Car umjesto proroka Jevrejski narod ima svoje posebnosti, razlike koje ga ine drugaijim od bilo kog drugog

naroda, ovo se prvenstveno odnosi na njihovo specifino religiozn iskustvo. Izlazak iz Egipatskog ropstva je Bog vodio preko proroka. Preko proroka su voeni kroz pustinju. Rezultat ovog iskustva je spremnost naroda da oekuje boiji znak, signal koji bi odredio pravi put na sudbonosnim raskrima naroda. I vie od toga, jevreji su esto dobijali i znak koji vi odreivao pravi trenutak, pogodno vrijeme za poetak neke aktivnosti. Upravo je odnos prema intituciji proroka odreivao sudbinu naroda, odreivao je da li e nastupiti vrijeme stabilizacije, mira i progresa ili e nastupiti vrijeme krize i nacionalnog stradanja. U vremenu nakon izlaska iz Egipta i zaposjedanja Hanana, zabiljeen je poseban period u istoriji ovog naroda, vrijeme sudija. Prema svetopisamskom izvjetaju, Bog je podizao i pozivao ljude specifinih osobina i sposobnosti, primjerenih potrebama tog trenutka. esto su to bili, kao u primjeru Samsona, ljudi obdareni natprirodnom snagom i karizmom, dovoljno sposobni da podignu posrnulu volju i elju naroda za slobodom i autentinom vjerom. ak i u prilikama kad je viegodinje robovanje, okolnim monim narodima, formiralo podaniki, maloduni mentalitat, ovi ljudi su bili snaan dokaz da je Gospod posredi nas , da pohodi i podrava narod. Starozavjetni izvjetaj je gotovo ciklina istorija uspona i padova, pobjeda i poraza. Kad god bi narod odbio da poslua i sledi upozorenje proroka, ili kad bi im zbog njihovog zastranjena Gospod na due vrijeme uskratio proroansko vostvo, jevreji vi bili gladni, porobljeni ili ak izmjeteni sa dodjeljene im Obeeane zemlje. Sve se deavalo njih radi, da bi shvatili pouke, da bi bili narod blagosloven mimo sve narode, da bi njihov napredak bio svjedoanstvo i putokaz drugima da slijede jednog, jedinog Boga. Neophodno je jasno uoiti sutinsku razliku izmeu voenje zemlje preko proroka, ili preko carske institucije, kakvi su imali okolni narodi. Proroki autoritet nije predstavljao funkiju, nego prvenstveno pozvanje od Boga. On nije bio odraz line sposobnosti proroka, nego je stalno zavisio od Boije naklonosti. Na zemaljskoj ravni, jasno je da prorok nije nasledna uloga, da se ne moe zadrati unutar porodice kao oblik nekog posebnog znanja. Prorok nije mogao po svom nahoenju izvriti inicijaciju svog naslednika. On je samo mogao ekati glas, upute od Gospoda. Karakteristian primjer imamo u Prvoj knjizi Samuilovoj, (8.5) gdje starjeine Izrailjeve dolaze pred Samuila sa posebnim zahtjevom: ... evo ti si ostario, a sinovi tvoji ne hode tvojim putevima; zato postavi nam cara da nam sudi, kao to je u svijeh naroda. (1. Samuilova: 8.5) Oito da si Samuilovi sinovi imali drutvenu poziciju koja se temeljila iskljuivo na ugledu njihovog oca. Takoe je jasno da je njihova pozicija neodriva, bez obzira na Samuilove zasluge. Biblija ove mlade ljude nimalo ne tedi. Iako izvjetaj Samuilovu slubu predstavlja kao kontinuiranu vjernost Bogu i predanost narodnim interesima, njegovi sinovi to nee moi dugo koristiti. Za njih se kae

da su svoj poloaj u pravnom sistemu Izraela koristili za uveanje svoje dobiti, reeno jezikom naeg vremena, oni su bili korumpirani. Fascinira da ova delegacija ne dolazi da se poali na gubitak kontinuiteta, ne trae da prorok djeluje u smislu zavoenja reda. Oni su doli sa pripremljenim rjeenjem, oni u maniru predstavnika legitimne volje naroda, trae da im Samuilo postavi cara. Vidim u ovom izvjetaju i nastojanje da se argumenti zahtjev dodatno ojaaju, sa izrazom: kao to je u svih naroda. Biblijski izvjetaj kae da je ovaj zahtjev pogodio Samuila, ali da ga je on proslijedio pred Boga traei savjet. Boiji odgovor je sudbonosan za tadanji Izrael, ali i nepresuni izvor nadahnua za nas danas, kad promiljamo o drutvenoj realnosti. A Gospod ree Samuilu: posluaj glas narodni u svemu to ti govore; jer ne odbacie tebe nego mene odbacie da ne carujem nad njima. Zato sad posluaj glas njihov, ali im dobro zasvjedoi i kai im nain na koji e car carovati nad njima (1. Samuilova: 8,7.9;) Interesantno, u potpuno jasnoj situaciji kad predstavnici naroda zahtjevaju neto to nee izai na dobro, Gospod ohrabruje proroka da udovolji njihovim zahtjevima. Postoji samo obaveza da ih precizno upozori o onom to e doi. Mi koji ivimo u dvadesetprvom vijeku, u situaciji smo da poredimo razliite oblike ureenja ljudske zajednice, razmiljamo ta se to krupno desilo? U emu je sutinska razlika izmeu koncepta u kojem je Gospod vodi narod preko proroka, i onog u kojem narod zahtjeva da bude voen preko cara, kojega bi prorok prepoznao i preporuio? Car koji je prepoznat od strane proroka je takoe izabran po boijoj volji. Ovaj obrazac e vjekovima biti koriten prilikom ustolienja vladara, gdje e uz njihovo ime i titulu dodavati: Po volji Boijoj. Naravno, nikome nije smetalo to je u takvim prilikama presuivao odnos snaga i interesa, bez nedvosmisleno izreene Boije volje. Istorijski je kompenzacija pronaena u predaji krune iz ruke patrijarha, biskupa. Prvi izraelski car je bio izvrilac koncepta koji Gospod nije ohrabrio, ali ga je na zahtjev naroda dopustio. Meutim samo personalno rjeenje, izbor Saula je bio u potpunosti pod kontrolom proroka Samuela, dakle pod kontrolom Boijom. Saula e naslijediti David, pisac mnogih Psalama, takoe na legitiman nain, pomazan od strane proroka. okantno, ali ve u Davidovo vrijeme je dolo do neuspjelog pokuaja da se do prestola doe nasilnim putem. Davidov sin Avesalom je savladao metod koji je bio uobiajen izvan Izraela, dolazak na vlast prevratom. Vratimo se na razlike ova dva koncepta. U emu je zahtjev jevrejskih voa greka, u emu se sastoji njihovo odbacivanje Boga? ta e im donijeti ta promjena, ta e izgubiti a ta dobiti, kao

posledicu svog zahtjeva. Proroka funkcija se ne nasleuje, jer ona predstavlja dar suverene Boije volje. Steena drutvena pozicija, ugled i autoritet se ne mogu ostaviti kao naslee potomcima. Bog bira po svom nahoenju, ne oslukujui glas naroda, ne konsultujui narodne knezove, esto ne obraa panu na pretenzije osobe koju bira, poziva u slubu. Proroka sluba nije uspjeno savladana vjetina, to nije sposobnost, nije inicijcija dobijena zbog pripadnosti odabranoj grupi. Pojam proroka podrazumjeva ovjeka u permanentnom statusu sluaoca, onoga iji um i srce je otvoreno, koji pita Boga i koji je dovoljno senzibiliziran da uje i prenese poruku boiju. Za trenutak bi rekao da je to potreba na istom nivou prioriteta kao to je disanje, postojanje, a onda shvatim da nije tako. Prorok prima poruku i pritom ne die, njegovo bie je dovedeno na nivo koji podrazumjeva drugaiji, potpuno neshvatljiv metabolizam ljudskog bia (prorok ne die). Nasuprot proroku, carska funkcija podrazumjeva ogromnu koncentraciju ovlatenja, autoriteta, faktike moi i materijalnih resursa. Car sve to moe prenijeti, ostaviti u naslee. Meutim krajnje je neizvjesno da li e car i njegovi naslednici u vremenu postajati bolji ili gori. Neko je rekao da vlast uvijek kvari ljude, a da apsolutna vlast apsolutno kvari. To najbolje vidimo u primjeru samog Saula, prvog cara u Izraelu, koji je u poetku svog carovanja stajao rame uz rame sa prorocima, a zavrio kao dezorjentisana osoba od koje je Gospod zaklonio svoje lice. Pred kraj njegovog ivota Saul ima sve karakteristike ovjeka iji integritet naruavaju demoni. Naravno i prorok je mogao pasti, izgubiti vjeru zbog oholosti ili neposlunosti, ali u tom sluaju to je problem onog ko ga je pozvao, dakle to je Boiji problem. Bog sklanja dezorjentisanog proroka. Cara e birati ovjek, okruivae ga laskavci koji ga uzdiu elei bolju poziciju za sebe. Mali broj onih koji su pozicionirani oko cara, mogu da mu sugeriu stavove, mogu da budu neiskreni. Ovaj drugi krug monika e imati svoje laskavce, i tako sve dalje, do dna drutvene ljestvice. Dakle itav sistem je obezboen, svi slue nekome iznad i gotovo svi pokuavaju kontrolisati one ispod. Umjesto da oekuju Boiju blagonaklonost, da se nadaju milosti sa neba, svi nestrpljivo oekuju prihvatanje drugog ovjeka, onog ko je pozicioniran malo vie. Bog bira i opoziva proroka. Careve biraju uglavnom ljudi i tako im stavljaju na raspolaganje resurse koji e onemoguiti njihov opoziv. Ovaj dogaaj traenja cara je ulazak u rizik promjene drutvenog sistema, to je drugaija, neuporedivo neizvjesnija perspektiva odabranog naroda. I kaza Samuilo sve rijei Gospodnje narodu koji iskae od njega cara; I ree: ovo e biti nain kojim e car carovati nad vama: sinove vae uzimae i metati ih na kola

svoja i meu konjike svoje, i oni e trati pred kolima njegovijem; I postavie ih da su mu tisunici i pedesetnici, i da mu oru njive i nju ljetinu, i da mu grade ratne sprave i to treba za kola njegova. Uzimae i keri vae da mu grade mirisne masti i da mu budu kuharice i hljebarice. I njive vae i vinograde vae i maslinike vae najbolje uzimae i razdavati slugama svojim. Uzimae desetak od usjeva vaih i od vinograda vaih, i davae dvoranima svojim i slugama svojim. I sluge vae i slukinje vae i mladie vae najljepe i magarce vae uzimae, i obrtati na svoje poslove. Stada e vaa desetkovati i vi ete mu biti robovi. Pa ete onda vikati, radi cara svojega, kojega izabraste sebi; ali vas Gospod nee onda usliiti. 1. Samuelova: 8, 10-18; Iako je Samuilo upozorio da e ispunjenje njihove elje imati svoju cijenu, da e kotati, eljni promjena su ostali pri svojim stavovima. Dakle iako su upozoreni, oni beskompromisno ostaju pri svom stavu. Upozorenja koje je uputio prorok Samuilo, kao i poruke koje e uputiti vizionara kroz ljudsku istoriju, esto nee naii na plodno tlo, bie odbaene i prije nego to budu razmotrene. Gledajui sa obronaka Madlinske gore, Isus plae nad Jerusalimom: Jerusalime, Jerusalime, koji ubija proroke i zasipa kamenjem poslane k sebi! Koliko puta htjeh da skupim eda tvoja kao to koko skuplja pilie svoje pod krila i ne htjeste! Matej: 23, 37; Bog je mnogo puta pozivao ljude Starog i Novog zavjeta, slao je ljude koji su ga usmjeravali u pravom smjeru, slao je ka njima stvarnu duhovnu elitu, ali oni to najee nisu prihvatili. tavie, oni su svoj stav i svoju sudbinu ovjeravali ubijajui proroke, zasipajui kamenom poslane. Narod je elio voe i poredak koji bi odgovarao njihovim egoistikim ambicijama i tako su dolazili u prokletstvo.