Vrhovnom sudu Autonomne_^PoErajine Vojvodine.
Revizija se podnosip*vostepenom sudu u roku od petnaest dana od
dostave rješenja drugtfštepenog suda.
Nepravodobnu reviziju odbacit će prvostepeni sud rješenjem.
604
Član 185.
605
Član 185.
6
Vidi: » O b j a š n j e n j a « , na str. 165, i Z u g l i a - T r i v a , nav. djelo,
str. 201, 202.
7
Rješ. Vrh. suda NR Hrv., Rev. 8/57, od 25. VII 1957, Odvjetnik br.
1—2/58, str. 21—22.
8
Vidi: Z u g l i a - T r i v a , nav. djelo, str. 266.
606
Član 185-
6or
Član 186.
Troškovi postupka
Član 186.
Svaka stranka snosi troškove koje je imala tokom ili povodom po-
stupka.
Ako je bilo zajedničkih troškova, odredit će sud u kojem će omjeru
stranke snositi te troškove.
Na prijedlog jedne stranke sud može odlučiti da druga stranka
naknadi troškove koje joj je prouzrokovala očito nesavjesnim postupkom.
f&08
Član 186 —187.
2
1
Tako Z u g 1 i a, Vanparnični postupak, str. 45.
U § 5. biv. VP bio je definiran pojam u č e s n i k a , pod kojim se smatrao
»svaki onaj koga se odluka suda neposredno tiče ili onaj koji ostvaruje svoj
pravni interes time što traži da sud donese izvjesnu odluku«. Iz ove definicije
neki pravni pisci izvodili su zaključak da u oficioznom postupku (kao što je
ostavinski) nema stranaka, nego samo učesnika, zainteresiranih osoba, a da se
samo kod kontencioznog postupka može govoriti o strankama (tako 2 i 1 i ć -
Š a n t e k , op. cit, str. 182, 183. i dr S. Z u g l i a : Građansko procesno pravo,
Beograd, 1938, sv. II, str. 608, te u svome cit. djelu Vanparnični postupak, str.
24 i 25). Drugi su, naprotiv, smatrali da vanparnični postupak poznaje i stran-
ku i učesnika; da se pod pojmom stranke u užem smislu treba podrazumijevati
osoba koja sudjeluje u postupku na osnovu svog prava ili svog zakonom zašti-
ćenog interesa i da pojam učesnika, kako je definiran u § 5. "VP, predstavlja
antitezu pojma stranke, u stvari je širi pojam stranke (tako dr F. G o r š i ć,
Komentar Vanparničnog postupka, Beograd, 1935, str. 200, 201).
(u smislu odredbe čl. 88. ZN, kao oporučni nasljednici određeni pod sus-
penzivnim uvjetom ili s odgodnim rokom), imaju položaj č e k a l a c a ;
zatim osobe koje su u toku postupka i s t a k l e z a h t j e v za nasljedstvo
makar im to pravo nije priznato i utvrđeno (čl. 229. st. 1 ZN); kao i osobe
kojima je pripalo p l o d o u ž i v a n j e ili koje d r u g o p r a v o iz osta-
2
vine (čl. 228. st. 2 tač. 5. ZN).( )
S t r a n k o m se smatra ne samo osoba koja je aktivno s u d j e l o -
v a l a u ostavinskom postupku, već i ona koja n i j e s u d j e l o v a l a
u postupku, ako je uredno bila pozvana ili obavještena o pokretanju
postupka (čl. 218. i čl. 220. st. 3 ZN), kao i svaka druga osoba kojoj pri-
pada neko p r a v o iz ostavine i onda ako je sud propustio da joj uputi
poziv na raspravu i sl.(3)
3. U ZN nije definiran pojam u č e s n i k a u postupku. Nasuprot ši-
rem pojmu, kojim su obuhvaćene i stranke (u užem smislu), tj. osobe koje
sudjeluju u postupku na temelju svog prava (na nasljedstvo, na legat ili
na koje drugo pravo ili korist iz ostavine) i kojih se donesene odluke ne-
posredno tiču, postavlja se u ž i pojam u č e s n i k a , tj. osoba koje su
različite od suda i stranaka, a koje*u postupku ostvaruju neki svoj p r a v -
ni i n t e r e s sa zahtjevom da sud u njihovu korist, u povodu njihovog
sudjelovanja u postupku, donese neku određenu odluku. To bi bile u
stvari tzv. t r e ć e posredno zainteresirane osobe kojima zbog postojanja
nekog određenog interesa pripada pravo žalbe protiv onih odluka koje
se na njih odnose.
Ovamo bi spadale osobe koje se ne smatraju strankom u ostavinskom
postupku iako u njemu sudjeluju; kao npr. staratelj ostavine (čl. 134,
205. ZN), izvršilac oporuke (čl. 101. i si. ZN); upravitelj nasljedstva (čl.
148. st. 2 i 3 ZN); ostaviočevi vjerovnici (čl. 145. i 146. ZN); čuvari stvari
koje spadaju u ostavinu (čl. 204. ZN), i si. Ove osobe nemaju položaj stra-
naka u ostavinskom postupku budući da ne ostvaruju nikakvo pravo na
o s t a v i n u kao takvu jer ga nemaju nego neka svoja prava i zahtjeve
prema nasljednicima kao cjelini, koji su nastali u povodu pokretanja i
vođenja ostavinskog postupka te sudjelovanja ovih osoba u nekim rad-
njama obavljenih u toku ostavinskog postupka.
Osoba s kojom je ostavilac živio u v a n b r a č n o j zajednici, ukoliko
nije oporučni nasljednik, legatar ili korisnik nekog drugog prava iz osta-
vine, n i j e s t r a n k a u ostavinskom postupku jer ne spada u krug osta-
viočevih zakonskih nasljednika (čl. 9. st. 1 ZN). O pravima ove osobe ne
može se raspravljati i odlučivati u ostavinskom postupku, već u poseb-
nom parničnom postupku. Za pokretanje parnice u ovim slučajevima ne
vrijede odredbe čl. 226. ZN.
4. Razlikovanje stranaka od učesnika (u užem smisu) ima praktični
značaj s obzirom na p r a v n e l i j e k o v e .
S t r a n k a m a pripada ne samo pravo na ulaganje pravnih lijekova
protiv s v i h p r o c e s n i h i m e r i t o r n i h o d l u k a ostavinskog
suda, već one u određenim slučajevima imaju pravo da i nakon pravca
2
3
Tako O b j a š n j e n j a , str. 165.
Dr S. S t r u g a r , Neka pitanja iz nasljednog prava, Jugosl. advokatura
br. 5—6/56, str. 37.
610
Član 187.
611
Član 187 — 188.
Sudska praksa
Ostvarioca koji ostvaruje određeno nasljedno pravo kao zakonski nasljed-
nik neke osobe na određene imovinske predmete, koji sada spadaju u osta-
vinu treće osobe, treba smatrati strankom u ostavinskom postupku ove treće
osobe (Vrhovni sud AP Vojvodine Rev. 16/57, Glasnik, br. 3/58, str. 27).
II. NADLEŽNOST
Član 188.
Za raspravu ostavine državljanina Federativne Narodne Republike
Jugoslavije isključivo je nadležan jugoslavenski sud u pogledu njegove
nepokretne imovine koja se nalazi u Federativnoj Narodnoj Republici
Jugoslaviji, a u pogledu njegove pokretne imovine bez obzira gdje
se nalazi.
Ako se njegova nepokretna imovina nalazi u inozemstvu, jugosla-
venski sud bit će nadležan samo ako po zakonima države u kojoj se
nalazi imovina nije nadležan inozemni organ.
612
Član 188.
613
Član 188.
614
Član 188.
615
Član 188.
616
Član 188.
9
Op. cit, str. 272.
10
Op. cit., str. 333.
11
Š t e m p i h a r , op. cit., str. 197.
Isto stanovište o značenju čl. XI Konzularne konvencije sa SAD ima i
Katičić, op. cit., str. 48. To stanovište zastupa i C i g o j u članku Les reg-
les de conflits de lois du droit Yougoslave en matiere des successions, »Jugo-
slavenska revija«, br. 1/56, str. 138.
617
Član 188 — 189.
12
SAD pokretne ostavine naših državljana ondje domiciliranih( ) raspra-
13
vljaju po svojem nasljednom pravu.( )
7. U pogledu s t v a r n e nadležnosti vidi čl. 179. st. 1 ZN, a u po-
gledu m j e s n e nadležnosti vidi čl. 191. ZN.
12
U državama I l l i n o i s i M i s s i s s i p i u pogledu primjene mate-
rijalnog nasljednog prava važi, međutim, lex rei sitae i za pokretne ostavine.
13
Razumije se da ovo načelo retorzije (čl. 156. st. 2 ZN) važi i za raspra-
vljanje nepokretne imovine američkih državljana kod nas, budući da u SAD
za raspravljanje nepokretne ostavine općenito važi lex rei sitae. Vidi i uz čl.
156. ZN pod tač. 3.
•618
Član 188 — 189.
12
SAD pokretne ostavine naših državljana ondje domiciliranih( ) raspra-
13
vljaju po svojem nasljednom pravu.( )
7. U pogledu s t v a r n e nadležnosti vidi čl. 179. st. 1 ZN, a u po-
gledu m j e s n e nadležnosti vidi čl. 191. ZN.
618
Član 189.
619
Član 189.
620
Član 189.
3
Isp. Ž i l i ć — S a n t e k, op. cit, str. 282; G o r š i ć, op. cit., str. 332;
C i g o j, op. cit., str. 139.
4
Davanje objašnjenja o postojanju reciprociteta u slučaju raspravljanja
ostavine stranog državljanina preneseno je iz nadležnosti Saveznog izvršnog
vijeća u nadležnost Sekretarijata Saveznog izvršnog vijeća za pravosudne po-
slove (kasnije Saveznog sekretarijata za pravosuđe) odredbom čl. 16. tač. 10.
Uredbe o prenošenju poslova u nadležnost saveznih i republičkih organa upra-
ve (SI. list FNRJ br. 18/58).
Ovo objašnjenje sudovi treba da traže posredovanjem r e p u b l i č k i h
sekretarijata za pravosuđe.
621
Član 189.
622
Član 189.
622
Član 189.
623:
Član 189.
62S
Član 189.
€24
Član 189.
626
Član 189.
Član 22
Kad arbanski podanik u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca ili
podanik srpsko-hrvatsko-slovenački u Arbaniji umre u mestu gde se
ne nalazi konsularna vlast njegove države, nadležna mesna vlast sasta-
viće, saobrazno domaćem zakonodavstvu, inventar stvari i izvršiće
likvidaciju dobara koje je pokojnik ostavio; ona će biti dužna da, u naj-
kraćem mogućem roku, podnese izveštaj o rezultatima tih radnji res-
pektivnom Poslanstvu ili konsulatu, vice-konsulatu, koji su najbliži
mestu gde će se otvoriti testamentarno ili ab intestato nasledstvo.
Međutim, od trenutka kad konsularni činovnik, koji je najbliži
mestu, gde će se otvoriti rešeno nasledstvo, bude predstao lično ili preko
delegata, intervencija mesne vlasti saobraziće se odredbama člana 12
ove Konvencije.
Član 23
U slučaju da je državljanin jedne od dveju Strana Ugovornica
zainteresovan u nasleđu, bilo jednoga njenoga državljanina, bilo jednog
od domorodaca, bilo državljanina jedne treće Sile, otvorenom na jednoj
od teritorija druge Strane, mesne vlasti dužne su obavestiti najbližu
konsularnu vlast o otvaranju nasleđa.
Član 24
Vrednosti i stvari koje pripadaju mornarima ili putnicima, koji su
podanici jedne od dveju Strana Ugovornica, a koji su umrli na lađi druge
Strane, biće otposlate, sa dolaznog pristaništa, konsulu respektivne
Države, da bi se dostavile vlasti pokojnikove zemlje.
DEO TREĆI
Zaostavštine
Član 29
(1) Državljani jedne Države Ugovornice mogu, prema pravu te d r -
žave ili prema pravu druge Države Ugovornice, izjavom poslednje volje
ili darovanjem za slučaj smrti raspolagati celokupnom svojom imovinom
koja se nalazi na teritoriji druge Države Ugovornice.
(2) Državljani jedne Države Ugovornice mogu, na osnovu zakonskog
naslednog prava ili prava na nužni deo, ili na osnovu izjave poslednje
volje ili darovanja za slučaj smrti, sticati u drugoj Državi Ugovornici
imovinska prava pod istim uslovima i u jednakom obimu kao i drža-
vljani te države.
Član 30
Za raspravljanje o nepokretnim stvarima iz zaostavštine i za reša-
vanje spornih zahteva na nasledstvo, nužni deo ili legat koji se na te
stvari odnose isključivo su nadležni sudovi one Države Ugovornice na
čijoj se teritoriji te stvari nalaze.
Član 31
(1) Za raspravljanje o pokretnim stvarima iz zaostavštine državljana
Država Ugovornica kao i za rešavanje spornih zahteva na nasledstvo,
nužni deo ili legat koji se na te stvari odnose nadležni su sudovi države
kojoj pripada ostavilac ukoliko u ovom Ugovoru nije drukčije određeno.
(2) Svaka Država Ugovornica obavezuje se da će priznavati i izvr-
šavati odluke o nasleđu i spornim zahtevima na nasledstvo, nužni deo
i legat koje donesu sudovi države kojoj pripada ostavilac, ukoliko se-
te odluke odnose na pokretnu zaostavštinu, koja se nalazi na njenoj
teritoriji, a radi se o zaostavštini državljana druge Države Ugovornice,
i to:
627
Član 189.
Član 33
(1) Ako se u jednoj Državi Ugovornici nalazi pokretna zaostavština
državljana druge Države Ugovornice sud ili drugi nadležni državni
organ preduzeće, na predlog ili po službenoj dužnosti, mere koje su
potrebne za obezbeđenje i celishodno upravljanje zaostavštinom, kao i
za sprečavanje njenog smanjenja ili kakve druge preteče štete. Naročito
se u ovim slučajevima mora sastaviti popis svih pokretnih stvari iz
zaostavštine koje se nalaze na toj teritoriji, i prema okolnostima slučaja,
staviti tu imovinu pod pečat, ili odrediti njeno polaganje na sigurno
mesto, ili postaviti pouzdano lice za staraoca te zaostavštine.
(2) Sud ili državni organ preduzeće mere navedene u stavu 1 po
propisima koji za te mere važe u njihovoj sopstvenoj državi. Međutim,
te mere sprovešće se, po molbi druge države, i u nekoj naročitoj formi
ako ova nije u protivnosti sa osnovnim načelima zakonodavstva zamo-
ljene države.
(3) Ako je u mestu gde se nalazi pokretna zaostavština, sedište kon-
zularnog organa države čiji je državljanin bio umrli, onda se mere
navedene u stavu 1 mogu preduzeti samo ako je konzularni organ bio
o tome blagovremeno obavešten; konzularni organ ima pravo da uče-
stvuje kod preduzimanja službenih radnji i da stavlja predloge.
(4) U ostalim slučajevima treba konzularni organ bez odlaganja1
izvestiti o svim merama koje su određene radi obezbeđenja i upravljanja
zaostavštinom. Ove se mere mogu, bez štete po prava trećih lica, na,
predlog konzularnog organa izmeniti ili ukinuti.
Član 34
(1) Na predlog naslednika, ili lica koja imaju pravo na nužni deo
ili legatara, koji su državljani Države Ugovornice u kojoj se nalazi
zaostavština ili koji borave na njenoj teritoriji, može sud da zadrži'
ćelu zaostavštinu ili dovoljan deo iste, dok nadležni sud države čiji,
je državljanin bio ostavilac pravosnažno ne odluči o zahtevu na nasljed-
stvo, nužni deo ili legat.
(2) Iste mere može sud preduzeti i na predlog poverilaca koji su
državljani Države Ugovornice na čijoj se teritoriji nalazi zaostavština,
ili koji na toj teritoriji borave, ako svoja potraživanja prijave i, po
potrebi, pokrenu postupak za njihovo priznanje.
Član 35
(1) Radi stavljanja predloga navedenih u članu 34 odrediće se ogla-
som rok od tri do šest meseci u kome se zahtevi gore pomenutih lica mo-
raju prijaviti i, po potrebi, pokrenuti postupak za njihovo priznanje. Ako
Član 189.
Član 36
(1) Ako je ostavilac koji je bio državljanin jedne Države Ugovornice
imao poslednje prebivalište na teritoriji druge Države Ugovornice,.
mogu naslednici ili lica koja imaju pravo na nužni deo, ako stanuju
na teritoriji te druge države, predložiti u roku utvrđenom po članu 35
stav 1 da sud te države sprovede raspravu pokretne zaostavštine koja se
nalazi u toj državi. Ovom predlogu udovoljiće se ako tome ne prigovori
koji naslednik, lice ovlašteno na nužni deo ili legatar, po izvršenom
propisnom saopštenju, u roku od jedan do tri meseca koji će pobliže
odrediti sud. U takvom slučaju sudovi te države nadležni su i za reša-
vanje spornih zahteva na nasledstvo, nužni deo ili legat.
(2) Ako u smislu stava 1 treba da o pokretnoj zaostavštini raspravlja
sud države u kojoj se ta zaostavština nalazi, primenjivaće se odredbe
naslednog prava države čiji je državljanin bio ostavilac, i to kako kod
rasprave zaostavštine, tako i pri resavanju spornih zahteva na nasledstvo,
nužni deo ili legat.
Član 37
(1) Ako državljanin jedne Države Ugovornice u m r e za vreme p u t o -
vanja na teritoriji druge Države Ugovornice, a tamo nema prebivališta
ni uobičajenog boravišta, onda će se stvari, koje je nosio sa sobom, bez
ikakvih formalnosti predati konzularnom organu njegove države.
(2) Konzularni organ kome su te stvari predate postupaće s njima
po propisima svoje države, pošto bude regulisao dugove koje je umrli
napravio za vreme boravka u državi u kojoj je umro.
Član 38
U parničnim i vanparničnim stvarima zaostavština po kojima se
raspravlja na teritoriji jedne Države Ugovornice konzularni organ druge
Države Ugovornice je ovlašten da zastupa njene državljane ako su ovi
otsutni i nisu odredili punomoćnika; t i m e se ne dira u odredbe o oba-
veznom zastupanju putem advokata.
Član 39
Sto se ima smatrati kao pokretna imovina određuje se po propisima
države u kojoj se nalazi ta imovina.
Član 40
(1) Dok se između obe države Ugovornice ne zaključi sporazum
radi izbegavanja dvostrukog oporezivanja u oblasti pristojbi na sticanje
imovine za slučaj smrti, svaka Država Ugovornica pridržava sebi p r a v o
da, pre predaje pokretne zaostavštine organima druge Države Ugovor-
nice, naplaćuje sve pristojbe kojima po njenim zakonima podležu
sticanja za slučaj smrti.
(2) Propisi koji postoje u Državama Ugovornicama o obezbeđenju
i naplaćivanju pristojbi za slučaj smrti ne menjaju se.
3 ) K o n z u l a r n a k o n v e n c i j a i z m e đ u S r b i j e i B e l g i j e o d 5/17 I 1885
(Zbornik zakona i uredaba 41, str. 169):
Član 12
U slučaju smrti jednog Srbina u Belgiji ili jednog Belgijanca u
Srbiji, nadležna mesna vlast dužna će biti da o tome odmah izvesti
najbližeg generalnog konsula, konsula, vice-konsula ili konsulskog agen-
629
Član 189.
ta one države, čiji je podanik pokojnik, a ovi pak, sa svoje strane, izve-
stiće mesne vlasti, ako o podobnom slučaju budu prvi izvešteni.
U slučaju nesposobnosti ili da nema naslednika ili izvršilaca tes-
tamenta, konsulski zvaničnici, zajedno sa nadležnim mesnim vlastima
imaće pravo da, saobrazno zakonima svoje države, sastave sva potrebna
akta radi očuvanja i upravljanja mase, a naročito da stave i skidaju
pečate, sastavljaju inventare; upravljaju i likvidiraju masu, jednom
rečju, da upotrebe sve moguće mere za obezbedu naslednika, osim ako
se pojavi kakav spor, koji će se raspraviti nadležnim sudom one države,
u kojoj je masa obrazovana.
DEO VI
Nasleđe
Član 29
1. Ako neki državljanin države imenovanja umre na teritoriji
države prijema gde je imao svoje prebivalište ili svoje boravište, nad-
ležne vlasti odmah će o tome izvestiti konzula na čijoj je teritoriji smrt
nastupila. U slučaju da nadležna vlast države prijema sazna da je na
njenoj teritoriji otvoreno neko nasleđe u kome neki državljanin države
imenovanja ima eventualno pravo, ona o tome odmah obaveštava
konzula na čijem je području to nasleđe otvoreno. Konzul, sa svoje
strane, ako o tome sazna prvi, daje takvo obaveštenje nadležnoj vlasti.
2. Ako među naslednicima ima odsutnih, maloletnih ili pravno ne-
sposobnih, ili ako se izvršioci testamenta koje je odredio ostavilac ne
nalaze u mestu gde se otvara nasleđe, nadležna mesna vlast će staviti
630
Član 189.
631
Član 189.
Član 23
Za raspravljanje o nepokretnim stvarima iz zaostavštine i za reša-
vanje zahteva na nasledstvo, nužni deo ili legat koji se na te stvari
odnose, isključivo su nadležni sudovi one Države Ugovornice na čijoj
se teritoriji te stvari nalaze.
Član 24
1) Za raspravljanje o pokretnim stvarima iz zaostavštine državljana
Država Ugovornica, kao i za rešavanje spornih zahteva na nasledstvo,
nužni deo ili legat koji se na te stvari odnose, nadležni su sudovi Država
čiji je državljanin ostavilac ukoliko u ovom Ugovoru nije drukčije
određeno. Međutim, nadležnost sudova druge Države Ugovornice ne
isključuje se u slučajevima u kojima izvršenje predviđeno u stavu 2
ovog člana nije više moguće.
2) Svaka Država Ugovornica obavezuje se da će priznavati i dopu-
stiti izvršenje odluka o nasleđu i spornim zahtevima na nasledstvo, nužni
deo ili legat koje donesu sudovi Države čiji je državljanin ostavilac,
ukoliko se te odluke odnose na pokretnu zaostavštinu koja se nalazi na
njenoj teritoriji, a radi se o zaostavštini državljana druge Države Ugo-
vornice, i to:
a) ako iz sledećih odredaba ne proizlazi što drugo; ili
b) ako se te odluke ne protive osnovnim načelima zakonodavstva
Države u kojoj se zaostavština nalazi.
3) U pogledu pismena koja treba priložiti uz predlog za izvršenje
primenjivaće se odredbe člana 45 ovog Ugovora.
4) Sudovi Država Ugovornica predavače radi sprovođenja rasprave
zaostavštine u smislu stava 1 ovog člana, na molbu nadležnih organa
Države čiji je državljanin bio ostavilac, pokretne stvari iz njegove
zaostavštine, ukoliko:
a) u sledećim odredbama nije drukčije određeno, odnosno
b) ukoliko se tome ne protive zabrane izvoza ili devizno-pravni
propisi.
Član 25
1) Ako na teritoriji jedne Države Ugovornice umre državljanin
druge Države Ugovornice, nadležni sud (organ) treba odmah da obavesti
diplomatsko ili konzularno pretstavništvo druge Države o smrti i da
632
Član 189.
Član 26
1) Ako se u jednoj Državi Ugovornici nalazi zaostavština drža-
vljana druge Bržave Ugovrnice, sud ili drugi nadležni državni organ,
preduzeće, na predlog ili po službenoj dužnosti mere koje su potrebne
za obezbeđenje i korisno upravljanje zaostavštinom, kao i za sprečavanje-
njenog smanjenja ili nanošenja kakve druge štete.
2) Sud ili drugi nadležni državni organ preduzeće mere navedene
u stavu 1 ovog člana po propisima koji važe u njihovoj sopstvenoj
Državi. Međutim, te mere sprovešće se, po molbi druge Države, i u nekoj
naročitoj formi ako ova nije u protivnosti sa osnovnim načelima zako-
nodavstva zamoljene Države.
3) Ako je u mestu gde se nalazi zaostavština sedišta diplomatskog
ili konzularnog pretstavništva Države čiji je državljanin bio umrli, onda
se mere navedene u stavu 1 ovog člana mogu preduzeti samo ako je
diplomatsko ili konzularno pretstavištvo bilo o tome blagovremeno
obavešteno; diplomatsko ili konzularno pretstavništvo ima pravo da
učestvuje kod preduzimanja službenih radnji i da stavlja predloge.
4) U ostalim slučajevima treba bez odlaganja izvestiti diplomatsko
ili konzularno pretstavništvo o svim merama koje su preduzete za
obezbeđenje i za upravljanje zaostavštinom. Na predlog diplomatskog
ili konzularnog pretstavništva ove se mere mogu izmeniti ili ukinuti
bez štete po prava trećih lica.
Član 27
Proglašenje testamenta vrši sud (organ) Države Ugovornice na čijoj
teritoriji nalazi se testament. Overeni prepis testamenta i zapisnik
o stanju i sadržini testamenta, a prema okolnostima i zapisnik o njego-
vom proglašenju dostavljaju se sudu Države čiji je državljanin bio
ostavilac, nadležnom za raspravu zaostavštine, ukoliko po odredbama
ovog Ugovora nije nadležan sud Države Ugovornice u kojoj je zave-
štanje proglašeno. Pod istim uslovima na molbu suda Države čiji je-
državljanin bio ostavilac može se dostaviti i originalni testament.
Član 28
1) Na zahtev naslednika, ili legatara, koji su državljani Države
Ugovornice u kojoj se nalazi zaostavština ili koji borave na njenoj
teritoriji, može sud da zadrži ćelu zaostavštinu ili dovoljan deo iste,
dok nadležni sud Države čiji je državljanin bio ostavilac, pravosnažno-
ne odluči o zahtevu naslednika ili legatara.
2) Iste mere sud može preduzeti i na zahtev poverilaca ostavioca
koji su državljani Države Ugovornice na čijoj teritoriji se nalazi za-
ostavština, ili koji na toj teritoriji borave, ako svoja potraživanja prijave
i, po potrebi, pokrenu postupak za njihovo priznanje.
Član 29
1) Radi stavljanja zahteva navedenih u članu 28 ovog Ugovora
odrediće se oglasom rok od tri do šest meseci u kome se zahtevi gore
pomenutih lica moraju prijaviti i, po potrebi, pokrenuti postupak za
njihovo priznanje. Ako se ti zahtevi u ovom roku ne prijave, odnosno
ako se ne pokrene postupak za njihovo priznanje, ne može se odbiti
predaja pokretne zaostavštine pozivanjem na odredbe člana 28. ovog
Ugovora.
633:
€lan 189.
€34
Član 189.
GLAVA PETA
Zaostavštine
Član 18
Državljani svake ugovorne strane mogu testamentom, kodicilom,
ugovorom o nasleđivanju, poklonom u slučaju smrti ili na drugi način
raspolagati ćelom imovinom, koju imaju u oblasti druge ugovorne
države. Isto tako mogu državljani obe ugovorne strane i u svakoj oblasti
druge ugovorne države, isto kao i sopstveni državljani, pribavljati
imovinska prava putem nasleđa.
Kao pravni osnovi pribavljanja u smislu prethodne alineje razu-
meju se: nasleđivanje po zakonu, pravo na zakoni deo (rezervu), testa-
menat, kodicil, ugovor u nasleđivanju, poklon u slučaj smrti i priba-
vljanje državi nasleđa bez naslednika.
Propisi, koji važe u ugovornim državama o pribavljanju i posedo-
vanju nepokretnina, naročito propisi o agrarnoj reformi, time se ni u
koliko ne vređaju.
Član 19
Ugovorne strane obvezuju se, da uzajamno jedna drugoj predaju
pokretne zaostavštine državljana druge strane radi rasprave zaostav-
štine i donošenja odluke o naslednim sporovima, koji se na to odnose,
od strane nadležnog suda ili nadležne vlasti države pokojnikove.
Član 20
Sud ili vlast ugovorne strane, u čijoj se oblasti nalazi pokretna
zaostavština dužan je:
1) da sastavi zapisnik o smrti državljanina druge ugovorne strane,
koji je u njegovom području umro;
2) da preduzme mere, koje su neophodne za obezbeđenje i valjano
upravljanje zaostavštinom u cilju da se izbegne njeno smanjenje ili koja
druga preteča šteta.
On je naročito dužan sastaviti uredan inventar celokupne zaostav-
štine i prema okolnostima slučaja ili staviti je pod pečat ili narediti
da se ostavi na kome sigurnom mestu ili odrediti koje pouzdano ili po-
verljivo lice za staraoca zaostavštine.
Pod 1) i 2) spomenute mere preduzeće nadležni sud ili vlast po pro-
pisima, koji vrede u sopstvenoj državi. Ali će one, po molbi druga
strane biti preduzete i u kojoj naročitoj formi, ako ova nije u protivnosti
sa zakonima, koji vrede u državi gde se nalazi nadležni sud ili vlast.
3) Ako su naslednici ili legatari državljani jedne ugovorne strane
kod koje se nalazi zaostavština, ili se u ovoj oblasti nalaze, onda je
nadležni sud ili vlast ovlašćen, da po molbi ovih lica dotle zadrži ćelu
zaostavštinu ili jedan dovoljan deo iste dok nadležni ostavinski sud
države ostaviočeve pravosnažno ne odluči o njihovom nasledničkom
ili legatskom potraživanju.
4) Iste se mere mogu preduzeti po molbi poverilaca, koji su drža-
vljani one ugovorne strane, u čijoj se oblasti pokretna zaostavština
nalazi ili koji se u ovoj oblasti nalaze, ako su njihova potraživanja kod
suda bila već prijavljena. O tim potraživanjima odlučivaće isključivo
sudovi one države u čijoj- se oblasti nalazi pokretna zaostavština.
Član 21
U cilju postignuća pod brojevima 3) i 4) prethodnoga člana nave-
denih mera odrediće se ediktalni rok od najduže pet meseci, u kome
se potraživanja gore imenovanih lica mogu sudu ili vlasti prijaviti. Ako
se takva prijava u ovom roku ne učini, onda se predaja pokretne
zaostavštine ne može odreći.
635
Član 189.
Član 24
Sto se ima smatrati kao pokretna imovina, određuje se po propisima
države, u kojoj se nalazi dotična imovina.
Pokretna zaostavština predaće se najbližoj konsularnoj vlasti radi
otpravljanja u državu ostavioca.
Odredbama ovog ugovora ne dira se nikako u propise o zabrani
izvoza pojedinih predmeta, u koliko oni tada vrede u oblasti ugovornih
strana.
Član 25 .
U odredbe ovoga ugovora o predavanju pokretne zaostavštine ne
dira se eventualnim bližim financijskim sporazumom između obe ugo-
vorne strane u pogledu izbegavanja dvostrukog porezi van ja pokretnih
zaostavština, koje se po gornjim propisima predaju ostavinskom sudu
ili vlasti države pokojnikove.
Član 26
Dok sporazum po članu 25 ne bude postignut, svaka ugovorna strana
zadržava sebi pravo da od pokretne zaostavštine naplaćuje porez na
nasleđe i ostale dažbine po svojim zakonima pre no što je izda drugoj
ugovornoj strani.
Član 27
Rasprava nepokretne zaostavštine i odluka o svima tužbama i prav-
nim sporovima, koji se na nju odnose, pripada isključivo sudu ili admini-
strativnoj vlasti one ugovorne strane, u čijoj se oblasti nalazi ova
zaostavština.
636
Član 189.
Član 18
Konsularni funkcionari Visoke S t r a n e Ugovornice, čiji je državljanin
bio pokojnik, sarađivaće sa mesnim vlastima, a po potrebi i sa sudovima,
u svim postupcima, koji bi imali za smer da se izbegnu štete ili kvar
637
Član 189.
638
član 189.
Član 22
Ako kakav francuski državljanin ostavi imanje na teritoriji Kra-
ljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, ili ako kakav državljanin Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca ostavi imanje u Francuskoj i kad teritorialna
vlast proceni vrednost ovih imanja nižu:
u Francuskoj, od 2500 franaka.
u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca od 500 zlatnih dinara, gene-
ralni konsul, konsul, vice-konsul ili konsularni agent moćiće učiniti da
mu se ta imanja predadu. On će sam izvršiti likvidaciju nasledstva,.
ali neće moći predati prihod van teritorije Države u kojoj reziduje pre
no što reguliše pasivu i plaćanje sviju taksa koje bi mogle biti dugovane.
Glava IV
Zaostavštine
Član 29
(1) Državljani jedne Strane ugovornice mogu sticati imovinska
prava na teritoriji druge Strane ugovornice na osnovu zakonskog ili
testamentalnog nasleđivanja pod istim uslovima i u istom obimu kao>
i državljani te Strane ugovornice.
(2) Državljani jedne Strane ugovornice mogu izjavom poslednje
volje (testamentom) raspolagati svojom imovinom koja se nalazi na
teritoriji druge Strane ugovornice.
Član 30
Nasledno-pravni odnosi regulišu se po zakonu one Strane ugovor-
nice čiji je državljanin bio ostavilac u vreme smrti.
Član 31
Ako nema naslednika, nasleđivanje pokretne imovine vrši se po
zakonu Strane ugovornice čiji je državljanin bio ostavilac u v r e m e
smrti, a nasleđivanje nepokretne imovine — po zakonu Strane ugovor-
nice na čijoj se teritoriji imovina nalazi.
Član 32
(1) Sposobnost za pravljenje ili opozivanje testamenta, kao i ništa-
vost testamenta zbog nedostatka u volji zaveštaoca (prinuda, prevara,,
zabluda i dr.), procenjuje se po zakonu Strane ugovornice čiji je drža-
vljanin bio ostavilac u vreme sastavljanja odnosno opozivanja testa-
menta.
(2) Forma u kojoj se sastavlja ili opoziva testament procenjuje se
po zakonu Strane ugovornice čiji je državljanin bio ostavilac u vreme
sastavljanja odnosno opozivanja testamenta. Za punovažnost testamenta
u pogledu forme dovoljno je ako su bili poštovani propisi Strane ugo-
vornice na čijoj je strani testament bio sastavljen odnosno opozvan.
Član 33
Za raspravljanje nepokretne zaostavštine i za rešavanje spornih
zahteva na nasledstvo, nužni deo ili legat koji se odnose na nepokretnu
zaostavštinu, isključivo su nadležni sudovi (organi) one Strane ugovor-
nice na čijoj se teritoriji nalazi nepokretna imovina.
639
Član 189.
Član 34
(1) Za raspravljanje o pokretnim stvarima iz zaostavštine državlja-
na Strana ugovornica, kao i za rešavanje spornih zahteva na nasledstvo,
nužni deo ili legat koji se na te stvari odnose, nadležni su sudovi (or-
gani) one strane ugovornice čiji je državljanin ostavilac u vreme smrti,
ako ovim Ugovorom nije drukčije određeno.
(2) Sudovi (organi) Strana ugovornica predavače radi sprovođenja
rasprave zaostavštine, na molbu suda (organa) Strane ugovornice čiji je
državljanin bio ostavilac, pokretne stvari iz njegove zaostavštine, ako
ovim Ugovorom nije drukčije određeno.
Član 35
(1) Ako na teritoriji jedne Strane ugovornice umre državljanin dru-
ge Strane ugovornice, sud (organ) treba odmah da obavesti o smrti
diplomatsko ili konzularno predstavništvo druge Strane ugovor-
nice i da saopšti sve što mu je poznato o naslednicima, o njihovom
prebivalištu i adresi, o sastavu i vrednosti zaostavštine, kao i o testa-
mentu — ako postoji. Sud (organ) će isto tako postupiti i kad dozna
da je u njegovoj zemlji ostala imovina državljanina druge Strane
ugovornice koji je umro u svojoj ili u trećoj državi.
(2) Ako se postupak za raspravljanje zaostavštine pokrene na teri-
toriji jedne Strane ugovornice, pa se utvrdi da je naslednik državljanin
druge Strane ugovornice — o tome će se obavestiti diplomatsko ili
konzularno predstavništvo te Strane ugovornice.
Član 36
(1) Ako se na teritoriji jedne Strane ugovornice nalazi zaostavština
državljanina druge Strane ugovornice, sud (organ) će na predlog ili po
službenoj dužnosti, preduzeti mere koje su potrebne za obezbeđenje
i upravljanje zaostavštinom. U ovim slučajevima mora se sastaviti popis
pokretnih stvari i po potrebi postaviti pogodno lice za staraoca zaostav-
štine.
(2) Sud (organ) će preduzeti mere navedene u stavu (1) po propisima
koji važe u njegovoj zemlji. Mere obezbeđenja sprovešće se, na traženje
druge Strane ugovornice, i u nekoj naročitoj formi ako ova nije u pro-
tivnosti sa načelima zakonodavstva zamoljene Strane ugovornice.
(3) Ako je u mestu gde se nalazi zaostavština sedište diplomatskog
ili konzularnog predstavništva Strane ugovornice čiji je državljanin
bio umrli, onda se mere navedene u stavu (1) mogu preduzeti samo ako
je diplomatsko ili konzularno predstavništvo bilo o tome blagovremeno
obavešteno; diplomatsko ili konzularno predstavništvo može da učestvu-
je kod preduzimanja službenih radnji i da stavlja predloge.
(4) U ostalim slučajevima treba bez odlaganja izvestiti diplomatsko
ili konzularno predstavništvo o merama koje su preduzete za obezbe-
đenje i za upravljanje zaostavštinom. Na predlog diplomatskog ili kon-
zularnog predstavništva, ove mere mogu se izmeniti ili ukinuti bez
štete po prava trećih lica.
Član 37
(1) Ako je sud (organ) jedne Strane ugovornice proglasio testament
državljanima druge Strane ugovornice, overeni prepis testamenta, zapis-
nika o stanju i sadržini testamenta i zapisnika o njegovom proglašenju
dostavljaju se sudu (organu) Strane ugovornice čiji je državljanin bio
ostavilac, ako po ovom Ugovoru za raspravljanje zaostavštine nije nadle-
žan sud Strane ugovornice u kojoj je testament proglašen. Na isti način
će se postupiti i u slučaju ako je za raspravljanje zaostavštine nadležan
i sud druge Strane ugovornice.
€40
Član 189.
Član 39
(1) Radi stavljanja zahteva navedenih u članu 38, sud (organ) će
oglasom odrediti rok od tri do šest meseci u kome poverioci i naslednici
treba da prijave svoje zahteve i po potrebi pokrenu postupak za njihovo
priznanje. Ako se ti zahtevi u pomenutom roku ne prijave, odnosno
ako se ne pokrene postupak za njihovo priznanje, ne može se odbiti
predaja pokretne zaostavštine pozivanjem na odredbe člana 38.
(2) Objavljivanje oglasa po stavu (1) vrši se po zakonu one S t r a n e
ugovornice na čijoj se teritoriji nalazi pokretna zaostavština.
Član 40
(1) Ako je ostavilac, koji je bio državljanin j e d n e S t r a n e ugovor-
nice, imao poslednje prebivalište na teritoriji druge S t r a n e ugovornice,
mogu naslednici, koji stanuju na teritoriji te druge S t r a n e ugovornice,
zahtevati u roku od šest meseci po smrti ostavioca da sud (organ) te
Strane ugovornice sprovede raspravu p o k r e t n e zaostavštine koja se
nalazi na teritoriji te S t r a n e ugovornice. Ovom zahtevu udovoljiće se
samo ako tome ne prigovori koji od naslednika, lice koje ima pravo na
nužni deo ili legatar i to u roku od t r i meseca od obaveštenja suda
(organa) da je zahtev podnet.
(2) Nasledno pravni odnosi u slučaju iz stava (1) regulišu se po
zakonu S t r a n e ugovornice čiji je državljanin bio ostavilac.
Član 41
Ako državljanin jedne S t r a n e ugovornice u m r e , za v r e m e privre-
menog boravka, na teritoriji druge S t r a n e ugovornice, onda će se stvari
koje je nosio sa sobom, po spisku, bez drugih formalnosti, predati diplo-
matskom ili konzularnom predstavništvu njegove zemlje.
Član 42
U parničnim i v a n p a r n i č n i m stvarima zaostavština, o kojima se
raspravlja na teritoriji jedne S t r a n e ugovornice, diplomatsko ili kon-
zularno predstavništvo . druge S t r a n e ugovornice zastupa svoje drža-
vljane bez posebnog punomoćja, ako su ovi otsutni i nisu odredili
svoje zastupnike.
Član 43
Koja se imovina ima smatrati pokretnom ili nepokretnom, odre-
đuje se po zakonu S t r a n e ugovornice na čijoj se teritoriji nalazi ta
imovina.
Član 44
Svaka Strana ugovornice pridržava sebi pravo da, p r e predaje
pokretne zaostavštine drugoj S t r a n i ugovornici, naplati poreze i t a k s e
kojima podleže po njenom zakonodavstvu sticanje za slučaj smrti.
Član 30
1. U slučaju otvaranja nasleđa državljanina države naimenovanja
organi države prijema dostaviće konzulu prepis testamenta i sve raspo-
ložive podatke o naslednicima i njihovom mestu boravka kao i o sasta-
vu i vrednosti zaostavštine. Isto tako organi države prijema obavestiće
konzula da li je otvoren ostavinski postupak i u kom se stadiju nalazi.
2. Konzul može u vezi zaostavštine državljana države naimeno-
vanja:
a) da sarađuje pri sastavljanju inventara zaostavštine i da prema-
potpisuje zapisnik o tome;
b) da sarađuje sa nadležnim organima države prijema kod svih
mera koje se preduzimaju radi otklanjanja štete ili kvara na imovini
iz zaostavštine, naročito da predlaže prodaju pokretne zaostavštine ako
je prodaja u interesu naslednika. Konzul može da prisustvuje prodaji;
c) da sarađuje pri postavljanju staraoca zaostavštine i u rešavanju
drugih pitanja koja se tiču upravljanja zaostavštinom.
Član 31
1. Ako pokretna zaostavština ili novčani iznosi koji se dobiju pro-
dajom pokretne iH nepokretne zaostavštine na osnovu postupka prove-
denog pred organima države prijema treba da se predaju naslednicima
koji su državljani države naimenovanja, a koji ne učestvuju u postupku
i nisu postavili punomoćnika, onda će se ta pokretna zaostavština od-
nosno novčani iznosi predati konzulu.
2. Ako vrednost zaostavštine državljanina države naimenovanja
koji je umro na teritoriji države prijema, ne premašuje prema oceni
organa države prijema:
U Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji . . 130.000.— dinara
u Narodnoj Republici Poljskoj 10.000.— zlota
a ni jedno od lica koja imaju pravo na nasleđe ne živi na teritoriji
države prijema i nema svoga zastupnika, ili naslednici drukčije ne
odrede, onda će se zaostavština predati konzulu na njegov zahtev bez
prethodnog ostavinskog postupka. Visinu iznosa navedenih u ovom
stavu Strane ugovornice mogu menjati putem razmene nota.
3. Ako je državljanin države naimenovanja umro na putu na teri-
toriji' države prijema, a u trenutku smrti nema na toj teritoriji mesto
stanovanja ili boravka, onda će se njegove stvari i vrednosti koje je
sobom nosio predati konzulu bez prethodnog ostavinskog postupka.
4. Zaostavštine navedene u tač. 1, 2 i 3 člana predaće se konzulu:
a) ako su podmirena i obezbeđena potraživanja poverilaca ostavioca
prijavljena u roku određenom zakonima one Strane ugovornice na čijoj
se teritoriji nalazi zaostavština s tim da ove obaveze prestaju ako se u
roku od šest meseci od dana smrti ostavioca ne dokaže da su gornja
potraživanja zakonski opravdana ili da su upućena nadležnim državnim
organima na razmatranje;
b) ako je plaćen ili obezbeđen porez na nasleđe kao i ostale javne
dažbine.
5. Konzul će zaostavštinu iz čl. 1, 2 i 3 ovoga člana predati nasled-
nicima ili poslati u inostranstvo jedino po propisima države prijema.
Član 32
Ako nadležni organ države prijema sazna da je u raspravi zaostav-
štine koja se kod njega vodi zainteresovan državljanin države naimeno-
vanja o tome će obavestiti konzula te države.
642
Član 189.
Član 33
Odredbe 61. 30, 31 i 32 primenjivaće se također u slučaju smrti
državljanina države naimenovanja koji je kao zapovednik ili član po-
sade broda države prijema umro na moru ili na kopnu bilo u kojoj
državi.
Član 37
U pogledu sposobnosti za sastavljanje ili opozivanje testamenta,
kao i u pogledu pravnih posledica nedostatka volje primenjuje se zako-
nodavstvo Strane ugovornice čiji je državljanin bio ostavilac u momentu
sastavljanja odnosno opozivanja testamenta.
Član 38
U pogledu forme u kojoj se sastavlja ili opoziva testament prime-
njuje se zakonodavstvo Strane ugovornice čiji je državljanin bio osta-
vilac u momentu sastavljanja odnosno opozivanja testamenta. Ipak je
dovoljno ako su bili poštovani propisi zakonodavstva Strane ugovornice
na čijoj je teritoriji testament bio sastavljen odnosno opozvan.
Član 39
1. Ako se u jednoj Strani ugovornici nalazi zaostavština državljanina
druge Strane ugovornice sud će preduzeti na predlog ili po službenoj duž-
nosti mere koje su potrebne za obezbeđenje i upravljanje zaostavštinom.
2. Sud će preduzeti mere navedene u stavu 1. po propisima svoje
države. Međutim, te mere sprovešće se, po molbi suda druge Strane
ugovornice, i u nekoj naročitoj formi ako ovo nije u suprotnosti sa
osnovnim načelima* zakonodavstva zamoljene Strane ugovornice.
3. Ako je u mestu gde se nalazi zaostavština sedište diplomatskog
ili konzularnog predstavništva Strane ugovornice čiji je državljanin
bio umrli, onda se mere navedene u stavu 1. preduzimaju uz jednovre-
meno obaveštenje diplomatskog ili konzularnog predstavništva.
4. U ostalim slučajevima treba bez odlaganja izvestiti diplomatsko
ili konzularno predstavništvo o svim merama koje su preduzete za obez-
beđenje i upravljanje zaostavštinom. Na predlog diplomatskog ili kon-
zularnog predstavništva ove se mere mogu izmeniti ili ukinuti bez
štete po prava trećih lica.
Član 40
Otvaranje i proglašenje testamenta vrši sud Strane ugovornice na
čijoj se teritoriji nalazi testament. Overeni prepis testamenta i zapisnika
o stanju i sadržini testamenta, prema okolnostima i zapisnik o njegovom
proglašenju, dostavljaju se sudu Strane ugovornice čiji je državljanin
bio ostavilac, nadležnom za raspravu zaostavštine, ukoliko po odred-
643
Član 189.
Član 41
Nadležni sud Strane ugovornice, čiji je državljanin bio ostavilac,
koji ima na' čuvanju testament dužan je da na zahtev nadležnog suda
za obezbeđenje zaostavštine izda ovome overen prepis testamenta.
Član 42
Za raspravljanje o nepokretnim stvarima iz zaostavštine i za reša-
vanje zahteva na nasledstvo, nužni deo ili legat koji se na te stvari
odnose, nadležni su sudovi one Strane ugovornice na čijoj se teritoriji
te stvari nalaze.
Član 43
1. Za raspravijanje o pokretnim stvarima iz ostavštine državljana
Strana ugovornica, kao i za rešavanje spornih zahteva na nasledstvo,
nužni deo ili legat koji se na te stvari odnose, nadležni su sudovi Strane
ugovornice čiji je državljanin ostavilac.
2. Međutim, ako je ostavilac, koji je bio državljanin jedne Strane.
ugovornice, imao poslednje prebivalište na teritoriji druge Strane ugo-
vornice, mogu naslednici ili lica koja imaju pravo na nužni deo
nasleđa, koji stanuju na teritoriji te druge Strane ugovornice, zahtevati
u roku iz člana 46. stav 1. da sud te Strane ugovornice sprovede ras-
pravu pokretne zaostavštine koja se nalazi u istoj državi. Ovom zahtevu
udovoljiće se ako tome ne prigovori koji naslednik, legat ili lice koje
ima pravo na nužni deo nasleđa, u roku od tri meseca po isteku roka
iz člana 46. stav 1. Ako nema prigovora sudovi te Strane ugovornice
nadležni su i za rešavanje spornih zahteva na zaostavštinu. ,
3. Isto tako ne isključuje se nadležnost suda Strane ugovornice u
kojoj se stvari nalaze u slučaju kad izvršenje koje je doneo sud nadle-
žan po stavu 1. nije više moguće.
4. Ako u smislu stava 2. treba .da o pokretnoj zaostavštini raspra-
vlja sud Strane ugovornice u kojoj se ta zaostavština nalazi, primenji-
vaće se materijalne odredbe naslednog prava Strane ugovornice, čiji
je državljanin bio ostavilac, i to kako kod rasprave zaostavštine tako
i pri rešavanju spornih zahteva na zaostavštinu.
Član 44
Sudovi Strana ugovornica predavače radi sprovođenja rasprave
zaostavštine u smislu člana 43. stav 1, na molbu nadležnih sudova Stra-
ne ugovornice čiji je državljanin bio ostavilac, pokretne stvari iz
njegove zaostavštine, ukoliko odredbama ovog Ugovora nije drukčije
određeno.
Član 45
1. Na zahtev naslednika, legatara ili lica koja imaju pravo na
nužni deo nasleđa, koji su državljani Strane ugovornice u kojoj se nalazi
zaostavština ili koji borave na njenoj teritoriji, može sud da zadrži za-
ostavštinu ili odgovarajući deo iste, dok nadležni sud Strane ugovornice
čiji je državljanin bio ostavilac, pravosnažno ne odluči o zahtevu nasled-
nika ili legatara ili lica koja imaju pravo na nužni deo nasleđa.
2. Iste mere može sud preduzeti i na zahtev poverilaca ostavioca
koji su državljani Strane ugovornice na čijoj teritoriji se nalazi za-
ostavština, ili koji na toj teritoriji borave, ako svoja potraživanja prijave
1, po potrebi, pokrenu postupak za njihovo priznanje.
Član 46
1. Radi stavljanja zahteva navedenih u članu 45. odrediće sud
oglasom rok od tri do šet meseci u kome se zahtevi gorepomenutih lica
644
Član 189.
Član 47
Svaka Strana ugovornica pridržava sebi pravo da pre predaje po-
kretne zaostavštine naplati sve poreze i takse kojima podleže nasleđe
po njenom zakonodavstvu.
Član 48
Koja se imovina ima smatrati pokretnom ili nepokretnom određuje
se po zakonodavstvu Strane ugovornice u kojoj se ta imovina nalazi.
Glava IV
Zaostavštine
Član 34
1. Državljani jedne strane ugovornice mogu sticati dobra i prava
na teritoriji druge strane ugovornice na osnovu zakonskog ili testamen-
talnog nasleđivanja pod istim uslovima i u istom obimu kao domaći
državljani.
2. Državljani jedne strane ugovornice mogu testamentom raspola-
gati svojim pokretnim i nepokretnim dobrima koja se nalaze na teri-
toriji druge strane ugovornice.
Član 35
1. Sopstvenost za pravljenje ili opozivanje testamenta, kao i pravne
posledice nedostatka volje određuju se po zakonu strane ugovornice
čiji je državljanin bio zaveštalac u vreme sastavljanja odnosno opozi-
vanja testamenta.
2. Forma sastavljanja ili opozivanja testamenta određuje se po
zakonu strane ugovornice čiji je državljanin, bio zaveštalac u vreme
sastavljanja ili po zakonu strane ugovornice na čijoj je teritoriji testa-
ment sastavljen odsnosno opozvan. ' -
Član 36
1. Za raspravljanje o pokretnim stvarima iz zaostavštine državljana
strana ugovornica, kao i za rešavanje sporova iz nasledno-pravnih od-
nosa u vezi sa ovim stvarima, nadležan je organ one strane ugovornice
čiji je državljanin bio ostavilac u vreme smrti, ako ovim ugovorom
nije drukčije određeno.
2. Za raspravljanje nepokretne zaostavštine državljana strana ugo-
vornica, kao i za rešavanje sporova iz nasledno-pravnih odnosa u vezi
sa ovim nepokretnostima, isključivo je nadležan organ one strane ugo-
vornice na čijoj se teritoriji nalazi nepokretna imovina.
" Član 37
Ako je ostavilac koji je bio državljanin jedne strane ugovornice,
imao poslednje prebivalište na teritoriji druge strane ugovornice, mogu
naslednici koji imaju prebivalište odnosno boravište na teritoriji te
druge strane agovornice zahtevati u roku od šest meseci od smrti
ostavioca da nadležni organ te strane ugovornice sprovede raspravu
pokretne zaostavštine koja se nalazi na njenoj teritoriji. O ovom zahtevu
I 645
Član 189.
646
Član 189.
Član 43
1. Na zahtev poverilaca koji imaju prebivalište odnosno boravište
na teritoriji strane ugovornice gde se nalazi pokretna zaostavština
umrlog državljanina druge strane ugovornice, nadležan organ može
zadržati celokupnu zaostavštinu ili dovoljan deo iste dok se ne odluči
o njihovim potraživanjima prema zaostavštini.
2. Radi stavljanja zahteva iz stava 1. ovog člana nadležan organ
će oglasom pozvati poverioce da u određenom roku, koji ne može biti
kraći od 30 dana ni duži od 6 meseci, prijave svoje zahteve prema za-
ostavštini i po potrebi pokrenu postupak za njihovo priznanje. Ako po-
verioci ne prijave svoje zahteve u tom roku, ili ako ne pokrenu
postupak za priznanje svojih zahteva, ne može se sa ovog razloga
odbiti predaja pokretne zaostavštine.
Član 44
1. Proglašenje testamenta vrši nadležan, organ one strane ugovor-
nice na čijoj se teritoriji nalazi testament.
2. Ako je organ jedne strane ugovornice proglasio testament drža-
vljanina druge strane ugovornice, overen prepis testamenta, zajedno sa
podacima o stanju testamenta i prepisom zapisnika o proglašenju testa-
menta, dostaviće se nadležnom organu strane ugovornice čiji je drža-
vljanin bio zaveštalac. Na isti način postupiće se i u slučaju ako je
za raspravljanje zaostavštine nadležan i organ druge strane ugovornice.
3. Organ koji je proglasio testament može, na zahtev organa, druge
strane ugovornice, dostaviti ovom i originalni testament.
Član 45
1. U svim naslednim predmetima po kojima se raspravlja na teri-
toriji jedne strane ugovornice, diplomatsko ili konzularno predstavništvo
druge strane ugovornice je ovlašteno da zastupa svoje državljane bez
posebnog punomoć ja, ako su ovi odsutni i nisu odredili svoje puno-
moćnike.
2. Odredbom stava 1. ovog člana ne dira se u odredbe o obaveznom
zastupanju od strane advokata.
Član 46
Pokretna vakantna zaostavština predaje se strani ugovornici čiji
je državljanin bio ostavilac u vreme smrti, a u pogledu nepokretne
vakantne zaostavštine primeniće se zakon strane ugovornice na "čijoj
se teritoriji ta imovina nalazi.
647
Član 189.
Član 21
Konzuli imaju sledeća prava u odnosu na zaostavštinu državljana
države koja je postavila konzula i mogu ta prava da koriste sami ili
preko lica koja oni ovlaste:
a) da učestvuju u popisu zaostavštine i u potpisivanju odgovarajućeg
protokola;
b) da opšte sa nadležnim vlastima države sedišta konzula radi pre-
duzimanja mera u cilju sprečavanja oštećenja ili uništenja imovine iz
zaostavštine.
Član 22.
1. Pokretna imovina koja ostane na teritoriji jedne od strana ugo-
vornica posle smrti državljanina druge strane ugovornice, predaje se
konzulu države čiji je državljanin bio umrli, kako bi se sa tom imo-
vinom postupilo po zakonu države koja je postavila konzula.
2. Po stavu 1. ovog stava neće se postupiti:
a) ukoliko u roku od 6 meseci posle smrti ostavioca lice koje polaže
pravo na nasleđe ili dio nasleđa ili legat, čije se boravište nalazi na
teritoriji države sedišta konzula postavi zahtev da se zaostavština ras-
pravi pred nadležnim sudom države sedišta konzula. U tom slučaju
raspraviće se zaostavština po zakonu države koja je postavila konzula.
Uslov iz ove tačke primeniće se samo ukoliko je umrli bio stalno
nastanjen na teritoriji države sedišta konzula;
b) dok se ne regulišu sve obaveze koje.terete tu pokretnu imovinu,
ukoliko se u roku od šest meseci posle smrti ostavioca prijave nadležnim
vlastima.
3. U pogledu nepokretne imovine primenjuju se zakoni države na.
čijoj se teritoriji nepokretna imovina nalazi.
648
I >••
Član 189.
Zaostavština
Član 36
Načelo jednakosti
1. Državljani jedne Strane ugovornice mogu sticati dobra i prava,
na teritoriji druge Strane ugovornice na osnovu zakonskog ili testa-
mentalnog nasleđivanja pod istim uslovima i u istom obimu kao i do-
maći državljani.
2. Državljani jedne Strane ugovornice mogu testamentom raspolagati
.svojom imovinom koja se nalazi na teritoriji druge Strane ugovornice.
Član 37 .
Primena naslednog zakona
1. Pravo nasleđa pokretne imovine reguliše se po zakonu one Strane
ugovornice čiji je državljanin bio ostavilac u vreme smrti.
2. Pravo nasleđa nepokretne imovine reguliše se po zakonu one
Strane ugovornice na čijoj teritoriji se imovina nalazi.
Član 38
Forma testamenta
Forma testamenta i opozivanje istog određuje se po zakonu Strane
ugovornice čiji je državljanin bio zaveštalac u vreme sastavljanja
ili opozivanja testamenta ili po zakonu Strane ugovornice na čijoj je
teritoriji testament sastavljen odnosno opozvan.
Član 41
Izveštavanje o smrti
1. Ako na teritoriji jedne Strane ugovornice umre državljanin druge
Strane ugovornice, nadležan organ će o tome odmah obavestiti diplo-
matsko ili konzularno predstavništvo te Strane ugovornice i saopštiti
sve što mu je poznato o naslednicima, o njihovom prebivalištu ili bora-
vištu, o sastavu i vrednosti zaostavštine kao i da li postoji testament.
Ovako će se postupiti i u slučaju kad nadležan organ jedne Strane ugo-
vornice sazna da je državljanin druge Strane ugovornice, koji je umro
van teritorija obeju Strana ugovornica, ostavio imovinu na teritoriji nje-
gove države.
2. Ako diplomatsko ili konzularno predstavništvo ranije sazna za
smrt svoga državljanina dužno je da o tome izvesti nadležan organ
druge Strane ugovornice radi preduzimanja mera za očuvanje zaostav-
štine.
3. Ako organ jedne Strane ugovornice u postupku za raspravljanje
zaostavštine sazna da je za nasleđe zainteresovan državljanin druge
Strane ugovornice, obavestiće o tome diplomatsko ili konzularno pred-
stavništvo te Strane ugovornice.
Član 42
Mere za očuvanje zaostavštine
1. Organi Strana ugovornica izvršiće popis i preduzeti u skladu sa
svojim zakonom, druge neophodne mere za očuvanje i upravljanje
zaostavštine, koju je na njihovoj teritoriji ostavio državljanin druge
Strane ugovornice.
2. O merama koje se preduzimaju po stavu 1. ovog člana obavestiće
se odmah diplomatsko ili konzularno predstavništvo druge Strane
ugovornice, koje može da učestvuje u sprovođenju ovih mera. Na predlog
diplomatskog ili konzularnog predstavništva, ove mere mogu se izmeniti,
ukinuti ili odložiti.
3. Na zahtev diplomatskog ili konzularnog predstavništva predaće
se istom pokretna zaostavština i lične i druge isprave umrlog.
Član 43
Proglašenje testamenta
1. Otvaranje i proglašenje testamenta spada u nadležnost organa
Strane ugovornice na čijoj se teritoriji testament nalazi.
2. Ako je organ jedne Strane ugovornice proglasio testament drža-
vljanina druge Strane ugovornice, overen prepis testamenta, zajedno sa
podacima o stanju testamenta i prepisom zapisnika o proglašenju testa-
menta, a po potrebi i originalni testament, dostaviće se nadležnom
organu Strane ugovornice čiji je državljanin bio zaveštalac. Ovako će se
postupiti i u slučaju ako je za raspravljanje zaostavštine nadležan i
organ druge Strane ugovornice.
Član 44
Ovlašćenja diplomatsko-konzularnog predstavnika u ostavinskom
postupku
U svim naslednim predmetima po kojima se raspravlja na terito-
riji jedne Strane ugovornice, diplomatsko ili konzularno predstavništvo
druge Strane ugovornice ima pravo da zastupa svoje državljane pred
nadležnim organima bez posebnog punomoć ja, ako su oni odsutni i ako
nisu ovlastili lice da ih zastupa.
Član 45
Predaja nasledstva
Ako po okončanju ostavinskog postupka treba predati pokretne
stvari nasledniku državljaninu druge Strane ugovornice, koji ima pre-
w val ište odnosno boravište na teritoriji te Strane ugovornice, ova imo-
Član 189 — 190.
20) Ugovor o t r g o v i n i i p l o v i d b i s V e l . B r i t a n i j o m i I r s k o m
od 12. V 1927. (SI. n o v i n e b r . 4 6 — X I I od 2 8 . II 1 9 2 8 ) :
Član 24
U slučaju smrti državljanina jedne od Ugovornih Strana na terito-
riji druge, koji ostavlja iza sebe rodbinu ili ne ostavlja u mestu smrti
nikoga, koji bi bio ovlašćen po zakonima njegove zemlje, da vodi brigu
i upravlja zaostavštinom, nadležni konsularni činovnik zemlje, kojoj
je umrlo lice pripadalo, biće ovlašćeno da po izvršenju potrebnih for-
malnosti uzme zaostavštinu na čuvanje, te da njome upravlja na način
i uz ograde predviđene zakonom zemlje, u kojoj se nalazi zaostavština.
Podrazumeva se, da će u svemu što se odnosi na upravljanje imo-
vinom umrlih lica, svako pravo, povlastica ili oslobođenje, koje je jedna
od Ugovornih Strana već dala ili će u buduće dati konsularnim činovni-
cima bilo koje druge strane zemlje, biti prošireno odmah i bezuslovno
i na konsularne činovnike druge Ugovorne Strane.
Sudska praksa
1. Za raspravljanje ostavine državljanina SAD, i kad se ona sastoji od
pokretnih stvari, nadležni su po principu retorzije naši sudovi i primjenjivi
naši propisi (Rješenje Okružnog suda Split Gž 732/55 od 12. XII 1955).
2. Grčko zakonodavstvo u nasljednopravnim stvarima predviđa sistem
»forum rei sitae« kako za raspravljanje nepokretne, tako i za raspravljanje
pokretne ostavine, bez obzira da li su u pitanju domaći ili strani državljani.
Nije stoga bilo uvjeta za prihvaćanje prijedloga da se kao mjesno nadležan
odredi neki sud na teritoriju FNRJ za raspravu ostavine (Savezni vrhovni
sud R 74/61 od 8. II 1962). '
Član 190.
Za raspravu ostavine osobe bez drj3»4jSnstva ili osobe čije se drža-
vljanstvo ne može ustanoviti u mjgteau njezine nepokretne imovine koja
se nalazi u Federativnoj NajotKoj Republici Jugoslaviji isključivo je nad-
ležan jugoslavenski sud
Isto tako jugoslavenski je sud isključivo nadležan za raspravu osta-
vine takve osgb«5 u pogledu njezine pokretne imovine koja se nalazi u
Federativnoj<Narodnoj Republici Jugoslaviji, ako je u vrijeme smrti ta
osoba iprala prebivalište odnosno boravište u Federativnoj Narodnoj
Repabfici Jugoslaviji.
651
Član 190 — 191.
Mjesna nadležnost
Član 191.
Za ostavinsku raspravu mjesno je nadležan kotarski sud na čijem je
području ostavilac u vrijeme smrti imao prebivalište odnosno boravište
(ostavinski sud). * ~
Ako ostavilac u vrijeme smrti nije imao ni prebivalište ni boravište
u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji, nadležan je sud na čijem
se području nalazi pretežni dio njegove ostavine.
Ako se nijedan dio ostavine ne nalazi u Federativnoj Narodnoj
Republici Jugoslaviji, Savezni vrhovni sud odredit će koji će kotarski
sud biti mjesno nadležan.
Privremene mjere za osiguranje ostavine može narediti sud na čijem
je području ostavilac umro, kao i sud na čijem se području nalazi imovina
ostavioca.
Kad za ostavinsku raspravu nije nadležan jugoslavenski sud, nadle-
žnost jugoslavenskog suda koji je ovlašten da provodi pojedine radnje
određuje se prema prethodnim stavovima ovog člana.
652
Član 191.
653
Član 191.
654
Član 191 — 192.
655
Član 192 — 193.
Sudska praksa
Radi ocjene svoje nadležnosti za raspravljanje ostavine sud prethodno
mora utvrditi posljednje prebivalište ostaviočevo. Za ovo nije dovoljan po-
datak o posljednjem mjestu stanovanja u izvodu iz matične knjige umrlih
(Rješenje Saveznog vrhovnog suda R 1419/56 od 19. IX 1956, Zb. 1/3-1956,
br. 725).
Dužnost matičara
Član 193.
Kad je neka osoba umrla ili je proglašena za umrlu,- matičar koji je
nadležan da izvrši upis smrti u matičnu knjigu umrlih dužan je u roku
od trideset dana po izvršenom upisu dostaviti smrtovnicu ostavinskom
sudu.
Ako matičar nije u mogućnosti da pribavi podatke za sastav smrtov-
nice, dostavit će smrtovnicu samo sa onim podacima kojima raspolaže,
iznijet će razloge zbog kojih nije mogao smrtovnicu potpuno sastaviti
i navest će podatke koji bi mogli poslužiti sudu za pronalaženje nasljed-
nika i imovine umrloga.
Ako je neka osoba umrla izvan područja općj£te__u_kojox.je imala
prebivalište ili boravište, matic^F^~ostavihskom"^iuludos(aviti samo
Tžvoa~1ž*~tnatlčne knjigu uim3tnTifaTT'T~p'ffa^EEe~~go^iinaraspolaže a kgfl
€56
Član 193.
Kako se s a s t a v l j a s m r t o v n i c a
Član 194.
Smrtovnica sastavlja se na temelju podataka dobivenih od srodnika
umrlog, od osoba s kojima je umrli živio, kao i od drugih osoba koje
mogu pružiti podatke koji se unose u smrtovnicu.
Smrtovnica sastavlja se i u slučaju kad umrli nije ostavio nikakve
imovine.
658
Član 194 — 195.
Č l a n 195.
Ako je ostavinskom sudu dostavljena nepotpuna smrtovnica ili samo
izvod iz matične knjige umrlih, sud će prema okolnostima sam sastaviti
smrtovnicu u sudu, ili će narediti da smrtovnicu sastavi sudski službenik
izvan suda, ili će sastavljanje smrtovnice povjeriti matičaru koji može
sastaviti smrtovnicu.
Sud može, kad je to zgodno, sam sastaviti smrtovnicu i izvan slu-
čajeva iz prethodnog stava, ako je izvodom iz matične knjige umrlih
ili drugom javnom ispravom dokazana smrt neke osobe ili njezino progla-
šenje za umrlu.
659
Član 195 — 196.
Sadržaj smrtovnice
Član 196.
U smrtovnicu unose se ovi podaci:
1) porodično i rođeno ime umrlog i ime njegovog oca, zanimanje,
datum rođenja i državljanstvo umrlog, a za umrle ženske osobe i njihovo
djevojačko porodično ime;
2) dan, mjesec i godina, mjesto i po mogućnosti sat smrti;
3) mjesto u kome je umrli imao prebivalište odnosno boravište;
4) porodično i rođeno ime, datum rođenja, zanimanje, prebivalište
odnosno boravište bračnog druga umrlog, i bračne, vanbračne i usvojene
djece;
1
2
Tako Z u g 1 i a, op. cit., str, 51.
3
O tome nema posebnog propisa sličnog onome iz § 30. biv. VP.
Vidi Z i l i ć - S a n t e k , op. cit., str. 288.
ma
Član 196.
661
Član 196.
će, dakle, u ovom slučaju (iz čl. 216. st. 4 ZN), poslužiti za utvrđivanje
nasljednika i prava koja im pripadaju iz ostavine.
2. Smrtovnica se o b a v e z n o sastavlja i onda ako umrli n i j e
o. s t a v i o n i k a k v e i m o v i n e (čl, 194. st. 2 ZN). U tom slučaju po-
daci iz smrtovnice mogu poslužiti drugim zainteresiranim osobama za
event. ostvarivanje njihovih prava prema nasljednicima ostavioca, ili
prava koja posredno za njih izviru iz činjenice što je neka osoba umrla
(npr. ostvarivanje prava na rentu koja na osnovu osiguranja pripada
određenim osobama). Smrtovnica može naime poslužiti za utvrđivanje
l e g i t i m a c i j e osoba kojima pripada pravo ili imaju pravni interes
na reguliranju nekih imovinskopravnih ili porodičnopravnih odnosa i
obaveza ostavioca, a koji mogu biti važni za statusne i imovinskopravne
odnose i položaj nasljednika ili trećih osoba, npr. za utvrđivanje kojim
osobama kao nasljednicima pripada pravo na preuzimanje i nastavljanje
pokrenute parnice u statusnim odnosima: zahtjeva za utvrđenje ili ospo-
ravanje očinstva (čl. 22. st. 1, 28- i 31. st. 1 OZORD), razvoda, poništaja
ili oglašenja braka nepostojećim (čl. 50, 71, st. 1 OZB), kao i nastavljanje
parnica pokrenutih za života ostavioca (bilo u aktivnoj-tužiteljskoj ili
pasivnoj-tuženičkoj ulozi).
3. Među podacima koje sadrži smrtovnica posebno su nabrojeni:
1) podaci o i d e n t i t e t u umrloga (tač. 1),
2) podaci o v r e m e n u i m j e s t u s m r t i tač. 2). Ovi podaci
su od posebne važnosti, jer se prema času smrti utvrđuje:
a) kojim osobama pripada p r a v o n a s l j e d s t v a , tj. koje su
d o ž i v j e l e čas delacije ili su u tome času bile z a č e t e — (čl.
130. ZN);
b) krug zakonskih nasljednika i r e d o s l i j e d nasljeđivanja
(čl. 9, 10, 11, 14—22, 23, 24 i 25 ZN);
c) tko su n u ž n i nasljednici (čl. 30. ZN);
d) s p o s o b n o s t nasljednika (čl. 130. ZN) i event. nedostoj-
nost za nasljeđivanje (čl. 131, 132. ZN), isključenje nužnog nasljed-
nika iz nasljednog dijela (čl. 47. ZN); lišenje nužnog nasljednika
nasljednog dijela u korist njegovih potomaka (čl. 50. ZN);
e) osobe kojima pripada pravo na i z d v a j a n j e predmeta ku-
ćanstva (čl. 38. ZN) ako su živjele u istom domaćinstvu zajedno s
ostaviocem u času njegove smrti;
f) ostavinska i m o v i n a i njena v r i j e d n o s t (čl. 198. st.
1—3, 200. ZN), kao i vrijednost i veličina nasljedničkih dijelova (čl.
33. st. 2—5, čl. 35, 36. ZN);
g) početak toka rokova z a s t a r e prava na ostvarivanje na-
slj ednopravnih zahtj eva;
h) nadležnost ostavinskog suda (čl. 188—191. ZN).
Za osobe koje su pravomoćnom sudskom "odlukom proglašene umr-
lima, kao dan smrti uzima se onaj dan koji je kao takav n a v e d e n u
rješenju o proglašenju za umrlog. Ako taj dan nije označen, kao dan
smrti uzima se dan kad je odluka o proglašenju za umrlog postala p r a -
v o m o ć n a (čl. 129. st. 2 ZN).
662
Član 196.
663
Član 196.
664
Član 196—197.
isključenja od prava na nužni dio, (u smislu čl. 47. tač. 2, 3. i 4. ZN) i liše-
nja nužnog dijela u korist potomaka (u smislu čl. 50. st. 1 ZN), da li
nasljednik ima i koliko obradivog poljoprivrednog zemljišta (čl. 153, 227.
st. 2 ZN) i da li živi u domaćinstvu koje već ima dozvoljeni maksimum
(čl. 24. st. 2 i 3 ZOPZF), kao i druge podatke koji mogu ostavinskom
sudu olakšati raspravljanje ostavine.
5. U ZN nisu preuzeta prav. pravila sadržana u tač. 9. § 36. biv. VP,
po kojima se u smrtovnici moralo obavezno označiti da li je umrli ruko-
vao novcem »javnog nadleštva, zadužbine (zaklade) ili slične javne usta-
nove i da li je iz koje javne blagajne dobivao plaću, penziju ili beriva«.
Isto tako u ZN nisu preuzeta ni prav. pravila iz § 45. st. 4 biv. VP, prema
kojima »ako se u zaostavštini nađu predmeti koje sud mora po postojećim
propisima predati drugoj vlasti ili kojoj javnoj ustanovi, sastavljač smr-
tovnice će ih odmah pri sastavljanju smrtovnice primiti i predati' sudu«.
Ovdje se radi o takvim predmetima za koje je očito, prema vanjskim
oznakama, da pripadaju javnim arhivima, bibliotekama, muzejima, kabi-
netima, vojnim i sličnim ustanovama i si. (službeni spisi, nacrti, planovi,
kopije itd).
U ZN nema odredaba o o b a v j e š t a v a n j u nadležnih organa o
pokretanju ostavinskog postupka, kako bi oni mogli sudjelovati, odnosno
zahtijevati izvršenje nekih radnji od značaja za ostavinski postupak (npr.
o popisu i procjeni ostavinske imovine, o izdvajanju iz ostavine i predaji
vlasnicima imovine za koju je očigledno da je društvena ili da pripada
trećim osobama). Takve odredbe sadržavao je biv. VP u prav. pravilu
iz § 67. u tač. 1—7, u kojima je predviđena dužnost obavještavanja: sta-
ratelja osoba pod starateljstvom kojima su ostavljeni legati; pravobrani-
laštva, odnosno organa uprave, ako je nasljedstvo ili legat ostavljen dr-
žavi, samoupravnom tijelu, javnom zavodu, školi, zadužbini; neposrednog
starješine, ako je umro javni službenik koji je rukovao službenim, nov-
cem; nadležnog organa socijalnog osiguranja, ako je umrla osoba bila
uživalac mirovine ili invalidnine ili kojeg drugog prava na teret socijal-
nog osiguranja; advokatska komora, ako je umro advokat koji je imao
advokatsku kancelariju.
Držimo da takva obavještenja u pojedinim slučajevima neće biti
suvišna i ako ih ZN nije izričito predvidio.
K a d se vrši p o p i s i p r o c j e n a
Član 197.
Popis i procjena imovine umrlog vrši se po odluci ostavinskog suda,
kad se ne zna za nasljednike ili za njihovo boravište, kad su nasljednici
osobe koje uslijed maloljetnosti, duševne bolesti ili drugih okolnosti nisu
sposobne nikako ili nisu sposobne potpimo da se same staraju o svojim
poslovima, kad ostavinu treba predati narodnom odboru ili društvenoj
organizaciji, ili u drugim opravdanim slučajevima.
Sud će narediti da se izvrši popis i procjena i u slučaju kad to za-
htijevaju nasljednici, zapisovnici ili vjerovnici umrloga.
665
Član 197.
1
Vidi B 1 a g o j e v i ć, op. cit, str. 374.
666
Član 197
667
Član 197—198.
Što o b u h v a ć a popis
Član 198.
Popis će obuhvatiti cjelokupnu imovinu nepokretnu i pokretnu koja
je bila u posjedu umrlog u vrijeme njegove smrti.
Popis će obuhvatiti imovinu koja je pripadala umrlom a koja se
nalazi kod druge osobe, sa označenjem kod koga se nalazi ta imovina
i po kojem osnovu, kao i imovinu koju je držao umrli a za koju se
tvrdi da nije njegovo vlasništvo.
4
Tako Z u g 1 i a, nav. djelo, str. 59 in fine.
668
Član 198.
nalazi, tko njome upravlja (nasljednik ili koji, staralac ili privremeni upra-
vitelj). Ovo je važno radi toga da bi se moglo odlučiti o potrebi raspra-
vljanja ostavine (čl. 216. st. 2 ZN) i odrediti mjesnu nadležnost ostavin-
skog suda ako ostavilac nije imao prebivalište ni boravište na području
FNRJ.
5. P o p i s o m treba obuhvatiti i onu ostaviočevu imovinu koja se
nalazi u posjedu koje d r u g e o s o b e po bilo kom pravnom temelju
(posluga, zalog, zakup, najam, itd.). U slučaju spora o tome da li je neka
imovina vlasništvo ostavioca i da li spada u ostavinu, treba i takvu imo-
vinu obuhvatiti popisom uz naznačenje osobe koja tvrdi da imovina ili
stvari ne spadaju u ostavinu. U zapisniku koji se sastavlja prilikom popisa
i procjene navest će se i razlozi osporavanja ako ih je stranka navela.
Na isti način će se postupiti ako je među nasljednicima s p o r n o da li i
u kome opsegu nekom od njih pripada pravo na izdvajanje (čl. 37. i 38.
ZN). Ako t r e ć a osoba ustvrdi da su popisane i procijenjene stvari nje-
zino vlasništvo, može svoje pravo vlasništva dokazivati u parnici.
Ostavinski sud odlučuje o tome da li i koji predmet treba unijeti u
popis i procijeniti. Ako je vlasništvo osporeno, sud će uputiti stranke na
p a r n i c u (čl. 225. tač. 1. i 2. i čl. 226. st. 1 ZN) i p r e k i n u t i ostavin-
sku raspravu.
Stvari koje su d a r o v a n e za slučaj smrti ne smatraju se sastavnim
dijelom ostavine, pa se samo popisuju, a ne procjenjuju.
Isto se tako samo p o p i s u j u stvari i prava koja su predmet ugo-
vora o doživotnom u z d r ž a v a n j u (čl. 122. ZN). Naime, spomenuti
ugovor nije ugovor o nasljeđivanju, nego ugovor o otuđenju stvari uz
naknadu.
Ne p o p i s u j e se imovina koju je ostavilac za života ustupio i ras-
podijelio svojim potomcima ili bračnom drugu (čl. 111. ZN), budući da
ova imovina ne ulazi u ostavinu (čl. 114. st. 2 ZN), a u pravilu, nije se
nalazila u posjedu ostavioca.
6. P o t r a ž i v a n j a i d u g o v i umrlog, ne popisuju se nego se
mr.raju samo »zabilježiti«, pri -čemu treba navesti podatke o dužnicima
odnosno vjerovnicima ostavioca, o v i s i n i potraživanja i dugovanja
za svakog od njih, o pravnom osnovu na kome se temelje, kao i eventu-
alno čime je i na koji način osigurana njihova realizacija (mjenično po-
kriće, polog, zalog i si.).
Podaci o neplaćenom p o r e z u unose se u popis tako, što će pored
visine neplaćenog poreza trebati navesti i poreski osnov, kao i vrijeme
dospjelosti (postanka) poreske obaveze.
N a č i n popisivanja i procjene regulirani su odredbama čl. 199. i 200.
ZN, a sam postupak oko procjene odredbama čl. 201. do 203. ZN.
Sudska praksa
1. Vlasnici imovine, popisane u ostavim trećih osoba, ne gube svoje pravo
na toj imovini ako je ona predana nasljednicima kao imovina ostavioca,
makar u toku ostavinskog postupka nisu svoje pravo isticali (Vrhovni sud
AP Vojvodine Gž 1222/55, Glasnik, br. 8/56, str. 35).
2 Kada su pokretnine ostavioca postojale u času njegove smrti, tada za
odluku o ustanovljenju imovine, t. j. da te pokretnine spadaju u ostavinsku
imovinu, nije odlučeno to, što ih je eventualno koji od sunasljeđnika poslije
smrti ostavioca otuđio (Rješenje Okružnog suda Zagreb Gž 6695162 od 17. I
1963).
670
Član 199.
Način popisivanja
Član 199.
Pokretne stvari popisuju se po vrsti, rodu, broju, mjeri i težini lii
pojedinačno.
Nekretnine popisuju se pojedinačno sa označenjem mjesta gdje se
nalaze, kulture zemljišta, i zemljišno-knjižnih podataka ako su poznati.
671
Član 199 — 200.
672
Član 200 — 201.
Tko vrši p o p i s i p r o c j e n u
Član 201.
Popis i procjenu imovine vrši službenik narodnog odbora općine
(građa).
Popis i procjenu imovine može izvršiti i službenik suda koga sudac
odredi.
Popis i procjena vrši se u prisutnosti dva punoljetna građanina, a kad
je to potrebno i uz sudjelovanje vještaka.
Popisu i procjeni može prisustvovati svaka zainteresirana osoba.
za osiguranje ostavine (čl. 204. st. 1 ZN), narodni odbor općine nije ovla-
šten da po vlastitoj inicijativi ili na zahtjev nasljednika ili zainteresira-
nih osoba odredi izvršenje popisa ili procjene, odnosno da pristupi
izvršenju popisa ili procjene. Takav popis i procjenu ostavinski sud
nije dužan uzeti u obzir.
Narodni odbor može ovlastiti matičara da vrši popis i procjenu.
Kod popisa i procjene cjelokupne ostavinske imovine može sudjelo-
vati više narodnih odbora ako imovina leži na području više općina, u
kome se slučaju popisuje i procjenjuje imovina po dijelovima gdje se
nalaze.
2. Sud može odrediti da popis ili procjenu, ili oboje, izvrši s u d s k i
službenik u slučaju kad s obzirom na sastsv ostavine, smatra da popis
i procjenu ne bi mogao uspješno obaviti službenik narodnog odbora opći-
ne, ili kad nije zadovoljan s načinom na koji su popis i procjena izvršeni-
Ako su stranke p r i g o v o r i l e popisu i procjeni imovine koju je oba-
vio službenik narodnog odbora, ostavinski sud može odrediti da sudski
službenik p o n o v n o izvrši popis i procjenu (čl. 222. st. 1 ZN). U ovom
slučaju sud ne može popis i procjenu povjeriti službeniku narodnog
edbora.
3. Prisustvo dvojice punoljetnih (i poslovno sposobnih) građana oba-
vezno je bez obzira da li popis i procjenu vrši službenik općine ili služ-
benik suda. Građani koji prisustvuju popisu imaju svojstvo s v j e d o k a
radnji koje se prilikom popisa vrše.O) Oni jamče da je u popis unesena,
odnosno procijenjena sva imovina koja im je pokazana da su vještaci
procijenili vrijednost pojedinih predmeta na iznose i na način označen
u popisu, kao i o tome koji su prigovori prilikom, popisa ili procjene
istaknuti od strane prisutnih osoba, te tko je prisustvovao popisu i pro-
cjeni.
Sud će prema potrebi odrediti jednog ili više v j e š t a k a , iz popisa
stalnih sudskih vještaka, ili ih ad hoc imenovati da sudjeluju u procje-
njivanju ostavinske imovine, ako smatra da je vrijednost imovine nemo-
guće utvrditi bez mišljenja vještaka. Sud može ovlastiti službenika koji
vrši popis i procjenu da sam izabere vještake sa popisa stalno utvrđenih
vještaka. Nema zapreke da vještake predlažu sporazumno i sami na-
sljednici.
4. Pod zainteresiranim osobama treba razumjeti s t r a n k e , u č e s -
n i k e ostavinskog postupka (u smislu čl. 184. ZN), kao i v j e r o v n i k e
ostavine i ostavioca. I vjerovnici nasljednika mogu se smatrati zaintere-
siranim osobama, s obzirom da mogu imati određeni interes da se imo-
vina njihovog dužnika (nasljednika) poveća nasljedstvom. Saznanje o
vrijednosti nasljednog dijela koji je pripao njihovom, dužniku može im
biti od koristi radi eventualnog pobijanja raspolaganja kojima bi dužnik
mogao umanjiti svoju imovinu i tako nanijeti štetu njihovim (vjerovniko-
vim) imovinskim interesima.
1
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 375, smatra da kao svjedoci popisa i
procjene mogu sudjelovati i sami nasljednici ili legatari, što bi bilo u suprot-
nosti sa svrhom koja se htjela postići, prisustvo dvojice građana, koji nisu
interesiram, garantira objektivnost popisa i procjene.
674 •
Član 201.
675
Član 201 — 203.
676
Član 203.
677
Član 203 — 204.
678
Član 2041
laže stvarima iz ostavine, pati uvjetima određenim u čl. 148. st. 1 ZN- N. i,
Bitna razlika između s t a r a t e l j a ostavine i privremenog upravitelja [ja \
nasljedstva sastoji se JTome"lsto'*starateli a nstavfoepostavITa os t a v i n- n^_ V
s k i s u d (čl. 134, 205. ZN), a upravitelja nasljedstva .postavljaju samiii_
n a s l j e d n i c i . Samo izuzetno"~aTčo~nasljednici nisu složni o upravljanju
nasljedstvom ili ako to sami zatraže, upravitelja će postaviti ostavinski
sud (čl. 148. st. 2 ZN). I tako postavljeni upravitelj odgovoran je nasljed
nicima za svoj rad.
-i
f2JPostavljanje privremenog č u v a r a ostavine ili pojedinih stvari
fostavine dolazi u obzir u izuzetnim slučajevima koji se mogu pojaviti
I izvan slučajeva predviđenih u čl. 148. st. 2 ZN (neslaganje nasljednika):
ako nema nasljednika ili nema sposobnog nasljednika ili njegovog zakon-
skog zastupnika koji bi bio u stanju da upravlja ostavinom ili njezinim
dijelom, da je čuva i da s njome upravlja (poslovna nesposobnost ili od-
sutnost nasljednika, ili se za njih ne zna, ili kad druge okolnosti zahtije-
područja gdje leži ostavinska imovina, ovlašten je da ostavinu ili pojedine
vaju naročitu opreznost). U takvim slučajevima narodni odbor općine
stvari iz ostavine povjeri na privremeno č u v a n j e pouzdanoj osobi,
čuvaru. Narodni odbor ocjenjuje da li su ispunjeni uvjeti za primjenu
ovakve mjere osiguranja, koju može poduzeti po vlastitoj inicijativi, ili na
prijedlog kojeg nasljednika, zainteresirane, pa i nezainteresirane osobe.
3. Privremena mjera poduzeta za o s i g u r a n j e ostavine podliježe
ocjeni kotarskog suda nadležnog za područje dotične općine. Taj sud, koji
ne mora biti istovremeno i ostavinski, ovlašten je da poduzete mjere p r e -
i n a č i ili u k i n e. Tome sudu pripada pravo da i sam poduzima potrebne
mjere osiguranja ako ih je propustio poduzeti narodni odbor općine. To
proizlazi iz naravi stvari i ovlaštenja koja su dana svakom sudu na čijem
se području nalazi ostavina ili njezin dio ili pojedine stvari koje spadaju
u ostavinu.
4. P r i v r e m e n i č u v a r ostavine ili pojedinih stvari iz ostavine
nema ona ovlaštenja što ih ima privremeni upravitelj ostavine (postavljen
u smislu odredbe čl. 148. st. 2 i 3 ZN). Privremeni čuvar nije ovlašten
vršiti raspolaganja, a niti poduzimati akte tekuće uprave (čl. 148. st. 4 i čl.
138. st. 2 ZN). Ne može kod sebe držati određene predmete (gotov novac,
1
vrijednosne papire, dragocjenosti, uložne knjižice i druge važne isprave),
spomenute u st. 2 ovog člana, nego ih je obavezno dužan predati kotar-
skom sudu nadležnom za područje gdje se ta imovina nalazi ili gdje je
nađena da te stvari čuva u sudskom pologu (depozitu).
Ostavinski sud može u toku ostavinskog postupka preuzeti ulogu de-
pozitnog suda, pa može od dosadašnjeg depozitnog kotarskog suda zatra-
žiti da izvrši prijenos pologa, odnosno njegove vrijednosti u polog koji će
se osnovati kod ostavinskog suda. Ovo, međutim, nije ni obavezno ni
neophodno, s obzirom na to da depozitni sud posluje samo na temelju
naloga.odnosno odluka o s t a v i n s k o g suda.
O s t a v i n s k i sud može osobu, kojoj je narodni odbor općine ili
koji drugi kotarski sud povjerio na čuvanje ostavinu, postaviti za p r i -
679
\
Član 2041
laže stvarima iz ostavine, pon uvjetima određenim u čl. 148. st. 1 ZN-
Bitna razlika između s t a r a t e l j a ostavine i privremenog upravitelja
l d
nasljedstva sastoji se u iE ^^^
j^ s u d (čl. 134, 205. ZN), a upravitelj a nas^edstva^Boslavliaiu, sami_
I
n a s l j e d n i c i . Samo izuzetno~ako nasljednici nisu složni o upravljanju
nasljedstvom ili ako to sami zatraže, upravitelja će postaviti ostavinski
sud (čl. 148. st. 2 ZN). I tako postavljeni upravitelj odgovoran je nasljed-
mama za JF$ rad
f2JPosta vijanje privremenog č u v a r a ostavine ili pojedinih stvari
f ostavme dolazi u obzir u izuzetnim slučajevima koji se mogu pojaviti
| izvan slučajeva predviđenih u čl. 148. st. 2 ZN (neslaganje nasljednika):
ako nema nasljednika ili nema sposobnog nasljednika ili njegovog zakon-
skog zastupnika koji bi bio u stanju da upravlja ostavinom ili njezinim
dijelom, da je čuva i da s njome upravlja (poslovna nesposobnost ili od-
sutnost nasljednika, ili se za njih ne zna, ili kad druge okolnosti zahtije-
područja gdje leži ostavinska imovina, ovlašten ^e da ostavinu \\i pojedine
vaju naročitu opreznost). U takvim slučajevima narodni odbor općine
stvari iz ostavine povjeri na privremeno č u v a n j e pouzdanoj osobi,
čuvaru. Narodni odbor ocjenjuje da li su ispunjeni uvjeti za primjenu
ovakve mjere osiguranja, koju može poduzeti po vlastitoj inicijativi, ili na
prijedlog kojeg nasljednika, zainteresirane, pa i nezainteresirane osobe.
3. Privremena mjera poduzeta za o s i g u r a n j e ostavine podliježe
ocjeni kotarskog suda nadležnog za područje dotične općine. Taj sud, koji
ne mora biti istovremeno i ostavinski, ovlašten je da poduzete raj ere p r e -
i n a č i ili u k i n e. Tome sudu pripada pravo da i sam poduzima potrebne
mjere osiguranja ako ih je propustio poduzeti narodni odbor općine. To
proizlazi iz naravi stvari i ovlaštenja koja su dana svakom sudu na čijem
se području nalazi ostavina ili njezin dio ili pojedine stvari koje spadaju
u ostavinu.
4. P r i v r e m e n i č u v a r ostavine ili pojedinih stvari iz ostavine
nema ona ovlaštenja što ih ima privremeni upravitelj ostavine (postavljen
u smislu odredbe čl. 148. st. 2 i 3 ZN). Privremeni čuvar nije ovlašten
vršiti raspolaganja, a niti poduzimati akte tekuće uprave (čl. 148. st. 4 i čl.
138. st. 2 ZN). Ne može kod sebe držati određene predmete (gotov novac,
vrijednosne papire, dragocjenosti, uložne knjižice i druge važne isprave),
spomenute u st. 2 ovog člana, nego ih je obavezno dužan predati kotar-
skom sudu nadležnom za područje gdje se ta imovina nalazi ili gdje je
nađena da te stvari čuva u sudskom pologu (depozitu). . ' ••-
Ostavinski sud može u toku ostavinskog postupka preuzeti ulogu de-
pozitnog suda, pa može od dosadašnjeg depozitnog kotarskog suda zatra-
žiti da izvrši prijenos pologa, odnosno njegove vrijednosti u polog koji će
se osnovati kod ostavinskog suda. Ovo', međutim, nije ni obavezno ni
neophodno, s obzirom na to da depozitni sud posluje samo na temelju
naloga odnosno odluka o s t a v i n s k o g suda.
O s t a v i n s k i sud može osobu, kojoj je narodni odbor općine ili
koji drugi kotarski sud povjerio na čuvanje ostavinu, postaviti za p r i -
679
Član 204 — 205.
P r e d a j a o p o r u k e s u d u
Član 206.
Oporuka koju je umrli ostavio dostavit će se sudu zajedno sa smrtov-
nicom.
Organ koji sastavlja smrtovnicu provjerit će da li je poslije umrlog
ostala pismena oporuka ili isprava o usmenoj oporuci.
681
Član 206.
1
Tako / P o z n i ć - V r a ž a l i ć - B a č i ć u Komentaru Zak. o parn. po-
stupku, str. 205.
2
Vidi B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 359. .
682
/ ' • *
Član 207.
Proglašenje oporuke
Član 207.
Kad sud utvrdi da je osoba koja je ostavila oporuku umrla ili da je
proglašena za umrlu, otvorit će njezinu oporuku bez oštećenja pečata,
pročitat će je i o tome sastaviti zapisnik.
Ovako će se postupiti bez obzira da li je oporuka po zakonu pravo-
valjana i bez obzira da li ima više oporuka.
Otvaranje i čitanje oporuke izvršit će se u prisutnosti dva punoljetna
građanina, koji mogu biti i nasljednici.
Proglašenju oporuke mogu prisustvovati nasljednici, zapisovnici i
druge zainteresirane osobe i tražiti prijepis oporuke.
Kotarski sud kod koga se oporuka nađe ili kome bude podnesena
otvorit će i pročitati oporuku iako je za ostavinsku raspravu nadležan
drugi kotarski sud ili inozemni organ.
883
Član 207.
684
Član 2»7.
685
Član 207 — 208.
Sudska praksa
Sud je dužan proglasiti svaku oporuku, a ne da prije toga utvrđuje, da U
je ostavilac bio oporučno sposoban, odnosno da li postoji ostavinska imovina.
Prije proglašenja oporuke nema mjesta ni upućivanju stranaka na parnicu
(Rješenje Okružnog suda Novo Mesto Gž 185/60 od 13. VIII 1960, Poročilo
1960/2, br. 19).
Član 209.
Ako je umrli sastavio usmenu oporuku, i o tome postoji isprava koju
su svjedoci vlastoručno potpisali, sud će sadržaj ove isprave proglasiti
po odredbama koje vrijede za proglašenje pismene oporuke.
Ako takve isprave nema, svjedoci pred kojima je usmena oporuka
izjavljena saslušat će se napose o sadržaju oporuke, a naročito o okolno-
stima od kojih zavisi njezina pravovaljanost, pa će se zapisnik o saslu-
šanju ovih svjedoka proglasiti po odredbama koje vrijede za proglašenje
pismene oporuke.
687
Član 209.
688
Član 209.
1
B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 363.
Sudska praksa
Na pravovaljanost oporuke, koja je u usmenom obliku napravljena prije
stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju i za koju, što se oblika tiče, važe
ranija pravna pravila, po članu 243. ZN, ne utječe okolnost da su dva (od
ukupno tri) svjedoka pred kojima je oporučitelj izjavio posljednju volju,
umrli, a nisu svojim iskazom potvrdili posljednju volju, bez obzira na to što
je po ranijim propisima usmena oporuka bez učinka, ukoliko barem dva svje-
doka oporuke ne potvrde svojim iskazom sadržaj oporuke (Presuda Vrhovnog
suda NR Hrvatske Gž 385/56 od 22. III 1956, Zb. 1/1-1956, br. 112).
P r o g l a š e n j e n e s t a l e ili u n i š t e n e o p o r u k e
Član 210.
Ako je pismena oporuka nestala ili je uništena nezavisno od ostavio-
čeve volje, a među zainteresiranim osobama nema spora o prijašnjem po-
stojanju te oporuke, o obliku u kome je sastavljena, o načinu nestanka ili
uništenja, kao ni o sadržaju oporuke, ostavinski sud će o tome saslušati
sve zainteresirane osobe i po njihovim prijedlozima izvesti potrebne do-
kaze, pa će taj zapisnik proglasiti po odredbama koje vrijede za progla-
šenje pismene oporuke.
Ako bi ostavina, kad ne bi bilo oporuke, postala općenarodna imovina,
sporazum zainteresiranih osoba o prijašnjem postojanju oporuke, o nje-
zinom obliku i sadržaju vrijedi samo uz suglasnost nadležnog organa.
Ako među zainteresiranim osobama ima osoba koje nisu sposobne da
se same staraju o svojim poslovima, sporazum iz prethodnih stavova
vrijedi samo uz suglasnost starateljskog organa.
690
Član 211 — 2121
1
Po čl. 13. st. 1 Zak. o poljoprivrednom zemljišnom fondu općenarodne
imovine i dodjeljivanju zemlje poljoprivrednim organizacijama. Vidi i čl. 82.
Zak. o nadležnosti općinskih i kotarskih narodnih odbora i njihovih organa
(SI. list FNRJ br. 52/57).
691
Član 210 — 211.
Sudska praksa
1. Ako je nestala oporuka osporena, ne treba je proglašavati po čl. 10.
ZN nego uputiti nasljednika koji se na nju poziva na parnicu, pa ako je
osporeno samo postojanje oporuke, treba u parnici pored postojanja dokazati
i pravnu valjanost i sadržaj oporuke (Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž
1401/55 od 3. XII 1955).
2. O .prijašnjem postojanju nestale ili uništene oporuke treba saslušati u
ostavinskom postupku sve zainteresirane osobe i izvesti potrebne dokaze
radi proglašenja takve oporuke (Rješenje Okružnog suda Zagreb Gž 4797/55
od 29: X 1955, Odvjetnik, br. 12/56, str. 13).
3. Vidi odluku pod br. 1. uz čl. 83. ZN.
Član 211.
Zapisnik o proglašenju oporuke sa izvornom pismenom oporukom,
odnosno sa ispravom o usmenoj oporuci ili zapisnikom o saslušanju svje-
doka usmene oporuke, dostavit će se ostavinskom sudu, a sud koji je
oporuku proglasio zadržat će njihov prijepis.
Izvorna pismena oporuka, isprava o usmenoj oporuci, zapisnik o
saslušanju Svjedoka usmene oporuke, kao i zapisnik o sadržaju nestale
ili uništene pismene oporuke, čuvat će se u sudu odvojeno od drugih
spisa, a njihov ovjereni prijepis priložit će se spisima.
692
Član 211 — 212.
Ispitivanje nadležnosti
Član 212.
Po primitku smrtovnice sud će ispitati da li je nadležan za osta-
vinsku raspravu, pa ako ustanovi da nije nadležan dostavit će predmet
nadležnom sudu.
Ako sud ustanovi da je za ostavinsku raspravu nadležan inozemni
organ, rješenjem će se proglasiti nenadležnim.
693
Član 212 — 213.
Sudska praksa
Vidi odluku uz čl. 192. ZN.
Član 213.
Mjere za osiguranje ostavine može narediti ostavinski sud u toku
cijelog postupka za ostavinsku raspravu.
694
Član 213 — 214
695
Član 215.
696
Član 215 — 216.
P o s t u p a k kad n e m a i m o v i n e i l i kad i ni a s a m o
pokretne imovine
Član 216.
Ako prema podacima iz smrtovnice umrli nije ostavio imovinu, osta-
vinski sud odlučit će da se ne raspravlja ostavina.
Isto tako postupit će sud i u slučaju ako je umrli ostavio samo
pokretnu imovinu, a nijedna od osoba pozvanih na nasljedstvo ne traži
da se provede rasprava.
Kad sud odluči da se ne raspravlja ostavina, obavijestit će o tome
organ starateljstva ako među nasljednicima ima osoba koje nisu sposobne
da se same staraju o svojim poslovima, a nemaju roditelje.
Ako je sud odlučio da se ne raspravlja ostavina zbog toga što se osta-
vina sastoji samo iz pokretne imovine, osobe pozvane na nasljedstvo mogu:
ostvarivati prava koja im pripadaju kao nasljednicima.
1
Ostavina se raspravlja čim u ostavini ima imovine, bez obzira da li
ostaviočevi dugovi iscrpljuju ili premašuju vrijednost ostavine. Tako Ivan
K r k l j u š u članku »Kada se ostavina neće raspravljati«, Glasnik AK za
APV br. 1/56.
697
Član 216.
2
»O b j a š n j e n j a«, str. 173. K r k 1 j u š, cit. članak, smatra da bi trebalo
i trećim osobama omogućiti stavljanje zahtjeva za raspravljanje ostavine u
svrhu osiguranja njihovih prava, jer će u protivnom za njih nastati teškoće
oko realizacije pravomoćno dosuđenih potraživanja.
698
Član 216.
699
Član 216 — 217.
Sudska praksa
Činjenica, da je ostavinski sud odlučio da se ne raspravlja ostavina zbog
pomanjkanja imovine (član 216. ZN), ne isključuje pasivnu legitimaciju na-
sljednika u parnici kojom se od njega traži isplata ostaviočevog duga do visine
vrijednosti naslijeđene imovine (član 145. stav 1 ZN), kao što se nasljednicima
ne može osporiti ni pravo da i prije povedenja ostavinske rasprave utužuju
tražbine ostavioca (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 1080/58 od 28. V
1958, Naša zakonitost, br. 1—2/59, str. 70).
Član 217.
Kad se po odredbama zakona može tražiti odvajanje ostavine od
imovine nasljednika, sud će na prijedlog ovlaštenih osoba narediti to
odvajanje, primjenjujući pritom shodno odredbe ovog zakona o privre-
menim mjerama za osiguranje ostavine.
700
Član 218.
Poziv na ročište
Član 218.
Za ostavinsku raspravu sud će odrediti ročište.
U pozivu na ročište sud će zainteresirane osobe obavijestiti o pokre-
tanju postupka i o postojanju oporuke, ako postoji, i pozvati da odmah
dostave sudu pismenu oporuku, odnosno ispravu o usmenoj oporuci, ako
se kod njih nalazi, ili da naznače svjedoke usmene oporuke.
Sud će u pozivu upozoriti zainteresirane osobe da mogu do završetka
postupka dati sudu izjavu da li se primaju nasljedstva ili se nasljedstva
odriču, a ako na ročište ne dođu ili ne dadu izjavu, da će sud o njihovom
pravu odlučiti prema podacima kojima raspolaže.
O pokretanju postupka za ostavinsku raspravu, ako je umrli ostavio
oporuku, sud će obavijestiti i na ročište pozvati i one osobe koje bi mogle
po zakonu polagati pravo na nasljedstvo.
Ako je umrli postavio izvršioca oporuke, sud će i njega obavijestiti
0 pokretanju postupka.
1 . P o z i v n a r o č i š t e z a ostavinsku raspravu d o s t a v l j a s e
o s o b n o ( u v l a s t i t e r u k e ) zainteresiranim osobama prema pravilima
koja vrijede za dostavljanje tužbi (čl. 131. ZPP). Ovakav način dostavlja-
nja nije, doduše, izričito određen nijednim propisom ZN-a, ali na nj
upućuje okolnost što pravomoćno rješenje o nasljeđivanju imade, u
načelu, za stranke koje su sudjelovale u postupku rasprave ostavine isto
pravno djelovanje kao i pravomoćna odluka u parničnom postupku
(čl. 234. ZN). Ako se, naime, prema pravilima o tzv. osobnom dostavljanju
moraju strankama dostaviti pismena kojima se pokreće parnični postu-
pak (tužba, platni nalog), onda treba to vrijediti i za dostavljanje
odgovarajućih pismena o pokretanju ostavinskog postupka, jer su izjave
stranaka, u pravilu, od iste važnosti u oba postupka (rješenje Vrh. suda
APV Gzz 47/57 od 12. VII 1957, Zb. II/2 br. 352). Pri tom treba uzeti
u obzir da se prema čl. 174. ZN u postupku za ostavinsku raspravu pri-
mjenjuju pravila parničnog postupka ukoliko ovim zakonom, nije druk-
čije određeno.
2. Z a i n t e r e s i r a n i m o s o b a m a treba smatrati: a) zakonske
nasljednike; b) oporučne nasljednike; c) legatare; d) druge osobe kojima
su oporukom ostavljene neke koristi, odnosno koje ostvaruju neko pravo
iz 6stavine (čl. 88. i 187. ZN). U slučaju postojanja oporuke treba pozvati __
ne samo one zakonske nasljednike koji imaju pravo .na'nužni d i ^ n e g o
1 'sve ostale osobe koje bi po zakonu bile pozvane na nasljedstvojda_
nema oporuKe, odnosno kojima"bi pripalo nasTječišFEvo za slučaj da oporuka
nije"^ravovaljana ! _ Ovako treba postupiti i"7x531" kada je bporuEa~Tr~
pogTeSiTobTilča"pravovaljana, jer zakonski nasljednici mogu tražiti poništaj
oporuke i zbog oporučiteljeve nesposobnosti za sastavljanje oporuke ili
zbog nedostatka u volji oporucitelja (čl. 66. ZN). Do podatka o zakon-
skim i oporučnim nasljednicima doći će ostavinski sud, u pravilu, pregle-
dom smrtovnice i uvidom u oporuku pošto je proglasi (čl. 196. st. 1 tač. 5
i čl. 206 — 211. ZN).
701
Član 218.
702
Član 218.
70a
Član 218 — 219.
Sudska praksa
Poziv za ročište u ostavinskom postupku treba zainteresiranoj osobi do-
staviti osobno prema propisima za dostavljanje tužbe u parničnom postupku
(Rješenje Vrhovnog suda AP Vojvodine Gzz 47/57 od 12. VII 1957, Zb.
II/2-1957, br. 352).
Pozivanje oglasom
Član 219.
Ako se ne zna da li ima nasljednika, sud će oglasom pozvati osobe
"koje polažu pravo na nasljedstvo da se prijave sudu u roku od godinu
dana od objave oglasa u republičkom službenom listu.
Oglas će se pribiti i na oglasnu ploču suda i objaviti u republičkom
službenom listu, a po potrebi i ha drugi podesan način.
6
Vidi čl. 2. Zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa (SI. list
FNRJ br. 105/47).
704
I"-'
706
Član 219.
Sudska praksa
Ako je prebivalište nasljednika nepoznato, ostavinska se rasprava nakon,
proteka jednogodišnjeg oglasnog roka ne može provesti bez izjave postavljenog
staraoca, samo na temelju podataka prethodnog postupka (Rješenje Okružnog
suda Novo Mesto Gž 101/59 od 14. V 1959, Poročilo 1959/2, br. 8).
4
Takvo je stanovište usvojeno i na proširenoj općoj sjednici Saveznog
vrhovnog suda održanoj u prvoj polovini mjeseca siječnja 1957. godine. Vidi
o tome dr J. B r n č i ć, Neka sporna pitanja sudske prakse, Naša zakonitost,,
br. 1-2/57,
5
str. 22.
Z l a t a r i ć, l.c.
707
Član 220.
Rasprava na ročištu
Član 220.
U postupku za ostavinsku raspravu sud će raspraviti sva pitanja
koja se odnose na ostavinu, a naročito o pravu na nasljedstvo, o veličini
nasljednog dijela i o pravu na zapis.
O ovim pravima odlučuje sud u pravilu pošto od zainteresiranih
osoba uzme potrebne izjave.
O pravima osoba koje nisu došle na ročište, a uredno su pozvane,
s>ud će raspraviti prema podacima kojima raspolaže, uzimajući u obzir
njihove pismene izjave koje stignu do donošenja odluke.
Prilikom ostavinske rasprave zainteresirane osobe mogu davati izjave
bez prisutnosti drugih zainteresiranih osoba, i nije potrebno da se u
svakom slučaju tim osobama daje prilika da se izjasne o izjavama drugih
zainteresiranih osoba.
Ako sud posumnja da je osoba koja po zakonu polaže pravo na
nasljedstvo jedini ili najbliži srodnik umrlog, može saslušati i osobe za
koje smatra da bi mogle imati jednako ili jače pravo na nasljedstvo, a
može te osobe pozvati i oglasom po odredbama prethodnog člana.
708
Član ,220.
7Q9
Član 220 — 221.
710
Član 221 — 222.
Sudska praksa
1. Odricanje od nasljedstva na ostavinskoj raspravi mora biti potpisano,
jer inače nije valjano (Rješenje Okružnog suda Zagreb, Gž 4912/55 od 8. XII
1955, Naša zakonitost, br. 8—9/55, str. 380).
2. Ako nasljedničku izjavu daje punomoćnik na temelju punomoćja na
kome nije ovjeren potpis nasljednika, onda se ne smatra da je izjava dana
u ime nasljednika (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 1203/62, Glasnik, br. 12/62,
str. 27).
1. P r i g o v o r na p o p i s i l i p r o c j e n u može se podnijeti
ne samo u slučaju kada je popis i procjenu izvršio slušbenik narodnog
odbora (čl. 201. st. 1 ZN) nego i onda kada je to obavio službenik suda
(čl. 201. st. 2 ZN).
Prigovor se može odnositi i na popis i na procjenu ili samo na popis
ili samo na procjenu.
Ponovni popis ili procjena ne može se povjeriti službeniku narodnog
odbora, već tu radnju mora obaviti službenik suda.
2. Stav 2 ovog dana odnosi se na slučajeve kada popis i procjena
nisu izvršeni jer to nije bilo ni obavezno (čl. 197. st. 1 ZN) niti je
izvršenje popisa i procjene bilo traženo od nasljednika, legatara ili vjero-
vnika umrlog (čl. 197. st. 2 i 3 ZN). U takvim se slučajevima — a oni su
u praksi i najčešći — ostavinski sud zadovoljava obično sumarnim
1
podacima o sastavu ostavine( ) koje podatke mogu sudu pružiti nasljedni-
1
B 1 a g o j e v i ć, op. cit., str. 372.
711
Član 222 —223.
U p u ć i v a n j e na p a r n i c u zbog s p o r a o č i n j e n i c a m a
Član 223. - <P=?«==Ć&V <=^K 2^2-/.
Sud će prekinuti ostavinsku raspravu i uputiti stranke da povedu
parnicu ili postupak pred upravnim organom ako su među strankama
sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo.
Ovako će sud postupiti naročito ako su sporne ove činjenice:
1) činjenice od kojih zavisi pravo na nasljedstvo, a naročito pravo-
valjanost ili sadržaj oporuke ili odnos nasljednika i ostavioca na temelju
kojeg se po zakonu nasljeđuje;
2) činjenice od kojih zavisi opravdanost zahtjeva preživjelog bračnog
druga i potomaka ostaviočevih, koji su živjeli sa ostaviocem u istom ku-
ćanstvu, da im se iz ostavine izdvoje predmeti kućanstva koji služe za
zadovoljavanje svakodnevnih potreba;
3) činjenice od kojih zavisi veličina nasljednog dijela, a naročito
uračunavanje u nasljedni dio;
4) činjenice od kojih zavisi opravdanost isključenja nužnih nasljed-
nika ili opravdanost razloga za nedostojnost;
j
tfj činjenice o tome da li se neka osoba odrekla nasljedstva.
Ako u navedenim slučajevima ne postoji spor o činjenicama, već se
I stranke
st sporejp^prunjeni prava, ostavinski sud rasnravit će pravna pitanja
Iu raspravu.
712
Član 223.
71$
•Član 223.
714
Član 223.
715
Član 223.
tih temelja. Ako se kao sporno prethodno pitanje pojavilo pitanje pravo-
valjanosti oporuke (to je najčešći slučaj spornog pitanja među strankama)
izreka presude kojom se usvaja tužbeni zahtjev za poništenje oporuke
3
trebalo bi da glasi: »Utvrđuje se da je oporuka od . . . ništava«.( ) Ako bi,
međutim, koji od učesnika osporavao istinitost oporuke, izreka presude o
usvojen ju tužbenog zahtjeva mogla bi u tom slučaju glasiti: »Utvrđuje se
da oporuka od . . . nije istinita.« To bi bio dopušteni izuzetak od načela
da predmet deklaratomih tužbi ne može biti utvrđivanje činjenica već
samo utvrđivanje prava ili pravnog odnosa koji se na tim činjenicama
zasniva.
U slučaju iz tač. 2. izreku kojom, se usvaja tužbeni zahtjev preživjelog
bračnog druga ili potomaka ostaviočevih za i z d v a j a n j e p r e d m e t a
k u ć a n s t v a (čl. 38. ZN) treba stilizirati tako da otprilike glasi: »Utvr-
đuje se da tužiocu pripada pravo na izdvajanje predmeta ostaviočevog
kućanstva i to: «
U slučaju iz tač. 3. radi se o prethodnim pitanjima koja zavise ođ
utvrđivanja činjenica odlučnih npr. za primjenu čl. 12, 28. i 29. ZN
(umanjenje dijela bračnog druga, povećanje na-
sljednog dijela bračnog druga, povećanje nasljed-
n o g d i j e l a r o d i t e l j a) ili za primjenu čl. 51-63. ZN ( u r a č u n a -
v a n j e d a r o v a i z a p i s a u n a s l j e d n i d i o ) . Izreka presude
kojom se usvaja tužbeni zahtjev o uračunavanju dara tuženom u na-
sljedni dio glasi: »Tuženom se uračunava u nasljedni dio dar u vrijedno-
sti « Ovom se izrekom neće odlučivati i o nasljednoj kvoti, jer
odlučivanje o tome spada u djelokrug ostavinskog suda u okviru odlu-
čivanja o glavnoj stvari.
Tač. 4 odnosi se na prethodno pitanje da li postoje opravdani, razlozi
za i s k l j u č e n j e n u ž n i h n a s l j e d n i k a iz nasljedstva (čl. 47.
ZN) odnosno da li postoje opravdani razlozi za n e d o s t o j n o s t za
n a s l j e đ i v a n j e . Stilizacija izreke presude kojom, se usvaja tužbeni
zahtjev da se utvrdi opravdanost isključenja nužnog nasljednika iz
nasljedstva (prema odredbi čl. 48. st. 3 ZN dužnost dokazivanja da je
isključenje opravdano leži na onome tko se na isključenje poziva):
»Utvrđuje se da je tuženi opravdano isključen iz nasljedstva«.
Prethodno pitanje u smislu tač. 5. tj. da li se neka osoba o d r e k l a
n a s l j e d s t v a može se pojaviti kako u vezi sa slučajem odricanja od
3
U ovom bi slučaju teoretski bila možda pravilnija stilizacija izreke
koja bi glasila:
»Utvrđuje se da tuženik nema pravo nasljedstva na ostavinu umr-
log na temelju njegove oporuke od «. Takvom bi se stilizacijom
izreke odlučivalo o postojanju odnosno nepostojanju određenog pravnog od-
nosa koji je postao sporan u ostavinskom postupku, a iz obrazloženja presude bi
se vidjelo da tuženiku pravo nasljedstva ne pripada zbog ništavosti određene
oporuke. Nije, međutim, uvijek neophodno potrebno da se deklaratornom pre-
sudom utvrđuje integralni sadržaj određenog pravnog odnosa, već se njom
mogu utvrditi i samo određene pravne posljedice određenog pravnog odnosa
ili nekog njegovog dijela (vidi Z u g l i a — T r i v a , op. cit. str. 408). Zbog
toga se gore, u tekstu, stilizirana izreka presude može prihvatiti i kao jezična
pokrata iz koje se posredno dade izvesti i zaključak o postojanju odnosno ne-
postojanju osporenog pravnog odnosa.
716
Član 223.
717
Član 223.
Sudska pralcso
1. Nema mjesta prekidanju ostavinske rosprn.rip i upućivanju, nn. P^J^SIL.
ako je, doduše, osporena pravovaljanost oporuke, ali je nasljednlk7ičon~Tu~
prdVovaljuiiUSl osporava,, tericnoj&ua&g^teijr^n^amjerava "pobijati pravovalja-
8
Orestije P u t n i k je u svom članku »Fragmenti o pravnom standardu«,
Glasnik br. 5/53, str. 10 definirao pravni standard kao »onaj element pravnog
pravila koji je u njemu izražen oznakom činjeničnog stanja«. Prema ovom
autoru, kod pravnog standarda treba razlikovati okvir činjeničnog stanja i
samo činjenično stanje. Okvir pravnog standarda je njegov stalni elemenat i on
označuje jedan kompleks činjenica. Činjenično stanje pravnog standarda je
sadržaj njegovog okvira i taj je sadržaj varijabilan. Ako je u pitanju okvir
pravnog standarda, radi se o primjeni prava, a ako je u pitanju njegov sadr-
žaj, radi se o činjenicama.
718 ,, • '
Član 223 — 224.
719
€lan 224 — 225.
Sudska praksa
Nasljednik kao ostaviočev vjerovnik može svoje potraživanje ostvarivati
i izvan ostavinske rasprave i nakon završenog ostavinskog postupka, ali pre-
Tcidanju ostavinskog postupka nema mjesta ni u slučaju ako hi jedan nasljed-
nik prijavio potraživanje, a drugi ga osporio (Vrhovni sud NR Slovenije Gs
rev. 25/58, Pravosodni bilten, br. 3—4/59, str. 36).
U p u ć i v a n j e n a p a r n i c u zbog: s p o r a o p r i m j e n i
p r a v a ili o č i n j e n i c a m a
Član 225.
Ako se nasljednici spore bilo o činjenicama _bHo_ojprimje.ni--B13gai.
sndjoejirekinuti ostavinsku raspravu i uputiti stranke da povedu parnicu
ili postupak pred upravnim organom u ovim slučajevima: ~ ~~
\))ako između nasljednika postoji spor o tome da li neka imovina
ulazi
2) ako između nasljednika postoji spor povodom zahtjeva potomaka
ostaviočevih koji su s njim živjeli u zajednici da im se iz ostavine
izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti
ostaviočeve imovine.
720
Član 225 — 226.
11
2. Odredba tač. 1. ovog člana odnosi se samo na slučaj kada se spor
oko sastava ostavine vodi između nasljednika pa ne dolazi do primjene
ako o ostavinskoj imovini postoji spor između nasljednika i trećih
osoba. U ovom posljednjem slučaju nema, prema tome, osnove za
prekidanje stavinske rasprave.
3. U pogledu tač. 2. vidi čl. 37. ZN.
Sudska praksa
1. Radi utvrđivanja ostavinske imovine nema mjesta upućivanju na par-
nicu kad se ne radi o sporu o imovini između nasljednika, već između nasljed-
nika i trećih osoba (Rješenje Okružnog suda Zagreb Gž 3410/55 od, 12. VII
1955, Naša zakonitost, br. 10—12/55, str. 503 i rješenje istog suda Gž 4167/62
od U. IX 1962).
CjQU toku ostavinskog postupka treba utvrditi ostavinsku imovinu i po
potrebi uputiti stranke radi toga na parnicu (Rješenje Okružnog suda Zagreb,
Gž 6080/55 od 17. II 1956, Odvjetnik, br. 12/56, str. 16).
Sudska praksa
1. Inače nedopustiv zahtjev na utvrđenje ipak je dopušten kad je pravo-
moćnim rješenjem ostavinskog suda tužilac upućen na parnicu upravo s ovak-
vim zahtjevom (Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž 1531/55 od 9. XI 1955).
(%} Kod upućivanja na parnicu zbog spora o činjenicama, od kojih zavisi
pravo na nasljedstvo, manje vjerojatnim smatra se pravo koje se osniva na
zakonu prema formalno valjanoj oporuci. Da se o tom donese odluka, valja
saslušati nasljednike o prigovoru valjanosti oporuke i vidjeti izvornu oporuku
(Rješenje Okružnog suda Zagreb Gž 4890/55 od 22. X 1955, Odvjetnik, br.
12/56. str. 12).
\Q Kod upućivanja na parnicu ne može^ sejuzeti da je pravo nasljednika
na nužui~Sid manje vjerojatno samo~žaTo sto_je_OjQQruč^elj naveo ugjigruci
đa inu ništa ne ostavlja, jer je trošio na njegovo školova^njeT~plJSca6~ njegove
dugove (Rješenje ZTkruznog suda Zagreb, Gž 5575/55 od 7. II 1956, Odvjetnik,
br. 12/56, str. 14).
4. Pravomoćno rješenje ostavinskog suda o upućivanju na parnicu stvara
parničnu legitimaciju za stranke bez obzira na to što je ostavinski postupak
ništav, pa je, prema tome, pravno nevaljano i rješenje o upućivanju na par-
nicu (Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž 2551/57 od 15. II 1958).
722
Član 226 — 227.
Član 227.
Ako u ostavini ima poljoprivrednog zemljišta, sud će od nadležnog
narodnog odbora pribaviti podatke potrebne da utvrdi za svakog nasljed-
nika koliko mu nedostaje poljoprivrednog zemljišta do propisanog mak-
simuma.
Ako dio poljoprivrednog zemljišta koji pripada nasljedniku prema-
šuje zajedno s njegovim zemljištem propisani maksimum, sud će od na-
sljednika uzeti izjavu o tome koje će parcele između svojih i naslijeđenih
parcela zadržati, pa će sve to unijeti u rješenje o nasljeđivanju.
Ako se nasljednik na poziv suda ne izjasni koje će parcele zadržati,
sud će u rješenju o nasljeđivanju utvrditi koji dio poljoprivrednog ze-
mljišta iz ostavine pripada nasljedniku do visine njegovog propisanog
maksimuma, a koji dio postaje općenarodna imovina.
Ovako će sud postupiti i u slučaju ako ima više nasljednika pa se orii
ne sporazumiju koje će parcele svaki od njih zadržati.
Rješenje o nasljeđivanju sud će dostaviti nadležnom narodnom odboru
kotara radi provedbe postupka po Zakonu o poljoprivrednom zemljišnom
fondu općenarodne imovine i dodjeljivanju zemlje poljoprivrednim orga-
nizacijama.
Odredbe ovog člana shodno će se primjenjivati i kad zapisovniku
iz ostavine pripadne dio poljoprivrednog zemljišta koji zajedno S njegovim
zemljištem premašuje propisani maksimum.
723
Član 227.
724
Član 227.
2
Zakona o prometu zemljišta i zgrada, SI. list FNRJ br. 26/54).( ) U tome
roku (od 30 dana) nasljedniku pripada pravo da izađe iz dotadašnjeg
domaćinstva i o s n u j e svoje novo domaćinstvo. Ako o s t a n e u dota-
dašnjem domaćinstvu, koje već posjeduje maksimum, nakon proteka tog
roka višak zemljišta, koje je nasljedstvom stekao, unijet će se u poljo-
privredni zemljišni fond po čl. 16. st. 1 Zakona o prometu zemljišta i
zgrada. Takav nasljednik imat će pravo na n a k n a d u za onaj dio poljo-
privrednog zemljišta, koji ulazi u zemljišni fond na osnovu čl. 227. st. 2
ZN, tj. za višak koji premašuje veličinu zemljišnog posjeda koje je osobno
vlasništvo tog nasljednika.
Ukoliko domaćinstvo u kome nasljednik živi ne p o s j e d u j e ma-
ksimum, nasljednik će od naslijeđenog dijela poljoprivrednog zemljišta
moći z a d r ž a t i onoliko poljoprivrednog zemljišta koliko domaćinstvu
u kome živi nedostaje do određenog maksimuma ukoliko nasljednik
ostane i dalje u tom domaćinstvu. S viškom koji prelazi taj maksimum
postupit će se po odredbi čl. 16. Zakona o prometu zemljišta i zgrada
Takav nasljednik ima pravo da traži da se imovinski odnosi između čla-
nova domaćinstva urede prema propisima Uredbe o uređenju imovinskih
odnosa između članova domaćinstva čije je zemljište na osnovu Zakona
o poljoprivrednom zemljišnom fondu postalo općenarodna imovina. Za
uređenje ovih odnosa, ukoliko među strankama ne dođe do sporazuma,
nadležan je kotarski sud koji postupa po pravilima vanparničnog po-
stupka^3)
U ostavinskoj raspravi raspravit će se samo pitanje v i š k a poljo-
privrednog zemljišta koje prelazi veličinu o s o b n o g agrarnog maksi-
muma pojedinog nasljednika. Pitanje prijelaza viška poljoprivrednog ze-
mljišta koje premašuje maksimum d o m a ć i n s t v a u kome taj nasljed-
nik živi ili ostane da živi, raspravit će se u posebnom postupku koji će se
obavezno provesti po odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljišnom
fondu, a nakon dostavljenog rješenja o nasljeđivanju (čl. 227. st. 5 ZN).
3. Ostavinski sud odredit će rok u kome će se nasljednik morati
i z j a s n i t i o tome koje će parcele zadržati, odnosno do kada će i z v r-
š i t i iz b o r. Taj rok može biti najduže do svršetka ostavinske rasprave.
Ako nasljednik u smislu odredbe st. 2 ovog člana i z v r š i izbor par-
cela koje će zadržati, u rješenju o nasljeđivanju posebno će se navesti
podaci o parcelama poljoprivrednog zemljišta koje neposredno ulaze u
zemljišni fond (čl. 228. st. 2 tač. 6 ZN), kao i o onima koje ostaju nasljed-
nicima.
Budući da nasljednik nasljeđuje p r o t u v r i j e d n o s t (u vidu na-
knade) za zemljište koje je ušlo u zemljišni fond (po članu 153. st. 3 ZN),
on, prema tome, o d g o v a r a za sve d u g o v e ostavioca i za ostale oba-
2
Vidi objašnjenja uz čl. 15. Zak. o prometu zemljišta i zgrada s komen-
tarom Božidara R a d a n o v i ć a i Borivoja P o z n i ć a, izd. »Nove administra-
cije«, Beograd, 1955, str. 20 i 21, a naročito uz čl. 16. na str. 22, — da »dužnost
prijavljivanja u smislu čl. 15. ovog Zakona postoji i za višak poljoprivrednog
zemljišta stečenog putem nasljeđivanja«.
3
Vidi čl. 2. st. 2 i 3 Uredbe o uređenju imovinskih odnosa nastalih uno-
šenjem zemljišta u poljoprivredni zemljišni fond (SI. list FNRJ br. 26/56 od 20.
VI 1956).
725
Član 227.
726
Član 227.
727
Član 227 — 228.
Sudska praksa
1. Kad u ostavini ima poljoprivrednog zemljišta, pa se utvrđuje da li na-
sljednik već ima zakonom propisani maksimum i koliko mu još do toga ne-
dostaje, maksimum se utvrđuje po članu 21. Zakona o poljoprivrednom zem-
ljišnom fondu općenarodne imovine, pa se u račun uzima kako poljoprivredno
zemljište u vlasništvu nasljednika, tako i poljoprivredno zemljište koje je
vlasništvo člana njegovog domaćinstva (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske
_Rev. 368/59 od 14. V 1959, Zb. IV/2-1959, br. 216).
2. Vidi odluku uz član 3. ZN i odluke pod br. 1. i 2. uz čl. 153. ZN.
I , • •
728
Član 228;
i kad se utvrdi da nema nasljednika ili da oni nisu poznati (čl. 233. ŽN),
sud ne d o n o s i rješenje o nasljeđivanju nego, u prvom slučaju, rje-
šenje o n e r a s p r a v l j a n j u ostavine (čl. 216. st. 1 i 2 ZN), a u
drugom rješenje o p r e d a j i ostavine narodnom odboru (čl. 263. ZN).
Rješenjem o nasljeđivanju sud m p r i t r t r n p pdluftijp " *pme_lJL£L
s u ja a s 1 j e đ n i'c i umrlog, koia i m o y j r\ 3 s.q.e.ipjava njegovu ostavinu^
i k o j a p r^a v a iz ostavine pripadaju pojedinim nasljednicima. legatarima_
i drugim "osobama 7cT. 173. ZN). Ovo rješenje predstavlja raspored osta-
vinske imovine i u vezi s time utvrđenje opsega prava i obaveza na-
sljednika.
Rješenje o nasljeđivanju obuhvaća samo onu i m o v i n u za koju se
u toku ostavinskog postupka u t v r d i da je pripadala ostaviocu (čl. 225.
st. 1 ZN). Njime se odlučuje o pravima samo onih osoba za koje se u
ostavinskom postupku utvrdilo da im pripada pravo nasljedstva ili koje
drugo pravo iz ostavine. Ukoliko se naknadno pronađe imovina za koju
se u času donošenja rješenja o nasljeđivanju nije znalo da je pripadala
ostaviocu, već dovršena rasprava ostavine neće se ponavljati ni preotvo-
riti, nego će se izvršiti r a s p o r e d naknadno pronađene imovine među
nasljednike, u smislu čl. 235. st. 1 ZN, rješenjem o r a s p o r e đ i v a n j u
naknadno pronađene ostavinske imovine na temelju prije donesenog
rješenja o nasljeđivanju.
U povodu naknadno pronađene ostavinske imovine ostavinskoj r a s -
p r a v i ima mjesta samo ako ona ranije n i j e b i l a prevedena čl. 235.
st. 2 i 3 ZN), bilo što u vrijeme pokretanja ostavinskog postupka nije
bilo nikakve imovine, ili se ostavina sastojala samo od pokretne imovine,
a nasljednici nisu zahtijevali da se ostavina raspravi.
Ako se kasnije, nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, pro-
nađe jiov^ogoruka za koju se nije znalo ili se sazna za n o v^e n a s 1 j e đ-
n i^k e, koji radi toga nisu učestvovali u ostavinskoj raspravi, neniiTrnb-
gućnosti ponovnog raspravljanja ostavine. Nasljednici mogu unatoč pra-
vomoćnosti rješenja j3_nasljeđivanju svoja prava ostvariti u samostalnoj
p a r n i c i (čl. 236. i 237."ZN). ~ -
C§/ Rjgšenjg j^jia^ligđivanju je d e . k l a r a t o r n o g karaktera. Njime
se pr o g l a š u j u za nasljednike osobe~za~Tcoje~Je utvrđeno da im je u
času s m r t i o s t a v i o c a pripalo pravo nasljedstva u smislu čl. 135.
ZN. Prema tome, učinak rasporeda imovine i obaveza proteže se u n a -
t r a g od momenta smrti ostavioca. Ako dan smrti ostavioca koji je pro-
glašen umrlim nije utvrđen, kao čas njegove smrti vrijedi momenat kad
je rješenje o proglašenju nestalog umrlim postalo pravomoćno (čl. 129.
ZN).
Moment pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ima taj učinak što
se nakon toga ne može ponovno raspravljati ostavina. Strankama (osoba-
ma spomenutim u članu 187. ZN) preostaje pravo d a u p a r n i c i ostvaru-
ju svoja prava na ostavinu ili koje pravo iz ostavine. Ni u slučaju kad su
ispunjene pretpostavke za p o n a v l j a n j e p o s t u p k a po pravilima
parničnog postupka, nema mjesta ponavljanju ostavinske rasprave. Stran-
ke će u tom slučaju svoja prava i nasljedno pravne zahtjeve moći ostva-
rivati samo u p a r n i c i (čl. 230. ZN), koju mogu pokrenuti u rokovima
predviđenim u čl. 144. ZN.
729
Član 228.
II /
£jj Sadržaj i z r e k e (dispozitiva) rješenja o nasljeđivanju pro-
pisan je zakonom. Odredbe iz stava 2 tač. 1. do 6. predstavljaju b i t n e
„elemente toga rješenja. Time se još ne isključuje da rješenjem o nasljeđi-
vanju budu obuhvaćene odluke o ostalim pitanjima (kao npr. o troško-
vimapostupka, o naredbama za upis rješenja u zemljišne knjige i si.).
(_2/Pored osobnih podataka o ostaviocu navedenih u tač. 1. ovog stava
potrebno je da u rješenje o nasljeđivanju bude unesen i d a t u m s m r t i
ostavioca, odnosno dan pravomoćnosti rješenja o njegovu proglašenju
umrlim (čl. 129. st. 2 ZN), jer tog momenta nastaje delacija, odnosno
p r e l a z i osta vina na nasljednike, pa je potrebno da taj datum bude
vidljiv iz rješenja o nasljeđivanju.(3)
Sve ostavinske n e k r e t n i n e (čl. 228. st. 2 tač. 3 ZN) trebaju
se, u prayjj^^gj|ačiti_onako kako su evidentirane u žemljUnim. knjigama
ili m1ipama_akojeze na području za koje se vode zemljišne knjige. XEo~ie~
zemljilneTnjigejia tom pogručju" ne vode ili ih nema!~nekretnine "ce~se""
označiti podacima iž~ taprjskTh knjiga ili topografskim podacima "prema
katastarskim posj edovnimlistovima ili mapama. O p i s n o označavanj e
nekrg^Sgigogušteno je izuzetno ako se radi o nekretninama koie leže
na području gdje takvih podataka nema ili su nepouzdani, i to samo pri-
1
2
Vidi B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 345.
Rješ. Vrh suda NRH Gž (Rev) 1522/55 od 4. X 1955. Naša zakonitost 1956,
str. 220., i pres. V.S. NR Hrv. Gž. 1325/56—2 od 25. X 1956. navedena u članku
G a b r i j e l i ć J o s i p a . Primjena čl. 235. st. 2 ZN u pogledu imovine kućnih
zadruga, Odvjetnik br. 9/57. na str. 219—221.
3
Ovaj podatak je vjerojatno samo greškom mogao izostati u ovom članu
kad inače spada među bitne sastojke smrtovnice (čl. 196. tač. 2. ZN).
730
Član 228.
131
Član 228.
133
Član 228.
7*4
r
je prouzrokovala svojim očito nesavjesnim postupkom (čl. 186. st 3
ZN).
Član 228.
735
Član 228.
Sudska praksa
1. Vidi načelno mišljenje Proširene opće sjednice Saveznoj?
vrhovnog suda br. 2/60 od 4. IV 1960, Zb. V/l-1960, str. 9, navedeno uz član
37. ZN.
736
Član 228 — Ž29.
D o s t a v a r j e š e n j a o n a s l j e đ i v a n j u
Član 229.
Rješenje o nasljeđivanju dostavit će se svima nasljednicima i zapi-
sovnicima, kao i osobama koje su u toku postupka istakle zahtjev na
nasljedstvo.
Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju dostavit će se nadležnom finan-
cijskom organu narodnog odbora kotara (grada).
738
Član 230.
739
Član 230 — 231.
M j e r e o s i g u r a n j a k a d j e p r a v o n a s l j e d n i k a Ili
zapisnika uvjetovano
Član 231.
Kad je pravo nasljednika ili zapisovnika odgođeno zbog neprispjelog
vremena, ili je ograničeno na izvjesno vrijeme, ili je odgođeno zbog još ne-
ispunjenog uvjeta ili je zavisno od raskidnog uvjeta odnosno naloga koji
se ima smatrati kao raskidni uvjet, sud će na prijedlog zainteresiranih
osoba odrediti privremene mjere za osiguranje odnosnog dijela ostavine
po odredbama koje vrijede za izvršni postupak, ukoliko oporukom nije što
drugo određeno.
740
Član 231.
741
Č l a n 232.
Član 232.
Ako nasljednici ne osporavaju zapis, sud može i prije donošenja rje-
šenja o nasljeđivanju na zahtjev zapisovnika donijeti posebno rješenje o
zapisu.
U tom slučaju shodno će se primijeniti odredbe o dostavi pravomoć-
nog rješenja o nasljeđivanju nadležnom financijskom organu narodnog
odbora kotara (grada), o upisima u Zemljišnoj knjizi i o predaji pokretnih
stvari koje se nalaze na čuvanju kod suda.
742
Član 232 — 233. !
R j e š e n j e o predaji o s t a v i n e n a r o d n o m o d b o r u
Član 233.
Kad sud utvrdi da nema nasljednika, ili kad se ne zna da li ima na-
sljednika a u roku propisanom ovim zakonom ne javi se nitko tko polaže
pravo na nasljedstvo, sud će donijeti rješenje da se ostavina predaje nad-
ležnom narodnom odboru.
U č i n a k p r a v o m o ć n o s t i r j e š e n j a o n a s l j e đ i v a n j u
i z a p i s u
Član 234.
Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veže stranke koje su
učestvovale u postupku ostavinske rasprave.^jifavlikoJinTjiije priznato pravo
da svoj zahtjev ostvaruju u parnici.
744
Član 234.
(SI. 184. st. 1 ZN), ipak je dužan i nepravodobnu žalbu dostaviti okružnom
sudu na razmatranje. Ostavinski sud nije, dakle, ovlašten odbaciti žalbu
kao nepravodobnu.
Okružni kao drugostepeni sud može uzeti u postupak i nepravodobno
podnesenu žalbu, pod uslovom da se time ne v r i j e đ a j u prava drugih
osoba, koja se o s n i v a j u na tom rješenju (čl. 184. st. 3 ZN). Sve dok
postoji mogućnost za usvajanje nepravodobno podnesene žalbe, ne na-
stupa materijalna pravomoćnost donesenog rješenja.
Nešto drukčija je situacija s mogućnošću podnošenja pravnog lijeka
r e v i z i j e . Ovaj pravni lijek može se podnijeti samo u n e p r e k o r a -
č i v o m roku od 15 dana budući da je ostavinski sud dužan odbaciti ne-
pravodobnu reviziju (čl. 185. st. 3 ZN).
Propuštanjem roka za ulaganje revizije (protiv odluke okružnog kao
drugostepenog suda) prestaje mogućnost ulaganja daljnjih pravnih lije-
kova. Drugostepena odluka okružnog suda o rješenju o nasljeđivanju ili
legatu postat će u ovom slučaju pravomoćna nakon isteka roka od 15
dana od dana dostavljanja (čl. 185. st. 2 ZN).
2. Pravomoćnost rješenja o nasljeđivanju veže sve o s o b e koje su
sudjelovale u postupku za raspravljanje ostavine, i proteže se na sve
~cTh j e n i c e Koje su ostavinskom sudu bile p o z n a t e i n e s p o r n e
"u vrijeme raspravljanja ostavine"i donošenih rješenja o nasljeđivanju^
Ako se naknadno pojave osobe koje n i s u s u d j e l o v a l e u po-
stupku, ili se pojave n o v e okolnosti i činjenice koje n i s u bile p o z n a -
te u vrijeme donošenja rješenja o nasljeđivanju, ili ako naknadno budu
utvrđene činjenice i odnosi koji su bili sporni u vrijeme donošenja rješe-
nja o nasljeđivanju (pošto je presuda pravomoćna), unatoč pravomoćnosti
rješenja o nasljeđivanju moguće je parnicom ostvarivati prava koja pro-
izlaze iz ovih okolnosti i činjenica.
3. Pod strankama koje su s u d j e l o v a l e u postupku treba razu-
mjeti sve one koje j su bile uredno i valjano p n ? i v n n p ^
ostavine (u srrfisIuTl. 218. st. ¥ ZN i čl.219. st. 1 ZN), bez obzira da li su
se pozivu odaz\^e^jyiJliJ^_^a^tupjiQ_jii.inornoćriik ili
4 ZN). Učesnicima ostavinskog postupka smatraju se i psobe_kajejsu same
i n i c i r a l e postupak"ili su bez~~poziva suda d a l e potrebne i z j a v e o
"svojim zahtjevimaTp) ~ ~~~ "~ ~ —"
Ukoliko ovim strankama, koje su na bilo koji način sudjelovale u
postupku za raspravu ostavine ili su i pored upućenih poziva p r o p u -
s t i l e to učiniti, nije osigurano, odnosno priznato pravo da svoj zahtjev
ostvaruju u naknadnoj parnici, _treba smatrati da je njihovo pra-vo ina
nasljedstvo ili neko drugo pravo ~YZ ostavine,~k o n a č n o r a s p r a v l j e -
rfb~~i uređeno- Ove osobe (stranke) "ne mogu vise ni na koji način, pa ni"
"putem parniče, ostvarivati prava koja "BT im evenTuaTno^^rip"a33a! *
4. Izuzetak od pravila da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže
sve stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku predstavljaju
1
Vidi B l a g o j e v i ć , nav. djelo, str. 346, koji smatra da po ZN postoje
subjektivne i objektivne granice pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, što
je specifikum ostavinskog postupka u odnosu na parnični i vanparnični po-
stupak.
2
Z u g 1 i a, nav. djelo, str. 76.
745
Član 234.
746
Član 234 — 235.
Sudska praksa
UJ Osoba koja nije sudjelovala u ostavinskom postupku, a polaže pravo na
nasljedstvo, može ovo svoje pravo ostvarivati u parnici i po pravomoćnosti
rješenja o nasljeđivanju (Vrhovni sud AP Vojvodina Gzz 15/57, Glasnik, br
5/58, str. 31).
2. Pozivanjem na ostavinsku raspravu, bez obzira da li se pozvana osoba
pozivu odazvala i dostavom rješenja o nasljeđivanju, stranka je sudjelovala
u ostavinskoj raspravi (Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž 257/57 od 1. HI
1958).
3. Rješenje o nasljeđivanju veže stranke samo u pogledu odluke o pravu
na nasljedstvo, a stranke mogu u parnici isticati zahtjeve koji se zasnivaju
na pravu vlasništva nezavisnom od nasljedstva (Presuda Saveznog vrhovnog
suda Rev. 1298/59 od 22. III 1960, Zb. V/l-1960, br. 11).
4. Stranka koja je sudjelovala u postupku raspravljanja ostavine može i
poslije pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju u parnici ostvarivati pravo na
nasljedstvo kad je nasljedničku izjavu, na kojoj se zasniva rješenje o naslje-
đivanju, dala u pravno relevantnoj zabludi (Rješenje Saveznog vrhovnog
suda-Rev. 1611/60 od 19. XI 1960, Zb. V/3-1960, br. 316).
C 5/ Za onog koji je sudjelovao u ostavinskom postupku, ali nije w_.n,jeai__
ostvario pravo na nužni dio po' članu~~32. stav 2 ŽN, postalo je rješenjea_
nasljeđivanju materyMna-^p*a»©*fto©«0r--pa---*toga- -ne može, tražiti nužnf'Tlio "
tužbom (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 553/59 od 21. I 1960,
TSofvrđeno bez posebnog obrazloženja rješenjem Saveznog vrhovnog suda
Rev. 866/60, Poročilo 1960/2, br. U).
6. Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale
u raspravljanju ostavine samo u pogledu odluke o pravu nasljedstva i o legatu.
Takav učesnik može i poslije pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju tužbom
tražiti stvar koja se vodila kao stvar ostavine, ako se tužbeni zahtjev za-
sniva na pravu vlasništva ili na nekom drugom pravnom osnovu nezavisnom
od nasljedstva (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev 3445/62 od 21. XII 1962,
Zb. VII/3-1962, br. 295).
7. Vidi odluku pod br. 1. uz član 238. ZN i odluku pod br. 6. uz član
242. ZN.
N a k n a d n o p r o n a đ e n a i m o v i n a
Član 235.
Ako se po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina
za koju se u vrijeme donošenja rješenja nije znalo da pripada ostavini, sud
ne će ponovno raspravljati ostavinu, .vee_će ovu imovinu novim rješenjem
rasporediti na temelju prije donesenogrješenja o nasljeđivanju.
Ako prije nije raspravljena ostavina sud će raspraviti ostavinu samo
ako se pronađena imovina sastoji iz nekretnina.
747
Član 235.
I.
1. Pravomoćnost rješenja o nasljeđivanju ima za posljedicu da se
više ne može ponovno raspravljati ostavina niti donositi novo rješenje o
nasljeđivanju.
Naknadno pronađena imovina r a s p o r e đ u j e se među nasljednike
prema opsegu i veličini nasljednih dijelova i odgovarajućeg nasljedno-
pravnog ovlaštenja, utvrđenog pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju.
Novo rješenje po svojoj naravi nije rješenje o nasljeđivanju^ 1 ) a niti
je njegova dopuna. iNjime se vrši samo r a s p o r e đ i v a n j e novopro-
nađene imovine, premasadržaju postojećeg pravomoćnog rješenja o na-
sljeđivanju. Nj ime se ne može ni u kome pravcu mijenjati odnos nasljed-
nika međusobno ili "prema drugim.- osobama kojima pripada kakvo pravo
iz ostavine (čl. 228. st- 2 tač. 5. ZN). Rješenje o nasljeđivanju naknadno
pronađene imovine među nasljednike nema nikakva utjecaja na obaveze
nasljednika i njihovu odgovornost za dugove ili druge obaveze ostavitelja.
Rješenje o raspoređivanju naknadno pronađene imovine mora obu-
hvatiti i one osobe koje su u t v r đ e n e k a o n a s l j e d n i c i , odnosno
korisnici kojih drugih prava iz ostavine, koje više n i s u na ž i v o t u u
času donošenja tog rješenja. Ovo stoga što će se iza ovih osoba, po službe-
noj dužnosti, voditi ostavinski postupak, pa je potrebno da se na ovaj
način prethodno riješi pitanje imovine koja spada u njihovu ostavinu.
2. Rješenjem o naknadnom rasporedu novopronađene imovine treba
obuhvatiti i istovremeno rasporediti s v u naknadno pronađenu imovinu
kako pokretnu, tako i nepokretnu. Pravomoćno rješenje o rasporedu na-
knadno pronađene imovine sud će dostaviti nadležnom financijskom
organu narodnog odbora (po čl. 229. st. 2 ZN), radi eventualne odmjere
i.naplate poreza na nasljedstvo i darovanja. Isto tako sud će narediti da
se na temelju pravomoćnog rješenja i rasporeda izvrše potrebni upisi u
zemljišnoj knjizi (po čl. 230. ZN).
U pogledu naknadno pronađene imovine, bez obzira što je'ranije izvr-
šena dioba nasljedstva, ^zasniva se n a s l j e d n i č k a z a j e d n i c a među
sunasljednicima. U~ovoj zajednici učestvuju i oni nasljednici koji su ranije
~svo|~nasljednTdio ustupili kojem sunasljedniku (čl. 139. st. 2 i čl. 149. st. 1
ZN). (O nasljedničkoj zajednici vidi objašnjenja uz čl. 148. ZN).
3. Ukoliko su nasljednici još u toku postupka za raspravu ostavine
postigli s p o r a z u m o d i o b i i načinu diobe nasljedstva, koji je une-
sen u izreku rješenja o nasljeđivanju (u smislu čl. 228. st. 3 ZN), raspored
naknadno pronađene imovine izvršit_će se bez obzira na ovaj sporazum,
ukoliko se nasljednici ne bi drugačije sporazumjeli. Nasljednici se, naime,
mogu sporazumjeti i o tome da se naknadno pronađena imovina raspo-
redi na posve drugačiji način nego što je to bilo utvrđeno u pogledu imo-
vine koja je bila poznata u času sklapanja prvobitnog sporazuma — na-
godbe (uključenog u rješenju o nasljeđivanju — po čl. 228. st. 3 ZN).
1
Protivno Z u g 1 i a, nav. djelo, str. 77.
748
Član 235.
JJkoliko prvobitni sporazum — nagodba nije jzvršena i dioba nije još pro-
vedena7 a niti izvršeni "odgovarajući upisi u zemljišnoj knjizi, ^nasljednici
mogu sklopiti_n_o js p oTlTžli. m — nagodbu kojom mogu obuhvatiti
ej elokupnu osta vinu.
4. Ako se naknadno pronađena imovina sastoji od p o l j o p r i v r e d -
n o g z e m l j i š t a , čijim bi nasljeđivanjem došlo do prekoračenja pro-
pisanog m a k s i m u m a nekog nasljednika (u smislu čl. 153. ZN), novo
pronađena imovina rasporedit će se prema sadržaju rješenja o nasljeđi-
vanju, tako što će ostavinski sud provesti potrebna izviđanja u smislu
čl. 227. ZN, pozvati nasljednike da izvrše izbor parcela (po čl. 227. st. 2
ZN), pa će u rješenju o rasporedu naknadno pronađene imovine odlučiti
o poljoprivrednom zemljištu (u smislu odredbe čl. 228. st. 2 tač. 6. ZN).
To rješenje dostavit će se organu nadležnom za provođenje postupka po
Zakonu o poljoprivrednom zemljišnom fondu, odnosno po Zakonu o
agrarnoj reformi i kolonizaciji (u smislu čl. 227. st. 5. ZN). I
5. Na postupak oko donošenja rješenja o raspoređivanju naknadno
pronađene imovine i na žalbu protiv rješenja primjenjuju se shodno propisi
koji vrijede u pogledu rješenja o_nasljeđivanju (čl. 229. st. 1, 183. i 184.
ZN). Stoga je protiv rješenja o raspoređivanju naknadno pronađene osta-
vinske imovine dozvoljena revizija.(2)
II.
1. U povodu naknadno pronađene ostavinske imovine provođenju
ostavinske rasprave ima mjesta samo ako ostavina ranije n i j e b i l a
r a s p r a v l j e n a : kad je ranije pokrenuti postupak bio o b u s t a v 1 j e n
bilo zbog toga što nije bilo nikakve imovine ili što nije bilo nepokretne
imovine (čl. 216. st. 2 ZN), a nasljednici nisu tražili da se raspravi osta-
\'ina koja se u ono vrijeme sastojala samo od pokretne imovine.
Ako se naknadno pronađena imovina ..sastoji i od n e k r e t n i n a ,
rasprava osta vine koja ranije nije bila provedena provest 75e~še"po s l u ž -
"bgji_oj_ dužnosti. " ~
Ako je ostavina koja se sastojala samo od p o k r e t n e imovine bila
raspravljena na zahtjev nasljednika (čl. 216. st. 2 ZN), a naknadno prona-
đena imovina sastoji se od nekretnina, nema mjesta ponovnoj raspravi
osta vine. U takvim slučajevima izvršit će se r a s p o r e đ i v a n j e na-
knadno pronađene nepokretne imovine prema već donesenom rješenju
o nasljeđivanju i tamo utvrđenim nasljednim dijelovima pojedinih na-
• sljednika.
Ako se naknadno pronađena ostavinska imovina sastoji od p o k r e t -
n i n a , ostavina koja nije bila raspravljena raspravit će se samo na z a -
h t j e v nasljednika. Tom prilikom raspravom će se obuhvatiti ne samo
imovina koja je naknadno pronađena nego i ona koju su nasljednici ra-
nije bez provođenja rasprave (u smislu čl. 216. st. 2 i 4 ZN) međusobno
razdijelili, i bez obzira na način kako su je razdijelili. Ostavinska raspra-
va provest će se bez obzira da li su sa zahtjevom da se ostavina raspravi
2
Vidi pres. Vrh. suda NRH, Rev 353/58 od 26. VIII 1958, Odvjetnik br.
1— 2/59, str. 19.
749
Član 235 — 236.
Sudska praksa
1. Odricanje od nasljedstva u korist određenog nasljednika ne odnosi se
na naknadno pronađenu imovinu (Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž 479/56
od 31. III 1956).
2. Odredbe člana 235. i 236. ZN, prema kojima se u slučaju naknadno pro-
nađene imovine ili oporuke ne provodi ostavinska rasprava, ne vrijede onda
kada već podaci provedene ostavinske rasprave nisu dovoljni za razdiobu
nove imovine, jer je ostavilac oporukom, koja je kasnije pronađena, tom imo-
vinom drugačije raspolagao (Rješenje Vrhovnog sudd NR Slovenije GS 69/57
od 15. III 1957, Pravnik, br. 9—10/57, Civilne odluke, str. 96).
75*
Član 236.
1
Rješ. suda APV Rev 239/58, Glasnik AK za APV br. 9/59, str. 26.
751
Član 236.
2
O tome u ZN nema izričitog propisa, ali ovaj zaključak proizlazi iz
sadržaja i smisla odredbe ovog člana gdje se ne pravi razlika u navedenim
slučajevima. Stranke koje nisu bile u m o g u ć n o s t i da iznesu oporuku na
ostavinskoj raspravi mogle bi svoje pravo ostvarivati tužbom i na temelju
odredbe čl. 238. ZN, jer bi to bio razlog za ponavljanje postupka. Da je zako-
nodavac imao namjeru ograničiti pravo na ostvarivanje zahtjeva samo na ovaj
spomenuti slučaj, ne bi imao potrebe za donošenje generalne odredbe u čl. 236.
ZN. — Tako dr S. S t r u g a r , u članku: Neka pitanja iz nasljednog prava,
Jugosl. advokatura br. 5—6/56.
752
Član 236 — 237.
Sudska praksa
1. Naknadno pronađena imovina ostavim predat će se nasljedniku 'bez
ponovnog otvaranja ostavinskog postupka, a nasljednik, koji nije sudjelovao
u ostavinskom postupku, može se u tom slučaju uputiti samo na parnicu
(Vrhovni sud AP Vojvodine Rev. 5/56, Glasnik, br. 4/57, str. 31).
2. Za donošenje odluke o naknadno pronađenoj ostavinskoj imovini treba
u smislu ranijih pravnih pravila provesti postupak za utvrđenje te imovine
(Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 12/58 od 6. III 1958, Odvjetnik,
br. 10—11/58, str. 262).
QyAko je naknadno pronađena oporuka, ostavinski sud će raspravljati
samo ako rješenje o nasljeđivanju nije već pravomoćno, a inače će zaintere-
sirane stranke uputiti na parnicu (Vrhovni sud AP Vojvodine Kev~l!3yjb8,
"Glasnik, br. 9/59, str. 25).
4. Ako je ostavinski postupak na podlozi druge oporuke bio pravomoćno
završen rješenjem o nasljeđivanju, onaj koji se poziva na izgubljenu opo-
ruku može zahtjev na nasljedstvo ostvarivati samo tužbom o nasljedstvu
(član 144. i 236). S tužbom se može spojiti tužba na priznanje vlasničkog prava
na stvarima koje su spadale u ostavinu, ali je rješenje ovog zahtjeva ovisno
od prethodnog utvrđenja nasljednog prava (Savezni vrhovni sud Rev. 151/60
od 17. VIII 1960, Poročilo 1960/2, br. 117).
5. Vidi odluku pod br. 2. uz član 235. ZN.
Novi nasljednik
Član 237.
Ako j>o_pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju neka osoba koja nije
učestvovaTžTii postupku za ostavinsku raspravu~polaže pravo na ostavinu
Tsao nasljednik, ostavinski sud ne će ponovno raspravljati ostavinu već će
takvu osobu uputiti Ha može svoje pravo ostvariti u _narnici.
Sudska praksa
1. O pravu nasljedstva tužioca, koji nije sudjelovao u ranije provedenom
i pravomoćnim rjeSenjem suda dovršenom postupku za raspravljanje ostavine
— postupak je dovršen prije objavljivanja Zakona o nasljeđivanju — sudi se
po pravnim pravilima koja su u to vrijeme primjenjivana, a ne po odredbama
Zakona o nasljeđivanju (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 1489/55 od
25. IX 1955, Zbirka III, br. 198).
2. Ako se nakon rješenja ostavinskog suda, o tome da je ostavina bez
nasljednika postala općenarodnom imovinom, pojave nasljednici, nema mjesta
ponovnom otvaranju ostavinske rasprave, nego upućivanja nasljednika na
tužbu po čl. 237. ZN (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 121/57 od
5. XII 1957, Naša zakonitost, br. 5—6/58, str. 276).
3. Vidi odluku pod br. 4. uz član 144. ZN i odluku pod br. 1. uz član
184. ZN.
754
Član 238.'
Sudska praksa
1. I pokraj pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju može nasljednik tužiti
legatara na izručenje dosuđenog zemljišta, a za taj novi spor nije potrebno
upućivanje na parnicu. Ostvarenje toga zahtjeva ne sprečava okolnost da
su obje stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ako je do rješenja došlo
uslijed pogreške (Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 369/56 od 21. X
1956, Pravnik, br. 5—8/57, Civilne odluke, str. 79).
i 2. Nasljednica koja u ostavinskom postupku nije sudjelovala — nije po-
zvana na ostavinsku raspravu niti joj je postavljen privremeni staralac —
može samo u parnici ostvarivati svoje pravo, a ne može zahtijevati ponavljanje
ostavinskog postupka (Vrhovni sud NR Slovenije Gs rev. 25/58, Pravosodni
bilten, br. 3—4/59, str. 36).
3. Ostavinski postupak završen pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju
ne može se obnoviti ni na temelju sporazumnog prijedloga zainteresiranih
stranaka (Rješenje Okružnog suda Ljubljana Gž 401/60 od 30. III 1960, po-
tvrđeno rješenjem Vrhovnog suda NR Slovenije Ps rev. 20/61 od 24. II 1961.
r
Poročilo 1961/1, br. 8).
4. Vidi odluku pod br. 1. uz član 184. ZN.
IX. P O S T U P A K K A D J E Z A O S T A V I N S K U R A S P R A V U N A D L E Ž A N
INOZEMNI ORGAN
756
Član 239.
kraći od trideset dana ni duži od šest mjeseci i koji teče od dana objave
oglasa u republičkom službenom listu, prijave svoje zahtjeve, jer će se u
protivnom slučaju pokretna imovina iz ostavine predati nadležnom orga-
nu strane države ili osobi koju taj organ ovlasti za primitak te imovine.
Oglas će se pribiti na oglasnu ploču suda i objaviti u republičkom
službenom listu, a po potrebi i na drugi podesan način, a jedan primjerak
oglasa dostavit će se najbližem diplomatsko-konzularnom predstavniku
odnosne strane države u našoj zemlji.
Ne će se izdavati oglas ako vrijednost ostavine bez odbitka dugova ne
premašuje iznos od 200.000 dinara.
Ako se ne izda oglas, ostavina se ne smije predati prije nego što pro-
teknu tri mjeseca od dana smrti stranog državljanina.
757
Član 239.
1
Prema pravnim pravilima Vanparničnog postupka vodioci matičnih
knjiga bili su dužni svaki slučaj smrti, koji se desio na njihovom području,
prijaviti kotarskom sudu svog područja, dakle sudu na čijem je području
ostavilac umro.
758
Član 239.
2
(prelever: unaprijed uzeti).( ) Dok su se, međutim, ove povlastice u svom
prvobitnom obliku priznavale samo vlastitim državljanima, kasnije se ova
ustanova u pojedinim državama počela primjenjivati u korist svih nasljed-
nopravnih interesenata i vjerovnika koji se nalaze u odnosnoj državi
U tom je obliku »prelevement« prihvaćen i kod nas, što- je u marginalnoj
rubrici uz ovaj član izraženo atributom »domaći«, a u tekstu same odredbe
riječima »... sve osobe u z e m l j i ...« odnosno u odredbi čl. 189. st.
4 ZN riječima »osobe koje se nalaze u zemlji...«. Prema tome, pravo
da prijavi svoje zahtjeve prema ostavini s efektom zadržavanja ostavine
u smislu čl. 240. st. 1 ZN pripada svim nasljednicima, legatarima i vjerov-
nicima koji se nalaze u našoj zemlji, bez obzira da li su naši državljani
ili inozemni.
4. Kao što se prema čl. 175. ZN postupak za ostavinsku raspravu po*-
kreće po službenoj dužnosti, tako se po s l u ž b e n o j d u ž n o s t i
provode i sudske radnje koje prethode predaji pokretne ostavine odgova-
rajućem organu strane države ukoliko poduzimanje pojedine radnje nije
ovisno o zahtjevu zainteresirane osobe. Ni za samu predaju nije potrebna
nikakva molba inozemnog organa, već treba jedino prethodno ispitati da
li u tom pogledu postoji reciprocitet sa državom kojoj je ostavilac pripa-
dao (vidi uz čl. 189. pod tač. 4).
Redoslijed pojedinih radnji suda u slučaju kad je umrli strani držav-
ljanin ili osoba iz čl. 190. st. 3 ZN ostavila na području naše države po-
kretnu imovinu, otprilike je ovaj:
a) donošenje rješenja o proglašenju suda nenadležnim (čl. 212. st.
2 ZN); |
b) izdavanje oglasa u smislu stava 1 ovog člana;
c) zadržavanje ostavine (čl. 240. st. 1 i 3 ZN) ako koji od domaćih
nasljednika, legatara ili vjerovnika prijavi svoj zahtjev prema ostavini;
d) izvršenje odluke inozemnog organa u pogledu zahtjeva što ga je
prijavio nasljednik ili legatar (čl. 240. st. 2 ZN);
e) predaja ostatka ostavine organu strane države (čl. 240. st. 2 ZN).(3)
Oglas po stavu 2 ovog člana dostavlja se diplomatsko-konzularnom
predstavništu preko konzularnog odjela republičkog izvršnog vijeća, uz
posredovanje republičkog sekretarijata za pravosuđe.
2
(Prema ovoj ustanovi koja je u Francuskoj uvedena početkom prošlog
stoljeća imaju domaći državljani kao nasljednici, kada se ostavina djelomično
nalazi u zemlji a djelomično u inozemstvu, pravo da iz ostavine koja se nalazi
u zemlji unaprijed uzmu toliko koliko odgovara njihovom nasljednom dijelu
s obzirom na čitavu ostavinu. Na taj je način domaćim državljanima u slučaju
kad dolaze u obzir kao nasljednici po domaćem nasljednom pravu ali ne i po
mjerodavnom stranom pravu osigurano ostvarenje nasljednog prava po doma-
ćim zakonima. Vidi E i s n e r , op. cit., I sv., str. 357; J e z d i ć , Međunarodno
privatno
3
pravo, II izdanje 1960, str. 45.
Budući da prema odredbi čl. 189. st. 2 tač. 3 ZN naš sud postaje
nadležan za raspravu pokretne ostavine stranog državljanina i u slučaju kada
inozemni organ izjavi da neće raspravljati ostavinu, bilo bi uputno da sudovi,
pošto o smrti stranog državljanina obavijeste konzularno, odnosno diplomat-
sko predstavništvo, istovremeno zatraže obavještenje da li će strana država
pokrenuti ostavinski postupak u pogledu pokretne imovine koju je ostavilac
ostavio na području naše države. Za slučaj da strana država otkloni nad-
ležnost, otpada izdavanje oglasa prema stavu 1 ovog člana kao i zadržavanje
ostavine u smislu čl. 240. ZN.
759
Član 239.
760
Član 239.
761
Član 239.
5
S t e m p i h a r, op. cit, str. 196.
6
Z l a t a r i ć, na str. 100 članka citiranog u noti 7 uz član 189. ZN.
762
Član 239—240.
Zadržavanje ostavine
član 240.
Ako koji od nasljednika ili zapisovnika prijavi svoj zahtjev, sud će
zadržati ostavinu odnosno njezin dio koji je potreban za pokriće tog za-
htjeva sve dok organ strane države ne donese pravomoćnu odluku o tom
zahtjevu.
7
Z l a t a r i ć, l.c.
Vidi čl. 5. Konvencije o konzularnim odnosima zaključene u Beču
8
24. IV 1963. Ova konvencija nije još ratificirana od strane naše države.
763
Član 240.
764
Član 240.
zahtjeve, jer će naš sud prema odredbi stava 2 ovog člana iz zadržane
ostavine i z v r š i t i o d l u k u i n o z e m n o g o r g a n a(5) u pogledu
svih tih zahtjeva u opsegu u kojem budu priznati. Zbog toga, kad se
radi o zahtjevu nasljednika ili legatara, ostavina ili njen dio zadržava
se sve dotle, dok inozemni organ o tom zahtjevu ne donese pravomoćnu
odluku. ,
Budu li prijavljeni zahtjevi pravomoćno odbijeni, naš sud mora
predati inozemnom organu svu zadržanu ostavinu, odnosno sav njen
zadržani dio. - i
Drugačije se postupa kada su u pitanju potraživanja vjerovnika
( o b l i g a t o r n i z a h t j e v i p r e m a o s t a v i n i ) . U tom se slučaju
ostavina, odnosno njen dio zadržava samo dotle dok prijavljeno potra-
živanje ne bude namireno ili barem osigurano. Čim se tome udovolji,
zadržana se ostavina mora predati inozemnom organu. O nadležnosti
za rješavanje obligatornih zahtjeva prema ostavini vidi uz čl. 189. pod tač.
6. in fine.
-Kako su prava ostaviočevih vjerovnika, koji se nalaze na području
naše države, u pogledu pokretne ostavine za čije je raspravljanje nadle^
žan inozemni organ u ovom članu potpuno određena, to njima n e
p r i p a d a p r a v o t r a ž i t i kod našeg suda o d v a j a n j e o v e
o s t a v i n e od imovine nasljednika (čl. 146. ZN), niti je naš sud nadležan
za rješavanje takvih zahtjeva.(6)
3. Mogućnost zadržavanja ostavine kao mjere za zaštitu domaćih
nasljednika, legatara i vjerovnika predviđena je i nizom bilateralnih
međunarodnih ugovora koje je zaključila naša država. Odredbe o tome
institutu postoje u ugovorima o pravnoj pomoći s A u s t r i j o m (čl. 34)
B u g a r s k o m (čl. 28), Č e h o s l o v a č k o m (čl. 20. br. 3 i 4), Ma-
đ a r s k o m (čl. 38), P o l j s k o m (čl. 45) i R u m u n j s k o m (čl. 43).
Odredbe navedenih ugovora o zadržavanju ostavine po svom su
sadržaju slične odredbama čl. 239. i 240. ZN ali s izvjesnim modifikaci-
jama. Tako se prema svim navedenim ugovorima traži da nasljednopravni
interesenti ili vjerovnici stave i z r i č i t p r i j e d l o g za zadržavanje
ostavine (po čl. 240. ZN dovoljno je da ovlaštene osobe prijave svoje
zahtjeve prema ostavini); prema ugovorima (izuzevši onaj s Rumunj-
skom), zahtjev za zadržavanje ostavine mogu staviti ne samo osobe
koje b o r a v e (misli se na trajnije boravište) na području države
ugovornice u kojoj se nalazi ostavina (kao što je to predviđeno članom
239. ZN) nego i nasljednopravni interesenti i vjerovnici koji su
d r ž a v l j a n i te države bez obzira na to gdje im, je prebivalište ili
boravište; prema većini navedenih ugovora za stavljanje zahtjeva, odno-
sno prijava može se oglasom odrediti rok između tri i šest mjeseci,
765
Član 240 — 241.
dok po čl. 239. ZN taj rok iznosi trideset dana do šest mjeseci (prema
ugovoru s Čehoslovaekom rok za podnošenje prijava iznosi do pet mje-
seci a prema ugovoru s Rumunjskom taj se rok podudara s rokom iz
čl. 239. ZN).
Prema ugovoru s Rumunjskom pravo zahtijevati zadržavanje osta-
vine pripada samo vjerovnicima a ne i nasljednopravnim ovlaštenicima.
P o s t u p a k pri p r i j e l a z u n a d l e ž n o s t i s a i n o z e m n o g
organa na j u g o s l a v e n s k i suđ
Član 241.
Ako je za raspravu ostavine stranog državljanina u pogledu njegove
pokretne imovine nadležan inozemni organ, sud će, ako svi nasljednici koji
se nalaze u zemlji predlože da raspravu provede jugoslavenski sud, po-
zvati nasljednike i zapisovnike u inozemstvu da u roku od šest mjeseci
od dana dostave poziva istaknu prigovor nenadležnosti jugoslavenskog
suda, jer će inače ostavinsku raspravu provesti jugoslavenski sud.
Poznati nasljednici kojima se ne zna boravište pozvat će se oglasom.
Oglas će se pribiti na oglasnu ploču suda i objaviti u republičkom
službenom listu, a po potrebi i na drugi podesan način, a jedan primjerak
oglasa dostavit će se najbližem diplomatsko-konzularnom predstavniku
odnosne strane države u našoj zemlji.
Ako nijedan od nasljednika i zapisovnika iz inozemstva nije istakao
prigovor nenadležnosti jugoslavenskog suda, ovaj će sud po proteku odre-
đenog roka raspraviti ostavinu.
766
Član 241.
76?
Član 241 — 242.
1
Kad se ostvare pretpostavke za prijelaz nadležnosti s inozemnog organa
na jugoslavenski sud, a taj je sud već donio rješenje kojim se proglašava
nenadležnim za ostavinsku raspravu (čl. 212. st. 2 ZN) i izdao oglas u smislu
čl. 239. ZN, isti će sud staviti rješenje o nenadležnosti izvan snage i donijeti
rješenje o prijelazu nadležnosti na jugoslavenski sud.
U toni slučaju otpada i postupak za zadržavanje ostavine u smislu čl. 239.
i 240. ZN (izdani oglas postaje bespredmetan), jer ta ostavina ostaje na pod,-
ručju naše države do pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju. Vidi i uz čl. 239.
pod tač. 4 in fine. <
•768
član 242.
Sudska praksa
1. Ukoliko Zakon o nasljeđivanju dolazi do primjene, oporuka je valjana
ako je sastavljena u obliku predviđenom u tom zakonu, makar takav oblik nije
bio dovoljan u vrijeme kada je sastavljena (Rješenje Vrhovnog suda NR
Hrvatske Gž 971/55 od 21. VI 1955, Zbirka III, br. 199).
2. Ako je nasljedstvo (pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju) konačno
uređeno prije objavljivanja Zakona o nasljeđivanju, osoba koja nije sudjelo-
vala u postupku u kojem je nasljedstvo uređeno, može pravo na ostavinu
kao nasljednik (član 237. ŽN) zasnivati na pravnim pravilima koja su se
trebala primijenjivati u postupku u kojem je nasljedstvo već uređeno, a ne
na pravilima Zakona o nasljeđivanju (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske
Gž 1489/55 od 21. IX 1955, Naša zakonitost, br. 3/56, str. 136).
3. U povodu tužbe nužnog^ nasljednika za dopunu nužnog dijela iz osta-
vine, koja je raspravljena prije objavljivanja Zakona o nasljeđivanju, pri-
mjenjuju se u pogledu utvrđivanja vrijednosti ostavine i određivanja vri-
jednosti dara, odredbe tog zakona (Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Gž
6/56 od 29. III 1956, Zb. 1/1-1956, br. 105).
4. Ako je ostavina pravomoćno raspravljena prije objavljivanja Zakona o
nasljeđivanju, za pitanje valjanosti naknadno pronađene oporuke vrijede prav-
na pravila koja su se primjenjivala prije stupanja na snagu Zakona o naslje-^
đivanju, a ne odredbe tog zakona (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gi
83/56 od 31. I 1956, Zb. 1/1-1956, br. 111).
5. Diobu ostavine izvršenu pred šerijatskim sucem mjeseca travnja 1945.
godine treba prosuđivati kao način kojim je nasljedstvo konačno uređeno.
Ako dioba predstavlja način uređenja nasljedstva, na njenu važnost ne utječe
to što se zapisnik o diobi poziva na pravila šerijatskog prava koja su bila u
primjeni na dan 6. IV 1941, a ni to što je diobom određenoj osobi priznat
nasljedni dio po šerijatskom pravu, koji joj ne pripada po Zakonu o naslje-
đivanju (Riješenje Saveznog vrhovnog suda Gz 52/56 od 29. VI 1956, Zb. 1/2-1956,
br. 333).
770
i?
Član 242.
771
Član 242 — 243.
Član 243.
Oporuka sastavljena prije stupanja na snagu ovog zakona u obliku
koji je onda bio dopušten a koja nije sastavljena ni u jednom od oblika
predviđenih ovim zakonom za oporuku, vrijedit će samo ako je oporučitelj
umro do stupanja na snagu ovog zakona, ili ako za dvije godine po stupa-
nju na snagu ovog zakona umre, ili postane nesposoban za sastavljanje
oporuke, ili inače dospije u nemogućnost da sastavi novu oporuku.
Sposobnost oporučiteljeva za sastavljanje oporuke, uzroci ništavosti
oporuke, kao i sadržaj oporuke prosuđivat će se i u pogledu oporuke iz
prethodnog stava po odredbama ovog zakona.
Izjava volje učinjena u ugovoru o nasljeđivanju do stupanja na snagu
ovog zakona smatrat će se kao izjava učinjena u oporuci i s njom će se
postupati po prethodnim odredbama ovoga člana.
772
Član 243.
Sudska praksa
1. Premda je ostavinski postupak pravomoćno dovršen, a sporna oporuka
nastala za važenja ranijih pravnih pravila, u pogledu povjerbene zamjene-
sadržane u oporuci ne treba primjenjivati dosadašnja pravna pravila o razrje-
šenju povjerbene zamjene, nego odredbu člana 243. st. 4 ZN (Presuda Okruž-
nog suda Bjelovar Gž 788/55 od 17. IX 1955).
2. Oporuka napravljena prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju
u obliku predviđenom ovim zakonom važi bez obzira na propisani oblik opo-
ruke u vrijeme njenog sastavljanja (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 758/55,.
Glasnik, br. 4/56, str. 26).
3. Okolnost da je ostavilac u oporuci, koja je sastavljena 1943. godine,
naložio nasljedniku da isplati legat određenom svotom dinara, ali po tečaju
koji je dinar imao 31. XII 1940. godine, ne utječe na valjanost odredbe o
nasljedstvu.
Nalog tužioca da se vrijednost legata računa po tečaju od 31. XII 1940.
godine mora se, kod tumačenja oporuke, prosuđivati kao izraz volje ostavioca
da imovinu rasporedi u određenom razmjeru i da to učini nezavisnim od
77$
Član 243.
774
Član 244 — 245.
Sudska praksa
1. O pravu vanbračnog djeteta na ostavinu njegovog oca sudi se po Za-
konu o nasljeđivanju i u slučaju kada očinstvo nije utvrdio sud FNRJ, nego
ranije kotarski sud, a uz to postoji, činjenica da je ostavilac dijete priznao za
svoje na način o kome govori čl. 24. Osnovnog zakona o odnosima roditelja
i djece (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 1700/56 od 4. XII 1956, Zb.
1/3-1956, br. 660).
2. Propis čl. 244. ZN ne dolazi do primjene ako uz presudu, koju nisu
donijeli sudovi FNRJ, postoji kvalificirano priznanje očinstva u smislu čl. 24.
OZORD (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. 179/58 od 15. V 1958,
Naša zakonitost br. 3—4/59, str. 165).
3. Presuda o utvrđivanju očinstva vanbračnog djeteta donesena od sudova
bivše Jugoslavije ne može biti pravni temelj za nasljeđivanje vanbračnog dje-
teta prema ocu, ali dijete može u rokovima iz čl. 25. OZORD ponovno
pokrenuti parnicu radi utvrđenja očinstva (Odluka Vrhovnog suda NR Hrvatske
Gž 1954/62 od 28. II 1963, potvrđena odluka Vrhovnog suda Jugoslavije Rev
1429/63).
4. Vidi odluke uz čl. 23. ZN.
Računanje rokova
Član 245.
Rokovi koji su počeli teći prije stupanja na snagu ovog zakona istječu
protekom vremena određenog ovim zakonom, a ako je prijašnjim propi-
sima bio određen duži rok onda protekom toga roka.
Kad je ovim zakonom ustanovljen rok koji prijašnjim propisima nije
bio predviđen, taj rok ne može početi teći prije stupanja na snagu ovog
zakona.
775
Član 245. .
Sudska praksa
1. Vidi pravno shv aćanj e Odjela za građanske sporove Saveznog
vrhovnog suda broj 3/61 od 5. VI 1961, Zb. Vl/2-1961, str. 5, navedeno uz čl.
144. ZN pod br. 1.
2. Kod ranijih pravnih pravila, koja su primjenjivana u praksi sudova
do stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju, nije određen posebni rok u
kome se može tražiti vraćanje dara kojim je povrijeđen nužni dio (čl. 45. ZN).
Takav zahtjev može se postaviti u roku od tri godine (čl. 46. ZN), koji počinje
danom stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju (Rješenje Saveznog vrhov-
nog suda Gz 118/55 od 16. XII 1955, Zbirka III, br. 207).
3. Rofc zastarijevanja prava da se traži poništaj oporuke, predviđen u
ranijim pravnim pravilima, koja su mogla biti u primjeni (u pitanju su pra-
vila Srpskog građanskog zakonika), ne dolazi u obzir kada se sudi o roku
zastarijevanja prava nužnog nasljednika da traži smanjenje oporučnih raspo-
laganja, jer je za ovo važio opći, a ne posebni rok zastare (Rješenje Vrhovnog
suda NR Srbije Gž 3105/55 od 20. I 1956, Zb. 1/1-1956, br. 109).
4. Kada je prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju nužni nasljed-
nik upućen na parnicu da traži smanjenje raspolaganja oporukom, a po ra-
nijim propisima rok zastarijevanja takvog prava počinje teći od pravomoć-
nosti rješenja o upućivanju na parnicu, onda se i poslije stupanja na snagu
Zakona o nasljeđivanju rok zastarijevanja računa počevši od momenta ove
776
x
Član 245 — 246.
77T
Član 246 — 247.
Sudska praksa
Ostavina koloniste raspravlja se i predaje u nasljedstvo prema općim
propisima Zakona o nasljeđivanju (Rješenje Vrhovnog suda AP Vojvodine
•Gzz 18/57 od 1. III 1957, Zb. II/1-1957, br. 56).
S t u p a n j e na snagu
Član 247.
Ovaj zakon stupa na snagu po isteku šezdeset dana od dana objavlje-
nja u »Službenom listu FNRJ«.
778
LITERATURA
779
RAJACIĆ Čedo, Stvarno pravo, Kućne zadruge, str. 56-71, Zagreb, 1956.
(litografija).
RUŠNOV Adolfo-POSILOVIC Stjepan, Tumač obćemu austrijskomu građan-
skomu zakoniku, Zagreb.
ŠTEMPIHAR Jurij, Kolizijska pravila zakona o dedovanju, Zbornik znan-
stvenih rasprav, XVI letnik.
TUOR Peter, Das schweizerische Zivilgesetzbuch, Ziirich, 1934.
ZAKON O NASLEĐIVANJU sa objašnjenjima i napomenama, izdanje »Arhiva
za pravne i društvene nauke«, Beograd, 1955.
ZANINOVIĆ Zdravko, Zakon o nasljeđivanju, Odvjetnik, br. 7-8/55 i 9/55.
ZUGLIA Srećko, Vanparnični postupak, Zagreb 1956.
ZILIĆ Franjo-ŠANTEK Miroslav, Zakon o sudskom vanparničnom postupku,
Zagreb, 1934.
780
STVARNO KAZALO
(Broj ispred crte označava član, a broj iza crte tačku komentara)
781
umanjenje nasljednog dijela —- gubitak prava nasljedstva
— u korist djece iz ranijeg bra- — zbog razvoda braka, 27 — 1,
ka ostavioca, 12 — 1, 2, 3, 5 2, 5
— u korist roditelja ostavio- — zbog poništenja braka, 27 —
čevih, 29 — 2, 3, 5, 6 3, 5
pravo na nužni dio, 30/1 — 2 — zbog prestanka zajednice ži-
— veličina nužnog dijela, 31/11 vota, 27 — 4, 5
— 2 — nedostojnost za nasljeđivanje,,
prava u slučaju zaključenja spo- 131, 132
razuma o ustupanju i raspodjeli Brod
imovine — sastavljanje oporuke na brodu,
— suglasnost sa sporazumom, 76 — 1
117/1 — 1, — tko je sastavlja, 76 — 2
— ako nije obuhvaćen sporazu- — kada prestaje važiti, 76 — 3
mom, 117/11, III — 2, 3 Bruto vrijednost ostavine, 33 •— 1
782
— položaj daroprimca kad vraća Dijete, začeto
dar, 44 — 2, 3, 4 — zaštita nasljednog prava, 130 —
— uračunavanje dara u naslj. dio, n/i
51 — 1, 3 — staratelj narođenog djeteta, 215.
— kad se dar ne uračunava u — 1, 2
nasljedni dio, 51 — 4, 5 Diplomatska oporuka
— pravo daroprimca na vraćanje (v. konzularna oporuka)
dara u ostavinu, 56 — 1 Diplomatski predstavnik
— troškovi uzdržavanja nasljed-
nika, 59 — 2, 3, 4 (v. konzularni predstavnik)
— uobičajeni manji darovi, 60 Djeca, kad nasljeđuju
— 2 — bračna, 10 — 1, 3
— tko može zahtijevati uraču- — vanbračna, 23 — 1, 2, 4
navanje, 63 — 1, 2 — pozakonjena, 24 — 1, 2, 4, 5
~r kad se ustupljena imovina sma- — iz nepostojećeg i poništenog b r a -
tra kđo dar, 115 ka, 24 — 3.
Daroprimac — usvojena, 25 — 1-6
— uvećanje nasljednog dijela, 12 —
— položaj kod vraćanja dara, 44 — 3, 4
2, 3, 4; 56 — 2, 3
— pravo predstavljanja 11 — 1, 2,
Definitivni nasljednik, 138 — 8 3, 4
Deliberacioni rok, 138 — 1, 2 — nužni dio, 31 — 2, 3
Dioba nasljedstva — isključenje iz nužnog dijela^
— pravo na diobu kad se stječe, 47 — 1, 8
147 — 7, 9 — lišenje nužnog dijela, 50 —
— u slučaju uvjeta, 147 — 5 1, 4
— ne može se tražiti u nevrijeme, Djedovi i babe, nasljeđivanje
147 — 2 (v. babe i djedovi)
— način diobe, 147 — 6, 11 Descenđenti, nasljeđivanje
— u naravi (fizička), 150 — 1, 5 (v. potomci)
— unovčenjem (civilna), 150 — Dokazi
1, 5 — izvođenje dokaza, 178 — 3
— dioba predmeta kućanstva, 151 — — za donošenje odluka, 178 — 1
1, 2 — za određivanje stranke koju tre-
— pravo nasljednika koji su živje- ba uputiti na parnicu, 178 — 2
li i privređivali zajedno s ostavi- — upotreba dokaza izvedenih pred'
ocem, 150 — 3, 4 drugim sudovima i organima,
178 — 4
— ostavljanje pojedine stvari odre- Dokazivanje
đenim nasljednicima, 150 — 3, 4 — uništene ili izgubljene oporuke,.
— konkretizacija nužnog dijela, 83 — 1, 2; 210 — 1, 4
147 — 3 Domicil
— postupak diobe (v. prebivalište)
— u toku ostavinske rasprave,
Dostavljanje
I
147 — 4, 6, 7
— nakon dovršene ostavinske — rješenja o nasljeđivanju, 229 —
rasprave, 147 — 6 1, 2
— u vanparničnom postupku, 150 — rješenja o legatu, 232 — 1, 2
2 — rješenja o nasljeđivanju nar. od-
— naknadno pronađene ostavi- boru, 227 — 6, 7
ne, 147 — 8 Doživotno uzdržavanje
— pravo na diobu ne zastaruje, (v. ugovor o doživotnom uzdrža-.
147 — 6, 11 vanju)
— upravljanje nasljedstvom prije Dragocjenosti
diobe, 148 — 2, 3, 4, 5
— prenos nasljednog dijela prije — čuvanje u sudu, 204 — 4
diobe, 149 — 1, 2, 3, 4, 5, 6 Drugi nasljedni red
— zaštita među nasljednicima posli- — bračni drug ostavioca, 13 — 1,
je diobe, 152 — 2, 3, 4, 5, 7, 9 2, 3
— kad nema jamstva 152 — 6 — kad sam nasljeđuje, 16
— kad nastaje jamstvo 153 — 2 — roditelji ostavioca, 13 — 1; 14 —
— u čemu se sastoji jamstvo 1, 3; 15
153 — 3, 4, 5 — braća i sestre ostavioca i njihovi
potomci, 14 — 1, 2, 3; 15
783;
Država — opseg odgovornosti, 145 — 2,
— kao oporučni nasljednik, 130 — 2 4
— način odgovornosti, 145 — 4
— kad preuzima ostavinu, 8 — 2 — — solidarna odgovornost, 145 —
Državljanstvo ostavioca (v. i sukob 7
zakona) — odgovornost legatara za dugove,
— mjerodavno za primjenu zakona 145 — 5
— jugoslav. državljanina, 155 — — legatari ne odgovaraju, 98 —
1
1, 3 — kad legatari odgovaraju, 98
— stranog državljanina, 156 — — 1
1, 6 — pravo nasljednika da uskrati is-
— osoba bez državljanstva, 157 platu legata zbog dugova ostavi-
— 1, 2, 3 oca, 98 — 2
— gubitak državljanstva, 5 — 1 — u slučaju odricanja od nasljed-
— utjecaj na valjanost oporuke, stva, 145 — 6
159 — 3; 156 — 2 — izdvojena imovina ne ulazi u os-
— osobe bez državljanstva, naslje- tavinu, 145 — 5
đivanje, 157 — 1, 2; 159 — 3 — izvršenje na nasljednikovoj imo-
— oporuka stranog državljanina, vini, 145 — 8
159 — 1, 2 — u slučaju predaje ostav. imovine
općini, 145 — 9
Dugovi ostaviočevi — odgovornost potomaka za dugo-
— predstavljaju teret nasljedstva. ve pretka koji je razdijelio imo-
145 — 1 vinu za života, 118 — 1, 2
— odgovornost nasljednika za du- — odgovornost davaoca uzdržavanja
gove za dugove primaoca uzdržavanja,
— zakonska obaveza, 145 — 3, 4 124 — 1
784
Idealna kolacija, 33 —-5 — pravni karakter izdvajanja,
Identifikacija 38 — 1, 3, 4
— u čiju korist se vrši, 38 —
— nekretnina u ostav. postupku, 228 2, 7
— II/3 — odgovornost za dugove osta-
Identitet — utvrđivanje vioca, 38 — 4
— oporučitelja, 163 — 1 — kućanstvo, pojam, 38 — 5
— svjedoka oporuke, 163 — 2, 3; — postupak izdvajanja, 38 — 8,
169 — 4 12
— svjedoka identiteta 163 — 1, 2, 3 — zastara prava na izdvajanje,
Imovina 38 — 9
— pojam, 2 — 4 — ostaviočeva raspolaganja
— naknadno pronađena predmetima kućanstva, 38 —
— kad se raspoređuje, 235/1 — 10
I/l, 2, 3, 4
— ^Kad se provodi rasprava os- (v- oporuka)
tavine, 2SS/II, III — II/I, 2
Izjava
Isključenje nužnih nasljednika iz — o odricanju od nasljedstva
nasljedstva
— u čemu se sastoji, 47 — 1 — sadržaj, 136 — 2, 3, 8
— odredba oporučitelja o isključe- — oblik, 221 — 1, 2, 3
nju, 47 — 2 — o primanju nasljedstva
— mimoilaženje nasljednika, 47 — 2 — značaj, 136 — 1
— uzroci (razlozi) isključenja — oblik, 221 — 1, 2, 3
— zbog povrede zakonskih i — o odricanju od prava na legat,
moralnih obaveza, 47 — 4 96 — 3; 136 — 10; 221 — 1, 2, 3
— zbog kriv. djela, 47 — 5, 6 — poništenje nasljedničke izjave,
— zbog nerada, 47 — 4 141 — 1, 5, 8, 9
— način isključenja Izračunavanje nužnog i raspoloživog
— oporučnom odredbom, 48 — dijela ostavine
1, 2
— navađanje razloga, 48 — 3, 4 — obračunska vrijednost ostavine,
33 — 1
— djelomično isključenje, 49 — 2 — ostavinska aktiva, 33 — 2
— posljedica isključenja, 49 — 1, 3 — ostavinska pasiva, 33 — 3
— opozivanje isključenja, 47 — 3; — čista vrijednost ostavine, 33 — 4
48 — 4 — priračunavanje vrijednosti daro-
— spor o opravdanosti isključenja, va, 33 — 5, 6, 8
48 — 5, 6 — kad se darovi ne uzimaju u ob-
— rok za osporavanje isključenja, zir, 33 — 7
48 — 6 — što se smatra darom, 34 — 1, 2, 4
Isprava o usmenoj oporuci — što se ne smatra darom, 34 — 3
— sastavljanje, 80 — 1 — vrijednost dara, 35 — 1, 2
—• u novcu, 35 — 2
— predaja sudu, 169 — 2 — u stranoj valuti, 35 — 3
— čuvanje, 72 — 2, 3; 169 — 1, 2 — kad se dar sastoji u osigura-
Isprave važne nju, 36
— čuvanje u sudu, 204 — 1, 2 Izručenje ostavine nasljednicima,
Izdvajanje imovine iz ostavine 133 — 4
— u korist potomaka koji su priv- Izvještaj o smrti, 195 — 1, 2
ređivali zajedno s ostaviocem, Izvršenje legata
37 — 1, 2 — direktnog (neposrednog). 92 — 2,
— uvjeti za izdvajanje, 37 — 3 5
— opseg izdvajanja, 37 — 4 — indirektnog (posrednog), 92 — 1,
— zahtjev za izdvajanje, 37 — 5 3, 4, 5, 6
— učinak izdvajanja, 37 — 6 Izvršilac oporuke
— vrijeme izdvajanja, 37 — 7 — određivanje izvršioca, 101 — 1;
— predmeta kućanstva 102 — 1
— predstavlja prethodni legat, — funkcija izvršioca oporuke. 101
(zakonski prelegat), 38 — 1 • — 1
786
— kad se ne uračunava u na- — vrijeme zastarijevanja, 100
sljedni dio, 52 — 3; 53 — 1, 2 - 3, 9
— kako se vrši uračunavanje, — kad legatar saznaje za pri-
53 — 1, 2, 3, 4, 5 palo mu pravo, 100 — 4
— tko može tražiti uračunava- — kad legatar stječe ovlaštenje
nje legata u naslj. dio, 63 — da može zahtijevati ispunje-
1, 2 nje, 100 — 5
— utvrđivanje prava na legat,
- uskrata izvršenja legata, 94 — 2, 100 — 6
- umanjenje prioritetnog legata, — prekid zastarijevanja, 100 —
94 — 4 7
- ispunjenje legata kad dužnik le- — pribavljanje izvršnog naslo-
gat ne naslijedi, 95 — 1, 2, 3 va, 100 — 8
- utrnuće prava na legat, 96 — 1 Legatar
— zbog smrti legatara, 96 — 2 — pojam, 91 — 1, 6
— zbog odricanja legatara, 96 — kad odgovara za dugove ostavio-
— 3; 136 — 10 ca, 98 — 1
— zbog nedostojnosti legatara, — naplaćuje se poslije vjerovnika,
96 — 4 93 — 1, 2
— zbog isključenja legatara, 96
— 5 — ako je ujedno i vjerovnik osta-
— kome ostaje predmet legata, vioca, 99 — 1
96 — 6 — ako je nedostojan, 96 — 4
• prestanak legata — može tražiti popis ostavine, 197
— iz objektivnih razloga, 97 — — 4
1 Ijšenje nužnog dijela u korist po-
— određene stvari, 97 — 2 — tomaka
— zbog slučajne propasti- stvari,
97 — 3
— uzroci lišenja
— zbog prezaduženosti, 50 — 2
— uzdržavanja, 97 — 4 — zbog rasipništva, 50 — 3
odgovornost legatara za dugove
— posljedice lišenja, 50 — 4
oporučitelja, 98 — 1
Lišenje života ostavioca
kako se prosuđuje vrijednost le-
gata, 98 — 3 (v: nedostojnost za nasljeđivanje)
legat ostavljen vjerovniku osta- Loeus regit actum
vioea, 99 — 1 — primjena kod oblika oporuke,
zastara legata 158 — 2
— kad nastaje zastara, 100 — 2, Loze (očeva, materina)
7, 9 — nasljeđivanje, 19 — 1, 2, 3
787
— za očuvanje i upravljanje osta- — za poduzimanje radnji u postup-
vine 138 — 4 ku, 191 — 2
Mjesna nadležnost — za poduzimanje mjera za zaštitu
— ostavinskog suda, 191 — 1 - domaćih nasljednika, 191 — 2
788
Naredba posljednje volje — upravitelj nasljedstva, 148 — 5
(v. oporuka) — upis u zemlj. knjigama, 148 — 6
Narodni odbor — prestanak, 148 — 7, 10
•— nadležnost za sastavljanje smr- Nasljedno pravo
tovnice, 193 — 1, 2, 3
— nadležnost za popis i procjenu — pojam, 1 — 1
stvari, 201 — 1, 5 — jedinstvo nasljednog prava, 1 — 1
— dostavljanje popisa ostav. sudu, — stranog državljanina, 5 — 1, 2
202 — 1, 2 — potomaka ostaviočevih, 10 — 1, 2
— dostavljanje rješenja o nasljeđi- — bračnog druga
vanju, 227 — 6, 7; 229 — 2 — u prvom nasljednom redu,
— predaja ostavine 10 — 2
— kad se ne zna za nasljednike, — u drugom nasljednom redu,
133 — 1, 2, 3 13 — 2, 3
— kad nema nasljednika, 233 — — umanjenje nasljednog dijela,
1, 2, 3 12 — 1, 2, 3, 5, 6, 7
— kad sam nasljeđuje, 16
Nasciturus
— povećanje nasljednog dijela,
(v. dijete začeto) 28 — 1, 2, 3, 5
Nasljednik — gubitak nasljednog prava, 27
— zakonski, 9 — 1 — 1, 2, 3, 5, 6
— nužni, 30 — 1, 2, 3, 4 — nužni dio, 31 — 1, 2
— oporučni, 84 — 1, 2 — ostaviočevih roditelja
— nepoznat, 133 — 1
— u drugom nasljed. redu kad
— sposobnost za nasljeđivanje, 130 nema ostaviočevih potomaka,
— 1, 2, 3
13 — 1
— nedostojnost za nasljeđivanje, — ako je jedan roditelj u m r o
131 — I/l, 2, I I / l — 5 prije ostavioca, 14 — 1, 2
— kad može biti isključen 47 — 1,
— povećanje naslj. dijela, 29 —
2, 4, 5, 6, 7 . 1, 2, 3, 4, 6
— lišen je nužnog dijela, 50 — 1, 2,
— nužni dio, 31/11 — 2
3, 4
— nepoznata boravišta, pozivanje — braće i sestara ostaviočevih
oglasom, 219 — 1 — kad nasljeđuju, 14 — 1, 2
— odgovornost za dugove ostavio- — umanjenje nasljed. dijela u
čeve, 145 — 1, 2, 3, 4 korist bračnog druga, 28 —
— izjava o primanju i odricanju od — 2, 3, 4, 5
nasljedstva, 136 — 2, 3 — umanjenje nasljednog dijela
— poništaj nasljedničke izjave, u korist roditelja, 29/111 — 6
141 — 1, 2, 3, 4, 5 — pravo na nužni dio, 30/11,
— način davanja izjave, 221 — III — 3, 4
1, 2, .3 — veličina nužnog dijela, 31/11
— odnosi među sunasljednicima, — 2
147 — 1 — djedova i baba ostaviočevih i
— nasljed. zajednica, 148 — 1, 2 njihovih potomaka
— ustupanje nasljednog dijela, — kad nasljeđuju, 17/1
149 — 1, 2, 3, 4, 5, 6 —• veličina nasljednog dijela,
— jamstvo među sunasljednici- 17/11; 18, 19 — 1, 2, 3
ma, 152 — 1, 2-9 — pradjedova i prababa i njihovih
Nasljedni dio potomaka
— izračunavanje alikvotnih dijelo- — kad nasljeđuju, 20
va, 12 — 7 — veličina nasljednog dijela,
— povećanje nasljednog dijela, 28 20/11
— 1, 6; 29 — 1, 2, 3, 4, 5, 6 — način diobe među potomci-
— umanjenje nasljednog dijela, ma, 21 — 1, 2, 3
12 — 1, 2, 4, 5, 6, 7 — ostalih predaka, 22
— ustupanje nasljednog dijela, — vanbračne djece
139 — 3, 4; 149 — 1, 2, 3, 4, 5, 6 — p r e m a vanbračnom ocu, 23
Nasljeđnička zajednica — 2 (b)
— kada postoji, 147 — 1; 148 — 1, 2 — prema majci i njenim srod-
— pravni karakter, 148 — 1 nicima, 23 — 2 (a)
— način upravljanja i raspolaganja, — p r e m a srodnicima vanbrač-
148 — 3, 4 nog oca, 23 — 2 (c)
789
— njihovih bračnih i vanbrač- — dioba nasljedstva, 147 — 1, 2, 3,
nih potomaka, 23 — 4, 5 5, 6
— pozakonjene djece 24 — 1, 4, 5 — način diobe, 150 — 1, 3
— naknadno sklopljenim bra- — postupak za diobu, 150 — 2,
kom, 24 — 1 4, 5
—- sudskom odlukom, 24 — 1 — ugovor o budućem nasljedstvu,
— prije stupanja na snagu OZB 109 — 1, 2, 3
i OZRD, 24 — 2 Nasljeđivanje
— pojam, 1 — 2
— usvojenika, 25 — 1 — temelji nasljeđivanja, 6 — 1, 2
— ograničenje nasljednog pra- — ravnopravnost u nasljeđivanju,
va, 25 — 2
4
— njihovih potomaka, 25 — 5 — sposobnost za nasljeđivanje, 130
— pretstanak nasljednog prava, — I/l, 2, 5, HI/1, 2
26 — 1, 2
— nedostojnost za nasljeđivanje, 131
— pravo na nužni dio, 30 — 1, — I/l, 2, II/l, 5
2 — osoba bez državljanstva i nepo-
— veličina nužnog dijela, 31 — znatog državljanstva, 157 — 1, 2, 3
2 — stranih državljana, 156 — 1
— djeca iz nepostojećeg i poništenog — članova seljačkih radnih zadru-
braka, 24 — 3 ga, 2 — 6
Nasljedni redovi, 9 — I I / l — poljoprivrednog zemljišta, 2 — 7;
— prvi nasljedni red, 10 — 1, 2 3 — 1, 2; 153 — I/a, 3, I I / l ; 227
— 1, 2, 3
— drugi nasljedni red — članova kućnih zadruga, 2 — 8;
— roditelji i bračni drug osta- 154 — 3
vioca, 13 — 1, 2, 3 — građevinskog zemljišta, 2 — 9
— braća i sestre ostavioca, — prava korištenja, 2 — 9
14 — 1, 2, 3 — stambenih zgrada, 2 — 9; 227 —
— ako je umro jedan od rodi- 7
telja bez potomstva, 15 — poslovnih prostorija, 2 — 10
•— ako su umrla oba roditelja,
bez potomstva, 16 — predmeta domaćinstva, 38 — 1,
— treći nasljedni red 2, 3, 4, 7
— djedovi i babe ostavioca, 17 — agrarnog zemljišta, 246 — 1
— djedovi i babe iste loze, 18 — autorskog prava, 246 — 2
— ako su djed i baba jedne lo- — svote osiguranja, 246 •— 3
ze umrli bez potomstva, 19
1, 2, 3 Nedostaci
— četvrti nasljedni red — kod stvari nakon diobe, jamstvo,
— pradjedovi i prababe, 20, 21
— 1, 2, 3 — u volji ostavioca, 65 — 1; 66 — 1
— ostali nasljedni redovi, 22 — oblika oporuke, 82 — 1
Nasljednopravni ugovori Nedostojnost za nasljeđivanje
— ništavost ugovora o nasljeđiva- — kad postoji, 4 — 3; 131 — I/l
nju, 108 — 1, 2, 3, 4 — apsolutna nedostojnost, 131 —
— ništavost ugovora o budućem na- 1/2 (a)
sljedstvu ili legatu, 109 — 1, 2, 3 — relativna nedostojnost, 131 •— 1/2
-— ništavost ugovora o sadržaju (b)
oporuke, 110
— v. ugovor o doživotnom uzdrža- •— posljedice nedostojnosti, 131 —•
vanju 1/3
— v. ustupanje i raspodjela imovi- — razlozi nedostojnosti
ne za života ' — lišenje života ostavioca, 131
Nasljedstvo — II/l
— kad se otvara — sprečavanje oporuci tel ja u
— uslijed smrti osobe, 128 —• 1, izvršavanju posljednje volje,
2, 3, 4 131 — II/2; 65 — 8
— uslijed proglašenja umrlim, — krivotvorenje posljednje vo-
129 — 1, 2 lje, 131 — II/3
— temelji pozivanja na nasljedstvo, — uskrata uzdržavanja i nužne
6 — 1, 2 pomoći ostaviocu, 131 — H/4
— odricanje od nasljedstva, 136 — — bjekstvo u inozemstvo, 131 —
2, 3, 4, 5 H/5
790
— prestanak nedostojnosti — povećanje, umanjenje i gu-
— uslijed oproštaja, 131 — I I I ; bitak nužnog dijela, 31 — 2
132 — 2 — potomaka nužnog nasljedni-
— nedostojnost ne škodi potom- ka, 31 — 3
cima, 132 — 1 je alikvotni dio ostavine, 32 — 1
— sud pazi na nedostojnost po služ- u određenim stvarima, 32 — 1
benoj dužnosti, 132 — 3 određen u novcu, 32 — 2, 3
— utvrđenje nedostojnosti, 132 — 4 nedostojnost za nasljeđivanje
— nedostojnost legatara, 96 — 4 nužnog nasljednika, 31 — 3; 131
Nevaljanost oporuke, 64 — 8 — I I / l , 2, 3, 4, 5
isključenje iz nasljedstva nuž-
Ništavost oporuke 64/11 — 8
nog nasljednika, 31 — 3; 47 — 4,
— djelomična ništavost, 65 — 8
5, 6, 7, 8
— potpuna ništavost, 65 — 9
odricanje od nužnog dijela, 31 —
— kod oporuka sastavljenih prije
ZN, 65 — 10 3, 4
konkretizacija od s t r a n e ostavio-
— nedostaci u volji oporučitelja
— nesuglasnost svjesna i ne- ca, 147 — 3
svjesna, 65 — 2 zahtjev za određivanje nužnog
— prijetnja, 65 — 3 dijela, 3 1 — 4
— prinuda (sila), 65 — 4 priraštaj, 31 — 5
— zabluda, 65 — 5 izračunavanje nužnog dijela
— prijevara, 65 — 6 — izračunavanje iz čiste ostavi-
— zabluda u motivu, 65 — 7 vine, 32 — 7
— utjecaj treće osobe, 65 — 8 — nužnog i raspoloživog dijela,
Novi nasljednik 33 — 1
— pravo na parnicu, 237 — 1 — obračunska vrijednost osta-
— nasciturus za koga se nije znalo. vine, 33 — 1, 2
237 — 2 — ostavinska aktiva, 33 — 2
— osobe koje nisu sudjelovale u ost. —• ostavinska pasiva, 33 — 3
raspravi, 237 •— 3 — priračunavanje darova, 33 —
— karakter tužbenog zahtjeva, 237 5, 7, 8
4 — što se smatra darom, 34 —
Nužna pomoć, neukazivanje ostavi- I 4.
ocu (v. nedostojnost za nasljeđi- — određivanje vrijednosti dara,
vanje), 131 — II/4 35 — 1, 2, 3
Nužni nasljednici -, — dar koji se sastoji u osigura-
— tko su, krug nužnih nasljednika, nju, 36
30 — 1 — 5 lišenje nužnog dijela u korist po-
— uvjeti za stjecanje prava na nuž- tomaka, 50 — 1, 4
ni dio, 30 — 1, 2, 3 — zbog prezaduženosti, 50 — 2
— kod vanbračnog srodstva, 30 — 4 — zbog rasipništva, 50 — 3
— razlozi isključenja iz nasljedstva, povreda nužnog dijela
47 — 4, 5, 6, 7, 8 — oporučnim i besplatnim ras-
— uvjeti za isključenje, 48 — 1, 2, 3 polaganjima, 39 — 1
— posljedice isključenja, 49 — 1, — kad postoji povreda nužnog
2, 3 dijela, 39 — 3, 4, 5
— odgovornost za ostaviočeve du- nadopuna nužnog dijela
gove, 32 — 4, 6 — redoslijed nadopune, 39 — 2;
— kad stječu nasljedstvo, 3 2 — 5 40 — 1
Nužni dio — umanjenje oporučnih raspo-
— pojam, 31 — 1 laganja 40 — 1; 41 — 1, 3;
— bračnog druga, 31 — 2 — umanjenje legata, 41 — 2; 42'
— potomaka umrlog, 31 — 2 — 1, 2, 3
— usvojenika i njihovih potomaka, — vraćanje darova, 40 — 2; 43
31 — 2; 25 — 6 — 1, 2, 3; 46 — 2
— veličina nužnog dijela 31 — 1, 2 — položaj daroprimca, 44 — 2,
— nasljednika drugog nasljed- 3, 4
nog reda, 31 — 2 — obaveze daroprimca, 44 —
— roditelji ostavioca, 31 — 2 1, 2
— braće i sestara umrlog, 31 — — kad nužni nasljednik može
2 tražiti vraćanje, 44 — 5
791
zahtjev za umanjenje raspolaga- — ostvarivanje prava za nadopunu
nja i vraćanja darova, 45 — 1, 2 — u ostavinskom postupku 45
odgovornost za nadopunu nuž. — 4, 5, 6, 10; 46 — 1
dijela — u parnici, 45 — 6, 7, 8; 46
— oporučnih nasljednika, 45 — — 1
3 •— tužba za nadopunu, 45 •— 8,
— zakonskih nasljednika, 45 — 9
3 — zastara tužbe, 46 — 1, 3
792
Oglas — izdavanje — apsolutna nesposobnost, 73
—• kad su nasljednici nepoznati, 133 — 2
— 1, 2, 3; 219 — 1, 4 — relativna nesposobnost, 73 —
— kad je boravište nasljednika ne- 2
poznato, 219 — 2, 3 — konzularne i vojničke, 73 — 3
— kad se posumnja da ima još na- svjedoci usmene oporuke, 79
sljednika, 220
— kad je za ostavinsku raspravu — nesposobnost svjedoka, 79
nadležan inozemni organ, 241 — — dužnosti svjedoka usm. opo-
1, 2, 3 ruke, 80 — 1
— isprava o usmenoj oporuci,
— pozivanje vjerovnika na prijavu 80 — 1
potraživanja prema stranim osta- ništavost oporuke zbog nedostat-
vinama, 239 — 1, 2, 3, 4 ka u volji oporučitelja, 65 — 1, 2
Okružni sud — prijetnja, 65 — 3
— nadležnost, 184 — 5, 6, 7 — prinuda (sila), 65 — 4
Oporučno nasljeđivanje, 6 — 1 — zabluda, 65 — 5
Oporučni nasljednik — prevara, 65 — 6
— određivanje nasljednika oporu- — rokovi za traženje ponište-
kom, 84 — 1, 2; 89 — 2 nja, 66 — 3
— kad može tražiti umanjenje le- — sporovi radi poništenja. 66 —
gata i tereta, 42 — 1, 3; 94 — 2, 4, 5, 6
3, 5 — zastara zahtjeva, 66 — 7
Oporuka poništenje zbog nedostatka obli-
ka, 82 — 1, 2, 4
— definicija i elementi, 64 — 2 — rokovi za traženje poništaja,
— pravovaljanost oporuke 82 — 3
— materijalne pretpostavke, 64 — karakter tužbe za poništaj,
— 3 (a, b) 82 — 4
— formalne pretpostavke, 64 — sastavljanje sudske oporuke,
3 161 — 1
— sposobnost za sastavljanje
oporuke, 64 — 3 — nadležnost suda, 161 — 2, 3
— radnje suda, 162 — 1, 2, 3
— oblik oporuke, 67 — 1 — utvrđivanje identiteta, 163 —
— privatna oporuka, 67 — 2 1, 2, 3
— javna oporuka, 67 — 2 — sastavljena od više listova,
— redovna oporuka, 6.7 — 2 164 — 1, 2
— izvanredna oporuka, 67 — 2 — čuvanje oporuke, 165 — 1, 2
— zajednička oporuka, 67 — 3 — oporučitelja koji ne zna
— sastavljena u inozemstvu, ili služb. jezik ili je nijem, 166
u zemlji po stranim držav- — 1, 2
ljanima, 67 — 5 — povjeravanje oporuke sudu
— oporučitelja koji je nijem- na čuvanje, 167 — 1, 2, 3
gluhonijem, 166 — 1 — vraćanje oporuke oporučite-
— oporučitelja koji ne zna služ- lju, 168 — 1, 2, 3
beni jezik, 166 — 1, 2 ' dokazivanje uništene, izgubljene
— vlastoručna (holografska), 68 ili nestale oporuke, 83 — 1
— 1 — kad se može dokazivati, 83 —
— pismena pred svjedocima 2
(alografska), 69 — 1 — rekonstrukcija oporuke, 83
— sudska, 70 — 1 2
— sudska pred svjedocima, 71
— 1 sadržaj oporuke
— konzularna oporuka, 75 — 1 — određivanje nasljednika, 84
— sastavljena na jugosl. brodu, — 1, 4
76 — 1, 2, 3 — nemoralni i nedopušteni, 84
— vojnička, 77 — 1, 2, 3 — 3
— usmena, 78 — 1, 2, 3, 4, 5 — supstitucija obična, 85 — 1,
— predaja oporuke sudu na čuva- 2, 3
nje, 72 — 1, 2, 3 — fideikomisarna supstitucija,
85 — 4
— svjedoci oporuke, 163 — 1, 2; 166 — ostavljanje zapisa (legata), 86
— 1, 2; 69 — 1, 6; 78 — 4 — 1
— sposobnost svjedoka, 73 — 1, — raspolaganje u dopuštene
2 svrhe, 87 — 1
793
— osnivanje zadužbine, 87 — 1, Općina
2 (v. narodni odbor)
— opoziv oporuke Orđre public
— način opozivanja, 105 — 1
(a-c) (v. javni poredak)
— pred sudom, 170 — 1, 2, 3 Osiguranje ostavine
— izvan suda, 171 — upravljanje ostavinom od strane
— postavljanjem uvjeta, 105 — nasljednika, 204 — 1
2 — postavljanje privremenog čuvara
— opozivanje opoziva oporuke, ostavine, 204 — 2, 3, 5
105 — 2 — obavještavanje ost. suda o podu-
— potpuno (u cjelini), 105 — 3 zatim mjerama osiguranja, 204
— djelomično, 105 — 3 — 6
— uništenje oporuke po oporu- — postavljanje staratelja ostavine,
čitelju, 105 — 4; 106 — 2 205
— važenje odredaba ranije opo- — mjere ostavinskog suda, 213 —
ruke, 106 — 1 1, 2
— izričitom izjavom oporučite- — po služb. dužnosti, 231 — 1, 3
lja, 106 — 1 — na inicijativu nasljednika,
— prećutno, 106 — 1 213 — 3; 231 — 1
— kasnijim raspolaganjima, 107 — privremene mjere, 213 — 2
— 1, 2 .
Osigurana svota, nasljeđivanje
— proglašenje oporuke
—• vrijeme proglašenja, 207 — 2 (v. svota osiguranja)
— tko vrši proglašenje, 207 — 3 Osnovi nasljeđivanja
— postupak proglašenja pisme- — zakon i oporuka, 6 — i
ne oporuke, 207 — 4 — ugovori o nasljeđivanju, 6 — 2
— proglašenje uz pomoć sud. tu- — ugovori koji se ne smatraju os-
mača, 207 — 4 novom za nasljeđivanje, 6 — 3, 4
— ako je više oporuka, 207 — 5 Osobe bez državljanstva
— svjedoci proglašenja, 207 — — nasljedno pravo, 5 •— 5
6; 208 — 3 — nasljeđivanje, 157 — 1, 2; 155 — 3
— zapisnik proglašenja, 207 — 6 Ostavina
— podaci o svjedocima progla- — pojam 1 — 2; 2 —• 1
šenja, 208 — 3 — bez nasljednika, 8 — 1, 2
— potpisivanje zapisnika, 208 — utvrđivanje vrijednosti ostavine
—5 33 — 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8
— potvrda proglašenja, 208 — 5 — izdvajanje imovine iz ostavine
— zapisnik o saslušanju svje- — u korist osoba koje su zajed-
doka, 209 — 2 nički privređivali sa ostavio-
cem, 37 — 1, 2, 3, 4
— usmene, 209 — 3, 4
— predmeta domaćinstva, 38 —
— nestale ili uništene, 210 — 1, 1, 2, 3, 4
2, 3 — bez nasljednika, postaje općena-
— dostava i čuvanje isprava o rodna imovina, 8 — 2
proglašenju oporuke, 211 — — kad su nasljednici nepoznati, 133
1, 2 - 1, 2
— izvršioci oporuke, 101 — 1, 2, 3 — pozivanje nasljednika ogla-
som, 219 — 1, 2, 3
— određivanje izvršioca i funk-
cije, 102 — 1, 2, 3 — predaja nar. odboru, 233 — 1,
2, 3
•— polaganje računa i nagrade,
103 — 1, 2, 3 Ostavinski postupak
— pozivanje na ostavinsku — pojam i sadržaj, 173 — 1
raspravu, 214 — 1, 2 — obustava, 173 — 2, 3
Opoziv, 104 — 1, 2 — kod naknadno pronađene imovi-
— sporazuma o ustupanju i raspo- ne, 173 — 3
djeli imovine za života, 120 — — pokretanje po služb. dužnosti,
1, 2, 3, 4 173 — 5; 174 — 1; 175 — 1, 2, 3
— sudske odluke povodom žalbe, — primjena pravila parn. postupka,
184 — 2, 3, 4 174 — 1
Oproštaj — vanparnični karakter postupka,
(v. nedostojnost za nasljeđivanje) 174 — 2, 3
794
— prekid rasprave, 176 — 3; 174 — Otvaranje nasljedstva
3; 176 — 3 — smrt osobe, 128 — I/l, 2
— djelatnost ostav. suda, 173 — 4, — postojanje imovine, 128 — I/l
5; 175 — 3, 4; 176 — 1, 2, 3, 4; — postojanje nasljednika, 128 — 1/2
177 — 1, 2 — kad nastaje prelazak ostavine,
— uloga stranaka, 175 — 2 128 — 1/3
— pokretanje postupka na temelju — fizička smrt osoba, 128 — 1/4
smrtovnice, 175 — 3, 4
— zloupotreba prava, zabrana, 176 — dokazivanje smrti, 128 — 1/5
i — utvrđivanje momenta smrti 128
— upozoravanje na pravo stranaka, — 1/6,7
176 — 2 i — proglašenje osobe umrlom, 128
— odlučivanje o pravu stranaka, — n/i, 2
176 — 4 — učinak proglašenja, 128 —
— osobe koje se ne mogu same o II/3
sebi brinuti, 177 — 1, 2 — izmjena rješenja, 128 — H/4,
— dokazi za donošenje odluke, 178 5
— 1 — otvaranje nasljedstva 129 —
— sastavljanje zapisnika, 181 — 1, 1, 2
3, 4, 5 Ovjera
— potpisivanje zapisnika, 181 — 4
— sastavljanje bilješke, 181 — 2, 6 — sporazuma o ustupanju i raspo-
djeli imovine, 112 — 1 (b)
— troškovi postupka, 186 — 1, 2
— ugovora o doživotnom uzdržava-
Ostavinska rasprava nju, 112 — 2
— pretpostavke za ostav. raspravu,
173 — 2 — ugovora o ustupanju naslj. dijela,
— kad se provodi, 173 — 2 149 — 5
— ako nema nasljednika 173 — 2 — punomoći za prijem oporuke,
— ako u ostav. ima nepokretne imo- 168 — 2
vine, 173 — 1, 2 — izjave o primanju ili odricanju
— ako se ostavina sastoji samo od od nasljedstva, 221 — 2
pokretne imovine, 173 — 2; 175 — izjave o odricanju od nasljedstva
• — 1, 2 koje još nije otvoreno, 140 — 5
795
— kućne zajednice u Crnoj Gori, izvođenje dokaza, 178 — 3
154 — 1 tko poduzima radnje u postupku,
— kućne zadruge u Srbiji, 154 — 1 179 — 4; 180 — 1, 2, 3
— poslije oslobođenja, 154 — 2, 3 oblik odluka ostav. suda, 182 —
Popis i procjena ostavine 1, 3, 4
— kad se vrši, 197 — 1 pravni lijekovi
— po odluci suda, 197 — 2 — koje se odluke mogu pobija-
— na zahtjev stranaka, 197 — 3 ti žalbom, 183 — 1/2
— prilikom sastavljanja smrtov- — razlozi za pobijanje odluke,
nice, 197 — 4 183 — 1/3
— u povodu prigovora na raniji /— tko može izjaviti žalbu, 183
popis i procjenu 197 — 5 7
1/4
— tko može zahtijevati, 197 — 3, 4 1
— rokovi za podnošenje žalbe,
•— što obuhvata popis i procjena, 183 — II/l, 2
198 — 1, 2, 4
— učinak žalbe, 183 — IH/1
— kad se ostavina nalazi u rukama
drugih osoba, 198 — 5 postupak po žalbi
— potraživanja i dugova ostavioče- — kome se podnosi žalba, 184
vih, 198 — 6 y
— način popisivanja ostavine — ovlaštenja ostav. suda, 184 —
— pokretnih stvari, 199 — 1 2, 3, 4, 7
— potraživanja, 199 — 1 — ovlaštenja okružnog suda,
— nepokretne imovine, 199 — 2 184 — 5
— procjena popisane ostavine — iznošenje novih činjenica i
— utvrđivanje vrijednosti, 200 dokaza, 184 — 6
— tko vrši popis i procjenu revizija
— službenik općine, 201 — 1 — pojam, 185 — 1, 5
— sudski službenik, 201 — 2 — kad je dopuštena, 185 — 2, 3
— prisustvovanje svjedoka i vješta- — postupak po reviziji, 185 —
ka, 201 — 3 4, 6
— prisustvovanje stranaka i drugih zahtjev za zaštitu zakonitosti, 185
osoba, 201 .— 4 7
— zapisnik o popisu i procjeni, 201
primjena pravila parničnog po-
— 4
stupka, 174 — 1, 2, 3
— ovlaštenja službenika koji vrši
troškovi postupka
popis, 201 — 5
— troškovi stranaka, 186 — 1
— dostavljanje zapisnika o popisu i — zajednički troškovi, 186 — 2
procjeni, 202 — 1, 2 — zahtjev za naknadu, 186 — 3
— postupak sa predmetima za koje — odluka o troškovima, 186 — 4
postoje posebni propisi, 203 — 1, prethodne radnje u postupku
2
— dostavljanje izvoda iz matič-
— prigovor na popis i procjenu, 222 ne knjige umrlih, 193 — 3
— 1, 2 — sastavljanje smrtovnice, 193
Posebni propisi o nasljeđivanju, 246 — 1; 194 — 1, 2; 195 — 1,
— 1, 2, 3 •— sadržaj smrtovnice, 196 — 2,
3, 4, 5
Posljednja volja '
popis i procjena ostavine, 197 —
(v. oporuka) 1, 2, 3, 4, 5, 6
Postavljanje staratelja ostavini — što obuhvata popis, 198 — 1,
(v. staratelj ostavine), 133 — 2 2, 3, 4, 5
Postupak za raspravu ostavine — način popisivanja, 199 — 1, 2
— predmet postupka, 173 — 1, 2, 3 — procjena, 200
— pokretanje postupka, 175 — 2, 4 — tko vrši popis i procjenu, 201
•— tko se smatra strankom, 187 — 1, 2, 3
— dostavljanje popisa i procje-
— nadležnost suda
ne sudu, 202 — 1
— stvarna, 179 — 1, 2, 3, 4
— međunarodna, 188 — 1, 2, 3, postupak sa stvarima za koje po-
4, 5, 6 stoje posebni propisi, 203 — 1, 2
— za ostavinu stranog držav- privremene mjere za čuvanje os-
ljana, 189 — 1, 2, 3, 4, 5, 6; tavine, 204 — 1, 2, 3
190 postavljanje staratelja ostavine,
— mjesna, 191 — 1, 2 205
— ocjena nadležnosti, 192
796
— pozivanje izvršioca oporuke, 214 — kad je boravište nasljednika ne-
— 1, 2 poznato, 219 — 1, 2, 3, 4, 5
—• postavljanje staratelja nerođenom — kad se posumnja da je prijavlje-
djetetu, 215 — 1, 2 na osoba jedini srodnik, 220 — 2
— kad se ostavina ne raspravlja, — kad je za ost. raspravu nadležan
216 — 1, 2 inozemni organ, 241 — 1, 2
— raspravljanje ostavine na zah- — vjerovnika na prijavu potraživa-
tjev, 216 — 3, 4 nja, 239 — 2, 4
•— prava nasljednika kad se osta- Pradjedovi i prababe
vina ne raspravlja, 216 — 5 — kad nasljeđuju, 20
— odvajanje ostavine od imovine Praunuci ostaviočevi
nasljednika, 217 — 1, 2, 3; 146 — — kad nasljeđuju, 11 — 4
2, 3, 4 Prava, nasljeđivanje
— pozivanje na ročište, 218 — 1, 2, (v. predmet nasljeđivanja)
4, 5 Pravne osobe
— pozivanje oglasom, 219 — 1, 2, 3, — kad nasljeđuju 130 — III/l, 2
4, 5 Pravni lijekovi
— ročište za ostavinsku raspravu, •— kad se mogu podnositi, 183 —
220 — 2, 3
— upućivanje na parnicu ili na po- I/l. 3
stupak pred upravnim organima — protiv prvostepene odluke, 183
— zbog spora o činjenicama, — 1/2
223 — 1, 2, 5, 6 — tko može izjaviti žalbu, 183 —
— zbog spora o pravu na legat, 1/4
224 — 1 — rokovi za podnošenje žalbe, 183
— zbog spora o primjeni prava — II/l, 2
ili o činjenicama, 225 — 1, 2 — protiv drugostepene odluke (revi-
— koja se stranka upućuje na zija), 185 — 1, 2, 3
parnicu, 226 — 1, 2, 3, 4
Pravni poslovi za slučaj smrti, 64
— kad se postupak prekida, 223
— 1: 224 — 1; 225 — 1, 2; — 1
226 — 3 Pravo predstavljanja
— pojam i kad nastaje, 9 — 3
Potonji nasljednik — kad se primjenjuje, 11 — 1, 2, 3;
(v. fideikomisarna supstitucija) 14 — 2; 15; 18; 19 — 2
Povećanje nasljednog dijela — kad prestaje, li — 4; 20; 2 1 — 2
— bračnog druga, 28 — 1, 2, 3, 4, Pravo priraštaja
5, 6
— roditelja, 29 — 1, 2, 3, 5 — kad nastaje, 9 — 3
— uslijed priraštaja — u četvrtom naselj. redu, 21 — 2
— po odredbi oporučitelja, 142 — u ostalim nasljed. redovima, 22
— 1 Pravo na nužni dio
— kad nema odredbe ostavioca,
142 — 2 (v. nužni dio)
— kod odricanja oporučnog na- Pravomoćnost rješenja o nasljeđi-
sljednika, 142 — 3 vanju, 234 — 1, 2
— ako oporučni nasljednik um- Prebivalište
re, 142 — 4
— ako je oporučni nasljednik — određivanje nadležnosti, 191 •— 1
nedostojan, 142 — 5 Preci umrlog
— ako se; zakonski nasljednik —• kad nasljeđuju
odrekao, 143 — 1, 2 — njegovi roditelji, 13 — 1
Povjeravanje oporuke sudu na ču- — djedovi i babe, 17: 19 — 1,
vanje 2, 3
(v. čuvanje oporuke) —• pradjedovi i prababe, 20; 21
— 1, 2, 3
Povreda nužnog dijela — ostali preci, 22
(v. nužni dio) Predaja ostavine narodnom odbor«
Pozakonjena djeca — kad se ostavina predaje, 8
(v. djeca) — ako nema nasljednika, 233
Pozivanje oglasom — ako se nasljednici ne jave u
— kad su nasljednici nepoznati, 133 oglasnom roku, 133 — 3
— 1 — rješenje o predaji ostavine, 233
— ako su umrli bez potomaka, 14 — za ostvarivanje legata i drugih
1, 2; 15; 16 koristi, 100 — 3
— pravo na nužni dio, 30 — 3 u oporuci, 88 — II/l, 2, 3, 4
— veličina nužnog dijela, 31 — 1,
2, 3 za ostvarivanje prava na ostavi-
Rok nu kao nasljednik ostavioca, 144
— za podnošenje tužbe za umanje- 5
nje oporučnih raspolaganja i vra- za odvajanje ostavine, 146 — 2
ćanje dara, 46 — 3
— u kome se može tražiti uračuna- za jamstvo kod diobe, 152 — 1, 2
vanje, 63 — 4 , za žalbu, 183 — II/l, 2
— za poništenje oporuke, 66 — 3; za reviziju, 185 — 5
82 — 3 računanje, 245 — 1, 2
804
— obaveze jamstva, 119 — obveznoparni značaj ustupanja,
— opoziv sporazuma 149 — 6
— prema bračnom drugu, 120 Usvojenici
'— 1 —; kad nasljeđuju usvojitelja i nje-
— zbog grube nezahvalnosti, gove potomke, 25/1 — 1, 5, 6
120 — 2
— zastara zahtjeva za opoziv, — nasljedna prava prema bračnom
120 — 3 drugu usvojitelja, 25 — 3
— zahtjev za vraćanje, 120 — 4 — kad ne nasljeđuju, 25/11 — 3; 26
— tko može zahtijevati opoziv, — 1, 2
120 — 5, 6, 7
— nasljedna prava između usvoje-
— ugovorene pravo na raskid, nika i njegovih srodnika, 25/IV
120 — 8, 9
— pravo na nužni dio, 121 — 1 — ograničenje ili isključenje na-
— kad sporazum gubi nasljedno- sljed. prava usvojenika, 25 — 2
pravno djelovanje, 121 — 2 Usvojitelj
TTstupanje nasljednog dijela prije — nema nasljedno pravo prema
diobe usvojeniku, 25/111 — 4
— sunasljedniku, 139 — 3; 149 — Utvrđivanje vrijednosti ostavine, 33
1, 2
— osobi koja nije sunasljednik, 139 Uzajamnost u nasljeđivanju
— 3; 149 — 3, 6 (v. reciprocitet)
— opseg ustupanja, 139 — 4 Uvjeti
— u toku ostavinske rasprave, — pojam, 88 — 1, 2
149 — 4, -- vrste, 88 — 3
— nakon dovršene ostav. ras- — suspenzivni, 88 — 4, 5, 6
prave, 149 — 5 — rezulutivni, 88 — 10
805
Vjerovnici ostaviočevi — odvajanje ostavine od imovine
— isplaćuju se prije legatara, 93 — nasljednika, 146 — 1, 2, 3, 4; 217
— 1, 2, 3
1, 2 — odgovornost nasljednika za dugo-
— pravo da traže popis i procjenu ve ostaviočeve, 145 — 1, 2, 3
ostavine. 197 — 3 Vlastoručna oporuka, 68 — 1
806
Zaštita be,
— domaćih nasljednika, legatara i (v. dioba nasljedstva)
vjerovnika, 239 — 1, 4, 6, 7, 8 osoba koje nisu sposobne da se
same brinu o svojim poslovima,
— među nasljednicima poslije dio- 177 — 1, 2
807
SKRAĆENICE
809
mmmmimm
Kreč — Pavić
KOMENTAR ZAKONA O NASLJEĐIVANJU
Izdavač:
Tehnološko-ekonomski i novinsko-izdavački zavod
»Narodne novine«
Zagreb, Ratkajev prolaz 4
Za izdavača:
Ilija Dautović
Urednik:
Branko Perica
Lektor:
Nada Staneković
Tisak:
Grafički zavod Hrvatske
Zagreb, Frankopanska 26