Vladi Republike Hrvatske

n/r Predsjednice Vlade, gđe Jadranke Kosor

n/r potpredsjednika Vlade
n/r ministara u Vladi

Zagreb, 26. travnja 2011.

Predmet: rehabilitacija narušenog statusa sveučilišnih lektora i viših lektora

Poštovana gospođo Predsjednice Vlade, poštovani potpredsjednici, poštovani ministri,

na sjednici Vlade 21. travnja 2011. odbili ste točku korekcije koeficijenata sveučilišnih
lektora i viših lektora.

S obzirom da smo od resornog ministarstva dobili potvrdu opravdanosti naših

zahtjeva nakon dugogodišnjih pokušaja rehabilitacije narušenog statusa naše struke, te s
obzirom da su i u proceduralnom smislu stvorene sve pretpostavke za korekciju naših
koeficijenata, bili smo istinski šokirani kad smo saznali da se na posljednjoj sjednici Vlade
uopće nije ni raspravljalo o tome pitanju. Kako smo naučeni da godinama iznova
objašnjavamo naš slučaj, držimo potrebnim da vas potanko informiramo o kronologiji
slučaja i pokušamo objasniti zašto smatramo da je bitno da se naš problem kvalitetno i
trajno riješi.
Počnimo od samog termina kojim se naziva naša struka, zbog čije nas
netransparentnosti ne samo šira javnost nego, nažalost, i državna administracija često
izjednačava sa stručnjacima za ispravljanje jezičnih pogrešaka u tekstu.
Lektori i viši lektori zakonski su definirana zasebna kategorija nastavnika u
visokim učilištima u kojima se strani jezici studiraju kao glavni predmet studija
(članak 73. st. 4. Zakona o visokim učilištima). Naziv „lektor“ dio je tradicije filoloških
studijskih grupa. Naime, svi studiji jezika izrasli su iz prvobitnih lektorata, te se i danas i
dalje na taj način uvode novi studiji jezika: prvo lektorat, a onda s vremenom studij jezika
i književnosti. Tako je 1876. započela nastava njemačkog jezika s lektorom Julijusom
Šajatovićem, 1880. osnovan je lektorat mađarskog jezika, 1882. započela je nastava
francuskog jezika s prvim lektorom Ivanom Švaljugom, a 1891. nastava talijanskog jezika s
lektorom Alojzijem Manzonijem, itd.
Dakle, u sustavu visokog školstva lektori su zasebno definirano nastavno zvanje na
sveučilištima. Osobe izabrane u zvanje lektora su visokospecijalizirani sveučilišni
nastavnici (mnogi s titulama magistra i doktora znanosti), nositelji i izvođači temeljnih
kolegija na matičnim filološkim odsjecima kroz sve godine studija. Ti kolegiji
obuhvaćaju gramatiku, fonetske vježbe, prijevodne vježbe, analizu tekstova, vještine
pisanja, kulturu i civilizaciju, itd. To u prosjeku iznosi 50% nastave i nosi 50% svih
ECTS bodova. Lektorska je nastava kralježnica studija jezika kojim studenti stječu
potrebne jezične kompetencije i kojom se osposobljavaju za široki spektar zanimanja, od
nastavnika i prevoditelja do znanstvenika. Lektori drže nastavu i na stručnom
poslijediplomskom studiju za prevoditelje, mentori su studentima za izradu diplomskih
radova, kao i za izradu završnih radova na poslijediplomskom prevoditeljskom studiju.
Autori su knjiga, udžbenika, rječnika, priručnika, znanstvenih i stručnih radova, te
suradnici na raznim znanstvenim projektima.
 Već sam početak rada u zvanju lektora zahtijeva ne samo izvrsno teorijsko znanje
(poznavanje jezične norme, sociolingvističke markiranost varijanti, interferencija s
materinskim i drugim stranim jezicima i načina njihova uklanjanja), nego i jezičnu
kompetenciju blisku onoj fakultetski obrazovanog izvornog govornika. Stoga se lektori
biraju među studentima s najboljom jezičnom kompetencijom. Osim toga, zakon predviđa
da osoba koja se zapošljava na radno mjesto lektora mora imati tri godine radnog iskustva u
nastavi te objavljene stručne ili znanstvene radove. Također, kao sva znanstveno-nastavna i
nastavna zvanja u sustavu visokog obrazovanja, lektori i viši lektori podliježu reizboru
svakih pet godina, što zahtijeva stalno stručno i znanstveno usavršavanje i objavljene
rezultate toga rada.

Problem degradacije sveučilišnih lektora vuče se još od 1994. godine, kada je

Prijedlogom razvrstavanja službenika i namještenika u ustanovama znanosti i visoke
naobrazbe te Nacrtom tarifnog dijela Kolektivnog ugovora zbog neupućenosti i nemara
administrativnih struktura status lektora značajno srozan. Naime, do 1994. viši lektor bio je
po koeficijentu složenosti poslova izjednačen s docentom.
Unatoč naporima da se pogreška ispravi, struka je nailazila na nerazumijevanje
državne administracije. Dapače, umjesto ispravljanja inicijalne pogreške, u svakom novom
sustavnom određivanju složenosti poslova u visokom školstvu na lektore kao da se
zaboravljalo. Od 1994. godine u nekoliko navrata postignute su tek simbolične korekcije.
Na primjer, u lipnju 2001., novim Zakonom o plaćama i Uredbom o koeficijentima
koeficijent složenosti poslova za lektora srušen je na 1.25, a za višeg lektora na 1.45.! Tek
se u veljači 2002. simbolično korigiraju koeficijenti složenosti poslova: lektor dobiva
koeficijent 1.40, a viši lektor 1.65. Kao očit primjer nemara državne administracije
ističemo da se i danas u Narodnim novinama navodi pogrešan koeficijent za lektore od
1.25, a plaće se isplaćuju prema korigiranom koeficijentu od 1.40.
Nakon 16 godina jalovog pregovaranja prošle smo godine konačno uspjeli od
Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta dobiti potvrdu opravdanosti naših zahtjeva i
obećanje da će u proračunu za 2011. godinu pokušati osigurati sredstva za isplatu plaća
prema korigiranim koeficijentima. Ministarstvo je to obećanje ispunilo. Osim toga, uputilo
je Ministarstvu uprave službeno mišljenje kojim podupire naše zahtjeve i argumentira
njihovu opravdanost. Ministarstvo uprave ne odgovara, iako je Ministarstvo znanosti
uputilo dvije požurnice na predmet. Suočeni s apsurdnom situacijom, u kojoj je novac
osiguran, a ne postoji modalitet da se isplati, lektori i viši lektori Filozofskog fakulteta u
Zagrebu morali su stupiti u štrajk da se izbore za svoja gospodarska i socijalna prava koja
im je i resorno ministarstvo priznalo. Nakon dva i pol tjedna štrajka, kojim je bilo izravno
pogođeno 2600 studenata, Ministarstvo uprave konačno upućuje na Vladu prijedlog za
izmjenom Uredbe o koeficijentima složenosti poslova, s prijedlogom korekcije
koeficijenata za lektore i više lektore.
Prema informacijama dostupnima na web stranicama Vlade, ta točka nije ni
dospjela na dnevni red sjednice! Istinski zatečeni razvojem događaja, smatramo
neizostavnim istaknuti sljedeće:

Pri rješavanju problema statusa sveučilišnih lektora ne radi se samo o sudbini male
skupine zaposlenika (konkretno, radi se o stotinjak lektora i viših lektora na državnoj
razini), nego o budućnosti kvalitete jezične nastave koju ovakav ponižavajući odnos
dugoročno ugrožava. Upravo lektori jezično obrazuju ljude koji imaju licencu za
podučavanje jezika na svim razinama učenja, dakle profesore stranih jezika u osnovnim i
srednjim školama te predavače na svim fakultetima na kojima se uči strani jezik struke.
 Dakle, pitanje visine plaća lektora i viših lektora nije samo pitanje prava i
pravičnosti niti je samo usmjereno rješavanju trenutnih aktualnih problema još jedne
potplaćene skupine zaposlenika, nego je to prije svega pitanje jedne izuzetno važne
profesije, kako za obrazovni sustav u cjelini, tako i za budućnost naše zemlje.

Vlada RH morala bi biti svjesna koliko je u današnjoj Hrvatskoj bitna jezična

nastava, pogotovo u vrijeme europskih integracija.

Vlada RH morala bi biti itekako svjesna da ni Englezi ni Francuzi ne moraju doseći

razinu poznavanja stranih jezika koju moraju imati Hrvati. Kao malome narodu, sudbinska
nam je odrednica da moramo moći kvalitetno komunicirati prema van i zastupati vlastite
interese.

Napominjemo da je državna administracija dugo bila gluha kad je trebalo rješavati

problem rehabilitacije lektora, ali je svejedno znala da su upravo lektori stručnjaci čije je
usluge trebala u nekoliko za europske integracije bitnih trenutaka. Na primjer, Ministarstvo
europskih integracija upravo je lektore s Filozofskog fakulteta u Zagrebu angažiralo za
selekciju kandidata za vanjske suradnike prevoditelje europske pravne stečevine. Sve
kandidate koji su angažirani za taj posao, kao i uostalom sve osobe koje su u konačnici i
prevodile pravnu stečevinu jezično su odgojili upravo lektori. Također, ponovo su lektore
angažirali iz Europskog parlamenta kad je prije dvije godine trebalo selektirati hrvatske
kandidate za buduće prevoditelje u Europskom parlamentu. Pretpostavljamo da se slažete
da je itekako bitno tko će i s kakvim jezičnim kompetencijama prevoditi s hrvatskoga i na
hrvatski jezik u Europskome parlamentu.

Dakle, jasno je da postoji svijest o tome da su upravo sveučilišni lektori najboljih

jezični stručnjaci koje Hrvatska ima, ali očito još nije sazrela svijest o nepopravljivoj šteti
koja će dugoročno uslijediti ako se nastavi uporno ignoriranje naših jasno argumentiranih
zahtjeva.

Naposljetku, uz potpuno razumijevanje socijalno-gospodarskog konteksta i veliku

empatiju za probleme ostalih skupina zaposlenika, ističemo da sveučilišni lektori ne traže
povišicu nego pravično pozicioniranje unutar sustava visokog obrazovanja i ispravljanje
nepravde koja je rezultat neupućenosti i nebrige odgovornih kroz sve ove godine, unatoč
brojnim zahtjevima za revalorizaciju statusa lektora koji su pristizali od dekana i Vijeća
Filozofskog fakulteta, te unatoč podršci rektora i Senata. S obzirom da i Ministarstvo
znanosti, obrazovanja i sporta nakon dugotrajnih pregovora i iscrpne argumentacije smatra
naše zahtjeve u potpunosti opravdanima, te s obzirom da je uspjelo za ovu proračunsku
godinu stvoriti i financijske pretpostavke za korekciju naših koeficijenata, zaista je nejasno
zašto se o izmjenama Uredbe na sjednici Vlade nije niti raspravljalo.

Za lektore i više lektore Filozofskog fakulteta u Zagrebu,

______________________________
mr.sc. Darja Damić Bohač, viši lektor

__________________________
Ivana Bašić, viši lektor