F.

William Engdahl SJEME UNITENJA geopolitika genetski modificirane hrane i globalno carstvo

Biblioteka ARMAGEDON Urednik A n t u n Abramovi

Struna redaktura prof. dr. Marijan Jot

F. William Engdahl

geopolitika genetski modificirane hrane i globalno carstvo

S engleskoga prevela Nedjeljka Batinovi

SJEME UNITENJA

DETECTA
Zagreb, 2005.

Djelo je izvorno napisano engleskim jezikom, pod naslovom: F. William Engdahl Seeds of Destruction: geopolitics of gene food and global empire. Prevedeno je na hrvatski jezik prema rukopisu. Prvo hrvatsko izdanje ujedno je i prvo izdanje ovoga djela. Copvright 1995 by F. William Engdahl, Author Copvright za hrvatsko izdanje: Detecta d.o.o. Sva prava pridrana. Ova se knjiga, kao ni njezini dijelovi, ne smije reproducirati ni koristiti u bilo kojemu obliku, elektronskom, fotografskom ni mehanikom, ukljuujui i fotokopiranje, snimanje i svaki oblik pohranjivanja, bez pisanoga odobrenja Nakladnika, osim kratkih navoda, kao dijelova novinskih lanaka i izvjea.

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb UDK 577.21:17 66:577.21 >:32 ENGDAHL, F. William Sjeme unitenja: geopolitika genetski modificirane hrane i globalno carstvo / F. WIlliam Engdahl; s engleskoga prevela Neeljka Batinovi. - Zagreb: Detecta, 2005. - (Biblioteka Armagedon) Prijevod djela: Seeds of Destruction. Kazalo ISBN 953-99899-4-9 I. Genetiko inenjerstvo Zloupotreba II. Genetiki modificirana hrana - Geopoli tiko gledite 450921060

SADRAJ
PREDGOVOR
PRVO POGLAVLJE:

9 15 15 19 22 24 27 31 37 37 40 44 49 53 56 59 63 63 65 69 72 75

IRAK DOBIVA AMERIKO "SJEME DEMOKRACIJE Ekonomska ok terapija amerikoga tipa Bremerov dekret broj 81 Unitena iraka riznica sjemena Nema sjemena za sjetvu "Neka jedu... tjesteninu" Irak, Sjedinjene Amerike Drave i diktati MMF-a
DRUGO POGLAVLJE:

POINJE REVOLUCIJA U SVJETSKOJ PROIZVODNJI HRANE Argentina kao prvi pokusni kuni Kako su strani krediti pripomogli da Argentina postane "div soje" Slamanje nacionalne volje u Argentini Rockefellerova "argentinska agrarna revolucija" "Sova for me, Argentina..." Kompanija Monsanto pobjeuje prijevarom Neka jedu soju!
TREE POGLAVLJE:

LISICA UVA KOKOINJAC Znanost povija glavu Pada bomba na projekt GMO-a Blair, Clinton i "politika" znanost Kraljevsko drutvo, koje ba ne resi etinost, kree u napad Znanost u slubi biznisa
ETVRTO POGLAVLJE:

WASHINGTON BACA KOCKU ZA GMO - PRIJEVARA ZVANA "BITNO EKVIVALENTNE" BILJKE Poeci biotehnolokog istraivanja "Lai, puste lai..." La zvana "bitna ekvivalentnost"

79 79 80 81

"Najbolja hrana to je priroda da je..." Uprava za hranu i lijekove i kompanija Monsanto muzu javnost Ugodni odnosi kompanije Monsanto i amerike Vlade PETO POGLAVLJE: PREPREDENI DICK NIXON IJOS PREPREDENIJI ROCKEFELLERI Ameriki pomak paradigme zvan Vijetnam "Kriza demokracije" Davida Rockefellera "Velika pljaka ita" "Kad si u Rimu..." Nixonova strategija izvoza poljoprivrednih proizvoda Kissingerova "hrana kao oruje" ESTO POGLAVLJE: DEPOPULACIJA SVIJETA - STROGO TAJNI DOKUMENT AMERIKE NACIONALNE SIGURNOSTI Porast stanovnitva i nacionalna sigurnost Hrana za Cargill & Co. Nesretni broj trinaest... Brazil kao "uzorak" za program NSSM 200 SEDMO POGLAVLJE: JOHN D. III., NELSON, DAVID I SMRTONOSNO BRATSTVO Ljudi kao pokusni kunii "Ljudski rak" Mranije tajne obitelji Rockefeller "Najbolja pasmina" - eugenika i amerika elita "vladarske rase" "Bobu treba rei bob..." Populacijsko vijee Johna D. Rockefellera III. i "kriptoeugenika" O, zdravo Dolly Od eugenike do ljudske genetike OSMO POGLAVLJE: STUDIJE O RATU I MIRU Pripreme za stvaranje poslijeratnog kolonijalnog carstva

84 89 94

99 99 103 107 110 112 117

123 123 128 130 134 139 139 143 144 146 151 156 162 167 171 171

"Ameriko stoljee" - ameriki "Lebensraum" Nelson gradi biznis u Latinskoj Americi Kosturi u Rockefellerovu mranom ormaru Rockefeller-Wallaceovo izvjee Poeci agrobiznisa: Rockefeller se udruuje s Cargillom Projekti i za Brazil i Venezuelu
DEVETO POGLAVLJE:

174 178 179 183 187 189

SVEUILITE HARVARD - TVORAC AMERIKOGA AGROBIZNISA "Zelena revolucija" otvara vrata Osposobljavanje kadrova za biorevoluciju Rockefelleri financiraju stvaranje agrobiznisa Monopol i vertikalna integracija uzvraaju udarac Tvornika poljoprivreda: "gdje su nae farme...?" "HRANA JE MO" Zdjela "zlatne rie" "Nova eugenika": reductio ad absurdum "Zlatna ria" i mrane lai

193 193 198 204 207 211 221 221 223 230

DESETO POGLAVLJE:

JEDANAESTO POGLAVLJE:

SJEME PROPASTI - SIJANJE "VRTA OVOZEMALJSKI UITAKA" Svjetska trgovinska organizacija: ameriki agrobiznis kree u preuzimanje svjetske poljoprivrede "WTO i loi TRIPS" "Lai, odvratne lai, Monsantove lai..." GENETSKI ARMAGEDON - TERMINATOR, TRAITOR I KUKURUZ SPERMICID "Jedan korak natrag, a onda dva naprijed" "Gurni im ga niz prokleto grlo..." Ubijaju nas njeno, sve njenije... kukuruzom spermicidom Cjepivo protiv tetanusa, pobaaja, Rockefelleri i svjetska trgovinska organizacija

239 239 245 257

DVANAESTO POGLAVLJE:

265 265 274 278 282

POGOVOR KAZALO

289 295

PREDGOVOR

Posljednjih desetak godina napisane su mnoge knjige o po tencijalnim i jo nepoznatim opasnostima konzumiranja ge netski modificiranih biljaka i drugih namirnica te mesa ivo tinja hranjenih iskljuivo genetski modificiranim krmivom. Ima i knjiga u kojima se govori o pohlepi aice agresivnih multina cionalnih kompanija, proizvoaa genetski modificirana sjeme na i pesticida. Te su kompanije, ini se, lukavou Wall Streeta, nakanile zavladati svjetskim tritem potencijalno vrijednim stotine milijarda dolara. Ova e knjiga, moda, razoarati one koji tragaju za dokazi ma koji e potvrditi njihove dvojbe. Po miljenju autora ove knjige, iza brzoga svjetskog irenja genetski modificiranih usjeva, esto skraeno zvanih GMO, krije se daleko opasnija pria. Ono to me navelo na temu o genetski modificiranim usjevi ma dogodilo se ubrzo nakon amerike okupacije Iraka. U svi bnju 2003. ameriki predsjednik George W. Bush odrao je jed nu od svojih rijetkih tiskovnih konferencija. Veina svijeta bila je usredotoena na strahote i mogua dogaanja u poslijeratnome Iraku i na opasnosti od irenja nemira diljem islamskoga svijeta. A predsjednik Bush nije se u tome govoru na to ni osvr nuo, nego je odluio govoriti o jednoj potpuno drugoj temi, ili se tada barem tako inilo. Najavio je kako je Vlada Sjedinjenih Amerikih Drava odluila u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (World Trade Organization, WTO) slubeno pokrenuti tubu protiv Europske unije i njezinih zemalja lanica zbog njihove zabrane uvoenja GM usjeva. Ta je zabrana bila na snazi od 1998. i mnogim je zemljama diljem svijeta dala hrabrosti i mogunosti da se i same 9

odupru nastojanjima amerikih korporacija i korporacija nekih drugih zemalja koje su u tim zemljama eljele iriti GM usjeve. Najzanimljiviji aspekt te krajnje zanimljive svibanjske tisko vne konferencije bila je Bushova izjava da je dugotrajna glad u afrikim zemljama izravna posljedica odluke Europske unije o zabrani uzgoja GM namirnica u Europi. Ne samo da je ta Bu shova izjava imala udnu logiku, nego je i dala na znanje kako je za njegovu Vladu pitanje irenja GM usjeva jednako vano kao i okupacija Iraka i njegova golemoga naftnoga bogatstva. Poslije vie mjeseci istraivanja i nekoliko krivih tragova poeo sam raspetljavati konce prie, po drskosti tako golemih i zapanjujuih razmjera da se njome nisam bavio gotovo godinu dana. Bio sam uvjeren kako sam preuveliao vanost onoga na to sam u svome istraivanju podruja GM hrane na poetku naiao. Ali, dokazi su se i dalje mnoili dok su Europska unija i njezine zemlje lanice, kao i Brazil, stenjali pod pritiskom Amerike da otvore vrata uzgoju GM usjeva i dok je Washington u okupiranome Iraku ozakonjivao zatitu patenata na GM sjeme i pesticide. Na vlastito zadovoljstvo, provjerio sam i potvrdio mnoge navode o diktatorskome ponaanju kompanije Monsanto, vo dee svjetske kompanije za irenje GM usjeva, kao i kompanija Syngenta, Dow, DuPont i jo aice "globalnih igraa" na po druju uzgoja GM usjeva. Istraio sam razloge zbog kojih je britanski premijer Tony Blair, u lipnju 2003., samo mjesec dana poslije spomenute Bushove tiskovne konferencije, smijenio britanskoga ministra za okoli Michaela Meachera. Provjerio sam navode o surovome guenju neovisnog znanstveno istraivakog rada o moguim posljedicama dugotrajnog kon zumiranja genetski modificiranih namirnica po ljude i ivotinje. Sve mi je bilo potpuno jasno. No, u cijeloj toj prii o GMOu poela se pojavljivati jo jedna injenica, daleko tea i sabla snija. Klju te injenice bila je nezapamena potpora koju ai ca multinacionalnih kompanija specijaliziranih za GM usjeve i 10

pesticide dobiva od, u prvome redu, amerikoga Ministarstva poljoprivrede, od amerike Vlade u Washingtonu i od svih amerikih predsjednika od sredine 1980-tih godina, poevi od Ronalda Reagana. Jednako su udni bili i politiki potezi bri tanskoga premijera Blaira, ovjeka koji je svoju politiku ka rijeru vezao za potporu Bushu u Iraku i za nametanje GM teh nologije u Velikoj Britaniji. Dublja pria, koja se polako slagala, zasigurno e naelektri zirati predane tragae za "zavjerama" diljem svijeta. Osim toga, autora ove knjige jamano e izloiti optubama kao "jo jed nog teoretiara zavjera". Ve me godinama zabavljaju besmislene optube na raun svih ljudi koji na bilo koji nain nekome nagaze na krivu (rj. pravu) nogu. Za takve ljude obino kau: "Ah, on je teoretiar zavjera", a svrha te optube jest odvratiti inteligentne ljude od razmiljanja o posljedicama onoga to im se dogaa pred oi ma. Prema klasinoj definiciji, rije "zavjera" podrazumijeva sljedee: kad se dvije ili vie osoba privatno ili tajno sastaju i kuju plan o zajednikom zloinakom pothvatu, veem ili manjem, onda te osobe sudjeluju u zavjeri. Kao pravni termin, zavjera je u Americi povijesno definira na kao "dogovor dviju ili vie osoba o poinjanju zloina" ili "o postizanju zakonita cilja nezakonitim sredstvima". Jasno je da je postojala zavjera za ubojstvo predsjednika Johna Kennedyja, poinjeno 22. studenoga 1963. Jedina otvorena pi tanja jesu tko ju je skovao i zato. Postojala je zavjera i meu ljudima oko predsjednika Lyndona B. Johnsona, 1964. Ti su ljudi osmislili izliku poznatu kao "incident" u Zaljevu Tonkin, kako bi opravdali masovna ubojstva ne samo Vijetnamaca nego i amerike mladei u tome ratu. A rijetki su ga na kraju mogli drati vrijednim njegove cijene. Ukupno djelovanje CIA-e i dru gih obavjetajnih sluba u cijelome svijetu nije nita drugo do niz zavjera, bilo da je rije o ruenju nepoeljnih vlada u Iranu 11

i Gvatemali, bilo o umorstvu ljudi "nezgodnih" za neke mo nike. Projekt smanjenja broja stanovnika u nekim zemljama Treega svijeta, bogatim nekim sirovinama, koji je, po rijeima njegova autora Henryja Kissingera, bio prioritet od najvee vanosti za "nacionalnu sigurnost" Amerike, bio je najstroe uvana zavjera amerike Vlade i njezine slubene politike. I ostao je tajnom sve dok FOIA, poetkom 1990-tih godina, nije prisilila vlasti da s tih dokumenata skinu oznaku "stroga taj na". I u tjednima poslije strahotnih napada od 11. rujna 2001. postojala je jasna zavjera male skupine predanih jastrebova iz Pentagona i oko njega. Oni su nastojali uvjeriti ameriku jav nost da su unitenje Sadama Huseina i okupacija Iraka od najvee vanosti, iako je cijela kampanja poela kao objava rata terorizmu i neuhvatljivome Osami bin Ladenu. Dok je Irak zau zimao sredite pozornice, Bin Laden je ostavljen da slobodno luta po piljama Tora Bore. I to je bila zavjera. No, zavjera koja je poela izvirati iza potpore amerike Vla de nametanju GM sjemena ljudima diljem svijeta nadilazila je domete svega to je ovaj pisac, tijekom svoga 30-godinjega istraivakog rada, otkrio na podruju ekonomskih i politikih dogaaja, nafte, svjetske poljoprivrede i trgovine. Ono to sam poeo otkrivati nadilazilo je razmjere manipu lacija koje su dovele do arapsko-izraelskoga Yom-kipurskoga rata iz 1973. A te manipulacije osmislila je strogo tajna skupi na biranih vodeih osoba iz interesnih krugova Vlade, meu narodnih banaka i multinacionalnih kompanija, takozvana Bilderberka skupina. U svojoj knjizi Stoljee rata: anglo-amerika naftna politika i novi svjetski poredak istraio sam tu i druge za vjere koje su sluile tome da Sjedinjene Amerike Drave i aica vodeih svjetskih banaka i kompanija poslije 1945. zavladaju svijetom. Doista, zavjera o manipulaciji genima, jer to jest zavjera, tako je golema da izmie ljudskoj mati. Ona je tako smiona i 12

istodobno tako jednostavna da je do danas uspijevala prolaziti uglavnom neotkrivena. Ponukan eljom da ispravim taj nedo statak odluio sam napisati ovu knjigu. itatelji koji trae konvencionalno ili politiki prihvaeno objanjenje dogaaja na svijetu trebaju jednostavno ne itati nastavak ove knjige. Tada e vjerojatno bolje spavati. itatelje sklone dubljoj znatielji ova e knjiga, nadam se, potaknuti na daljnje istraivanje ovoga neizmjerno vanoga podruja. Negdje usred bliskoistonih naftnih okova i svjetskih kriza hrane iz 1970-tih godina tadanji ameriki ministar vanjskih poslova i predsjednik Vijea za nacionalnu sigurnost (National Security Council) Henry Kissinger izrekao je neto vrlo znako vito. Kao dugogodinji sljedbenik geopolitike "ravnotee moi", uenik Castlereagha u Engleskoj i ovjek s nemalim iskustvom u kovanju zavjera, Kissinger je u jednoj izvanrednoj izjavi saeo svoju filozofiju politike moi: "Kontroliraj naftu i kontrolirat e zemlju. Kontroliraj hranu i kontrolirat e ljude". Imajui na umu tu njegovu izjavu, ponimo raspetljavati konce prie koja bi, da nije tako dobro dokumentirana, bila gotovo nevjerojatna. To je pria koja se krije iza svjetskoga irenja GM usjeva do te mjere da sudbinu sigurnosti svjetske hrane u rukama dri tako malen broj privatnih multinacionalnih kom panija - proizvoaa GM hrane - da ih moemo izbrojiti na prste jedne ruke. Nikada u povijesti svijeta nije tako golema mo bila dragovoljno predana u ruke tako maloga broja ljudi. I jo gore, meu tim kompanijama jesu i tri kompanije koje bije glas da su ve desetljeima umijeane u skandale s pentagonskim ratnim strojem, skandale koji u sluaju nekih kompanija traju jo od Prvoga svjetskoga rata ili od prije njega.
F. William Engdahl

13

PRVO POGLAVLJE

IRAK DOBIVA AMERIKO "SJEME DEMOKRACIJE"

U Iraku smo zato da bismo posijali sjeme demokracije kako bi procvjetalo i proirilo se po cijelome podruju autoritarnih reima. - George W. Bush

Ekonomska ok terapija amerikoga tipa

Kada je George W. Bush govorio o sijanju "sjemena demo kracije" rijetki su ljudi shvatili da pod time misli na sjeme kom panije Monsanto. Poslije amerike okupacije Iraka u oujku 2003. gospodar ski i politiki ivot te zemlje korjenito se promijenio. Ne samo da je Irak okupiran sa 130.000 amerikih vojnika i malom vojskom privatnih plaenika, nego je okupacijska sila - Sje dinjene Amerike Drave - preuzela potpunu vlast nad gospo darstvom te zemlje. Vlast nad cjelokupnim irakim gospodarstvom poela se provoditi iz Pentagona. U svibnju 2003. Paul Bremer III. posta vljen je, s impozantnim naslovom, za upravitelja novostvorene Privremene koalicijske uprave (Coalition Provisional Authority), skraeno nazvane CPA, a u stvarnosti tek slabo prikrivene okupacijske vlasti. Bremer je ranije bio dunosnik amerikoga 15

Ministarstva vanjskih poslova specijaliziran za podruje tero rizma. Poslije toga je postao direktorom mone konsultantske tvrtke Kissinger Associates (Kissinger i suradnici), iji je vla snik bivi ameriki ministar vanjskih poslova Henry Kissinger.

Henry Kissinger dugogodinji je pobornik Georgea W. Busha. Na slici: Kis singer i Bush u vrijeme predsjednike kampanje iz 2000.

Bremer je u okupiranome Iraku imao vlast odluivati o ivotu i smrti svih podruja civilnoga ivota. Zanimljivo je da nije po lagao raune Ministarstvu vanjskih poslova, kao ministarstvu koje je uvijek bilo nadleno za poslijeratne obnove, nego Pen tagonu, tj. izravno Uredu ministra obrane Donalda Rumsfelda. Kao predsjednik Privremene koalicijske uprave Bremer se hitro latio posla izradbe niza zakona za vladanje Irakom, koji u to vrijeme nije imao ustava ni zakonito konstituirane vlade. Amerika okupacijska vlast izradila je ukupno 100 zakona, koji su stupili na snagu u travnju 2004. U cjelini, tih 100 novih amerikih zakona ili, kako ih ljudi zovu, dekreta, trebali su osi gurati restrukturiranje irakoga gospodarstva na crti gospodar skoga modela "slobodnoga trita" po amerikome mandatu. 16

Bilo je to vrlo slino sustavu kakav su Meunarodni monetarni fond i Washington, poslije 1990., nametnuli Rusiji i zemljama bivega Sovjetskoga Saveza. Bremer je od pentagonskih planera oko Rumsfelda imao mandat nametnuti Iraku "ok terapiju" goru od svih koje su MMF i vlade zapadnih zemalja do tada nametnule bilo kojoj drugoj zemlji. Za samo mjesec dana nametnuo je gospodarske promjene drastinije od onih koje je MMF uspio nametnuti u Latinskoj Americi za trideset godina. Bivi glavni ekonomist Svjetske banke i dobitnik Nobelove nagrade Joseph Stiglitz za Bremerove je reforme rekao da su "jo radikalniji oblik ok te rapije od onoga koji je nametnut bivim zemljama Sovjetskoga Saveza". Prvi Bremerov potez bio je otputanje 500.000 radnika iz dravnih sluba, veinom vojnih dunosnika i slubenika, ali i lijenika, medicinskih sestara, nastavnika i profesora te zapo slenika nakladnikih i tiskarskih kua. Zatim je otvorio granice Iraka za neogranien uvoz - bez carina, bez poreza, bez inspe kcije. Dva tjedna nakon dolaska u Bagdad, u svibnju 2003., ci niki je izjavio da je Irak "otvoren za biznis". Nije rekao iji biznis, ali je to bivalo sve jasnije. Imperijalnu nazonost vre ruke teko bi bilo zamisliti. Bio je to poetak vlasti sile koja za sebe govori kako joj je glavni cilj uspostava demokracije. Prije amerike invazije irakim je gospodarstvom, u koji ne ukljuujem naftu, dominiralo dvjestotinjak dravnih poduzea, koja su proizvodila sve, od cementa preko papira do bijele teh nike. U lipnju 2003. Bremer je objavio kako e ta poduzea biti odmah privatizirana. "Dovoenje neuinkovitih dravnih po duzea u privatne ruke", rekao je, "od presudne je vanosti za oporavak irakoga gospodarstva". Plan privatizacije irakoga gospodarstva za Bremera e biti najvea likvidacijska prodaja od pada Sovjetskoga Saveza. No, bio je to tek poetak Bremerova gospodarskoga plana. Kako bi Irak uinio privlanim za strana ulaganja, uveo je ve 17

spomenuti niz od 100 dekreta, tj. zakona kojima su stranim multinacionalnim korporacijama dane sve ovlasti nad irakim gospodarstvom. Dekretom broj 37 porez poduzea, koji je do tada iznosio oko 40%, smanjen je na 15% za sve gospodarstvene grane. Tako drava, bez prihoda od poreza, nee ni u emu moi imati znaaj nu ulogu. Dekretom broj 39 stranim je kompanijama omogue no stjecanje 100-postotnog vlasnitva nad svime osim nad si rovinama. Time im je osigurano neogranieno poslovanje u cijeloj zemlji, bez obveze ulaganja dobiti u Iraku i bez obveze plaanja poreza. Jasno je da ti dekreti nisu pisani radi dobrobiti irakoga naroda ni irakoga gospodarstva. Po Dekretu broj 39 strane kompanije mogu sklapati ugovo re na rok od etrdeset godina. Dekretom broj 40 omogueno je poslovanje stranim bankama pod jednako povoljnim uvjetima. Kao to i prilii takvom stranom preuzimanju gospodarstva, jedini zakoni koji su ostavljeni netaknutima jesu zakoni Sadama Huseina kojima je ogranieno djelovanje radnikih sindika ta i kolektivnih dogovora. Irak se preko noi iz najizoliranije zemlje na svijetu pretvo rio u, na papiru, zemlju s najslobodnijim i najotvorenijim tri tem na svijetu. Nakon to su irako gospodarstvo i bankarstvo opustoeni ratom i ekonomskim embargom, koji su Iraku na metnule Sjedinjene Amerike Drave i koji je trajao vie od deset godina, u toj nametnutoj privatizaciji Iraani nisu imali sredstava kupiti svoja dravna poduzea. Tako su strane multi nacionalne kompanije bile jedini akteri koji su se mogli okori stiti Bremerovim velebnim planom gospodarskoga oporavka te zemlje. Novi sustav zakona nametnut je Iraku kao okupiranoj i opu stoenoj zemlji, koja nije imala mogunosti prigovora, osim vojne sabotae i gerilskog ratovanja protiv okupatora. Taj su stav zakona nametnula je okupacijska vlast Vlade Sjedinjenih Amerikih Drava, takozvana Privremena koalicijska uprava, 18

sa svrhom da se njime poploi put u povijesti najradikalnijoj transformaciji proizvodnje hrane u nekoj dravi. Ukratko, Irak je pod Bremerom trebao postati modelom agrobiznisa genetskog modificiranja, tj. GMO-a.

Bremerov Dekret broj 81

Zakopan duboko u Bremerovim dekretima ili zakonima bio je Dekret broj 81, pod naslovom "Zakon o patentima, indu strijskom dizajnu, tajnim informacijama, integriranim krugo vima i vrstama postrojenja", koji ukljuuje sve mogue, od medija do privatizacije dravnih poduzea. Kako ne bi bilo ni malo dvojbe, Privremena koalicijska uprava (CPA) izrijekom je definirala pravnu vanost tih stotinu "dekreta". Jedan je dekret definiran kao "obvezujue smjernice ili upute irakome naro du, koje imaju kaznene posljedice ili se izravno odnose na nain vladanja nad Iraanima, ukljuujui i promjene u irakim zako nima". Drugim rijeima, Iraanima je nareeno: "Prihvatite ili umrite!" Svaki do tada postojei iraki zakon koji se kosio s bilo kojim od 100 Bremerovih zakona postao je nitavnim. Okupacijski je zakon postao vrhovnim zakonom. U Bremerovu Dekretu broj 81 stoji: "11) lanak 12. mijenja se tako da glasi: Vlasniku patenta zaja mena su sljedea prava: 1. Ako je predmet patenta neki proizvod, svakoj osobi koja od vlasnika patenta nije pribavila doputenje, vlasnik patenta ima pravo zabraniti proizvodnju, eksploataciju, primjenu, pokuaj prodaje, prodaju i uvoz toga proizvoda. 12) lanak 13.1 mijenja se tako da glasi: Vrijeme trajanja pa tenta nee prestati prije isteka roka od dvadeset godina za pa tent registriran po ovome Zakonu, poevi od dana podnoenja prijave za registraciju po odredbama ovoga Zakona". 19

Jednom drugom odredbom istoga dekreta utvreno je sljedee: "Zemljoradnicima je zabranjeno koristiti za sljedeu sjetvu sjeme zatienog usjeva sauvano od prethodne etve kao i sjeme bilo kojeg drugog usjeva navedena u stavcima 1 i 2 odlomka (C) lanka 14. ovoga odjeljka." Prevedeno na razumljiv jezik, tim su dekretom vlasnicima patenata na odreene biljne sorte, a vlasnici su listom strane multinacionalne kompanije, dana iskljuiva prava, na 20 godi na, na uporabu njihova sjemena u irakoj poljoprivredi. Za tiene biljne sorte jesu genetski modificirane sorte, a iraki poljoprivrednici koji te sorte ele sijati moraju potpisati ugo vor s vlasnicima sjemenskih patenata i obvezati se da e plaati "tehnoloku pristojbu" i godinju licencu za sijanje patentira noga sjemena. Pokua li koji iraki poljoprivrednik ostaviti dio uroda za sjeme za sljedeu sjetvu, podlijegat e strogim novanim kaz nama u korist proizvoaa toga sjemena. Kompanija Monsanto je, u Sjedinjenim Amerikim Dravama, za vreu tako sauva na sjemena traila novanu kaznu 120 puta veu od cijene vree svoga GM sjemena, sve dok jednom sudskom odlukom to nije ukinuto. Iraki e farmeri postati vazali, ne Sadama Huseina, nego divovskih multinacionalnih kompanija - proizvoaa GM sjemenja. U sri Dekreta broj 81 ugraena je odredba zvana "Zatita biljnih sorta" (Plant Variety Protection, tj. PVP). Po toj odredbi ostavljanje sjemena i njegova uporaba za sljedeu sjetvu posta la je nezakonitom. Poljoprivrednici koji se na taj nain budu koristili patentiranim ili ak "slinim" sjemenom bit e podvr gnuti strogim novanim ili jo gorim kaznama. No, zatita bilj nih sorta nije bila rezultat deset tisua godina starog irakog krianja i razvoja biljnih sorta. 20

Naprotiv, divovske multinacionalne kompanije poput Monsanta dobile su pravo koristiti vlastito sjeme i vlastite pesticide na irakome tritu, uz punu zatitu amerike i irake vlasti. Padne li Iraku na pamet oklijevati glede unitavanja vlastitih domaih biljnih sorta i sigurnosti sjemena, sveukupne sankcije MMF-a i Washingtona sruit e se na tu zemlju.

Paul Bremer III., ameriki povjerenik u Iraku, koji je Iraku nametnuo 100 novih dekreta za reguliranje irakoga gospodarstva, ukljuujui i Dekret broj 81 o patentnim pravima na GM usjeve.

21

Unitena iraka riznica sjemena

Irak je povijesno dio Mezopotamije, zvane kolijevkom civi lizacije, gdje su plodne doline izmeu rijeka Eufrata i Tigrisa stvorile idealne uvjete za poljoprivredu. Poljoprivrednici su u Iraku postojali od prije 8.000 godina prije Krista i razvili su bogatstvo sjemenskih sorta za gotovo svaku vrstu penice koja danas na svijetu postoji. To su postigli tako to su dio ljetine ostavljali za sljedeu sjetvu i novim sjetvama razvijali nove pri rodno otporne sorte. Irak je godinama uvao uzorke sjemena tih dragocjenih pri rodnih sorta u dravnoj sjemenskoj banci, smjetenoj u Abu Hraibu, gradu koji je 2004. godine doao na zao glas kao ame riki zatvor - muilite irakih zatoenika. Nakon amerike okupacije Iraka i viekratnih bombardiranja toga grada, povije sna i neprocjenjivo vrijedna banka sjemena iz Abu Hraiba je nestala, kao jo jedna rtva rata u Iraku. No, bive irako Ministarstvo poljoprivrede poduzelo je mjere predostronosti i osnovalo neku vrstu priuvnog skladita sje mena u susjednoj Siriji, u organizaciji poznatoj po skraenici CGIAR, gdje je jo uvijek pohranjeno sjeme veine najvanijih peninih sorta. ak i uz ruenje sjemenske banke u Abu Hrai bu, ta je sirijska sjemenska banka mogla lako osigurati sjeme za iraku sjetvu da je Privremena koalicijska uprava tu pomo zatraila. Ali nije. Bremerovi savjetnici imali su potpuno drukiji plan za budunost irake proizvodnje hrane. Irakoj je poljoprivredi namijenjena "modernizacija", indu strijalizacija i otklon od tradicionalnog obiteljskog raznorod nog poljodjelstva - njezino pretvaranje u agrobiznis ameriko ga tipa, koji e proizvoditi za "svjetsko trite". Sigurnost prehra ne gladnih Iraana u tome je planu potpuno sporedno pitanje. Ako neka velika multinacionalna kompanija razvije neku sortu otpornu na nekog irakog nametnika i ako neki iraki poljoprivrednik posije neku drugu sortu jednako otpornu na 22

toga nametnika, po Bremerovu Dekretu broj 81 iraki poljopri vrednik ne smije vie sjeme te svoje sorte koristiti za sljedeu sjetvu, nego mora platiti nekoj kompaniji, primjerice Monsantu, autorska prava, kao da sije Monsantovo GM sjeme*. Ameriki i meunarodni sudovi, po zakonima Svjetske tr govinske organizacije iz eneve, tijela kojim upravljaju ame rika Vlada i divovske privatne agrokompanije poput Monsanta, imaju pravo i mo nametati takve zakone na biljne patente. Presedan za to postavljenje 1990-tih godina, kada je jedna mala amerika biotehnoloka kompanija zvana SunGene patentirala sortu suncokreta s visokim postotkom oleinske kiseline. Nije patentirala samo genetsku strukturu, nego i genetsku osobinu. Kompanija SunGene izvijestila je druge proizvoae i uzgaji vae da e se njihove sorte s "visokim postotkom oleinske kise line", ako takve sorte uspiju stvoriti, drati posezanjem u njezin patent. Takvu potpunu kontrolu nad sjemenjem poljoprivred nih sorta omoguit e novi zakon o patentnim pravima u Iraku. Dekret broj 81 Privremene koalicijske uprave, pod krinkom kompliciranog pravnog izriaja, zapravo je budunost proizvo dnje hrane u Iraku predao u ruke globalnim multinacionalnim privatnim kompanijama, to se ne bi moglo nazvati osloboe njem kakvo je veina Iraana prieljkivala. Dekret broj 81 o kontroli uzgoja biljaka, za razliku od dru gih dravnih zakona o pravima na intelektualno vlasnitvo, nije postignut pregovorima izmeu Iraka i Svjetske trgovinske or ganizacije ili Iraka i neke druge drave. On je Iraku nametnut iz Washingtona, bez rasprave. Prema dobro obavijetenim izvori ma iz Washingtona, posebne pojedinosti Dekreta broj 81 o uzgoju biljaka za ameriku je Vladu napisala kompanija Mon-

* Ako neka kompanija patentira gen za otpornost iz lokalne populacije, ona time postaje vlasnikom patenta na sve sorte s tim genom. - nap. stru nog redaktora

23

santo, vodei svjetski dobavlja GM sjemena i poljoprivrednih proizvoda.1

Nema sjemena za sjetvu

Na papiru izgleda da pod nametnuti iraki zakon o patenti ma podlijee samo sjeme koje iraki farmeri odlue kupiti od stranih proizvoaa sjemena. Stvarnost je znatno drukija. Irak je tim zakonom pretvoren u golemi laboratorij za razvoj prehrambenih proizvoda pod kontrolom divovskih proizvo aa GM sjemenja i hrane - kemijskih kompanija, a najvei meu njima jesu Monsanto, DuPont i Dow. Nakon amerikoga rata protiv Iraka i opustoenja te zemlje, iraki su se poljoprivrednici, pred sjetvu, obraali svome Mini starstvu poljoprivrede. Upravo je ondje Bremer naao otvorena vrata za svoje podlo preuzimanje opskrbe Iraka hranom u bu dunosti. Iraki su poljoprivrednici izdrali ne samo desetogodinji embargo na uvoz poljoprivrednih strojeva i opreme, nametnut pod vodstvom Sjedinjenih Amerikih Drava i Velike Britanije, nego i tri sune godine neposredno prije rata, kada je urod pe nice znatno oslabio. Godine rata i ekonomskoga embarga to liko su unitile iraku poljoprivredu da se proizvodnja penice do 2003. godine smanjila na manje od polovice proizvodnje iz 1990., tj. iz godine prije prvoga amerikoga rata protiv Iraka. Velik dio irakoga stanovnitva ovisio je, do 2003., o uvozu hrane po programu UN-a "nafta za hranu".

Smith, Jeremy: "Iraq: Order 81" (Irak: Zakon 81), objavljeno u The Ecologist, svezak 35., broj 1., od 1. veljae 2005. Koalicijska privremena vlast, Zakon 81. "Novi iraki patentni zakon: objava rata poljoprivrednicima", iz asopisa Focus on the Global South i GRAIN. www.grain.org.

24

Ameriko Ministarstvo vanjskih poslova uskoilo je progra mom svoje Agencije za meunarodni razvoj (Agency for Inter national Development, skraeno AID) i Programom za rekon strukciju i razvoj irake poljoprivrede (Agricultural Reconstruction and Development Program for Iraq), zvanim ARDI, kako bi transformiralo tradicionalnu iraku poljoprivredu, sve pod krilaticom "moderniziranja" irake proizvodnje hrane. Kljuni washingtonski poljoprivredni car iz toga vremena bio je Daniel Amstutz, bivi dunosnik amerikoga Ministarstva poljoprivre de i bivi potpredsjednik divovskoga konglomerata za uzgoj itarica zvanog Cargill Corporation. Amstutz je doslovno osmi slio amerike zahtjeve glede poljoprivrede za vrijeme Urugvaj skoga sastanka GATT-a koji je u prvoj polovici 1990-tih godina doveo do osnivanja Svjetske trgovinske organizacije. Bremerov Dekret broj 81 toboe je imao cilj "osigurati do bru kvalitetu sjemena u Iraku i omoguiti Iraku pristup Svjetskoj trgovinskoj organizaciji". "Dobru kvalitetu" definirat e, nara vno, okupacijske vlasti. Pristup Svjetskoj trgovinskoj organiza ciji znaio je da Irak mora otvoriti svoje trite i zakone pravili ma koja diktiraju Svjetska trgovinska organizacija i moni in dustrijski i financijski interesi koji dominiraju politikom te or ganizacije, takozvani klub "bogatih". im je izdan Dekret broj 81, amerika Agencija za meuna rodni razvoj, preko amerikoga Ministarstva poljoprivrede, oaj nim je irakim poljoprivrednicima poela dopremati tisue tona "visoko kvalitetna, provjerena sjemena penice" amerikoga podrijetla. Ta agencija nije dopustila neovisnim znanstvenici ma provjeriti je li to sjeme genetski modificirano ili nije. Nara vno, dokae li se da je genetski modificirano, iraki e poljopri vrednici, za godinu-dvije, shvatiti da su najednom, kako bi preivjeli, postali obvezni plaati autorska prava amerikim kompanijama - proizvoaima i dobavljaima sjemena. 25

Prema izjavi nevladine organizacije GRAIN, koja ima kri tiko stajalite prema GM sjemenju i patentima na usjeve, "Pri vremena koalicijska uprava irakim je poljoprivrednicima zako nom zabranila sijanje sjemena sauvana od prethodne etve, ako su prethodne sezone uzgajali sortu registriranu po tome zakonu. Iraani mogu i dalje ostavljati i sijati penicu iz zaliha svojih tradicionalnih sorta, tj. ako im je to ostalo nakon godi na rata i sua, ali to nije predvieno programom obnove koji je zacrtala nova vlast". Cilj toga zakona bio je olakati uspostavu novog trita sje mena u Iraku, na kojemu multinacionalne kompanije mogu prodavati svoje sjeme - genetski modificirano - koje e poljo privrednici morati kupovati pred svaku sjetvu. U Iraku je po vijesno Ustavom bilo zabranjeno privatno vlasnitvo nad bio lokim dobrima, a zakonom o patentima, koji su nametnule Sjedinjene Amerike Drave, uveden je sustav monopola na sjeme. U postojei iraki zakon o patentima Bremer je ugradio po glavlje o "zatiti biljnih sorta", kako bi zajamio "zatitu novih biljnih sorta". Zatita biljnih sorta postala je intelektualnim vlasnitvom - vrstom patenta na biljne sorte kojim je uzgaji vau sorte, koji tvrdi da je neku novu sortu otkrio i razvio, dan iskljuiv monopol na sjeme te nove sorte. "Zatita" ugraena u odredbi zvanoj "Zatita biljnih sorta" nema nikakve veze s ouvanjem sorta, nego se odnosi na "za titu komercijalnih interesa privatnih uzgajivaa sjemena". Ni George Orwell ne bi to bolje smislio. U tome amerikome dekre tu unitenje bilja nazvano je "zatitom bilja".

26

"Neka jedu... tjesteninu"

Po tome programu ameriko Ministarstvo vanjskih poslova, u suradnji s amerikim Ministarstvom poljoprivrede (USDA), osnovalo je u sjevernome dijelu Iraka 56 "lokacija za demon striranje uzgoja penice", radi "uvoenja i demonstriranja vrijed nosti poboljanog peninog sjemena". Taj je projekt u ime amerike Vlade vodio Meunarodni ured za poljoprivredu Teksakog sveuilita A&M, koji je posjedovao vie od 300 hektara demonstracijskog zemljita diljem Iraka, na kojemu je irake seljake uio kako uzgajati "visokorodne sorte" raznih kultura, meu kojima su bili jeam, slanutak, lea i - penica. Cilj toga rekonstrukcijskoga projekta amerike pomoi za poljoprivredu, vrijednoga 107 milijuna dolara, bio je udvostrui ti, ve u prvoj godini, urod na 30.000 irakih posjeda. Zamisao je bila uvjeriti skeptine irake poljodjelce da e samo pomou toga novoga "udotvornoga sjemena" postii velike prinose. Kao i s amerikim farmerima deset godina ranije, iskoriteni su oaj i mogunost golemih prinosa kako bi se irake poljodjelce uhva tilo u klopku i kako bi ih napravilo ovisnima o multinacional nim dobavljaima sjemena. Kao sluajno, Program za poljoprivredu Teksakoga dravnog sveuilita A&M ujedno je predstavljen i kao "priznati svjetski predvodnik u primjeni biotehnologije", tj. tehnologije genetskog modificiranja. S njihovim novim sjemenom doi e i nova ke mijska sredstva - pesticidi, herbicidi, fungicidi, a sve e to Iraanima prodavati korporacije poput Monsanta, Cargilla i Dowa. Prema jednom izvjeu objavljenom u asopisu The Business Journal iz Phoenixa u saveznoj dravi Arizoni "jedna agro-znanstvena tvrtka iz Arizone opskrbljuje peninim sjemenom irake poljoprivrednike koji ele poveati domau proizvodnju i op skrbu hranom u svojoj zemlji". Tvrtka se zove World Wide Wheat Company (WWWC), koja e, u suradnji s tri sveuili ta, ukljuujui i Sveuilite Texas A&M, "irakim farmerima 27

sjeverno od Bagdada isporuiti 1.000 funta (500 kg) peninog sjemena". Iraku je namijenjena sudbina golemog pokusnog ivog laboratorija za ispitivanje GM penice, a Iraanima sud bina pokusnih kunia u tome eksperimentu. Prema glavnoj internetskoj stranici za globalnu industriju sjemenja zvanoj Seedquest, kompanija WWWC vodei je proizvoa "vlasnikih sorta" sjemena itarica, tj. sorta koje su patentirane i koje su vlasnitvo odreenih kompanija. To su upravo one zatiene sorte GM sjemena koje su sadrane u Dekretu broj 81. Prema kompaniji WWWC, svaki "klijent", tj. farmer, kako ih se nekada zvalo, koji eli sijati neko sjeme te kompanije, "plaa licencu za svaku sortu". Ono to je jo zanimljivije, prema lanku iz asopisa The Business Journal, "...za taj pothvat u Iraku proizvedeno je sjeme est sorta penice. Tri sorte za farmere koji e uzgajati penicu za proizvodnju tjestenine, a tri za one koji e uzgajati penicu za proizvodnju kruha". To znai da je 50% penice koja e se nakon 2004. uzgojiti u Iraku, po amerikome receptu, na mijenjeno izvozu. Tjestenina je namirnica potpuno strana irakome nainu prehrane, to pokazuje da Bremerov Dekret broj 81 nema cilj nahraniti 25 milijuna gladnih i ratom osiro maenih Iraana, nego stvoriti industrijalizirani agrobiznis, koji e koristiti GM sjeme i uzgajati penicu za izvoz na svjetsko trite. Osim toga, taj projekt rekonstrukcije irake poljoprivrede amerikoga Ministarstva vanjskih poslova, tj. njegove Agencije za meunarodni razvoj, poznate i pod skraenicom USAID, vrijedan 107 milijuna dolara, imao je svrhu istisnuti iraku Vla du, tj. dravu, iz proizvodnje hrane. "Zamisao je pretvoriti ovo u potpuno slobodno trite", rekao je Doug Pool, specijalist za poljoprivredu iz USAID-ova Uredu za obnovu Iraka. Cilj USAID-a, a on odraava politiku Amerike i Svjetske tr govinske organizacije, bio je pomoi novoj irakoj Vladi po stupno ukinuti dotacije za poljoprivredu. "Ministar poljopri28

vrede u tome se pokazao prilino dobar", rekao je Pool. Dravna poduzea, poput Mezopotamijskog poduzea za sjeme, "mo raju se ukinuti i privatizirati", izjavio je. Nije spomenuo tko e u ratom opustoenome Iraku imati novca za kupnju takvog dravnog poduzea. Jedini mogui kupci jesu bogate divovske strane kompanije s podruja agrobiznisa, poput Monsanta. Radi lakeg uvoenja patentiranog GM sjemena velikih stra nih kompanija irako Ministarstvo poljoprivrede distribuiralo je to sjeme po "dotiranim cijenama". Kada poljoprivrednici postanu ovisni o tome sjemenu, bit e, po odredbama o zatiti patentnog sjemena sadranim u Dekretu broj 81, prisiljeni od kompanije koja je vlasnik patenta kupovati sjeme za svaku sjetvu. Pod krilaticom o uvoenju "slobodnog trita" iraki poljoprivrednici postaju robovi multinacionalnih kompanija dobavljaa sjemena. Iraki ministar poljoprivrede u prijelaznoj Vladi Sosan Ali Magid al arifi, koji se kolovao u Americi, u jednom je inter vjuu iz prosinca 2004. rekao: "Iraki poljoprivrednici trebaju biti konkurentni, stoga smo odluili dotirati proizvode poput pesticida, umjetnoga gnojiva, poboljanog sjemena itd. Smanjili smo druge dotacije, ali moramo biti konkurentni". Drugim rijeima, novac namijenjen osiromaenim irakim poljoprivrednicima za kupnju sjemena strogo je namijenjen za kupnju "poboljanog sjemena" GMO od stranih multinacio nalnih kompanija poput Monsanta. Istodobno, ameriki izvoznici pohlepno vrebaju nova mo gua trita. "Irak je nekada bio vano komercijalno trite za amerike poljoprivredne proizvode, na kojemu je 1980-tih go dina prodaja tih proizvoda iznosila gotovo milijardu dolara", izjavila je 2003. na jednoj novinskoj konferenciji o poljoprivre di biva ministrica poljoprivrede u Bushovoj Vladi Ann Veneman, koja je prije stupanja na tu dunost, bila povezana s kom panijom Monsanto. Dodala je: "On (Irak, nap. prev.) ima po tencijal, ponavljam, postati znaajnim komercijalnim tritem". 29

Gospoa Veneman isopustila je rei da je kasnih osamdese tih godina prologa stoljea, dok je trajao Irako-iranski rat, Reaganova Vlada, a zatim i Bushova, irakome predsjedniku Sadamu Huseinu potajno prodavala oruje, ukljuujui i ke mijsko, i to pod krinkom izvoznoga programa institucije zvane Robno-kreditna korporacija (Commodity Credit Corporation), koja je sastavni dio amerikoga Ministarstva poljoprivrede. Taj je skandal progutao milijarde dolara amerikih poreznih obvez nika, a umijeani su bili bivi ministar vanjskih poslova Henry Kissinger, savjetnik za nacionalnu sigurnost u Bushovoj Vladi Brent Scowcroft i podrunica talijanske banke BNL iz Atlante. Prema rijeima potpredsjednika Amerikoga vijea za riu (US Rice Council) Johna Kinga, Irak je kasnih osamdesetih godina, tj. prije Zaljevskoga rata iz 1991., bio najvee trite za izvoz amerike rie. U lipnju 2005., pred Odborom za poljopri vredu Zastupnikoga doma amerikoga Kongresa, King je izja vio: "Ameriki proizvoai rie ele opet igrati glavnu ulogu u opskrbi Iraka riom. S problemima s kojima se ameriki proizvo ai rie danas sueljavaju... ponovni ulazak na irako trite mogao bi imati golemu vanost u smislu profitabilnosti pro daje rie". Zatim je dodao: "Oslobodivi Irak 2003., koalicijske su sna ge donijele slobodu irakome narodu. Ponovna uspostava tr govine takoer je donijela nadu amerikoj industriji rie". Nije rekao da je 2003. veina amerike rie bila genetski manipuli 2 rana ria.

2 IRIN: "Iraq: Interview with Minister of Agriculture" (Irak: intervju s ministrom poljoprivrede), 16. prosinca 2004. www.irinnews.org. US Congressional Records (Dokumenti amerikoga Kongresa): "Kissinger Associa tes, Scowcroft, Eagleburger, Stoga, Iraq and BNL" (Kissinger i partneri, Scowcroft, Eagleberger, Stoga, Irak i banka BNL). Izjava zastupnika Henryja B. Gonzaleza pred Zastupnikim domom amerikoga Kongresa (US House of Representatives), 28. travnja. 1992."

30

U proljee 2004., kada je Bemerova Privremena koalicijska uprava proglaavala Dekret broj 81, pobornici radikalnoga mla dog sveenika Moktada al Sadra prosvjedovali su zbog zatva ranja njihovih novina Al Havza, koje je zatvorila amerika vojna policija. Privremena koalicijska uprava optuila je taj list da objavljuje "neistinite lanke" koji bi mogli "dovesti do opasno sti od nasilja". Za primjer je navela jedan lanak u kojemu se tvrdilo da Bremer "uvodi politiku izgladnjivanja irakoga naro da kako bi taj narod bio prisiljen baviti se borbom za golo preivljavanje i kako mu ne bi ostalo nimalo vremena za razmi ljanje i zahtijevanje svojih politikih ni ljudskih prava". Nije nikakvo udo to je Dekret broj 81. potaknuo takve lanke. Ne udi ni to to je Bremerova Privremena koalicijska uprava ne milosrdno nastojala uutkati takve kritike na raun svoje poli tike proizvodnje hrane, imamo li na umu razmjere i ciljeve njego va projekta uvoenja genetski modificiranih usjeva u Iraku.

Irak, Sjedinjene Amerike Drave i diktati MMF-a

Dana 21. studenoga 2004. vodei predstavnik Parikoga klu ba zemalja kreditora dao je izjavu o tome kako e te zemlje rjeiti oko 39 milijarda dolara irakoga duga industrijskim zem ljama, to je bio samo dio ukupnoga duga Sadama Huseina, koji je po tadanjim procjenama iznosio 120 milijarda dolara. Unato ruenju Sadamova reima, Washington nije imao namjeru te stare dugove izbrisati i proglasiti ih nelegitimnima. Drave lanice Parikoga kluba prihvatile su nove uvjete gle de tih 39 milijarda dolara irakoga duga tek nakon velikoga pritiska posebnoga amerikoga pregovaraa za iraki dug Jamesa Bakera III., ovjeka koji je 2001. godine, albom Vrhov nome sudu, za predsjednika doveo Georgea W. Busha i jednoga od najbliskijih savjetnika obitelji Bush. 31

Amerika je Vlada od zemalja lanica Parikoga kluba sprem no zatraila otpis velikoga dijela irakoga duga jednostavno zato to su glavninu toga duga inili krediti koje su Iraku dali Ru sija, Francuska, Japan, Njemaka i neke druge zemlje. Udio amerikih potraivanja u ukupnome irakome dugu iznosio je bijedne dvije milijarde i dvjesto tisua dolara. Zemlje lanice Parikoga kluba dale su slubenu izjavu, koja je glasila: "Predstavnici zemalja kreditora, svjesni iznimnoga stanja u kojemu se nalazi Republika Irak i njegove ograniene mogunosti vraanja duga tijekom sljedeih godina, suglasile su se da e taj dug rjeavati tako da Iraku bude dugorono po dnoljiv. U tu su svrhu svojim vladama iznimno preporuile sljedei odnos prema tome dugu:
"...urno otpisati dio kamata, koje na dan 1. sijenja 2005. ine 30% ukupnoga duga. Ostatak prenijeti na dan kada MMF odobri standardni program vraanja duga. Ovim oprostom otpisuje se iznos od 11,6 milijarda amerikih dolara od ukupnoga iznosa od 38,9 mi lijarda amerikih dolara, koji Irak duguje zemljama lanicama Pa rikoga kluba; ...im standardni program MMF-a bude odobren, pro vest e se smanjenje duga u iznosu od 30%. Ostatak duga reprogramirat e se na rok od 23 godine, ukljuujui poek od 6 godina. Time e se ukupni dug smanjiti za daljnjih 11,6 milijarda amerikih dola ra, tako da e ukupno smanjenje iznositi 60%; ...Zemlje lanice Pa rikoga kluba suglasne su odobriti dodatno smanjenje duga u iznosu od 20%, nakon to Odbor MMF-a napravi novo izvjee o trogodi njoj provedbi standardnoga programa MMF-a.

Otpis duga Iraku, kojim su Sjedinjene Amerike Drave kao glavni okupator Iraka velikoduno otpisale Sadamov dug zem ljama suparnicama koje su se od poetka protivile ratu protiv Iraka (Rusiji, Francuskoj i Kini), imao je jedan uvjet - Irak se mora strogo pridravati "standardnoga programa" MMF-a. Bio je to program jednak onome koji je poslije 1990. primijenjen na Indoneziju, Poljsku, Hrvatsku, Srbiju, Rusiju i Argentinu. Tim je programom Iraku naloeno da svoj suverenitet preda Washingtonskim tehnokratima iz MMF-a, koji rade po nalozi ma amerikoga Ministarstva financija, tj. amerike Vlade. 32

Taj stari iraki dug iz Sadamova vremena bio je dug koji vlade velikih zemalja nazivaju "mrskim dugom", tj. dugom koji je nastao bez suglasnosti naroda i koji nije bio u interesu naro da, ukratko, koji je nelegitiman, kakav je bio i dug pokojnoga Sovjetskoga Saveza. Ali to nije smetalo Washnigtonu, Londo nu ni drugim lanicama Parikoga kluba. Taj je dug bio prekra sno oruje za preuzimanje kontrola nad "novim" Irakom i za prisilno pretvaranje te zemlje u "slobodno trite". U sri tih prisilnih promjena bit e genetski modificirano sjeme i indu strijalizacija poljoprivrede. Privatizacija dravnih poduzea bila je svima u Washingtonu najvaniji dio programa MMF-a. U samome srcu 100 dekre ta, koje je Privremena koalicijska uprava objavila u travnju 2004., bilo je i privatno poduzetnitvo na slobodnom tritu. To nije mogla biti sluajnost. Meunarodni monetarni fond danas moemo nazvati "poli cajcem globalizacije". Od dunike krize iz 1980-tih godina ta se institucija koristi kao utjeriva okrutnih programa otplate duga u nerazvijenim zemljama. Uvjeti MMF-a primjenjuju se kao prisila pomou koje razne zemlje svoja najvea prirodna bogatstva i dobra praktiki predaju u ruke stranim pljakaima kako bi vratile dug koji se stalno poveava. U pravilu, iza uvjeta MMF-a stoje interesi velikih privatnih korporacija i banaka. Oni neizbjeno nameu privatizaciju dravnih poduzea, ukidanje dravnih dotacija za hranu, zdra vstvo i energiju te smanjenje dravnih izdataka za obrazovanje. MMF i Bremerovi dekreti provest e u djelo svaku politiku koja je u korist multinacionalnih kompanija kako bi te kompanije ule u poslijeratni Irak i njime zavladale: slabljenje drave, flek sibilna radna snaga, otvorene granice, minimalni porezi, uki danje kontrole nad odljevom kapitala iz Iraka, ukidanje carina te ukidanje ogranienja privatnog vlasnitva. Iraki narod ostat e bez stotina tisua, ak milijuna radnih mjesta, a uvozni proizvodi istisnut e s trita domae irake 33

proizvode. Jedna od glavnih privrednih grana bit e proizvo dnja hrane. Domaa poduzea i obiteljski posjedi nee se moi natjecati u uvjetima nametnutih pravila i konkurencije stranih kompanija. Kao tipina rtva MMF-ovih uvjeta, Irak e nuno biti prisi ljen svoje nacionalno gospodarstvo usmjeriti na izvoz kako bi namaknuo dolare za vraanje inozemnoga duga. Obeanje MMF-a da e odobriti zajam za "prevladavanje tekoa" ili "spa senje" oduvijek je sluilo kao "mrkva". Iza te MMF-ove mrkve stajala je prijetnja da e zemlja rtva, tj. zemlja dunica, zau vijek doi na popis zemalja nepoeljnih za dodjelu kredita pad ne li joj sluajno na um odbiti surove uvjete MMF-a. Irak je ekala jednaka sudbina. Iraki izbori pod kontrolom SAD-a imali su svrhu uspostaviti legalno stanje u kojemu e se iraka Vlada obvezati na potivanje rigoroznih uvjeta MMF-a. Time e MMF, zapravo, postati "neutralna" agencija koja e nadzirati potivanje onih 100 Bremerovih "zakona". MMF e biti taj koji e prisiliti Irak da se prikljui amerikoj globalnoj viziji "slobodnoga trita". Meunarodni monetarni fond planirao je postii poseban dogovor s novom irakom Vladom nakon irakih izbora odranih 30. sijenja 2005. Budui da je otpis velikoga dijela irakoga vanjskoga duga ovisio o suglasnosti MMF-a, MMF je u prego vorima s irakim dunosnicima bio u znatno povoljnijem poloaju.3 Rezolucijom broj 1483 Vijea sigurnosti UN-a Bremeru su dane ovlasti upravljati okupiranim Irakom, ali unutar odredni ca meunarodnoga prava. No Bremer je svakim od svojih 100
3 Pariki klub: "Iraq" (Irak), 21. studenoga 2004. www.clubdeparis.org. Klein, Naomi: "Baghdad Year Zero", Harper's, New York, rujan 2004. Meu narodni monetarni fond: "Iraq - Letter of Intent, Memorandum of Economic and Financial Policies, and Technical Memorandum of Understanding" (Irak: pismo namjere, memorandum o ekonomskoj i financijskoj politici i tehniki memorandum o razumijevanju), Bagdad, 24. rujna 2004.

34

dekreta i ekonomskom "ok terapijom" koju je uveo prekrio odredbe meunarodnoga prava. elei prikriti tu neugodnu injenicu, u situaciji kada su se poeli iriti prosvjedi protiv irake privatizacije i estoki napa di na amerike kompanije, Bremer je odletio u Washington kako bi s predsjednikom Bushom dogovorio novu shemu preuzimanja irakoga gospodarstva. To je rezultiralo prijelaznom Vladom Ijada Alavija i najavom novih izbora koji e se odrati u sijenju 2005. Alavija je odabrao Washington kao svoga tienika koji je godinama radio za CIA-u, sa zadaom da "na legalan nain" provede nelegalne Bremerove dekrete. Dekretom broj 39 tih, kako su ih u Iraku nazvali, "Bremerovih zakona", iraka industrija i trite otvoreni su stranim ula ganjima, uz vrlo malo ogranienja. Time je ovoj i iduoj irakoj prijelaznoj Vladi znatno oteano opozvati ili ukinuti bilo koju od nametnutih politikih mjera. lankom 26. Irakoga prijelaznoga ustava Bremer je cemen tirao Dekret broj 39 i sve druge dekrete. Naime, tim je lankom utvreno da prijelazna Vlada, s amerikom marionetom Alavijem na elu, nakon to joj Sjedinjene Amerike Drave pre daju vlast, ne moe mijenjati Bremerove zakone. To je ugrae no i u svih 100 Bremerovih zakona. Osim toga, Bremer je, po vlastitome izboru, u sva iraka ministarstva postavio irake bi rokrate lojalne Sjedinjenim Amerikim Dravama i dao im ov lasti kojima e moi odbaciti svaku odluku buduih irakih vla da. Jamstvo takve politike osigurano je amerikim vojnim sna gama od 132.000 vojnika rasporeenih diljem Iraka, vrsto usi drenih u 14 novih amerikih vojnih baza sagraenih od 2003. godine diljem te zemlje. Potkraj 2004. godine veini Iraana postalo je jasno stoje Washington mislio kada je izgovarao svoje plemenite rijei o "sijanju sjemena demokracije". To sjeme nije imalo nikakve veze s mogunosti da obini graani Iraka odluuju o vlastitoj sudbini. 35

Nakon to je Bremerova Privremena koalicijska uprava, u lipnju 2004., napravila kozmetiku slubenu predaju vlasti prijelaznome reimu, pod vodstvom CIA-ina ovjeka Alavija, Privremena iraka uprava prihvatila je smanjenje vanjskoga duga, a zauzvrat se obvezala oitovati svoju "otvorenost" pre ma reformama i prilagodbama koje je Iraku nametnuo Meu narodni monetarni fond. Toga su rujna guverner Sredinje banke Sababi i ministar financija Al Mahdi, kao prilog "pismu namjere" Meunarodnome monetarnome fondu, poslali i memorandum u kojemu su izrazili spremnost svoje marionetske Vlade da e "djelovati" u suglasju s MMF-om.4 "Novi zakoni o financijama poploili su put stvaranju mo dernog financijskog sustava", hvale se oni u tome pismu i do daju kako su "tri strane banke ve dobile odobrenje za poetak rada" te kako je "vie stranih banaka oitovalo zanimanje za kupnju manjinskih vlasnikih udjela u privatiziranim irakim bankama". Medu zainteresiranima bila je i londonska banka HSBC, jedna od najveih banaka na svijetu. Primjer Iraka i prisilno uvoenje patentiranih genetski mo dificiranih poljoprivrednih proizvoda, pod kontrolom stranih divovskih agrokompanija, samo je jedan od najgorih primjera koji pokazuju kako kompanija Monsanto i druge divovske kom panije za proizvodnju genetski modificiranih usjeva te usjeve silom, mimo njihove volje, nameu ljudima diljem svijeta. Vei na ljudi koji su se potrudili saznati pravo stanje u Iraku nije bila svjesna ove znatno dalekosenije strategije i geopolitiko ga projekta skrivena u procesu irenja uzgoja genetski modifi ciranih kultura.

4 Cook, Christopher: "Plowing Iraq for Profits" (Oranje Iraka radi profi ta), In These Times, 14. oujka 2005.

36

DRUGO POGLAVLJE

ARGETINA: POINJE REVOLUCIJA U SVJETSKOJ PROIZVODNU HRANE

Argentina kao prvi pokusni kuni

Odlunost kojom je Privremena koalicijska uprava prisilila Irak na prihvaanje genetski manipulirana sjemena za svoju poljoprivredu bila je samo korak u procesu globalnoga irenja genetski modificirana sjemena. Od 1966., kada je patentirano GM sjeme postalo dostupno za masovnu komercijalnu upora bu, primjena toga sjemena poveava se zastraujuom brzinom. Pobornici genetski modificiranih usjeva toliko su veliali to sjeme da su njegovu primjenu nazvali "drugom zelenom revo lucijom". Pritom su mislili na razdoblje poslije Drugoga svjetskoga rata, kada se u poljoprivredi, kao prva zelena revo lucija, poela primjenjivati moderna tehnologija, osobito visokorodne polupatuljaste sorte penice i umjetno gnojivo, koji su se promicali kao uvjet za poveanje uroda po hektaru u Indiji i u drugim zemljama u razvoju. Vano je spomenuti da je prvu "zelenu revoluciju" financirala Zaklada Rockefeller (Rockefeller Foundation) tako stoje, prvo u Meksiku, financirala rad dr. Normana Borlauga. 37

Godine 2004. genetski modificiranim usjevima bilo je za sijano ak 67 milijuna hektara poljoprivrednog zemljita, to je bilo gotovo etiri puta vie nego samo osam godina ranije, tj. 1996. Te su povrine obuhvaale ak jednu etvrtinu ukupnog svjetskog poljoprivrednog zemljita. To pokazuje kako su ge netski modificirani usjevi ve dobrano bili na putu da, za dese tak godina ili ak ranije, zavladaju svjetskom poljoprivrednom proizvodnjom, barem na podruju osnovnih usjeva. Vie od dvije treine tih povrina, tj. 42 milijuna hektara, posijao je vodei svjetski zagovornik genetski modificiranih usjeva - Sjedinjene Amerike Drave. Ta injenica, tvrdili su njezini pobornici, dokazuje kako postoji visok stupanj povjerenja amerike Vlade, potroaa i poljoprivrednika u to da genetski modificirani usjevi imaju znatne prednosti u odnosu na kon vencionalne usjeve. Pokazat e se da je to okrutna prijevara. Godine 2004. druga zemlja na svijetu po koliini obradivih povrina zasijanih GM usjevima, odmah iza Sjedinjenih Ame rikih Drava, bila je Argentina, s 14 milijuna hektara. Brazil je tada imao znatno manje takvih povrina, iako im se koliina ubrzano poveavala. U toj je zemlji 2005. ukinut zakon kojim je bilo zabranjeno sijati i uzgajati GMO usjeve, uz obrazloenje da su se ti usjevi ve toliko proirili da ih vie nije mogue kontrolirati. Znaajne programe uzgoja takvih usjeva tada su ve imale i Kanada, Juna Afrika i Kina. Odmah iza tih zemalja, ali s tako ubrzanim programima da e ih ubrzo dostignuti, bile su Rumunjska, Bugarska i Poljskasve tri bivi sovjetski sateliti s plodnom obradivom zemljom i labavim pravnim sustavima. Vijest o znatnim koliinama takvih usjeva stigla je i iz Indonezije, s Filipina, iz Indije, Kolumbije, Hondurasa i panjolske. I mnoge druge siromanije zemlje, tj. one za koje postoje dostupni podaci, postale su, prema podaci ma koje je prikupila Zaklada Pew iz SAD-a, metama kompanija koje promiu uzgoj genetski modificiranih usjeva te primjenu specijalnih herbicida. 38

Vano je uoiti da je 2004., prema jednoj studiji Zaklade Pew, od svih poljoprivrednika koji su tada uzgajali GM usjeve, 85% bilo onih koje se dri "siromanima", i to veinom iz ze malja u razvoju, tj. upravo onih zemalja koje stenju pod uvjeti ma Meunarodnoga monetarnoga fonda i velikim inozemnim kreditima.1 Ali, glede temeljne strukture poljoprivrednoga zemljita, nijedna zemlja na svijetu nije tako temeljito transformirana kao Argentina. Njezina povijest uzgoja genetski modificiranih usjeva i njezina "revolucija soje" jest primjer za prouavanje naina na koji neka zemlja, u ime "napretka", prestaje proizvoditi dostat ne koliine hrane za vlastite potrebe, tj. postaje ovisna o uvozu. Do poetka osamdesetih godina 20. stoljea ta je junoamerika zemlja bila izuzetna po razini ivotnoga standarda njezina naroda. Poljoprivredni sustav, dijelom pod utjecajem vladavine Juana Perona, bio je raznolik i produktivan. U njemu su prevladavali mali obiteljski posjedi. Tijekom sedamdesetih i poetkom osamdesetih godina tipian argentinski zemljorad nik uzgajao je male koliine nekih usjeva, povra ili itarica, neto peradi, stado ovaca, koza ili krava za proizvodnju mlijeka i, ponekad, stado goveda za prodaju mesa, i to na malom po sjedu koje je obitelj desetljeima uivala temeljem prava po sjeda. Tada je kvaliteta argentinske govedine bila tako visoka da je po svjetskim standardima konkurirala teksakoj. Sve do 1980-tih godina na toj plodnoj i bogatoj zemlji proizvodilo se znatno vie nego to su zemljoradnike obitelji mogle potroi ti. Nije bilo dravnih dotacija za zemljoradnike, a zaduenost zemljoradnika bila je minimalna.

"Genetically Modified Food Crops in the United States" (Genetski mo dificirane namirnice u Sjedinjenim Amerikim Dravama), Pew Inititative on Food and Biotechnology (Inicijativa Zaklade Pew o hrani i tehnologiji), kolovoz 2004. www.pewagbiotech.org.

39

Kako su strani krediti pripomogli da Argentina postane "div soje"

S krizom duga iz 1980-tih godina sve se promijenilo. Kao i mnoge druge zemlje u razvoju, ovisne o uvozu nafte i stranom kapitalu za svoje gospodarstvo, i Argentina se, poslije drasti noga oka cijene nafte iz razdoblja od 1973. do 1979., nala sueljena sa stranom nestaicom dolara, prijeko potrebnih za kupnju uvoznih dobara, osobito nafte. Za veinu zemalja u razvoju ti naftni okovi oznaili su kraj razvoja, nemogunost financiranja razvoja industrije i poljo privrede i pokapanje nada u bolji ivot koji je tijekom ezdese tih godina bio na pomolu. Newyorke i londonske banke namjer no su tim zemljama davale kredite za pokrie njihovih deficita. Tako su junoamerike zemlje zagazile na put ovisnosti o du govima, u novi oblik neslubenog imperijalizma, koji su pro vodili ljudi bez lica - birokrati Meunarodnoga monetarnoga fonda i Svjetske banke, u interesu privatnih bankarskih ma gnata poput Davida Rockefellera i njegovih banaka Chase Manhattan i Citicorp. Upravo u trenutku najteega udara naftnoga oka na gospo darstvo, kao uvrnuta i zla kob, istodobno s naftnim okom iz 1974/75. svijet je pogodila i strana sua kakva desetljeima prije toga nije zapamena. To je dovelo do slabih uroda, osobi to u Africi, Junoj Americi i nekim dijelovima Azije. Zbog oaj nike potrebe za uvozom golemih koliina ita i drugih namir nica iz Sjedinjenih Amerikih Drava i zemalja Zapadne Euro pe, veina zemalja u razvoju bila je sueljena s gladi, nesposob na financirati tako velike koliine uvozne hrane, a o financi ranju naftnoga oka da i ne govorimo. Dinamika nastala nakon to su Engleska i Amerika, u kolo vozu 1971., ukinule zlato kao pokrie dolara, poslije ega je uslijedilo poveanje cijene nafte od 400%, dovela je veinu 40

svjetskoga stanovnitva, tj. onoga u zemljama u razvoju, u ka tastrofalno stanje. Amerike i engleske banke, koje posluju na eurodolarskome tritu, plivale su u dolarima iz naftom bogatih zemalja OPEC-a. Zemljama poput Argentine te su banke bile spremne dati milijarde dolara kredita iz zaliha koje su zgrnule golemim poveanjem cijene nafte. A zemlje OPEC-a, pod pritiskom Amerike, odbile su prodavati naftu za druge valute, to je jo vie povealo potranju za dolarima. Iz tih "petrodolara", kako ih je nazvao Henry Kissinger nakon 400-postotnog poveanja cijene nafte, banke su davale kredite zemljama u razvoju. Dok su se industrijske zemlje 1975., nakon prvih udara naft noga oka, polagano oporavljale, u zemljama u razvoju stanje se, kao posljedica etiri puta vee cijene nafte, znatno pogora lo. Ukupni godinji deficit svih zemalja u razvoju, koji je poetkom 1970-tih iznosio prosjeno 6 milijarda dolara, po veao se do 1974. na vie od 26 milijarda dolara, tj. za etiri puta, kao i cijena nafte. A do 1976. dosegnuo je nepodnoljivu razinu od 42 milijarde dolara, odnosno, poveao se za sedam puta. Golema veina toga deficita odnosila se upravo na one zemlje u razvoju u kojima je prihod po glavi stanovnika, bio najmanji na svijetu. Zbog opasnosti da bi mogle ostati bez daljnjih kredita od Svjetske banke i od privatnih banaka iz industrijskih zemalja, te nerazvijene zemlje bile su prisiljene svoja dragocjena sred stva namijenjena razvoju industrije i poljoprivrede preusmje ravan u svrhu smanjenja deficita "platne bilance". Morale su plaati naftu, i to u dolarima, a cijene njihovih sirovina, u si tuaciji globalne recesije iz 1974/75., ve su se bile znatno smanjile. Bile su prisiljene uzimati kratkorone kredite i izdvajati goleme svote za uvoz nafte. A jedine velike banke koje su im bile spremne davati kredite bile su amerike i britanske "eurodolarske" banke, koje su na taj nain reciklirale svoje goleme "petrodolarske" profite. Kao rezultat toga, cijeli indijski potkon41

tinent, veina afrikih zemalja i mnoge junoamerike zemlje zapale su u teku ekonomsku krizu. Zemljama poput Argentine banke su, pod vodstvom banke obitelji Rockefeller Chase Manhattan, kao i banaka Citibank, Chemical Bank, Bank of Boston, Barclays i drugih, u poetku davale kredite po vrlo povoljnim uvjetima. Krediti su ubrzo pokazali svoju mo stvaranja ovisnika pa se dolarski dug tih zemalja stalno poveavao. Dok su kamate londonskih banaka bile nepromijenjene, zemlje dunice mogle su te kredite servi sirati iz svojih redovitih prihoda. U listopadu 1979. sve se preko noi promijenilo. Tada je amerika Sredinja banka iz Washingtona prouzroila drastian monetarni ok. Tu monetarnu politiku, kojom su kamatne sto pe za samo nekoliko tjedana probile sve granice, ta je banka objasnila kao pokuaj "istiskivanja inflacije iz sustava". Tom ciljanom promjenom monetarne politike kamate na dolare do segnule su nezapamene razine. Kamate na amerike eurodolare poveane su s 10% na 16%, a i ta je stopa trajala samo nekoliko tjedana, kao prolazna postaja na putu za 20%. Svijet je bio zapanjen. ovjek koji je stvorio taj monetarni ok bio je novi guverner najmonije sredinje banke na svijetu - Paul A. Volcker. Toga ovjeka, koji je prije dolaska na tu dunost radio u amerikome Ministarstvu financija i predsjedniku Nixonu savjetovao uki danje zlata kao pokria novca, osobno je odabrao predsjednik banke Chase Manhattan David Rockefeller. Taj isti Rockefeller, kao najmonija figura iza scene tijekom mandata predsjednika Cartera, nije imao nikakvih problema nagovoriti Jimmyja Car tera da i on prihvati Volckera kao svoga dunosnika. Zatim je Volcker, za samo nekoliko tjedana, nametnuo ok radi kojega je i bio postavljen na dunost u Washingtonu. Rezultate nove kamatne stope moglo se lako predvidjeti. Ukupno svjetsko gospodarstvo zapalo je u najdublju krizu od one iz 1930-tih godina. I dolar je krenuo na svoj neuobiajeno 42

dugi, petogodinji uspon, a zabrinuti ulagai nastojali su pro nai sigurnost u visokim kamatama. Ti su okovi, onaj naftni i ovaj kamatni, najtee pogodili ovisna gospodarstva zemalja u razvoju, koje su uvoznu robu plaale u rastuim dolarima, dok se vrijednost njihovih valuta, u odnosu na dolar, stalno smanji vala. Zemlje poput Argentine najednom su morale negdje pro nai dolare kako bi newyorkim i londonskim eurodolarskim bankama servisirale godinje obroke duga, poveane za oko 300%. Argentina je upala u kreditnu zamku slinu onoj koju je Velika Britanija 1880-tih godina postavila Egiptu kako bi preu zela kontrolu nad Sueskim kanalom. Newyorki bankari, pod vodstvom Rockefellera, dobro su nauili lekciju od svojih ui telja iz Londona. Tih je godina ameriko "neformalno carstvo" ulazilo u svoju novu, veliku fazu, koja e doivjeti vrhunac 1990-tih godina, pod krilaticom "globalizacije". U stvarnosti, bio je to osvajaki pohod dolara, jer je kontrolom inozemnoga duga preuzeta kon trola nad ukupnim gospodarstvima mnogih zemalja. U sri te nove strategije preuzimanja svjetskoga gospodarstva bili su newyorke banke i Meunarodni monetarni fond, koji je pod kontrolom Washingtona. Rijetki su ljudi u to vrijeme prozreli injenicu da je cijeli taj proces bio unaprijed sraunat. Prljavi posao za velike banke obavit e korumpirane osobe u ciljanim dravama, poput generala Videle u Argentini i Pinocheta u i leu, a oni koji doista vuku konce, poput Davida Rockefellera i velikih banaka, ostat e duboko u pozadini.2

Engdahl, F. William: "Stoljee rata: anglo-amerika naftna politika i novi svjetski poredak", 10. i 11. poglavlje. Perkins, John: "The Confessions of an Economic Hit Man" (Ispovijesti jednog ekonomskog plaenog ubojice), Berrett-Koehler Publishers, San Francisco, 2004.

43

Slamanje nacionalne volje u Argentini

Ranije su u Argentini, u razdoblju peronizma, postojali snani organizirani sindikati, a drava je imala veliku sredinju ulogu u gospodarstvu. Sindikati i drava suraivali su s uspje nim privatnim poduzeima. Bio je to regulirani ekonomski model slian Mussolinijevu korporativnome modelu koji je u Italiji uveden 1920-tih godina. U tome mirnome razdoblju eko nomskog rasta iz vremena poslije Drugoga svjetskoga rata, ar gentinski je model, moda, vie sliio socijaldemokratskome modelu skandinavskih zemalja. I peronizam je imao svojih ne dostataka, ali je u argentinskome narodu izgradio snaan na cionalni identitet. Vladavina predsjednika Perona krvavo je okonano vojnim udarom iz 1976., iza kojega je stajao Washington. Washington je taj vojni udar opravdavao kao borbu protiv rastuega teroriz ma i komunizma u Argentini. Kasnije je u istragama otkriveno daje opasnost od gerilaca Narodne revolucionarne vojske (ERPa) i skupina Montoneros fabricirala Argentinska vojska, iju je veinu visokih asnika kolovao ameriki Pentagon u zlogla snim amerikim vojnim kolama u Sjevernoj i Junoj Americi, gdje su nauili sve tehnike borbe protiv pobunjenika. Uvedena je vojna diktatura, na elu s predsjednikom Jorgeom Videlom, koja je bila daleko jezovitija i destruktivnija glede ljudskih pra va, iako je dovedena na vlast toboe radi poboljanja tih prava. Prije vojnoga udara, u listopadu 1976., tadanji argentinski ministar vanjskih poslova admiral Cesar Guzzetti sastao se u Washingtonu s tadanjim amerikim ministrom vanjskih po slova Henryjem Kissingerom i tadanjim amerikim potpre dsjednikom Nelsonom Rockefellerom. Tema toga sastanka bio je prijedlog argentinske vojne hunte o poduzimanju masovnih "represija" protiv argentinske opor be. Prema dokumentima amerikoga Ministarstva vanjskih po slova, s kojih je samo nekoliko godina poslije toga sastanka 44

skinuta oznaka dravne tajne, s tim su se prijedlogom suglasili i Kissinger i Rockefeller, a Rockefeller je ak naveo kljune oso be koje treba ukloniti. Uslijedio je takozvani "prljavi rat", u kojemu je nestalo 15.000 intelektualaca, sindikalnih voa i dru gih osoba iz redova oporbe. U promjeni reima u Argentini obitelj Rockefeller imala je vie nego sluajnu ulogu. Kljuna osoba u toj promjeni reima bio je ministar gospodarstva Martinez de Hoz. Pod vlau voj ne hunte, taj ovjek, koji je bio dobro povezan s bankom Davi da Rockefellera Chase Manhattan, uveo je u Argentini radikal ne mjere koje su pogodovale stranim ulaganjima. Uostalom, razlog Rockefellerove tajne potpore vojnoj hunti bila je ekono mija. Vojni udar privatno je financiran golemim koliinama novca iz Rockefellerove banke. Braa Rockefeller drala su Junu Ameriku sferom utjecaja svoje obitelji jo od 1940-tih godina, kada je Davidov brat Nelson, kao koordinator slube zvane Koordinator meuamerikih obavjetajnih poslova (Coordinator of Inter-American Intelligence Affairs, skraeno CIAA), u vrijeme mandata predsjed nika Roosevelta, bio na elu amerike obavjetajne slube zaduene za Sjevernu i Junu Ameriku. Interesi obitelji Rocke feller protezali su se od naftnih polja u Venezueli do poljopri vrednih posjeda u Brazilu. A onda su zakljuili kako su im ar gentinski problemi povezani s vanjskim dugom jedinstvena prilika za promicanje interesa svoje obitelji u toj zemlji. Ministar Martinez de Hoz odmrznuo je cijene na domae mu tritu, koje su do tada bile pod kontrolom drave, ukljuujui i cijene prehrambenih proizvoda i energije. Isto dobno je zamrznuo plae, to je prepolovilo kupovnu mo ar gentinskoga naroda. Ukinute su carine pa su uvozna roba i strani spekulativni kapital preplavila argentinsgko trite. Prve banke koje su ule u Argentinu bile su Chase Manhattan i Citibank. Kako bi uutkao prosvjede snanoga peronistikoga pokre ta protiv toga udara na ivotni standard, vojni je reim okrutno 45

uguio oporbu. David Rockefeller bio je potpuno zadovoljan svojom novom Vladom u Argentini. Kasnije je, u jednom jav nom govoru na Sveuilitu Princeton, duboko pohvalio Martineza de Hoza i rekao: "de Hoz je stari prijatelj..." Godine 1989., poslije vie od deset godina represivnoga vojnoga reima, uvedena je nova faza erozije argentinskoga nacionalnog suvereniteta dolaskom na vlast predsjednika Carlosa Menema. Menem je bio imuan playboy, koji je kasnije optuen za golemu korupciju i ilegalnu trgovinu orujem. Tada je u Bijeloj kui bio George Herbert Walker Bush, koji je argen tinskoga predsjednika Menema primio kao osobnoga gosta Bijele kue najmanje osam puta. Njegov sin Niel Bush bio je gost u Menemovoj rezidenciji u Buenos Airesu. Ukratko, Me nem je uivao najbolje veze na sjevernoamerikome kontinen tu. U situaciji u kojoj je Argentinska vojska vrvjela skandalima, a nezadovoljstvo naroda raslo, newyorki bankari i washingtonski monici zakljuili su kako je dolo vrijeme zaigrati na novu kartu kako bi i dalje mogli pljakati gospodarstvo te zemlje i preuzimati njezina poduzea. Menem je bio peronist samo po tome stoje pripadao istoj stranci. Kao predsjednik, uveo je eko nomsku ok terapiju drastiniju i od revolucije slobodnoga trita koju je Margaret Thatcher 1980-tih godina uvela u Ve likoj Britaniji. Kao peronist, uspio je razoruati otpor unutar stranke i otpor sindikata. I opet je kljuna uloga u njegovoj Vladi, u korist monih newyorkih bankara, pripala ministru gospodarstva. Novi mi nistar gospodarstva bio je Domingo Cavallo, uenik Martineza de Hoza i ovjek dobro poznat u newyorkim financijskim kru govima. Doktorirao je na Rockefellerovu Sveuilitu Harvard, kratko bio na dunosti guvernera Argentinske narodne banke, a Rockefeller ga je otvoreno hvalio kao "najizuzetnijega ovjeka na cijeloj zapadnoj hemisferi". Bio je i blizak prijatelj i poslovni partner Davida Mulforda, kljunog dunosnika Ministarstva 46

financija za vrijeme mandata starijega predsjednika Busha, zaduen za plan restrukturiranja dugova junoamerikih ze malja, takozvani Bradyjev plan. Kasnije je radio u Prvoj boston skoj banci Credit Suisse (Credit Suisse First Boston Bank). Doista je bio ovjek od povjerenja "yankeejevskih bankara".3 Menemov ekonomski program napisali su prijatelji Davida Rockefellera iz Washingtona i New Yorka. U njemu je prioritet dan radikalnoj privatizaciji, ekonomskoj liberalizaciji, dokinuu nekada briljivo provoenih mjera dravne regulacije na svim podrujima, od zdravstva preko obrazovanja do gospodarstva, i otvaranju zatienoga argentinskoga trita uvozu stranih proizvoda, i to u veoj mjeri negoli je to bilo mogue u vrijeme vladavine vojne hunte. Privatizaciju je zahtijevao Washington i, u ime i za korist Washingtona, Meunarodni monetarni fond, kao uvjet za dobivanje kredita za "stabilizaciju" pesosa. U to je vrijeme Argentina imala hiperinflaciju tipa one u Weimarskoj Republici, 200% mjeseno. Hunta je iza sebe ostavila uniteno gospodarstvo i fiskalnu ekonomiju, duboko zaduenu u ino zemstvu. Menem je iskoristio umjetno proizvedenu hiperinflaciju, stvorenu posljednjih godina vladavine hunte, za uvoenje eko nomskih promjena koje su bile toliko radikalne da ih se ni voj na diktatura nije usudila uvesti. Ministar Cavallo posluno je nametnuo traene ekonomske okove i odmah dobio kredit od 2,4 milijarde dolara, popraen hvalospjevima Meunarodnoga monetarnoga fonda. Uslijedio je val privatizacije, od dravnoga poduzea za telekomunikacije do dravnoga monopola na naf tu, ak i dravnih mirovina steenih temeljem socijalnog osi guranja. Korupcija je procvjetala. Menemovi ortaci i suradnici postali su milijarderi na raun poreznih obveznika.
3 Andersen, Martin Edwin i Dinges, John: "Kissinger had a hand in 'Dirty War'" (Kissinger je imao prste u "prljavome ratu"), Insight Magazine, 7. sijenja 2002. Ismi, Asad: "Cry for Argentina" (Plaimo za Argentinom), Briarpatch, rujan 2000.

47

Rezultat svega toga lako se mogao predvidjeti. Mjesta dravnih monopola u gospodarstvu zauzeli su divovski strani privatni monopoli, financirani uglavnom kreditima Rockfellerovih banaka Chase Manhattan i Citibank. Iste te banke ubirale su goleme profite i istodobno organizirale odljev kapitala imunih Argentinaca, iji su pesosi, nekoliko godina kasnije, pretvoreni u dolare, zavravali na raunima "privatnih banaka" Chase Manhattan i Citibank izvan Argentine. Posljedice po iroke slojeve naroda bile su sve osim pozitiv ne. Nakon to su stranci preuzeli gospodarstvo, uslijedila su masovna otputanja do tada dravnih radnika. Nije udo da su Menemov reim i njegov ekonomski car Domingo Cavallo do bivali pohvale zato to su stvorili, kako su to nazvali financijski mediji, "argentinsko udo". Inflacija je zaustavljena 1991. potpunom predajom mone tarne kontrole nekoj vrsti sredinje banke, tijelu zvanome "Odbor za valutu", koji je bio pod kontrolom MMF-a. Tada je "Odbor za valutu" utvrdio teaj pesosa u odnosu na dolar na 1:1, to znai da je pesos, u odnosu na njegovu vrijednost iz 1970-tih godina, pretrpio znatnu devalvaciju. Nije se smjelo tiskati novac za poticanje gospodarstva bez jednakog poveanja dolarskih zaliha na raunu "Odbora za valutu". Tako utvreni pesos irom je otvorio vrata stranim ulagaima koji su tijekom 1990-tih godina zgrtali golema bogatstva na privatizaciji dravnoga gospodarstva. asopis ReVista, koji izdaje Rockefellerov Centar za Latinsku Ameriku na Sveuilitu Harvard, na pisao je: "Argentina je posljednjih deset godina napravila eko nomski velike korake na putu ulaska u 'prvi svijet'". Kad je Cavallo, usred velike ekonomske krize u Argentini, u travnju 2001., ponovno pozvan na elo Ministarstva gospodar stva, potajno je izveo udar u korist newyorkih banaka i svojih domaih prijatelja bankara. Zamrznuo je bankovne raune gra ana kako bi spasio banke i kreditne linije prema newyorkim bankama Rockefellera i prijatelja. 48

Argentina je u tome trenutku imala 132 milijarde dospjelo ga vanjskoga duga. Prvi Cavallov potez na dunosti ministra gospodarstva 2001. godine bio je njegov tajni sastanak s pred stavnikom Rockefellerove banke JP Morgan-Chase Manhattan, Davidom Mulfordom iz banke CSFB, predstavnikom london ske banke HSBC i predstavnicima jo nekoliko biranih stranih banaka. Na tome su sastanku stare argentinske dravne obvez nice u vrijednosti od 29 milijarda dolara zamijenili novima. Tim tajnim poslom banke su ubrale goleme profite i osigurale svoje kredite u Argentini. Argentina je i ovoga puta bila gubitnik, jer je zamjenom obveznica njezin vanjski dug postao jo vei. Pre ma amerikim financijskim ulagaima tim je dogovorom ak ubrzano dospjee vanjskoga duga. Ukupni inozemni dug nara stao je do 2003. na 198 milijarda dolara, to znai da se od Menemova dolaska na vlast poveao za tri puta.

Rockefellerova "argentinska agrarna revolucija"

Sredinom devedesetih godina Menemova je Vlada poduzela revoluciju na podruju argentinske tradicionalno produktivne poljoprivrede kako bi je pretvorila u monokulturnu poljopri vredu namijenjenu svjetskome izvozu. Scenarij su i ovoga puta napisali strani interesi iz New Yorka i Washingtona, u prvome redu prijatelji Davida Rockefellera. Menem je tvrdio kako je transformacija tradicionalnoga nai na uzgoja poljoprivrednih kultura u industrijski uzgoj genetski modificirane soje Argentini prijeko potrebna eli li ta zemlja podmirivati svoje rastue vanjske dugove. To je bila la, ali je njome uspio argentinsku poljoprivredu transformirati po elji sjevernoamerikih ulagaa poput Davida Rockefellera te kom panija Monsanto i Cargill Inc. 49

Poslije gotovo dvadeset godina unitavanja gospodarstva primamljivim dolarskim kreditima, uvjetima MMF-a, prisilnom privatizacijom i rastakanjem mjera zatite domaega trita, Argentina je trebala postati metom najradikalnije transforma cije svoga visoko cijenjenoga poljoprivrednoga gospodarstva. Godine 1991., tj. nekoliko godina prije negoli je u Sje dinjenim Amerikim Dravama takav uzgoj poeo i bio odo bren, Argentina je postala tajnim pokusnim laboratorijem za uzgoj genetski modificiranih kultura. Menemova je Vlada osno vala komisiju sa znanstvenim prizvukom, zvanu "Savjetodavna komisija za biotehnologiju". Ona e nadzirati izdavanje licenca za vie od 569 pokusnih uzgoja kukuruza, suncokreta, pamuka, penice i osobito soje. O cijelom tom prijepornom pitanju ni Menemova Vlada ni spomenuta komisija nisu pokrenule ni kakvu javnu raspravu o tome jesu li genetski modificirani usjevi tetni ili nisu. Komisija se sastajala potajno, a svoje spoznaje nije nikada javno objavljivala. Bila je tek puki predstavnik za javnost stra nih multinacionalnih proizvoaa genetski modificirana sjeme na. Tome se nije trebalo uditi budui da su lanovi Komisije bili predstavnici divovskih proizvoaa GM kultura, poput kom panija Monsanto, Syngenta, Dow AgroSciences i drugih. Za tim je Menem, 1996., iste godine u kojoj je genetski modifici rana soja prvi put naveliko posijana u Sjedinjenim Amerikim Dravama, izdao licencu Korporaciji Monsanto iz St. Louisa iz amerike savezne drave Missouri. Monsanto je najvei svjetski proizvoa genetski modificirana sjemena soje, usjeva koji je od 1970-tih godina u svjetskoj poljoprivredi bivao sve vaniji kao stona hrana. Istodobno sa sveopim uvoenjem genetski modificiranog sjemena soje u Argentini, poslije 1996., velike strane tvrtke, poput Cargilla, kao najvee svjetske kompanije za prodaju ita i itnih proizvoda, te meunarodni ulagaki fondovi, poput Sorosova Fonda Quantum, kao i strana osiguravajua drutva i 50

korporacijski konglomerati tipa Seaboard Corp. poeli su nave liko otkupljivati sada krajnje jeftinu (izraeno u dolarima) ar gentinsku obradivu zemlju. Ta e zemlja postati neizmjerno unosna stranim ulagaima, a temelj svega bilo je genetski mo dificirano sjeme kompanije Monsanto. Argentinska zemlja bit e pretvorena u golemu tvornicu za proizvodnju industrijskoga sjemena. Za strane ulagae, ljepota toga projekta bila je u tome to je za uzgoj genetski modificirane soje, u usporedbi s tradi cionalnom poljoprivredom, bilo potrebno vrlo malo ljudskoga rada. Zbog nedaa prouzroenih ekonomskom krizom, banke su stavile na drabu milijune hektara prvorazredne obradive zem lje. Dolare za kupnju te zemlje imale su samo strane kompa nije i strane privatne osobe. Seljacima sitnim poljoprivrednici ma, koji su jo uspijevali preivljavati, nuen je bijedan sitni za njihovu zemlju. One koji su odbijali zemlju prodati esto su terorom ili policijskom silom tjerali sa zemlje. A bilo je na de setke tisua onih seljaka koji nisu mogli vratiti dugove. Oni su sa zemlje potjerani poplavom jeftinih poljoprivrednih proizvo da iz uvoza, uvezenih uglavnom nakon ukidanja mjera zatite trita slijedom zahtjeva MMF-a za uvoenjem slobodnoga trita. Kako bi revolucija genetski modificirane soje bila doista unosna, njezinim su sponzorima bila potrebna golema prostran stva, poput onih u Kansasu, na kojima velika poljoprivredna mehanizacija moe raditi dan i no i na kojima nije potreban ni voza traktora. Osim toga, za uzgoj genetski modificirane soje, u ije je sjeme ugraen specijalni herbicid Roundup, nije po trebno tradicionalno oranje zemlje. Genetski modificirano sjeme soje prodavano je argentinskim farmerima kao ekoloki proizvod, za koji nije potrebno "kopanje". U stvarnosti, to je sjeme bilo daleko od ekoloki pozitivnoga. Genetski modificirana soja RR i herbicid Roundup sijani su tehnikom izmiljenom u Sjedinjenim Amerikim Dravama i 51

zvanom "direktno sijanje". Ta tehnika tedi vrijeme i novac. Specijalnim golemim strojem za direktno sijanje, kakav su sebi mogli priutiti samo vei bogati farmeri, genetski modificirano sjeme soje mehaniki se utiskuje do dubine od nekoliko centi metara, a onda se, takoer automatski, u rupice ugura zemlja. Tisue hektara zemlje potpuno obradi, tj. zasije, samo jedan ovjek. Ostaci uroda od prethodne sjetve ostavljaju se trunuti na zemlji. Tako je kompanija Monsanto stjecala sve vea trita za prodaju svojih specijalnih herbicida Roundup. Radi uspore dbe, da bi se vonjak breskve ili limuna obradio na tradiciona lan nain, potrebno je 70 do 80 radnika. Odlukom iz 1996. godine, kojom je argentinska Vlada odo brila uzgoj genetski modificirane soje kompanije Monsanto, Argentina e pretrpjeti revoluciju koju su njezini promicatelji pozdravljali kao "drugu zelenu revoluciju". A to je, zapravo, nekad produktivni sustav poljoprivrede temeljen na obiteljskim posjedima vratilo u neofeudalno stanje u rukama aice mo nih i bogatih zemljoposjednika latifundista. Menemova se Vlada pobrinula irom otvoriti vrata ulasku genetski modificirana sjemena soje. Argentinski su seljaci bili u tekim ekonomskim problemima nakon dugogodinje krize i hiperinflacije. Kompanija Monsanto uskoila je i novca glad nim seljacima dala "kredite" za kupnju njezina genetski modi ficirana sjemena i herbicida Roundupa koji ide uz to sjeme i koji je jedini uinkovit za genetski modificirano sjeme soje. Usto je na uzgoj genetski modificirane soje seljake u poetku mami la tako to im je nudila poljoprivredne strojeve i strunjake koji e ih educirati u primjeni te nove tehnologije.

52

"Soya for me, Argentina..."*

Rezultati revolucije genetski modificirane soje u Argentini bili su impresivni. Za niti deset godina poljoprivreda te zemlje do temelja je transformirana. Tijekom sedamdesetih godina 20. stoljea, prije dunike krize, soja nije ni postojala kao imbenik argentinske poljopri vrede. Sojom je bilo zasijano samo 9.500 hektara zemljita. Na tipinom obiteljskom posjedu uzgajali su se povre, itarice, pokoja krava za mlijeko i meso te kokoi. Godine 2000., nakon samo etiri godine revolucije koju je kompanija Monsanto provela svojom genetski modificiranom sojom i mehanizacijom za masovnu proizvodnju soje, genetski modificiranom sojom bilo je zasijano vie od 10 milijuna hek tara poljoprivrednih povrina. Do 2004. povrine zasijane takvom sojom poveale su se na 14 milijuna hektara. Golemim strojevima posjeene su ume, ukljuujui i dragocjene prau me Amazone u Brazilu te na podrujima na kojima su tradicio nalno ivjeli Indijanci, kako bi povrine za uzgoj GM soje bile to vee. Argentinska raznolikost poljoprivrednih kultura s poljima kukuruza, penice i drugih usjeva, sa stadima goveda na slobo dnoj ispai golemom se brzinom pretvarala u monokulturnu poljoprivredu. Ba kao to je u Egiptu 1880-tih godina zavla dao pamuk. Vie od stotinu godina argentinske obradive povrine, osobito legendarne pampe, bile su arenilo velikih polja kukuruza i penice proaranih zelenim panjacima na kojima su pasla stada goveda. Poljoprivrednici su na svojoj zemlji neko vrijeme uzgajali poljoprivredne kulture, a zatim su na neko vrijeme tu

* Autor aludira na Madonninu pjesmu "Don' Cry for Me, Argentina" nap. prev.

53

zemlju pretvarali u panjake kako bi sauvali kvalitetu tla. S uvoenjem soje uvedena je poljoprivreda monokulture, s time da soja isisava vitalne hranjive sastojke iz tla. To znai da e biti potrebne sve vee koliine umjetnoga gnojiva, a ne manje, kako je obeavala kompanija Monsanto. Velika stada goveda, koja su se uzgajala radi mlijeka i mesa, i koja su desetljeima slobodno pasla na prostranim panjacima, stjerana su u skuene obore amerikoga tipa, kako bi oslobodila prostor za to vee koliine unosne soje. Tradicionalna polja itarica, lee, graka i mahuna gotovo su nestala. Vodei argentinski agroekolog Walter Pengue, specijalist za utjecaj genetski modificirane soje, predvidio je sljedee: "Ako nastavimo ovim putem, moda za 50 godina, na zemlji se vie nee moi uzgajati nita". Godine 2004. gotovo polovica poljoprivrednoga zemljita u Argentini, koje pokriva 48% ukupne povrine te zemlje, bila je zasijana sojom. Od toga je 90 do 97% bila genetski modificira na soja kompanije Monsanto. Od 1988. do 2003. broj argentin skih farma za proizvodnju mlijeka smanjio se za 50%. Argenti na je prvi put u povijesti morala uvoziti mlijeko, iz Urugvaja, po znatno viim cijenama. Kako je soja stotine tisua seljaka istisnula sa zemlje, zavladali su bijeda i neishranjenost. U mirnijemu razdoblju iz 1970-tih godina, prije dolaska Rockefellera i newyorkih banaka, Argentina je imala jedan od najviih ivotnih standarda na svijetu. Godine 1970. broj sta novnika koji je, po slubenim statistikama, ivio ispod granice siromatva iznosio je 5%. Godine 1988. taj se postotak poveao na 30%, a 2002. na 51%. Neishranjenost, koja je u Argentini do tada bila nepoznata, godine 2003. procjenjivala se na razini izmeu 11 i 17% ukup noga argentinskoga stanovnitva, koje je tada brojilo 37 miliju na. U jeku drastine ekonomske krize, nastale zbog nemogu nosti otplate vanjskoga duga, argentinski je narod spoznao da se vie ne moe osloniti na tradicionalni nain preivljavanja 54

od sitnih posjeda. Obradive povrine ve su bile preplavljene genetski modificiranom sojom i nedostupne ak i uzgoju uo biajenih usjeva za preivljavanje. Uz pomo stranih ulagaa i agrarnih divova poput Monsanta i Cargilla, veliki argentinski zemljoposjednici sustavno su oduzimali zemlju bespomonim seljacima, najee uz potpo ru drave. Po argentinskome zakonu, seljaci su mogli i dalje obraivati zemlju ako su je do tada obraivali najmanje 20 go dina i ako tijekom tih 20 godina tu zemlju nije nitko potraivao. To tradicionalno pravo pogazili su novi moni interesni krugo vi s podruja agrobiznisa. U golemoj pokrajini Santiago del Estero veliki zemljoposjednici feudalnoga tipa otpoeli su ma sovne sjee uma kako bi ta podruja pretvorili u povrine za uzgoj genetski modificirane soje. Naseljima sa seljakim po sjedima najednom je priopavano da njihova zemlja pripada nekome drugome. Ako bi odbili dragovoljno napustiti zemlju, esto bi se pojavljivale naoruane skupine koje bi im otimale stoku, palile ljetinu i prijetile ubojstvom. Diljem Argentine, primamljivi profiti od izvoza genetski modificirane soje bili su pokretaka snaga iza dokinua tradicionalne poljoprivrede. Kako su seljake obitelji pretvarane u sirotinju bez posjeda i istjerivane sa zemlje, preivljavanje su traile u sirotinjskim etvrtima na rubovima velikih gradova, koje su bile neljudski prenapuene i u kojima su vladali neredi, samoubojstva, zloi ni i bolesti. Za samo nekoliko godina vie od 300.000 seljaka i malih zemljoposjednika istjerano je sa zemlje kako bi se oslo bodio prostor za velike uzgajivae genetski modificirane soje. Sirotinjski viak stanovnitva pobjegao je u gradove, osobito u Buenos Aires, u oajnikoj potrazi za preivljavanjem.

55

Kompanija Monsanto pobjeuje prijevarom

Kao da su se pridravali drevnih pravila panjolskih konkvistadora iz 16. stoljea, ratnici kompanije Monsanto zauzeli su Argentinu kampanjom lai i prijevara. Kako po argentinskome Zakonu o sjemenu patentirano sjeme soje kompanije Monsan to, genetski modificirano i otporno na glifosate nije bilo za tieno, Monsanto nije po zakonu mogao traiti naknadu za prava od argentinskih farmera koji su sijali njegovo genetski modificirano sjeme i od svoje ljetine ostavljali sjeme za iduu sjetvu. To je bilo normalno i zakonom doputeno. Farmeri su tradicionalno mogli ostavljati dio ljetine za vlastitu sjetvu. No, ubiranje prihoda od prava, takozvane "pristojbe za teh noloku licencu", bilo je sr Monsantova marketinkoga projek ta. Farmeri u Sjedinjenim Amerikim Dravama i u drugim zemljama moraju potpisati ugovor s kompanijom Monsanto, kojim se obvezuju da nee ostavljati sjeme za iduu sjetvu i da e svake godine Monsantu plaati autorska prava. To je soton ski oblik ropstva. Kako bi zaobila injenicu da je nacionalistiki orijentirani argentinski Parlament odbio prihvatiti zakon kojim bi Mon santu bila zajamena prava slina onima koja je ta kompanija ugradila u Dekret broj 81 u Iraku, po kojima farmeri moraju svake godine plaati autorska prava na sjeme ili snositi stroge zakonske posljedice, kompanija Monsanto smislila je posebnu taktiku. Farmerima je prodala sjeme za prvu sjetvu kako bi se proi rila revolucija soje u Argentini. Prvih godina namjerno nije re agirala na "krau" svoga sjemena. U prvoj fazi preuzimanja argentinske poljoprivrede eljela je da se genetski modificirano sjeme to vie proiri, a s njime i njezin patentirani herbicid Roundup. Unato tome to su se povrine zasijane GM sojom poveale 14 puta i to se patentirano sjeme krijumarilo od jedne pampe do druge, zatim u Brazil, Paragvaj, Boliviju i 56

Urugvaj, kompanija Monsanto nije uinila nita kako bi zau stavila to, po njoj nelegalno, irenje njezina sjemena. Kriju mareno GM sjeme iz Argentine u Brazilu su zvali sjeme "Maradona", po uvenom nogometau. Jednom je kompanija Car-

Milijuna i playboy Carlos Menem, koji je, kao predsjednik Argentine, potaj no dao doputenje Monsantu za sijanje GM soje i tako unitio tradicionalnu argentinsku poljoprivredu.

57

gill, partner kompanije Monsanto, bila optuena da u Argenti nu ilegalno doprema genetski modificirano sjeme soje, i to po mijeano s prirodnim, tj. nemodificiranim sjemenom. Na kraju, nakon tri godine takvoga procesa, 1999., kompa nija Monsanto formalno je zatraila od farmera da joj plaaju "daljnja prava", unato siunome detalju da je taj njezin zahtjev po argentinskome zakonu bio nelegalan. Menemova Vlada nije uloila nikakav prosvjed na taj bezoni zahtjev kompanije Mon santo. Farmeri su, naravno, taj zahtjev ignorirali, ali je kompa nija Monsanto pripremala pozornicu za sljedei in. Tvrdila je da joj je novac od prava potreban za ulaganja u "istraivanje i razvoj" genetski modificirana sjemena. Otpoela je briljivo osmiljenu javnu kampanju u kojoj je ta kompanija prikazivana kao jadna rtvu koju farmeri zlorabe i "pljakaju". Tri godine poslije toga, poetkom 2004., kompanija Mon santo ponovno je pojaala pritisak. Nakon iroko oglaavane Monsantove prijetnje da e potpuno prestati prodavati genetski modificirano sjeme soje u Argentini, ministar poljoprivrede Miguel Campos je, tvrdei kako farmeri vie od 85% sjemena ilegalno ostavljaju za sljedeu sjetvu i nazvavi to "crnim tritem", obznanio da su argentinska Vlada i kompanija Mon santo postigle dogovor. Po tome dogovoru osnovat e se dravni Fond za tehnolo ku naknadu, u nadlenosti Ministarstva poljoprivrede. Farmeri e morati plaati prava ili porez u iznosu od 0.95% prihoda od GM soje prodane na mjestu prerade ili izvoza, primjerice kom paniji Cargill. Porez e se ubirati na mjestu prerade, gdje far meri nee imati drugoga izbora do platiti porez ele li svoju soju preraditi. Taj e se porez zatim proslijediti kompaniji Mon santo i drugim dobavljaima genetski modificirana sjemena. Kako bi ubrzala djelovanje Vlade, kompanija Monsanto naja vila je da e, odbije li Argentina platiti pristojbu, prisilno na plaivati svoja prava pri izvozu argentinske soje u Sjedinjene Amerike Drave i u bilo koju zemlju Europske Unije, gdje su 58

njezini patenti priznati. Time je argentinskom agrobiznisu za prijetila strahotnim smanjenjem izvoza. Ta je ucjena bila vrlo uinkovita. Unato otrim prosvjedima argentinskih farmera, Fond je do kraja te godina osnovan i zaivio. Poetkom 2005. predala se i Vlada predsjednika Lula u Brazilu te je donijela zakon kojim je u Brazilu po prvi put ozakonjen uzgoj genetski modificiranih kultura. Time su bile sruene brane irenju genetski modifici ranih kultura u Latinskoj Americi.5

Neka jedu soju!

Kako je revolucija genetski modificirane soje unitavala tra dicionalnu poljoprivrednu proizvodnju, argentinski se narod naao sueljen s dramatinim promjenama na podruju dostup nih namirnica. Zbog monokulturnog sustava poljoprivrede ar gentinsko je stanovnitvo, kad je nastupila sveopa kriza na cionalne ekonomije, zapalo u oajnu neimatinu. Glad se pro irila po cijeloj zemlji. U strahu od nemira zbog nestaice hra ne, Vlada je reagirala, ali uz pomo kompanije Monsanto i dru gih velikih otkupljivaa soje, poput Cargilla, Nestlea i Kraft Foodsa. Gladnom su narodu dijelili besplatne obroke soje, na stojei time ujedno potaknuti konzumiranje soje meu narod nim masama.

5 Branford, Sue: "Why Argentina Can't Feed Itself" (Zato Argentina ne moe samu sebe hraniti), The Ecologist, svezak 32., broj 8, listopad 2002. Paul, H., Steinbrecher, R. i suradnici: "Argentina and GM Soya: The cost of complving with US pressure" (Argentina i GMO soja: cijena pristnaka na ame riki pritisak), EcoNexus, Briefing, 2003., www.econexus.info. Jones, David: "Argentina and GM sova - success at what cost? (Argentina i GMO soja uspjeh po koju cijenu?), u asopisu Saturday Star, Juna Afrika, 19. lipnja 2004.

59

Pokrenuli su kampanju na razini drave, u kojoj su argen tinski narod nagovarali da umjesto zdrave prehrane, koja se sastojala od svjeeg povra, mesa, mlijeka, jaja i drugih namir nica, jede soju. Kompanija DuPont AgriSciences osnovala ja u Argentini organizaciju pod nazivom "Protein for Life" (Protei ni za ivot) radi promicanja konzumiranja soje meu ljudima, iako se soja uzgaja kao krma. Kompanija DuPont je, kao dio te kampanje, tisuama siromanih stanovnika Buenos Airesa dijeli la obroke pojaane sojom. Bio je to prvi sluaj na svijetu da je stanovnitvo neke zemlje konzumiralo tako velike koliine soje. Argentinci su bili pokusni kunii na toliko naina da ih ovjek ne moe sve ni zamisliti. Argentinska Vlada i privatne kompanije u svojim su rekla mama veliale soju kao zdravu hranu, umjesto prirodnoga mlijeka i bjelanevina ivotinjskog podrijetla. To je bila la. Lju dima namjerno nisu rekli da je prehrana temeljena na soji za ljude nepogodna kao dugorona prehrana. Sirova i preraena soja sadre cijeli niz otrovnih sastojaka, koji su, u velikim kon centracijama, kad je soja glavna namirnica, tetni po zdravlje i koje se povezuje s pojavom raka. Nisu rekli ni to da soja sadri inhibitor tripsin, koji se u znanstvenim studijama u Sjedinjenim Amerikim Dravama povezuje s rakom eluca. Najveu kon centraciju tripsina sadri sojina sama, koju se proizvodi za 6 krmivo. U ruralnim su predjelima posljedice uvoenja soje kao mo nokulture bile jo strasnije. Naselja s tradicionalnom poljopri vredom smjetena u blizini golemih polja soje ozbiljno su stra davala od tretiranja tih polja herbicidima, veinom glifosatom kompanije Monsanto zvanim Roundup. U naselju Loma Senes seljacima koji su za vlastite potrebe uzgajali razno povre svi
6 Shiva, Vandana: "Stolen Harvest: The hijacking of the global food supply" (Ukradena ljetina: otimanje svjetske opskrbe hranom), South End Press, Cambridge, SAD, 2000.

60

su usjevi uniteni od tretiranja susjednih polja soje totalnim herbicidom Roundup. On ubija sve biljke osim specijalno ge netski modificiranih, "otpornih na herbicide", koje je proizvela kompanija Monsanto. Jedna studija iz 2003. pokazuje kako to zapraivanje nije unitilo samo usjeve. Uginule su i kokoi i druge domae ivo tinje, a osobito su snano bili pogoeni konji. Ljudi su od toga herbicida dobivali jake munine, proljeve, povraanja i kone bolesti. Bilo je izvjea o deformiranoj mladunadi ivotinja u naseljima u blizini polja soje, o deformiranim bananama i sla tkom krumpiru, o jezerima koja su najednom bila puna uginu lih riba. Obitelji s ruralnih podruja izvijestile su javnost o tome kako im djeca, poslije zapraivanja oblinjih polja soje, dobi vaju groteskne priteve po tijelu. teta je nainjena i na podrujima pod umom, koja je iskorjenjivana kako bi se stvorio prostor za masovni uzgoj soje, osobito u pokrajinama Chaco i Yungas. Nestankom uma do lo je do masovnih oboljenja meu uroenicima, poput limanijaze, iji je uzronik parazit koji prenose papatai. Lijeenje te bolesti vrlo je skupo i ona ostavlja ozbiljne oiljke na tijelu te uzrokuje razne deformacije. U predjelu Entre Rios (Meu rijeka ma) posjeeno je oko 500.000 hektara ume do 2003., kada je Vlada napokon izdala uredbu kojom je zabranila daljnju sjeu. Kako bi oprezne argentinske farmere privoljela na sijanje sojina sjemena koji je sama proizvela, godine 1996. kompanija Monsanto obeavala je uda od uroda i tvrdila kako je njezino sjeme tako modificirano da je otporno na tetno djelovanje njezi na herbicida Roundup. Uvjeravala je farmere da su im zbog toga za tretiranje genetski modificirane soje potrebne manje koliine herbicida i kemijskih proizvoda nego za tretiranje obine soje. Pesticid RR ubija praktiki sve to raste, samo ne genetski modificiranu Monsantovu soju pa im je stoga potreban samo jedan pesticid, a ne vie njih. Velebna obeanja davana su i gle de veega uroda, uz manje trokove. Time su se oajnim farme61

rima pothranjivali snovi o boljem ekonomskom stanju. Ta je taktika rezultirala odazivom golemog broja farmera. Pokazalo se da su ta obeanja bila ista la. Genetski modi ficirana soja prosjeno je davala 5 do 15% manji urod od tradi cionalne soje. Osim toga, nije bilo ni govora o tome da je za njezin uzgoj potrebno manje pesticida. Naprotiv, pojavili su se novi otporni korovi pa su farmeri shvatili da im je potrebno tri puta vie pesticida nego kod prve sjetve. Ta poveana primjena herbicida dovela je do veih trokova nego kod uzgoja prirodne soje. Ali, bilo je prekasno. Genetski modificirana soja do 2004. je godine preuzela sve povrine za uzgoj soje. Sjeme se moralo kupovati od kompanije Monsanto, jer je bilo ovisno o herbicidu Roundup, koji proizvodi iskljuivo kompanija Monsanto. Teko bi bilo pronai savreniji plan porobljavanja ljudi. No, Argentina nije jedina ciljna zemlja za velebni eksperi ment uzgoja genetski modificiranih poljoprivrednih kultura. Bio je to samo poetak svjetskoga plana, koji je pripreman desetljei ma i iji su dometi zastraujui.

62

TREE POGLAVLJE

"LISICA UVA KOKOINJAC"

Znanost povija glavu

Dok se u argentinsku i sjevernoameriku poljoprivredu uvo dio masovan uzgoj genetski modificiranih kultura, u dalekoj kotskoj dogodilo se neto od goleme vanosti za budunost projekta uzgoja genetski modificiranih usjeva. Ondje, u mjestu Aberdeen, u Znanstvenom institutu Rowett (Rowett Research Institute), tj. laboratoriju koji financira drava, jedan se isku sni znanstvenik, pod budnim okom nadreenih, bavio znan stvenim radom. Zadaa mu je bila napraviti dugoronu studiju o moguim posljedicama u ivotinja koje se hrane genetski modificiranom hranom. Znanstveniku dr. Arpadu Pusztaiju genetsko istraivanje nije bila nikakva novost. Tim podrujem biotehnologije do tada se bavio vie od 35 godina, objavio je brojne priznate znanstvene radove i uivao ugled vodeega svjetskoga strunjaka za lektine i genetski modificirane kulture. Godine 1995., malo prije negoli je kompanija Monsanto poela masovno prodavati genetski modificirano sjeme soje amerikim i argentinskim farmerima, kotsko Ministarstvo poljoprivrede, okolia i ribarstva sklopilo je ugovor sa Znan stvenim institutom Rowett iz Aberdeena o provedbi opsene trogodinje znanstvene studije pod vodstvom dr. Pusztaija. Za 63

tu je studiju utvrdilo proraun od 1,5 milijuna dolara, to nije bio ba malen pothvat. kotsko Ministarstvo poljoprivrede eljelo je da Znanstveni institut Rowett utvrdi smjernice ili znanstvenu metodologiju koju e dravne vlasti primjenjivati pri procjeni rizika od ge netski modificiranih namirnica. Kako su primjena i irenje ge netski modificiranih kultura tada bili u poetnoj fazi, veinom u fazi ispitivanja ili pokusne sjetve, bio je to logian korak u smjeru pripreme zdrava regulatornog nadzora. Nije se moglo zamisliti bolju osobu od dr. Pusztaija, koja bi postavila znan stveni kredibilitet i zdravu metodologiju. Sa svojom suprugom, dr. Susan Bordocz, takoer znanstvenicom u Institutu Rowett, ve je bio objavio dvije knjige na temu biljnih lektina, a do tada je objavio vie od 270 lanaka u znanstvenim asopisima o razliitim znanstvenim spoznajama koje je tijekom godina stjecao. Kolege znanstvenici drali su ga besprijekornim znan stvenikom. Kao jo vanije glede onoga to se kasnije dogodilo, znan stveni projekt gospodina i gospoe Pusztai, s obzirom na gole mu vanost uvoenja genetski modificiranih organizama u te meljne ljudske i ivotinjske namirnice, bio je, na divno udo, prva neovisna znanstvena studija na svijetu o moguoj tetno sti genetski modificirane hrane. Do tada se ni u jednom znan stvenom asopisu na svijetu nije pojavila ni jedna jedina neovi sna studija. Jedina studija o posljedicama konzumiranja genetski modi ficirane hrane koja je tada postojala bila je ona koju je financi rala kompanija Monsanto, u kojoj je, to ne zauuje, stajalo da je genetski modificirana hrana potpuno zdrava za prehranu. Dr. Pusztai bio je svjestan da je potpuno neovisna studija jedini temelj za bilo kakvo znanstveno vrednovanje, potrebno za stva ranje povjerenja u tako golemo novo podruje. Sam je bio potpu no siguran da e studija potvrditi kako je genetski modificirana 64

hrana bezopasna. Vjerovao je u budunost tehnologije ge netskog inenjerstva. Dana mu je zadaa da provede pokuse na nekoliko skupina laboratorijskih takora. Jednu e skupinu hraniti genetski mo dificiranim krumpirom. Krumpir je bio modificiran lektinom koji je trebao djelovati kao prirodni insekticid i sprjeavati mogui skriveni napad na urod krumpira. Barem je tako tvrdio proizvoa toga krumpira.

Pada bomba na projekt GMO-a

I kotska Vlada i Institut Rowett i dr. Pusztai oekivali su da e tim projektom samo potvrditi taj vrlo znaajan proboj u zna nosti o biljkama, koji e biti od goleme dobrobiti za proizvo dnju hrane i iskljuiti potrebu za dodatnim pesticidima kod uzgoja krumpira. Potkraj 1997. kod dr. Pasztaija pojavile su se prve dvojbe. Njegova su ispitivanja pokazivala potpuno neoeki vane i zabrinjavajue rezultate. takori hranjeni genetski modificiranim krumpirom tijekom vie od 110 dana pokazivali su uoljive promjene u razvoju. Bili su znatno manji i laki od onih koji su u tome pokusu hranjeni obinim krumpirom. No, jo je vie zabrinjavala injeni ca da su u takora hranjenih genetski modificiranim krumpi rom i jetra i srce bili znatno manji, a imunosni sustav slabiji. Ipak, promjena koja je najvie zabrinjavala, a proveo je vie uzastopnih pokusa na razliitim skupinama takora, bila je injenica da im je, u usporedbi sa takorima hranjenim obi nim krumpirom, mozak bio znatno manji. Ovo posljednje tako je zabrinulo dr. Pusztaija da je, kad su ga 1998. zamolili da rezultate svoje studije prezentira na jednoj neovisnoj engleskoj televiziji, odluio tu promjenu ne spominjati. Kasnije je izjavio da se bojao kako bi iznoenjem toga podatka prouzroio pa niku meu ljudima. 65

Dr. Arpad Pusztai, priznati biolog, kojega je Institut Rowett iz kotske, po nalogu kompanije Monsanto i britanskoga premijera Tonyja Blaira, otpustio zato to je upozorio na mogue tetne posljedice konzumiranja GM krumpi ra.

No, i ono to je rekao u popularnoj emisiji ITV-a "World in Action" (Svijet u akciji), kamo je bio pozvan da ukratko iznese rezultate svoga rada, bilo je vrlo zabrinjavajue. Svijetu je tada rekao: "Uvjeravaju nas da je ta hrana potpuno bezopasna. Da je moemo jesti cijelo vrijeme. Da je moramo jesti cijelo vrijeme. Da nema nikakvih moguih tetnih posljedica koje bi nas mo gle snai". Zatim je pred milijunima gledatelja iznio sljedee upozo renje: "Ali, kad to pogledam kao znanstvenik, koji aktivno radi na tome podruju, drim da je vrlo vrlo nepoteno koristiti svoje sugraane kao pokusne kunie. Pokusne kunie moramo nai u laboratoriju." Svoje pojavljivanje na televiziji unaprijed je dogovorio s di rektorom Instituta Rowett, koji mu je rekao da ne ulazi u poje dinosti svoga pokusa. No, i onim to je rekao detonirao je inaicu 66

hidrogenske bombe u svijetu biotehnologije, politike, znanosti i agrobiznisa genetskog inenjerstva. Jednostavno je izjavio sljedee: "...rezultati (prehrane ge netski modificiranim krumpirom, W.E.) bili su donekle uspo ren rast i posljedice po imunosni sustav. Jedna vrsta genetski modificirana krumpira, nakon to smo takore njime hranili 110 dana, smanjila je imunitet takora". Zatim je dodao jednu osobnu napomenu: "Kad bih imao izbora, zasigurno ne bih jeo takav krumpir barem dok ne bih vidio usporedne znanstvene dokaze koje upravo stvaramo za na genetski modificirani krum pir". Svijet je najednom vrvio komentarima o senzacionalnim izja vama dr. Pusztaija. Oteenje organa i imunosnog sustava bilo je samo po sebi dovoljno opasno. Ali, taj vodei britanski znan stvenik rekao je i to da ne bi jeo genetski modificiranu hranu kad bi imao izbora. Prva reakcija njegova efa, profesora Philipajamesa, bila je ta da mu je estitao na nainu na koji je toga dana predstavio svoj rad. Slijedom odluke profesora Jamesa, Institut je ak izdao priopenje za tisak temeljeno na nalazima dr. Pusztaija. U tome je priopenju istaknuto kako postoji "niz briljivo kontrolira nih studija koje potkrjepljuju temeljne razloge zabrinutosti dr. Pusztaija". Ta potpora direktora ubrzo e se promijeniti, i to radikalno. U roku od 48 sati, 68-godinjemu znanstveniku dr. Pusztaiju priopeno je kako mu ugovor nee biti produljen. Zapravo, dobio je otkaz, zajedno sa svojom suprugom, takoer znanstvenicom, koja je do tada 13 godina bila cijenjena znanstvenica Instituta Rowett. tovie, pod prijetnjom da e ostati bez mirovine, za branjeno mu je vie ikada davati izjave medijima o rezultatima svoga znanstvenoga rada. Oduzeti su mu pisani znanstveni ra dovi i stavljeni pod klju. Zabranjeno mu je razgovarati s la novima njegova znanstvenoga tima, pod prijetnjom sudskog 67

progona, a znanstveni je tim rasputen. Otkazani su mu tele fon i e-mail adresa. To e biti samo poetak lova na vjetice i blaenja osobe, kakvi bi se mogli oekivati samo od nekog birokrate Treega Reicha ili Staljinove Rusije. A dr. Pusztai je, kao mladi koji je odrastao u Maarskoj, oba ta reima preivio. Njegovi kolege poeli su blatiti njegov znanstveni ugled. Nakon nekoliko razliitih izjava za tisak, od kojih je svaka bila proturjena prethodnoj, Institut Rowett konano je usvojio priu o tome kako je dr. Pusztai jednostavno "pobrkao" uzorke takora hranjenih genetski modificiranim krumpirom s onima hranjenim obinim krumpirom, kojima je toboe davan krum pir za koji se znalo da je otrovan. Neuveno je da znanstvenik Pusztaijeva iskustva i dokazane sposobnosti napravi tako ba nalnu pogreku. Mediji su tvrdili kako je to jedna od najgorih pogreaka koju je priznala jedna velika znanstvena institucija. No, to jednostavno nije bilo istina, kako je pokazala nakna dna provjera znanstvenoga rada dr. Pusztaija. Prema iscrpnome istraivakom radu britanskoga novinara Andrewa Rowella, Institut Rowett je zatim promijenio svoju priu i poeo tvrditi da dr. Pusztai nije proveo dugorono ispi tivanje, kakvo je potrebno za potvrivanje rezultata, to je bilo proziran uzmak. Ali, traljavi pokuaji profesora Jamesa i Instituta Rowett da opravdaju otputanje i blaenje dr. Pusztaija ubrzo su zabora vljeni, jer su se drugi znanstvenici i razni ministri ukljuili u krvoednu kampanju za diskreditiranje dr. Pusztaija. Reagirajui na te napade, u veljai 1999. oko trideset vodeih znanstvenika iz 13 zemalja potpisalo je otvoreno pismo potpore dr. Pusztaiju. To je pismo objavljeno u londonskom listu Guardian i izazvalo novi niz kontroverza o tetnosti genetski modificirane hrane i o nalazima dr. Pusztaija.

68

Blair, Clinton i "politika" znanost

Za samo nekoliko dana nakon to je Guardian objavio spo menuto pismo, u svau se ukljuila i sama uzviena institucija zvana Britansko kraljevsko drutvo (British Royal Society). Najavila je kako je "odluila" pregledati nalaze dr. Pusztaija. U svibnju 1999. to je drutvo odralo konferenciju za tisak, na kojoj je izjavilo da je znanstveno istraivanje dr. Pusztaija "s vie aspekata manjkavo glede plana, provedbe i analize, te da se na temelju toga rada ne trebaju donositi nikakvi zakljuci". Bio je to teak udarac vjerodostojnosti dr. Pusztaija, jer je doao od uglednoga tijela s 300-godinjom tradicijom. Ali, pri mjedbe Kraljevskoga drutva na rad dr. Pusztaija imale su pr ljavu politiku primjesu, koja je dovela u opasnost i kredibilitet samoga Kraljevskoga drutva. Kasnije je otkriveno da je Kraljevsko drutvo donijelo tu odluku nakon to je za ocjenji vanje rada toga kolege znanstvenika napravilo uvid u nepotpu ne podatke. Takve ocjene to drutvo inae nikada ne poduzima. Nadalje, odbilo je javno navesti imena ocjenjivaa, to je neke kritiare potaknulo da napadnu metode toga drutva kao me tode koje podsjeaju na srednjovjekovnu Zvjezdanu komoru (Star Chamber*). Novinar Rowell u svome je istraivanju otkrio da su potez Kraljevskoga drutva i sline optube koje je istoga dana, 18. svibnja, izrekao Odbor za znanost i tehnologiju Donjega doma britanskoga Parlamenta, bili dijelovi koordinirane zakulisne strategije Vlade britanskoga premijera Blaira, i to nakon to je britanska Vlada napravila golem pritisak i na Kraljevsko dru tvo i na Odbor.

* Nekadanji sud inkvizicije i kaznenog pravosua, u Engleskoj, sasta vljen od kraljevih savjetnika, koji je donosio presude bez porote i bio na zlu glasu zbog izricanja pristranih i otrih kazna. - nap. prev.

69

Blairova je Vlada osnovala tajno tijelo nazvano Skupina za predstavljanje biotehnologije (Biotechnology Presentation Group), kako bi lansirala protupromidbenu kampanju, tj. kam panju protiv medija koji napadaju GMO, koji su u to vrijeme u Velikoj Britaniji prevladavali. Glede britanskih kompanija, jav na rasprava o nalazima dr. Pusztaija dovela je u opasnost samu budunost neizmjerno unosnoga agrobiznisa genetskog modi ficiranja. Nakon tri dana koordiniranih napada Kraljevskoga drutva i Odbora za znanstveni integritet na dr. Pusztaija, Blairov takozva ni "kabinetski utjeriva" Jack Cunningham iziao je pred Donji dom i izjavio: "Kraljevsko je drutvo ovoga tjedna uvjerljivo odbacilo, kao potpuno netone, rezultate nekih nedavnih ispi tivanja krumpira i njihova pogrena tumaenja... Nema nikakvih dokaza koji bi govorili da je bilo koja GM namirnica koja se prodaje u ovoj zemlji tetna". Kako bi bio siguran da njegova poruka, u ime Blairove Vlade, ne bude pogreno shvaena, do dao je: "Biotehnologija je vano i uzbudljivo podruje znan stvenoga napretka, koje nudi goleme mogunosti poboljanja nae kvalitete ivota". Kasnije je iz britanskih dravnih dokumenata otkriveno da je i sama Blairova Vlada bila podijeljena glede tetnosti GM namirnica i da su neki ministri savjetovali daljnje istraivanje opasnosti GM namirnica po zdravlje. Bili su uutkani, a Cun ningham je bio zaduen za promicanje opeg Vladina stajalita o GM namirnicama, o Skupini za predstavljanje biotehnolo gije, od ijega bi se naziva i George Orwell vjerojatno lecnuo. ime bi se uope mogla objasniti tako dramatina promjena stajalita profesora Jamesa i Instituta Rowett? Pokazalo se da odgovor na ovo pitanje glasi: politikim pritiskom. Tek poslije pet godina, nekoliko sranih udara i unitenih vrhunskih znanstvenih karijera dvoje vrijednih znanstvenika, dr. Pusztai uspio je posloiti pojedinosti onoga to se dogodilo tijekom 48 sati poslije njegova nastupa na televiziji iz 1998. 70

Doao je do spoznaja koji su o politici irenja genetski modifi ciranih usjeva govorile znatno vie od rezultata njegove stu dije. Nekoliko njegovih bivih kolega, nakon to su otili u miro vinu, kada vie nije bilo opasnosti od gubitka posla, privatno mu je potvrdila kako je direktora Instituta Rowett, profesora Jamesa, u to vrijeme dva puta nazvao glavom i bradom britan ski premijer Tony Blair i kako mu je bez uvijanja rekao da Pusztaija treba nekako uutkati. Profesor James, iz straha da Institut ne ostane bez dravnih sredstava ili da se ne bi dogodilo neto jo gore, odluio je uni titi svoga kolegu dr. Pusztaija. Ali, pria se nije zaustavila na Blairu. Dr. Pusztai saznao je i to kako je premijera Blaira uzne mireno nazvao nitko drugi nego ameriki predsjednik Bili Clinton. Premijera Blaira njegov je bliski prijatelj i politiki savjetnik Clinton uvjerio da je genetski modificirani agrobiznis temelj budunosti i goleme multimilijardske dolarske razvojne indu strije, u kojoj on, Blair, moe imati vodeu ulogu za britanske farmaceutske i biotehnoloke kompanije. Clintonova je Vlada u to vrijeme troila milijarde dolara na promicanje GM kultura kao tehnologije budue biotehnoloke revolucije. Jedan visoki dunosnik njegova tima iz Bijele kue tada je ustvrdio da je cilj njihove Vlade devedesete godine 20. stoljea uiniti "desetljeem uspjene komercijalizacije biotehnolokih poljoprivrednih proizvoda". Potkraj toga desetljea na burzama Wall Streeta vrijednost dionica kompanija za proizvo dnju GM hrane naglo je rasla, kao i dionica internetskih kom panija. Clinton nije imao namjeru dopustiti da mu neki znan stvenik iz kotske osujeti taj program, a, jasno, ni njegov prija telj Blair. U Velikoj Britaniji bilo je dobro znano da je Clinton ve bio pridobio Blaira za projekte genetskog modificiranja kao buduu novu industrijsku revoluciju. 71

Posljednja kockica Pusztaijeve slagalice uklopila se kada je dobio neke informacije od bivega kolege iz Instituta Rowett, profesora Roberta Orskova, vodeega znanstvenika na podruju nutricionizma, koji je u tome institutu radio 33 godine. U me uvremenu je napustio Institut Rowett i Pusztaiju priopio kako su mu stariji kolege u Institutu rekli da je lanac telefonskih poziva krenuo iz kompanije Monsanto, koja je nazvala Clintona, a ovaj Blaira. Dakle, o "problemu Pusztai" Monsanto je raz govarao izravno s Clintonom, a ovaj izravno s Blairom. Bila je to prava bomba. Ako je to istina, onda to znai da su privatne korporacije kadre podignuti slualicu i dignuti na noge predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava kako bi ovaj uni tio vjerodostojnost jednoga od vodeih neovisnih znanstve nika svijeta. To ima goleme posljedice po akademsku slobodu i neovisnost znanstvenoga rada u budunosti. Ali, to ima gole me posljedice i po irenje GM usjeva po cijelome svijetu.1

Kraljevsko drutvo, koje ba ne resi etinost, kree u napad

U situaciji kada mu je znanstveni ugled ve bio ozbiljno naruen kampanjom blaenja koju su poduzeli Kraljevsko dru tvo i razni znanstvenici, dr. Pusztai konano je, s jednim kole gom, u uglednome britanskome znanstvenom asopisu The Lancet, u listopadu 1999., uspio objaviti svoj znanstveni rad. Taj je asopis bio visoko cijenjen po svojoj znanstvenoj neovi snosti i integritetu. Prije objavljivanja, lanak dr. Pusztaija podvrRowell, Andreiv: "Don't worry, it's safe to eat: The true story of GM food, BSE and Foot and Mouth" (Ne brinite o GMO hrani: istinita pria o GMO hrani, BSE-u i slinavki", Earthscan, London, 2003., i Rowell, A.: "The sinister sacking of the world's leading GM expert" (Mrano otputanje vo deega svjetskoga strunjaka za GMO), The Daily Mail, 7. lipnja 2003.
1

72

gnut je ocjenjivakome sudu esterolane znanstvene komisije, od kojih je etvero glasovalo za njegovo objavljivanje. Urednik asopisa The Lancet dr. Richard Horton kasnije je izjavio kako je od jednog vieg dunosnika Kraljevskoga insti tuta dobio "prijetei" telefonski poziv, u kojemu mu je taj dunosnik rekao da e on, tj. dr. Horton, dovesti u pitanje svoj posao odlui li objaviti taj lanak. Kasnije je bivi predsjednik toga drutva prof. Peter Lachmann priznao da je nazvao Hortona u svezi sa lankom dr. Pusztaija, ali je zanijekao da mu je prijetio. Novinari istraitelji iz lista Guardian otkrili su kako je Kraljevsko drutvo osnovalo specijalnu "jedinicu za pobijanje otkria" radi promicanja politike GMO-a i diskreditiranja ili odbijanja znanstvenika i organizacija koje imaju drukije mi ljenje. Na elu te jedinice bila je dr. Rebecca Bowden, biva ministrica okolia u Blairovoj Vladi, koja je otvoreno zastupala politiku GMO-a. Guardian je otkrio i to da je prof. Lachmann, koji je u svome napadu na dr. Pusztaija javno pozivao na "neovisnost" znano sti, i sam bio daleko od nepristrana suca po pitanju GMO-a. Taj je ovjek bio savjetnik za znanost u kompaniji Geron Biomed, koja se bavi kloniranjem ivotinja poput ovce Dolly, i direktor agrobiotehnoloke kompanije Adprotech te lan savjetodavnog znanstvenog odbora divovske farmaceutske kompanije za proizvodnju GMO proizvoda zvane SmithKleinBeecham. Prof. Lachmann oito je imao mnogo atributa, ali istinsko nepo stojanje sukoba interesa glede pitanja GMO-a jamano nije bio jedan od njih. Najvei donator "Nove laburistike" stranke Tonyja Blaira u izbornoj kampanji iz 1997. godine bio je lord Sainsbury. Za tu svoju velikodunost dobio je u Blairovoj Vladi mjesto ministra znanosti. Njegove znanstvene kvalifikacije bile su minimalne, ali je bio najvei dioniar u dvjema kompanijama koje se bave 73

tehnologijom GMO-a - Diatechu i Innotechu, i vrlo agresivan pobornik GMO-a. Kako bi jo snanije zacementirao veze izmeu Blairove Vla de i vodeih biotehnolokih kompanija, David Hill, direktor tvrtke za odnose s javnou zvane Good Relations (Dobri od nosi), koja je vodila uspjenu Blairovu kampanju i 1997. i 2001., ujedno je bio i elni ovjek kompanije Monsanto za odnose s javnou u Velikoj Britaniji. Svijet je doista malen. Najvea osuda tvrdnje Kraljevskoga drutva da zastupa objek tivan znanstveni interes jest injenica da to drutvo, unato tome to je javno izjavilo kako je znanstveni rad dr. Pusztaija "manjkav", nije nikada poslije toga pokualo provesti "nemanjkavo" istraivanje toga vanoga podruja. To govori da interes toga drutva nije znanstvena istina nego, moda, neto drugo. Nakon objavljivanja spomenutoga lanka, asopis The Lancet snano su napali Kraljevsko drutvo i biotehnoloke kom panije, a koautor objavljenoga lanka, prof. Stanley Ewen, ka snije je bio prisiljen napustiti Sveuilite Aberdeen. Bio je to rezultat pritiska zbog objavljivanja spomenutoga lanka.2

2 Ewen, Stanley i Pusztai, Arpad: "Effects of diets containing gentically modified potaoes espressing Galanthus nivalis lectin on rat small intestine" (Posljedice prehrane koja sadri genetski modficirani krumpir, utjecaj lektinagalanthus nivalis na tanka crijeva takora", The Lancet, svezak 354, broj 9187, 16. listopada 1999. Flynn, L. i Sean, M.: "Pro-GM scientist 'threatened edi tor' in The Guardian" (Znanstvenik koji podupire GMO 'prijetio uredniku' lista The Guardian), 1. studenoga 1999. Temeljitu znanstvenu obranu rada dr. Pusztaija dao je njegov bivi kolega prof. T. C. Bog-Hansen, koji je otiao na Sveuilite Kompenhagen kao stariji izvanredni profesor. Vidi: plab.ku.dk/ tcbh/Pusztai. Lean, Geoffrey: "Expert on GM danger vindicated" (Strunjak za opasnost od GMO-a osveen), The Independent, London, 3. listopada 1999.

74

Znanost u slubi biznisa...

Sluaj dr. Pusztaija, koliko god je mogao imati katastrofalne posljedice po ukupni projekt GMO-a, nije ni izdaleka bio jedini sluaj guenja neovisnog znanstvenog rada, kao ni jedini sluaj izravne manipulacije znanstvenim podacima koji su bili nega tivni glede moguih posljedica GM hrane po ljude i ivotinje. To se pokazalo pravilom. Godine 2000. Blairova je Vlada pokrenula trogodinji znan stveni projekt koji je imao svrhu utvrditi koje bi se sorte GM sjemena mogle uvrstiti u Nacionalni popis sjemena koje kupuju farmeri. Iz internih dokumenata britanskoga Ministarstva poljo privrede, koje je list Observer uspio pribaviti, otkriveno je da je u tome projektu na djelu neka zanimljiva znanost. Najmanje jedan znanstvenik iz kompanije Grainseed manipulirao je znan stvenim podacima kako bi "pokusno sjeme pokazalo bolje rezul tate od onih kakvi su doista bili". A Ministarstvo nije ni razmi ljalo o moguem odbacivanju rezultata toga projekta ni o otpu tanju dotinoga djelatnika, nego je predloilo potvrivanje nekoliko sorta genetski modificirana kukuruza koje bi se mo gle sijati. Evo jo jednoga primjera britanske dravne potpore proce su guenja znanstvene slobode i integriteta. Na dr. Mae-Wan Ho, stariju profesoricu i znanstvenicu na Otvorenom sveuili tu, a kasnije direktoricu Instituta za znanost i drutvo, njezi no je sveuilite napravilo pritisak da ode u prijevremenu mi rovinu. Gospoa Mae-Wan Ho ranije je bila profesorica u Zakaldi za nacionalnu genetiku u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Svjedoila je pred Ujedinjenim narodima i Svjetskom bankom o pitanjima bioznanosti. Objavila je velik broj radova o genetici i bila je priznat strunjak za znanost genetskog modificiranja biljaka. Njezina "pogreka" bila je u tome stoje bila previe otvore na i iskrena glede opasnosti od genetski modificirane hrane. 75

Godine 2003. bila je lanom jedne neovisne meunarodne znan stvene komisije za GM kulture, gdje se otvoreno izjanjavala protiv povrnih znanstvenih tvrdnja o bezopasnosti GM hrane. Upozorila je da je genetsko modificiranje neto potpuno drukije od normalnoga uzgoja biljaka i ivotinja. Rekla je ovo: "Suprotno onome to vam govore pobornici znanosti genetskog modificiranja, taj proces nije uope precizan. Nemogue ga je kontrolirati i nije pouzdan te obino zavrava tako to oteuje i naruava genom biljke ili ivotinje, s potpuno nepredvidivim posljedicama". To je za lobby genetskog modificiranja bilo vie nego dostatno da napravi pritisak u svrhu njezin "umiro vljenja".3 Kako bi u teoriju o sigurnosti genetski modificiranih usjeva u hrane to lake ugradila integriteta znanstvenoga rada, i to na raun drave, Blairova je Vlada objavila i "kodeks ponaanja". Po tome kodeksu Vladina Znanstvenoga vijea za istraivanje biotehnologije i biologije (Biotechnological and Biological Scien ce Research Council, skraeno BBSRC), svaki djelatnik bilo kojega znanstvenoga instituta koji financira drava, koji se usudi javno progovoriti o rezultatima istraivanja GM biljaka, moe ostati bez posla, protiv njega moe biti pokrenuta tuba za kr enje ugovora ili mu se sudskim putem moe zabraniti davati izjave. Mnogi od instituta koji se bave jednakim poslom, tim tako vanim istraivanjem GM hrane, poput instituta John Innes Centre Sainsburv Laboratorv, koji je vodei britanski institut za biotehnologiju, dobili su i znatna financijska sredstva od divova za GMO biotehnologiju, kao to su Zeneca i lord SainBarnett, Anthony: "Revealed: GM firm faked test figures" (Otkrie: tvr tka za proizvodnju GMO-a lairala rezultate ispitivanja", Observer, 16. travnja 2000. Stephens, Anastasia: "Puncturing the GM myth" (Probijanje mita o GMO-u), Evening Standard, 8. travnja 2004. Unato pritiscima, dr. Mae-Wan Ho nastavila je, kao jedan od rijetkih znanstvenika, otvoreno govoriti o opa snostima od GM kultura.
3

76

sbury osobno. Lord Sainsbury se, kao ministar znanosti, nara vno, pobrinuo da BBSRC dobije znatno vea dravna sredstva za obavljanje svoje uloge biotehnolokoga policajca zaduena za guenje protivnika. U Upravnome odboru BBSRC-a sjede predstavnici brojnih velikih multinacionalnih kompanija, ivot no zainteresiranih za rezultate znanstvenih istraivanja, dok udrugama graana koje zastupaju javni interes, poput Dr avnoga udruenja vlasnika zemlje (Countrv Landowners' Association), lanstvo u tome tijelu nije doputeno. ini se da krilatica Blairove Vlade, kad je rije o divovskim biotehnolokim korporacijama, u najmanju ruku glasi ovako: "Oee li se o me, ...."4 Jedan od rijetkih ljudi koji su se usprotivili snanome lobbvju koji zagovara slobodno uvoenje praktiki neispitanih GM proizvoda u prehranu Velike Britanije, dr. Brian John, poslao je u oujku 2003. pismo britanskome asopisu GM Science Review. U tome je pismu, pod naslovom "On the Corruption of GM Science" (O korupciji znanosti o GMO-u), napisao: "Nema ni kakve ravnotee na podruju istraivanja GMO-a ni u procesu provjere kolega-znanstvenika ni u procesu objavljivanja... To imamo zahvaliti injenici da velike kompanije imaju vlast nad znanou ili barem nad ovom granom znanosti... Jedan gubit nik jest znanstveni integritet, a drugi javni interes". Dr. John u nastavku otro kritizira poteze Kraljevskoga dru tva na podruju znanosti genetskog modificiranja, na kojemu "nepoeljni" rezultati "jednostavno nikada ne ugledaju svjetlo dana". Zatim dodaje: "Jedno pitanje jest sprjeavanje znanstve nih prijevara, a potpuno drugo pitanje jest guenje nepoeljnih znanstvenih rezultata". Zatim je istaknuo da je Bibliografija o

Norfolk Genetic Information Network: "Scientists Gagged on GM Foods by Public Funding Body with Big Links to Industry" (Znanstvenicima zaepljena usta o GM hrani tijelom koje financira drava i koje je snano povezano s GMO-a indurstijom), izjava za tisak, 1999. Members.tripod.com.

77

istraivanju tetnosti GMO-a Meunarodnoga instituta za ivot ne znanosti (International Life Sciences Institute) uvelike pri strana u korist radova koji zagovaraju GMO, bilo onih iz dravnih izvora bilo onih koji dolaze izravno iz biotehnoloke industrije. "Vrlo je malo radova koji sadre istinske pokuse sa ivotinjama hranjenim GM namirnicama, a, koliko mogu vi djeti, nema do sada nijednog koji bi obraivao takvo pokusno hranjenje ljudi".5 Znanstveno istraivanje dr. Pusztaija u Institutu Rowett bilo je jedno od prvih i jedno od posljednjih istraivanja u Velikoj Britaniji u kojemu su napravljeni pokusi na ivim ivotinjama. Blairova je Vlada odluila tu pogreku ne ponoviti. U lipnju 2003., usred povike u Donjemu domu britanskoga Parlamenta zbog njegove odluke da podri rat Georgea W. Busha protiv Iraka, Tony Blair otpustio je svoga ministra za okoli Michaela Meachera. U nadlenosti ministra Meachera, koji je kasnije otvo reno istupao protiv Blairove odluke glede Iraka, bila je i trogo dinja studija o genetski modificiranim biljkama i njihovim posljedicama po okoli. Gospodin Meacher otvoreno je kritizi rao to znanstveno istraivanje GM kultura i pozvao Blairovu Vladu da napravi daleko temeljitija ispitivanja prije negoli ge netski modificiranim namirnicama zaspe stanovnike Velike Britanije. Postajao je nezgodan za genetsku revoluciju. Odgo vor na to bio je povik iz Francuske revolucije: "Odrubi mu gla vu!" Koliko god potpora Vlade Tonyja Blaira revoluciji GMO-a u poljoprivredi bila odluna, ona je blijeda u usporedbi s onom koju ta revolucija dobiva od Blairova bliskog prijatelja s one strane Atlantika. Sjedinjene Amerike Drave, kolijevka revo lucije GMO-a u svjetskoj poljoprivredi, imala je veliku pred nost u toj igri, jer je kontrolirala projekte i rasprave o toj temi.
5 John, dr. Brian: "On the Corruption of GM Science", lanak dostavljen asopisu GM Science Review, 20. oujka 2003.

78

ETVRTO POGLAVLJE

WASHINGTON BACA KOCKU ZA GMO: PIRIJEVARA ZVANA "BITNO EKVIVALENTNE" BILJKE

Poeci biotehnolokih istraivanja

Pitanje biotehnologije i genetski modificiranih biljaka prvi je put izilo iz amerikih znanstvenih laboratorija potkraj se damdesetih i poetkom osamdesetih godina 20. stoljea. Poli tika predsjednika Reagana, koji je na toj dunosti bio od 1980. do 1988., bila je preslik politike njegove bliske prijateljice britanske premijerke Margaret Thatcher. Izmeu to -dvoje po bornika nemijeanja drave u gospodarstvo i radikalne politike slobodnoga trita postojalo je vrlo posebno prijateljstvo. Ali, glede toga novoga znanstvenoga podruja, genetskog inenjerstva, kao posljedice znanstvenih istraivanja na podruju DNK/RNK iz prethodnih godina, Reaganova je Vlada odluila ne pustiti nikoga preda se u nastojanjima da Amerika na tome podruju bude zemlja broj jedan. 79

"Lai, puste lai "

Zanimljiv aspekt povijesti zakonodavstva s podruja GMO hrane i genetski manipuliranih proizvoda u Sjedinjenim Ame rikim Dravama, poevi od 1980-tih godina, bilo je pruanje potpore biotehnolokome agrobiznisu, u kojoj se oitovala pri stranost u korist agrobiznisa, i to od amerikih dravnih insti tucija kojima je bio povjeren mandat da tite zdravlje i sigur nost amerikoga naroda. Nekoliko godina prije negoli je prvi komercijalni GM proizvod stigao na ameriko trite Reaganova je Vlada potiho pripremala teren kako bi irom otvorila vrata kompaniji Mon santo i drugim privatnim kompanijama specijaliziranim za ge netski modificirane proizvode. Kljuna osoba u Reaganovoj Vladi za pitanje odnosa prema novome podruju genetski mo dificiranih proizvoda bio je bivi direktor CIA-e, tadanji ame riki potpredsjednik George H. W. Bush, otac dananjega pre dsjednika Busha. Poetkom 1980-tih brojne agrokorporacije urno su se ukljuivale u proizvodnju genetski modificiranih usjeva, lijekova za ivotinje i krmiva, a nije bilo nikakva sustava koji bi reguli rao razvoj, rizike i prodaju takvih proizvoda. Agrokompanije su se trudile da to stanje takvo i ostane. Vladu Reagana i Busha pokretao je projekt ukidanja svih regulatornih zakona i mjera, smanjenja dravnoga nadzora nad svim podrujima ivota. Proizvodnja sigurne hrane nije bila nikakav izuzetak, nego upra vo obrnuto, ak i ako je to znailo da e narod postati ljudska masa pokusnih kunia.

80

La zvana "bitna ekvivaIenitnost"

Godine 1986., tadanji potpredsjednik Bush potiho je u Bijeloj kui primio skupinu direktora velike kompanije za proizvodnju kemijskih proizvoda, Monsanta iz St. Louisa, na specijalni sastanak o strategiji. Svrha toga neobjavljenog sa stanka, po rijeima bive dunosnice amerikoga Ministarstva poljoprivrede Claire Hope Cummings, bila je razgovor o "deregulaciji" nove biotehnoloke industrije. Kompanija Monsanto imala je iza sebe dugu povijest suradnje s amerikom Vladom, ak i s Bushovom CIA-om. Tijekom 1960-tih godina ta je kom panija proizvodila smrtonosni herbicid Agent Orange za uni tavanje vegetacije u Vijetnamu. im je Bush postao predsjednikom, 1988., on i njegov pot predsjednik Dan Quayle, hitro su se latili provedbe ciljeva kom panije Monsanto u svrhu postizanja slobodnog nereguliranog trita za tu i druge velike kompanije specijalizirane za GM proizvode. Predsjednik Bush poduzeo je korake u smjeru ozakonjenja regulatornoga okvira koji je nekoliko godina prije toga dogovorio iza zatvorenih vrata. Njegov potpredsjednik Quayle, kao predsjednik njegova Vijea za trino natjecanje (Council on Competitiveness), najavio je da e "biotehnoloki proizvodi imati jednak nadzor kao i drugi proizvodi" i da "ih se nee koiti nepotrebnom regulacijom". Doista, nije donijet ni jedan jedini zakon, ni tada ni kasnije, unato tome to su neki zabrinuti kongresnici vrlo esto isticali da su takvi zakoni prijeko potrebni kako bi se njima uredili nepoznati rizici i mogue opa snosti genetski modificirane hrane po zdravlje. Okvir koji je Bush prihvatio bio je jednostavan: sukladno izraenim eljama biotehnoloke industrije, amerika e Vlada genetsko inenjerstvo na podruju biljaka, hrane i ivotinja drati tek proirenjem tradicionalnoga naina uzgoja biljaka i ivotinja. 81

Nadalje, Bushova je Vlada zakljuila da su tradicionalne amerike dravne institucije, tj. Ministarstvo poljoprivrede, Agencija za zatitu okolia (Environment Proteciton Agency, EPA), Uprava za hranu i lijekove (Food and Drug Administration, FDA) i Nacionalni institut za zdravstvo (National Insti tute of Health, NIH) sposobne procijeniti rizike na tome novo me podruju GM proizvoda te da nije potrebna nikakva nova institucija za nadzor toga tako revolucionarnoga novoga po druja. To nejasno stanje dovelo je do maksimalnog preklapanja nadlenosti i zbrke. To je kompaniji Monsanto i njoj slinima omoguilo maksimalan manevarski prostor za uvoenje ge netski modificiranih kultura. Istodobno se, glede vanjskoga svijeta, veini Amerikanaca inilo da se ti novi GM proizvodi, koji su se tek poeli pojavljivati, budno nadziru. Ljudi su, nara vno, mislili kako je Upravi za hranu i lijekove ili Nacionalnome institutu za zdravstvo stalo do njihove dobrobiti. Nisu imali pojma to se dogaa. Unato ozbiljnim upozorenjima znanstvenika o opasnosti ma od rekombinantne DNK i istraivanja s virusima, amerika se Vlada odluila za sustav u kojemu e kompanije "dragovolj no" same sebe kontrolirati. U toj ranoj fazi rijetki su ljudi obraa li pozornost na golemu vanost masovnog genetskog inenjerstva. S tim je procesom bio upoznat samo meli krug znanstvenika koje je financirala aica irokogrudnih zaklada, osobito Zaklada Rockefeller iz New Yorka. Godine 1992. predsjednik George H. W. Bush otvorio je Pandorinu kutiju GMO-a. Jednom izvrnom uredbom utvrdio je da su genetski modificirani usjevi i hrana "bitno ekvivalent ni" tradicionalno uzgajanim usjevima iste sorte, primjerice kukuruza, soje i rie. Doktrina o "bitnoj ekvivalentnosti" bila je zatitna znaka ukupne GMO revolucije. Njome se eljelo rei da se genetski modificirane usjeve moe drati jednakima konvencionalnim usjevima samo zato to se genetski modificirani kukuruz, soja 82

ili ria naoko ni po emu ne razlikuju od obinoga kukuruza, soje ili rie. Time je zgodno zaobiena kvalitativna unutarnja promjena, bez koje se ne mogu napraviti genetske promjene na nekoj sorti kukuruza ili bilo koje druge kulture. Kao to su istak nuli ozbiljni znanstvenici, koncept o "bitnoj ekvivalentnosti" sam je po sebi pseudoznanost. On je, kako je istaknuo znan stveni asopis Nature, "osmiljen u prvome redu da bi bio izlika za nedonoenje zakona koji bi zahtijevao biokemijska i toksiko loka ispitivanja". Zahvaljujui Bushovoj uredbi o "bitnoj ekvivalentnosti", nee, naravno, biti potrebne nikakve posebne regulatorne mjere. Nije sluajno da su agrokompanije bile oduevljene frazom o "bitnoj ekvivalentnosti". Monsanto i druge kompanije same su je izmislile. To je bila la, to su Bushovi savjetnici za znanost dobro znali. Genetsko modificiranje neke biljke ili organizma znai uzimanje stranih gena i njihovo ugraivanje u tu biljku ili organizam, primjerice, pamuk ili soju, kako bi se promijenila njihova genska struktura. A to nije mogue obinom repro dukcijom tih biljaka. Genetskim se inenjerstvom ugrauje gen druge vrste u neku biljku, a posljedice toga procesa nepoznate su i nepredvidive.1 Slijedom te uredbe Bushove Vlade iz 1992., koju je podrala i svaka sljedea amerika vlada, amerika se Vlada prema ge netski modificiranim organizmima, odnosno hrani, odnosi kao prema "prirodnim dodacima hrani", koji nisu podvrgnuti nikakvu posebnom ispitivanju. Na kraju krajeva, ako nije po trebno ispitivati kukuruz kako bi se vidjelo je li zdrav za prehra nu, zato bi se zamarali ispitivanjem "bitno ekvivalentnog" GM kukuruz koji proizvodi Monsanto ili neki drugi div s podruja agrobiznisa?
1 Cummings, Claire Hope: "Are GMO's being regulated or n o t " (Donose li se pravila o genetskom modificiranju ili ne?), Farm Newsfrom Cropchoice, 11. lipnja 2003., www.cropchoice.com.

83

U veini sluajeva, dravne institucije za nadzor jednostav no su prihvaale podatke koje su im velikoduno dostavljale kompanije za proizvodnju GM hrane i donosile ocjene da su odreeni novi proizvodi potpuno u redu. Dravne institucije nisu nikada donijele nikakvu odluku protivnu eljama i intere sima velikih agrokompanija.

"Najbolja hrana to je priroda da je "

Prva genetski modificirana namirnica koja se poela masov no prodavati na tritu bilo je kravlje mlijeko koje sadri ge netski modificirani ili rekombinantni govei hormon rasta, odnosno rBGH. Naime, rBGH, koji je proizvela i patentirala kompanija Monsanto, davao se kravama kako bi davale vie mlijeka. Uprava za hranu i lijekove proglasila je to mlijeko be zopasnim za ljusku prehranu prije negoli su bile dostupne in formacije o tome na koji nain to genetski manipulirano mlijeko moe utjecati na ljudsko zdravlje. Genetski modificirani govei hormon rasta bio je velika ku nja stoarima, koji su se borili za trite. Kompanija Monsan to prodavala ga je pod trinim nazivom Posilac i tvrdila da e krave, ako im se rBGH bude davao redovito, tj. svaka dva tjed na, davati 30% vie mlijeka. To je zvualo zadivljujue. Kompa nija Monsanto reklamirala je svoj proizvod tako stoje farmeri ma preporuivala da "ne izostave nijednu kravu iz toga tretma na". Jedan dravni povjerenik za poljoprivredu nazvao je rBGH "crackom za krave", zbog njegova nevjerojatno stimulirajueg djelovanja na koliinu mlijeka koje krave daju. Ali, Monsantov rBGH, tj. Posilac, nije samo stimulirao kra ve da daju 30% vie mlijeka. Istodobno je stimulirao i proizvo dnju jo jednoga hormona, IGF-1, koji regulira kravlji metabo lizam. Tu se poeo pojavljivati problem. 84

Kompanija Monsanto pokrenula je Rekombinantni hormon rasta, koji je kampanju kako bi ljudi pili to vie kompanija Monsanto prodavala kao njezina toboe zdrava mlijeka koje Prosilac, uz tvrdnju da e krave koje sadri njezin proizvod Prosilac. ga budu konzumirale davati vie mlijeka.

Progovorili su razni neovisni znanstvenici i upozoravali da Monsantov proizvod rBGH poveava razinu inzulin faktora ra sta (IGH-1) i da ga se moe povezati s pojavom raka. Jedan od najglasnijih bio je dr. Samuel Epstein, znanstvenik s Fakulteta za javno zdravstvo (School of Public Health) Sveuilita Illino is. Kao priznati autoritet za kancerogene, upozorio je na ra stui broj znanstvenih dokaza o povezanosti inzulin faktora rasta s nastankom raka u ljudi, koji se moe pojaviti i nakon vie godina. Ne zauuje injenica da hormonska stimulacija koja krave tjera da daju 30% vie mlijeka ima i druge posljedice. Farmeri su poeli izjavljivati da im krave prije "sagorijevaju", za samo dvije godine, i da mnoge imaju ozbiljne upale papaka ili vime na. Uz ostale probleme, to je znailo da krave ne mogu hodati. 85

A to je opet znailo da im se mora davati vie antibiotika za lijeenje upala. Uprava za hranu i lijekove opovrgavala je ta upozorenja, a pritom se koristila iskljuivo podacima koje je dobivala od kom panije Monsanto i otro je kritizirala neovisne znanstvenike. Glavni znanstvenik za rBGH u kompaniji Monsanto, dr. Robert Collier, ovako je uzvratio na kritike neovisnih znanstvenika: "Zapravo, Uprava za hranu i lijekove ve je nekoliko puta izda la priopenje o tome pitanju... Javno je vie puta izjavila da nema opasnosti po zdravlje... glede toga upueni ljudi nisu za brinuti". To ba nije bilo umirujue, s obzirom na incestuozni odnos izmeu kompanije Monsanto i vodeih ljudi u Upravi za hranu i lijekove. Zatim je, 1991., jedan znanstvenik sa Sveuilita Vermont dostavio tisku vijest o tome kako postoje dokazi o ozbiljnim zdravstvenim problemima u krava kojima se da je rBGH, ukljuujui i mastitis i deformiranu telad. Monsanto je prije toga potroio vie od pola milijuna dolara na ispitivanje rBGHa na Sveuilitu Vermont. Glavni znanstvenik na tome projek tu, suprotno svome zabrinutome kolegi, vjerojatno iz obzira prema ruci koja ga hrane, dao je prije toga brojne izjave u jav nosti u kojima je tvrdio kako krave kojima se da je rBGH ne maju nikakvih posebnih zdravstvenih problema u usporedbi s ostalim kravama. Spomenuta neoekivana dojava novinarima u najmanju je ruku dovela u nelagodu kompaniju Monsanto i 2 Sveuilite Vermont. Ameriki Glavni ured za knjigovodstvo (General Accounting Office), koji je istrana ruka amerikoga Kongresa, bio je pozvan istraiti te navode. I Sveuilite Vermont i kompanija Monsanto odbili su suraivati pa je Ured na kraju bio prisiljen
2 Ferrara, Jennifer: "Revolving Doors: Monsanto and t h e Regulators" (Kruna vrata: Monsanto i kontrolori", The Ecologist, rujan/listopad 1998., Velika Britanija.

86

odustati, bez ikakvih rezultata. Tek nakon vie godina Sveuili te Vermont objavilo je svoje podatke, koji su pokazali da po stoje negativni uinci po zdravlje. A tada je bilo prekasno. Godine 1991. Uprava za hranu i lijekove uvela je novo rad no mjesto - zamjenika povjerenika za provedbu mjera, koji je trebao kontrolirati politiku te uprave prema genetski modifici ranoj hrani. Na to je mjesto imenovan Michael R. Taylor, koji je do tada bio washingtonski odvjetnik, ali ne neki obini washingtonski odvjetnik, nego odvjetnik koji je uspjeno zastupao Monsanto i druge biotehnoloke kompanije u sporovima veza nim za podruje dravne regulative, kao pravni strunjak za hranu i lijekove iz mone washingtonske odvjetnike tvrtke King & Spalding. Poetkom devedesetih godina jedan od visokih poloaja u Upravi za hranu i lijekove preuzela je i glavna znanstvenica kompanije Monsanto dr. Margaret Miller. Postala je zamjeni com direktora za sigurnost ljudske hrane. Na tome je poloaju dr. Miller osobno i proizvoljno promijenila antibiotski standard Uprave za hranu i lijekove i dopustivu razinu antibiotika, koju farmeri smiju stavljati u mlijeko, poveala za 100 puta. Tako je raistila put proizvodu rBGH, kao biznisu kompanije Mon santo koji je poeo cvjetati. Bilo je to ugodno drutvo, neki bi moda rekli incestuozno, prepuno potencijalnih sukoba inte resa. Michael Taylor, kao dunosnik Uprave za hranu i lijekove, smatrao je kako na deklaracijama GM proizvoda ne treba isti cati injenicu da su ti prozvodi genetski modificirani. To njego vo miljenje na zauuje, ali je slijedom njega donijeta takva odluka. Uprava za hranu i lijekove, voena mudrom Taylorovom rukom, istodobno je donijela odluku da se podaci o procjeni rizika, poput onih o teladi ili djeci koja zbog takve hrane dolaze na svijet nakazna, mogu javnosti uskratiti kao "povjerljivi po slovni podaci". Kad bi procurilo u javnost da Monsanto ili Dow 87

ili neka druga biotehnoloka kompanija prouzrouju groteskne deformacije u ivotinja koje se hrane genetski modificiranom hranom, to bi moglo imati negativne posljedice po cijene dio nica tih kompanija. Takva je, u svakom sluaju, bila logika - ta uvrnuta logika koja kae: "Vrijednost vlasnikoga udjela tiber Alles". Kao to je James Maryansky, koordinator za biotehnologiju u Upravi za hranu i lijekove, primijetio: "Uprava za hranu i lijekove ne eli obvezati potroae da na GM proizvodima obvez no istiu taj podatak, iz straha da bi potroai to mogli i proi tati". Odvjetnik koji je zastupao kompaniju Monsanto postavljen je na poloaj osobe zaduene za politiku genetski modificirane hrane u glavnoj amerikoj dravnoj instituciji za kontrolu hra ne. Kako i prilii, nakon stoje revni dravni djelatnik Michael Taylor otiao iz Uprave za hranu i lijekove, kompanija Monsan to nagradila ga je tako to ga je postavila za potpredsjednika 3 svoje Slube za odnose s javnou.

3 Druker, Steven M.: "Bio-deception: How the Food and Drug Administration is Misrepresenting the Facts about Risks of Genetically Engineered Foods" (Bioprijevara: kako Uprava za hranu i lijekove krivotvori injenice o rizicima konzumiranja genetski modificirane hrane", www.psrast.org/ fdalawstmore.htm. Druker je ovu izjavu sroio u svibnju 1998., kao dio tube koju je pokrenuo protiv Uprave za hranu i lijekove, u kojoj je traio da ta uprava zahtijeva obvezatno testiranje genetski modificirane hrane i navoe nje toga podatka na deklaraciji takvih proizvoda. U Sjedinjenim Amerikim Dravama nijedno od toga se ne radi.

88

Uprava za hranu i lijekove i kompanija Monsanto muzu javnost

Godine 1994., nakon proteka prikladnog razdoblja, Uprava za hranu i lijekove odobrila je prodaju mlijeka koje sadri rBGH. Sukladno pravilima te uprave, na deklaraciji toga mlijeka taj podatak, naravno, nije stajao, pa potroai nisu morali imati nikakvih nepotrebnih briga glede toga izlau li sebe i svoju djecu uzronicima raka i drugim iznenaenjima. Potroa to nee

Kompanija Monsanto, vodei svjetski proizvoa GM sjemena, meta je mno gih prosvjeda zbog njezinih smrtonosnih proizvoda poput dioksina i Agnet Orangea.

saznati. Nakon to su takori kojima je davan Monsantov Prosilac dobili leukemiju i druge vrste raka, izmijenjen je ameriki Zakon o zdravoj hrani i lijekovima kako bi se omoguila pro daja u svrhu ljudske prehrane, bez upozorenja na deklaraciji, onih proizvoda koji prouzrouju rak u laboratorijskih ivotinja. 89

Nezadovoljna time to genetski modificiranim mlijekom hrani samo vlastiti neoprezni narod, amerika je Vlada, kao doprinos irenju trita za kompaniju Monsanto i njezin rBGH, napravila snaan pritisak na meksiku i kanadsku Vladu da i one odobre uporabu toga proizvoda. No, godine 1998. bandu iz Uprave za hranu i lijekove i kom panije Monsanto snalo je grdno iznenaenje. U sijenju 1999. kanadska inaica Upravi za hranu i lijekove, zvana Health Canada (Kanadsko zdravstvo), usprotivila se SAD-u i izdala slu benu "notu o neslaganju", kojom je odbila odobriti daljnju prodaju rBGH-a u Kanadi. Taj je potez uslijedio poslije snanog pritiska kanadskoga Udruenja lijenika i veterinara i Kraljevskoga medicinskog fakulteta zbog tetnih posljedica konzumiranja mlijeka koje sadri rBGH, ukljuujui i dokaze o uzrokovanju epavosti i o reproduktivnim problemima. Kompanija Monsanto silno se eljela sa svojim rBGH-om probiti na kanadsko trite. Ila je ak tako daleko da je, prema jednome izvjeu kanadske televi zijske kue CBC, jedan njezin dunosnik pokuao podmititi jednoga dunosnika Kanadskoga zdravstva - lana kanadske dravne komisije za ta pitanja. Ponudila mu je jedan do dva milijuna dolara kako bi, bez daljnjih ispitivanja, isposlovao odo brenje za prodaju takvoga mlijeka u Kanadi. Uvrijeeni kana dski dunosnik navodno ga je upitao "Je li to mito?" i sastanak je zavrio. I posebni odbor Europske zajednice, sastavljen od priznatih strunjaka, zakljuio je, kao to su pokazali i kanadski nalazi, da rBGH nema samo ve spomenute tetne posljedice, nego da postoji i velika opasnost da on izaziva rak dojke i prostate u ljudi. Zatim je, u kolovozu 1999., Agencija za sigurnost hrane UNa (United Nations Food Safety Agency), tj. njezina Komisija za zakon o prehrani (Codex Almentarius Commission), jednogla sno podrala moratorij Europske unije iz 1993. na uvoz mlijeka 90

s rBGH-om kompanije Monsanto. Tako je Monsantov rBGH dobio zabranu ulaska u Europsku uniju.4 Ta sitna nezgoda nee obeshrabriti uporne birokrate iz Upra ve za hranu i lijekove ni njihove prijatelje iz kompanije Mon santo. Budui da je Uprava za hranu i lijekove zabranila da se na deklaraciji genetski modificiranih proizvoda navodi taj po datak, ameriki narod nije bio svjestan te opasnosti i zadovolj no je pio to mlijeko, uz reklamne poticaje da je mlijeko dobro za zdravlje. Krilatica u reklamama mlijene industrije glasila je: "Najbolja hrana to je priroda da je". Ameriki su mediji s dunim potovanjem utjeli o spomenutoj odluci Ujedinjenih naroda, kao i o odlukama Kanade i Europske unije. Ameriko me je narodu jednostavno reeno da je Europska unija odbila uvoziti ameriku govedinu zato to eli nanijeti tetu amerikim stoarima. Jedini zabrinuti znanstvenik iz Uprave za hranu i lijekove koji je odbio sve to mirno promatrati bio je dr. veterine Richard Burroughs. Od 1979. do 1989., kada je otputen, bio je nadlean za nadzor ivotinjskih lijekova poput rBGH-a. Od 1985. bio je na elu tima koji je u Upravi za hranu i lijekove nadzirao taj proizvod i s tim je procesom nadzora bio izravno povezan go tovo pet godina. Upravo je on ranije napisao pravila postupanja pri utvrivanju zdravstvenog stanja ivotinja i, u provedbi tih pravila, pregledavao podatke koje su mu dostavljali proizvo ai rBGH-a, ukljuujui i podatke dobivene od kompanije Mon santo. Godine 1991. asopis Eating Well citirao je dr. Burroughsa, tj. njegovu izjavu o promjenama u Upravi za hranu i lijekove, koje su se poele dogaati sredinom 1980-tih godina. Rekao je

PRNewswire: "Monsanto's Genetically Modified Milk Ruled Unsafe by the United Nations" (Ujedinjeni narodi donijeli odluku da je Monsantovo genetski modificirano mlijeko nezdravo), Chicago, 18. kolovoza 1999. John. R. Louma: u Mother Jones, sijeanj/veljaa 2000.

91

kako je sueljen s predstavnicima velikih kompanija koji ele da Uprava za hranu i lijekove olabavi stroga pravila za ispiti vanje hrane te da je vidio kako velike kompanije tijekom poku snih ispitivanja rBGH-a uklanjaju oboljele krave i na druge nai ne manipuliraju podacima s namjerom da problemi povezani sa zdravljem i sigurnosti hrane "nestanu". Usprotivio se popustljivosti te uprave i promjeni njezine uloge - od uvara javnoga zdravstva u zatitnika profita velikih kompanija. Upravu za hranu i lijekove kritizirao je i u svojim izjavama pred kongresnim istraiteljima, u svjedoenju pred tijelima dravnoga sudstva i u izjavama za tisak. U samoj Upravi odbacio je kao nedostatne niz studija o sigurnosti hrane koje su financirale velike kompanije. Nakrajuje, u studenome 1989., dobio otkaz zbog "nekompetentnosti". Uprava za hranu i lijekove ne samo to nije profesionalno djelovala slijedom dokaza o tome da je rBGH opasan, nego je taj proizvod kompanije Monsanto promicala, i prije negoli je odobren za uporabu i poslije toga. Dr. Michael Hansen iz Udruge potroaa (Consumers Union) izjavio je da se Uprava za hranu i lijekove ponaa kao promicatelj rBGH-a, jer izdaje priopenja za medije u kojima reklamira taj proizvod, hvali ga u svojim izjavama za javnost i o njemu pie pozitivne lanke u svojemu asopisu FDA Consumer. U travnju 1998. dvoje poduzetnih i nagraivanih amerikih televizijskih novinara iz utjecajne televizijske kue Fox, koja je u vlasnitvu medijskoga tajkuna Ruperta Murdocha, napravilo je izuzetnu priu o aferi s rBGH-om i o njegovim posljedicama po zdravlje. Bili su to Jane Akre i njezin suprug Steve. Na priti sak kompanije Monsanto televizijska kua Fox oboma je dala otkaz, a njihovu priu sasjekla i iskrivila. Brani par Akre tuio je kuu Fox. U kolovozu 2000., odlukom porote na Sudu sa vezne drave Floride, dosuena im je odteta od 425.000 dola ra, uz obrazloenje Suda da je televizijska kua Fox "namjerno 92

i proizvoljno falsificirala i iskrivila priu tuitelja o rBGH-u".5 Televizija Fox i kompanija Monsanto, kao dvije bogate kue, uloile su albu drugostupanjskome sudu, koji je tu presudu ukinuo. Kompanija Monsanto nastavila je nesmetano reklami rati i prodavati svoje mlijeko s rBGH-om. Uprava za hranu i lijekove nije se oglasila. Kao to ree jedan bivi dunosnik amerikoga Ministarstva poljoprivrede, vodilja za reguliranje genetski modificirane hrane glasi: "Nita ne govori i nita ne pitaj", to znai: "Ako prehrambena industrija ne govori vlasti ma ono to zna o svojim genetski modificiranim proizvodima, vlasti nita ne pitaju". To ba i nije utjeha ljudima zabrinutim za zdravlje i sigurnost hrane. No, malo je onih koji su doista svjesni pravoga stanja stvari, jer na povrini izgleda kao da Uprava za hranu i lijekove i druge relevantne institucije tite zdravlje i interes ljudi glede toga novoga podruja - proizvo dnje genetski modificirane hrane. U sijenju 2004., nakon to je Uprava za hranu i lijekove utvrdila da genetski modificirani proizvod kompanije Monsan to zvan Prosilac sadri nedoputene koliine otrova, ta je kom panija najavila da e smanjiti prodaju toga proizvoda za 50%. Mnogi su tada mislili da e Monsanto potiho taj proizvod po vui. No, kako je Monsanto kompanija koju nita ne moe omesti, a ponajmanje dokazi o opasnosti njezinih proizvoda po zdravlje ljudi, poslije godinu dana najavila je kako planira proizvodnju Prosilaca poveati do razine od 7% najvee proizvo dnje iz ranijega razdoblja. Ta je kompanija dola pod veliki pritisak, ne samo ame rikih graana, zbog tetnih posljedica po zdravlje, nego i far mera, koji su shvatili da je poveanje proizvodnje mlijeka od 30% samo jo vie zaguilo ameriko trite, na kojemu je po5 BGH Bulletin: "Hidden Danger in Your Milk: Jury Verdict Overturned on Legal Technicality" (Skrivena opasnost u vaemu mlijeku: presuda porote oborena zbog proceduralnih razloga), www.foxbghsuit.com.

93

nuda mlijeka ionako ve bila znatno vea od potranje, pa je to novo poveanje ponude mlijeka samo dovelo do naglog smanjenja njegove cijene. U to je vrijeme kompanija Monsanto krenula u preuzimanje svjetskoga trita sjemena, i to za uzgoj onih kultura koje ine temeljnu prehranu ljudi i ivotinja.

Ugodni odnosi kompanije Monsanto i amerike Vlade

Opisani odnosi izmeu velikih proizvoaa genetski modi ficirana sjemena, poput kompanija Monsanto, DuPont i Dow AgroSciences, i amerike Vlade nisu bili sluajni. Kao to smo ve spomenuli, Vlada je od prvih godina mandata predsjednika Reagana poticala razvoj zakonski neregulirana GM sjemena kao strateki prioritet. Bilo je to znatno prije negoli je ikome bilo jasno je li takvo manipuliranje prirode uope poeljno. Jedna je stvar kada Vlada da je stipendiju za neko dugorono laborato rijsko znanstveno istraivanje. A kada Vlada irom otvori vrata neispitanim i potencijalno opasnim novim postupcima, koji mogu imati posljedica po opskrbu temeljnim namirnicama u zemlji, a kamoli na cijelome planetu, onda je to neto sasvim drugo. Washingtonska je Vlada ve dugo poznata kao, kako su to neki nazvali, "vlada krunih vrata". Taj je naziv dobila zbog uobiajren prakse po kojoj njezini dunosnici, nakon to im istekne mandat, odlaze na visoke poloaje u velikim korpora cijama s kojih e, zahvaljujui svojemu utjecaju i vezama, pri donijeti napretku korporacije. Ta praksa vrijedi i u obrnutome smjeru, to znai da elne osobe raznih korporacija bivaju po stavljene na najvie dunosti u Vladi, s kojih opet, unutar Vla de, promiu i pomau probitku korporacija. 94

Rijetko je koja kompanija tu igru "krunih vrata" izvodila tako majstorski kao kompanija Monsanto. Ona je bila jedan od najveih donatora za predsjednike kampanje kandidata obiju velikih stranaka, i Republikanske i Demokratske. Dvanaestori ci lanova Pododbora za mljekarstvo Odbora za poljoprivredu Zastupnikoga doma amerikoga Kongresa, u vrijeme polemike oko toga mora li na mlijeku kompanije Monsanto koje sadri rBGH taj podatak biti oznaen, nije bila nepoznata velikodu nost te kompanije u vrijeme predizbornih kampanja. Od te su kompanije za svoje kampanje dobili ukupno 711.000 dolara. Nije ba bilo mogue rei kako ta injenica nije utjecala na odluku spomenutoga odbora o tome da kompanija Monsanto nije obvezna podatak o GMO-u unositi na deklaraciju spome nutoga mlijeka. Bila je to odluka u korist kompanije Monsanto. Odbor je tom odlukom unitio prijedlog zakona o obveznom isticanju podatka o GMO-u na deklaraciji proizvoda. Kompanija Monsanto bila je izuzetno sposobna u posta vljanju svojih kljunih dunosnika na relevantne poloaje u institucijama amerike Vlade. Ministrica za poljoprivredu u Vladi Georgea W. Busha, Ann Veneman, stigla je u Washington 2001. s poloaja direktora kompanije Calgene, koja je u sastavu kompanije Monsanto. Ministar obrane Donald Rumsfeld, prije stupanja na tu dunost, bio je glavni direktor Monsantove kompanije G. D. Searle. Bivi predstavnik za trgovinu i osobni pravnik predsjednika Billa Clintona Mickev Kantor otiao je iz Vlade da bi preuzeo mjesto lana Upravnoga odbo ra kompanije Monsanto. U Upravnome odboru te kompanije bili su i William D. Ruckelshaus, koji je u vrijeme predsjednika Nbcona i Reagana bio direktor Agencije za zatitu okolia (Environmental Protection Agency, skraeno EPA). Doktor medi cine Michael A. Friedman, vii potpredsjednik za klinike po slove u Monsantovoj farmaceutskoj kompaniji G. D. Searle, ranije je bio vritelj dunosti direktora Uprave za hranu i lijeko ve. Marcia Hale, direktorica za poslove s britanskom Vladom u 95

kompaniji Monsanto, ranije je bila pomonica predsjednika Clintona za meuvladine poslove. Linda J. Fisher, potpredsjed nica za javne poslove u kompaniji Monsanto bila je upravitelji ca Ureda za prevenciju, pesticide i toksine supstance (Office o Prevention, Pesticides, and Toxic Substances) u dravnoj Agen ciji za zatitu okolia. Pravni savjetnik kompanije Monsanto Jack Watson bio je ef Stoera Bijele kue za vrijeme mandata predsjednika Cartera. Takav ili slian obrazac krunih vrata, odnosno sukoba inte resa izmeu visokih dunosnika dravnih institucija odgovor nih za politiku hrane i njihovih sponzora - velikih kompanija poput Monsanta, Dowa, DuPonta i drugih agrodivova i biotehnolokih igraa - na djelu je najmanje od vremena predsjed nika Reagana do sadanjega Georgea W. Busha. Malo pomalo, zakljuak se nije mogao izbjei: amerika je Vlada bila glavni katalizator "genetske revolucije", genetski modificiranih kultura i njihova irenja diljem svijeta. Ona je na taj nain djelovala u suglasju s divovskim agrokemijskim kom panijama poput Monsanta i Dowa, kao da su privatni interes, odnosno interes privatnih kompanija i javni interes jedno te isto. Je li ta potpora amerike Vlade, danas s pravom zvane naj monijom vladom na cijelome planetu, samo jo jedan sluaj golema utjecaja pohlepnih privatnih kompanija koje korumpi raju dravne dunosnike? ini se da nije tako, budui da je moni GMO lobby bio vrsto usidren u Bijeloj kui i u Kongre su, ak u Vrhovnome sudu, koji je donio povijesnu presudu u korist proizvoaa genetski modificiranih proizvoda, a protiv farmera. Kako je mogue objasniti nevjerojatnu potporu ak etiriju amerikih predsjednika agrokemijskome lobbyju GMO-a? Kako objasniti zato je Bili Clinton stavio na kocku autoritet svoga poloaja predsjednika i od britanskoga premijera zatraio da uutka ovjeka koji je kritizirao genetski modificirane usjeve? 96

Kako objasniti nevjerojatnu sposobnost kompanija poput Monsanta da meu dravnim dunosnicima proguraju svoje interese, unato tolikim dokazima o potencijalnoj opasnosti po zdravlje ljudi? Stoje to nagnalo etvoricu amerikih predsjed nika da zdravlje nacije dovedu u opasnost s nesagledivim po sljedicama, unato upozorenjima brojnih znanstvenika, ak i nekih dravnih dunosnika nadlenih za javno zdravstvo? Odgovor na ovo pitanje nije ba bio tako skriven onima koji su ga bili spremni traiti. Ali taj je odgovor bio tako okantan da su se rijetki usudili o tome i razmiljati. Ova smiona strate gija hrane traje od vremena svjetske krize hrane s poetka se damdesetih godina 20. stoljea. Tada je zaeta sudbonosna po litika, ije e posljedice nepovratno promijeniti dinamiku glo balne sigurnosti hrane.

97

PETO POGLAVLJE

PREPREDENI DICK NIXON I JO PREPREDENIJI ROCKEFELLERI

Ameriki pomak paradigme zvan Vijetnam
Kada je Richard Nixon u sijenju 1969. preuzeo kljueve Bijele kue, Sjedinjene Amerike Drave bile su u dubokoj kri zi. Vrlo mala skupina odabranih vidjela je tu krizu kao dugo oekivanu priliku. Veina, pak, nije. Sljedeih est godina Nixon e biti predsjednikom prvoga velikoga vojnoga poraza to su ga Sjedinjene Amerike Drave pretrpjele - gubitka Vijetnamskoga rata. Stotine tisua ame rikih studenata mariralo je na "Washington prosvjedujui pro tiv toga rata, koji se inio krajnje besmislenim. Moral mladih vojnih obveznika pao je u Vijetnamu do najnie mogue razi ne, vladala je ovisnost o drogi, a buntovni i ogoreni vojnici na bojitima su bombama ili na druge naine ubijali svoje subor ce. Tijela amerike mladosti vraala su se kui u vreama. I ameriko gospodarstvo bilo je u dubokoj krizi. Njegovu nadmo iz vremena poslije Drugoga svjetskoga rata tada su prvi put nadila nova i uinkovitija gospodarstva Zapadne Europe i Japana. Godine 1969., kada je Nixon preuzimao dunost pre dsjednika, i dolar je ve bio uao u smrtnu krizu, jer su sredi nje banke stranih zemalja zahtijevale zlato umjesto papirna tih dolara. Dobit amerikih kompanija, koja je od Drugoga 99

svjetskoga rata stalno rasla, doivjela je vrhunac 1965. i od tada se stalno smanjivala. Amerike su kompanije stjecale daleko vee profite u stranim zemljama, kupnjom stranih kompanija. Bio je to poetak stvaranja amerikih multinacionalnih kompa nija, pretea globalizacije. U tradicionalnoj amerikoj privredi sve je vie ljudi ostajalo bez posla. Nekada vrsti stup amerike industrijske nadmoi velikom je brzinom nestajao. Amerika industrijska postrojenja izjedala je hra, jer su amerike tvornice, izgraene prije i za vrijeme Drugoga svjetsko ga rata, u usporedbi s modernom novom industrijom Zapadne

Od prdsjednikih izbora iz 1960. Nelson Rockefeller arko je elio postati amerikim predsjednikom. Uspjelo mu je postati tek potpredsjednikom Geralda Forda. Zapravo, Fordov naelnik Glavnog stoera Don Rumsfeld nago vorio je Forda da ne podupre Rockefellera kao predsjednikoga kandidata na izborima 1976., kada je kandidat bio Jimmy Carter.

100

Europe i Japana bile zastarjele. Amerike kompanije bile su sueljene sa snanom recesijom, ak krizom. A banke su svim silama nastojale pronai unosna podruja za davanje kredita. Od 1960. do 1974. u svakome kutku amerikoga gospodarstva krediti su dosegnuli neviene razine. Svi krediti zajedno, po slovni, hipotekarni za kupnju kua, potroaki i oni lokalnih tijela vlasti, poveali su se do 1974. za 300%. Tijekom tih istih 15 godina dug amerike Vlade poveao se za nevjerojatnih 1.000%. Poetkom 1970-tih godina Sjedinjene Amerike Drave bile su, po svim tradicionalnim mjerilima, u dubokoj eko nomskoj krizi. Nije udo stoje u drugim zemljama rastao skep ticizam u mogunost da e dolar uspjeti odrati vrijednost u odnosu na zlato. Samo dvadeset i pet godina poslije uvoenja Brettomvoodskog monetarnog sustava, koji je utemeljen 1944., "ameriko stoljee", onakvo kakvim ga je osmislio ameriki politiki ustroj, u svojim je temeljima ubrzano srljalo u probleme. Ti su proble mi u krugovima istoga toga ustroja i njegovih bogatih obitelji doveli do potrage za novim podrujima stjecanja profita. Proizvodnja hrane, kasnije poznata kao ameriki agrobiznis, ezdesetih e godina 20. stoljea, uz sve skuplju naftu, postati vitalnim potpornjem nove amerike ekonomske prevlasti. Neki su to nazvali pomakom paradigme.1 Vijetnamski rat i podjele u drutvu koje je taj rat izazvao trajali su do poniavajue ostavke predsjednika Nixona iz ko lovoza 1974., koji je i sam bio rtva borbe za mo unutar ame rikoga ustroja. Nema osobe koja je u tim igrama moi imala toliko odluujuu ulogu kao bivi guverner savezne drave New
1 Tekst o izradi projekta Studija o ratu i miru (War and Peace Studies), na web stranici newyorkoga Vijea za inozemne odnose: www.cfr.org. Lue, Henry: "The American Century", Life, 17. veljae 1941. Smith, Neil: American Empire: Roosevelt's Geographer and the Prelude to Globalization, University of California Press, Berkelev, 2003. Frank, Andre Gunder: "Crisis: In the World Econ o m y " (Kriza: u svjetskoj ekonomiji), Heineman, London, 1980.

101

York Nelson Rockefeller, ovjek koji bi rado postao predsjed nikom da je mogao. To mu je, usred krize predsjednika Nixona, bio glavni cilj. Zajedno s braom Davidom, Laurenceom, Johnom i Winthropom, Nelson Rockefeller upravljao je zakladom svoje obitelji zvanom Zaklada Rockefeller (Rockefeller Foun dation) i brojnim drugim organizacijama osloboenim od pla anja poreza, poput Zaklade brae Rockefeller (Rockefeller Brothers Fund). Na poetku sedamdesetih godina, kada su svijet razdirale krize, neke utjecajne figure iz amerikoga politikoga ustroja donijele su odluku o drastinoj promjeni smjera amerike svjetske politike. U tome su smislu najutjecajnije figure bili braa David i Nelson Rockefeller te skupina utjecajnih politiara i poslovnih ljudi oko njihove obitelji. U to je vrijeme sredite moi obitelji Rockefeller bila ekskluzivna newyorka organizacija zvana Vijee za inozemne odnose (Council on Foreign Relations, skraeno CFR). Tada su Rockefelleri bili sredite moi amerikoga poli tikoga ustroja, sredite koje je ezdesetih godina 20. stoljea vladalo amerikim trustovima mozgova, sveuilitima, ustrojem vlasti i privatnim biznisom. Ameriki ministar vanjskih poslo va Henry Kissinger bio je njihov odabrani tienik, kojega su potkraj pedesetih godina unovaili izravno sa Sveuilita Harvad i ukljuili ga u projekt osnivanja Zaklade Rockefeller. Brat Nelson ubrzo e postati amerikim potpredsjednikom, to je bilo samo korak od prieljkovanoga poloaja predsjednika.2

2 Gavin, Francis J.: "Ideas, Power and the Politics of America's Interna tional Monetary Policy during the 1960's" (Ideje, mo i politika amerike meunarodne politike tijekom 1960-tih godina), www.utexas.edu/lbj/faculty/gavin. Vidi i: Engdahl, F. William: Stoljee rata: anglo-amerika naftna politika i novi svjetski poredak, AGM, Zagreb, 1999., poglavlje o francuskom predsjed niku De Gaulleu i pitanju zlata. Takoer: Central Intelligence Agency, Directorate of Intelligence: "French Actions and the Recent Gold Crisis", Washington, D.C., 20. oujka 1968.

102

"Kriza demokracije" Davida Rockefellera

Jedna od dalekosenih reakcija uega kruga amerikoga po litikoga ustroja na krizu amerike prevlasti iz 1960-tih godina bila je odluka o novoj podjeli ekonomskoga plijena na svjetskoj razini. Tada je Japan prvi put pozvan u klub "bogatih". Godine 1973., poslije jednog sastanka na kojemu je sudjelo valo tristotinjak utjecajnih prijatelja brae Rockefeller, koje su oni osobno odabrali, a bilo ih je iz Europe, Sjeverne Amerike i Japana, David Rockefeller proirio je svoj krug prijatelja na utjecajnim poloajima i osnovao moni novi svjetski politiki krug zvan Trilateralna komisija. Meu utemeljiteljima toga tijela bili su, uz Georgea H. W. Busha, Zbigniew Brzezinski i guver ner savezne drave Georgije i uzgajiva kikirikija Jimmy Carter.
David Rockefeller, kojega se od 1970-tih do 1990-tih godina dralo jednim od najmonijih ljudi na svijetu. Kao pred sjednik banke Chase Manhat tan, poslije naftne kri iz 1973. izreirao je stvaranje petrodolara, kao i krizu vanjskoga duga u Latinskoj Americi kako bi svojim poslovnim prijateljima omoguio jeftino kupovanje La tinske Amerike.

U tome elitnome klubu bili su i Paul Volcker, kojega je pre dsjednik Jimmy Carter kasnije postavio na poloaj predsjed nika Sredinje banke, i Alan Greenspan. Nije to bila nimalo beznaajna ni kratkorona operacija. Zamisao o osnivanju jo jedne elitne organizacije, sline amerikome Vijeu za inozemne odnose, ali u suradnji s poli tikom elitom ne samo Zapadne Europe nego, po prvi put, i Japana, rodila se u razgovorima Davida Rockefeilera i njegova 103

susjeda iz savezne drave Maine Zbigniewa Brzezinskog. Brzezinski je u to vrijeme bio profesor u Centru za ruske studije na Sveuilitu Columbia, koji je dobivao velikodune donacije od Zaklade Rockefeller. Nedugo prije toga napisao je knjigu Between Two Ages (Iz meu dvaju doba). Rockefelleru je predloio konsolidaciju utjecaja amerikih kompanija i banaka na svjetskoj razini ni zom redovitih sastanaka o kreiranju politike, iza zatvorenih vrata, na kojima e sudjelovati birane poslovne elite Europe, Sjeverne Amerike i Japana. Njegova se gledita nisu ba podudarala s "otrcanim" tradi cionalnim amerikim priama o demokraciji i slobodi. U svojoj malo poznatoj knjizi pod naslovom Between Two Ages: America's Role in the Technotronic Era (Izmeu dvaju doba: uloga Amerike u tehnotronskoj eri), objavljenoj 1970., on govori o "vladajuoj eliti" i bez uvijanja kae: "Drutvom e vladati elita... (koja) se nee libiti svoje politike ciljeve postizati primjenom najmo dernijih tehnolokih sredstava za stvaranje utjecaja na ponaanje javnosti i za dranje drutva pod strogim nadzorom i kontro lom". Jasno je da je Brzezinski bio pogodna osoba za poloaj prvo ga izvrnoga direktora Rockefellerove Trilateralne komisije. Ta elitna privatna organizacija iza zatvorenih vrata organizi rana je radi postavljanja temelja novoj globalnoj strategiji me unarodne elite, ija financijska, ekonomska i politika teina nije imala premca. Ambicija te organizacije bila je stvoriti, kako je to njezin lan George H. W. Bush kasnije nazvao, "novi svjetski poredak", sazdan na projektima Rockefellera i njemu slinih bogatih interesnih skupina. Ona je postavila temelje za projekt koji e devedesetih godina 20. stoljea postati poznat kao "globalizacija". Jedan od prvih projekata to ga je izdala Rockefellerova sku pina iz Trilateralne komisije izradio je profesor sa Sveuilita Harvard Samuel Huntington. To je ona osoba koja e kasnije, 104

sredinom 1990-tih, izraditi prijepornu tezu o "sukobu civiliza cija", tezu koja je postavila temelje za rat Bushove Vlade zvan "rat protiv terora". Huntingtonov projekt iz 1975. nosio je naslov "Kriza de mokracije" (The Crisis of Democracy). Za Huntingtona i visokopozicionirane suradnike Davida Rockefellera iz Trilateralne komisije, "kriza" se sastojala od injenice da su tisue obinih amerikih graana poele prosvjedovati protiv politike svoje Vlade. Americi, tj. njezinoj monoj eliti, prijetila je opasnost, kako je izjavio Huntington, od "vika demokracije". Za krugo ve oko Huntingtona i Davida Rockefellera ameriki su "uroe nici" postajali previe "nemirni". Huntington je nadalje upozorio: "Uinkovito funkcioniranje demokratskoga politikoga sustava obino zahtijeva odreenu dozu maloduja i nesudjelovanja nekih pojedinaca i skupina". I, dodao: "...tajnost i prijevara... jesu... nerazdvojivi atributi... vladanja". Po njihovu miljenju, nepouzdana priroda vlasti u demo kratskim zemljama, podlona pritiscima nepredvidiva raspoloenja naroda, samo pokazuje koliko je mudro, primjeri ce, privatizirati dravna poduzea i ukloniti privrednu regulati vu. Pokret za uklanjanje regulative i privatizaciju dravnih sluba zapravo je poeo jo u vrijeme predsjednika Jimmyja Cartera, osobnog odabranika Davida Rockefellera i jednoga od utemelji telja Trilateralne komisije. To se ba i nije podudaralo s pjesmom "Prelijepa Amerika". Bio je to poziv na uzbunu monoga amerikoga ustroja i njego vih bogatih mecena. Drastina stanja zahtijevaju primjenu dra stinih mjera. Dugogodinji tienik obitelji Rockefeller za vanjsku poli tiku Henry Kissinger upravo je tada, 1973., krenuo preuzeti potpunu kontrolu nad amerikim aparatom za vanjsku poli tiku. Kao ovjek koji je istodobno bio i ministar vanjskih poslo va i predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost, u sredi105

te svoje politike i diplomacije, uz geopolitiku nafte, postavit e i proizvodnju hrane. 3 Hrana je nekada imala strateku ulogu, no s poetkom Hla dnoga rata ipak ne tako sredinju u amerikoj vanjskoj politici. Bila je prikrivena retorikim imenima za razne programe, koji su zvuali pozitivno, poput onoga "Hrana za mir" (P. L. 480). Amerika je Vlada esto izjavljivala kako su njezine dotacije za izvoz prehrambenih proizvoda povezane s pritiskom domaih farmera. Bilo je to daleko od pravih razloga, ali je posluilo za prikrivanje pravoga stanja stvari, tj. injenice da se amerika poljoprivreda, iz malih obiteljskih farma, upravo pretvarala u poljoprivredu kojom e dominirati divovski globalni agrokoncerni. Dominacija nad svjetskom trgovinom poljoprivrednim proizvodima bit e jedna od okosnica poslijeratne amerike politike, uz dominaciju nad svjetskim tritima nafte i nad pro dajom oruja zemljama izvan komunistikoga bloka. U to je vrijeme Henry Kissinger jednom novinaru, navodno, rekao: "Kontroliraj naftu i kontrolirat e zemlju. Kontroliraj hranu i kontrolirat e ljude". Ve poetkom 1970-tih godina Washington, tonije vrlo moni privatni krugovi koji su se preko Kissingera koristili Washingtonom, poeli su preuzimati kontrolu i nad naftom i nad hranom, a taj je proces, tj. njegov zastra ujui domet, bilo najvea mogua prijevara.

Huntington, Samuel i suradnici: The Crisis of Democracy: Report on the Governability of Democracies to the Trilateral Commision (Kriza demokracije: Izvjee Trilateralnoj komisiji o mogunosti upravljanja u demokratskome drutvu), N e w York University Press, 1975. Brzezinski, Zbigniew: Between Two Ages/ America's Role in the Technotronk Era, New York, 1970.

106

"Velika pljaka ita"

Washington je poljoprivredu kao oruje u poetku vie kori stio kao tap za ibanje drugih zemalja. Poetkom 1970-tih poela je velika promjena u politici hrane, pretea onome u to e se ta politika pretvoriti 1990-tih godina, s nadolaskom ge netske revolucije agrokemijskoga kartela. Dogaaj koji je odredio novu ameriku politiku hrane bila je svjetska kriza hrane iz 1973., koja se pojavila u isto vrijeme kada i "letea diplomacija" Henryja Kissingera, koja je potak nula porast cijene nafte od 400%. Istodobno drastino poveanje cijene nafte i nestaica hrane na svjetskoj razini, osobito osno vnih itarica, bila je plodno tlo za golem zaokret u politici Washingtona. Taj je zaokret velikim dijelom bio zaodjenut tajnou zvanom "nacionalna sigurnost". Tijekom 1974. godine Ujedinjeni su narodi u Rimu odrali veliku Svjetsku konferenciju o hrani. Na toj se konferenciji ra spravljalo o dvije glavne teme, uglavnom na poticaj Sjedinjenih Amerikih Drava. Prva je bila porast stanovnitva u kontek stu svjetske nestaice hrane, stoje nedvojbeno bila jednostra na formulacija toga problema. Druga je bila - kako rjeavati probleme prouzroene naglim promjenama na podruju svjetske opskrbe hranom i porastom cijena prehrambenih proizvoda. U to je vrijeme na meunarodnim tritima i cijena nafte i cijena ita istodobno porasla za 300 do 400%. Jedna zgodna, iako ne namjerno prouzroena posljedica kri ze hrane bio je strateki porast geopolitike moi najveega svjetskoga proizvoaa hrane, Sjedinjenih Amerikih Drava, nad svjetskom opskrbom hranom, a time i nad svjetskim cijena ma prehrambenih proizvoda. Upravo je u to vrijeme stvoren savez izmeu amerikih privatnih kompanija za trgovinu itom i amerike Vlade. Taj je savez poloio temelje nadolazeoj "ge netskoj revoluciji". 107

U to je vrijeme i Henry Kissinger, kao ameriki ministar vanjskih poslova, ve napravio velik proboj u preuzimanju kon trole nad amerikom poljoprivrednom politikom, koja je tradi cionalno, po logici, bila podruje Ministarstva poljoprivrede. To je postigao ulogom pregovaraa, kada je, u mjesecima prije rimske Konferencije o hrani, sa Sovjetskim Savezom sklopio sporazum o prodaji golemih koliina amerikoga ita Sovjetskome Savezu, u zamjenu za rusku naftu. Po tome sporazumu, Sovjeti su pristali od Amerike kupiti nezapamenih 30 milijuna tona ita. Ta je koliina bila tako golema da se Washington, kako bi Rusima prodao toliko ita, obratio privatnim kompanijama za trgovinu itom, poput Cargilla, a ne, kao obino, dravnim zalihama. Bio je to dio Kissingerova plana. Kao to je to tada opisao jedan njegov pomonik: "Poljoprivredna je politika previe vana da bi ju se prepustilo u ruke Ministarstvu poljoprivrede". Koliina ita prodana Sovjetskome Savezu bila je tako gole ma da je ispraznila svjetske zalihe ita i kompanijama za trgo vinu itom omoguila da za samo nekoliko mjeseci poveaju cijene penice i rie za 70%. Cijena penice porasla je sa 65 dolara na 110 dolara po toni. Cijena soje se udvostruila. Isto dobno su zavladale sue pa je urod ita u Indiji, Kini, Indone ziji, Bangladeu, Australiji i drugim zemljama podbacio. Svijet je oajniki nastojao uvoziti ito, a Washington se pripremao taj oaj iskoristiti za pokretanje revolucije na podruju svjetskih trita i trgovine hranom. Sporazum postignut sa Sovjetskim Savezom napali su ame riki farmeri i nazvali ga "velikom pljakom ita", mislei na vrlo povoljne uvjete prodaje ita Sovjetskome Savezu i na niske cijene po kojima je te godina to isto ito plaeno amerikim farmerima. Kissinger je prodaju ita Sovjetskome Savezu do govorio uz poticaj dotacija Amerike izvozno-uvozne banke (US Export-Import Bank) i drugih kompanija. Veliki dobitnici bili su amerike kompanije kao to su Cargill, Archer Daniel Mid108

land i Continental Grain, koje su time prerasle u prave svjetske agrodivove. Tako je ta nova Kissingerova diplomacije hrane prvi put u povijesti stvorila globalno poljoprivredno trite. Taj po tencijal moi i vlasti nije promakao amerikome ustroju ni washingtonskim politiarima. Godine 1974. svijet je stenjao pod okom 400-postotnoga poskupljenja nafte, s kojim je Kissinger, iza scene, bio dobrano povezan. Tijekom toga razdoblja, dok je cijena nafte na svjetskim tritima bjesnjela, dogodio se katastrofalan pad uroda ita. Sovjetska etva bila je poharana slabim urodom i drugim pro blemima, a Sjedinjene Amerike Drave bile su jedina zemlja s velikim vikom penice i drugih prehrambenih proizvoda. To je oznailo golem preokret u amerikoj politici izvoza prehram benih proizvoda. Poetkom 1974. Kissinger je bio i ministar vanjskih poslova i predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost. Ministar poljoprivrede bio je Earl Butz. asopis Time od 11. studenoga 1974. donio je specijalno izvjee o svjetskoj krizi hrane, u kojemu je opisao zato podrava trijau, tj. praksu iz ratnih vremena kojom se odluuje koji e ranjenici preivjeti a koji nee, i zakljuio ovako:
Na Zapadu se sve vie govori o trijai... Ako Sjedinjene Amerike Drave zakljue da e potpora kao sredstvo ublaavanja stanja jed nostavno otii uludo zato to se zemlja primateljica ne trudi dovoljno oko poboljanja svoje raspodjele hrane ili oko uvoenja programa kontrole porasta stanovnitva, pomo se nee slati. To je moda okrutna politika, ali je istodobno, moda, i jedina koja moe imati nekakav dugoroni uinak. Pristup trijae mogao bi zahtijevati i politike ustupke... Washington moe odluiti da nema obvezu pomagati onim zemljama koje mu se stalno i snano opiru. Kao stoje za Time izjaviq Earl Butz: 'Hrana je oruje. Ona je sada jedno od glavnih oruja u naim pregovorima'.

Ali, hrana ipak nee postati pravo oruje. Pravo oruje po stat e odbijanje pomoi u hrani, tj. glad. 109

"Kad si u Rimu,..."
Za vrijeme Hladnoga rata Washington se uporno protivio stvaranju meunarodnih zaliha ita. Svjetska nestaica hrane potaknula je odravanje Svjetske konferencije o hrani, koju su 1974. u Rimu organizirali Ujedinjeni narodi. Godine 1972., kada je svijet pretrpio izuzetno slabu etvu, u svjetskim dravnim zalihama bilo je ita za samo 66 dana. Godina 1974. donijela je rekordne etve na cijelome svijetu, a u dravnim zalihama bilo je ita za samo 37 dana. Godine 1975., kada je etva opet bila iznimno bogata, procijenjeno je da postoje zalihe ita dostatne za samo 27 dana. ita je bilo, ali je problem bio u tome to je ono bilo u ruka ma aice velikih kompanija, listom amerikih. Upravo je to Kissinger imao na umu kada je govorio o hrani kao oruju. U to je vrijeme predsjednik Senatskoga odbora za prehranu George McGovern izjavio: "Privatne trgovake kompanije naka nile su pretvoriti svoja ulaganja u najbri mogui nain stjecanja profit... U stvarnosti, zalihe u privatnim rukama nisu zalihe. To je na dlaku isti onaj trini mehanizam koji je doveo do stanja u kojemu se danas nalazimo". Zbog takvih komentara gospodin McGovern nije ba bio obljubljen unutar amerikoga politikoga ustroja. Njegova kan didatura kao protivnika Nbconu na predsjednikim izborima iz 1972. bila je osuena na propast zbog tradicionalnih pripad nika Demokratske stranke. Divovske kompanije za trgovinu itom namjerno su manipulirale koliinama ita kako bi po veale cijene. Kako amerika Vlada nije traila tona izvjea o koliinama ita, samo su itni divovi poput Cargilla i Conti nental Graina znali koliko ita imaju. Ministar za poljoprivredu savezne drave Pennsvlvanije Ja mes McHale otiao je 1974. na spomenutu konferenciju u Rim kako bi zagovarao razboritu politiku hrane na meunarodnoj razini. Ondje je istaknuo da se 95% ukupnih svjetskih zaliha 110

ita nalazi u rukama est multinacionalnih agrokorporacija, a to su: Cargill Grain Company, Continental Grain Company, Cook Industries Inc., Dreyfus, Bunge Company i Archer-Daniel Midland. Ta veza izmeu "Washingtona i divovskih itnih kompanija bila je srce Kissingerova oruja u obliku hrane. Jean Pierre Laviec iz Meunarodnoga sindikata radnika prehrambene indu strije (International Union of Food Workers), u izjavi na Kon ferenciji o hrani u Rimu, mislei na "est velikih" kompanija, rekao je: "One odluuju koliko e se vitalnih poljoprivrednih proizvoda proizvesti, koliko e se tih proizvoda kupiti, gdje e se graditi tvornice i gdje e se ulagati. Stopa rasta agrobiznisa posljednjih se godina poveala i... izravno je proporcionalna porastu gladi i nestaica."4 Ono to e se dogoditi sljedeih deset i vie godina uvelike e prelaziti stanje na koje je Laviec upozorio 1974. Sjedinjene Amerike Drave reorganizirat e svjetsko trite hrane na crti privatnih kompanija koje tee za profitom, ime e poloiti te melje "genetskoj revoluciji" iz 1990-tih godina. U preoblikovanju svjetske poljoprivrede tijekom sljedeih dvadeset godina nijedna interesna skupina na svijetu nije igra la tako veliku ulogu kao skupina Rockefeller i njihova Zaklada Rockefeller.

4 Simon, Laurence: "The Ethics of Triage: A Perspective on the World Food Conference" (Etika trijae: pogled na Svjetsku konferenciju o hrani), objavljeno u asopisu The Christian Century, 1. - 8. sijenja 1975. Temeljitiji prikaz Kissjngerove uloge u oku iz 1973. izazvanom porastom cijene nafte vidi u: EngdahI, F. William: Stoljee rata: anglo-amerika naftna politika i novi svjetski poredak, AGM, Zagreb, 1999.

111

Nixonova strategija izvoza poljoprivrednih proizvoda

Pojava svjetskog trita itarica i drugih poljoprivrednih proizvoda pod dominacijom Sjedinjenih Amerikih Drava bila je dijelom dugorone amerike strategije, zapoete ranih 1970tih godina, u vrijeme predsjednika Nixona. U kolovozu 1971. on je ukinuo zlatni standard kao temelj vrijednosti dolara utvr en Brettonwoodskim monetarnim sustavom iz 1944. Dopustio je devalvaciju u obliku slobodnoga pada vrijednosti dolara, tj. plutanja, kako su to nazvali. Bio je to dio strategije koja je ukljuivala i politiku izvoza amerikoga ita po cijeni koja e biti strateki konkurentna u Europi i diljem svijeta. Ratni po klik Nixonove Vlade bio je slobodna trgovina, a njezini ratnici bile su kompanije Cargill, Continental Grain, Archer i Daniels Midland. Godine 1972. William Pearce postao je Nixonov posebni izaslanik za trgovinske pregovore, a ta je dunost imala razinu veleposlanika. Ranije je bio jedan od glavnih lanova predsjed nikove Komisije za politiku meunarodne trgovine i ulaganja, specijalne skupine za trgovinu kojoj je predsjedavao bivi pre dsjednik kompanije IBM Albert Williams. Pearce je u to vrijeme bio potpredsjednik za pitanja javnosti u kompaniji Cargill. Kako se moglo i oekivati, Pearce se pobrinuo za to da u izvjeu Williamsove Komisije, koje je dostavljeno ameriko me predsjedniku, stoji preporuka da Sjedinjene Amerike Drave trebaju napraviti pritisak na druge zemlje kako bi te zemlje ukinule svoje odredbe kojima se ograniava uvoz poljoprivred nih proizvoda i koje su zapreka izvozu amerikih poljoprivred nih proizvoda u te zemlje. Komisija se u tome izvjeu izjasnila i protiv mjera amerike politike kojima se podupiru, kako ih je Pearce nazvao, "neuinkoviti farmeri". Pobrinuo se i za to da to izvjee bude usredotoeno na mogunosti ekspanzije izvoza amerikih prehrambenih proizvoda. Nekoliko godina poslije 112

toga, na konferenciji amerikoga Nacionalnog udruenja proizvoaa itarica i krmiva (National Grain and Feed Association), potpredsjednik kompanije Cargill Walter B. Saunders rekao je: "Temeljni problem poljoprivredne politike datira od prije gotovo 50 godina, kada je prihvaeno miljenje da je ve zanje prihoda od poljoprivrede za cijene najbolja zatita poljo privrede i farmera... Prihod mora postati manje ovisan o jedi ninim cijenama, a vie o uinkovitosti proizvodnje, raznoliko sti izvora prihoda, boljem marketingu i veem urodu". Drugim rijeima, obiteljske se farme moraju maknuti s puta i prepusti ti vlast divovskim agrokonglomeratima. Ta promjena politike, i to u ime poznate amerike vrline zvane "uinkovitost", imat e sudbonosne posljedice tijekom sljedeih desetljea. Potpredsjednik kompanije Cargill gospo din Pearce ustvrdio je da amerika poljoprivreda ima jedinstve nu prednost u smislu kvantitete i uinkovitosti, tehnologije i kapitala, zbog ega je ta poljoprivreda prirodni kandidat za vo dee mjesto u svjetskome izvozu hrane. Po njegovim rijeima, one zemlje koje nastoje zatititi svoju poljoprivredu, poput ze malja Europske ekonomske zajednice, tite "neuinkovitost". Washington je, dakle, krenuo u ruenje europskoga programa zvanog Zajednika europska poljoprivredna politika, koji je bio okosnicom poslijeratne politike stabilnosti Francuske. U Williams-Pearceovu izvjeu, primjenom "kiobrana" glo balne sigurnosti kao argumenta, istaknuto je da "...mnogi od problema s kojima se danas sueljavamo proizlaze iz odgovor nosti koju su Sjedinjene Amerike Drave, kao najvea sila neko munistikoga svijeta, preuzele za druge zemlje". Zaboravio je objasniti pozadinu namjernoga pretvaranja Amerike u svjetsko ga "policajca". Bio je to slabo prikriven argument kojim se tre bao opravdati ameriki pritisak na trgovinske partnere da svoja trita otvore kompaniji Cargill i drugim divovima s podruja agrobiznisa, kako bi ti partneri na taj nain "vratili dug" Ame rici za njezinu ulogu u Hladnome ratu. 113

Pearceova strategija postala je okosnicom Nixonova projek ta New Economic Policy (Nova ekonomska politika, skraeno NEP) iz 1972. Dvije godine poslije toga gospodin Pearce je postao lanom Predsjednikova Odbora za ekonomski razvitak (Committee for Economic Development), gdje je odluivao o tijekovima amerike poljoprivredne politike. Cilj mu je bio uklo niti "viak radne snage" iz amerike farmerske poljoprivrede, stjerati u propast stotine tisua manjih obiteljski farma i tako osloboditi prostor za goleme farme agrodivova. S toga se po loaja vratio u Cargill, kao jo jedan dunosnik iz sustava krunih vrata, koji mijenja poloaje na relaciji od privatnih kom panija do dravnih institucija o kojima te kompanije ovise. Pearceova strategija koju je prihvatila Nixonova Vlada bila je slabo prikriven oblik imperijalizma hrane. Europa, Japan i druge razvijene zemlje moraju se odrei svoje dostatne poljo privredne proizvodnje i raistiti put za Sjedinjene Amerike Drave kao zemlju koja treba postati svjetskom itnicom, jer je to "najracionalniji" oblik iskoritavanja svjetskih resursa. Svaka je druga mogunost, oito, "neuinkovita". Washington e primjenjivati klasini britanski argument o "slobodnoj trgovini", koji je na djelu jo od 1846., kada je Ve lika Britanija ukinula Zakon o itu, i kojim vodea sila uklanja trgovinske zapreke slabijih konkurenata radi vlastitoga profita. Ta e strategija oblikovati ameriku trgovinsku politiku sljedeih trideset godina i bit e glavnim pokretaem pomou kojega e aica velikih amerikih agrokemijskih korporacija, sa svojim GM usjevima, preuzeti svjetsko trite sjemena i pesticida. Da bi Amerika postala najuinkovitijim proizvoaem poljo privrednih proizvoda, tvrdio je Pearce, tradicionalna amerika obiteljska poljoprivreda mora ustupiti mjesto velikoj revoluciji na podruju poljoprivredne proizvodnje. Obiteljska farma po stat e "tvornika farma", a poljoprivreda "agrobiznis". Po mi ljenju Williamsove Komisije, radi provedbe politike "slobod114

ne trgovine" amerika e poljoprivreda morati biti pretvorena u uinkovitu izvoznu privredu, ugasiti domae poljoprivredne programe, koji imaju svrhu tititi prihod obiteljskih farma, i okrenuti se poljoprivredi orijentiranoj na "slobodno trite". Tu su strategiju uvelike poduprle velike agrokompanije, velike newyorke banke i investicijske kompanije, koje su u golemim agrokompanijama vidjele potencijalne divove s novim "vruim" udjelima i dionicama na burzama Wall Streeta. Ta je strategija postala kamenom temeljcem poljoprivredne politike Nixonove Vlade. Agrokompanije i divovske multinacionalne trgovake kom panije poput Cargilla i ADM-a odluivat e o prioritetima ame rike poljoprivredne politike. Tako je politika dostatne amerike proizvodnje hrane ustupila mjesto krilatici koja glasi: ono to je dobro za Cargill i izvoznike ita "dobro je i za ameriku poljo privredu". Ameriki se farmer u tome meteu negdje izgubio, a s njime i njegov pobornik u Senatu George McGovern. U kolovozu 1971., devalvacijom dolara i provedbom svoje Nove ekonomske politike Nixon je napravio prvi korak na putu provedbe nove izvozne politike. Kao to je to opisao predsjed nik Nacionalnoga udruenja proizvoaa ita i krmiva, "NEP je bio vrlo vaan zato to je amerikoj poljoprivredi osigurao prednost tako to je devalvirao dolar". Pearce je nadalje tvrdio da siromane zemlje Treega svijeta trebaju odustati od pokuaja dostatne proizvodnje namirnica poput penice, rie i drugih itarica, kao i govedine, i usredo toiti se na proizvodnju voa, eera i povra. Da trebaju uvozi ti uinkovitije proizvedeno ameriko ito i druge poljoprivred ne proizvode, koje e im, naravno, isporuivati Cargill, po cijena ma koje e odreivati Cargill, a siromane e zemlje Cargillove proizvode plaati svojim voem i povrem. U toj e pogodbi te zemlje, naravno, ostati bez svoje samoodrive proizvodnje hra ne. To e tijekom sljedeih trideset godina osigurati golemu 115

strateku prednost nad zemljama u razvoju - kontrolu nad njiho vom hranom. Kada siromana ili manje razvijena zemlja ukine mjere koji ma svoju proizvodnju titi od uvoza hrane i amerikim poljo privrednim proizvodima otvori svoje trite, rezultat se moe predvidjeti. To su Pearce i njegov Cargill dobro znali. Ekono mist J.W. Smith to je opisao ovako:
Visoko mehanizirane farme na velikim prostranstvima mogu proizvo diti hranu koja e biti jeftinija od one koju proizvode i najslabije plaeni zemljoradnici u zemljama Treega svijeta. Kada se ta jeftina hrana prodaje ili da je zemljama Treega svijeta, njihova se poljopri vreda unitava. Kada bi siromani i nezaposleni ljudi Treega svijeta imali dostupnu zemlju, industrijsku mehanizaciju i zatitu od uvoza jeftine hrane, uzgajali bi visokoproteinske i visokokalorine usjeve i postali bi neovisni u proizvodnji hrane. Kada bi te zemlje svoja po druja pretvorile u obradive povrine i tako uposlile svoje nezaposle ne, to ih ne bi stajalo gotovo nita, imale bi dobru hranu i utedjele daleko vie novca od onoga to danas plaaju za takozvane jeftine' uvozne prehrambene proizvode.

Ali, ta razumna alternativa nee se dopustiti. Nixonova je Vlada otpoela proces unitavanja proizvodnje hrane u zemlja ma u razvoju, kao otvaranje prostora za stvaranje golemog no vog svjetskog trita za izvoz amerike "uinkovite" hrane. Pre dsjednik Nixon primijenio je i mehanizam GATT-a - poslije ratnoga trgovinskog reima zvanog General Agreement on Tariffs and Trade (Opi sporazum o carinama i trgovini) - kako bi ubrzao svoj projekt stvaranja globalnoga trita za agrobiznis. Godine 1972. Nixonova je Vlada, s Pearceom iz kompanije Cargill, koji je imao kljuni poloaj zamjenika predstavnika Bijele kue za trgovinu, i Peterom Flamingom kao predsjed nikom Nixonova Vijea za meunarodnu ekonomsku politiku, osmislila pregovaraku strategiju za predstojee multilateralne pregovore organizacije GATT o trgovini i carinama. Glavna meta te strategije bio je program zamalja Zajednikoga europskoga 116

trita zvan Zajednika poljoprivredna politika (Common Agricultural Policy, skraeno CAP) .5 CAP je bio osmiljen kao zatita europske poljoprivrede od dampinkih uvoznih proizvoda iz Amerike i drugih zemalja. Pearce je 1974. godine uspio u Kongresu progurati Zakon o reformi trgovine (Trade Reform Act). Po tome su zakonu ame riki pregovarai u pregovorima s drugim zemljama bili ovla teni davati ustupke za kupnju amerike industrijske robe u zamjenu za ustupke stranih zemalja amerikim poljoprivred nim proizvodima. To je ubrzalo slabljenje mnogih industrijskih grana u Americi, poput eline, koja je ubrzo za sobom ostavila pusto u takozvanome "pojasu hre" na sjeveroistoku Sje dinjenih Amerikih Drava. Ondje su ljudi masovno ostali bez posla, a cijela naselja potpuno naputena. U svakidanjemu rje niku iz toga vremena elinu industriju nazvali su industrijom "zalaska sunca", a agrobiznis industrijom "izlaska sunca".

Kissingerova "hrana kao oruje"

Uz potporu kompanije Cargill i drugih velikih kompanija za trgovinu itom, Henry Kissinger pokrenuo je agresivnu diplo maciju hrane, koju je znao nazivati "hranom kao orujem". Pro daja ita Rusiji, zvana "velikom pljakom ita" bila je jedan od primjera takve njegove diplomacije, tj. pristupa "mrkve". Dru gi primjer bila je primjena programa P.L. 480 u Vijetnamu tijekom Vijetnamskoga rata.

Krebs, A. V.: "Cargill & Co.'s 'Competitive Advantage'" (Konkurentska prednost Cargilla & Co.), u "Free Trade" (Slobodna trgovina), u asopisu The Agribusiness Examiner, broj 31, 26. travnja 1999. Smith, J. W.: "World's Wasted Wealth II" (Uniteno svjetsko bogatstvo II), Institut za ekonomsku demo kraciju, 1994.

117

Kako je raslo opiranje amerikoga naroda Vijetnamskome ratu i kako se to raspoloenje poelo osjeati i u Kongresu, amerikoj je Vladi postalo teko dobivati od Kongresa odobrenja za financiranje ekonomske i vojne pomoi Junome Vijetna mu. Kongres je ograniavao tu pomo pa je Bijela kua pokua vala pronai nain na koji bi izbjegla takvo upletanje Kongresa u njezinu politiku. Jedno rjeenje bilo je preusmjeravanje ame rike pomoi preko multilateralnih institucija, u kojima je do minirala Amerika, a drugo davanje pomoi u hrani kao sred stvo promicanja amerikih politikih i vojnih interesa. Programi P.L. 480 nisu se morali dostavljati Kongresu na redovita godinja odobrenja pa je Nixon tako mogao troiti do 2,5 milijarde dolara, koje je posuivao od Kreditne korporacije za kupnju robe Ministarstva poljoprivrede (Agricultural Depart ment Commodity Credit Corporation). To je ista ona dravna institucija koja e nekoliko godina kasnije posluiti za tajno dostavljanje amerike vojne pomoi Sadamu Huseinu. U situa ciji u kojoj je trite cvjetalo, a dravne zalihe bile iscrpljene, Ministarstvu poljoprivrede vie nisu trebali programi P.L. 480 kako bi se rijeilo vika ita i drugih prehrambenih proizvoda. Glavnu ulogu u odluivanju kamo e amerika pomo odlaziti imalo je Ministarstvo vanjskih poslova. Kissingerova krilatica glasila je: "Nagradi prijatelje, kazni neprijatelje". Program P.L. 480 postao je izravnom dotacijom u vojne svrhe, za ratni stroj Indokine. Na poetku 1974. godine pomo u hra ni Junome Vijetnamu iznosila je 207 milijuna dolara. Kada je Kongres smanjio ekonomsku pomo za 20%, Bijela je kua, te meljem programa RL. 480, pomo poveala na 499 milijuna dolara. Kissinger je tome dodao jednu posebnu odredbu kako bi Vijetnam i Kamboda mogli jednako toliko sredstava kori stiti za izravne vojne svrhe. Kada je Kongres 1974. donio jedan amandman, po kojemu se 70% pomoi u hrani moralo davati onim zemljama koje su 118

na popisu UN-a navedene kao zemlje s najveim problemima, Kissinger je pokuao nagovoriti Ujedinjene narode da na taj popis stave i Juni Vijetnam, to mu nije uspjelo. Bijela je kua na kraju zaobila Kongres tako to je jednostavno poveala iz nos pomoi po programu P.L. 480, s milijardu dolara na mi lijardu i esto milijuna dolara. Nakon toga je svoje oruje u obliku hrane usmjerio na ile. Kada je u ileu na vlast dola socijalistika Vlada Salvadora Allendea, program P.L. 480 za ile bio je obustavljen, kao i svi drugi oblici amerike pomoi toj zemlji, naravno, po Kissingerovu nalogu. Svi programi amerike pomoi ileu ponovno su uvedeni im je na vlast, uz potporu Amerike, doao vojni reim Augusta Pinocheta. Hrana je 1970-tih godina igrala kljunu ulogu u dravnome udaru protiv Salvadora Allendea, koji je organizirao Kissinger. Na poticaj amerikoga Ministarstva vanjskih poslova i CIA-e, desno orijentirani bogati ileanski zemljoposjednici sabotirali su proizvodnju hrane. Tako su doveli do poveanja uvoza prehrambenih proizvoda, a zatim i do udvostruenja toga uvo za, to je iscrpilo ileanske zalihe strane valute. ileu je posta lo vrlo teko uvoziti hranu. To je rezultiralo nestaicom prehram benih proizvoda i nezadovoljstvom srednjega sloja. Ameriko Ministarstvo vanjskih poslova odbilo je Allendeov zahtjev za dobivanjem kredita za kupnju hrane, iako je o tome zahtjevu trebalo odluivati ameriko Ministarstvo poljoprivrede. Kissin ger je ministru poljoprivrede Earlu Butzu ve bio preoteo te ren. Poslije vojnoga udara, amerika pomo u hrani koja je stiza la u ile prodavala se na tritu. To nije nimalo ublailo bijedu radnikoga sloja u toj zemlji, jer je golema inflacija unitila kupovnu mo ljudi. Ali vojna je hunta bila na dobitku, jer je smanjila potekoe platne bilance i oslobodila financijska sred stva za vojne svrhe. A ile je u to vrijeme bio deveta zemlja na 119

svijetu po uvozu oruja iz Sjedinjenih Amerikih Drava.6 jo davne 1948., dok se Hladni rat zagrijavao, a Washington osnivao NATO, ovjek koji je bio arhitekt amerike politike "vojnog obuzdavanja" Sovjetskoga Saveza, vii dunosnik za planiranje u Ministarstvu vanjskih poslova George Kennan, u jednom strogo tajnom dokumentu upuenu tadanjemu mini stru vanjskih poslova napisao je:
Mi imamo oko 50% svjetskoga bogatstva, a samo 6,3% svjetskoga stanovnitva... U toj situaciji moramo biti predmetom zavisti i mrnje. Naa prava zadaa u nadolazeemu razdoblju jest osmisliti obrazac odnosa koji e nam omoguiti da zadrimo ovaj poloaj nejednakosti bez pozitivne tete po nau nacionalnu sigurnost. Da bismo to posti gli, morat emo odbaciti svaku sentimentalnost i svako sanjarenje, a naa e pozornost posvuda morati biti usredotoena na nae neposre dne nacionalne ciljeve. Ne moramo se zavaravati da danas moemo sebi dopustiti luksuz altruizma i svjetskoga dobroinstva.1

Ta eljezno ledena procjena uloge Sjedinjenih Amerikih Drava s poetka 1970-tih godina naila je na prijemljive ui Henryja Kissingera - oboavatelja nesentimentalne realpolitike ravnotee moi. Predsjednik Nixon Kissingeru je povjerio i el no mjesto u tajnoj Vladinoj radnoj skupini za ispitivanje odno sa izmeu porasta broja stanovnika u zemljama u razvoju i utjecaja toga porasta na nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Ame rikih Drava.

NACLA: "US Grain Arsenal", u Latinskoj Americi, i Empire Report, listopadal975.www.eco.utexax.edu/facstaff/Cleaver/357Lsum s4 NACLA Ch2.html 7 Kennan, George: "PPS/23: Review of Current Trends in U.S. Foreign Policy" (Pregled dananjih kretanja u amerikoj vanjskoj politici), u Foreign Relations ofthe United States, 1948., svezak I., str. 509. - 529. Dokumenti Odjela za planiranje politike, memorandum direktora za planiranje politike (Kennana), broj 2, ministru vanjskih poslova i njegovu doministru (Lovettu). TOP SECRET.PPS/23 (STROGA TAJNA), [Washington], 24. veljaa 1948.

120

Poticaj za osnivanje te tajne radne skupine doao je od Johna D. Rockefellera i njegova Populacijskoga vijea (Rockefeller Population Council). Srna zamisao toga projekta potekla je od projekta Vijea za inozemne odnose zvanog Projekt studija o ratu i miru (War and Peace Studies Project), odnosno od el noga ovjeka toga projekta Isaiaha Bowmana. Depopulacija na globalnoj razini i kontrola hrane postat e pod vlau Kissingera stratekom politikom Sjedinjenih Amerikih Drava. Bit e to novo "rjeenje" opasnosti po globalnu prevlast Amerike i po njezin neometani pristup jeftinim sirovinama u nerazvijenim dijelovima svijeta.

121

ESTO POGLAVLJE

DEPOPULACIJA SVIJETA: STROGO TAJNI DOKUMENT AMERIKE NACIONALNE SIGURNOSTI

Porast stanovnitva i nacionalna sigurnost

U travnju 1974., kada je svijet zahvatila glad, a transforma cija amerike poljoprivrede iz obiteljskih farma u ruke Cargilla i drugih agrodivova bila u punom jeku, Nixonov ministar vanjskih poslova i savjetnik za nacionalnu sigurnost Henry A. Kissinger odaslao je jedan tajni dokument Vladinim duno snicima, izmeu ostalih i ministru obrane, ministru poljopri vrede, zamjeniku ministra vanjskih poslova i direktoru CIA-e. Naslov toga "strogo tajnog" dokumenta bio je: "Posljedice svjetskog porasta stanovnitva po sigurnost Sjedinjenih Ame rikih Drava i njihove interese u stranim zemljama". Njegove teme bile su: politika hrane, porast stanovnitva i strateke si rovine. Naruio ga je Nixon, na preporuku Johna D. Rockefellera III. Po uobiajenoj washingtonskoj birokratskoj praksi upo rabe kratica, projekt je dobio ime NSSM 200, tj. National Securitv Studv Memorandum 200. Drali su ga tako eksplozivnim, u sluaju da ikada bude objavljen ili da procuri u javnost, da je dran u tajnosti gotovo 123

Ministar vanjskih poslova Henry Kissinger s kineskim predsjednikom Mao Ce Tungom i u En Lajem. Sedamdesetih godina prologa stoljea Kissinger je Rockefellerov projek depopulacije svijeta pretvorio u slubenu politiku Sje dinjenih Amerikih Drava.

15 godina, sve dok ih jedna tuba, koju su podnijele organiza cije povezane s Katolikom crkvom, nije na kraju, 1989., prisi lila da s njega skinu oznaku "strogo tajno". Kada je osramoeni Nixon podnio ostavku zbog afere Watergate, na njegovo je mjesto, 1975., doao Gerald Ford, koji nije tratio vrijeme nego je bez imalo oklijevanja potpisao izvrnu uredbu kojom je projekt NSSM 200 pretvorio u slubenu politiku Sjedinjenih Amerikih Drava. Amerika je odluku o izradbi nacrta za takvu politiku do nijela poslije UN-ove Konferencije o populaciji, odrane u gla vnom gradu Rumunjske Bukuretu 1974. godine. Ujedinjeni narodi nisu na toj konferenciji prihvatili ameriko stajalite, koje je osmislila Zaklada Rockefeller, tj. osobno John D. Rockefeller III., kojim se trailo da Ujedinjeni narodi prihvate "plan 124

akcije za svjetsko stanovnitvo", odnosno mjere za drastino smanjenje broja stanovnika na svijetu. Otro protivljenje Kato like crkve i svih komunistikih zemalja osim Rumunjske te zemalja June Amerike i Azije uvjerilo je vodee amerike poli tike krugove kako su za provedbu toga njihova velebnoga projekta potrebna tajna sredstva. Izradba te strategije povjere na je Henryju Kissingeru, to je rezultiralo projektom NSSM 200. U prvom inicijativnom memorandumu on kae:
Predsjednik je zatraio studiju o posljedicama porasta broja stanov nika na svijetu po sigurnost Amerike i po njezine interese u stranim zemljama. Studija treba obuhvatiti razdoblje do najmanje 2000. go dine i primijeniti nekoliko moguih alternativnih projekcija porasta stanovnitva. Glede svake projekcije, studija treba procijeniti: - odgovarajuu stopu razvoja, osobito u siromanijim zemljama, - potranju za amerikim proizvodima, osobito prehrambenim, i tr govinske probleme s kojima bi se SAD mogao sueliti zbog utrke za stjecanjem prirodnih, bogatstava, i - mogunosti da zbog porasta stanovnitva ili raznih neravnotea doe do problema u vanjskoj politici i do nestabilnosti meu dravama. Studija mora biti usredotoena na posljedice porasta stanovnitva po meunarodnu politiku i ekonomiju, a ne po ekologiju, sociologiju ni druge aspekte. Studija zatim treba ponuditi mogue putove djelovanja kojima bi Sjedinjene Amerike Drave rjeavale pitanje broja stanovnika u dru gim zemljama, napose u zemljama u razvoju, s posebnom pozornou na ova pitanja: - Trebaju li Sjedinjene Amerike Drave pokrenuti nove inicijative i, ako trebaju, koje, kako bi svjetsku pozornost usredotoile na popula cijski problem? - Moe li se tehnolokim izumima ili razvojem smanjiti porast stano vnitva ili ublaiti njegove posljedice?

U prosincu 1974. Kissinger je taj svoj politiki dokument dovrio. Meu zakljucima toga dokumenta, nakon to je u njemu predvien golem porast broja stanovnika na svijetu, kae se:
Najozbiljnija posljedica za kratko i srednje razdoblje jest mogunost masovne gladi u nekim dijelovima svijeta, osobito na najsiromanijim

125

podrujima. Svjetske potrebe za hranom poveavaju se za 0,5 do 2 posto ili jo vie na godinu... i to u vrijeme kada se dostupno umjetno gnojivo i obradive povrine s dostatnim koliinama vode ve uvelike koriste. Stoga se proizvodnja hrane mora poveavati uglavnom veim urodima. Zemlje s velikim porastom stanovnitva ne mogu sebi priu titi neprestano poveanje uvoza hrane, a neprestano poveavanje vla stite proizvodnje hrane za 2 do 4 posto tijekom sljedeih generaciju ili dvije tim je zemljama strahotan problem. Intenzivna poljoprivreda zahtijeva golem kapital i sredstva u stranoj valuti, a taj problem dodatno oteavaju sve vei izdaci na energiju, nestaica umjetnoga gnojiva i porast cijena. K tome, vrlo je teko prebroditi institucionalne, tehnike i ekonomske probleme transfor macije tradicionalne poljoprivrede.'

U prosincu 1974. svijet je proivljavao prve tjedne okantnog poveanja cijene nafte, koja e za est mjeseci porasti za 400% i imati duboke posljedice po svjetski ekonomski razvi tak. Kissinger je osobno, iza scene, igrao kljunu ulogu u ma nipuliranju tim naftnim okom. On je vrlo dobro znao kakve e posljedice taj porast cijene nafte imati po svjetsku opskrbu hra nom. To je naumio iskoristiti kao ameriku strateku prednost. U svome izvjeu zvanom NSSM 200, mislei na siroma nije zemlje, koje naziva najmanje razvijenijim zemljama (Least Developed Countries, skraeno LDC), on kae:
Svijet je sve ovisniji o prirodnim bogatstvima zemalja u razvoju i ako brzi porast stanovnitva u tim zemljama dovede u pitanje njihov eko nomski razvitak i drutveni napredak, nestabilnost kao posljedica toga stanja mogla bi oteati uvjete za poveanje proizvodnje i naru iti tijekove tih bogatstava.

' Kissinger, Henry: "National Security Study Memorandum 200", 24. tra vnja 1974.: "Implications of Worldwide Population Growth for US Security and Overseas Interests. Initiating Memo." (Posljedice svjetskog porasta sta novnitva po sigurnost Sjedinjenih Amerikih Drava i njihove interese u drugim zemljama). nssm200.tripod.com/nssm200kiss.html. Kissinger, Henry: NSSM 200 final report (NSSM 200, konano izvjee), 14. prosinca 1974., integralni tekst dostupan na: www.usmutes.com/NSSM200.htm.

126

Bit e ozbiljnih problema u nekima od najsiromanijih medu naj manje razvijenim zemljama, koje imaju brz porast stanovnitva. Tim e zemljama biti sve tee plaati potrebne sirovine i energiju. Umjet na gnojiva, koja su od vitalne vanosti za njihovu poljoprivrednu proizvodnju, bit e tijekom sljedeih nekoliko godina teko nabavlja ti. Uvoz goriva i drugih materijala prouzroit e ozbiljne probleme, koji bi mogli biti tetni po Sjedinjene Amerike Drave, i zato to bi se u tim zemljama pojavila vea potreba za financijskom pomoi i zato to e te zemlje nastojati postii to bolje trgovinske uvjete, tj. poveati cijene svojih izvoznih dobara. Ekonomski razvoj i porast stanovnitva Brzi porast stanovnitva stvara ozbiljne konice za stopu ekonomskog razvoja, koja bi u protivnom bila dostina, i to ponekad do te mjere da sprjeava bilo kakvo poveanje prihoda po glavi stanovnika. Osim sveopih posljedica po prihod po glavi stanovnika, brzi porast broja stanovnika ozbiljno naruava golem niz drugih aspekata kvalitete ivota vanih za socijalni i ekonomski napredak u najmanje razvijenim zemljama.2

Ovaj washingtonski dokument bio je potpuno jasan. Sje dinjene Amerike Drave moraju biti u prvim redovima promidbe programa smanjenja broja stanovnika na svijetu, bilo izravno programima pomoi, po kojima e smanjenje natalite ta u odreenoj zemlji biti preduvjet dobivanja pomoi od Sje dinjenih Amerikih Drava, bilo neizravno, preko raznih nev ladinih organizacija, tj. organizacija Ujedinjenih naroda i dru gih institucija, poput Meunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. Reeno bez uvijanja, nova politika amerike Vlade izgledat e ovako: "ako prokleta kopilad tih inferiornih rasa stane na put osiguranju obilnih i jeftinih sirovina potrebnih za nau eko nomsku prevlast, onda pronai nain da ih pobije..." Narav no, sve je to bilo izraeno donekle rafiniranijim birokratskim

Ibid.

127

jezikom, no to je bilo pravo znaenje Kissingerova programa NSSM 200. Kad je rije o kontroli broja stanovnika, u tome programu stoji:
Amerika strategija mora podupirati ope aktivnosti kojima je mo gue postii velike proboje u kljunim problemima koji koe posti zanje ciljeva kontrole plodnosti. Primjerice, razvoj uinkovitijih i jed nostavnijih metoda kontracepcije pomou biomedicinskih istraivanja bit e na dobrobit svim zemljama koje se sueljavaju s problemom brzog porasta stanovnitva. Poboljanje metoda mjerenja demografskih promjena pomoi e brojnim najmanje razvijenim zemljama pri utvri vanju tekuih stopa porasta stanovnitva i pri procjenjivanju uinka koji e aktivnosti na planiranju stanovnitva/obitelji poluiti za odre eno razdoblje.

Jezik koji je Kissinger primijenio nije bio sluajan. Znao je na to misli kada je napisao "jednostavnije metode kontrace pcije pomou biomedicinskih istraivanja". Bio je u bliskom dodiru s obitelji Rockefeller i s onim krilom amerikoga poli tikoga ustroja koje je promicalo biomedicinska istraivanja kao novi oblik kontrole broja stanovnika. Prije negoli su Drugi svjetski rat i Auschwitz taj izraz uinili neprobavljivim, to se zvalo eugenika. Poslije Drugoga svjetskoga rata taj je naziv za mijenjen eufemizmom kontrola stanovnitva. Sadraj je ostao nepromijenjen: eliminiraj "inferiorne" rase i narode kako bi se odrale i sauvale "superiorne" rase.

Hrana za Cargill & Co.

Program NSSM 200 imao je i snano obiljeje Williama Pearcea i Cargillova agroindustrijskog lobbyja. U poglavlju pod naslovom "Hrana za mir i stanovnitvo" (Food for Peace and Population"), Kissinger je napisao: "Jedan od najtemeljnijih aspekata posljedica porasta stanovnitva po politiku i eko128

nomsku dobrobit svijeta jest odnos izmeu toga porasta i hra ne. Ovdje se objedinjuje problem odnosa izmeu stanovnitva, nacionalnih bogatstava, okolia, produktivnosti te politike i ekonomske stabilnosti, kada doe do nestaica na podruju te osnovne ljudske potrebe". Zatim nastavlja: "Najvei problem bit e poveati proizvo dnju hrane upravo u najmanje razvijenim zemljama i liberalizi rati sustav kojim se ito doprema iz zemalja proizvoaa u zem lje potroae". Kissinger je, zapravo, predloio irenje "zelene revolucije" Zaklade Rockefeller uz istodobno postavljanje zahtjeva stra nim zemljama za ukidanjem mjera zatite njihovih gospodar stva, kako bi se otvorio put za izvoz velikih koliina ameriko ga ita u kljune zemlje u razvoju. Kissinger je otvoreno pre dloio sljedee: "Ekspanziju proizvodnje imbenika potrebnih za proizvodnju hrane (tj. umjetnog gnojiva, sustava navodnja vanja i sijanja visokorodnih sorta) i poveanje poticaja za ek spanziju proizvodnosti u poljoprivredi", a to je sr "zelene re volucije". Podrazumijevalo se da e amerike agrokompanije opskrbljivati trita potrebnim umjetnim gnojivom i specijal nim visokorodnim sjemenom. Upravo je to bila bit takozvane "zelene revolucije" iz 1960-tih godina. Program NSSM 200 predloio je sklapanje "novih meuna rodnih trgovinskih sporazuma za poljoprivredne proizvode, dovoljno otvorenih da uinkovitim proizvoaima dopuste maksimalnu proizvodnju". A to se, ne ba sluajno, podudara lo sa zahtjevima gospodina Pearcea, kompanija Cargill, ADM, Continental Grain, Bunge i drugih divovskih agrokorporacija koje su se tada pojavljivale kao veliki ameriki strateki kon cerni.

129

U dokumentu NSSM 200 Kissingerova "hrana kao oruje" zaodjenuta je u novo ruho:
Hrana je jo jedna posebna briga u bilo kakvoj populacijskoj strate giji. Moraju se stvoriti odgovarajue zalihe hrane za razdoblja ozbi ljnih nestaka, a napori oko proizvodnje hrane u najmanje razvijenim zemljama moraju se pojaati kako bi ta proizvodnja udovoljila ra stuim potrebama kao posljedici porasta stanovnitva i prihoda. Ci ljevi amerike poljoprivredne proizvodnje moraju uzeti u obzir nor malne uvozne potrebe najmanje razvijenih zemalja (kao i razvijenih) i mogue povremene slabe etve u veim dijelovima najmanje razvijeno ga svijeta. Bez poboljanog osiguranja hrane doi e do pritiska koji e dovesti do moguih sukoba i do elje za velikim brojem djece radi "sigurnosti", to e oslabiti... napore oko kontrole stanovnitva. Radi najbreg mogueg puta ka stabiliziranju broja stanovnika pri marni naglasak mora se staviti na najvee i najmnogoljudnije zemlje u razvoju, u kojima je porast stanovnitva najbri i u kojima, zbog neravnotee izmeu porasta stanovnitva i razvojnog potencijala, moe doi do ozbiljne nestabilnosti, nemira i meunarodnih napetosti. To su sljedee zemlje: Indija, Banglade, Pakistan, Nigerija, Mek siko, Indonezija, Brazil, Filipini, Tajland, Egipat, Turska, Etio pija i Kolumbija... U ovoj skupini prioritetnih zemalja ima ze malja ije vlade nemaju praktiki nikakva interesa za planiranjem obitelji i onih koje imaju djelatne dravne programe za planiranje obitelji, a te zemlje zahtijevaju i objeruke e prihvatiti veu tehniku i financijsku pomo. Tim zemljama treba dati najvei prioritet glede populacijskoga programa AID-a, u smislu dodjele sredstava i/ili na stojanja vodeih ljudi oko poticanja drugih donatora i organizacija na davanje pomoi tim zemljama (naglasio W. E.) 3

Nesretni broj trinaest...

Indija, Nigerija, Meksiko, Indonezija, Brazil, Turska, Kolum bija i druge navedene zemlje... trinaest navedenih zemalja u razvoju jesu zemlje koje po prirodnim bogatstvima i sirovina ma pripadaju najbogatijemu dijelu naega planeta. Te e zemlje
3

Ibid.

130

tijekom sljedeih trideset godina biti i meu politiki najnestabilnijim dijelovima svijeta. U programu NSSM 200 stoji da e Sjedinjene Amerike Drave koristiti sirovine tih zemalja iskljuivo pod uvjetom da te zemlje drastino smanje svoj broj stanovnika. Kissinger je, naravno, znao da e Washington, sazna li se kako amerika Vlada aktivno promie smanjenje broja stanov nika u odreenim zemljama koje su bogate sirovinama, biti optuen za imperijalistike ambicije ili neto jo gore. Predloio je vjetu promidbenu kampanju kako bi prikrio taj aspekt pro grama NSSM 200:
Sjedinjene Amerike Drave mogu obezvrijediti optube da iza njihove potpore kontroli broja stanovnika stoje imperijalistiki motivi tako to e tvrditi da je ta potpora rezultat brige za: a) pravo parova da slobodno i odgovorno odluuju o broju djece i o vremenskim razmacima izmeu djece te da im budu dostupni infor macije, obrazovanje i sredstva za takvu odluku, i b) temeljni socijalni i ekonomski razvoj siromanih zemalja, u koji ma je porast stanovnitva ujedno i jedan od uzronika i posljedica sveopega siromatva. Nadalje, Sjedinjene Amerike Drave moraju takoer poduzeti ko rake i prenijeti poruku o tome da je kontrola svjetskoga stanovnitva od zajednikoga interesa i razvijenih zemalja i zemalja u razvoju4

Tako e se genocid na svjetskoj razini od tada zvati "sloboda izbora" i "odrivi razvoj". Ni George Orwell ne bi to bolje smi slio. U programu NSSM 200 stoji da e se izvoz ita za potrebe zemalja u razvoju "znatno poveati". Zato on poziva na libera lizaciju uvoza ita u svim zemljama svijeta kako bi se ublaio taj problem. A to je "slobodno trite", slino onome kakvo je traila Velika Britanija kada su, poslije 1946., njezini industrijski proizvodi dominirali svijetom.

Ibid.

131

Kao i "populacijska bomba", 1970-tih je godina i kriza hra ne bila umjetno napuhana kriza, kojoj je pridonio ok cijene nafte na gospodarstva zemalja u razvoju. Slike iz mnogih dijelova svijeta, koje vrve "prenapuenou", nemirima i ubojstvima, neprestano su se vrtjele na amerikim televizijskim kanalima kako bi poruka bila jasno predoena. U stvarnosti, problem glede zemalja u razvoju bio je uglavnom u tome to nisu doputale dovoljno prostora za ulazak velikih amerikih agrokompanija. Cargill i druge velike kompanije nisu bile daleko od Kissingerovih vrata. U programu NSSM 200 dodaje se da "lokacije poznatih na lazita kvalitetnijih ruda i veine minerala govore o sve veoj ovisnosti svih industrijskih zemalja o uvozu tih sirovina iz manje razvijenih zemalja. Pravi problemi opskrbe tim mineralima ne lee u njihovoj temeljnoj fizikoj dostatnosti, nego u politikoekonomskim pitanjima njihove dostupnosti, uvjeta istraivanja i eksploatacije i u podjeli dobiti izmeu proizvoaa, potroaa i vlada zemalja u kojima se ta dobra eksploatiraju". Bude li potrebno, morat e se primijeniti prisilni programi kontrole stanovnitva i druge mjere, kako bi se Sjedinjenim Amerikim Dravama osigurao pristup tim stratekim sirovinama. Taj dokument zakljuuje: "Najmanje razvijene zemlje mo raju dugorono i znatno smanjiti porast stanovnitva i znatno poveati poljoprivrednu proizvodnju". Kissinger u tome programu zagovara smanjenje broja sta novnika na svijetu za 500 milijuna do 2000. godine. A istodob no, na drugim mjestima u tome istome programu, napominje kako problem prevelikoga broja stanovnika ve prouzrouje smrt 10 milijuna ljudi na godinu. Ukratko, on zagovara udvostruenje smrtnosti na najmanje 20 milijuna, i to u ime rjeavanja pro blema smrtnosti prouzroena nedostatkom hrane. Javnost e biti navedena da vjeruje kako je ta nova politika, barem onakva kakva je javnosti predstavljena, pozitivna politika. 132

Kissinger u nastavku predlae vrste prisilnih mjera koje je osmislila amerika politika elita. Bez uvijanja kae kako se pomo u hrani mora drati "instrumentom dravne moi". Zatim, u jednoj zornoj primjedbi, kae da Sjedinjene Amerike Drave moraju smanjiti pomo u hrani kako bi "pomogle naro dima koji ne mogu ili ne ele kontrolirati svoj porast stanovni tva". Sterilizirajte se ili umrite! Nije udo da je taj dokument nosio oznaku "strogo tajno". Program NSSM 200 u mnogim je aspektima nevjerojatan. Bio je to prvi dokument kojim je depopulacija u zemljama u razvoju izraena kao jasan strateki prioritet amerike nacio nalne sigurnosti. Zacrtao je buduu strategiju promicanja kon trole nataliteta, pod nazivom "planiranje obitelji", a pitanje po rasta stanovnitva povezao s dostupnoi stratekih sirovina. No, jedan od najvanijih aspekata toga programa jest da je on odrazio jednoglasno stajalite nekih bogatih amerikih obitelji, koje ine najutjecajniji dio amerikoga politikoga ustroja. Kissinger je, ustvari, bio unajmljena pomo unutar Vlade, ali ga nije unajmila malenkost u obliku predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava. Unajmljen je kako bi provodio naloge ustroja koji ga je promicao. Svoj uspon na vlasti imao je zahvaliti potpori obitelji Rockefeller. Godine 1955. Nelson Rockefeller ponudio mu je mjesto di rektora studija u Vijeu za inozemne odnose. A godinu dana poslije toga postao je direktorom Projekta za posebne studije u Zakladi brae Rockefeller, gdje je upoznao i zbliio se s obitelji Rockefeller. Kako bi zaokruio vezu, kasnije se oenio djelatni com obitelji Rockefeller. U studenome 1975., predsjednik Richard Nixon svrgnut je s poloaja predsjednika tajnovitom aferom "Watergate. Ta je afe ra, po miljenju nekih ljudi, bila umjetno stvorena makinacija politiki ambicioznoga Nelsona Rockefellera, u sprezi s Kissingerom i Alxanderom Haigom. Nixonov nasljednik, bezlini Gerald Ford, imenovao je Nelsona Rockefellera za svoga pot133

predsjednika. Tako je Nelson stigao nadomak ostvarenju svoga sna da postane predsjednikom Sjedinjenih Amerikih Drava. Njegov veliki prijatelj Kissinger bio je ministar vanjskih poslo va. U istome mjesecu predsjednik Ford potpisao je Kissingerov program NSSM 200 i time ga uinio slubenim programom amerike vanjske politike. Na Kissingerovo mjesto direktora Vijea za nacionalnu sigurnost doao je njegov pomonik i ka snije poslovni partner Brent Scowcroft, koji je dokument NSSM 200, posluno, s najveim preporukama, podnio predsjedniku na potpis. Kissinger je ostao na mjestu ministra vanjskih po slova, a Nelson Rockefeller, naravno, na mjestu potpredsjed nika. Sjedinjene Amerike Drave bit e dugo u biznisu sma njenja stanovnitva, a sredinju ulogu u tome biznisu imat e kontrola hrane. 5

Brazil kao "uzorak" za provedbu programa NSSM 200

Tajni Kissingerov program odmah se poeo provoditi. Tri naest zemalja s popisa prioritetnih zemalja za smanjenje sta novnitva bit e tijekom sljedeih trideset godina podvrgnuto drastinim promjenama. Veina od njih nee ni biti svjesna to se dogaa. Brazil je bio jedan od najtemeljitije dokumentiranih primje ra u programu NSSM 200. Potkraj osamdesetih godina 20. stoljea, gotovo 14 godina od poetka provedbe toga programa u Brazilu, brazilsko je Ministarstvo zdravstva pokrenulo istra-

Banyan, Will: "The New World Order Visions of the Rockefellers" (Vi zija novoga svjetskoga poretka obitelji Rockefeller), Nexus Magazine, svezak 11, broj 2 (veljaa-oujak 2004.). www.nexusmagazine.com

134

gu slijedom novinskih napisa o masovnoj sterilizaciji brazil skih ena. Ta Vladina istraga bila je rezultat slubene kongre sne istrage, koju je pokrenulo vie od 165 lanova brazilskoga Kongresa iz svih politikih stranaka koje su u njemu imale za stupnike. Istraga je potaknuta nakon to je u novinama/orna/ de Brasilia, Hova do Povo (Rio de Janeiro), Jornal do Brasil i drugim ve likim brazilskim novinama, u svibnju 1991., objavljena infor macija o postojanju tajnog dokumenta amerikoga Vijea za nacionalnu sigurnost u kojemu su utvreni ameriki ciljevi kontroliranja porasta stanovnitva u zemljama u razvoju.6 Brazilska je Vlada bila okirana spoznajom da je oko 44% svih brazilskih ena u dobi izmeu 14 i 55 godina trajno steri lizirano. Veina starijih ena sterilizirana je sredinom 1970-tih godina, kada se taj program poeo primjenjivati. Vlada je utvr dila da su sterilizaciju provodile mnoge organizacije i agencije, od kojih su neke bile brazilske. Meu tim organizacijama bile su: International Planned Parenthood Federation (Meunaro dna federacija za planiranje roditeljstva), US Pathfinder Fund (Amerika zaklada Pathfinder), Association for Voluntary Surgical Contraception (Udruenje za dragovoljnu kirurku kon tracepciju), Family Health International (Meunarodno obi teljsko zdravlje), a gotovo svi programi provodili su se pod okri ljem i vodstvom organizacije amerikoga Ministarstva vanjskih poslova USAID (United States Agency for International Development, Amerika agencija za meunarodni razvoj). Godine 1989. brazilska je Vlada, koju su u poetku uvjerili kako treba suraivati u interesu ekonomskog razvoja i smanjenja siromatva, uloila prosvjed organizaciji USAID, navodei kako

Baobab Press: "Brasil Launches Inquiery into US Population Activities" (Brazil pokree istragu o amerikim populacijskim aktivnostima", Baobab Press, svezak 1, broj 12, Washington D.C., dostupno na: www.hsph.harvard.edu/Organizations/healthnet/SAsia/depop/Chap2.html

135

su programi sterilizacije bili "sveopi i nepotrebni". Prema nekim izvjeima, po tome je programu sterilizirano ak 90% ena afrikoga podrijetla. Time e biti eliminirani budui nara taji te rase u zemlji koja je po broju crnakoga stanovnitva druga na svijetu, odmah iza Nigerije. Gotovo polovicu brazil skoga stanovnitva, koje je osamdesetih godina brojilo 154 milijuna, dralo se stanovnicima afrikoga podrijetla. Kissinger je u svome programu NSSM 200 posebno naveo ulogu Brazila. Ta je zemlja bila na popisu trinaest ciljnih ze malja zato to "ona demografski jasno dominira tim konti nentom", tj. Junom Amerikom, pa je predvidio da e se njezin broj stanovnika do 2000. godine izjednaiti s onim Sjedinjenih Amerikih Drava. Takav rast Brazila, upozorio je Kissinger, podrazumijeva "sve veu mo Brazila u Latinskoj Americi i na svjetskoj razini tijekom sljedeih 25 godina". Iza Kissingera, Scowcrofta i biranih dravnih dunosnika u Washingtonu, koji su provodili politiku po programu NSSM 200, stajao je krug privatnih, neizmjerno utjecajnih osoba. Najutjecajnije osobe u to vrijeme bili su braa Rockefeller, a glede populacijske politike, najvei autoritet i utjecaj imao je John D. Rockefeller III., unuk osnivaa naftne kompanije Stan dard Oil. Toga je Rockefellera, u srpnju 1969., predsjednik Nixon imenovao na elo Komisije za porast stanovnitva i budunost Amerike (Commission of Population Growth and the Ameri can Future). Izvjee te komisije bilo je podloga kasnijemu Kissingerovu programu NSSM 200. Godine 1972., nekoliko mjeseci prije poetka izradbe Kissingerova tajnoga programa, John D. Rockefeller III. predstavio je svoje izvjee predsjedniku Nixonu. Bila je to izborna godina pa je Nixon odluio ne pridavati vanost tome izvjeu i tako ono nije privuklo veliku pozor nost medija. No, preporuke toga izvjea dobile su velik priori tet. Rockefeller je predloio za to vrijeme drastine mjere 136

obuzdavanja navodne populacijske eksplozije u Sjedinjenim Amerikih Dravama. Izmeu ostaloga, preporuio je uvoenje seksualnog obra zovanja u sve kole, edukaciju stanovnitva, kako bi javnost spoznala tu navodnu krizu, i ukidanje svih zakona kojima je mladei i odraslima bila zabranjena uporaba kontracepcijskih sredstava. Preporuio je i mjere kojima e se olakati provedba dragovoljne sterilizacije, kao i liberalizaciju dravnih zakona o zabrani pobaaja. Rockefellerovi su krugovi desetljeima prije toga pobaaj drali jednim od najveih sredstava kontrole plo dnosti i nataliteta, a njegovu su se ozakonjenju otro protivili Crkva i neke druge skupine. Ono to je uslijedilo s programom NSSM 200 bilo je mogue razumjeti samo s toke gledita po zadine zbog koje je John D. Rockefeller bio opsjednut pora stom stanovnitva.7

Rockefeller, John D. III: Report of the Commission on Population Growth and the American Future, 1972.

137

SEDMO POGLAVLJE

JOHN D. III., NELSON, DAVID I SMRTONOSNO BRATSTVO

Ljudi kao pokusni kunii
Mnogo godina prije negoli su Henry Kissinger i Brent Scowcroft smanjenje broja stanovnika uinili slubenom poli tikom amerike Vlade, John D. Rockefeller III., ili JDR, kako su ga neki od milja zvali, bio je zaokupljen pokusima na ljudima kao pokusnim kuniima. Pedesetih godina 20. stoljea njegov brat Nelson Rockefel ler bio je zaokupljen izrabljivanjem jeftine portorikanske radne snage, koja nije bila organizirana u sindikate, u svojim tekstil nim tvornicama u New Yorku, kamo ih je, po niskim cijenama leta, dopremao zrakoplovima kompanije svoje obitelji Eastern Airlines. Istodobno je bio zaokupljen, i to temeljem Vladina programa Operations Bootstrap (Operacija petlje na izmama, tj. Operacija vlastitim snagama), osnivanjem tvornica s jefti nom radnom snagom u samome Portoriku, daleko od dosad nih amerikih zakona o zdravstvenom osiguranju i onih o si gurnosti na radu. U to je vrijeme Nelson Rockefeller bio sjenovita, ali vrlo utjecajna figura u Vladi predsjednika Eisenhowe' Bootstrap u doslovnom smislu jest petlja na izmama, na vrhu sare, koja slui za lake obuvanje izama. U prenesenom smislu ta rije oznauje (ui niti ili poduzeti neto) vlastitim snagama. - nap. prev.

139

ra. U njegovoj verziji Operacije petlje na izmama, izme su bile u vlasnitvu obitelji Rockefeller i njezinih poslovnih prija telja. A petlje su, po njima, vjerojatno bile sredstvo pomou kojega su vlasnici tvornica iznuivali veu produktivnost. Dok je Nelson tako bio zaokupljen poticanjem duha slobo dnog poduzetnitva meu Portorikancima, njegov brat John D. svom je snagom prionuo poslu na pokusima masovne steri lizacije siromanijih graana Portorika. Portoriko je bio otok bez sree, koji je negdje u dvolinom meteu amerike diplo macije ostao bez suvereniteta. Bio je de facto amerika kolonija, o ijim se zakonima odluivalo u dalekome Washingtonu, to ga je inilo idealnim mjestom za provedbu pokusa. Pomou svoga novoosnovanoga Populacijskoga vijea, John D. Rocke feller III. prvo je proveo neke pokuse smanjenja stanovnitva koji e kasnije, temeljem programa NSSM 200, postati dijelom globalne politike amerikoga Ministarstva vanjskih poslova. John D. Rockefeller III. ve je pedesetih godina 20. stoljea pretvorio Portoriko u golem laboratorij za testiranje svojih za misli o masovnoj kontroli porasta stanovnitva. Prema jednoj studiji koju je 1965. godine izradilo portorikansko Ministar stvo zdravstva, do te je godine oko 35% portorikanskih ena u dobi plodnosti ve bilo trajno sterilizirano. Tu kampanju steri lizacije upakirali su Populacijsko vijee i ameriko Ministar stvo zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi, u kojemu je poetkom pedesetih godina prvi doministar bio sveprisutni Nelson Rockefeller. Taj su projekt proveli sluei se lanom tvrdnjom da e se sterilizacijom zatititi zdravlje ena i stabili zirati prihode, jer e biti manje usta koja e trebati hraniti. Siromane portorikanske seljanke poticalo se da raaju u besprijekorno istim bolnicama koje je izgradila Amerika. Lije nici u tim bolnicama imali su nalog sterilizirati ene nakon drugoga poroda to su inili podvezivanjem jajovoda, obino bez znanja ena na kojima su taj zahvat provodili. Godine 1965. Portoriko je, barem po jednoj kategoriji, bio vodea zemlja na 140

svijetu - imao je najvei postotak steriliziranih ena. Indija je znatno zaostajala, jer je imala samo 3% steriliziranih ena. Kad je Rockefeller imao priliku izravno kontrolirati taj proces, bez upletanja vlasti, bila je to, kao to pokazuje Portoriko, sasvim drukija pria.1 Prisilna sterilizacija koju je uveo John D. III. nije bila nikakva radikalna novina u njegovoj obitelji. lanovi te obitelji ve su dugo Portoriko drali pogodnim ljudskim laboratorijem. Godi ne 1931. Rockefellerov institut za medicinska istraivanja (Roc kefeller Institute for Medical Research), koji je kasnije postao Sveuilite Rockefeller (Rockefeller University), financirao je pokuse u istraivanju bolesti raka koje je provodio dr. Cornelius Rhoads. Dr. Rhoads nije bio obian znanstvenik. Kasnije je izbilo na vidjelo kako je svoje pacijente namjerno inficirao sta nicama raka kako bi pratio to e se dogoditi. Trinaest takvih njegovih pacijenata je umrlo. Ti su gnusni pokusi na ljudima otkriveni, a dr. Rhoads svoje je radnje opravdavao tako to je napisao da je portorikansko stanovnitvo inferiornije i da ga treba iskorijeniti. Umjesto da bude osuen za ubojstvo, toga znanstvenika Rockefellerova instituta zamolili su da osnuje ustanovu Bioloko ratovanje Amerike vojske (US Army Biological Warfare) u Marvlandu u saveznoj dravi Utah, a potom i u Panami, koja je kasnije nazvana Amerikom komisijom za atomsku energiju (US Atomic Energy Commission). U njoj su se na zatvorenicima, bolnikim pacijentima i amerikim vojni cima provodili tajni pokusi zraenja.

1 Stycos, J. M.: Female Sterilization in Puerto Rico (Sterilizacija ena u Portoriku), Eugenics Quarterly, 1, broj 1, 1954. Colby, Gerard i Dennett, Charlotte: "Thy Will be Done: Nelson Rockefeller and Evangelism in the Age of Oil" (I tako e biti: Nelson Rockefeller i evanelizam u doba nafte", Trideseto poglavlje, HarperCollins, N e w York, 1995. Izvjee ACHE o Rhoadsovim pokusima na raku, na http://www.seas.gwu.edu/nsarchive/radiation/ . "Funding the Eu genics Movement" (Financiranje eugenikoga pookreta), John CavanaughO'Keefe, Dvanaesto poglavlje, na: www.eugenics.watch.com.

141

Godine 1965., tj. nekoliko godina prije negoli e njegova politika biti ovjekovjeena u programu NSSM 200, John D. III. je, na konferenciji koju je u gradu Honolulu na Havajima orga niziralo Vijee za razvoj poljoprivrede (Agrucultural Development Council), odrao uvodni govor o samodrivom i seljakom gospodarstvu. Zapravo, taj govor nije odrao kao jedan od pozva nih sudionika konferencije, nego kao direktor organizatora kon ferencije - Vijea za razvoj poljoprivrede, tj. jedne od svojih mnogobrojnih organizacija. U tome je govoru rekao i ovo: "Ako ne moemo kontrolirati porast stanovnitva, ivot kakav poznajemo ili, kao jo vanije, ivot kakav bismo eljeli zasigurno e polagano nestati." John D. III. odrastao je okruen eugeniarima i teoretiarima rasa maltuzijancima iz Zaklade Rockefeller, poput Fredericka Osborna, Henryja Fairchilda i Allana Gregga. Njemu je bilo prirodno da on i drugi ljudi njegova "sloja" trebaju odluivati o tome koji e dijelovi ljudske vrste opstati, a koji nee. Na to su gleda li po prilici kao na odabir ovaca za klanje tako da u stadu ostane najbolja pasmina. Logika njegove obitelji bila je jednostavna: zakon ponude i potranje. Kao stoje to izrazio Jameson Taylor: "Za Rockefellere, pravilna briga o ovcama... zahtijeva samo izjednaenje po nude i potranje. Ako ponuda, tj. ponuda hrane, vode i prosto ra, ne moe zadovoljiti potranju, onda ponudu treba poveati, a potranju smanjiti. Ovaj dvokraki pristup Zaklada Rockefel ler primjenjuje ve dugo i vrlo uinkovito. Smanjenje ponude rjeava se... primjenom napredne medicine i poveanjem uro da poljoprivrednih kultura. Problem potranje rjeava se oda birom ovaca za klanje, tj. kontrolom raanja i pobaajem". Za veinu Amerikanaca, a i svijeta, zamisao da bi vodei politiki krugovi Sjedinjenih Amerikih Drava, djelujui po nalogu nekih najbogatijih obitelji i nekih najutjecajnijih sveui lita, namjerno promicali tajnu masovnu sterilizaciju cijelih populacijskih skupina bilo je mimo njihove mogunosti poi142

manja. Tijekom prvih desetljea 20. stoljea to se zvalo eugenika - znanost o poboljanju rasa. Rijetki su ljudi shvaali da su obitelji s imenima poput Rockefeller, Harriman, bankar J. P. Morgan mlai, Mary Duke Biddle iz duhanske obitelji, Cleveland Dodge, bogati proizvoa kukuruznih pahuljica John Harvev Kellogg i Clarence Gamble iz kompanije Proctor & Gamble, ve tijekom Prvoga svjetskoga rata listom potajno financirali eugeniku, veinom kao lanovi Amerikoga eugenikoga drutva (American Eugenics Society), preko kojega su financirali pokuse prisilnog steriliziranja "in feriornih osoba" i razne oblike kontrole stanovnitva. Njihove inaice u Engleskom eugenikom drutvu (English Eugenics Society) u to su vrijeme bili, meu ostalima, britanski ministar financija Winston Churchill, ekonomist John Maynard Keynes, lord Arthur Balfour i Julian Huxley, koji je kasnije, poslije Dru goga svjetskoga rata, postao prvim direktorom UNESCO-a. Veina obinih ljudi jednostavno nije znala tko tim stvarima upravlja i kako ti upravljai, iza sve svoje plemenite retorike o demokraciji i razvitku, gledaju na veinu ljudskoga roda.

"Ljudski rak"
Broj stanovnika i s njim povezana politika hrane amerike Vlade s poetka sedamdesetih godina 20. stoljea rodili su se u prostorijama Zaklade Rockefeller, u njezinu Populacijskome vijeu, u Zakladi brae Rockefeller i u aici slinih bogatih privatnih zaklada osloboenih od plaanja poreza, poput Zak lade Ford (Ford Foundation) i Zaklade Carnegie (Carnegie Foundation). Prava povijest ovih organizacija briljivo je zako pana iza fasade velike javne filantropije. U stvarnosti, te su zak lade, osloboene od plaanja poreza, sluile kao sredstvo za promicanje vladavine bogate mone elite, sve vie na tetu vei ne amerikih graana i veine ovjeanstva. 143

Jedan ovjek bio je vie od 34 godine direktor Medicinskoga odjela Zaklade Rockefeller. Zvao se Allan Gregg. Taj je ovjek, gotovo nepoznat vanjskome svijetu, tijekom svoje 34 godine na elu toga odjela, imao moda vei utjecaj na ivot i smrt ljudi nego Jozef Staljin i Adolf Hitler zajedno. U vrijeme od laska u mirovinu, 1956., bio je potpredsjednik Zaklade. Njego va ideologija proimala je tu zakladu jo desetljeima poslije njegova odlaska. Bila je to ideologija maltuzijanske okrutnosti i rasistike konanosti. Jednom je napisao jedan lanak za neki znanstveni asopis o populaciji, u kojemu je rekao: "Postoji uznemirujua paralela izmeu rasta raka u nekom organizmu i rasta ljudske popula cije na zemaljskom ekolokom gospodarstvu". Zatim je ustvr dio da "kancerogeni zametci zahtijevaju hranu, no koliko ja znam, hranjenjem ih se nikada nije uspjelo izlijeiti... Analo gije toj pojavi mogu se nai na naemu opljakanome planetu". Prevedeno na neuvijeni govor, to bi znailo: "Ljudi zaga uju, dakle, eliminiranjem ljudi eliminiraj zagaenje..." Zatim je nastavio, u jednom uratku koji je naruio jedan od najugled nijih znanstvenih asopisa u Sjedinjenim Amerikih Dravama, rekavi: "koliko su sirotinjske etvrti naih velikih gradova sline nekrozi tumora". A to, po njemu, "potie hirovito pitanje: to je vea uvreda dolinosti i ljepoti, sirotinjske etvrti ili smrdlji vi otpaci rastuega tumora?" 2

Mranije tajne obitelji Rockefeller

Uloga Zaklade Rockefeller u amerikoj i globalnoj popula cijskoj politici nije bila ni sluajna niti je bila manje bitan aspekt misije te institucije. Ta je politika bila sama sr te institucije. Ta
2

Taylor, Jameson: lifeissues.net. citati iz tekstova Alana Gregga.

144

uloga Zaklade Rockefeller jest klju za razumijevanje njezina kasnijeg djelovanja u revoluciji biotehnologije i biljne genetike. Godine 1913. utemeljitelju kompanije Standard Oil Johnu D. Rockefelleru starijemu savjetovali su da svoje bogatstvo sakrije iza neke zaklade osloboene od poreza. Te je godine ameriki Kongres donio prvi savezni porezni zakon, koji je razbjesnio obitelj Rockefeller i druge bogate amerike obitelji, poput magnata eline industrije Andrewa Carnegieja, koje su taj zakon nazvale nepravednom pljakom pravedno zaraena novca. Carnegie je to jednom izrazio ovako: "Bogatstvo u ruka ma malog broja ljudi moe biti daleko monija snaga za una prjeenje nae rase, nego kad ga se ljudima razdijeli u malim iznosima". Drugim rijeima, novac mora pripadati samo boga tima, koji znaju kako ga koristiti.
John D. Rockefeller, osniva kompa nije Standard Oil Trust i prvi mi lijarder svijeta, osnovao je 1913. go dine Zakladu Rockefeller kako bi izbjegao plaanje poreza na svoja bogatstva. Donoenje Zakona o Amerikoj narodnoj banci isplanira no je na jednom tajnom sastanku odranom na imanju obitelji Roc kefeller na ]ackyll Islandu (Otoku Jackyll), blizu obale savezne drave Geogije, 1910. godine.

Javno izraena misija novoosnovane Zaklade Rockefeller glasila je: "...promicati boljitak ovjeanstva diljem svijeta". Naravno, podrazumijevalo se da e Zaklada, tj. obitelj Rocke feller, sama odluivati o tome to se pod "promicanjem bolji tka ovjeanstva" podrazumijeva. Od samoga poetka Zaklada Rockefeller bila je opsjednuta idejama prorjeivanja stada, tj. sustavnog smanjenja broja "in145

feriornih" pasmina, tj. ljudskih pasmina. Jedna od prvih sti pendija te zaklade dodijeljena je 1923. Vijeu za istraivanje drutvenih znanosti (Social Science Research Council), za izra dbu studije o tahnikama kontrole nataliteta. Godine 1936. Zak lada je osnovala, na Sveuilitu Princeton, prvi Ured za istra ivanje populacije (Office of Population Research), na ije je elo imenovala lana Eugenikoga drutva Franka Notesteina, sa svrhom prouavanja politikih aspekata promjene broja sta novnika. Filozofija Zaklade Rockefeller, od samoga osnutka, bila je rjeavati "uzroke, a ne simptome". Naravno, jedan od "uzro ka" svjetskih problema, po miljenju obitelji Rockefeller, bila je uporna sklonost ljudske vrste, barem njezina siromanijega dijela, ka razmnoavanju. Vei broj ljudi na svijetu znai veu mogunost uzrokovanja problema, traenje veega dijela "ve likoga kolaa", koji su Rockefelleri i njihovi bogati prijatelji drali svojim bogomdanim pravom. Jo davne 1894., kada je naftno bogatstvo te obitelji bilo u svojoj poetnoj fazi, otacjohna D. treega, John D. mlai, kao student na Sveuilitu Brown napisao je jedan esej pod naslo vom: "Opasnosti od neogranienog useljavanja po Ameriku". U njemu je pisao o doseljenicima, tada veinom iz Italije, Irske i drugih europskih zemalja, koje je nazvao "smeem stranih gradova, lutalicama, protuhama, bijednicima i neradnicima... neznalicama i gotovo nimalo boljima od ivotinja".

"Najbolja pasmina..." Eugenika i amerika elita "vladarske rase"

Jedan od prvih filantropskih projekata Zaklade Rockefeller, iz 1920-tih godina, bilo je financiranje Amerikoga eugeniko ga drutva. Eugenika je bila pseudoznanost, rije koju je 1883. 146

u Engleskoj skovao Darwinov roak Francis Galton. Temeljila se na Darwinovoj knjizi Podrijetlo vrsta, objavljenoj 1859. Darwin je u toj knjizi nametnuo "primjenu Malthusovih teorija na cijelo biljno i ivotinjsko carstvo". Malthus, koji se malo prije svoje

Margaret Sanger, bliska prijateljica obitelji Rockefeller, bila je zagrieni ra sist i pobornik eugenike, koju je promicala pod krinkom "planiranja roditeljstva".

147

smrti odrekao vlastite teorije o populaciji, u svome uratku iz 1798., pod naslovom Essay on the Principles of Population (Ogled o naelu stanovnitva), ustvrdio je da se populacijske skupine ire geometrijski, dok se dostupna hrana poveava aritmetiki, to dovodi do povremenih gladi i umiranja. Golemi porast broja stanovnika i rastui ivotni standard, kao i porast dostupne hrane, u drugoj polovici 19. stoljea, pri mjenom znanosti i tehnolokih dostignua diljem Europe i Sjeverne Amerike, potpuno su diskreditirali maltuzijanstvo kao moguu ozbiljnu znanost. No, 1920-tih godina, Rockefeller, Carnegie i jo neki neizmjerno bogati Amerikanci prihvatili su ideju maltuzijanstva u obliku "drutvenog darvinizma", kojim su opravdavali svoje gomilanje bogatstva. Tvrdili su kako je to boanski dokaz da oni kao ljudi posjeduju sposobnost preivljavanja superiorne vrste, za razliku od manje sretnih smrtnika, stoje neka vrsta "preivljavanja najsposobnijih". S tim povezani veliki projekt Zaklade Rockefeller, takoer iz 1920-tih godina, bilo je financiranje institucije gospoe Margaret Sanger zvane Amerika federacija za planiranje roditeljstva (Planned Parenthood Federation of America), koja se u poetku zvala Amerika liga za kontrolu raanja (American Birth Control League). Bilo je to rasistiko udruenje koje je, pod krinkom racionalnog "planiranja obitelji", promicalo eugeniku u obliku kontrole porasta stanovnitva i prisilne sterilizacije. Prikazivana kao nesebina ena puna milosra, gospoa Sanger bila je predana eugeniarka, otvorena pobornica po stojanja nadmone rase i sve do svoje smrti intimna prijateljica obitelji Rockefeller. Izrugivala se "inferiornim klasama" i bila je opsjednuta pitanjem o tome "kako ograniiti i osujetiti prekomjernu plodnost umno i tjelesno oteenih osoba". Eugenika je, po definiciji njezinih pokrovitelja, prouavanje nai na poboljanja "kvalitete" ljudske vrste, uz smanjenje kvanti tete inferiornih bia, ili, kako je to izrazila gospoa Sanger, "im benik kvalitete nad imbenikom kvantitete... u rjeavanju pro148

blema velikih ljudskih masa". U svojoj knjizi iz 1922., pod na slovom The Pivot of Civilization (Okosnica civilizacije), napisala je: "Kontrola raanja... doista je najvei i najistinskiji eugeniki program". Zbog svoje predanosti populacijskome pitanju bila je cijenjena u meunarodnim krugovima. Godine 1933. osobni lijenik Adolfa Hitlera dr. Gerhard Wagner veliao je gospou Sanger zbog njezine gorljive rasne politike i zamolio svoje su narodnjake Nijemce da se u nju ugledaju. Suprotno uvrijeenome miljenju, ideja o superiornoj nor dijskoj rasi nije bila fantazija samo nacistike Njemake. Nik nula je u Sjedinjenim Amerikim Dravama na samome poetku dvadesetoga stoljea. Dekan prestinoga Sveuilita Stanford u Kaliforniji David Starr Jordan, u svojoj knjizi Blood of a Nation (Krv nacije) iz 1902. godine, promicao je ideju o "rasi i krvi". Tvrdio je kako je siromatvo uroena genska osobina, kao i darovitost, te kako obrazovanje nema nikakva utjecaja - ili "to ima" ili nema. Dvije godine poslije toga institut Andrewa Carnegieja zvan Institut Carnegie osnovao je veliki laboratorij u Cold Springs Harboru na bogatome Long Islandu, izvan grada New Yorka, u kojemu su se skupljali milijuni obiteljskih stabala obinih Amerikanaca u svrhu planiranja mogueg uklanjanja cijelih obiteljskih stabala koje se dri inferiornima. Zemlju za izgra dnju toga instituta darovao je eljezniki tajkun i snani pobor nik eugenike E. H. Harriman. Bila je to eugenika u stilu ame rike elite. Naravno, ako je idealna rasa bila visok, plavokos i plavook nordijski tip, to je znailo da se Azijate, Indijance, crn ce, Hispanike i druge rase, ukljuujui i bolesne i retardirane, dralo inferiornima glede eugenikoga cilja postizanja "najbolje pasmine". Zamisao spomenutoga projekta o izradbi spomenute dato teke bila je napraviti popis krvnih stabala i pripadnike tih sta bala podvrgnuti doivotnoj segregaciji i sterilizaciji kako bi se "ubila njihova krvna stabla". 149

Pokrovitelji toga projekta imali su cilj iskorijeniti one koje su drali "nepodobnima". Jo 1911. godine Carnegie je financi rao jedno istraivanje Amerikoga udruenja za oplodnju (Ame rican Breeder's Association) o "najboljim praktinim sredstvi ma za uklanjanje nasljedne osnove u ljudskoj populaciji". Najvei donator za projekte eugenike ubrzo je postala Zak lada Rockefeller. Ulagala je stotine tisua dolara u razne eugenike i populacijske projekte, od Amerikoga eugenikoga dru tva preko Cold Spring Harbora do Amerikoga udruenja za oplodnju. Jedan od istaknutijih lanova Amerikoga eugenikoga dru tva s poetka dvadesetih godina 20. stoljea bio je dr. Paul Bowman Popenoe, specijalist za spolne bolesti pri Amerikoj vojsci iz Prvoga svjetskoga rata, koji je napisao udbenik pod naslovom Applied Eugenics (Primijenjena eugenika). Ukratko, taj je specijalist rekao: "Prva metoda koja se namee jest smak nue... Njezina vrijednost za odranje standarda rase ne smije se podcijeniti". Zatim elokventno zagovara "unitenje pojedi naca nekom prirodnom nepogodom, poput prevelike hladnoe ili bakterije ili tjelesnog nedostatka". U svojoj knjizi govori o, po njegovoj procjeni, 5 milijuna Amerikanaca koji e prije ili kasnije zavriti u umobolnicama i o "jo pet milijuna intelek tualno defektnih, s prosjenom inteligencijom manjom od 70%, koji e, u mnogim sluajevima, biti optereenje rase, a ne njezi no bogatstvo". Knjiga je bila namijenjena biranim elitnim ita teljima. Taj njegov radikalni pristup neki su drali malo previe prijepornim, ali ve 1927. godine ameriki je Vrhovni sud, u sporu Buch protiv Bella, odlukom suca Olivera Wendella Holmesa, presudio da je program prisilne sterilizacije savezne drave Virginije ustavan. Sudac Holmes u svojoj je presudi napi sao: "Bolje je za cijeli svijet ako drutvo, umjesto da eka smak nue degeneriranog potomstva zbog kriminala ili da takvo po tomstvo prepusti umiranju od gladi zbog njegove imbecilnosti, 150

moe onima koji su oito nesposobni sprijeiti produljenje njihove vrste... Dosta su tri narataja imbecila". Ta presuda Vrhovnoga suda iz 1927. godine irom je otvori la vrata steriliziranju tisua amerikih graana ili nekom dru gom obliku njihova progona kao ljudske podvrste. U jednoj umobolnici u saveznoj dravi Illinois pacijentima su davali mlijeko krava za koje se znalo da boluju od tuberkuloze, u uvjerenju da e genetski snane osobe biti na to mlijeko imu ne. Savezna drava Kalifornija sterilizirala je 9.782 osobe, od kojih su veina bile ene koje se dralo "loim enama". Mno ge od njih ivot je bio nagnao u prostituciju.3 Mnogo godina poslije toga, na suenju u Niirnbergu, naci sti su u svoju obranu navodili Holmesove rijei. Ne udi to su ti navodi za poslijeratni svijet bili uzaludni. Rockefellerov pro pagandni stroj sve je njihove navode zakopao. Uvjete mira i istinu o ratu odreivali su pobjednici.

"Bobu treba reci bob.. "

Zanos obitelji Rockefeller eugenikom iz 1920-tih godina nije se zaustavio na amerikim obalama. Novac Zaklade Rockefel ler igrao je tijekom 1920-tih godina presudnu ulogu u financi ranju njemake eugenike. Poevi od ranih mjeseci 1922. pa do 1926. Zaklada Rockefeller je, preko svoga ureda u Parizu, onirala nevjerojatnih 410.000 dolara stotinama njemakih znan stvenika s podruja eugenike. Godine 1926. donirala je impre-

Crass, Peter: Carnegie, John Wiley & Sons, 2002. Richmond, Mike: "Margaret Sanger's Eugenics" (Eugenika Margarete Sanger), u asopisu Life Advocate, svezak XII., broj 10, sijeanj/veljaa 1998. Popenoe, dr. Paul: "Eugenic Sterilization" (Eugenika sterilizacija), u asopisu Birth Control Review, tra vanj 1933. Cavanaugh-O'Keefe, John: Introduction to Eugenics (Uvod u eugeniku), American Life League, na: www.ewtn.com.

151

sivnu svotu od 250.000 dolara za osnivanje berlinskoga Insti tuta za psihijatriju Kaiser Wilhelm. To bi danas, 2005., bilo jednako svoti od 26 milijuna dolara, to je bio nevjerojatan iz nos, osobito u Njemakoj, koja je dvadesetih godina bila poha rana weimarskom hiperinflacijom i ekonomskom krizom. No vac Zaklade Rockefeller inio je glavninu sredstava njemakih eugenikih istraivanja i usmjeravao je ta istraivanja. Kao to su ameriki znanstvenik Edwin Black i drugi ve dokumentirali, vodei psihijatar u Institutu za psihijatriju Kai ser Wilhelm u to je vrijeme bio Ernst Rudin, ovjek koji je na pravio blistavu karijeru kao arhitekt sustavnoga eugenikoga programa Adolfa Hitlera. Godine 1932., Rudin, kojega je finan cirala obitelj Rockefeller, imenovan je predsjednikom Svjetsko ga udruenja eugeniara. Platforma toga udruenja otvoreno je zagovarala ubijanje ili steriliziranje ljudi koji su, zbog svoga nasljea, "teret za dravu". Velikodunost Zaklade Rockefeller prema njemakim znan stvenicima u to vrijeme, oito, nije imala granica. Godine 1929., usred velikoga sloma amerike burze i usred ekonomske krize u Njemakoj, Rockefeller je Institutu Kaiser Wilhelm, u svrhu istraivanja mozga, dao donaciju od 310.000 dolara, a to je bila samo prva u nizu donacija koje su uslijedile kasnije. Viestruko nadareni gospodin Rudin bio je u to vrijeme i direktor istraivanja mozga u tome institutu, u kojemu je radio i ameriki eugeniar Hermann J. Muller, takoer financiran Rockefellerovim novcem. Kasnije je otkriveno da je taj institut dobivao "po 150 do 200 mozgova" rtava nacistikoga progra ma eutanazije iz Brandenburga. Istraivanje mozga bilo je dijelom nacistikih pokusa na idovima, ciganima, umno re tardiranima i na drugi nain "defektnima". Rockefellerov no vac u Njemakoj financirao je eugeniku u pravom smislu rijei. Rudin je ujedno bio i elni ovjek nacistikoga programa prisilne eugenike sterilizacije i glavni arhitekt nacistikoga Zakona o sterilizaciji iz 1933. Od ,,der Fhrera", tj. Adolfa Hi152

tlera, dobio je dva odlija za svoj doprinos njemakoj eugenici, tj. ienju njemake rase. Po Zakonu o sterilizaciji, oko 400.000 Njemica i Nijemaca s dijagnozom manine depresije ili shizo frenije prisilno je sterilizirano, a mnoga hendikepirana djeca jednostavno su ubijena. Rudin je od svojih kolega dobio prikla dan nadimak - Reichfhrer za sterilizaciju. Sam Hitler bio je veliki ljubitelj amerike eugenike i u svojoj knjizi Mein Kampfiz 1924., u kojoj je hvalio amerike doprino se na podruju eugenike, napisao je: "Danas postoji jedna zem lja u kojoj su vidljivi barem mali pomaci u smjeru bolje zamisli useljavanja. Naravno, to nije naa uzorna Njemaka Republika, nego Sjedinjene Amerike Drave". Nekoliko godina kasnije napisao je pismo amerikome eugeniaru Madisonu Grantu kako bi osobno pohvalio Grantovu knjigu iz 1916., naslovljenu: The Passing of the Great Race (Odlazak velike rase). Grant je u toj knjizi, izmeu ostaloga, napisao da "napori oko preivljavanja male djece meu niim slojevima esto rezultiraju ozbiljnim naruavanjem rase". Hitler je nedvojbeno u Grantu, jednome od utemeljitelja Amerikoga eugenikoga drutva, prepoznao srodnu duu. Do 1940. godine tisue njemakih graana - stanovnika domova za starije osobe i mentalnih institucija - sustavno je ubijeno plinom. Upravo onako kako je to Popenoe dvadeset godina ranije zagovarao za Sjedinjene Amerike Drave, ali s vrlo ogranienim uspjehom. Negdje 1940., odmah nakon po vratka s obilaska njemakih instituta za eugeniku, Leon Whitney, izvrni tajnik Amerikoga eugenikoga drutva koje je fi nancirao Rockefeller, o nacistikim je pokusima izjavio: "Dok smo se mi uljali kao make... Nijemci su bobu rekli bob". U svibnju 1932. Zaklada Rockefeller poslala je brzojav svo me Uredu u Parizu, koji je Rockefellerov novac iz Amerike po tiho dostavljao u Njemaku. Brzojav je glasio: ,,U LIPNJU SASTANAK IZVRNOGA ODBORA: DEVET TI SUA DOLARA TIJEKOM TRI GODINE ANTROPOLOKO153

ME INSTITUTU KWG ISTRAIVANJE BLIZANACA I PO SLJEDICA PO KASNIJE NARATAJE SUPSTANCA TOKSI NIH PO NASLJEDNU OSNOVU." Bilo je to godinu dana prije nego to je Hitler postao kance larom. Skraenica KWG odnosila se na Institut Keiser Wilhelm za antropologiju, ljudsko nasljee i eugeniku, iz Berlina. Istra ivanje nasljedne osnove trajat e i tijekom Treega Reicha, a bit e financirano novcem Zaklade Rockefeller. Direktor njemakoga instituta za eugeniku u Berlinu bio je Otmar Freiherr von Verschuer. Njegovo istraivanje na blizan cima davno prije toga bio je san amerikih pobornika eugenike. To je istraivanje trebalo pridonijeti unaprjeenju njihovih teo rija o nasljedstvu. Godine 1942., u njemakom nacistikom asopisu za eugeniku Der Erbarzt, von Verschuer je, kao ured nik toga asopisa, zagovarao "potpuno rjeenje idovskoga pro blema". Godine 1936., dok je jo uvijek dobivao Rockefellerov novac, pozvan je u Frankfurt na elo novoosnovanoga Instituta za genetiku i rasnu higijenu pri Sveuilitu u Frankfurtu. Taj je institut, kao najvei takve vrste, bio nadlean za prisilne medi cinske programe eugenike i rasne higijene. Dr. Josef Mengele, koji je od svibnja 1943. bio na elu poku sa na ljudima u koncentracijskom logoru Auschwitz, bio je dugo godina von Verschuerov asistent. Kad je Mengele, koji je zbog svojih smrtonosnih pokusa na zatoenicima dobio nadimak "aneo smrti", postavljen u Auschwitz, von Vershuer je bio oduevljen. Njihov "znanstveni" rad mogao se u Auschwitzu odvijati bez ikakvih ogranienja. U to je vrijeme Njemakome znanstvenom drutvu napisao: "Moj asistent dr. Josef Mengele (doktor medicine, doktor znanosti) pridruio mi se u ovoj gra ni znanosti. Sada je na poloaju Hauptsturmfuhrera (kapeta na) i logorskoga lijenika u Koncentracijskom logoru Auschwitz. Antropoloka ispitivanja najrazliitijih rasnih skupina u ovo me logoru provode se s doputenjem SS Reichsfiihrera (Himmlera)".
154

Zaklada Rockefeller, koja nikada ne stavlja naela ispred prag matike, prestala je financirati veinu nacistikih eugenikih istraivanja tek nakon nacistike invazije na Poljsku, 1939. Tada je ve bilo jasno to je, tijekom razdoblja od vie od 15 godina, postignuto Rockefellerovim novcem. ovjek koji je, zahvaljujui svome poloaju, bio intimno povezan sa svakim korakom na tome prokletome putu financiranja nacistikih eugenikih projekata bio je direktor Medicinskoga odjela Zaklade Rocke feller Alan Gregg. Njegov je odjel bio zaduen za financiranje raznih projekata instituta Kaiser Wilhelm. Druga kljuna osoba bio je Raymond B. Fosdick, koji je 1936. godine postao predsjednikom Zaklade Rockefeller, a bio je vjerojatno najvanija osoba u Amerikome eugenikome dru tvu. Godine 1924. taj je ovjek napisao osobno pismo Johnu D. Rockefelleru starijem, u kojemu se zaloio za to da njegova zaklada financira eugeniki rad gospoe Margaret Sanger, tj. njezin projekt kontrole raanja. U tome je pismu napisao: "Vjerujem da je problem broja stanovnika jedna od velikih po gibelji budunosti i ako se ne uini neto od onoga to ovi ljudi predlau, svojoj emo djeci ostaviti svijet u kojemu e borba za hranu i osnovna ivotna sredstva biti daleko ea od bilo ega to danas postoji". Ostavivi Mengelea s njegovom poslovinom torbom, von Verschuer je pobjegao iz Berlina prije kraja rata i tako izbjegao suenje u Ntirnbergu. Godine 1946. pisao je svome starome prijatelju u Kaliforniji, eugeniaru u Amerikoj vojsci Paulu Popenoeu, koji mu je u razruenu poslijeratnu Njemaku po tom slao kakao i kavu. Stari prijatelji nacista iz Amerike uspjeli su sprati von Verschuerovu prolost iz Auschwitza, gdje su na vrijeme uniteni svi dokumenti o njemu. Godine 1949. doktor iz Auschwitza Otmar Freiherr von Vershuer imenovan je dopisnim lanom Amerikoga drutva za ljudsku genetiku. Bila je to nova organizacija koju su 1948. 155

osnovali vodei eugeniari kako bi se sakrili iza toga novoga, ne tako okaljanoga termina - genetika. lanstvo u Amerikome drutvu za ljudsku genetiku von Verschueru je osigurao jedan drugi Nijemac i stari kolega eugeniar dr. Franz J. Kallmann, koji je ranije s Ernstom Rudinom radio na "genetskoj psihijatriji". Dio novoga ruha u koji su upakiravali vodeega nacistikoga eugeniara von Verschuera bio je i poloaj koji je poslije rata dobio u novoosnovanome Uredu za ljudsko nasljee u Kopenhagenu. Zaklada Rockefeller osigura la je novac za osnivanje toga novoga ureda u Danskoj, u kojemu se, u veoj tiini, mogla nastaviti ista stara eugenika djelat nost. 4

Populacijsko vijee Johna D. Rockefellera III. i "kriptoeugenika"

Temelj opsjednutosti Johna D. Rockefellera III. prenapuenou svijeta bila je eugenika. Zahvaljujui njegovu golemom utjecaju i neizmjernoj financijskoj moi kojom je, preko Zakla de Rockefeller, financirao znanstvena istraivanja, ta e opsjed nutost imati neizrecive posljedice jo generacijama poslije njego ve smrti.
4 Messall, Robecca: "The Long Road to Eugenics: From Rockefeller to Roe vs Wade" (Duga cesta do eugenike: od Rockefellera do sluaja Roe pro tiv Wadea), War Against the Weak: Eugenics and America's Campaign to Create a Master Race, 2003. Takoer: Seidelman, dr. William E.: Science and Inhumanity: The Kaiser Wilhelm/Max Planck Societj, e-asopis IfNot Now, svezak 2, zima 2000. www.baycrest.org/iournal/ifhot01w.html. Black, Erwin: "US Eugenics, Nazis and the California Connection" (Aemrika eugenika, nacisti i kalifornijska veza), 9. studenoga 2003., San Francisco Cronicle. Qingley, Margaret: "The Roots of the I.Q. Debate: Eugenics and Social Control" (Korijeni rasprave o kvocjentu inteligencije: eugenika i kontrola drutva), The Public Eye, oujak 1995. www.publiceye.org/magazine/v09nl/eugenics.html. Toner, Ed: "The Study of Eugenics" (Studija o eugenici), 26. travnja 2003.www.originaldissent. com/forums/archive/index.php/t-6346.htm.

156

John D. III. bio je, gotovo kao majinim mlijekom, zadojen mranom Malthusovom pseudoznanou i strahovima od ra sta stanovnitva. Godine 1928., kad je bio na etvrtoj godini studija na elitnome Sveuilitu Princeton, njegov otac John D. Rockefeller mlai imenovao ga je u odbor obiteljske organiza cije za kontrolu nataliteta zvane Ured za drutvenu higijenu. Njegov mentor na Sveuilitu Princeton, profesor ekonomije Frank Fetter, bio je lan Amerikoga eugenikoga drutva. Pro fesor Fetter pouavao je svoje studente o tome kako "demokra cija poveava mediokritetske, a smanjuje izvrsne crte ljudsko ga roda...".

John D. Rockefeller III., utemeljitelj Populacijskoga vijea i gorljivi pobornik eugenike izravno je odgovoran za vie unitenih ivota nego Hitler, Mao Ce Tung i Staljin zajedno. Naravno, njemu se vie sviala anonimnost.

157

Godine 1931. John D. Rockefeller III. postao je i lanom Odbora Zaklade Rockefeller. U tome tijelu, eugeniari poput Raymonda Fosdicka i Fredericka Osborna poticali su njegovo zanimanje za kontrolu nataliteta, tj. rasta stanovnitva. Godine 1934., tj. godinu dana nakon Hitlerova dolaska na vlast, ocu je napisao da svoju energiju eli posvetiti problemu populacije. Godine 1952. bio je spreman dati svoj veliki ivotni dopri nos, kako je to sam nazvao, "jednome od svjetskih problema". Iznosom od 1.400.000 dolara vlastita novca i novca Zaklade Rockefeller osnovao je u New Yorku Populacijsko vijee sa svrhom promicanja istraivanja opasnosti od "prenapueno sti" i s njome povezanih pitanja. Tijekom sljedeih 25 godina to e vijee potroiti vrtoglava 173 milijuna dolara na smanjenje broja stanovnika diljem svijeta. Tako e postati daleko najmo nijom organizacijom za promicanje eugenikih projekata na svijetu. Meu omiljenim projektima toga vijea bilo je financi ranje istraivanja i razvoja kontracepcijskoga sredstva IUD u Norplantu i francuske tablete za pobaaj RU-486. Godine 1952. John D. Rockefeller III. okupio je skupinu znanstvenika na imanju svoje obitelji u Williamsburgu u sa veznoj dravi Virginiji, i to pod pokroviteljstvom Nacionalne akademije znanosti, kako bi tome skupu dao kvaziznanstvenu aureolu. Predsjednik Akademije dr. Detlev Bronk bio je naklonjen projektu kontrole stanovnitva. Na tome se skupu promicala ista nepatvorena eugeniko-rasna ideologija, samo ovoga puta pod krinkom gladi i populacijskih problema na svijetu. Prvim direktorom novoosnovanoga Rockefellerova Popula cijskoga vijea postao je stari obiteljski prijatelj i vodei eugeniar Frederick Osborn, koji je sve do potkraj 1960-tih godina ostao sredinjom figurom toga vijea. Rockefeller je 1952., kada je odluio osnovati Populacijsko vijee, paljivo izbjegao termin "eugeniki". Novi termini za istu politiku, uz daleko vea sredstva uloena diljem svijeta, 158

nakon 1952., bit e "kontrola stanovnitva" i "planiranje obitelji". Stari izrazi "rasna istoa" i "eliminacija inferiornih" po tiho su promijenjeni. Ali, eugeniki vuk nije poslije rata pro mijenio ud. Naprotiv, pod vodstvom Populacijskoga vijea Johna D. Rockefellera III. postao je daleko ubojitijim. Tako je Rockefeller svoju obeaenu ideologiju o eugenici rasa i klasa lukavo zapakirao u "kontrolu stanovnitva". Nije se usredotoio na siromane amerike doseljenike ni na ame riku mentalno retardiranu populaciju. Svoje je projekte us mjerio prema stanovnicima svih zemalja u razvoju, tom nepre glednom moru ljudskoga roda koji je stajao izmeu obitelji Rockefeller i ostvarenja njihovih ambicioznih poslijeratnih projekata* o stvaranju "novoga amerikoga stoljea". Stratezi oko Rockefellerovih organizacija za eugeniku jasno su krenuli putem ostvarenja onih istih projekata kakve su bili zacrtali Von Verschuer i nacistiki opor eugeniara. Ali ovoga puta pod vlastitom strategijom koju su nazvali "kriptogenetikom". U vrijeme McCarthyjeve kampanje "straha od crvenih", koja se u Sjedinjenim Amerikim Dravama dogaala 1950-tih go dina, bezbroj nedunih intelektualaca i njihovih karijera uni teno je tako to su proglaavani "kriptokomunisitima", tj. lju dima koji duboko skrivaju svoja komunistika uvjerenja dok istodobno rade na podrivanju amerikoga sustava. Potkraj 1950tih godina dr. Carlos R Blacker, bivi predsjednik Engleskoga eugenikoga drutva, predloio je sljedee: "Drutvo treba na stojati postii eugenike ciljeve manje vidljivim sredstvima, to jest, politikom kriptoeugenike, koja se oito pokazala uspje nom u Amerikome eugenikome drutvu". Blacker je bio bli zak prijatelj predsjednika Populacijskoga vijea Fredericka Osborna. Godine 1960. Englesko eugeniko drutvo prihvatilo je Blackerov prijedlog i usvojilo rezoluciju u kojoj je stajalo: "Djelat nosti Drutva na podruju kriptoeugenike moraju se provoditi
159

otro, a Drutvo mora posebno nastojati poveati novanu po mo od Udruenja za planiranje obitelji (engleski ogranak or ganizacije gospoe Sanger "Planirano roditeljstvo", nap. aut.) i od organizacije Meunarodne federacije za planiranje roditeljstva te uspostaviti veze s Drutvom za prouavanje ljudske bio logije..." Arhitekt amerikoga prepakiranja elitistike eugenike u novo ruho zvano kontrola stanovnitva bio je Rockefellerov prijatelj i uposlenik Frederick Osborn, prvi predsjednik Populacijskoga vijea Johna D. Rockefellera III. i jedan od osnivaa Ameriko ga eugenikoga drutva i njegov predsjednik do 1952., kada je preao na poloaj predsjednika Populacijskoga vijea. Poslije Drugoga svjetskoga rata postojao je jedan problem naziv "eugenika" bio je u glavama ljudi povezan s nacistikim programima istrijebljenja odreenih rasa, selekcijom vie rase i drugim zloinima nad ljudima. U jednom lanku objavljenom 1956. u asopisu Eugenics Review, Osborn je taj problem izrazio ovako: ,,U nekim je krajevi ma i sama rije eugenika okaljana... Moramo se zapitati gdje smo pogrijeili". Sam je imao spreman odgovor na to: ljudi su iz nekog razloga odbijali prihvatiti injenicu da su "drugorazre dni" u usporedbi s Osbornom, Rockefellerom, Sangerovom i njima slinim pripadnicima "boljega sloja". Osborn je to izra zio ovako: "Propustili smo uzeti u obzir osobinu koja je gotovo univerzalna i vrlo duboko ukorijenjena u ljudskoj prirodi. Ljudi jednostavno nisu spremni prihvatiti zamisao da je genetska baza na kojoj je oblikovan njihov karakter inferiorna i da se ne bi trebala ponoviti u sljedeemu narataju... Ne ele prihvatiti zamisao da su oni openito drugorazredni soj..." Stoga je predloio promjenu pakiranja. Masovni marketing za eugeniku mora se provoditi pod novom i drukijom krinkom. Umjesto govora o eliminiranju "inferiornih" ljudi prisilnom sterilizacijom ili kontrolom nataliteta, za brojnost i kvalitetu obitelji primjenjivat e se izraz "slobodan izbor". Ve poetkom 160

1952., pridruivi se johnu D. Rockefelleru u Populacijskome vijeu, Osborn je u kontracepciji i masovnoj edukaciji vidio golem potencijal za eugeniku, koju je svesrdno promicao u obliku "slobodnoga izbora". Opet u asopisu Eugenics Review, Osborn je napisao: "Zasjenjujui budui rad Populacijskoga vijea i Zaklade Rockefeller na kontroli stanovnitva, postoji, jamano, mogunost da se... pritiscima dade bolji smjer (za kontrolu nataliteta, nap. aut.) i da se postignu rezultati kod veine stanovnitva, umjesto kod manjine". A kada ti pritisci budu davali rezultate, dodao je Osborn, ljudi e vjerovati kako sami odluuju o tome da ne maju djece "ako se planiranje obitelji proiri na sve pripadnike stanovnitva i ako uinkovita kontracepcijska sredstva budu svima dostupna". Ovo je napisao 13 godina prije uvoenja iroke primjene pilula za kontracepciju. Zatim je poeo zagovarati uvoenje sustava, kako ga je sam nazvao, "nesvjesne dragovoljne selekcije". Obine ljude vodit e se putem eugenike i prorjeenja rasa a da nee biti ni svjesni kamo idu ni to ine. Tvrdio je da se ljude moe pridobiti za "dragovoljni" izbor, tj. pristanak, isticanjem ideje o "eljenoj djeci". Rekao je: "Svoje prijedloge temeljit emo na elji da se djeca raaju u obiteljima u kojima e se o njima brinuti s ljuba vlju i odgovornosti". Na taj e nain, tvrdio je, eugeniki po kret konano krenuti prema svome visokome cilju koji joj je postavio Galton", tj. prema stvaranju superiorne rase i sma njenju broja pripadnika inferiornih rasa. Za javnost, Osborn je predstavljao osobu koja poslijeratnu eugeniku isti od ranijega rasizma. To je bila fasada. U stvarno sti, on je vrlo uinkovito primjenjivao rasizam na stotine mi lijuna ljudi tamnije boje koe, stanovnike zemalja Treega svijeta. Istodobno je potajno, od 1947. do 1956., bio na poloaju pre dsjednika zloglasne organizacije pristaa nadmoi bijele rase zvane Pioneer Fund (Zakladapionira, tj. prvih doseljenika, koji su, naravno, bili bijelci, nap. prev.). Prema jednome lanku iz 161

New York Timesa od 11. prosinca 1977., ta je organizacija, meu ostalim projektima, "podupirala visoko kontroverzno istrai vanje desetaka znanstvenika koji su vjerovali da su crnci ge netski manje inteligentni od bijelaca". Jedan od primatelja no vca Zaklade Pioneer bio je profesor Sveuilita Stanford i do bitnik Nobelove nagrade William Schocklev, koji je zagovarao prisilnu sterilizaciju svih osoba iji je kvocijent inteligencije manji od 100. Od Osbornove Zaklade Pioneer dobio je vie od milijun dolara za svoja istraivanja. U vrijeme kada je napisao rijei kojima je zagovarao "ne svjesnu dragovoljnu selekciju" Osborn je jo uvijek bio tajnik Amerikoga eugenikoga drutva i predsjednik Rockefellerova novoutemeljenoga Populacijskoga vijea. John D. Rockefeller III. bio je predsjedavajui toga vijea, eugeniar sa Sveuilita Princeton Frank Notestein bio je lan upravnoga odbora, a ka snije predsjednik Vijea.5

O, zdravo, DolIy...
Osborn, lan Odbora Zaklade Rockefeller i blizak prijatelj obitelji Rockefeller, bio je svesrdan pobornik potpore Zaklade Rockefeller nacistikim pokusima na podruju eugenike. Taj potomak bogate amerike obitelji vlasnika eljeznica, koji je 1910. godine diplomirao na elitnome Sveuilitu Princeton, na kojemu se kasnije kolovao i John D. Rockefeller III., bio je
Symonds, Richard i Carder, Michael: The United Nations and the Population Question (Ujedinjeni narodi i populacijsko pitanje), objavilo Populacijsko vijee, McGrawHill, New York, 1973. Osborn, Frederick: "Galton and Mid-Century Eugenics" (Galton i eugenika sa sredine stoljea), u Eugenics Review, svezak 48, broj 1, 1956. Knjinica Amerikoga filozofkoga drutva (American Philosophical Society Librarv): "Sources in the Study of Eugenics # 1 " (Izvori za prouavanje eugenike, broj 1), The Mendel Newsletter, broj 14, lipanj 1977. Cavangh-O'Keefe, John: Introduction to Eugenics (Uvod u eugeniku), American Life League, na www.ewtn.com.
5

162

pripadnik bogatoga amerikoga visokoga sloja, sloja koji je u javnosti izbjegavao sebe zvati slojem. Pod parolom filantropije, Osborn e slijediti politiku koju su njegovi imuni prijatelji osmislili radi ouvanja svoje hegemonije i kontrole drutva. Godine 1937. hvalio je "nacistiki eugeniki program kao 'najvaniji eksperiment u povijesti ovjeanstva'". Godinu dana poslije toga oplakivao je injenicu da se iroka javnost, kako mu se inilo, opire "izvrnome programu sterilizacije u Nje makoj zbog nacistikoga podrijetla toga programa". Osborn i Zaklada Rockefeller dobro su znali u koju svrhu alju novac u Trei Reich, iako su kasnije licemjerno zanijekali da su to znali. Znao je to i John D. Rockefeller III. ak 1946., dobrano poslije zavretka rata i sablasnih otkria o pokusima na ljudima u Auschwitzu i u drugim koncentra cijskim logorima, Osborn je, kao predsjednik Amerikoga eugenikoga drutva, u asopisu Eugenics News objavio takozvani "Manifest genetiara", pod naslovom "Genetsko poboljanje svjetskoga stanovnitva". Godine 1968. objavio je knjigu pod naslovom The Future oj Human Hereditry: An Introduction to Eugenics in Modem Society (Budunost ljudskoga nasljea: uvod u eugeniku u moderno me drutvu). Njegov nominalni ef i tienik na podruju po pulacijske eugenike, predsjedavajui Populacijskoga vijea John D. Rockefeller III. u to se vrijeme pripremao zauzeti poloaj elnoga ovjeka Komisije amerikoga predsjednika za proble me populacije. U toj je knjizi naveo novija istraivanja koja pokazuju da je manje inteligentne ene mogue privoljeti na dragovoljno smanjenje broja poroda, rekavi: "Smanjenje broja poroda na ovoj razini bio bi vaan doprinos smanjenju uestalosti gena koji pridonose mentalnim poremeajima". Zatim je dodao: "Ciljevi eugenike najvjerojatnije e se postii pod nekim dru gim imenom, a ne pod imenom eugenike". Ukratko, primjenom taktike kriptoeugenike. 163

Kao nagovjetaj kasnije rasprave o kloniranju ljudi i nairo ko reklamirane ovce Dolly, Osborn je uvelike hvalio Hermanna J. Mullera i kolegu Ernsta Rubina iz Njemake, koji je tijekom tridesetih godina 20. stoljea primao Rockefellerov novac za svoja eugenika istraivanja. Citirajui Mullera napisao je: "Bilo bi, uostalom, daleko lake i razumnije proizvesti potpuno de novo novog ovjeka, iz dobro odabranih sirovina, nego sve bijed ne smrtnike pokuavati pretvoriti u ljudski oblik". Hvalio je i Mullerov prijedlog za osnivanje banaka sperme kako bi se "sper ma visoko kvalitetnih donatora uinila dostupnom". Ve su se tada vodile rasprave o provedbi genetske revolucije. Rockefellerovo Populacijsko vijee davalo je donacije vodeim sveuilitima, ukljuujui i Ured za populaciju Sveuilita Princeton. Na elu toga ureda bio je Rockefellerov eugeniar i du gogodinji Osbornov prijatelj Frank Notestein, koji je 1959. godine postao predsjednikom Rockefellerova Populacijskoga vijea, odakle je promicao pseudoznanost zvanu demografijom. Imao je zadau izraivati zastraujue statistike prognoze o tome kako e svijet preplaviti narodi tamnije boje koe, ime se eljelo pripremiti ljude da prihvate programe za kontrolu nata liteta na meunarodnoj razini. U financiranje raznih znanstve nih projekata Populacijskoga vijea ubrzo se ukljuila i Zaklada Ford, dajui tim projektima aureolu akademske razine i, iznad svega, novac. Godine 1952., dakle, iste godine kada je john D. Rockefeller III. osnovao svoje Populacijsko vijee na elu s Osbornom, Margaret Sanger je, novcem Zaklade Rockefeller, osnovala svjetsku inaicu svoje organizacije zvane Amerika federacija za plani ranje roditeljstva. Tu novu svjetsku organizaciju nazvala je Me unarodnom federacijom za planiranje roditeljstva (Internatio nal Planned Parenthood Federation, skraeno IPPF). Gospoa Sanger upoznala je Johna D. Rockefellera III. 1947. godine i ve ga je tada uvjerila u urnost promicanja kontrole nataliteta na masovnoj razini. 164

Nakon to je poetna sredstva za pokretanje Meunarodne federacije za planiranje roditeljstva osigurao Rockefeller, ubrzo su tu njezinu instituciju poele podupirati velike kompanije, meu kojima su bile kompanije DuPont, US Sugar, banka Da vida Rockefellera Chase Manhattan Bank, kompanije Newmont Mining Co., International Nickel, RCA, Gulf Oil i druge istak nute kompanije. Krema amerike poslovne i bankarske elite zbijala je redove iza Rockefellerove vizije kontrole stanovnitva globalnih razmjera. Tako je kontrola stanovnitva u nekim amerikim elitnim krugovima dolazila u modu ve pedesetih godina 20. stoljea, dakle, niti deset godina nakon to su otkriveni eugeniki poku si u Auschwitzu. To je dokaz koliko je ameriki ustroj, osobito obitelj Rockefeller, sposoban oblikovati javno miljenje i mani pulirati strahovima od navodnih strahota to e ih prouzroiti gladne mase i siromani seljaci diljem svijeta, koji e Amerikan cima oteti njihov ivotni standard ili prouzroiti neto jo gore od toga. ezdesetih godina 20. stoljea prijatelj obitelji Rockefeller i bogati zatitnik kontrole stanovnitva Hugh Moore osnovao je Hitnu kampanju za svjetsko stanovnitvo (World Population Emergency Campaign), uz pomo novca kompanije DuPont, koja je kasnije postala glavnim promicateljem genetske revolu cije u poljoprivredi. Kampanjom je rukovodio tadanji predsjed nik Svjetske banke, a glavni joj je cilj bio stvoriti i ojaati strahove Prvoga svijeta od eksplozije stanovnitva u zemljama Treega svijeta. Meu Amerikancima, koji nisu bili svjesni to se doga a, dodatni poticaj osigurala je revolucija Fidela Castra na Kubi iz 1958. godine. Argument koji su u amerikim masovnim medijima promicali krugovi oko Populacijskoga vijea bio je jednostavan i uinkovit: prenapuenost u siromanim zemlja ma u razvoju dovodi do gladi i do sve veeg siromatva, to je plodno tlo za komunistiku revoluciju. I tome slino... 165

Jedan od brae Rockefeller, Laurance, osnovao je 1958. go dine Zakladu za ouvanje (Conservation Foundation), kojoj je sam bio na elu, kao nadopunu Populacijskome vijeu svoga brata Johna D. Te dvije institucije bile su ujedinjene oko neiz govorene teme, tj. oko toga da se prirodna bogatstva moraju ouvati, to je znailo da ih se ne smije prepustiti manjim tvr tkama ni osobama, kako bi ih mogle prigrabiti birane svjetske korporacije. Bila je to strategija politike nijekanja prava drugi ma, pod krinkom ouvanja prirodnih bogatstava. Ve 1961., u jednom govoru na konferenciji Organizacije za hranu i poljoprivredu UN-a, John D. Rockefeller III. je rekao: "Po mome miljenju, kontrola stanovnitva po vanosti je od mah iza kontrole nuklearnog oruja kao golemi problem dana njice". Porast stanovnitva, lakonski je izjavio, "unitava o vjekova dostignua na podruju njegovih uzvienijih potreba". Lobby za kontrolu stanovnitva, koji e kasnije osmisliti Kissingerov projekt NSSM 200, konsolidirao se oko donacija, stipendija i osoba Zaklade Rockefeller. Pripremao se za global ni napad na "inferiorne ljude", pod nazivima kao to su "izbor", "planiranje obitelji" i "sprjeavanje opasnosti od 'prenapue nosti'" - mit koji su proizveli njihovi trustovi mozgova kako bi 6 birae uvjerili u urnost postizanja tih ciljeva.

Messall, Rebecca, op. cit.; Meehan, Mary: Secret war ageinst the poor (Taj ni rat protiv siromanih), na: www.catholic.net. 2 1 . sijenja 1996. www.eugenics-watch.com. Banvan, Will: "The New World Order Visions of the Rockefellers" (Rockefellerova vizija novoga svjetskoga poretka), uNexus Magazine, svezak 11., broj 2 (veijaa-oujak 2004.). www.nexusmagazine.com. Izvjee predsjedniku Nixonu nosilo je naslov: Rockefeller, John D. III.: "Report of the Commission on Population Growth and the American Future" (Izvjee Komisije za porast stanovnitva i budunost Amerike). American Philosophical Society: "Frederick Henry Osborn Papers, 1903 - 1908." Ms. Coll, 24, Philadelphia, www.amphilsoc.org/library/mole/o/osborn.htm.

166

Od eugenike do ljudske genetike...

Bivi nacistiki znanstvenik i kolega Ernsta Rubina, koji je poslije Drugoga svjetskoga rata pomogao rehabilitirati nje makoga eugeniara Otmara Freiherra von Verschauera i izbo rio mu ugled i ulazak u ameriku znanstvenu zajednicu, bio je dr. Franz J. Kallmann, njemaki znanstvenik koji je Njemaku napustio 1936. godine, kada je otkriveno da je dijelom idov.

Frederick Osborn, bogata koji je diplomirao na Sveuilitu Princeton i ute meljitelj Aemrikoga eugenikoga drutva. Godine 1952., sa svojim prijate ljem Johnom D. Rockefellerom III., bio je i utemeljiteljem Populacijskoga vijea.

167

To njegovo iskustvo nije nimalo ublailo njegovo odue vljenje nacistikom eugenikom. Osim to je bio profesor na Sveuilitu Columbia (Columbia University), bio je i psihija trijski genetiar na Institutu za psihijatriju savezne drave New York (New York State Psychiatric Institute), a 1948. i jedan od osnivaa i predsjednik nove organizacije za eugeniku zvane Ameriko drutvo za ljudsku genetiku (American Society of Human Genetics). U spomenutome institutu nastavio je jed naka istraivanja na podruju genetske psihijatrije kakva je s Rudinom provodio u nacistikoj Njemakoj. Kallmann nije bio nikakav reformirani eugeniar, nego potpu ni pobornik nacistike eliminacije ili prisilne sterilizacije shizofreniara. Godine 1938., kada je ve boravio u Sjedinjenim Amerikim Dravama, napisao je jedan lanak koji je u prijevo du na engleski objavljen u asopisu Fredericka Osborna Eugemcs News. U tome je lanku napisao da su shizofreniari "izvor loe prilagoenih luaka, asocijalnih ekscentrika i najniih ti pova prijestupnika". Zahtijevao je prisilnu sterilizaciju ak i naizgled zdravih potomaka shizofreniara kako bi se unitila njihova genetska loza. Izborom izraza "ljudska genetika" htjelo se prikriti eugenike ciljeve te nove organizacije. Veina njezinih utemeljitelja bili su istodobno i lanovima Amerikoga eugenikoga drutva Fredericka Osborna. Godine 1954. lanom je postao i Osbornov stari prijatelj von Verschuer, pa su tako svi inili jednu ve liku i sretnu eugeniku obitelj. Kallmannovo Ameriko dru tvo za ljudsku genetiku ubrzo je preuzelo kontrolu nad po drujem medicinske eugenike, koju je Ameriko udruenje lije 7 nika priznalo kao legitimnu granu medicine. Kallmannovo Ameriko drutvo za ljudsku genetiku kasnije je postalo pokroviteljem Projekta ljudskoga genoma. Taj projekt, na koji su utroene milijarde dolara, smjeten je, kako mu i prilii, u Cold Spring Harboru, na istome mjestu gdje je neka168

da, 1920-tih godina, bio smjeten Rockefellerov, Harrimanov i Carnegiejev zloglasni Ured za istraivanje eugenike. Dok je brat John D. kovao planove za depopulaciju svijeta, braa Nelson i David bili su zaokupljeni poslovnom stranom osiguravanja "amerikoga stoljea" za desetljea koja e uslijediti nakon krize iz 1960-tih i 1970-tih godina. U tome e projektu odluujuu ulogu igrati amerike agrokompanije i razvoj gene tike.

"American Eugenics Society Directors", popis direktora Amerikoga eugenikoga drutva s kratkim biografijama, www.eugenics-watch.com/aeu genicsoc/aedir-a.htm. Lewontin, Richard: "Not in Our Genes", 1984. Lederman, Robert: "The Human Genome Project and Eugenics" (Projekt ljudsko ga genoma i eugenika), 1. srpnja 2000., na: www.hartford-hwp.com/archi ves/457298.htm. Mehler, Barry: "In Genes we Trust: When Science Bows to Racism" (U gene mi vjerujemo: kad se znanost klanja rasizmu), u asopisu Reform Judaism, zima 1994.

169

OSMO POGLAVLJE

STUDIJE O RATU I MIRU

Pripreme za stvaranje poslijeratnog kolonijalnog carstva

Dobrano prije slavne pobjede Sjedinjenih Amerikih Drava u Drugome svjetskome ratu, vodeim ljudima najveih ame rikih kompanija i banaka bilo je jasno da je ameriko trite premaleno za njihove globalne ambicije. "Oita sudbina", tj. ekspanzija amerike moi, kako su to oni vidjeli, bit e biznis diljem svijeta. Naizgled laka pobjeda u Prvome svjetskome ratu i plijen steen Versajskim sporazumom u Europi samo su po veali njihove apetite. Vodei tvorci politike u amerikome ustroju potiho su osno vali jednu visoko utjecajnu politiku skupinu, i to potkraj 1939. godine, samo nekoliko tjedana poslije njemake invazije na Poljsku i pune dvije godine prije negoli e japanski napad na Pearl Harbor uvesti Ameriku u Drugi svjetski rat. Zadaa te tajne skupine bila je jednostavna: osmisliti poslijeratne eko nomske i politike ciljeve Amerike kao vodee sile svijeta. Ta elitna skupina, zvana Skupina za studije o ratu i miru (War and Peace Studies Group), bila je sastavni dio newyorkoga Vijea za inozemne odnose (Council on Foreign Relations). Ona je preuzela izradbu svih vanih poslijeratnih planova amerikoga Ministarstva vanjskih poslova (State Departmenta). Poslije 1942. veina lanova te skupine potiho je prelazila na platnu listu toga ministarstva. 171

Rad te skupine financirala je sveprisutna Zaklada Rockefeller. Od studenoga 1939. do kraja 1942. ta je zaklada, preko Skupine za studije o ratu i miru, donirala najmanje 300.000 dolara za izradbu projekata za uspostavu amerike ekonomske prevlasti u poslijeratnome razdoblju. Bila je to investicija koja se, kao i veina investicija te zaklade, u kasnijim godinama ti sue puta isplatila. Tijekom meuratnih godina, tonije, 1930-tih, kada se vei na Amerikanaca muila s problemima velike ekonomske krize, aica biznismena i njihovih prijatelja, profesora privatnih sveuilita poput Harvarda, Yalea i Princetona, te starijih part nera iz velikih odvjetnikih kua s Wall Streeta pripremala je teren za novi "ameriki mir" (Pax Americana). Njegov je cilj bio jednostavan: uvrstiti se kao nasljednici zalazeega "bri tanskoga mira" (Pax Britanica) Britanskoga Carstva. Ti ame riki tvorci politike uglavnom su bili koncentrirani meu bira nim lanovima newyorkoga Vijea za inozemne odnose. Za razliku od britanskoga modela, njihova amerika vizija svjetske prevlasti temeljila se na ekonomskim ciljevima, a ne na fizikom posjedovanju kolonijalnog carstva. Bila je to sjajna zamisao, koja je divovskim amerikim kompanijama omoguila svoje interese prekriti zastavom borbe za demokraciju i ljudska pra va "potlaenih kolonijalnih naroda", slobodnoga poduzetnitva i otvorenih trita. Nije udo da su interesi koje je predstavljala ta radna skupi na Vijea za inozemne odnose bili interesi elitne aice ame rikih korporacija i njihovih odvjetnikih kua, koje su razvile globalne interese, tj. veliku naftnu, bankarsku i druge s njima povezane gospodarske grane. Biznismeni predstavljeni u Vijeu za inozemne odnose, tj. CFR-u, kako su ga zvali, bili su pose ban soj. Nisu to bili obini poduzetnici. Vijee za inozemne odnose osnovali su u svibnju 1919., u vrijeme odravanja Versajske mirovne konferencije, najednom ekskluzivnom sastanku u parikome hotelu Majestic, vodei 172

ljudi iz banke J. P. Morgan, meu kojima je bio i Thomas Lamont, iz Rockefellerove kompanije Standard Oil i druge birane osobe, ukljuujui i savjetnika predsjednika Woodrowa Wilsona brigadira Edwarda Housea. Ondje su se sastali s jednako biranim britanskim prijateljima kako bi razgovarali o osnivanju privatne mree instituta koji e njihovim vladama "savjetova ti" vanjsku politiku. Ta aica monih amerikih banaka i korporacija, koje su u vrijeme Prvoga svjetskoga rata poele poslovati u inozemstvu, sastojala se od maloga broja kompanija, od kojih je veina ima la sjedite u New Yorku, na istonoj obali, zbog ega su i nazvane "ustrojem istone obale". Njihovo stvarno sjedite poslije Pr voga svjetskoga rata bilo je Vijee za inozemne odnose u New Yorku. Poetna sredstva za osnivanje toga vijea osigurali su J. R Morgan, John D. Rockefeller, financija Bernard Baruch, Jacob Schiff i Paul Warburg - najmoniji ljudi svoga vremena u amerikome poslovnome svijetu. Ta elitna skupina ve je ranije uspjeno otvorila vrata za svoj pohod u strane zemlje lobiranjem u Kongresu u korist dono enja niza zakona kojima su njihove kompanije izuzete iz zako na protiv monopola i drugih antitrustovskih ogranienja koje je donijela amerika Vlada. Godine 1918. Kongres je donio Webb-Pomereneov zakon, po kojemu kompanije ne podlijeu antitrustovskim zakonima, tj. doputen im je monopol, "ako je njihova djelatnost usmjerena na promicanje izvoza". Najvei dobitnik po tome zakonu bila je kompanija Standard Oil. Godine 1919. Kongres je donio Edgeov zakon, po kojemu ni amerike banke, takoer temeljem izvozne djelatnosti, nisu podlijegale antitrustovskim zakoni ma. Najvei dobitnici bili su Chase Bank, National Citv Bank i banka J. P. Morgan iz New Yorka. A 1920. ameriki Vrhovni sud donio je presudu u sluaju kompanije US Steel kojom je proglasio da spajanje kompanija, pomou kojega te kompanije stjeu gotovo potpunu kontrolu nad tritem, "nije nuno pro173

tiv opega interesa". U sri tih amerikih interesa u stranim zemljama, tijekom 1920-tih godina, bile su vodee banke i naftne kompanije obitelji Rockefeller i Morgan. Bili su to dalekovidni voe meunarodnih kompanija i ba naka, koji su izbliza vidjeli goleme potencijale u preuzimanju ostataka kolonijalnih carstava europskih zemalja. U usporedbi s onim to su drali ogranienim trinim potencijalom unutar granica Sjedinjenih Amerikih Drava, dominacija nad golemim tritima stranih zemalja znaila je nevien potencijal, profit i, iznad svega, mo.

"Ameriko stoljee" - ameriki "Lebensraum"

Dana 17. veljae 1941., desetak mjeseci prije japanskoga napada na Pearl Harbor, Henry Lue, izdava asopisa Time i Life i dobro povezani lan elite istone obale, napisao je u aso pisu Life uvodnik pod naslovom "Ameriko stoljee", u kojemu je opisao pojavu konsenzusa pripadnika ustroja amerike istone obale koncentriranog oko Vijea za inozemne odnose. "Tiranije", napisao je Lue, "moda zahtijevaju veliku ko liinu ivotnog prostora; ali Sloboda zahtijeva i uvijek e za htijevati vei ivotni prostor od Tiranije". Otvoreno je pozvao Amerikance da prihvate novu ulogu Amerike kao vodee sile svijeta, svijeta u kojemu Sjedinjene Amerike Drave nisu jo bile ule u Drugi svjetski rat. U nastavku je napisao: "...evo lijeka: svesrdno prihvatiti svoju dunost i svoju priliku da po stanemo najmonijom i najvitalnijom dravom svijeta i, kao posljedica toga, pokazati svijetu punu snagu nae moi, u svrhe koje mi budemo drali prikladnima i sredstvima koja mi bude mo drali prikladnima". Time je Lue odrazio novi pogled monoga, meunarodno orijentiranoga amerikoga poslovnoga ustroja. Bio im je potre ban neometan pristup svjetskim prirodnim dobrima i tritima, 174

u razdoblju poslije rata. Vidjeli su zlatnu priliku da taj pristup i ostvare, budui da su sve postojee suparnike sile bile poha rane ratom. Amerikim bankarskim i industrijskim divovima bio je potreban prostor ili, kako su to neki nazvali, "velika are-

Petorica brae Rockefeller, snimljena 1967., na vrhuncu moi. Poslije Drugo ga svjetskoga rata oni su doslovno upravljali hladnoratovskom politikom SAD-a i meu sobom podijelili svijet, od Azije preko Latinske Amerike do Europe. Od 1939. do sredine 1970-tih bili su na elu najmonije interesne skupine u amerikome politikom ustroju.

na". Ekonomska i financijska skupina unutar Studija o ratu i miru Vijea za inozemne odnose napravila je potkraj tridesetih godina pregled svjetske trgovine i predloila povezivanje zapa dne hemisfere i Pacifika u blok pod dominacijom Sjedinjenih Amerikih Drava, utemeljen na, kako su to nazvali, "vojnoj i ekonomskoj prevlasti Sjedinjenih Amerikih Drava". Taj je blok ukljuivao zemlje koje su tada, jo uvijek, inile Britansko Car stvo. Njihova "velika arena" obuhvatit e cijeli planet, osim sfere utjecaja Sovjetskoga Saveza, koja je ostala zatvorena za prodor amerikoga kapitala, to ih je ivciralo. 175

Jedan od utemeljitelja Vijea za inozemne odnose i jedan od vodeih ljudi Skupine za studije o ratu i miru u tome vijeu, ovjek po imenu Isaiah Bowman, poznat tijekom Drugoga svjetskoga rata i kao "ameriki geopolitiar", imao je drugi izraz za "veliku arenu". Po uzoru na Hitlerov geografski termin za njemaku ekonomsku ekspanziju, nazvao ju je "amerikim eko nomskim Lebensraumom". Od toga se termina kasnije odu stalo, iz jasnih razloga, a umjesto njega prihvaen je neutralniji izraz "ameriko stoljee", kao naziv za novu viziju poslijerat noga amerikoga imperijalizma. Po miljenju Bowmana i drugih ljudi iz te znanstvene sku pine Vijea za inozemne odnose, odnosno amerikoga Mini starstva vanjskih poslova, predvodnici te nove amerike geo grafije sami e sebe odrediti tako to e sebe prikazivati kao nesebine zagovornike slobode kolonijalnih naroda, kao neprija telje imperijalizma, barem onoga europskoga tipa, i kao pobor nike svjetskoga mira koji se ima postii uspostavom kontrole multinacionalnih kompanija. Od vremena potkraj Prvoga svjetskoga rata, kada je radio u tada tajnome tijelu predsjed nika Woodrowa Wilsona zvanom Skupina za istraivanje stra tegije, Bowman je radio na osmiljavanju naina kako amerike imperijalne ambicije zaodjenuti u liberalno, dobroudno ruho. Po zamisli Bowmana i drugih planera iz Vijea za inozemne odnose, amerika dominacija nad svijetom poslije 1945. bit e postignuta pomou jedne nove organizacije - Ujedinjenih na roda, te novih brettomvoodskih institucija - Meunarodnoga monetarnoga fonda i Svjetske banke, kao i Opim sporazumom o carinama i trgovini (General Agreement on Tariffs and Trade, skraeno GATT). To nije bilo sluajno. Bowmanova skupina iz Vijea za ino zemne odnose zacrtala je, za predsjednika Roosevelta, i temelj ne postavke organizacije koja e dobiti ime Organizacija uje dinjenih naroda. Pod krilaticom "slobodne trgovine" i otvaranja zatvorenih trita diljem svijeta, velike amerike kompanije 176

promicat e svoje ciljeve, prisilno otvarati netaknuta nova trita radi stjecanja jeftinih sirovina i radi prodaje amerikih proizvo da poslije rata. Ta je skupina izradila vie od 600 dokumenata za ameriko Ministarstvo vanjskih poslova i za predsjednika Roosevelta. U njima je obradila sve mogue dijelove ovoga pla neta, od kontinenata do najmanjih otoka. Svi dokumenti te meljili su se na pretpostavci da e Amerika pobijediti u ratu, u kojemu u to vrijeme nije slubeno ni sudjelovala. Po miljenju Vijea za inozemne odnose i za dalekovidnih lanova amerikoga politikoga ustroja, svjetska mo poslije Drugoga svjetskoga rata nee se mjeriti vojnom kontrolom ko lonijalnih podruja. Taj se sustav pokazao vrlo skupim i vrlo neuinkovitim. Mo e se definirati izravno ekonomskim mjeri lima. Temeljit e se na, kako je to kasnije izrazio jedan harvardski predava, "mekoj sili". Kako se rat 1945. bliio kraju, nijedna skupina nije globalne razmjere velikoga amerikoga biznisa tako utjelovljivala kao obitelj Rockefeller, ije je bogatstvo bilo sazdano na globalno me carstvu nafte i banaka. Ta obitelj, u prvome redu braa Nelson, John D. III., Laurance i David, pobjedniki kraj Drugoga svjetskoga rata drali su, kao nikada do tada, zlatnom prilikom za uspostavu prevlasti nad svjetskom politikom u korist svojega kruga. Nelson Aldrich Rockefeller igrat e, iza scene, diskretnu ali odluujuu ulogu u definiranju tih globalnih interesa. Ti su interesi, od privatnih interesa obitelji Rockefeller, lukavo prei menovani u "amerike nacionalne interese". Uostalom, obitelj Rockefeller financirala je Studije o ratu i miru za Ministarstvo 1 vanjskih poslova pa prikladnijega naziva nije ni moglo biti.
1 Handbook, The New York Council on Foreign Relations, New York, 1936. Studies of American Interests in the War and the Peace (Studije o amerikim intere sima u ratu i miru), The New York Council on Foreign Relations, New York, 1939-1942. Smith, Neil: American Empire: Roosevelt's Geographer and the Prelude to Globalization (Ameriko carstvo: Rooseveltov geograf i uvod u globalizaciju), University of California Press, Berkelev, 2003. Lue, Henry: "The Ame rican Centurv", u asopisu Life, 17. veljae 1941.

177

Nelson gradi biznisi u Latiniskoj Americi

to je tono ameriki ustroj mislio pod svojom zamisli o "velikoj areni" i ekonomskom imperijalizmu pod krinkom razvoja slobodnoga trita ubrzo je postalo jasno. Nelson Rockefeller, jedan od najveih financijera Studija o ratu i miru Vijea za inozemne odnose, nije tratio vrijeme. urno je grabio nove ekonomske prilike koje je amerikome biznisu otvorio Drugi svjetski rat. Dok je njegov brat John D. Rockefeller III. bio zaokupljen smiljanjem novih i uinkovitijih metoda promicanja rasne i stoe, stoje poslije rata radio preko svoga Populacijskoga vijea, Nelson je djelovao s onu stranu granice, u ulozi dalekovidnog meunarodnog biznismena, koji je svjetsku proizvodnju hra ne, napose u siromanijim, manje razvijenim zemljama poput Meksika, elio uiniti "uinkovitijom". Kasnije je svoju revolu ciju u svjetskoj poljoprivredi nazvao "zelenom revolucijom". Bila je to doista revolucija, ali ne onakva kakvom ju je veina ljudi, namjerno zavedena, drala. Za vrijeme rata Nelson je objedinio promidbu golemih in teresa svoje obitelji diljem Latinske Amerike i svoj visoki poloaj u obavjetajnoj slubi amerike Vlade. Bio je ef slube zvane Koordinacija meuamerikih pitanja (Co-ordinator of InterAmerican Affairs, skraeno CIAA), odakle je formalno djelo vao u korist Bijele kue predsjednika Roosevelta. S toga strate koga poloaja mogao je potporu amerike Vlade usmjeravati prema saveznicima svoga obiteljskoga biznisa u kljunim zem ljama, od Brazila, preko Perua i Meksika do Venezuele, ak Ar gentine, pod krinkom borbe protiv nacistike infiltracije u objema Amerikama i "promicanja amerike demokracije". Pom no je polagao temelje poslijeratnoj amerikoj ekonomskoj ek spanziji. Na dunost efa spomenute slube imenovan je u kolovozu 1940., vie od godinu dana prije ulaska Amerike u Drugi svjetski 178

rat. To je bilo oito krenje amerike slubene neutralnosti u tome ratu. Radi prikrivanja te injenice ta je sluba prikazivana kao organizacija za promicanje "amerike kulture" u Latinskoj Americi.2

Kosturi u Rockefellerovu mranom ormaru

Godine 1941. kompanija Standard Oil iz savezne drave New Jersev, kasnije preimenovana u Exxon, bila je najvea naftna kompanija na svijetu. Drala je 84% amerikoga naftnoga trita. Njezina banka bila je Chase Bank, a glavni vlasnici bili su joj Rockefelleri. Drugj po veliini dioniar kompanije Standard Oil bio je I. G. Farben, vlasnik golemoga petrokemijskog trusta iz Njemake, koji je u to doba bio vitalnim dijelom njemake rat ne industrije. Veza izmeu Rockefellerovih i I. G. Farbena dati ra od 1927. godine, tj. manje-vie od vremena kad je Zaklada Rockefeller poela snano financirati njemako istraivanje eugenike. Cijelo vrijeme dok se Nelson Rockefeller, kao ef organiza cije CIAA, toboe borio protiv nacistikih ekonomskih intere sa u Latinskoj Americi, kompanija obitelji Rockefeller Standard Oil, preko svoga predsjednika Waltera Teaglea, organizirala je dopremu vitalno vanog tetraetilnog olovnog benzina njemakome Luftwaffeu. Kada je Velika Britanija uloila prosvjed protiv dopreme toga stratekog materijala nacistikoj Njemakoj, jer su zrakoplovi Luftwaffea bombardirali i samu Veliku Britaniju, kompanija Standard Oil promijenila je svoju politiku. No, ta je promjena bila isto kozmetika. Jednostavno je cijelu flotu re gistrirala u Panami, kako bi izbjegla britanska pretraivanja i
2 Kramer, Paul: Nelson Rockefeller and British Security Coordination, u asopi su Journal of Contemporary History, svezak 16., 1981. Colbv, Gerard i Donnett, Charlotte, op. cit.

179

pljenidbe. Njezini brodovi i dalje su prevozili naftu do Tenerifa na Kanarskini otocima, gdje su uzimali gorivo, a naftu prekrcavali u njemake tankere, koji su je odvozili u Hamburg. Ameriki senator Harry S. Truman, u jednoj senatskoj istra zi iz vremena rata, izjavio je da odnos izmeu Rockefellera i I. G. Farbena "granii s izdajom". Ratni izvjestitelj CBS Newsa Paul Manning izvijestio je 10. kolovoza 1944. da su partneri Rockefeller i I. G. Farben svoj kapital prebacili preko podrunica svojih banaka u Americi, Njemakoj, Francuskoj, Velikoj Brita niji i vicarskoj. Uloga Nelsona Rockefellera u Latinskoj Americi tijekom rata, tj. prije osnivanja CIA-a, bila je koordinirati ameriku obavjetaj nu slubu i tajne operacije. On je bio izravna veza izmeu pre dsjednika Roosevelta i osobnoga efa obavjetajne slube Winstona Churchilla za Ameriku Sir Williama Stephensona, direk tora fiktivne kompanije zvane Koordinacija britanske sigurno sti (British Security Coordination ili BSC). Zanimljiva je injeni ca da je Stephensonovo tajno sjedite, za njegove tajne aktiv nosti, bilo u Centru Rockefeller u New Yorku. To nije bilo sluaj no. Rockefeller i Stephenson blisko su koordinirali uzajamne tajne operacije u objema Amerikama. Rockefeller je sa sobom u Washington doveo ekipu koju je sam odabrao, sastavljenu od poslovnih veza svoje obitelji, meu kojima su bili Joseph Rovensky iz banke Chase i Will Clayton, teksaki tajkun pamuka iz poljoprivredne kompanije Anderson Clayton. Nelsonov pomonik John McClintock upravljao je tijekom rata golemim plantaama kompanije United Fruit di ljem Srednje Amerike, u iju je korist CIA 1954. godine organi zirala dravni udar u Gvatemali. Rockefeller je svojim djelovanjem za vrijeme rata postavio temelje golemoj ekspanziji biznisa svoje obitelji koja je uslijedila 1950-tih godina. Oblikovao je koncept obrane Sjeverne i Latin ske Amerike, kojim e tijekom Hladnoga rata vojnu elitu ze malja Latinske Amerike vezati za politiku Sjedinjenih Amerikih 180

Drava. Velik broj pripadnika te latinskoamerike elite bili su beutni vojni diktatori koji su uivali potporu obitelji Rockefeller. S toke gledita promicanja poslovnih interesa obitelji Rockefeller bilo je to krajnje uinkovito. Nelson je kooperativ ne latinskoamerike vojne diktatore koje je podupirao nazivao "novom vojskom". Nelson Rockefeller bio je od tridesetih godina 20. stoljea vodea figura na podruju ulaganja amerikih kompanija u zem lje Latinske Amerike, a onda je preao u venezuelansku po drunicu kompanije Standard Oil zvanu Creole Petroleum. Godine 1938. pokuao je s meksikim predsjednikom Lazarom Cardenasom postii dogovor za kompaniju Standard Oil u Mek siku, ali nije uspio. Cardenas je nacionalizirao kompaniju Stan dard Oil, to je dovelo do zaotravanja odnosa izmeu SAD-a i Meksika. etrdesetih godina Rockefeller je osnovao Korporaciju Mexican American Development i osobno ulagao u meksiku indu striju poslije rata. Svoga brata Davida potaknuo je da osnuje podrunicu banke Chase Bank u Latinskoj Americi. Jedan od motiva bio je ponovni ulazak u Meksiko pod krinkom pomoi u rjeavanju problema nestaice hrane u toj zemlji. Kao pre dsjedavajui tijela amerike Vlade zvanog Savjetodavni odbor za meunarodni razvoj (International Development Advisorv Board), postao je arhitekt programa inozemne pomoi u vrijeme predsjednika Harryja S. Trumana. Po obiaju, goleme kredite banaka Chase, National City Bank (danas Citicorp) i drugih newyorkih banaka pokrivao je amerikim dravnim jamstvi ma. Industrijalizacija poljoprivrede ubrzo je postala sredinjim dijelom tih njegovih pothvata. Tijekom rata, kao direktor Roosveltove organizacije CIAA, organizirao je mreu novinara i vlasnika velikih novina diljem Latinske Amerike. To je postigao tako to je izdavaima neu tralnih junoamerikih novina prijetio obustavom dostave pa pira iz Kanade. Ubrzo se poeo hvaliti kako tom prijetnjom 181

kontrolira 1.200 izdavaa novina, jer se papir morao dopremati amerikim brodovima. Zatim je njegovo osoblje za promidbu preplavilo Latinsku Ameriku ciljanim lancima i priama naklonjenim Sjedinjenim Amerikim Dravama, a napose Rockefellerovim poslovnim interesima na tome kontinentu. Pod krinkom borbe protiv nacistikoga utjecaja u Latinskoj Ameri ci, Nelson Rockefeller i njegova braa polagali su temelje svo me golemom privatnom carstvu iz poslijeratnoga doba. Demo kracija i slobodna trgovina Rockefellerova tipa irile su se di ljem Sjeverne i June Amerike. Jedna od najdalekosenijih tajnih operacija koju su Nelson Rockefeller i njegov krug potkraj Drugoga svjetskoga rata, 1944. i 1945., proveli u Latinskoj Americi bilo je osiguranje Americi potrebnog veinskog broja glasova zemalja koje su sudjelovale na Osnivakoj skuptini Ujedinjenih naroda, a time i de facto ameriku kontrolu nad Meunarodnim monetarnim fondom i Svjetskom bankom. Bio je to pokazatelj naina na koji nova amerika meunarodna elita pokree vlade i druge imbenike u korist vlastitih ciljeva. Ujedinjeni narodi bit e njihovo sred stvo, kako su ga oni vidjeli, upakirano u odoru svjetske demo kracije. Prema povjesniaru Johnu Loftusu, Rockefeller je primijenio pritisak iza scene kako bi osigurao potporu svih zemalja Latin ske Amerike na Osnivakoj konferenciji Ujedinjenih naroda, odranoj u San Franciscu 1945. godine. Meu vladama tih ze malja bila je i argentinska Vlada Juana Perona, koja je podravala sile osovine. Rockefeller i Vlada u Washingtonu pravili su pri tisak na Perona da slubeno objavi rat Njemakoj i Italiji, iako se sve to dogaalo samo dva tjedna prije zavretka rata. To je Argentini omoguilo glasovanje s "pobjednikom" stranom. Rockefellerova politika strategija bila je iskoristiti svoj blok zemalja za "kupovanje" veine glasova u Ujedinjenim narodi ma. Latinskoameriki blok imao je devetnaest glasova, naspram devet glasova europskih zemalja. Kao rezultat toga, Washin182

gton, a s njime i moni meunarodni bankarski interesi, koji su oblikovali njegovu poslijeratnu politiku, imali su odluujuu kontrolu nad Meunarodnim monetarnim fondom, Svjetskom bankom te dominantnu ulogu u Ujedinjenim narodima. Obi telj Rockefeller, velikoduna do kraja, ak je donirala zemljite u New Yorku za izgradnju sjedita te nove organizacije zvane Ujedinjeni narodi. I to je bio dobro uloen novac, a s njime i dobar razlog za otpis poreza.3 Sve u svemu, Nelson Rockefeller bio je 1941. na pravome mjestu, vie, moda, nego itko drugi iz amerikih poslovnih krugova, s kojega je mogao pokrenuti veliku inicijativu za agrobiznis u Latinskoj Americi.

Rockefeller-Wallaceovo izvjee
Rockefeller i ameriki potpredsjednik Henry A. Wallace, koji je u Vladi predsjednika Franklina Roosevelta bio ministar poljo privrede, poslali su 1941. u Meksiko jedan tim sa zadaom da s meksikom Vladom razgovara o nainu poveanja poljoprivre dne proizvodnje. Wallace je bio dobro poznat poljoprivrednik, ministar poljoprivrede do 1940. i osniva kompanije za proizvo dnju sjemena Pioneer Hi-Bred. U izvjeu "Wallace-Rockefellerova tima o Meksiku bila je istaknuta potreba za uzgojem usjeva koji daju vee prinose. U to je vrijeme kukuruz bio glavna poljoprivredna kultura u Mek3 Loftus, John i Aarons, Mark: The Secret War Against thejews: How Western Espionage Betrayed the Jewish People (Tajni rat protiv Zidova: kako je zapadna pijunaa izdala idovski narod), New York, St. Martin's, 1994. Vidi i: Higham, Charles: Terading with the Enemy: An Expose of the Nazi-American Money Plot, 1933-1947 (Trgovanje s neprijateljem: prikaz nacistiko-amerike zavjere novca), New York, Delacorte, 1983. Povijest djelatnosti Zaklade Rockefeller sadrana je na njihovoj web stranici: www.rockfound,org/Documents/l 80/ 1970.html.

183

siku, uz penicu i grah. Godine 1943., kao rezultat toga projek ta, Zaklada Rockefeller otpoela je Meksiki poljoprivredni pro gram (Mexican Agricultural Program, skraeno MAC), na i jemu je elu bio George Harrar iz Zaklade Rockefeller, a u njego vu timu radio je i mladi biljni patolog po imenu Norman Borlaug, takoer iz Zaklade Rockefeller. Obitelj Rockefeller pri premala je prve korake onoga to e poslije rata postati ve likom transformacijom svjetskoga poljoprivrednog trita. Dok su Nelson Rockefeller i potpredsjednik Wallace obra ivali Latinsku Ameriku, traei poljoprivredne mogunosti za Sjedinjene Amerike Drave, Laurance i Nelson Rockefeller ve su od 1941. poeli, po niskim cijenama, kupovati golema pro stranstva visoko kvalitetne obradive zemlje diljem Latinske Amerike. Obitelj Rockefeller time je, uz naftu, ulazila i u poljo privredu. Ali, nije to bila tek obina obiteljska poljoprivreda, nego globalni agrobiznis, kako su ga pedesetih godina poeli nazivati. Sr te nove ekonomije agrobiznisa bila je nafta. A o nafti Rockefelleri su znali ba sve. Ekonomski obrazac koncen tracije biznisa u obliku globalnoga monopola, koji su desetljei ma gradili u industriji nafte, primijenit e i na transformaciju svjetske poljoprivrede u globalni "agrobiznis". U oujku 1941., devet mjeseci prije nego to je japansko bombardiranje Pearl Harbora uvelo Sjedinjene Amerike Drave u Drugi svjetski rat, Laurance Rockefeller iskoristio je britan ske financijske potekoe u Sjevernoj i Junoj Americi i kupio milijun i pol jutara prvorazredna poljoprivrednog zemljita uz rijeku Magdalenu u Kolumbiji. Njegov brat Nelson netom prije toga kupio je golem ran u Venezueli, koji je nekada bio u vla snitvu Sinoma Bolivara. Jedan njegov pomonik iz organiza cije CIAA u to je vrijeme bez uvijanja rekao: "Ima dobrih nekret nina u britanskom portfelju. Sada i njih moemo bez problema pobrati". U vrijeme kad je predsjednik Roosevelt imenovao Rockefellera pomonikom ministra vanjskih poslova za Latinsku Ame184

riku, Rockefeller je ve bio do grla u industriji hrane i agrobiznisu. U organizaciji amerikoga Ministarstva vanjskih poslova, godine 1943. odrana je u meksikome gradu Chapultepecu konferencija o meuamerikoj suradnji, na kojoj je, uz Nelsona Rockefellera i druge velike amerike biznismene, sudjelovao i predsjednik Amerike fedracije farmera Edward O'Neill. Na toj se konferenciji Nelson Rockefeller suglasio s O'Neillovim miljenjem o tome kako su amerikoj poljoprivredi po trebna nova izvozna trita. U vidu su imali trita zemalja June Amerike. Nelson Rockefeller rekao je da trai nove "prostore". U istinskome duhu promidbe otvorenog i slobodnog trita, zatraio je da se trita Sjeverne i June Amerike zatvore za sve poslovne interese osim za interese Sjedinjenih Amerikih Drava. Istodobno je zatraio da sve zemlje na svijetu, uk ljuujui i zemlje June Amerike, otvore vrata amerikim proizvodima, ukljuujui i poljoprivredne. Slobodna trgovina bila je krilatica koja e se primjenjivati samo selektivno, tj. strane zemlje moraju otvoriti svoja trita za amerike kompanije. Rockefeller se na toj konferenciji sloio i s miljenjem gene rala Pentagona o tome kako bi prodaja vika amerikoga oruja zemljama Latinske Amerike, poslije rata, radi sigurnosti tih zemalja, bila dobar nain dovoenja tih zemalja u ovisnost o Washingtonu. Ovisnost o amerikome oruju tei e istodob no s ovisnou o amerikim kompanijama i o kapitalu ame rikih banaka. A na samome elu te politike bila je obitelj Roc kefeller, koja je ujedno bila i vlasnik velikih udjela u najveim kompanijama za proizvodnju oruja. Dok se, potkraj etrdesetih godina 20. stoljea, zahuktavao Hladni rat, predsjednik Truman najavio je da e se Sjedinjene Amerike Drave boriti protiv irenja komunizma u Africi, Aziji i Latinskoj Americi. Zagovarao je izvoz amerike tehnike i ka pitala u zemlje u razvoju, istaknuvi kako u transferu amerike tehnologije u strane zemlje glavnu ulogu treba imati ameriki 185

privatni sektor, a ne amerika Vlada. Ta je zamisao stigla od Nelsona Rockefellera. Amerika dominacija na podruju svjetske poljoprivredne tehnologije ubrzano se pretvarala u oruje u Hladnome ratu za Washington, a jo vie za mone interese obitelji Rockefeller. Poetkom pedesetih godina ameriki izvoz poljoprivrednih proizvoda bio je po vanosti gotovo jednak izvozu oruja i proizvoda za iroku potronju. Viak hrane amerikoga Mini starstva poljoprivrede smatrao se orujem amerike vanjske politike. Godine 1954., projektom P.L. 480, zvanim i "Hrana za mir", proces opisan ranije u ovoj knjizi uglavnom je formaliziran. Obitelji Rockefeller i Zakladi Rockefeller nije u to vrijeme bio problem amerikome Ministarstvu vanjskih poslova namet nuti svoja gledita o svjetskoj proizvodnji i trgovini hrane i o populacijskim pitanjima. lanovi te obitelji i s njima povezane osobe iz newyorkoga Vijea za inozemne odnose zauzimali su sve visoke poloaje u amerikome ustroju za vanjsku politiku. Jedan od pokazatelja tadanjih intimnih veza izmeu skupi ne Rockefeller i Ministarstva vanjskih poslova jest injenica da je svaki ameriki ministar vanjskih poslova, u kritinome razdo blju Hladnoga rata, od 1952. do kraja mandata predsjednika Jimmyja Cartera, tj. do 1979., prije dolaska na taj poloaj bio jedna od vodeih figura u Zakladi Rockefeller. Ministar vanjskih poslova u Vladi predsjednika Eisenhowera John Foster Dulles, odvjetnik s Wall Streeta, bio je, prije dolaska na dunost mini stra u Washingtonu, predsjednik Zaklade Rockefeller. Ministar u Vladi predsjednika Johna Kennedyja i Lyndona Johnsona, Dean Rusk, na tu je dunost doao 1961. izravno s dunosti pre dsjednika Zaklade Rockefeller. Savjetnik za nacionalnu sigur nost predsjednika Nixona Henry Kissinger, koji je 1974. od ministra Ruska preuzeo i poloaj ministra vanjskih poslova, takoer je potekao iz uskoga kruga Zaklade Rockefeller. I mini star vanjskih poslova u Vladi Jimmyja Cartera, Cvrus Vance, 186

prije stupanja na taj poloaj bio je predsjednik Zaklade Rockefeller. Golemi utjecaj te privatne neprofitne zaklade na poslije ratnu ameriku vanjsku politiku uvelike je dran u pozadini. I Dullesu i Rusku i Vanceu i Kissingeru bila su dobro pozna ta Rockefellerova gledita o vanosti djelovanja privatnog sek tora na Vladu i znali su to Rockefelleri misle o poljoprivredi da je to proizvod ba kao i nafta, koji se moe prodavati i kon trolirati, kojim se moe proizvoditi nestaica ili ga moe biti u izobilju, ovisno o ciljevima vanjske politike. Zanimljivo je da su se veze izmeu Dullesa, Ruska, Vancea, Kissingera i Rockefellera vrlo rijetko spominjale otvoreno, a bile su od bitne vanosti za razumijevanje kljunih aspekata amerike vanjske politike i amerike politike hrane. 4

Poeci agrobiznisa: Rockefeller se udruuje s Cargillom

Godine 1947., nakon zavretka Drugoga svjetskoga rata, Nelson Rockefeller osnovao je jo jednu kompaniju - IBEC (In ternational Basic Economy Corporation, Meunarodna korpo racija za temeljno gospodarstvo). Cilj te kompanije bio je poka zati da privatni kapital, organiziran kao profitna organizacija, moe unaprijediti poljoprivredu u zemljama u razvoju. Zapra vo, kompanija IBEC imala je cilj uvesti agrobiznis golemih razmjera u one zemlje u kojima je ameriki dolar, pedesetih i ezdesetih godina, mogao kupiti veliku mo. Rockefellerova kompanija IBEC pozvala je tadanjega ame rikoga diva na podruju agrobiznisa, kompaniju Cargill, da s njome radi u Brazilu. Kompanija IBEC imala je mnoge plano-

Vidi prethodnu biljeku.

187

ve: proizvodnju hibridnog kukuruza, proizvodnju svinja, treti ranje usjeva iz helikoptera, uzgoj i skladitenje itarica. Jedna od kompanija u sastavu IBEC-a bila je kompanija Sementes Agroceres, koja je igrala kljunu ulogu na podruju genetike biljaka i ivotinja u Brazilu. Kompanije IBEC i Cargill poele su razvijati hibridne sorte kukuruza. Pretvorile su Brazil u treu zemlju na svijetu po proizvodnji kukuruza, odmah poslije Sjedinjenih Amerikih Drava i Kine. Smjesa kukurza i soje u Brazilu se koristila kao krmivo. To e devedesetih godina 20. stoljea postati temeljem za irenje GM soje na svjetskom tritu krmiva. I uzgoj eerne trske doveo je do toga da Brazil zauzme istak nutu ulogu u uzgoju soje. eerna trska obino da je urod oko pet godina, nakon ega se mora preorati. U dvopoljnom plodoredu brazilski su farmeri nakon eerne trske poeli sijati soju, koja obogauje tlo duikom. Budui da eerna trska treba du ik, to je smanjilo potrebu za umjetnim gnojivom pa se upravo zbog toga u Brazilu poela uzgajati soja. Kompanija Cargill i druge amerike kompanije za proizvo dnju i trgovinu itaricama kasnije su pretvorile soju ujedan od glavnih izvoznih proizvoda, koji se u poetku prodavao samo kao krmivo. Ona je postala glavnim orujem u arsenalu ame rike kontrole hrane. Bivi predsjednik Zaklade Rockefeller Lester Brown zacrtao je ciljeve "zelene revolucije" Zaklade Rockefeller, koji glase: "Umjetno gnojivo ide u paketu s drugim proizvodima, a farme ru je potrebno kako bi ostvario pun potencijal novoga sjemena. Kada primjena moderne tehnologije postane profitabilna, potranja za svim vrstama proizvoda brzo e rasti. A samo agrokompanije mogu osigurati uinkovitu opskrbu tim proizvodi ma". Nadalje, izjavio je da su multinacionalne kompanije "za panjujue uinkovit nain institucionaliziranja transfera teh nikoga znanja u poljoprivredi". A najbolji poloaj za opskrbu 188

sjemenom i umjetnim gnojivom u to su vrijeme, naravno, ima le amerike agrokompanije - DuPont, Pioneer Hi-Bred, Cargill i ADM. Potaknut Rockefellerovom "zelenom revolucijom", poevi od kasnih 1950-tih godina, izvoz amerikih agrokompanija ubrzano se, uz naftu i oruje, pretvarao u sr amerike ekonomske strategije.5

Projekti i za Brazil i Venezuelu

Dok je "zelena revolucija" Zaklade Rockefeller kroila ve likim koracima u Meksiku, Nelson Rockefeller osnovao je jo jednu organizaciju sa svrhom postizanja istih ciljeva u Brazilu i Venezueli. elio je nastaviti s projektima koje je zapoeo kao djelatnik organizacije CIAA tijekom Drugoga svjetskoga rata. Okupio je nekoliko bivih kolega iz organizacije CIAA i osno vao organizaciju AIA (American International Association for Economic and Social Development, Ameriko meunarodno udruenje za ekonomski i drutveni razvoj). Cilj toga pothvata bio je transfer tehnologije i obrazovanja. Pomou te organizacije elio je brzo modernizirati temeljnu infrastrukturu. Ta je organizacija tvrdila da e u onoj zemlji u kojoj njezini projekti doive neuspjeh, zbog naglog porasta broja stanovnika, doi do smanjenja ivotnog standarda. Kao najvei dioniar venezuelanske kompanije Creole Petroleum, uvjerio je kompanije Shell, Mobil i Gulf te jo neke privatne donatore da mu se poslije 1946. pridrue u projektima njegove organiza-

5 Sowing the Seeds of the Green Revolution: The Pivotal Role Mexico and Interna tional Non-Profit Organizations Play in Making Biotechnology an Important Foreign Policy Issue for the 21st Century (Sijanje sjemena "zelene revolucije": kljuna uloga Meksika i meunarodnih neprofitnih organizacija u pretvaranju biotehnologije u vano pitanje vanjske politike u 21. stoljeu), na: www.isop.ucla. edu/profmex/volume4/3summer99/Green_Finalm.htm.

189

ije AIA. Braa Rockefeller ve su ranije financirala niz studija, pretea projektu NSSM 200, u kojima su obraene one zemlje Latinske Amerike, Jugoistone Azije, Bliskoga istoka i Afrike koje bi mogle biti "mekane za komunizam". U tim su studija ma izdvojeni Brazil i Venezuela na podruju June Amerike, Brazil zbog svojih golemih netaknutih prirodnih bogatstava, a Venezuela zbog tamonje naftne industrije njihove obitelji. Nelson A. Rockefeller bio je majstor retorike Hladnoga rata u slubi promicanja interesa svoje obitelji, a sve u ime ame rike "nacionalne sigurnosti". Njegovim naporima nije nimalo smetala injenica da je njegov stari prijatelj John Foster Dulles, u to vrijeme ameriki ministar vanjskih poslova, vodio nukle arnu politiku "masovne odmazde" i hladnoratovskog sukoba "sraunatog rizika", kojom je ameriki narod uvjerio u navod nu opasnost i prijetnju od sovjetske oruane sile. Time je do veo do toga da se gotovo sve moglo vrlo lako opravdati kao "interes amerike nacionalne sigurnosti".6 Poljoprivredom u Latinskoj Americi Nelson Rockefeller i drugi vodei ameriki bankari i biznismeni stvarali su ranu fazu budue revolucije u svjetskoj proizvodnji hrane i u tome su procesu kontrolu nad temeljnim ivotnim namirnicama oduzi mali iz ruka veine svjetskih naroda i drava i predavali je u ruke male elitne skupine igraa. Kao ni veina drugih revolu cija, ni "zelena revolucija" nije bila ono to se pod tim pojmom reklamiralo. U tome je Zaklada Rockefeller bila predvodnikom, to ne zauuje. Tome su procesu dali novo ime - agrobiznis. Njihov model agrobiznisa, pokretan pravilima koja su postavili glavni igrai, tj. amerike kompanije i financijske kue, stvorio je sa vrenog partnera za uvoenje genetskog inenjerstva u poljo privredi i genetski modificirane hrane, to se dogodilo devede-

Colby & Donnett, op. cit., str. 212.

190

setih godina 20. stoljea. Kako se dogodio taj brak izmeu stra tekih interesa i dugoronih ciljeva ostat e sakriveno pod krinkom uinkovitosti slobodnog trita, modernizacije, hranjenja gladnoga svijeta i drugih izmiljotina za potrebe od nosa s javnou, kojima su lukavo prikrivali najsmioniji udar u povijesti svijeta na sudbine cijelih naroda i drava.

191

DEVETO POGLAVLJE

SVEUILITE HARVARD TVORAC AMERIKOGA AGROBIZNISA

"Zelena revolucija" otvara vrata

Rockefellerova "zelena revolucija" poela je u Meksiku i tijekom pedesetih i ezdesetih godina 20. stoljea proirila se po cijeloj Latinskoj Americi. Ubrzo nakon toga, uz potporu njegovih mrea u Aziji, doprla je do Indije i nekih drugih ze malja. Ta je "revolucija" bila samo fasada za preuzimanje kon trole nad proizvodnjom hrane u ciljanim zemljama nerazvijeno ga svijeta, a promicala se u ime uinkovitistu slobodnog podu zetnitva, kao suprotnost neuinkovitosti komunistikoga su stava. Poslije Drugoga svjetskoga rata, kada je njemaka kompa nija I. G. Farben bombardiranjem pretvorena u hrpu ruevina, amerike kemijske kompanije postale su najvee na svijetu. Najvee meu njima - DuPont, Dow Chemical, Hercules Powder i jo neke - imale su skladita zatrpana golemim koliinama duika koji su proizvele novcem poreznih obveznika u svrhu proizvodnje bomba i raketa za ratne potrebe. Duik je bio osnovni element za proizvodnju bomba i ek sploziva, glavni sastojak trinitrotoluola i drugih visokorazornih eksploziva. Osim toga, mogao je biti i osnov za proizvo dnju duinih gnojiva. Kemijske su kompanije dole na ideju 193

da stvore nova velika trita za svoj duik u obliku umjetnog gnojiva i za ameriku poljoprivredu i za izvoz. Proizvodnja duinoga gnojiva bila je dio politike monoga lobbyja iz krugova oko Rockefellerove kompanija Standard Oil, u kojemu su potkraj rata, izmeu ostalih, bile i kompanije DuPont, Dow Chemical i Hercules Powder. Marketingom tih novih agrokemijskih proizvoda, koji je poslije rata poduzet na svjetskoj razini, rijeen je i problem preuzimanja velikih novih trita i za amerike petrokemijske kompanije i za kartele za proizvodnju i trgovinu itaricama, tj. za skupinu od etiri-pet kompanija, ukljuujui kompanije Cargill, Continental Grain, Bunge i Andre. Najvee kompanije za trgovinu itaricama bile su one u Americi, a njihov rast bio je rezultat irenja visokorodnih hibridnih sorata iz razdoblja "ze lene revolucije" iz ezdesetih i sedamdesetih godina. Poljopri vreda je tada krenula u globalizaciju, a Zaklada Rockefeller u usmjeravanje i oblikovanje te globalizacije. Kako su divovske amerike agrokompanije imale monopol na kemijske proizvode za poljoprivredu i na hibridno sjeme, odluile su zavladati svjetskim tritima poljoprivrednih proizvoda. Uostalom, kako sedamdesetih godina ree Kissinger, "ako kontrolira hranu, kontrolira ljude". Sve zemlje svi jeta, od zemalja u razvoju, preko zemalja Europske ekonomske zajednice do Sovjetskoga Saveza i Kine, ovisile su o monim kompanijama iz amerikoga itnoga kartela, od kojih su kupo vale ito i druge prehrambene proizvode kako bi odrale stabi lnost u godinama kad su njihove etve bile slabe. Istina, amerika je Vlada ezdesetih godina nastojala suz bijati komunizam i nacionalistike pokrete u zemljama u razvoju tako to je tim zemljama nudila pomo u hrani - poljoprivred ne proizvode privatnih agrokompanija. Spoj amerike dravne pomoi i tehnika koje su se stvarale u ime "zelene revolucije" pruit e utjecajnim politikim krugovima oko Rockefellera i njihovim interesnim skupinama s podruja agrobiznisa zlatnu 194

priliku da ta nastojanja amerike Vlade usmjere u svoju korist. Nelson Rockefeller djelovao je na podruju poljoprivrede rame uz rame sa svojim bratom Johnom D. Rockefellerom, koji je 1953., godinu dana nakon osnivanja Populacijskoga vijee, osnovao i svoje privatno Vijee za razvoj poljoprivrede (Agriculture Development Council). Glavna meta toga Vijea bila je Azija, dok se Nelson koncentrirao na dobro mu poznato po druje Latinske Amerike. Cilj im je bio zajedniki - dugorona kartelizacija svjetske poljoprivrede i opskrbe hranom, naravno, pod hegemonijom njihovih kompanija. Kad je, pedesetih godina, Norman Borlaug iz Zaklade Roc kefeller doao u Meksiko, radio je na sortama penice otpor nim na hru i na hibridnim sortama kukuruza. Projekt gene tskog inenjerstva doi e tek nekoliko desetljee poslije toga. No, pod krinkom poljoprivrede i bioloke znanosti, ezdesetih i sedamdesetih godina skupina oko Rockefellera provodila je sraunatu strategiju svoje "zelene revolucije". Sr te strategije bila je uvesti "modernu" poljoprivredu radi poveanja uroda, barem su tako govorili, i na taj nain smanjiti glad i mogunost komunistikog skretanja meu gladnim, neu rednim i potencijalno buntovnim stanovnitvom. Taj isti zavo dljivi argument primijenili su i mnogo godina kasnije kako bi prodali svoju "genetsku revoluciju". Kompanijama za proizvo dnju sjemena bile su privlane F1 hibridne sorte zbog injenice da je rodnost hibrida u narednim generacijama uzgoja bila sve manja. Dakle, poljoprivrednici su morali tedjeti novac kako bi svake godine kupovali novo visokorodno F1 hibridno sjeme. Osim toga, svako hibridno sjeme jamilo vlasniku patenta mo nopol na njegovu prodaju. "Zelena revolucija" bila je poetak svjetske kontrole nad proizvodnjom hrane, a "genetska revolu cija", nastala nekoliko desetljea nakon toga, taj je proces dovr ila. Nije udo da su iste kompanije provele obje spomenute revolucije, uz Zakladu Rockefeller i druge mone amerike zak lade. 195

Godine 1966. financijskim sredstvima Zaklade Rockefeller prikljuila su se i znatna financijska sredstva Zaklade Ford, koja je takoer bila osloboena od plaanja poreza i imala bliske veze s amerikom Vladom, obavjetajnom slubom i ustrojem za vanjsku politiku. S tako objedinjenim novcem, "zelena revo lucija" Zaklade Rockefeller bila je u punom zamahu. Te je godine meksika Vlada, zajedno sa Zakladom Rocke feller, osnovala Meunarodni centar za unaprjeenje kukuruza i penice (International Maize and Wheat Improvement Center, skraeno CIMMYT). Taj je centar svoj rad usredotoio na program penice, to je bio rezultat studija o dobivanju novih sorta penice, koje je Zaklada Rockefeller poela provoditi u Meksiku jo etrdesetih godina 20. stoljea. Godine 1970. Norman Borlaug iz Zaklade Rockefeller do bio je Nobelovu nagradu. Zanimljivo, ne za biologiju, nego za mir, istu onakvu kakvu e nekoliko godina kasnije dobiti i Henry Kissinger. Obojica su bili tienici Rockefellerova interesno ga kruga. "Zelena revolucija" uvela je ameriki agrobiznis u kljune zemlje u razvoju, pod krinkom promicanja znanosti o poljopri vrednim kulturama i moderne poljoprivredne tehnologije. Nove visokorodne sorte penice u Meksiku zahtijevale su moderno umjetno gnojivo, modernu poljoprivrednu mehanizaciju i dru gu opremu, a iznad svega navodnjavanje, to je znailo pumpe koje rade na naftu ili plin. Tehnologija "zelene revolucije" bila je pogodna samo za najbogatija poljoprivredna podruja pa je zato i bila namjerno usmjerena prema najveim poljoprivrednim proizvoaima, to je pojaalo staru polufeudalnu latifundistiku podjelu. Nove sorte penice u Meksiku su se sijale samo na bogatim poljopri vrednim podrujima na sjeveroistoku, koja su imala novosa graene sustave navodnjavanja. Sva nova tehnologija, od umjet noga gnojiva preko traktora do sustava navodnjavanja, zahtijeva la je naftu i druge potreptine, koje su se mogle kupovati samo 196

od dobavljaa iz razvijenih industrijskih zemalja, osobito onih iz Sjedinjenih Amerikih Drava. Tako su, pod Rockefellerovom palicom, nafta i poljoprivreda udruile snage. U Indiji je "zelena revolucija" bila ograniena na samo 20% zemljita na sjeveru i sjeveroistoku zemlje, gdje su postojali sustavi za navodnjavanje. Tamonju "revoluciju" nisu brinule goleme razlike izmeu velikih feudalnih zemljoposjednika na tim podrujima i siromanih seljaka bezemljaa, koji su inili golemu veinu stanovnitva. Ona je stvorila podruja s agrobiznisom, povezanim s velikim izvoznim divovima poput kom panije Cargill. Predjeli u kojima je ivjela i radila golema veina seljaka i dalje su ostali siromani. Uvoenje "zelene revolu cije" nije uinilo apsolutno nita u pogledu smanjenja jaza iz meu bogatih zemljoposjednika-feudalaca i siromanih seljaka. Ali statistiki podaci u globalu pokazivali su znatan porast proizvodnje penice u Indiji. Statistiki podaci mogu biti divna stvar, ovisno o tome tko ih izrauje.1

1 Anderson, Robert: American Foundations, the Green Revolution and the CGIAR: Intentions, implementation and contingencies (Amerike zaklade, zelena revolucija i CGIAR: namjere, provedba i nepredvieni izdaci), Simon Fraser University, studeni 2003., na: les.man.ac.uk/government/publications/ working__papers_docs/Giobalisation/ Foundations%20papers%20Anderson.pdf The Contradktions of the Green Revolution (Proturjeja zelene revolucije), na: www.eco.utexas.edu/facstaff/ Cleaver/cleavercontradictions.pdf. Economics and Politics of the World Social Forum (Ekonomija i politika svjetskog drutvenog foruma), broj 35, rujan 2003., "Globalizacija", Appendix I: Ford Foundation - A Case Study of the Aims of Foreign Funding.

197

Osposobljavanje kadrova za biorevoluciju...

U jugoistonoj Aziji Zaklada Rockefeller, institucija Johna D. Rockefellera III. zvana Vijee za razvoj poljoprivrede i Zak lada Ford udruili su snage i 1960. godine, u gradu Los Barios na Filipinima, osnovali Meunarodni institut za istraivanje rie (International Rice Research Institute, skraeno IRRI). Godine 1970., taj institut, zajedno s jo etiri meunarodna znanstvena instituta za meunarodnu i tropsku poljoprivredu, udruili su se u instituciju zvanu Savjetodavna skupina za istraivanje meunarodne poljoprivrede (Consultative Group on International Agruculture Research, skraeno CGIAR). Toj su se instituciji prikljuile i neke druge organizacije, ukljuujui i Svjetsku banku i trideset etiri zemlje. Stipendija ma dareljive Zaklade Rockefeller i Zaklade Ford vodei znan stvenici i agronomi iz zemalja Treega svijeta, specijalizirani za podruje poljoprivrede, pozivani su u Sjedinjene Amerike Drave kako bi "svladali" koncept poljoprivredne proizvodnje u obliku modernoga agrobiznisa i naueno znanje prenijeli u svoje zemlje. Tim je procesom u tim zemljama stvorena neizmjerno utjecajna mrea za promidbu amerikoga agrobiz nisa, a sve u ime znanosti i uinkovitosti slobodnoga trita. Malo pomalo, do trenutka kada je od Kissingera naruen projekt NSSM 200, ta mrea znanstvenih instituta i centara to ih je Zaklada Rockefeller osnovala u mnogim zemljama Tree ga svijeta poloila je temelje kontroli znanstvenoga rada na podruju poljoprivrede i razvojne strategije diljem Treega svijeta. Istodobno je Rockefellerovo Vijee za razvoj poljoprivrede odailjalo amerike sveuiline profesore na birana sveuilita azijskih zemalja, kako bi ondje osposobili novi narataj znan stvenika koji e odlaziti u Sjedinjene Amerike Drave kako bi stekao doktorate iz poljoprivrednih znanosti i slijedili recepte onih amerikih sveuilita ija su stajalita na tome podruju 198

bila bliska Rockefellerovima. Ta pomno sagraena mrea poka zat e se presudnom za buduu strategiju kojom je Zaklada Rockefeller irila primjenu genetskog inenjerstva po svijetu. U nairoko itanome priruniku koji je napisao izvrni di rektor Vijea za razvoj poljoprivrede Arthur Mosher istie se kako je potrebno seljake treba poticati da "ele vie za sebe", kako ih treba poticati da napuste "stare navike i da se late poljo privrede kao 'biznisa'". Zagovarao je irenje obrazovnih pro grama za ene i osnivanje klubova za mlade kako bi se stvorila vea potranja za kupovanjem gotovih proizvoda. Tvrdio je kako e "ljubav mueva i oeva prema njihovim obiteljima" potak nuti u njima takve elje i natjerati ih da vie rade. Naravno, za ulaganja u tu novu tehnologiju morat e uzimati kredite, to e ih jo vie vezati za tu novu trinu ekonomiju. Svojim programom "zelene revolucije" Zaklada Rockefeller i Zaklada Ford djelovale su rame uz rame s vanjskopolitikim ciljevima Agencije za meunarodni razvoj (AID-a), koja je dio amerikoga Ministarstva vanjskih poslova, i CIA-e. Jedan od velikih ciljeva "zelene revolucije" bio je potjerati seljake sa zem lje i prisiliti ih da, u oajnikoj potrazi za poslom i preivlja vanjem, bjee u siromana predgraa velikih gradova. To se nije dogodilo sluajno. Bio je to dio plana stvaranja jeftine rad ne snage za budue amerike multinacionalne kompanije. Kad je promidba "zelene revolucije" jenjala, njezini rezul tati bili su znatno drukiji od poetnih obeanja. Problemi su nastali zbog sveope primjene herbicida, koji su esto imali loe posljedice po zdravlje ljudi. Zbog uzgoja hibridnih mono kultura s vremenom su se smanjili i plodnost tla i prinosi. Prvi rezultati u Meksiku bili su impresivni - dvostruko, ak tro struko vei prinos od jednake koliine posijane penice, a ka snije i kukuruza. "Zelena revolucija" bila je popraena velikih projektima na vodnjavanja, koji su esto ukljuivali zajmove od Svjetske banke 199

kako bi neka zemlja mogla izgraditi goleme brane i velika jeze ra na podrujima koja su do tada bila nastanjena i imala velike povrine obradive zemlje. Zatim se na ostatku obradiva zemlji ta uzgajala superpenica, uz goleme koliine umjetnoga gnojiva po hektaru, a to gnojivo bilo je proizvod od duika i nafte, tj. sirovina ije su trite kontrolirale velike naftne kompanije, takozvanih "sedam sestara" pod vodstvom obitelji Rockefeller. Koristile su se i goleme koliine herbicida i pesticida, ime su stvorena nova trita za velike naftne i kemijske kompanije. Kao to ree jedan analitiar, "zelena revolucija" nije bila nita drugo do kemijska revolucija. Zemlje u razvoju nisu nikada imale dostatno novca za kupnju tih golemih koliina umjetnoga gnoji va i herbicida. Zato su, dobrotom Svjetske banke, uzimale kre dite od te banke kao i specijalne kredite od banke Chase i dru gih velikih newyorkih banaka, uz jamstva amerike Vlade. Dajui tim zemljama kredite, polako su ih dovodili u zamku. Krediti su veinom odlazili velikim zemljoposjednicima u tim zemljama. Za male seljake situacija je bila drukija. Oni nisu mogli sebi priutiti umjetno gnojivo, herbicide ni druge moderne potreptine pa su morali posuivati novac. U poetku bi im drava raznim programima pokuala osigurati neke kre dite za kupnju sjemena i umjetnog gnojiva. Oni zemljoradnici koji nisu uspijevali ui u takve programe morali su uzimati kredite od privatnih banaka. Zbog visokih kamata, mnogi mali zemljoradnici nisu imali nikakve koristi od veih prinosa. Morali su poslije etve prodati veinu, ako ne i svu ljetinu kako bi otplatili glavnice i kamate. Postajali su ovisni o kreditorima i trgovakim kompanijama, koje su mno gima, zbog nevraanja kredita, oduzimale zemlju. ak i s po voljnijim dravnim kreditima seljaci su esto prestajali uzgaja ti raznovrsne kulture i prelazili na one unosne na tritu. Takva unosna kultura u Kolumbiji bila je koka, to je udarilo temelje kasnijoj poplavi kokaina. 200

Zelena revolucija donijela je i strojeve za obradu zemlje. Najpoznatija je bila traktorska kopaica. Taj je stroj, kojim su se obraivala riina polja, uvelike unitavao prirodnu struktu ru tla. Ali je zemlju obraivao vrlo uinkovito. Jo jedan kljuni aspekt koji je pokretao interese amerikih agrokompanija bila je injenica da se "zelena revolucija" te meljila na irenju novog hibridnog sjemena u zemlje u razvoju. Jedan od vitalnih aspekata toga sjemena, kao to sam ve spo menuo, bila je injenica da se ono nije moglo reproducirati. Imalo je ugraenu zatitu protiv razmnoavanja. Za razliku od normalnog opraenog sjemena, koje je davalo plodove sline onima od kojih je i samo nastalo, prinos od sjemena dobivena od hibridnih biljaka bio je znatno manji od onoga u prvoj gene raciji. To smanjenje prinosa u drugoj generaciji znailo je da zem ljoradnici moraju kupovati hibridno sjeme za svaku sjetvu kako bi imali dobar prinos. Drugo, zbog toga to je druga generacija sjemena davala manji prinos nestalo je prodaje svakog sjemena osim onoga za koje je trebalo odobrenje uzgajivaa. Nestalo je posrednika, koji su dio prethodne ljetine prodavali za sjeme. Ako velike multinacionalne kompanije kontroliraju svoje izvorne sorte hibridnog sjemena, onda nikakav konkurent ni poljopri vrednik ne moe niti smije proizvoditi takvo sjeme. Ustvari, primjena moderne amerike poljoprivredne tehno logije, umjetnog gnojiva i komercijalnog hibridnog sjemena napravili su poljoprivredu u zemljama u razvoju, osobito u onim veim, ovisnom o uvozu. Bio je to prvi korak dugoga, pomno isplaniranoga procesa koji traje ve desetljeima. Tako su ve like agrokompanije velikim koracima zakoraile na trita koja su amerikim izvoznicima do tada bila nedostupna. Ta je poja va kasnije nazvana "poljoprivredom orijentiranom na trite". U stvarnosti, bila je to poljoprivreda orijentirana na stjecanje kontrole velikih agrokompanija nad svjetskom poljoprivredom. 201

Tako su "zelena revolucija" i njezino hibridno sjeme znaili novu veliku kontrolu trita za amerike agrokompanije. Henry Wallace, ministar poljoprivrede u Vladi predsjednika Franklina Roosevelta, izgradio je prvu veliku kompaniju za proizvo dnju hibridnog sjemena, zvanu Pioneer Hi-Bred, velikim dijelom tako to je, na raun toga ministarstva, selektivno poticao is traivanja o pozitivnim stranama hibridnog sjemena, a one negativne zatakavao. Time je omoguen nastanak velikih ko mercijalnih kompanija za proizvodnju sjemena. To je poloilo temelje nastanku genetskog patentiranog sjemena i njegovoj koncentraciji u rukama aice golemih zapadnih agrokompanija. Te su kompanije, uz ostalo, tvrdile kako je vei urod mogue postii samo primjenom njihovih proizvoda i tehnologije. To je gledite poduprla i amerika Vlada, preko programa USAID-a i drugih, kojima je uspijevala pridobiti potporu vlada zemalja uvoznica, tj. zemalja u razvoju. To je dovelo do toga da su poljo privrednici zanemarivali tradicionalne metode postizanja boljih uroda, jer su savjetnici iz Zaklada Rockefeller i Ford te metode proglaavali primitivnima i neuinkovitima. Sijanje visokorodnih sorta (High Yield Varieties, skraeno HYV) hibridne penice, kukuruza ili rie te primjena velikih koliina umjetnoga gnojiva i herbicida ubrzo su prevladali u mnogim zemljama. Dunosnici vlada tih zemalja vie nisu ni razmiljali o mogunostima poboljanja uroda tradicionalnim metodama. K tome, strane agrokompanije esto su interveni rale kako bi potisnule i omele znanstvene programe koji bi mogli dovesti u pitanje njihov pristup glede postizanja veih uroda. Ta je pojava bila prisutna diljem svijeta. Godine 1959. jedan tim strunjaka, pod vodstvom ameriko ga Ministarstva poljoprivrede, izradio je u Zakladi Ford doku ment pod naslovom "Izvjee o krizi hrane u Indiji i mjerama za njezino rjeavanje" (Report on India'a Food Crisis and Steps 202

to Meet It). Umjesto da, kao temelj za razvoj poljoprivrede, predloi bitnu promjenu, tj. oduzimanje dijela zemlje i drugih ruralnih dobara velikim kvazifeudalnim zemljoposjednicima i podjelu te zemlje i dobara seljacima, to izvjee Zakalde Ford istaknulo je potrebu za tehnolokim promjenama, tj. primjenu poboljanog sjemena, umjetnog gnojiva i herbicida, i to na onim podrujima koja su imala sustave navodnjavanja, kakvih je bilo vrlo malo. Bila je to strategija "zelene revolucije". Zaklada Ford ak je financirala program zvan Indijski pro gram razvoja intenzivne poljoprivrede (India'a Intensive Agriculture Development Program, skraeno IADP), kao pokusni program te svoje strategije. Njime je bogatim poljoprivrednici ma na podrujima koja su imala sustave navodnjavanja osigu rala pomo za kupnju proizvoda moderne tehnologije - povolj ne kredite, poticajne cijene i tako dalje. Tu strategiju povoljnim je kreditima poduprla, naravno, Svjetska banka. Indijska je Vlada ubrzo prihvatila Rockefellerovu i Fordovu "zelenu revoluciju", to je imalo dalekosene posljedice. S pri mjenom novog hibridnog sjemena i kemikalija, proizvodnja rie i penice na odabranim navodnjavanim podrujima odmah je porasla. Razgovori o reformi zemlje, o reformi sustava zakupa zemlje i o ukidanju lihvarstva zauvijek su skinuti s dnevnoga reda indijske Vlade. Stopa poveanja uroda iz prvih godina s vremenom se smanji la, ali se to nije nairoko objavljivalo, tako da je u glavama ljudi ostao prvotni dojam o postignutom uspjehu. Gledano prosje no, ukupna poljoprivredna proizvodnja u Indiji rasla je sporije poslije "zelene revolucije" nego prije nje, a u velikom dijelu te zemlje ta je proizvodnja stagnirala ili se smanjila. Ali "zelena revolucija" postigla je i jedan uspjeh - stvorila je veliko novo trite za amerike i druge velike multinacionalne agrokompanije, za prodaju njihovih kemijskih proizvoda, umjetnoga gnoji va, pesticida, nafte, mehanizacije i drugih proizvoda zemljama 203

u razvoju. Bio je to poetak onoga to e dobiti ime "agrobiznis". 2

Rockefelleri financiraju stvaranje agrobiznisa

Dok su braa Rockefeller u zemljama u razvoju, projektom svoje "zelene revolucije", svoj globalni biznis irili s nafte na poljoprivredu, istodobno su na Sveuilitu Harvard financirali jedan slabo zapaeni projekt koji e postati infrastrukturom njihova plana za globalizaciju svjetske proizvodnje hrane, pod kontrolom aice privatnih korporacija. Taj su plan njegovi tvorci nazvali "agrobiznisom", kako bi ga se razlikovalo od tradicio nalne poljoprivrede temeljene na manjim posjedima i na uz goju raznovrsnih kultura, kvalitetnih za ljudsku prehranu. Agrobiznis je djelovao rame uz rame sa "zelenom revolu cijom". Bili su dio velike strategije, u sklopu koje je Zaklada Rockefeller, u kasnijim godinama, financirala istraivanje i razvoj genetskih promjena na biljkama. Pedesetih godina 20. stoljea John H. Davis bio je pomonik ministra poljoprivrede u Vladi predsjednika Dwighta Eisenhowera. Godine 1955. napustio je Washnington i postao profe sorom na Poslijediplomskom poslovnom studiju Sveuilita Harvard, to je bilo vrlo neobino s obzirom na injenicu da je bio strunjak za poljoprivredu. Ali on je imao vrlo jasnu strate-

Stevenson, Russell i Virginia O. Locke: The Agricultural Development Council: A History, 1989., Winrock Institute for Agricultural Development, Morrilton, AR. Rockefeller Familv Archives (Arhiv obitelji Rockefeller), na: http:// archive.rockefeller.edu/collections/The Rockefeller Archive. The Green Revolution: The Miracle that never was (Zelena revolucija: udo koje se nikada nije dogodilo), na: www.panap.net/ricecampaign/docs/greenr.pdf. Wijk, Jeroen van: Hybrids Bredfor Superior Yields or for Control? (Hibridi stvoreni za vei urod ili za kontrolu?), u: Biotechnology and Development Monitor, broj 19, str. 3 - 5, 1994., Nizozemska.

204

giju. Godine 1956. objavio je jedan lanak u asopisu Harvard Business Review, u kojemu je napisao: "...jedini nain rjeavanja takozvanog problema farmera, jednom zauvijek, i izbjegavanja neprikladnih dravnih programa, jest prijelaz s poljoprivrede na agrobiznis". Dobro je znao to pod time misli, iako su rijetki ljudi u to vrijeme shvatili njegovu poruku. Uostalom, on je i izmislio rije "agrobizniz", kako bi oznaio ono to je planirao provesti. On i Ray Goldberg, takoer profesor na Harvardskom po slovnom fakultetu, te ekonomist Wassily Leontief, roen u Ru siji, koji je u to vrijeme obraivao ukupno ameriko gospodar stvo, inili su radnu skupinu za izradbu jednog projekta koji je financirala Zaklada Rockefeller. Godinama prije toga, u vrijeme

Ruski emigrant Wassily Leontief, profesor ekonomije i matematike na Sveui litu Harvard, dobio je poslije Drugoga svjetskoga rata od Zaklade Rockefel ler donaciju od 200.000 dolara za izradu modela ukupnoga amerikoga go spodarstva. Na veini toga projekta radili su i njegovi harvardski kolege Ray Goldberg i John Davis. Ta je trojka 1950-tih godina doslovno stvorila prvi model agrobiznisa.

205

Drugoga svjetskoga rata, amerika je Vlada unajmila profesora Leontiefa da osmisli metodu dinamike analize ukupnoga ame rikoga gospodarstva, koju je on nazvao analizom trokova i rezultata. Radio je za ameriko Ministarstvo rada (Labor De partment) i za Ured za strateke slube (Office of Strategic Services, skraeno OSS), koji je bio pretea CIA-e. Godine 1948. dobio je od Zaklade Rockefeller sredstva u iznosu od 100.000 dolara kako bi na Harvardu pokrenuo "Projekt ekonomskog istraivanja strukture amerikoga gospo darstva" (Economic Research Project on the Structure of the American Economv). Godinu dana poslije toga tome se projek tu prikljuilo Ameriko ratno zrakoplovstvo (US Air Force), to je vrlo udno, s obzirom na injenicu da je Ameriko ratno zrakoplovstvo sastavni dio Amerike vojske. Netom prije toga izmiljeni su tranzistor i elektronsko raunalo, kao i metode linearnog programiranja, to e omoguiti obradu golemih ko liina statistikih podataka o gospodarstvu. U financiranje toga projekta ubrzo se ukljuila i Zaklada Ford. Taj harvardski projekt i onaj njegov dio koji se odnosio na agrobiznis bili su dijelom velikoga plana za provedbu revolu cije u amerikoj poljoprivredi. Za etrdeset godina taj e projekt zavladati industrijom hrane. Goldberg je kasnije revoluciju agrobiznisa i nastanak agrobiznisa genetskog modificiranja nazvao "pojavom koja je u svjetskome gospodarstvu i drutvu prouzroi la korjenitiju promjenu od bilo kojeg dogaaja u povijesti lju dskoga roda". 3
3 Current Biography, 1967., Leontif, W. i Goldberg, Ray: The Evolution of Agribusiness, Harvard Business School Executive Education Faculty Inverviews, na: www.exed.hbs.edu/rgoldberg.html. Leontif, W.: Studies in the Structure of the American Economy, 1953. International Science Press Inc., White Plains, New York. U godinjemu izvjeu Zaklade Ford za 1956. godinu, zabiljeena je sljedea donacija: "Harvard Economic Research Project: osim ovih opih programa, donacija od 240.000 dolara dodjeljuje se za Harvard Economic Research Project (Harvardski projekt o ekonomskom istraivanju) za razdo blje od est godina. Taj centar, pod vodstvom profesora Wassilyja Leontifa,

206

Monopol i vertikalna integracija uzvraaju udarac

Kao to se Ray Goldberg kasnije hvalio, srna misao vodilja projekta o stvaranju agrobiznisa bilo je ponovno uvoenje "ver tikalne integracije" u ameriku proizvodnju hrane. Do sedamde setih godina 20. stoljea malo je ljudi u Americi znalo da su se u Kongresu vodile estoke bitke oko donoenja raznih zakona, kao pokuaj sprjeavanja integracije kompanija u velike kon glomerate ili trustove, poput Standard Oila, kako bi se sprijeio monopol nad cijelim privrednim granama. Tek sedamdesetih godina, s ustolienjem predsjednika Jimmvja Cartera, koji je na vlast doao uz potporu Davida Rockefellera, ustroj amerikih multinacionalnih kompanija s podruja agrobiznisa poeo je uspjeno unitavati desetljeima pomno graeni ameriki dravni sustav zakona o zatiti zdravlja, si gurnosti hrane i zatiti potroaa te otvarati vrata novome valu
izraivao je i niz kvantitativnih studija o strukturi amerikoga gospodarstva, koje su uglavnom bile usredotoene na odnose meu razliitim gospodar skim granama i na povezanosti industrije i drugih grana gospodarstva. Jed nak iznos dodijelila je i Zaklada Rockefeller. Ford Foundation, Annual Report, 1956., New York. Goldberg, Ray: "The Genetic Revolution: Transforming Our Industrv, Its Institutions, and Its Functions" (Genetska revolucija: transformiranje nae industrije, njezinih institucija i njezinih funkcija), go vor na sastanku Meunarodnoga udruenja menadera s podruja proizvo dnje hrane i agrobiznisa (International Food and Agribusiness Management Association, skraeno IAMA), Chicago, 26. lipnja 2000. Goldberg je ovo udruenje osnovao i bio mu na elu, a istodobno je bio lanom upravnih odbora velikih agrokompanija Archer Daniels Midland, Smithfield Foods i Pioneer Hi-Bred. Svoje propovijedanje provodio je u praksi. Nevjerojatno i kontroverzno izvjee o provedbi Leontiefova harvardskoga Projekta o eko nomskom istraivanju strukture amerikoga gospodarstva objavljeno je pod naslovom "Tiho oruje za miran rat". Tko je taj rad napisao upitno je, a pripi suje se Hartfordu Van Dykeu i Williamu Cooperu. Postoje i mnoga miljenja o tome je li rije o stvarnom projektu ili o fikciji. On govori i o aspektima Leontiefova istraivanja, o tome kako ga je financirao Rockefeller i kako je bilo aktivno povezano s radom Raya Goldberga i Johna H. Davisa na stva ranju modela golemih agrokompanija i agrobiznisa, zbog ega ga ne treba potpuno odbaciti. Zato je taj dokument, ako zbog niega drugoga, vrijedno proitati. www.universalway.org/Foreign/silentweapons.html.

207

vertikalne integracije. Taj proces vertikalne integracije naivnim je amerikim graanima prodan pod krilaticama "ekonomske uinkovitosti" i "produktivnosti". Ta je politika uvedena s pomou javne kampanje u istaknu tim medijima i u privredi, u kojoj se tvrdilo kako se drava pre vie mijea u svakidanji ivot svojih graana i kako se to mijeanje mora smanjiti da bi obini graani imali "slobodu". Ratni poklik predvodnika te kampanje bila je "deregulacija". Ono to su namjerno izostavili iz svoje kampanje bila je injenica da se tom deregulacijom jednostavno otvaraju vrata regulaciji koju e u stvarnosti provoditi najvee i najmonije skupine lju di i njihove kompanije u odreenoj privrednoj grani. Osoba koju treba otvoreno prozvati zbog deregulacije i pri vatizacije, prije prozivanja Jimmyja Cartera, Ronalda Reagana i Margaret Thatcher, jest John D. Rockefeller III. Godine 1973. on je objavio knjigu pod naslovom The Second American Revolution (Druga amerika revolucija). U toj je knjizi, kao i u mno gim javnim istupima, pozvao na "smiljenu, ustrajnu, dugo ronu politiku decentralizacije i privatizacije mnogih dravnih sluba... radi rasprivanja moi po cijelome drutvu". No, znatno prije toga, Davis i Godberg otpoeli su s indu strijalizacijom pojedinih dijelova amerike poljoprivrede, tj. s njihovim pretvaranjem u agrobizniz pomou vertikalne inte gracije. Pritom su ignorirali mogua krenja zakona protiv tru stova i primjenjivali Leontiefov pristup "trokova i rezultata" na cijele lance proizvodnje i distribucije. Prvi rezultat suradnje izmeu Davisa, Goldberga i Leontifa bio je projekt industrijali zacije proizvodnje agruma na Floridi. Ubrzo su nestali mali uzgajivai agruma, a na njihovo mjesto doli su veliki proizvo ai soka od narane, poput kompanije Sunkist, koja je, kon trolom distribucije i prerade, odreivala cijene po kojima je od farmera otkupljivala agrume. Njihov sljedei cilj bila je izradba strategije za industrijali zaciju amerikoga lanca proizvodnje penice, od proizvoaa 208

do potroaa, i stvaranje trita za prodaju soje kao krmiva. Kako je Vlada, korak po korak, ukidala mjere za reguliranje poljoprivrede i monopola, vertikalna se integracija industrije hrane ubrzala. Zanimljivo je da je nafta bila prva vertikalno integrirana amerika privredna grana, pod vodstvom Rockefellerova trusta Standard Oil, i to od 1882. Unato brojnim pokuajima mno gih saveznih drava da se monopol kompanije Standard Oil nad naftom i njezinim prijevozom dokine, ak unato presudi Vrhovnoga suda iz 1911. godine, naftni kartel nije ukinut, nego je, naprotiv, preuzeo kontrolu nad svjetskom trgovinom naftom, i to na cijelo jedno stoljee. Nije udo da je obrazac poslovanja kompanije Standard Oil postao obrascem projekta Sveuilita Harvard i Zaklade Rockefeller za pretvaranje poljoprivrede u agrobiznis. Ironina je injenica da je ameriki Kongres 1920-tih godi na donio niz zakona o kontroli monopola nad hranom, poseb no nad mesnom industrijom, nakon to su pisci poput Uptona Sinclaira, koji je napisao knjigu The Jungle (Dungla) o strahotnim uvjetima u industriji pakiranja mesa, otkrili okantne pojave u amerikoj industriji pakiranja i obrade mesa, osobito onoj u Chicagu. Prema optubi Savezne komisije za trgovinu (Federal Trade Commission, skraeno FTC), koju je amerika Vlada netom bila osnovala, pet velikih kompanija, Armour, Swift, Morris, Wilson i Cudahv, pokuale su 1920-tih godina "monopolizirati opskrbu hranom na razini cijele drave". Te su kompanije ve bile sustavno i ilegalno gotovo postigle monopol nad pakiranjem mesa. Zatim su provjerile tko ima pristup javnim oborima za stoku pa su stvaranjem monopola pokuavale poremetiti pro ces uzgoja i prodaje stoke te ograniavanjem dostave mesa malopridaji preuzeti veleprodajne kanale. S izumom vagonahladnjae i tvornica za automatsku preradu mesa, kompanije za otkup i preradu mesa vertikalno su se integrirale. Bila je to 209

integracija i prema naprijed, tj. na podruju prodaje govedine, i prema natrag, tj. na podruju uzgoja i otkupa sirovina - goveda i svinja. U jednoj istrazi Savezne komisije za trgovinu s poetka 1920tih godina utvreno je da su te kompanije preuzele opskrbu stokom tako to su preuzele velike obore, kao i kontrolu nad glavnim eljeznicama, nad kreditima za uzgoj stoke, nad me dijima za taj dio trita i nad mjestima za moguu izgradnju konkurentskih industrijskih pogona. Nadalje, svoj su poloaj koristile za istiskivanje konkurenata s trita pa su i ostatak trita podijelile meu sobom. Kontrolirale su maloprodaju tako to su u rukama drale vagone-hladnjae i skladita-hladnjae, ime su konkurentima znatno smanjile pristup na trite. Jo uvijek nezadovoljna, prema istrazi spomenute dravne komi sije, ta "velika petorka" otkupila je ili preuzela kontrolu i nad proizvoaima zamjenskih proizvoda, pa je tako stekla kontro lu i nad tim dijelom trita. Sedamdesetih godina amerika opskrba hranom opet se koncentrirala u rukama male monopolistike skupine agrokompanija, ovoga puta uz pomo Zaklada Rockefeller i Ford, koje su financirale harvardski Projekt ekonomskog istraivanja struk ture amerikoga gospodarstva. Osim metoda po modelu Leontiefova utroka i rezultata, Goldberg i Davis predvodili su i ver tikalnu integraciju kompanija i stvaranje monopola na podruju proizvodnje hrane, ne samo u Americi nego i na cijelome pla netu. Oni su bili glavni nositelji osposobljavanja novoga nara taja menadera velikih kompanija, koji e postati inficirani mogunou stjecanja golemih profita ako se ukljue u korjeni to restrukturiranje amerikoga sustava proizvodnje hrane za ameriko i svjetsko trite. Kako je, pod poklikom o deregulaciji, padala dravna regu lativa, osobito u vrijeme mandata predsjednika Ronalda Reagana, ideolokog pobornika teorije o nemijeanju drave, agrobiznis je hitro uveo svoje standarde kojima je popunio zrako210

prazni prostor nastao nakon ukidanja dravne regulative. Stan darde nisu postavljali svi igrai, nego samo etvorica ili petori ca najveih monopolista. Taj je proces doveo do koncentracije i transformacije ame rike poljoprivrede, koju se potkraj devedesetih godina 20. stoljea vie nije moglo prepoznati. Vlasnici obiteljskih farma istisnuti su sa zemlje kako bi se oslobodio prostor za "uinko vite" divovske kompanije specijalizirane za industrijsku poljo privredu, poznate kao "tvornike farme". Oni koji su ostali vei nom su prisiljeni raditi za velike akgrokompanije, kao njihovi "kooperanti". 4

Tvornika poljoprivreda: "gdje su nae farme...?"

Kako je osamdesetih godina 20. stoljea, tijekom mandata predsjednika Reagana i Busha, sustavno olabavljena sva dravna regulativa glede standarda o sigurnosti hrane i zakona o mono polu, agrobiznis je poeo transformirati tradicionalnu ameriku poljoprivredu tako drastino da je taj proces obinim amerikim potroaima bio nerazumljiv. Veina ljudi jednostavno je i dalje odlazila u svoje oblinje trgovine i s polica za meso uzimala lijepo zapakirane govee ili svinjske odreske, mislei kako jo uvijek kupuju proizvode s obiteljskih farma. No, u meuvremenu se dogodila i jo se uvijek dogaala sveopa integracija i konsolidacija svih dijelova amerike proizvodnje hrane, koji su, jedan za drugim, iz ruka obiteljskih farma prelazili u ruke golemih globalnih korporacija. Farmeri

4 Rockefeller, John D. III.: The Second American Revolution, Harper & Row, New York, 1973. Aduddell, Robert M. i Cain, Louis P.: Public Policy Toward 'The Greatest Trust in the World', Business History Review, svezak LV, broj 2, ljeto 1981., Harvard College, Cambridge.

211

su postupno postajali njihovi zaposlenici, zadueni samo za hranjenje i odravanje tisua ivotinja u golemim oborima. Vie nisu bili vlasnici ni ivotinja ni farma. Postali su, zapravo, kme tovi modernoga doba, vezani golemim kreditima, ne za svoga gospodara veleposjednika, nego za neku od globalnih multina cionalnih kompanija poput Cargilla, Archer Daniels Midlanda, Smithfield Foodsa ili ConAgre. Za te nove agrodivove spomenuta je transformacija bila vrlo unosna. Prihodi obiteljskih farma naglo su se smanjili, jer su do kraja 1990-tih godina velike agrokompanije potpuno preu zele kontrolu nad njihovim tritem. Prema jednoj studiji Se natskoga odbora za poljoprivredu udio farmera u godinjim prihodima od poljoprivrednih proizvoda smanjio se s prosje nih 10%, koliko je iznosio 1970-tih godina, na 2%. Istodobno je udio kompanija za industrijaliziranu proizvodnju i preradu hrane, tj. vlasnika njihoviih dionica i udjela, od 1993. do 1999. godine poveao s 13% na 23%. Sirenjem agrobiznisa i njihovih golemih pogona istisnute su stotine tisua obiteljskih farma. Jednostavno se nisu mogle natjecati na tritu. Oni farmeri koji su uspjeli dobiti kredite za uzgoj stoke ubrzo su otkrili da im mala uteda na radnoj snazi nije dostatna za pokrie sve veih trokova odravanja obora - energije, hranjenja i lijekova. Poveanje broja tvornikih farma dovelo je do smanjenja cijena po kojima su neovisni farmeri prodavali svoju stoku, to je, opet, tisue takvih stoara istisnulo iz posla. Od 1979. do 1998. broj amerikih farmera i stoara smanjio se za 300.000. Broj svinjogojskih farma smanjio se sa 600.000 na 157.000, dok se istodobno broj prodanih svinja poveao. Integracija ve likih kompanija dovela je do toga da je samo 3% amerikih svinjogojskih farma proizvodilo vie od 50% svinja. U jednom izvjeu izraenom potkraj 1990-tih godina za ameriko Mini starstvo poljoprivrede navode se golemi trokovi drutva kao posljedica unitenja amerikih obiteljskih farma, ime je uni tena ekonomska baza mnogih ruralnih podruja pa su se ru212

ralni gradovi pretvorili u sablasne gradove. To je izvjee hitro zakopano. Kako su brojni farmeri 1980-tih i 1990-tih godina svoje obi teljske posjede naputali, velike agrokompanije su ih zauzima le. Gradske i opinske vlasti, esto u oajnikom pokuaju da na svoja ruralna podruja zahvaena krizom privuku nova rad na mjesta, nudile su tim novim agrodivovima razne pogodno sti, poput manjih poreza i slino, kako bi se industrijske farme izgradile ba na njihovu podruju, u nadi da e time osigurati radna mjesta za nezaposlene i potaknuti ekonomski razvoj. Je dini porast postignut koncentracijom golemog broja ivotinja najednom mjestu bio je porast fekalija - ivotinjskoga izmeta, i to u nezamislivim koliinama. Pojava tvornike proizvodnje ivotinja nazvana "revolucijom" poela je ranih 1980-tih godina. O njoj se, naravno, nije nairo ko pisalo. Masovnu tvorniku proizvodnju ivotinja uvele su velike korporacije, metodama slinim automatskoj proizvodnji automobila. Svinje, goveda i kokoi vie se nisu uzgajali na ve likim prostranstvima ni na malim farmama, gdje je farmer o svakoj ivotinji vodio brigu, napose u sluaju bolesti. S novom proizvodnjom doao je takozvani "zatvoreni tov". Mjesta za takvo hranjenje kasnije su nazvana CAFO-ima, stoje skraeni ca od Concentrated Animal Feeding Operations (Koncentrira ni pogoni za hranjenja ivotinja). Cilj im je bio to vei profit uz to manje trokove, to je Wall Street nazvao "vrijednou uloenoga kapitala". CAFO-i znae to veu koncentraciju ivotinjskoga mesa na to manjem prostoru. Tvornika svinja, od dolaska na svijet do klanja, kada obino ima 250 do 300 kilograma, ne izlazi iz svo ga kotca od betona i eljeznih preaka, koji nije nimalo vei od nje. Nikada ne moe lei pa joj stoga stradavaju papci. Od takva neprirodna ivota svinje lude i esto "grizu eljezne preke" te do iznemoglosti vau. Cijeloga ivota ne ugledaju svjetlo dana. Po procjeni amerikoga Ministarstva poljoprivrede godinje na 213

tim farmama-tvornicama ugiba 900 milijuna svinja, od stresa, bolesti i ranjavanja. Direktorima tih tvornica ne isplati se troi ti vrijeme ni novac na oboljele svinje. Kau kako je "isplativije" imati takav gubitak nego ulagati u veterinarsku njegu. Tvor niki uzgoj ivotinja, kao rezultat velikih donacija to su ih te tvornice davale i jo uvijek daju za izborne kampanje buduih zastupnika u amerikome Kongresu, uivao je poseban status i glede zakona protiv okrutnosti prema ivotinjama. Na slian su se nain poela uzgajati i goveda, na tisue u malim kavezima. U svibnju 2000. londonski asopis The Economist objavio je izvjee o tome kako se amerika savezna drava Iowa pretvara u najvei centar za tvorniku proizvodnju svinja u Americi. U tome je izvjeu stajalo: "Otiite u 'raj svinja'. To podruje od deset milja sjeverno od Amesa u Iowi proizvodi gotovo desetinu amerike svinjetine. Ali nigdje nema nijedne svinje. U golemim metalnim oborima istodobno se uzgaja do 4.000 svinja za klanje, prehrana im se briljivo nadzire, izmet im se redovito uklanja, uzgajivai su im svjee istuirani i odjeve ni kao kirurzi kako ne bi inficirali ivotinje". Organizacija koja motri ulogu dravnih institucija na tome podruju, zvana OMB Watch, izvijestila je o posljedicama dra stinog ukidanja zakona po zagaenje okolia prouzroeno ivo tinjskim otpadom iz tih golemih postrojenja za proizvodnju ivotinja. U vrijeme mandata predsjednika Georgea W. Busha, Agencija za zatitu okolia (Environment Protection Agency), na zahtjev agrobiznisa, ukinula je uredbu po kojoj su vlasnici tvornikih farma bili odgovorni za tetu prouzroenu zagae njem ivotinjskim otpadom. Ta je organizacija istaknula da mnogi vlasnici ivotinjskih farma aklapaju s drugim odobama podugovore za uzgoj ivotinja kako bi izbjegli odgovornost. Osim toga, Agencija za zatitu okolia odbacila je zahtjev kojim se vlasnike farma eljelo prisiliti da nadziru podzemne vode radi njihova mogueg zagaenja ivotinjskim otpadom, koji 214

esto otjee u zemlju, zagauje pitku vodu i dovodi u opasnost stanovnike toga kraja. Zbog velikoga broja CAFO-a, tj. tvornikih farma, ivotinjski otpad i zagaenje podzemnih voda nisu ba malen problem. Na golemim tvornikim farmama uzgajaju se, na malim i skue nim prostorima, tisue goveda, svinja ili kokoi. Zato su i dobi le naziv CAFO-i. Procijenjeno je da ivotinje na tim farmama stvaraju 130 puta vie otpada nego ljudi, tj. oko 1.350 milijarda kilograma na godinu. Korporacije koje posjeduju CAFO-e ili one koje njima upravljaju upoljavaju ilegalne useljenike, koji, naravno, za mizerne plae, iste goleme koliine ivotinjskog otpada, tj. usmjeravaju ga u velike "lagune", u kojima esto do lazi do napuknua ili bivaju prepune pa se fekalije izlijevaju i dospijevaju u okolne vode, gdje dolazi do pomora riba i zaga enja pitke vode. Potkraj devedesetih godina tvornike su farme pretvorile poljoprivredu u najveeg zagaivaa vode u Sjedinjenim Ame rikim Dravama. Jedna je studija pokazala da jedna svinja tijekom rasta stvara dva do etiri puta vie izmeta nego ovjek te da je dnevna koliina izmeta jedne krave muzare jednaka dnevnoj koliini izmeta 24-vero ljudi. Na tradicionalnim obi teljskim farmama ivotinjski je izmet ostajao na velikim polji ma i panjacima pa stoga nije nikada predstavljao ozbiljan eko loki problem. Koncentriran u industrijskim centrima s mak simalnim brojem ivotinja po kvadratnome metru, taj je otpad poeo predstavljati golem problem za okoli i zdravlje ljudi. Zbog financijske moi velikih tvornikih farma u vlasnitvu velikih agrokompanija, Vlada je poela udovoljavati njihovim potrebama za stvaranjem sve veega profita i ignorirati svoju dunost glede zatite ljudskoga zdravlja. Kako bi rijeile veliki problem ivotinjskoga izmeta tvor nike su farme gradile u zemlji goleme deponije, u koje su po hranjivale stotine tisua tona zagaena izmeta koji ima 'snagu 215

zagaenja' 160 puta veu od kanalizacije naseljenih mjesta. Zatrovani ivotinjski izmet i urin zagadili su bezbroj potoka, rijeka i podzemnih voda diljem Sjedinjenih Amerikih Drava. Izmet s golemih farma na podruju zvanom Central Valley (Sre dinja dolina) u Kaliforniji, na kojima se uzgaja 900.000 krava, dospio je do podzemnih voda pa je koliina nitrata u vodi za pie porasla za 400%. Koliina izmeta tih 900.000 krava jed naka je koliini izmeta dvadeset i jednog milijuna ljudi. Problem nisu samo goleme koliine otpada, nego i goleme koliine lijekova, osobito antibiotika, kojim se u tim natrpanim oborima pod kontrolom dre razna oboljenja ivotinja. Potkraj devedesetih godina najvei korisnici antibiotika i drugih sli nih lijekova to ih proizvode velike farmaceutske tvrtke nisu vie bili ljudi nego ivotinje, koje su konzumirale 70% antibio tika svih farmaceutskih kompanija. Velike farmaceutske kom panije postale su integralnim dijelom lanca zvanog agrobiznis. U 1954. godini, dok su Goldberg i Davis na Sveuilitu Harvard razvijali svoje zamisli o agrobiznisu, ameriki su farmeri na lijeenje ivotinja potroili 250.000 kilograma antibiotika. Godine 2004. u tu je svrhu potroeno 12.500.000 kilograma antibiotika, odnosno pedeset puta vie. Oko 80% tih antibio tika stavljalo se u krmivo radi breg rasta ivotinja. Najee su se koristili penicilin i tetraciklin. Jedna od posljedica bila je pojava novih vrsta bakterija koje su, kada se njima zaraze ljudi, otporne na antibiotike. Centar za kontrolu bolesti (Center for Desease Control) i ameriko Ministarstvo poljoprivrede (USDA) objavili su vijest o tome kako se broj ljudi oboljelih od zagae ne hrane, tj. mesa prepuna antibiotika i drugih otrovnih supstanca, poveava takvom brzinom da se pretvara u 'epidemiju'. Uzronici veine takvih bolesti jesu hrana, osobito mlijeko, te voda zatrovana ivotinjskim izmetom. Spajanje i vertikalna integracija velikih kompanija doveli su do neviene koncentracije korporacijske moi. Potkraj devede216

setih godina, etiri velike korporacije - Tvson, Cagill, Swift i National Beef Packing - u svojim su rukama drale 84% trita govedine u Sjedinjenim Amerikim Dravama. etiri kompa nije - Smithfield Foods, Tvson, Swift i Hormel - drale su 64% trita svinjetine. Kompanije Cargill, ADM i Bunge drale su 71% trita krmiva od soje, a kompanije Cargill, ADM i ConA gra 63% trita brana. Dva divovska proizvoaa genetski modificirane hrane, kompanije Monsanto i Pioneer, kontrolira la su 60% amerikoga uzgoja i prodaje kukuruza i soje, uz gojenih u cijelosti od genetski modificirana sjemena. Deset najveih kompanija za maloprodaju prehrambenih proizvoda, od kojih je najvea Wal-Mart, kontroliralo je 2002. godine dio svjetskog trita hranom vrijedan 649 milijarda dolara. Poetkom novoga tisuljea velike korporacije s podruja agrobiznisa bile su tako vertikalno integrirane da su posjedo vale takvu koncentraciju moi kakva nije zapamena ni u dani ma trustova iz dvadesetih godina 20. stoljea. Tako je agrobiznis u Americi, kao privredna grana, zauzeo drugo mjesto po profitabilnosti, odmah iza farmaceutskih kompanija, s godinjim prihodom na amerikome tritu od preko 400 milijarda dola ra. Sljedea logina faza bila je, naravno, spajanje divovskih far maceutskih kompanija i divovskih agrokompanija, a pokreta toga procesa u objema granama bilo je genetsko inenjerstvo. Stoga ne udi to je Pentagonovo Nacionalno sveuilite za obranu (National Defense University), uoi irakoga rata iz 2003., izdalo dokument u kojemu pie i ovo: "Agrobiznis je za Sjedinjene Amerike Drave isto to i nafta za Srednji istok". Jer, agrobiznis je postao strateko oruje u arsenalu jedine svjetske velesile. Goleme tvornike farme unitile su svaku mogunost op stanka tradicionalne poljoprivrede i stoarstva. Po postojeim procjenama, za svaka tri unitena radna mjesta u tradicional noj poljoprivredi i stoarstvu agrobiznis je stvorio jedno, i to s 217

mizernom plaom. Vrijednost uloenoga kaptala, tj. dobit, du boko je zahvatila ameriku poljoprivredu, zahvaljujui "pionirskome" radu Raya Goldberga, Johna H. Davisa i Wassilyja Leontiefa iz 1950-tih godina kao i novcu Zaklade Rockefeller. Ameriko Ministarstvo poljoprivrede osnovao je 1862. pre dsjednik Abraham Lincoln i nazvao ga "narodnim" ministar stvom. Zadaa mu je bila sluiti farmerima i njihovim obitelji ma, koji su u to vrijeme inili oko polovice amerikoga stanov nitva. Do kraja 20. stoljea broj farmerskih obitelji je desetko van. Pod snanim pritiskom agrobiznisa i njegove moi kojom je, vertikalnom integracijom, preuzeo kontrolu nad cijelim pri vrednim granama, tradicionalni farmer gotovo je postao izu mrla, tj. istrijebljena vrsta. Ameriko Ministarstvo poljoprivrede pretvoreno je u stoer za promicanje interesa velikih agrokompanija. Od 1995. do 2003. ameriki su porezni obveznici platili vie od 100 milijar da dolara poreza za potrebe dotacija za poljoprivredu koje dijeli Ministarstvo poljoprivrede. Ali, taj novac u obliku dotacija nisu dobile obiteljske farme koje s mukom spajaju kraj s krajem, nego divovske agrokompanije, korporacijske farme, a silni mi lijuni otili su i Davidu Rockefelleru, ovjeku kojemu za lago dan ivot dravna pomo i nije prijeko potrebna. Oko deset posto najveih kompanija dobilo je 72% dotacija Ministarstva poljoprivrede. To se nije dogodilo sluajno. Njihovi moni lobi sti u Washingtonu izradili su Zakon o farmama, po kojemu se raspodjeljuje dravni novac. Ameriki graani nemaju pojma to se dogaa. Tako su potkraj devedesetih godina osigurani uvjeti za ono to je Rav Goldberg nazvao transformacijom koja e, kako je rekao, "nae globalno gospodarstvo i drutvo promijeniti korjenitije od bilo kojeg dogaaja u povijesti ljudskoga roda". Godine 1998. Goldberg je imao 77 godina i jo je bio vrlo aktivan. Bio je lan upravnih odbora nekoliko agrokompanija, poput AMD-a i Smithfield Foodsa, i savjetnik Svjetske banke 218

za podruje agrobiznisa u zemljama u razvoju. Te je godine na Sveuilitu Harvard organizirao novu znanstvenu skupinu koja ima zadau istraivati utjecaj genetske revolucije na svjetski prehrambeni sustav. Bila je to nova faza, u kojoj je tvorac agro biznisa integrirao genetsku revoluciju u revoluciju agrobizni sa. Zacrtao je transformaciju svjetske konsolidacije proizvodnje hrane za razdoblje od sljedeih trideset godina. U svojoj je studiji procijenio da e "tradicionalni sustav agro biznisa, bez farmaceutske znanosti, znanosti o zdravlju i ivo tu, godine 2028. prerasti u industrijsku granu s prihodom od 8.000 milijarda dolara. Udio sektora uzgoja", dodao je, "smanjit e se s 32%, koliko je iznosio 1950., na 10%... a udio prerade i distribucije, koji je 1950-tih godina iznosio polovicu ukupne vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, porast e do 2028. go dine na 80%". Farmeru je sueno postati sitnim igraem u tome golemome globalnome lancu. Goldberg je predvidio posljedice stvaranja potpuno novih privrednih grana temeljenih na spoznajama i otkriima ge netskog inenjerstva, ukljuujui i genetski modificirane lijekove dobivene od genetski modificiranih biljaka, stoje nazvao "agroceutskim sustavom". Evo jedne njegove izjave: "Uvoenjem sudionika s podruja znanosti o ivotu (biotehnologije, W. E.) u agroceutski sustav, ukupna novostvorena vrijednost poveat e se do 2028. godine na vie od 15.000 milijarda dolara, audio farmera svest e se na samo 7%". S oduevljenjem je rekao: "Genetska revolucija dovest e do stapanja industrijskih grana koje se bave proizvodnjom hrane, zdravljem, medicinom i ener gijom". Mogao je jo dodati i to da e se to stapanje dogoditi prak tiki bez dravne, odnosno vladine regulative i bez nadzora neutralnih znanstvenih organizacija. U nainu i smjeru razvoja genetske revolucije glavnu ulogu opet je imala Zaklada Rockefeller. Od "zelene revolucije" do "genetske revolucije", ta je zaklada bila u sreditu stvaranja strategije za transformaciju 219

naina na koji se ljudi na ovome planetu prehranjuju ili ne prehranjuju.5

5 Harkin, Tom, ameriki senator (iz savezne drave Iowe): Economic Concentration and Structural Change In the Food and Agriculture Sector", pripremili lanovi Demokratske stranke u Senatskome odboru za poljopri vredu, prehranu i umarstvo, 29. listopada 2004. Spitzer, Mark: Industrial Agriculture and Corporate Power, Global Pesticide Campaigner (Volume 13, Number 2), kolovoz 2003. www.panna.org/iacp. El Feki, Shereen: "Growing Pains", u listu The Economist, 23. oujka 2000. OMB Waters Down Standards on Factory-Farm Runoff, 28. svibnja 2003. www.ombwatch.org/article/articleview/1540. DeVore, Brian: Factory Farming's Faulty Foundation, u asopisu High Plains Reader, 8. veljae 1999. National Defense University: 2003 Agribusiness Group Paper. The H u m a n e Farming Association: "Factorv Farming: The True Costs", San Rafael, Kalifornija, 31. srpnja 2005. www.hfa.org. PR Newswire: "Agriceuticals: The Most Important Economic Event in our Lifetime", kae harvardski profesor dr. Ray Goldberg, 8. prosinca 1999. Goldberg, Ray: The Genetic Revolution: Transforming our Industry, Its Institutions, and Its Functions, Chicago, u povodu Desetog jubilarnog sastanka Meuna rodnoga udruenja za upravljanje hranom i agrobiznisom, na Harvard Business School (Poslovnom fakultetu Sveuilita Harvard), 26. lipnja 2000. Carstensen, Peter C: Monopsony in Markets for Agricultural Products: A serious problem in need of a remedy, iskaz pred Odborom za pravosue amerikoga Senata, 30. listopada 2003., Washington, na: www.agribusinesscenter.org. Krebs, A. V.: The Corporate Reapers: The Book of Agribusiness, Essential Books, Washington D. C, 1992.

220

DESETO POGLAVLJE

"HRANA I MO":
Hrana je mo! Mi je koristimo u svrhu promjene ponaanja. Neki e to, moda, nazvati mitom. Nemamo se namjere ispria vati. - Catherine Bertini, izvrna direktorica Programa svjetske hrane pri Ujedinjenim narodima, biva pomonica amerikog ministra poljo privrede, u govoru na Svjetskom sastanku na vrhu o hrani (World Food Summit) u Ujedinjenim narodima, u studenome 1996.

Zdjela "zlatne rie"

Prvo veliko znanstveno istraivanje mogunosti genetskog inenjerstva na biljkama Zaklada Rockefeller inicirala je 1984. godine i opisala ga kao "veliko i dugorono angairanje u ge netskom inenjerstvu na biljkama". Bio je to vrlo blag opis. Novac Zaklade Rockefeller bio je katalizator znanstvenih istraivanja diljem svijeta, koja e dovesti do stvaranja genetski modificiranih biljaka, tj. do "genetske revolucije". Tijekom sljedeih dvadeset godina obitelj Rockefeller potroit e vie od 100 milijuna dolara izravno i vie stotina milijuna neizrav no za kataliziranje i promicanje znanstvenoga rada na podruju razvoja genetskog inenjerstva i na njegovoj primjeni u tran sformaciji svjetske proizvodnje hrane. Bilo je to, naravno, vrlo veliko pitanje u velikom stratekom planu Rockefellerovih.

221

Godine 1982. jedna skupina savjetnika te zaklade, koje su vlasnici Zaklade sami odabrali, uporno je predlagala da Zakla da svoja sredstva u budunosti posveti primjeni molekularne biologije na uzgoj biljaka. U prosincu 1984. Upravni odbor Zaklade odobrio je program koji e, po njima, trajati 10 do 15 godina. Bio je to program primjene novih molekularnih teh nika na uzgoj rie, osnovne namirnice veine dananjega o vjeanstva. Ta se zaklada nije nikada bavila "triarijama".

Predsjednik Zaklade Rockefeller Gordon Conway, koji je promicao "genetsku revoluciju" kao slijednicu "zelene revolucije" te zaklade.

Godina 1984. bila je godina ponovnoga izbora Ronalda Reagana za predsjednika i velike potpore biraa njegovu eko nomskom programu "nove desnice" - privatizaciji i deregulaciji - koji su deset godina prije toga zacrtali Rockefelleri i jo neki. Amerike agrokompanije ve su bile dostatno velike i imale dostatno veliku mo nad politikom amerikoga Ministarstva poljoprivrede, a time i nad svjetskim tritem hrane. Bio je to

222

pravi trenutak za pokretanje korjenita pomaka na podruju kontrole svjetske proizvodnje i opskrbe hranom u budunosti.

"Nova eugenika": reductio ad absurdum

Odluka Zaklade Rockefeller o pokretanju genetskog inenjerstva nije bila ishitrena. Bio je to vrhunac istraivanja koje je obitelj Rockefeller financirala jo od tridesetih godina 20. stoljea. Kasnih tridesetih, dok je ta zaklada jo bila duboko upletena u financiranje eugenike u Treemu Reichu, poela je novaiti kemiare i fiziare kako bi potaknula izum nove znan stvene discipline, koju su nazvali molekularnom biologijom kako bi ju se razlikovalo od klasine biologije. Taj su izraz osmislili dijelom i zato da bi otklonili sve uestalije kritike javnosti na raun njihove rasistike eugenike. Zbog nacistike Njemake eugenika je postala "lo naziv". Predsjednik Zaklade Rockefeller iz 1930-tih godina "Warren Weaver bio je fiziar. On i Max Mason bili su na elu novoga programa s podruja biologije. Zahvaljujui svojoj irokogrud nosti tijekom velike ekonomske krize, priskrbili su Zakladi go lem utjecaj na smjer razvoja znanosti, i to golom injenicom da su imali novca koji su, u to vrijeme posvemanje bijede, dijelili vodeim znanstvenicima. Od 1932. do 1957. Zaklada Rocke feller donirala je ak 90 milijuna dolara na ime stipendija za stvaranje novoga podruja molekularne biologije. To podruje znanosti u svakom je pogledu tvorevina Zaklade Rockefeller. Naslanjajui se uvelike na svoj rad na podruju rasne euge nike, iz temeljne pretpostavke po kojoj se svi ljudski problemi mogu "rijeiti" genetskim i kemijskim manipuliranjem, razvili su ideju molekularne biologije. To podruje znanosti drali su konanim sredstvom uspostave drutvene kontrole i drutve nog inenjerstva. 223

Na alost veine ljudskoga roda, postoji velika mogunost da su bili u pravu. Mogui rizici nisu zanimali tu Rockefellerovu skupinu. Me todologija tih ljudi naslanjala se na ono to je Rene Descartes nazvao "redukcionizmom", tj. na metode Charlesa Darwina i njima sline. Bio je to nastavak vjerovanja da se sloeni ivotni oblici mogu svesti na temeljni obrazac, tj. na "elementarno sjeme", iz kojega se mogu izvesti svi oblici ivota. Weavera i druge ljude u Zakladi Rockefeller nije zanimala injenica da je znanstveni redukcionizam ve bio potpuno pobijen. "Tko plaa sviraa, taj bira glazbu". Imali su drutveni program, aredukcionistika genetika odgovarala je tome programu. Kad su svoju zamisao uinili popularnom u amerikim znan stvenim krugovima, uenjem da se organizmi svode na gene, ti organizmi, po njima, nisu imali svoje uroene prirode. Sve se svodilo je "potenu igru". Ali priroda je daleko sloenija od digitalnog raunala. Evo samo jednog primjera na kakve su ukazivali klasini biolozi: dok neka molekula DNK u epruveti ostaje stabilna, ona u ivom organizmu postaje vrlo nestabilna i djeluje na krajnje nelinearne i sloene naine. Molekularna biologija i istraivanja na podruju genetike Zaklada Rockefeller svjesno je temeljila na toj osnovnoj znan stvenoj pogreci - redukcionizmu. Njezini su znanstvenici ko ristili izraz "genetsko programiranje" kao metaforu na rad rau nala, ali nijednom znanstveniku nije uspjelo nekim genetskim programom proizvesti neki organizam. Kao stoje istaknuo bri tanski biolog, profesor Brian Goodwin: "ovjeku je potrebno vee znanje od poznavanja genetskih proizvoda da bi shvatio nastanak oblika organizama". Te sitnice nisu nimalo zanimale eugeniare Zaklade Rocke feller, koji su 1980-tih godina sebe prikazivali kao genetiare. U to vrijeme mnogi pripadnici mlaeg narataja biologa i znan stvenika koji su dobivali stipendije Zaklade Rockefeller nisu imali pojma o tome da su eugenika i genetika na bilo koji nain 224

povezane. Jednostavno su se borili kako bi iz nedostatnih fon dova za znanost dobili dio dolara, a na tim su dolarima pree sto bili prikaeni ime i uvjeti Zaklade Rockefeller. Znanstveni cilj Zaklade bio je pronai nain na koji bi se neizmjerno sloena iva bia svelo na jednostavne, determini stike i predvidive modele. Warren "Weaver gorljivo je nastojao primijeniti znanost, ako treba i onu lou, kako bi svijet obliko vao u skladu s Rockefellerovim svjetonazorom. Promicatelji te nove znanosti - molekularne biologije - u Zakladi Rockefeller odluili su otkriti strukturu gena i tu informaciju primijeniti, kao to ree Philip Regal, "u svrhu ispravljanja drutvenih i moralnih problema, ukljuujui kriminal, siromatvo, glad i politiku nestabilnost". A nain na koji su te drutvene proble me namjeravali ispraviti desetljeima e ostati skriven. Reagal je viziju obitelji Rockefeller opisao ovako:
Iz perspektive teoretiara redukcionizma bilo je logino da e se dru tveni problemi svesti na jednostavne bioloke probleme koji se mogu ispraviti kemijskim manipuliranjem tla, mozga i gena. Tako je Zak lada Rockefeller odluila svoje veze i sredstva posvetiti promicanju filozofije eugenike. Zaklada Rockefeller koristila je svoj novac i brojne i mone drutve ne, politike i ekonomske veze za promicanje ideje o tome da drutvo mora priekati pojavu znanstvenih izuma koji e rijeiti njegove pro bleme pa vie nee biti potrebe baviti se ekonomskim ni politikim sustavima. Tako e se, strpljenjem i stalnim ulaganjem u redukcionistika istraivanja, doi do neproblematinih rjeenja drutvenih i ekonomskih problema. Uz pomo Masona i Weavera stvorena je mrea ljudi koje e se jedno ga dana nazivati molekularnim biolozima, mrea ljudi koji nisu ima li gotovo nikakva tradicionalnog znanja o ivim organizmima ni o zajednicama organizama. Svi su vjerovali u teoriju redukcionizma i u determinizam. Svi su imali utopistike ideale. Nauili su kako se u razgovoru koristiti pozitivistiki rjenik koji je jamio stipendije i status. Bio je to projekt u duhu vizija Baconove "Nove Atlantide" i "Prosvjetiteljstva" - o drutvu bez problema, temeljenu na ovlada vanju prirodnim zakonima i na znanstvenom/tehnolokom napretku.

225

Tijekom 1970-tih godina meu molekularnim biolozima u Sjedinjenim Amerikim Dravama vodila se otra rasprava o tome treba li uope nastaviti istraivanja rekombinantne DNK, to je kasnije nazvano genetskim inenjerstvom, ili ga, zbog moguih i nepredvidivih opasnosti po ivot na ovome planetu i mogue ekoloke katastrofe, u interesu ovjeanstva, treba dragovoljno prekinuti. Do 1973. ve su u laboratoriju bile stvo rene osnovne tehnike genetskog inenjerstva. Biolog Robert Mann, umirovljeni profesor Sveuilita u Aucklandu, objasnio je taj problem rockefellerovskim redukcionistikim pristupom. Takav redukcionistiki pristup razlog je zanemarivanju analize o moguim rizicima. Mann je rekao: "Pokuaji analize rizika od genetskog inenjerstva oito je osu en na propast. Sustav ive stanice, ak i ako se u nju ne unose nikakav virus ni strani plazmid (ili samo prion), neusporedivo je sloeniji od nuklearnog reaktora. Nemogue je zamisliti sve mogunosti loeg zavretka takvog unosa strane nasljedne osno ve... Neka cijepanja gena mogu dati eljene rezultate, mnoga druga ne daju nikakvih rezultata, ali pritom mogua bitna zastranjenja, kao i kod nuklearne energije, navode na odluku da taj pristup znanosti i ivotu treba iskljuiti". Taj Mannov poziv na uzbunu bio je samo jedan od bezbroj nih upozorenja znanstvenika. No sva ta upozorenja pokopao je moni propagandni stroj agrobiznisa, koji stoji iza genetskog inenjerstva. Mann kae: "Za prijenos nekog gena u nesrodnu vrstu genetsko inenjerstvo koristi male dijelove DNK nazva ne plazmidima. Uobiajeno je miljenje da je plazmid, kojim se ugraeni strani gen uvodi u genetski modificirani mikroorga nizam, predvidiv i neprenosiv... (naprotiv), ne postoji "sigu ran" plazmid... zagonetka koju emo moda morati rjeavati da bismo preivjeli jest: to uiniti kako bi se transfer gena za otpor nost na antibiotike u druge organizme usporio ili zaustavio...? Ali genetski varalice tvrde da mogu, poput Boga, predvidjeti 226

evolucijske rezultate svojih umjetnih prijenosa ljugdskih gena u ovce, goveih gena u rajice itd." Sr genetskog inenjerstva na biljkama, za razliku od dugo godinjih metoda stvaranja hibridnih sorta krianjem dviju sorta iste biljne vrste, primjerice kukuruza, kako bi se dobila nova sorta sa specifinim osobinama, jest uvoenje strane DNK u neku biljku. To kombiniranje gena razliitih organizama nazva no je rekombinantnom DNK. Jedan primjer toga bilo je stva ranje genetski modificirana slatkog kukuruza ili Bt-slatkog kuku ruza. To je uinjeno uvoenjem jednoga gena iz bakterije koja ivi u zemlji, zvane Bacillus thuringiensis, skraeno Bt, u genom hibrida kukuruza kako bi se taj hibrid zatitilo od kukuruznog moljca. Bt je jo 1961. registriran kao pesticid. Postupak genetskog inenjerstva temelji se na regeneraciji biljke iz jedne jedine stanice u kulturi tkiva. Takva se kultura tkiva prethodno tretira hormonima i antibioticima kako bi se stanica s unesenim stranim genima potaknula na nenormalnu diobu. Takoer je potrebna infekcija patogenim organizmom ili bombardiranje esticama tungstena. Taj postupak, za razliku od uobiajenih metoda stvaranja biljnih ili ivotinjskih hibri da, potpuno preskae reprodukciju pa prema tome nije obranien zaprekama koje onemoguavaju razmjenu nasljedne osno ve izmeu razliitih vrsta. Dr. Mae-Wan Ho, biolog i direktorica londonskoga Instituta znanosti u drutvu (Institute of Science in Society), istaknula je da se "u laboratoriju proizvedeni potpuno novi geni ili kom binacije gena ugrauju u genome organizama kako bi se ge netski promijenili. Suprotno onome to vam govore znanstve nici koji zagovaraju GMO", dodala je, "taj proces uope nije precizan. Nije ga mogue kontrolirati i nije pouzdan te obino oteuje ili naruava genom domaina, s potpuno nepredvidivim posljedicama". Ni Zaklada Rockefeller ni znanstvenici koje je ona financi rala nisu imali nikakva interesa ispitivati takve rizike. Elemen227

tarna je istina, izjavili su, da su rizici minimalni. Toka. "Zna nost nezaustavljivo ide dalje..." Prvi takav prijenos gena napravljen je 1973., nakon ega se rekombinantna genetska tehnika rasprostranila po znanstve nim laboratorijima, unato postojeim ustrim raspravama o moguim opasnostima od zloporabe te nove tehnologije. Meu znanstvenicima se pojavila duboka zabrinutost zbog opasnosti od takozvanog scenarija "andromede", tj. od bijega neke mutirajue vrste. Taj je izraz preuzet iz romana znanstvene fanta stike autora Michaela Crichtona, objavljena 1971., o smrtono snom kukcu od kojega prijeti opasnost cjelokupnome ivotu na zemlji. Unato tome to, 1984., iza zatvorenih vrata amerikih znan stvenih laboratorija nije postojao nikakav ozbiljan znanstveni konsenzusa glede opasnosti od uvoenja genetski modificira nih biljaka u prirodu i to su glede toga podruja postojale ve like dvojbe, Zaklada Rockefeller odluila je izdvajati golem no vac upravo za financiranje procesa genetskog modificiranja, i to na svjetskoj razini. Vrlo vana posljedica deregulacijske re volucije na podruju molekularne biologije, koju je 1980-tih godina proveo predsjednik Reagan, jest injenica da su odluke glede sigurnosti i rizika, to su ih donijele relativno neovisne dravne institucije, sve vie bile u rukama privatnih kompa nija, koje su u potencijalima biotehnologije vidjele veliku do bit. Rockefellerovim planerima nije bilo teko zainteresirati velike kompanije za pokuse na podruju genetskog inenjerstva. Godine 1984. Zaklada Rockefeller odluila je pokrenuti jedan opsean program za izradbu genoma rie primjenom nove molekularne tehnike i dostignua s podruja raunalne tehno logije. U to vrijeme nije bilo nikakvih eksperimentalnih dokaza koji bi opravdali tu odluku. Odluka je donijeta unato tome "sitnome" nedostatku. Zaklada je imala dugoronu strategiju. Za potrebe javnosti, objavila je da je ulaganje tako golemih sredstava pokuaj rjeavanja gladi na svijetu u nadolazeim 228

desetljeima, budui da e, zbog predvienoga porasta broja stanovnika na svijetu trebati hraniti jo nekoliko milijarda gla dnih usta. Novac za znanstvena istraivanja kanalizirao se, preko jedne nove institucije koju je ta zaklada osnovala, zvane Meu narodni program za biotehnologiju rie (International Program on Rice Biotechnology, skraeno IPRB), u neke vodee svjetske znanstvene laboratorije. Sljedeih 17 godina Zaklada je potro ila nevjerojatnih 105 milijuna dolara svoga novca na razvoj i irenje genetski modificirane rie diljem svijeta. K tome je, 1989., potroila jo 54 milijuna dolara na "osposobljavanje i izgradnju kapaciteta" za irenje novih spoznaja o genetskom modificiranju rie. Sjeme "genetske revolucije" sijalo se vrlo sraunato.1

The Rockefeller Foundation: History and Chwnology, na: www.rockfound.org. Reagal, prof. Philip J.: A Brief History of Biotechnology Risk..., Edmonds Institute, 18. srpnja 1999. Lehmann, Volker: The Rockefeller Foundation, u: Biotechnology and Developm e n t Monitor, 2001., broj 44, str. 17. Regal, Philip: Metaphysics in Genetic Engineering, referat pripremljen za International Center for H u m a n and Public Affairs, Buenos Aires, 1996, na: www.psrast.org/pjrbiosafety.htm. King, David: Interview with Professor Brian Goodwin, u: GenEthics News, broj 11, oujak/travanj 1996., str. 6 - 8 . Arnold, Tom: Against Selfish Commercial Gene, objavio Prast, na: www.psrast.org/selfshgen.htm. Hindmarsh, Richard: Constructing would-be Molecular Empires: Behind the Scenes, u: AgBiolndia, 24. listopada 2002., na: www.icold-cigb.org/ indus.htm. Wilson, dr. Allison, i suradnici: Genome Scrambling - Myth or Reality?, EcoNexus Technical Report, listopad 2004., na: www.econexus.info. Ho, dr. Mae-Wan: Puncturing the GM Myths, 4. kolovoza 2004., na: www.unobeserver.com.

229

"Zlatna ria" i mrane lai

Odluka o stvaranju genetski modificirane rie bila je maj storski potez vjetih odnosa s javnou Zaklade Rockefeller i njezinih pristaa unutar znanstvenog i politikog ustroja. Zaklada je osnovala 46 znanstvenih laboratorija diljem in dustrijskoga svijeta i do 1987. na taj projekt genetskog modifi ciranja, tj. izrade genoma rie, troila vie od pet milijuna dola ra na godinu. Meu uivateljima velikodunosti Zaklade Roc kefeller bili su vicarski Savezni institut za tehnologiju iz Ztiricha i Centar za primijenjene bioznanosti sa Sveuilita Freiburg u Njemakoj. Zaklada je dijelila stipendije i za izgradnju goleme meuna rodne mree znanstvenika koji e upijati njezin svjetonazor glede uloge genetskog modificiranja biljaka u budunosti ovjean stva. kolovala je stotine polaznika postdiplomskih studija i doktora znanosti diljem svijeta kako bi stvorila infrastrukturu za kasnije komercijalno irenje GMO-a. Po rijeima nekim njezi nih stipendistima, njegovala je njihov osjeaj pripadnosti elit nome bratstvu. Financirala je filipinski Meunarodni institut za istraivanje rie (International Rice Research Institute, skraeno IRRI), kao i doktorate svih pet vrhunskih znanstve nika toga instituta. "Bez potpore Zaklade Rockefeller bilo bi nam gotovo nemogue stai ove sposobnosti", primijetio je zamjenik direktora za znanost u tome institutu. Ubrzo nakon poetka toga programa Meunarodni program za tehnologiju rie (IPRB) Zaklade Rockefeller odluio je svoje napore usredotoiti na stvaranje sorte rie koja e, kako su rekli, rijeiti nedostatak vitamina A u pothranjene djece u zemljama u razvoju. Bila je to sjajna promidbena varka, koja je u javno sti stvorila predodbu o tome kako genetski znanstvenici neu morno rade na rjeavanju problema gladi i pothranjenosti na svijetu. Problem je jedino u tome stoje to bila smiljena prijeva ra. 230

Ria je, kao prva kultura u Rockefellerovoj genetskoj revo luciji, odabrana vrlo sraunato. Kao stoje istaknuo jedan znan stvenik, ria je osnovna namirnica za vie od 2,4 milijarde lju di. Uzgaja se ve najmanje 12.000 godina i to na velikom broju razliitih podruja. Ria je sinonim za sigurnost hrane na veini azijskoga kon tinenta, gdje se uzgaja 90% svjetske rie, a najvie u Kini i In diji, gdje ria ini 80% dnevnih kalorija tamonjega stanovni tva. Ria je glavna namirnica i u zapadnoj Africi, na Karibima i u tropskim predjelima June Amerike. Uzgajivai rie uzgojili su sorte koje su mogle izdrati suu, koje su bile otporne na nametnike i uspijevale u svim moguim klimatskim uvjetima, i to bez pomoi biotehnologije. Stvorili su nevjerojatnu biolo ku raznolikost te kulture, s vie od 140.000 sorta. Zaklada Rockefeller bacila je oko na azijsku riu znatno prije projekta IPRB iz 1984. Kao to sam ve spomenuo, primarni cilj njezine "zelene revolucije" bila je proizvodnja rie u Aziji. Tijekom razdoblja od trideset godina taj je projekt u znatnoj mjeri unitio bioloku raznolikost sorta rie, i to svojim takozva nim "visokorodnim sortama" (High-Yielding Varieties). Azijski su seljaci, umjetnim gnojivom, visokorodnim sjemenjem, pesticidima, mehanizacijom, sustavima navodnjavanja, kreditima i marketinkim smicalicama, koje im je upakirao zapadni agrobiznis, uvueni u ralje svjetskoga trgovinskoga sustava i glo balnoga trita. Glavni pokreta te prve "revolucije rie" bio je Meunarod ni institut za istraivanje rie (IRRI), koji je osnovala Zaklada Rockefeller, sa sjeditem na Filipinima. Stoga ne udi to je taj institut, sa svojom genetskom bankom koja sadri vie od jed ne petine svjetskih sorta rie, postao glavnim sredstvom za irenje nove riine "genetske revolucije" Zaklade Rockefeller. U svoju su banku pohranili sve poznate vane sorte rie. Pristae "zelene revolucije" taj su institut koristili za preu zimanje kontrole nad nezamjenjivim sjemenskim blagom 231

azijskih sorta rie, i to lukavo smiljenom prijevarom, tvrdei kako e te sorte na taj nain biti "zatiene". Taj je institut, nakon to su ga 1960-tih godina, tj. u vrijeme "zelene revolucije", stvorile Zaklada Rockefeller i Zaklada Ford, stavljen pod okrilje Savjetodavne skupine za meunarodno istraivanje poljoprivrede (Consultative Group of Internatio nal Agricultural Research, skraeno CGIAR). To je ista ona in stitucija koja kontrolira iraku sjemensku banku. Djelovala je iz sjedita Svjetske banke u Washingtonu, a takoer ju je finan cirala Zaklada Rockefeller. Na taj je nain Svjetska banka, sa svojim jasnim politikim programom koji utvruje Washington, u rukama drala kljue ve azijske banke riina sjemena. Vie od tri etvrtine amerike riine plazme poteklo je iz sjemenske banke IPPR-a. Ta je ria zatim proslijeena u azijske zemlje tako to je amerika Vlada od tih zemalja zahtijevala uklanjanje "nepotenih trgovinskih zapreka" uvozu amerike rie. Zatim je Meunarodni institut za istraivanje rie (IPPR) pretvoren u mehanizam kojim su veliki multinacionalni divo vi, poput kompanija Syngenta i Monsanto, krale sjeme iz banke toga instituta, kojemu su ga s povjerenjem predali uzgajivaa rie iz raznih zemalja. Kad je to sjeme dospjelo u laboratorije Monsanta i drugih biotehnolokih divova, ondje su ga genetski modificirali i za tim patentirali kao svoje iskljuivo intelektualno dobro. Svjetska trgovinska organizacija, osnovana 1994. godine kao slijednica GATT-a, osmislila je novi radikalni sporazum TRIPS, kojim je multinacionalnim kompanijama prvi put bilo doputeno pa tentiranje biljnih kultura i drugih ivih vrsta. Godine 1993. prihvaena je Konvencija UN-a o biolokoj raznolikosti, kako bi se kontrolirala kraa sjemena iz zemalja u razvoju. No, Washington je napravio jednu malu promjenu u izvornome prijedlogu toga dokumenta. Zatraio je da genetski modificirano sjeme iz sustava CGIAR-a (iji je IRRI sastavni 232

dio) ne podlijee odredbama te konvencije. To se odnosilo na pola milijuna vrsta sjemena, odnosno 40% svjetskih sorta sje mena, koje su drale genetske banke, i znailo je da velike agrokompanije i dalje mogu to sjeme uzimati i patentirati. Koristei se sjemenom IRRI-a i njegova centra, Rockefellerovo financiranje rie s poveanim sadrajem vitamina A po stalo je ranih 1990-tih godina glavnim podrujem istraivanja u Meunarodnome programu za istraivanje rie (IPRB-u). Stipendijama Zaklade Rockefeller financirali su se veliki znan stveni projekti na tome podruju, koje je, izmeu ostalih, pro vodio i vicarski Savezni institut za tehnologiju iz Ziiricha. Propagandisti iz Zaklade Rockefeller tvrdili su kako je ne dostatak vitamina A glavni uzronik sljepoe i smrtnosti novo roenadi u zemljama u razvoju. Statistiki podaci Ujedinjenih naroda pokazivali su da, moda, 100 do 140 milijuna djece di ljem svijeta ima neki oblik nedostatka vitamina A, a od toga broja njih, moda, 250.000 do 500.000 oslijepi. Bila je to hu mana pria sa snanim emocionalnim nabojem, osmiljena radi promicanja i prihvaanja kontroverznih genetski modificiranih kultura i namirnica. "Zlatna ria" postala je simbolom, krilati com i pokazateljem mogunosti koje prua genetsko inenjerstvo, iako su se te mogunosti temeljile na mranim laima i namjerno smiljenoj prijevari. U stvarnosti, uvoenje genetski modificirane rie po prvi e put otvoriti mogunost izravne kontrole nad sjemenom rie, te glavne namirnice za 2,4 milijarde ljudi. Prije "genetske revolu cije", velike multinacionalne agrokompanije nisu se na riu ni osvrtale. Jedan razlog tome bili su maleni prihodi podruja na kojima se uzgaj ria, a drugi injenica da je iznimno teko na praviti hibridne sorte rie. Osamdeset posto sjemena rie u Aziji bilo je sjeme koje su od svojih ljetina ostavljali azijski farmeri. elei genetski modificiranim sjemenom preuzeti to gole mo trite rie, Zaklada Rockefeller i njezine suradnice - velike 233

agrokompanije - nisu nita preputale sluaju ni hirovima slo bodnih trita. Godine 1991. Zaklada Rockefeller osnovala je jednu novu organizaciju zvanu ISAAA, tj. International Servi ce for the Acquisiton of Agribiotech Applications (Meunaro dnu slubu za stjecanje agrobiotehnolokih primjena), na elu s direktorom svoga ogranka "meksike zelene revolucije", tj. organizacije CIMMYT (Meunarodnoga centra za poboljanje penice i kukuruza), dr. Cliveom Jamesom. (ini se da ih je posebno zabavljalo izmiljati duge i komplicirane nazive za svoje institucije, kako ljudi ne bi obraali pozornost.) Institucija ISAAA je, po rijeima njezina osnivaa, imala svrhu "pridonijeti ublaavanju siromatva u zemljama u razvoju poveanjem uroda i prihoda, napose meu siromanim seljaci ma, te omoguiti odriviju poljoprivredu i sigurniji globalni okoli". Jedina kvaka u tome projektu bila je zamisao da se ta golema zadaa, prema njihovu okviru, moe obaviti samo pri mjenom biotehnologije. Organizacija ISAAA bila je samo pla tforma za irenje genetski modificiranih usjeva u ciljanim zem ljama Treega svijeta. Organizacija ISAAA osnovana je gotovo deset godina prije negoli je bilo poznato da je uzgoj "zlatne rie" Zaklade Rocke feller uope mogu. Cilj je bio iriti genetski modificirane kul ture u zemljama u razvoju, i to nepristojnom urbom. Ali, iza organizacije ISAAA nije stajala samo Zaklada Roc kefeller. Financirale su je i velikodune biotehnoloke korpora cije, poput Monsanta, Novartisa, AgrEvo-a, ak Amerika agen cija za meunarodni razvoj (USAID), koja je u sastavu ame rikoga Ministarstva vanjskih poslova. Cilj im je bio "stvoriti globalno partnerstvo" izmeu divovskih biotehnolokih agrokompanija iz razvijenih zemalja, poglavito onih iz SAD-a, i ze malja u razvoju. U svrhu stvaranja toga partnerstva organiza cija ISAAA osmislila je projekte za transfer poljoprivredne teh nologije, dijagnostiku i genetsko inenjerstvo. 234

Zanimljivo je spomenuti sljedee: kada je Henry Kissinger, u svome stratekome dokumentu iz 1974. nazvanom NSSM 200, napravio popis od 13 "prioritetnih" zemalja u razvoju kao ciljnih zemalja za depopulacijsku politiku amerike Vlade, isto dobno je i organizacija ISAAA napravila svoj popis od 12 prio ritetnih zemalja za uvoenje genetski modificiranih usjeva. Na tome su popisu bile: Indonezija, Malezija, Filipini, Tajland i Vijetnam u Aziji, Kenija, Egipat i Zimbabve u Africi te Argenti na, Brazil, Kostarika i Meksiko u Latinskoj Americi. Zanimljivo je da na popisu organizacije ISAAA ima ak est zemalja koje je Kissinger, sedamnaest godina prije toga, naveo kao geopoli tike ciljeve SAD-a. ini se da geopolitika ima svoje konstante. Godine 2000. Zaklada Rockefeller i vicarski Savezni insti tut za tehnologiju objavili su da su uspjeno izdvojili tri gena sunovrata, u svrhu proizvodnje, kako su to nazvali, "zlatne rie" s poveanim sadrajem a-karotena (pro-vitamina A). Kako zbog beta karotena, iz kojega u ljudskome organizmu nastaje vitamin A, zrno rie postaje naranasto, ta je ria nazvana "zlatnom riom", to je bio jo jedan briljantan propagandni potez, budui da svatko cijeni zlato u bilo kojemu obliku. Tako je siromani svijet, toboe, u istoj zdjeli rie dobio i vitamin A, koji e sprijeiti sljepou i druge tegobe prouzroene nedosta tkom vitamina A u djece. Djeca u azijskim i drugim zemljama stoljeima su vitamin A dobivala iz drugih izvora. Problem nije u nedostatku prirod nih izvora vitamina A, nego u tome to nekim dijelovima svijeta niu dostupne dovoljne koliine tih prirodnih izvora. Indijski borac za bioloku raznolikost dr. Vandana Shiva, u jednoj otroj kritici upuenoj promicanju "zlatne rie" Zaklade Rockefeller, istaknula je: "Prvi nedostatak genetskog modifici ranja rie radi dobivanja vitamina A jest istiskivanje alternativ nih izvora vitamina A. Direktor Meunarodnoga instituta za istraivanje rie Per Prinstripe Anderson rekao je kako je ria s 235

vitaminom A potrebna siromanoj Aziji zato to 'na svijetu ima vrlo mnogo onih do kojih ne moemo doprijeti s tabletama'". Dr. Shiva je istaknula kako "postoje mnoge alternative ta bletama vitamina A. Izvori vitamina A jesu jetra, umanjak, piletina, meso, mlijeko i maslac. Izvori beta-karotena, koji proizvodi vitamin A, jesu zeleno lisnato povre, pinat, mrkva, bua, mango..." Lijenici i znanstvenici svjesni su injenice da velike kolii ne vitamina A mogu dovesti do "hipervitaminoze" ili trovanja vitaminom A, koje u djece moe dovesti do trajnog oteenja mozga i drugih tetnih posljedica. Nadalje, zbog niske koncentracije beta karotena u GM "zlat noj rii", da bi osoba dobila potrebnu dnevnu koliinu vitami na A morala bi pojesti nemogue veliku koliinu rie. Po jednoj procjeni, prosjean stanovnik Azije morao bi pojesti 9 kilogra ma kuhane rie, tj. ekvivalent od 3,75 kilograma sirove rie kako bi zadovoljio minimalnu dnevnu potrebu za vitaminom A. Stanovnik Azije dnevno obino konzumira 300 grama rie, to je samo 8% koliine potrebne za zadovoljenje dvnevne po trebe za vitaminom A. Predsjednik Zaklade Rockefeller Gordon Conway dao je pri glup odgovor na tu kritiku. U jednoj izjavi za tisak rekao je: "Prvo treba rei da mi 'zlatnu riu' ne drimo rjeenjem pro blema nedostatka vitamina A. Naprotiv, ona je izvrsna nado puna vou, povru i namirnicama ivotinjskoga podrijetla, te raznim ojaanim namirnicama i vitaminskim dodacima". Za tim je dodao: "Ja se slaem s doktoricom Shiva da je upotreba zlatne rie u reklamne svrhe otila predaleko". "U reklamne svrhe", moda, ali kampanja irenja genetski modificirane "zlatne rie", za pristae "genetske revolucije" Zaklade Rockefeller, oito jo nije bila otila predaleko. Godine 2000. Zaklada Rockefeller objavila je kako rezultate svoga dugogodinjega istraivanja rie predaje "javnosti". Za pravo, te su rezultate lukavo predali velikim biotehnolokim 236

agrokompanijama. Britanska kompanija AstraZeneca, koja je kasnije postala dijelom vicarske kompanije Syngenta, objavila je u svibnju 2000. da je stekla iskljuiva prava na komercijalizaciju "zlatne rie". "Zlatna ria" osigurala je biotehnolokoj industriji golemo promidbeno oruje. Godine 1999. tadanji ameriki predsjed nik Bili Clinton izjavio je: "Kada bismo ove zlatne rie, koja je genetski modificirana sorta rie posebno bogata vitaminom A, mogli u veim koliinama dostavljati u zemlje u razvoju, to bi spasilo 4.000 ivota dnevno, ljudi koji su neishranjeni i koji umiru". Kada su kompanije Syngenta i Monsanto patentirale "zlatnu riu" tvrdile su kako e to omoguiti da ta tehnologija "bude besplatno dostupna u humanitarne svrhe bilo kojoj zemlji u razvoju". Kritike i skepticizam glede toga koliko je mudro tu temelj nu namirnicu ljudskoga roda predati doktorima genetike i di vovskim agrokompanijama sve su vie jenjavali kako je promidbeni stroj Zaklade Rockefeller i agrobizniskoga lobbyja postajao sve glasniji. Vrlo istaknuti strunjak za medicinu dr. Richard Horton, urednik britanskoga medicinskog asopisa The Lancet, rekao je: "Nastojanje da se tehnolokom hranom rijei glad na svijetu moe biti... potjera za komercijalno najzlonamjernijom guskom u novome stoljeu". Rijetki su uli njegove rijei. I jedna osoba iz biotehnolokoga svijeta, Steven Smith, koji je radio na genetskom inenjerstvu za vicarsku kompaniju Syn genta Seeds, koja je najvei vlasnik patenata za "zlatnu riu", u lipnju 2003., kratko prije svoje smrti, izjavio je: "Ako vam tko kae da e genetski modificirana hrana nahraniti svijet, recite mu da nee... Da bi se svijet nahranio potrebna je politika i financijska volja. Problem nije u proizvodnji i distribuciji". Mit o tome kako Zaklada Rockefeller namjerava genetski modificiranim organizmima nahraniti svijet nije nita drugo nego mit. Ali, bio je to mit u rukama monih tvoraca mitova. "Revolucija" se nastavila. 237

Uz dobro osmiljenu meunarodnu strukturu za irenje sje mena "genetske revolucije" preko organizacija ISAAA, CGIAR i IRRI, te uz izravna financijska sredstva Zaklade Rockefeller, velike agrokompanije i pristae "genetske revolucije" bili su spremni za sljedei divovski korak - konsolidaciju svjetske kon trole nad opskrbom ljudske hrane i jo vie od toga - nad sa mim ljudskim ivotima. Za to je bila potrebna nova organiza cija - Svjetska trgovaka organizacija ili skraeno WT0. 2

2 Normile, Dennis: Rockefeller to end network after 15 years of success, 19. studenoga 1999., na: www.genet-info.org/genet/2000/Feb/msg0000.html. Martinez i Prat, Anna-Rosa: Genentech Preys on the Paddy Field, Grain, lipanj 1998. Shiva, dr. Vandana: "Genetically Engineered Vitamin 'A' Rice: A Blind Approach to Blindness Prevention", 14. veljae 2000., na: www.biotechinfo.net/blind_rice.html. Brown, Paul: GM rice promoters 'have gone too far'", The Guardian (UK), 10. veljae 2001. Assisi Foundation, BIOTHAL et al: Biopiracy, TRIPS and the Patenting ofAsia's Rice Bowl, svibanj 1998., na: www.poptel.org.uk/panap/archives/larice.htm. Rice, IRRI, and Corporate Earnings, na: www.poptel.org.uk/panap/archives/ larice.htm. Kirbv, Alex: 'Mirage' ofGM's golden promise, na: BBC News Online, veljaa 2004. Kuvek, Devlin: ISAAA in Asia: Promoting corporate profits in the name of the poor, GRAIN, listopad 2000., na: www.grain.org/publications/reports/ isaaa.htm. O'Toole, John C. i suradnici: Rockefeller Foundation's International Program on Rice Biotechnology, na: www.rockfound.org. Monsanto Press Release: Scientists achieve major breakthrough in rie: data to be shared with worldwide research community, St. Louis, 4. travnja 2000. Nestle, dr. Marion: Genetically Engineered Golden Rice is Unlikely to Overcome Vitamin A Deficiency, pismo uredniku, Journal of t h e American Dietetic Association, oujak 2001., vol. 101, str. 289. - 290.

238

JEDANAESTO POGLAVLJE

SJEME PROPASTI - SIJANJE "VRTA OVOZEMALJSKIH UITKA"

Svjetska trgovinska organizacija: ameriki agrobiznis kree u preuzimanje svjetske poljoprivrede U rujnu 1986., samo dvije godine nakon to je Zaklada Rockefeller pokrenula svoj smioni projekt genetskog modificiranja rie, amerike agrokompanije odluile su svoju veliku mo ko ristiti u obliku jednog novog i radikalnog meunarodnog trgo vinskog reima, takozvanog Urugvajskog sastanka GATT-a (Ge neral Agreement on Tarrifs and Trade, Opi sporazum o carina ma i trgovini). Nakon osam godina prijepornih rasprava unutar GATT-a, 1994., nastala je nova multinacionalna organizacija - Svjetska trgovinska organizacija, poznata po skraenici UTO. Utvreno je da e joj sjedite biti u enevi u vicarskoj - na neutralnoj, lijepoj i mirnoj lokaciji. No, iza fasade, WTO je bila sve osim mirna i neutralna. Osnovana je da bi bila policajac globalne slobodne trgovine i malj za provedbu globalnih ci ljeva velikih agrokompanija, s prihodima koji se mjere u tisua ma milijarda dolara, za promicanje interesa privatnog agrobiz239

nia. Zato je ta organizacija osmiljena kao nadnacionalno i naddravno tijelo, koje e biti iznad zakona i drava i koje nee polagati raune nikakvu dravnome tijelu izvan vlastitih zido va. Sporazum GATT nije imao nikakvih provedivih sankcija ni kazna za krenje dogovorenih trgovinskih pravila. WTO ih ima, a s njima i mo nametanja golemih financijskih kazna onim zemljama lanicama koje ta pravila prekre. Kad je konano postignut dogovor o osnivanju WTO-a, 1994., ta je organiza cija postala novo oruje koje silom rui razne trgovinske ba rijere i postaje sve sposobnijom u irenju genetski modificira nih usjeva, koji e se ubrzo pojaviti na tritu. Zamisao o osnivanju WTO-a, kao i veina inicijativa za uspo stavu slobodne trgovine od Drugoga svjetskoga rata, stigla je iz "Washingtona. Bio je to krajnji rezultat Urugvajskoga sastanka GATT-a o liberalizaciji trgovine, koji je poeo u mjestu Punte del Este u Urugvaju 1986., a zavrio u Marakeu u Maroku u travnju 1994. Sve od 1948., tj. od osnivanja GATT-a, Washington se otro protivio ukljuivanju poljoprivrede u razgovore o svjetskoj tr govini, iz straha da bi bilo koje uobiajeno meunarodno pra vilo otvorilo ameriko trite uvozu stranih prehrambenih proizvoda i nanijelo tetu konkurentnosti amerike poljopri vrede. Od pedesetih godina 20. stoljea izvoz poljoprivrednih proizvoda bio je strateko ameriko nacionalno pitanje. Za razliku od svih ranijih sastanaka GATT-a, na onome u Urugvaju poljoprivreda je imala prioritetan poloaj. Razlog tome vrlo je jednostavan: do polovice 1980-tih, uz agresivnu poli tiku deregulacije Reaganove Vlade i uz potporu te Vlade slobo dnome tritu, amerike su agrokompanije bile spremne za pokretanje svoje globalne trgovinske ofenzive, tj. za krupne poslove. Stajalite Washingtona za Urugvajski sastanak o poljopri vredi osmislila je kompanija Cargill Incorporated iz grada Min240

neapolisa iz savezne drave Minesote. Bivi dunosnik te kom panije Daniel Amstutz, sada u ulozi posebnoga izaslanika Reaganove Vlade na sastanku GATT-a, osmislio je takozvani Plan Amstutz, koji se sastojao od etiri toke. Bio je to, zapravo, Plan Cargill. Kompanija Cargill tada je bila vodea amerika privatna agrokompanija, sa svjetskom prodajom veom od 56 milijarda dolara i s podrunicama u 66 zemalja svijeta. Svoje mono globalno carstvo izgradila je suradnjom s Rockefellerovim interesima u Latinskoj Americi, kao i prodajom ameriko ga ita Sovjetskome Savezu, zvanom "velikom pljakom ita", koju je, za velike profite, 1970-tih godina organizirao Henry Kissinger. Utjecaj te kompanije na Washington, a posebno na ameriko Ministarstvo poljoprivrede, bio je, blago reeno, go lem. etiri Amstutzova zahtjeva na pregovorima GATT-a bila su iskljuivo u korist amerikoga agrobiznisa i njegova sve snanijega svjetskoga poloaja. Evo triju Amstutzovih toaka: 1. zabrana bilo kakvih dravnih poljoprivrednih programa i za tienih cijena u svim zemljama svijeta, 2. zabrana lanstva zemljama koje ele ozakoniti kontrolu uvo za kako bi zatitile vlastitu poljoprivrednu proizvodnju i 3. zabrana bilo kakve dravne kontrole izvoza poljoprivrednih proizvoda, ak i u vrijeme gladi u dravi. Kompanija Cargill nakanila je preuzeti kontrolu nad svje tskim izvozom i trgovinom itom. etvrti Amstutzov zahtjev, iznijet pred sudionicima Uru gvajskoga sastanka GATT-a u srpnju 1987., bio je zahtjev da GATT donese trgovinska pravila kojima e se svim zemljama ograniiti pravo na donoenje strogih zakona o sigurnosti hra ne. Kompaniji Cargill i njezinim saveznicima s podruja agro biznisa "slobodno trite" bilo je, ini se, svetije od ljudskoga ivota. Amerike su agrokompanije dravne zakone o sigurno sti hrane drale glavnom zaprekom neometanu stjecanju gole mih profita od tvornikih farma u zemljama u razvoju i onih u 241

Sjedinjenim Amerikim Dravama, s mizernim plaama rad nika i s loom kvalitetom proizvoda. Osim toga, eljele su ima ti pogodne uvjete za neogranienu prodaju svojih novih, ge netski modificiranih usjeva, bez zapreka u obliku dosadne dravne brige za zdravlje i sigurnost ljudi. Amstutz je bio predani borac za interese agrobiznisa. Godi ne 2003. Ministarstvo poljoprivrede u Bushovoj Vladi imeno valo ga je posebnom osobom za vezu za Irak, kako bi usmjera vao transformaciju irake poljoprivrede u "trino orijentiran" agrobiznis za uzgoj i izvoz, pod vodstvom SAD-a, genetski modificiranih usjeva, to sam opisao u jednom ranijem pogla vlju. Sr glavnih zahtjeva glede poljoprivrede, koje je Amerika postavila u Urugvaju, bio je zahtjev za obveznim okonanjem dravnih dotacija za izvoz poljoprivrednih proizvoda, a taj je potez bio u prvome redu uperen protiv Zajednikoga poljopri vrednoga programa (CAP-a) Europske zajednice. Washington je taj proces nazvao "liberalizacijom trgovine poljoprivrednim proizvodima". On je iao u korist amerikih agrokompanija kao glavnih igraa, jednako kao to su britanski zahtjevi za slobod nom trgovinom s kraja 1870-tih godina bili u interesu britan skih kompanija i banaka, koje su u to vrijeme bile glavni igrai na svjetskome tritu. Kompanija Cargill bila je glavni pokreta monoga lobbyja direktora najveih amerikih agrokompanija zvanog US Busi ness Roundtable (Okrugli stol amerikoga poslovnoga svijeta). Godine 1994. taj je lobby osnovao Savez za GATT, kako bi pri volio ameriki Kongres da prihvati njegov program za GATT. I prihvatio ga je. Odluku Kongresa da podri taj program za GATT i osni vanje Svjetske trgovinske organizacije olakala je injenica da su kompanija Cargill i njezini prijatelji iz lobbyja Okrugloga stola poslovnoga svijeta donirali milijune dolara za izborne kampanje kljunih kongresnika. Ne elei staviti sve na jednu 242

kocku, kompanija Cargill osnovala je organizaciju Potroai za svjetsku trgovinu (Consumers for World Trade, skraeno CWT), kao jo jedan pro-GATT-ovski lobby, koji, zanimljivo, nije pre dstavljao potroae, nego interese multinacionalnih kompanija, ukljuujui i Cargill. Kompanijska lanarina u toj organizaciji iznosila je 65.000 dolara. Kompanija Cargill osnovala je i Kriz ni odbor za ameriku trgovinu (Emergency Committee for American Trade), kako bi privoljela Kongres na prihvaanje ra dikalnog poljoprivrednog programa Svjetske trgovinske orga nizacije. Taj meunarodni lobby, koji je djelovao u suradnji s Cargillom i drugim amerikim agrokompanijama na uspostavi radikal noga poljoprivrednog programa GATT-a, bio je jedna mrana i mona organizacija koja je sebe nazvala Meunarodnim vijeem za politiku trgovine hranom i poljoprivrede (International Food and Agricultural Trade Policy Council, skraeno IPC). Osnovanaje 1987. sa svrhom promicanja liberalizacije u trgovini poljo privrednim proizvodima i Plana Amstutz za agrobiznis, a la novi su mu bili najvii direktori i dunosnici kompanija Car gill, Syngenta (tada Novartis), Nestle, Kraft Foods, Monsanto, ADM, Bunge Ltd., Winthrop Rockefeller's Winrock Interna tional, ameriko Ministarstvo poljoprivrede i Mitsui & Co iz Japana. Bila je to interesna skupina koju je malo politiara u Bruxellesu, Parizu i bilo kojemu svjetskome sreditu moglo ignorirati. Kompanija Cargill, organizacija IPC i organizacija Business Roundtable blisko su suraivale s predstavnikom za trgovinu u Clintonovoj Vladi Mickevjem Kantorom, koji je kasnije postao ministrom trgovine. Kantor je prijedlog s Urugvajskoga sastanka GATT-a o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije progurao kroz ameriki Kongres tako to je lanovima Kongresa uglav nom govorio lai o tome kako e Svjetska trgovinska organiza cija imati pravila u biti slina konsenzusnim pravilima GATTa. To nije bilo tono, to je on dobro znao. 243

O pravilima Svjetske trgovinske organizacije odluivat e takozvana "etverolana skupina", tj. zemlje QUAD-a - SAD, Kanada, Japan i Europska unija. Te se lanice mogu sastajati iza zatvorenih vrata i donositi odluke u ime sve 134 zemlje svijeta. A unutar QUAD-a glavnu rije imaju divovske agrokompanije, pod vodstvom onih amerikih. Zapravo, bio je to konsenzus, ali privatnih agrokompanija koje odluuju o politi ci Svjetske trgovinske organizacije. Svima je jasno da WTO-ov Sporazum o poljoprivredi (popularno zvan AoA, to je skraeni ca od Agreement on Agriculture, nap. prev.), koji su napisale kompanije Cargill, ADM, DuPont, Nestle, Unilever, Monsanto i druge, osmiljen tako da se njime, na cijelome svijetu, dokinu svi dravni zakon i drugi akti koji bi mogli osujetiti golemu moi velikih agrokompanija da odreuju cijene poljoprivred nih proizvoda. Godine 2001., kada je Kantor napustio slubu u amerikoj Vladi, odmah je nagraen za usluge koje je tijekom pregovora GATT-a uinio amerikome agrobiznisu. Kompanija Monsan to, u to vrijeme najagresivniji promicatelj genetski modificira nih usjeva i s njima povezanih pesticida, imenovala ga je u svoj Odbor direktora. Kruna vrata izmeu amerike Vlade i privat noga sektora uvijek su dobro podmazana. Godine 1994., dok se Svjetska trgovinska organizacija osni vala, ve je bilo jasno da Washington prua punu potporu razvoju genetski modificiranih usjeva kao velikom stratekom prioritetu Sjedinjenih Amerikih Drava. Kao to sam ve na pisao, tadanji ameriki predsjednik George Herbert Walker Bush ve je 1992. godine donio uredbu kojom je sve genetski modificirane kulture defacto izuzeo iz zakona, jer ih je proizvolj no proglasio "bitno ekvivalentnima" normalnim kulturama i sjemenu. Zatim je Clintonova Vlada "biotehnologiju", zajedno s In ternetom, pretvorila u strateki prioritet koji e uivati dravnu potporu, formalnu i neformalnu. Clinton je dao punu potporu 244

Mickeyju Kantoru kao glavnom pregovarau u procesu ratifika cije Svjetske trgovinske organizacije. Monsanto, DuPont, Dow Chemical i druge divovske poljo privredne i kemijske kompanije ve su u svojim rukama drale patentirano genetski modificirano sjeme osnovnih prehrambe nih kultura svijeta. Bio je to pravi as za osnivanje jedne poli cijske institucije koja e skeptinome svijetu silom nametati genetski modificirane usjeve. Sporazum o poljoprivredi Svjetske trgovinske organizacije bit e oruje za provedbu toga projek ta, jednako kao i Intelektualna prava na vlasnitvo povezano s trgovinom (Trade Related Intellectual Property Rights, skrae no TRIPS).2

"WTO i loi TRIPS"

Svjetska trgovinska organizacija napravila je velike korake na putu globalizacije svjetske poljoprivrede, po uvjetima koje je zacrtao ameriki agrobiznis. Pravila WTO-a otvorit e prav ne i politike putove stvaranju globalnoga "trita" za prehram2 Greenfield, Gerard: The WTO, the World Food System and the Politics of Harmonized Destruction, IUF-A/P Globalisation Seminar, 16. - 18. studenoga 1998., Ahmedabad, Indija, na: www.Iabournet.org/discuss/GLOBAL/ wto.html. Goettlich, Paul: Will Genetically Engineered Foods Feed the World?, 22. lipnja 2004., na: www.Mindfully.org. Plawiuk, Eugene W.: Background on Cargill Inc., the Transnational Agribusiness Giant, na: www.geocities.com/CapitolHill/5202/carinc.html., lipanj 1998. De Paiva Abreu, Marcelo: Brasil, The GATT and the History of WTO and Prospects, Odsjek za ekonomiju, PUC-Rio, Rio de Janeiro, seminarski rad broj 392, rujan 1998. Weissman, Robert: GATT: The Final Act, listopad 1994., u asopisu Multinational Monitor, na: multinationalmonitor.org/hyper/mml 094.html#gattfin. Montague, Peter i Puckett, Jim: Environmental Research Foundation: " T h e WTO and Free Trade: Part l", na: www.garynull.com/Documents/erf/ I h e WTO_and_FreeJTradePartl.htm. lanovi IPC-a, na: www.agritrade.org/members.htm.

245

bene proizvode, sline onima koje je prije sto godina, pod vod stvom Rockefellerove kompanije Standard Oil, otvorio naftni kartel. Nikada prije nastanka velikih agrokompanija poljopri vredni proizvodi nisu drani samo proizvodima za trite, s globalnim trinim cijenama. Poljoprivredni su usjevi oduvijek bili lokalnog karaktera, imali su svoja lokalna trita i bili su temeljem opstanka ljudi i sigurnosti nacionalne ekonomije. Ameriki Plan Amstutz, uz male izmjene, postao je sr WTOova Sporazuma o poljoprivredi, tj. AoA-a, kako je postao poz nat (skraeno od: Agreement on Agriculture, nap. prev). Cilj toga sporazuma bio je stvoriti ono stoje krug agrobiznisa sma trao najviim prioritetom - slobodno i integrirano svjetsko trite za svoje proizvode. Dok im je na jeziku stalno bila "si gurnost opskrbe hranom", uveli su pravila po kojima e se ta sigurnost postii jedino reimom slobodne trgovine. A od toga reima korist imaju iskljuivo velike globalne kompanije za tr govinu itom, poput Cargilla, Bungea i ADM-a. Godine 1992., kako sam ve spomenuo, Vlada Busha sta rijega donijela je, ak bez ikakve javne rasprave, nevjerojatnu uredbu, kojom su genetski modificirane biljke i namirnice pro glaene "bitno ekvivalentnima" obinim usjevima pa im stoga nije potrebna nikakva posebna dravna regulativa. Svjetska tr govinska organizacija to je naelo fino ugradila u svoju uredbu zvanu "Sanitarni i fitosanitarni sporazum" (Sanitary and Phitosanitary Agreement, srkaeno SPS). U toj uredbi stoji da se "standardi i mjere za reguliranje hrane, koji imaju svrhu zati titi ljude od nametnika i ivotinja, mogu potencijalno primjenji vati kao proizvoljne zapreke trgovini", pa ih se stoga, po pravi lima Svjetske trgovinske organizacije, mora zabraniti. Po toj uredbi, oni zakoni neke drave koji zabranjuju uno enje genetski modificiranih organizama u ljudski prehrambe ni lanac, kao mjera zatite zdravlja od potencijalne opasnosti po ljude i ivotinje, nisu poteni zakoni. To je "nepotena trgo vinska praksa". Svjetska trgovinska organizacija donijela je i 246

uredbe kojima je zabranila donoenje dravnih zakona o sta vljanju oznake na proizvode koji su genetski modificirani, nazva vi takve zakone "tehnikim zaprekama trgovini". Doktrina Svjetske trgovinske organizacije bila je jednostav na: slobodna trgovina, pod uvjetima koje su odredili veliki kon glomerati s podruja agrobiznisa, bit e iznad suverenih drava i iznad brige za zdravlje i sigurnost ljudi i ivotinja. Krilatica je glasila: "Slobodno trite iiber Alles". Washingtona je zauzeo stajalite da se oznake za genetski modificirane proizvode mogu stavljati samo na one proizvode koji su "bitno transformirani". Zatim je predsjednik Bush spo menutom uredbom utvrdio da su genetski modificirani proizvo di "bitno ekvivalentni" prirodnim usjevima, da nisu "bitno tran sformirani" pa ih stoga nije potrebno kao takve oznaavati.. Istodobno je Amerikim zakonom o patentima velikim agrokompanijama omogueno posjedovanje iskljuivih prava na genetski modificirane organizme i sjeme, temeljem tvrdnje da uvoenje strane DNK u genom neke biljke, primjerice rie, mijenja tu biljku na jedinstven nain. A zapravo je mijenja bit no, tj. "bitno je transformira". Washingtonske dunosnike nije nimalo smetalo proturjeje izmeu izraza "bitno ekvivalentan", koji su primijenili na ge netski modificirane organizme i sjeme, i izraza "bitno jedin stven", koji su primijenili na patente velikih agrokompanija. Odgovarala im je svaka definicija koja je bila u korist genetske revolucije bogatoga agrobiznisa. U promicanju te revolucije, na popisu njihovih prioriteta logika nije zauzimala visoko mjest. Zakonski okvir za patentiranje biljaka ugraen je u doku ment Svjetske trgovinske organizacije zvan TRIPS. Po tome dokumentu sve zemlje lanice Svjetske trgovinske organizacije obvezne su donijeti zakone za zatitu patenata (prava na inte lektualno vlasnitvo) na biljke. Tim je patentima svakome osim vlasnicima patenata zabranjeno proizvoditi, prodavati i koristi ti odreeni "izum". Ta je odredba, kojoj nije podarena ba ve247

lika pozornost, amerikim i multinacionalnim agrokompanijama irom otvorila vrata za promicanje stratekoga plana ge netskoga inenjerstva Zaklade Rockefeller. Odredbama TRIPS-a bogatim je multinacionalnim agrokemijskim kompanijama, koje imaju golema sredstva za ulaganje u znanost i razvoj, omogueno naplaivati autorska prava na patentirano sjeme i nekim kupcima, ak zemljama, zaprijeiti pravo na uporabu toga sjemena. To iskljuivo pravo na patente bilo je na snazi dvadeset godina. Po rijeima jednog znanstve nika, po pravilima TRIPS-a i zakona o genetskim patentima, "znanje je imovina. Ono pripada korporacijama i nije dostupno poljoprivrednicima". Zatieni Svjetskom trgovinskom organizacijom kao svojim policajcem i moi amerikoga Ministarstva vanjskih poslova, multinacionalne agrokompanije - Monsanto, Syngenta i druge - ubrzo su poele isprobavati u kojoj mjeri mogu drugim zem ljama nametati patentirane usjeve. Teksaka biotehnoloka kompanija RiceTec odluila je na praviti patent za riu basmati, koja je stoljeima glavna namir nica u velikom dijelu Indije, Pakistana i drugih azijskih zemalja. Godine 1998. ta je kompanija prijavila patent na svoju genetski modificiranu riu basmati, koja se, po amerikome zakonu koji zabranjuje oznaavanje genetski modificiranih proizvoda, le galno prodavala kao prirodna ria. Pokazalo se da je ta kompa nija stekla pravo na tu dragocjenu sortu rie, a to vrlo dvojbeno stjecanje prava bilo je povjereno Meunarodnome institutu za istraivanje rie (IRRI-u) na Filipinima, koji je osnovala Zakla da Rockefeller. Taj je institut, "radi sigurnosti", napravio duplikat ne procjenjivo vrijedne zbirke riina sjemena nabavljena na Filipi nima i uskladitila ga u banki sjemena u mjestu Fort Collins u amerikoj saveznoj dravi Colorado. Ta je injenica pokazala da je taj institut lagao kada je tvrdio da e to sjeme biti uskladite no na Filipinima za potrebe filipinskih uzgajivaa rie. IRRI je, 248

naravno, filipinske uzgajivae rie uvjerio da svoje sjeme, radi vlastite sigurnosti, predaju IRRI-u. Zatim je IRRI, kada je sjeme dospjelo u Colorado, daleko od Filipina, to vrijedno sjeme, bez kojega kompanija RiceTec ne bi mogla napraviti genetsko mo dificiranje, predala znanstvenicima te kompanije, koja ga je za tim patentirala. Odgovorni ljudi iz IRRI-a znali su da time ine neto krajnje protuzakonito. Znanstvenici koji se bave riom, ak i oni iz Teksasa, znaju da ria basmati ne raste na suhim padinama Teksasa. Tako je RiceTec, u suradnji s IRRI-em, ukrao sjeme za svoj patent. Po pravilima koje je utvrdio Rockefellerov institut IRRI, sjeme iz genetske banke ne smije se patentirati, ali ako neki znanstvenik uspije neko sjeme uzgojiti, bez obzira na postupak uzgoja, on ga moe i patentirati. U prosincu 2001., ameriki je Vrhovni sud, presudom u sporu J.E.M. Ag Supply protiv kompanije Pioneer, ozakonio naelo po kojemu su doputeni patenti na biljke i druge oblike ivota. Time je genetski agrokartel dobio potporu najviega suda u zemlji. Ironija je u tome to su kompanije Monsanto, Syngenta, DuPont i drugi veliki vlasnici patenata na genetski modificira ne usjeve tvrdili da e genetski modificirana ria, soja, kukuruz i drugi usjevi rijeiti problem gladi na svijetu i dovesti do vee sigurnosti. U stvarnosti, njihovo agresivno patentiranje biljnih vrsta dovelo je do koncentracije vlasnitva nad patentima, do smanjenja znanstvenoga rada, do smanjenja biljne raznolikosti i do koncentracije vlasnitva nad sjemenom koje je tisuama godina bilo zajedniko dobro i nasljee ovjeanstva. Time se neizmjerno poveala opasnost od toga da uzgojem monokultu ra neke biljne vrste potpuno nestanu. Uz punu potporu mone Svjetske trgovinske organizacije te amerike i britanske vlade, velike biotehnoloke kompanije uvrstile su svoju vlast nad patentima svih moguih genetski modificiranih sorata biljnih vrsta. Do kraja 1990-tih godina 249

genetska je revolucija snagom uragana protutnjila svjetskom poljoprivredom. Godine 2004. tritem genetski modificirana sjemena i s njime povezanih agrokemijskih proizvoda dominirale su etiri globalne privatne kompanije. Kompanija broj jedan bila je Kor poracija Monsanto iz St. Louisa iz savezne drave Missouri, najvei svjetski proizvoa genetski modificirana sjemena i kemijskih proizvoda. Druga je bila Dow AgroSciences iz Indianapolisa u saveznoj dravi Indiani, konglomerat teak 3,4 mi lijarde dolara, koji djeluje u 66 zemalja svijeta. Zatim dolazi kompanija Pioneer Hi-Bred International, Inc. (u sastavu Kor poracije DuPont) iz mjesta Des Moines u saveznoj dravi Iowi, koja sebe naziva "vodeim svjetskim uzgajivaem i dobavljaem napredne biljne genetike za poljoprivrednike diljem svijeta" i koja djeluje u 70 zemalja. etvrti globalni igra jest vicarski konglomerat Syngenta iz Basela, nastao spajanjem, 2000., odjela za poljoprivredu kompanija Novartis i AstraZeneca, ime je postao kompanijom za poljoprivredu i kemijske proizvode vrijednom 6,8 milijarda dolara. Tri od spomenute etiri kompanije nemaju sjedita samo u Americi, ali su desetljeima, u suradnji s Pentagonom, opskr bljivale ameriku vojsku u Vijetnamu raznim kemijskim sred stvima, ukljuujui napalm te zloglasni Agent Orange za spalji vanje raslinja. U amerikim sudovima i danas, vie od trideset godina nakon zavretka Vijetnamskoga rata, traju sporovi koje su protiv amerike Vlade pokrenule civilne i vojne rtve zbog oboljenja steenih u Vijetnamu dok su bili izloeni otrovu Agent Orange. Do 2005. tri vodee amerike agrokompanije zbile su redobe u borbi protiv bilo kakvih mjera koje bi amerika vlada mo gla donijeti za reguliranje njihova znanstvenog rada i sigurno sti genetski modificirana sjemena, i to tvrdnjom da im se mora vjerovati kao kompanijama koje posjeduju najpouzdaniju i najuinkovitiju samokontrolu. 250

Povijest kompanije Monsanto, kao jednoga od proizvoaa otrova Agent Orange, otkriva razinu koju je ta kompanija sebi postavila kao standard integriteta i potivanja ljudskih ivota. A ta razina nije visoka. Keith Parkins ovako je opisao djelovanje te kompanije u Vijet namu: "Monsanto je bio glavni opskrbljiva. Agent Orange koji je proizvodio Monsanto sadravao je mnogo puta vie dioksina nego onaj koji je proizvodio Dow Chemical, drugi po veliini opskrbljiva toga otrova za Vijetnam. Dioksini se ubrajaju u najotrovnije kemijske spojeve koje ovjek poznaje. Doputene razine mjere se djeliima na tisuu milijarda, a idealna vrijed nost je nula. Agent Orange koji je proizvodio Monsanto sadravao je 2,3,7,8-tetrakloridobenzoparadioksina (TCDD-a), to je krajnje smrtonosno ak i kad ga se mjeri naspram drugih dioksina. Razina u domaemu 2,4,5-T-u bila je oko 0,05 ppm, a u onome koji se dovozio u Vijetnam 50 ppm, tj. 1000 puta vea od norme". Jo je dodao: "Monsantova umijeanost u proizvodnju otro vnoga dioksina 2,4,5-T-a datira od kasnih 1940-tih godina. Radnici te kompanije gotovo su odmah poinjali dobivati osi pe, neobjanjive bolove u udovima, zglobovima i drugim dijelo vima tijela, slabost, razdraljivost, nervozu i gubitak libida... Interni dokumenti kompanije Monsanto pokazuju da je ta kom panija znala za te probleme, ali je i u tome sluaju vrijedilo pravilo zatakavanja. Monsantova iroka lepeza proizvoda", zakljuio je Parkins, "koji su zatrovani dioksinima, ukljuuje i nairoko upotreblja vano sredstvo za kunu dezinfekciju Lvsol. Monsantovi poku aji zatakavanja injenica otkriveni su kada je donijeta sudska presuda slijedom koje je ta kompanija morala platiti odtete od 16 milijuna dolara. Tada je otkriveno da je ikanirala svoje rad nike kako bi utjeli, da je krivotvorila dokaze i da je Agenciji za zatitu okolia dostavljala lane podatke i uzorke. U istrazi koju je provela gospoa Cate Jenkins iz Odjela za izradbu regulator251

nih mjera spomenute agencije dokazano je da se ta kompanija sustavno bavila kriminalom i zloporabama". Na onim podrujima u Vijetnamu koja su zapraivana otro vom Agent Orange oko 50.000 djece rodilo se sa "stranim deformacijama". Zapraivanje je prestalo tek 1971. Bilo je to vrlo unosno vrijeme za Monsantov odjel proizvodnje i prodaje kemijskih otrova. Godine 1984., nakon jednog estokog i dugogodinjeg su dskog procesa, kompanije Monsanto, Dow Chemical i neki drugi proizvoai toga otrova uplatili su 180 milijuna dolara u fond za amerike ratne veterane, ali nisu eljeli priznati krivnju. Vie od deset godina poslije toga iste te kompanije odbile su platiti i jedan jedini dolar odtete vijetnamskim rtvama toga otrova. Godine 2004. amerika je Vlada obustavila ranije dogovoren ameriko-vijetnamski projekt ispitivanja dugoronih genetskih posljedica toga otrova. Kompanija Monsanto nije eljela da ja vnost povezuje temu o otrovu Agnet Orange s njom kao najveim svjetskim dobavljaem genetski modificiranih usjeva, za koje je tvrdila da su namijenjeni prehrani gladnih ljudi na svijetu. Za razliku od nekih politiki korektnih politiara, kom panija Monsanto nije osjeala potrebe javno se ispriati za svoja nedjela. Sredinom devedesetih godina, isti genetski divovi - Mon santo, Dow Chemical, DuPont i aica drugih kompanija - uz potporu Svjetske trgovinske organizacije, svoje su patentirano sjeme pustili u svijet. Godine 1996. Monsanto je iz SAD-a oda slao poiljku sojine same. Na njoj nije bilo oznake da je ge netski modificirana pa su inspektori Europske unije tek znatno kasnije otkrili da je ta soja jednaka onoj koju su rairili po Ar gentini. Tako je ta soja, bez ikakve oznake, ula u prehrambeni lanac. Europska je unija 1997. reagirala moratorijem na pro daju genetski modificiranih namirnica. Kada je predsjednik George W. Bush, poslije irakoga rata iz 2003., irenje GM soje proglasio najviim amerikim priori252

tetom, kartel proizvoaa toga sjemena, pod vodstvom kompa nije Monsanto, poeo je svoje patentirano sjeme iriti zabrinja vajuom brzinom. Bushov glavni cilj bio je prisiliti Europsku uniju da ukine zabranu prodaje genetski modificirana sjeme na. To mu je uvelike uspjelo. Vlade europskih zemalja pruile su blag otpor, ali su najvee zapreke ipak pale pa su Monsanto, Syngenta i njihovi saveznici iz redova agrobiznisa poeli iriti genetski modificirano sjeme diljem Europske unije. Godine 2004., prema izvjeu organizacije ISAAA, koju fi nancira Zaklada Rockefeller, sijanje genetski modificirana sje mena na cijelome svijetu povealo se za 20% u odnosu na prethodnu godinu. To je ve bilo deveto dvoznamenkasto po veanje od 1996. i drugo po veliini do tada. Vie od 8 milijuna farmera iz 17 zemalja sijalo je genetski modificirano sjeme, a 90% od toga broja bilo je u zemljama u razvoju, to je i bio cilj izvornoga plana genetske revolucije Zaklade Rockefeller. Iza Sjedinjenih Amerikih Drava, kao vodee svjetske zemlje po koliini zasijanih GM usjeva, jesu Argentina, Kanada i Brazil, kao daleko najvei proizvoai GM hrane na svijetu. Organizacija ISAAA takoer je zabiljeila da GM soja ini 56% zasijane soje na svijetu, da GM kukuruz ini 14%, GM pamuk 28%, a GM ulje od uljane repice 19% ukupne svjetske proizvodnje. To ulje, koje je otrov u ljudskoj prehrani, proizve deno je kao GM proizvod u Kanadi, gdje su ga, u domoljubnom zanosu, nazvali "kanadsko ulje" ili "canola". U Sjedinjenim Amerikim Dravama, gdje Vlada agresivno promie GM proizvode, gdje nema obveze oznaavanja takvih proizvoda i gdje u proizvodnji hrane dominira agrobiznis, ge netski modificirani proizvodi uglavnom su preuzeli prehram beni lanac. Godine 2004. vie od 85% ukupne proizvodnje sojine same bilo je genetski modificirano, a veinu je proizvela kompanija Monsanto. ak 45% kukuruza inio je GM kuku ruz. Kukuruz i soja bili su najvanija stona hrana u ameriko me stoarstvu, to znai da su se sve ivotinje, ije se meso 253

prodavalo na amerikome tritu ili izvozilo, hranile genetski modificiranim krmivom. Malo je Amerikanaca znalo to jede. Nitko im se nije potrudio to rei. Kako su GM sjemenom svake godine bivale zasijane sve vee obradive povrine, okolna polja, zasijana konvencionalnim sje menom, toliko su postala zatrovana da je za est godina GM sjemenom zatrovano ak 67% poljoprivrednih povrina u SADu. Zao duh iziao je iz boce. Znanost ne poznaje nain na koji bi se taj proces mogao preokrenuti. Kao to su se snano izborile za ukidanje svih regulatornih mjera, kompanije iz kartela za proizvodnju GM sjemena jed nako su snano nametnule i krute sporazume za dobivanje li cenca i za tehnologiju. To je Monsantu i slinima osiguralo go dinje premije na njihovo GM sjeme. Te im premije plaaju svi farmeri koji koriste njihovo patentirano sjeme. Privatne agrokompanije nemaju nita protiv Vlade. One samo ele da zakoni koje ta vlada donese slue njihovim interesima. I to je sve. Kompanija Monsanto, to je samo njoj i takvima slino, traila je od farmera da s njome potpiu takozvani Sporazum o koritenju tehnologije (Technology Use Agreement), ime su se farmeri obvezivali plaati Monsantu svake godine prava na koritenje njegove "tehnologije", tj. genetski modificirana sje mena. Kako su Monsanto, DuPont, Dow Chemical, Cargill i druge kompanije brzo gutale neovisne opskrbljivae sjemenom, far meri su sve vie upadali u klopku ovisnosti o nekome od ve likih proizvoaa GM sjemena. Ameriki su farmeri prvi isku sili taj novi oblik kmetstva. Nakon to je ameriki Vrhovni sud, 2001., donio ve spo menutu presudu, proizvoai GM sjemena poput Monsanta poeli su ikanirati amerike farmere i pretvarati ih u "kmeto ve sjemena". Monsanto je poeo sklapati predugovore s farme rima, u kojima je za neplaanje premija na njegovo sjeme utvr254

dio velike odtete, a kao nadleni sud odredio je sud u St. Louisu, tj. u mjestu svoga sjedita. Monsanto i drugi proizvoai GM sjemena zahtijevali su od farmera da svake godine kupuju novo sjeme. Farmerima je bilo zabranjeno ostaviti dio uroda od prethodne etve za sljedeu sjetvu. Kompanija Monsanto unajmila je i privatne detektive koji su pijunirali farmere da ne bi, umjesto ponovne kupnje sjemena, koristili vlastito sjeme. etiri velika proizvoaa GM sjemena - Monsanto, Svngenta, Dow Chemical i DuPont - bili su i ostali najvei proizvoai kemijskih proizvoda. U oba sluaja razlog je bio isti. Svi su proizvodili pesticide i herbicide prije negoli su se upustili u genetsko modificiranje sjemena. Poetkom devedesetih godina ti divovi pesticida reorganizirali su se kao kompanije za "ivot ne znanosti". Kupili su tada postojee kompanije za proizvo dnju sjemena, velike i male. Skovali su saveze s transporterima i preraivaima hrane i tako postali okosnicom vertikalnog in tegracijskog lanca globalnoga agrobiznisa. Godine 2004. dva najvea diva - Monsanto i DuPont-Pioneer Hi-Bred - kontrolirali su veinu svjetskih privatnih agrokompanija za proizvodnju i prodaju sjemena. Te velike kompa nije imale su strategiju koja se sastojala od tri faze. U poetku su kupovale vee agrokompanije ili su se s njima spajale kako bi lake stekle kontrolu nad sjemenom. Zatim su prijavile mno tvo patenata na tehnike genetskog manipuliranja i na sorte genetski manipulirana sjemena. Potom su od farmera zatraile da prije kupnje njihova sjemena potpiu s njima ugovor kojim se obvezuju da nee ostavljati vlastito sjeme za iduu sjetvu i tako ih prisilile da svake godine kupuju njihovo patentirano sjeme. Time je jedna jedina kompanija, u ovome sluaju Mon santo, bez ikakvih ogranienja u obliku dravnih zakona protiv trustova, stekla nezapamenu kontrolu nad prodajom sjemenja u Sjedinjenim Amerikim Dravama. 255

Istodobno je, vrlo lukavo, svoje sjeme tako genetski modifi cirala da je otporno na njezin specijalni herbicid. Primjerice, Monsantovo sjeme soje bilo je otporno na Monsantov patenti rani glifosat, kojemu su dali zatieno ime Roundup. Tako se Monsanto osigurao da farmeri koji kupuju njegovo sjeme isto dobno kupuju i njegov herbicid. RR je totalni herbicid koji potpuno spali korove i nemodificirani usjev. Ustvari, zahvaljujui genetskoj modifikaciji usjev je tolerantan prema tome herbicidu. Velike agrokompanije nije ni najmanje zanimalo je li tako veliko irenje GMO-a u prehrambenome lancu bezopasno i poeljno. Monsantov glasnogovornik Phil Agnell bez uvijanja je rekao: "Monsanto ne treba imati obvezu objanjavati sigur nost biotehnoloke hrane. Na je interes prodati to je vie mogue. Za pitanja sigurnosti zaduena je Uprava za hranu i lijekove". Pritom je dobro znao da je Uprava za hranu i lijeko ve, na zahtjev Monsanta, ve odavno prestala i hiniti da neovi sno nadzire sigurnost GM sjemena. Vlada je industriji proizvo dnje GM hrane ve odavno dopustila da bude "sama svoj poli cajac". To znai da je gospodin Angell svojom izjavom opisao savreni krug lai i obmanjivanja javnosti te definirao incestuo3 zni odnos izmeu privatnih agrokompanija i amerike Vlade.

Wallach, Lori i Wodall, Patrick: The WTO on Agriculture: Food as a Commodity, Not a Right, na: www.citizen.org. Murphy, Sophia: WTO Agreement on Agriculture: Suitable Model for a Global Food System?, Foreign Policy in Focus, svezak 7, broj 8, lipanj 2002. Murphv, Sophia: Managing the Invisible Hand. Markets, Farmers, and Internatio nal Trade, Institute for Agriculture and Trade Policy, travanj 2002., na: www.iatp.org/iatp/. Mariano, Rafael V.: Benefits and Shortcomings of Intellectual Property Rights for Small Scale Farmers in Developing Countries, Muribei-Bern, vicarska, 26. rujna 2002. Genetic Resources Action International: TRIPS: Breathing new lije into UPOV, u asopisu Seedling, lipanj 2002. Assisi Foundation, BIOTHAI i suradnici: Biopiracy, TRIPS and the Patenting of Asia's Rice Bowl, svibanj 1998.

256

Lai, odvratne lai, Monsantove lai...

Zaklada Rockefeller pomno je pripremila medijsku promi dbu u svrhu irenja GM usjeva. Isticala je kako je, zbog pora sta broja stanovnika na svijetu, uz istodobno postupno iscrplji vanje najboljih svjetskih poljoprivrednih povrina prekomjer nim uzgojem poljoprivrednih kultura, potreban dramatian pristup prehranjivanju naega planeta. Predsjednik te zaklade Gordon Conway uputio je javni po ziv na provedbu "druge zelene revolucije" koju je nazvao "ge netskom revolucijom". Tvrdio je kako su genetski modificirani usjevi potrebni "radi unaprjeenja proizvodnje hrane tijekom sljedeih 30 godina... kako bi se pratio porast stanovnitva", i procijenio da e na svijetu "do 2020. godine biti jo dvije mi lijarde usta koja e trebati hraniti". Jo je ustvrdio kako e GM usjevi osigurati poveanje uroda na ogranienim plodnim po vrinama i "otkloniti problem pesticida i prekomjerne uporabe umjetnog gnojiva". Tu briljivo osmiljenu promidbu preuzeli su Organizacija za hranu i poljoprivredu (Food and Agriculture Organization, skraeno FAO) Ujedinjenih naroda, Svjetska banka, MeunaOrganization for Competitive Markets: Plants Patent Monopolies, u: Newsletter, lipanj 2002., na: www.competitivemarkets.com. Nass. Mervl M.D.: Monsanto's Agent Orange: The Persistent Ghost from the Vietnam War, na: www.organicconsumers.org/monsanto/ agentorange032102.cfm. BBC News, World Edition: The Legacy of Agent Orange, 29. travnja 2005. Council for Biotechnology Information: Biotech Acres: Global Biotech Plantings Show Double-Digh Growth for Ninth Straight Year, na: www.whybiotech.com/ index.asp?id= 1808. Kuyek, Deviin: Lords of Poison: The Pesticide Cartel, asopis Seedling, lipanj 2000. Kimbrell, Andrew: Monsanto vs. US Farmers, The Center for Food Safety, Washington DC, 2005., na: www.centerforfoodsafety.org/ Monsantovsusfarmersreport.cfm. The Pew Charitable Trust: Genetically Modified Crops in the United States, kolovoz 2004.

257

rodni monetarni fond i vodei zagovornici GM sjemena, osobi to sami konglomerati za proizvodnju takva sjemena, kako bi opravdali svoj cilj. Ako se tko usprotivio irenju GM sjemena, taj je, po njima, bio pobornik genocida protiv svjetske sirotinje. Tako je, barem, glasila ne ba prikrivena poruka lobbyja ge netskog inenjer stva. To da genetski modificirani usjevi jame vee urode po hek taru bilo je krajnje dvojbeno. Unato vrlo usklaenim napori ma velikih agrokompanija i o njima ovisnih znanstvenika sa sveuilita, u tisak su poeli curiti dokazi o tome kako nema govora o veem urodu GM sjemena. U studenome 2004. Network of Concerned Farmers (Mrea zabrinutih farmera) iz Australije objavila je izvjee sa sljedeim zakljukom: "Nema nikakvih dokaza da GM uljana repica da je vei urod, nego upravo suprotno - ona da je slabije urode. Iako Monsanto tvrdi da RR uljana repica s tolerantnou na herbicid Roundup da je 40% vei urod, njegove Internet stranice otkri vaju da pokusne sjetve toga sjemena u Australiji daju 17% manji urod od australskoga prosjeka. Ni proizvodni pokusi kompa nije Baver CropScience nisu pokazali prednost GM sorata". Godine 2002. Udruenje za zemlju (Soil Association) iz Velike Britanije objavilo je izvjee pod naslovom "Sjeme su mnje", temeljeno na opsenom znanstvenom istraivanju pro vedenu u suradnji s amerikim farmerima koji su uzgajali GM usjeve. U tome je izvjeu, kao jednom od rijetkih dostupnih neovisnih ocjena, iznijet zakljuak da su, umjesto poveanja uroda, "GM soja i kukuruz samo pogorali situaciju". Na temelju estogodinjeg iskustva u uzgoju GM usjeva, ta je studija pokazala da postoje duboki razlozi za zabrinutost zbog sve vee ovisnosti farmera o GM sjemenu. Spomenuta je i ana liza koju je proveo ekonomist sa Sveuilita Iowa Michael Duffy, u kojoj je pokazao kako se, kad se uzmu u obzir svi imbeni ci proizvodnje, "uzgojem GM soje tolerantne na herbicid gubi 258

po hektaru zemlje vie novca nego uzgojem nemodificirane soje..." Rezultati istraivanja uroda genetski modificirana Bt kuku ruza u Sjedinjenim Amerikim Dravama nisu bili gotovo ni malo bolji. Dr. Charles Benbrook iz Centra za znanstvenu i okolinu politiku amerikoga Sjeverozapada, sa sjeditem u saveznoj dravi Idaho, u jednoj detaljnoj analizi isplativosti Bt kukuruza, koristei podatke amerikoga Ministarstva poljopri vrede, utvrdio je da su "od 1996. do 2001. ameriki farmeri platili najmanje 659 milijuna dolara u obliku premija za sijanje Bt kukuruza. Istodobno im se urod poveao za samo 276 mi lijuna buela (1 buel = 35 litara), to, preneseno u financijsku dobit, iznosi 567 milijuna dolara. Konani rezultat uzgoja Bt kukurza za te farmere bio je neto gubitak od 92 milijuna dola ra, tj. oko 1,31% po jutru". Jo jedan imbenik koji je otapao prihode farmera, zakljuuje ta studija, jesu vrlo visoke pristojbe koje farmeri moraju plaati kompanijama Monsanto, DuPont i drugim proizvoaima za njihovo genetski modificirano sjeme. Znatan dio trokova ini la je takozvana "pristojba za tehnologiju", koju su konglomera ti sjemena naplaivali kako bi, toboe, mogli financirati visoke trokove svojih znanstvenih istraivanja i razvoja. Na kupnju obinoga sjemena troilo se oko 10% prihoda od kukuruza, ali je genetski modificirano sjeme bilo znatno skuplje zbog dodat ne "pristojbe na tehnologiju". S tom pristojbom, "genetski modificirano sjeme stoji 25 do 40 posto vie od nemodificirana sjemena. Primjerice, pristojbe za Bt kukuruz obino iznose 8 do 10 dolara po jutru, to cijenu toga sjemena ini 30 do 35% viom od cijene sjemena nemodificiranih sorta kukuruza, iako ta cijena iznosi do 30 dolara po jutru. Cijena sjemena soje s herbicidom RR ukljuuje i pristojbu za tehnologiju od oko 6 dolara po jutru". Osim toga, ugovorom sklopljenim s kompa nijama od kojih kupuju sjeme, farmerima je zabranjeno koristi259

ti dio svoje ljetine za sjeme za iduu sjetvu, to dodatno po veava trokove. Monsanto i drugi biotehnoloki divovi tvrdili su kako njiho vo sjeme da je tako velik urod da ga se isplati kupovati te da je poveanje uroda glavna prednost genetski modificirana sjeme na. No prinosi Monsantove RR soje i RR uljane repice koje podnose herbicid Roundup prosjeno su manji od prinosa nemodificiranih sorta. Stoga, iako je GM Bt kukuruz davao malo vei prinos, on nije bio dostatan za pokrie poveanih trokova proizvodnje, stoji u zakljuku zansnstvene studije Seeds of Doubt (Sjeme sumnje). Nadalje, kao proturjeje tvrdnjama da GM usjevi zahtijevaju znatno manje umjetnog gnojiva, ime se nastojalo pridobiti pobornike ekologije, ta je studija utvrdila da je uzgoj soje, kuku ruza i RR uljane repice "uglavnom rezultiralo veom primjenom umjetnoga gnojiva i drugih kemijskih proizvoda", tj. znatno veim utrokom pesticida i herbicida po hektaru nego kod uz goja obinih sorta istih kultura. Studija zakljuuje: "Iako su neki farmeri koji uzgajaju GM modificirane usjeve uspjeli smanjiti trokove proizvodnje ili poveati urod, ini se da se u veine farmera mogui poveani prihod istopio zbog pristojbe na tehnologiju i smanjene trine cijene njihovih proizvoda, kao i manjeg uroda i vee primjene kemijskih proizvoda za neke GM usjeve". Postoji velik broj studija koje potvruju da GM usjevi obi no ne zahtijevaju manje herbicida ni pesticida, nego vie, oso bito poslije dvije do tri sjetve. Studija dr. Charlesa Benbrooka, temeljena na slubenim podacima amerikoga Ministarstva poljoprivrede, pokazuje da nema govora o manjoj primjeni her bicida, nego da se za "550 milijuna jutara (220 milijuna hekta ra) zasijanih GM kukuruzom, sojom i pamukom u Sjedinjenim Amerikim Dravama potroilo, od 1996., oko 25 milijuna ki lograma pesticida vie nego ranije". 260

Glavni razlog poveanoj uporabi pesticida navedeno je "znat no poveanje uporabe herbicida za usjeve 'tolerantne na herbicide', tj. GM usjeve, osobito soju. Dolo je do znatnog poveanja uporabe pesticida za GM usjeve, u usporedbi s koliinom pe sticida potroenom za jednaki broj hektara zasijanih konven cionalnim sortama. Biljke 'tolerantne na herbicid' tako su ge netski modificirane da oni koji te biljke uzgajaju nemaju dru goga izbora do koristiti i herbicide istih onih kompanija od kojih su kupili i sjeme." Farmeri diljem Sjedinjenih Amerikih Drava, gdje se GM usjevi uzgajaju ve niz godina, najednom su otkrili da se poja vio korov otporan na herbicide, za ije unitavanje moraju ku povati neki drugi herbicid, uz onaj koji je ciljano proizveden za GM usjeve, poput Monsantova herbicida Rounadapa. U sluaju GM kukuruza, morali su za unitenje korova koristiti jedan od najotrovnijih herbicida, takozvani atrazin. Mnogi neovisni znan stvenici i farmeri predvidjeli su tu opasnost - pojavu superkorova i nametnika otpornih na Bt, koji bi mogli dovesti u opa snost ukupnu etvu. Sve se vie inilo da je kampanja u korist iroke primjene GM sjemena utemeljena na znanstvenim prijevarama i laima velikih agrokompanija. Svojedobno je jedan sluaj dobio velikog odjeka u mediji ma, kada je kompanija Monsanto jednome institutu u Africi darovala genetski modificirani slatki krumpir, otporan na viru se. Bio je to Poljoprivredni znanstveni institut (KARI) u Keniji, koji dobiva financijsku potporu od, izmeu ostalih, Svjetske banke i Monsanta. Doktoricu znanosti Florence "Wambugu iz toga instituta kompanija Monsanto i ameriko Ministarstvo poljoprivrede odailjali su po cijelome svijetu kako bi odravala predavanja u kojima je tvrdila da je Monsantov GM slatki krumpir rijeio problem gladi u Africi. Izjavljivala je kako e se urod poveati s etiri na deset tona po hektaru. Agencija za meunarodni razvoj 261

amerikoga Ministarstva vanjskih poslova podrupirala je tijekom 2001. taj projekt kao izvrsnu kampanju u korist irenja GM usjeva meu skeptinim stanovnicima Afrike. Ameriki finan cijski asopis Forbes, koji sebe naziva "kapitalistikim oruem", proglasio je gospou Wambugu jednom od 15 osoba na svijetu koje e "izumiti novu budunost".

Stipendistica kompanije Monsanto dr. Florence Wambugu, afriki "reklamni poster" za Monsantove GM usjeve, lagala je u izvjeima o svojim rezultati ma kako bi udovoljila svojim sponzorima. Zadaa joj je bila skeptine stano vnike Afrike uvjeriti u "prednosti" GM usjeva.

Jedini problem bio je u tome to je taj projekt, tj. "izum nove budunosti" bio katastrofalan promaaj. Genetski modi ficirani slatki krumpir pokazao se podlonim na viruse. Poka262

alo se da on da je manji urod od normalnog domaeg slatkog krumpira, a ne 250% vei, kako je prognozirala gospoa Wambugu. Institut KARI i njegovi financijeri nastojali su prikriti tu svoju prijevaru, ali je dr. Aaron deGrassi iz Instituta za razvoj ne studije (Institute of Development Studies) Sveuilita Sussex razotkrio statistike makinacije kojima su se sluili gospo a Wambugu i kompanija Monsanto. Dr. deGrassi je istaknuo: "U podacima o transgenom (GM, w.e.) slatkom krumpiru na vedeni su niski prosjeni urodi u Keniji, kako bi se prikazala stagnacija. U jednom ranijem lanku navedeno je 6 tona po hektaru, bez navoenja izvora podatka, to je ponavljano u ka snijim analizama. No statistiki podaci FAO-a navode 9,7 tona, a slubeni statistiki podaci 10,4 tone". Svjetska banka i kom panija Monsanto ignorirali su ta vrlo vana otkria i nastavili financirati istraivanje gospoe Wambugu tijekom vie od 12 godina. Ona im je trebala biti "reklama" za irenje genetski modificiranih usjeva u Africi. Pokojni ameriki humorist i drutveni kritiar Mark Twain to bi opisao ovako: "Postoje tri vrste lai: lai, odvratne lai i Monsantove lai..." Nakon kratkog vremena, u tvrdoglavu okruju amerike uplje euforije na tritu dionicama biotehnolokih kompanija potkraj devedesetih godina 20. stoljea i ruenja brana za irenje GMO-a, velebni projekt Monsanta, Svngente i drugih divovskih proizvoaa GM sjemena o preuzimanju svjetske opskrbe sje menom gotovo je iskliznuo iz tranica. Dogodilo se to 1999., kada je morao intervenirati i sami "svetac zatitnik" agrokompanija - Zaklade Rockefeller - kako bi te previe ambiciozne 4 agrodivove spasio od njih samih.

Lehman, V.: Biotechnology in the Rockefeller Foundation's new course of action, BiotechnoIogy and Devlopment Monistor, broj 44/45. Comway, Gordon: The Rockefeller Foundation and Plant Biology, govor, 24. lipnja 1999.

263

BBC: World Population Growth Falling, 23. oujka 2004. Benbrook, Charles M.: Biotech Crops won't feed Africa'a hungry, The New York Times, 11. srpnja 2003. Network of Concerned Farmers: Will GM crops yield more in Australia?, 28. studenoga 2004, na: www.non-gm-farmers.com/news_details.asp?ID=914. Meziani, Gundula i Warwich, Hugh: The Seeds ofDoubt, The Soil Association, 17. studenoga 2002., na: www.soilassociation.org. The Institute for Food and Development Policy: The Casefor a GM-free Sustainable World, na: www.foodfirst.org. Sharma, Devinder: GE Crops, including cotton, are failing, u: BioSpectrum, svezak 2., broj 2, veljaa 2004.

264

DVANAESTO POGLAVLJE

GENETSKI ARMAGEDON: TERMINATOR, TRAITOR I KUKURUZ SPERMICID

"Jedan korak natrag, a onda dva naprijed"
Potkraj osamdesetih godina, uz pomo Svjetske trgovinske organizacije kao novoga centra moi i uz punu potporu Bijele kue, velike kompanije za proizvodnju GM sjemena nedvojbe no su postajale zaraene mogunou preuzimanja svjetske opskrbe hranom. Grozniavo su radile na novoj tehnologiji koja e im omoguiti prodaju sjemena koje se nee reproducirati. Taj novi izum nazvale su GURT-ovima, to je skraenica za Genetic Use Restriction Technologies (Tehnologije za ogrania vanje uporabe genetskih proizvoda). Taj je proces ubrzo postao poznat pod nazivom sjeme "Ter minator", po uzoru na jezovito nasilje iz hollywoodskih filmo va Arnolda Schwarzeneggera. Jedan od predstavnika termina tora rekao je da je taj novi izum osmiljen kako bi se "korpora cije zatitilo od beskrupuloznih farmera", koji bi mogli dio ljeti ne od patentirana sjemena koristiti bez plaanja pristojbe vla sniku patenta. Nije vana injenica da je golema veina svjetskih poljoprivrednika, farmera i seljaka previe siromana da bi sebi mogla priutiti Monsantovu licencu za GM sjeme i plaanje pristojbe na to sjeme, ni to da su tisuama godina koristili sjeme ostavljeno od prethodne etve. 265

Godine 1998. amerika biotehnoloka kompanija Delta & Pine Land Seed Company, najvei vlasnik sjemena pamuka, uz financijsku potporu amerikoga Ministarstva poljoprivrede, postala je vlasnikom patenta za tehnologiju "Terminator". Go dinu dana poslije toga, 1999., kompanija Monsanto objavila je da kupuje tu kompaniju, tj. Delta & Pine Land, kako bi postala vlasnikom toga patenta, koji nije primjenjiv samo na sjeme pamuka, nego na sve vrste sjemena. inilo se da je Terminator za velike agrokompanije znaio ostvarenje snova o preuzimanju kontrole nad svjetskom proizvo dnjom hrane. Vie nee morati unajmljivati skupe detektive za pijuniraje farmere kako ne bi ostavljali dio uroda od Monsantova sjemena za iduu sjetvu. Sjeme Terminator, bilo da je rije o kukuruzu, soji ili pamuku, modificirano je tako da poslije jedne etve "poini samoubojstvo". To e automatski sprijeiti mogunost da farmeri ostavljaju dio uroda za iduu sjetvu. Ta je tehnologija bila vrlo dobro sredstvo za nametanje vlasnikih prava i pristojba kompanije Monsanto i drugih kompanija u zemljama razvoju, gdje ljudi, razumljivo, nisu potivali prava na patente. Druga tehnologija povezana s genetskim inenjerstvom, koju su multinacionalne agrokompanije potkraj devedesetih godina financirale kao jedan od prioriteta znanstvenog istraivanja i razvoja, bila je druga generacija tehnologije Terminator. Ta teh nologija, nazvana T-Gurts, skraeno od Trait Genetic Use Restrictions Technologies, dobila je nadimak "Traitor", kao oz naku za posebne osobine te nove tehnologije genetskog modi ficiranja. Ta rije ima i svoje drugo znaenje (izdajnik, nap. prev.), to kritiarima te tehnologije nije promaklo. Tehnologija "Traitor" ne kontrolira samo plodnost biljke, nego i njezine genske karakteristike. Po toj tehnologiji, usjevi, primjerice, soje, rie ili kukuruza, bit e otporni samo na neke nametnike nakon uporabe specifinih kemijskih proizvoda, koji e se, naravno, moi kupiti samo od kompanije Monsanto ili 266

Syngenta ili nekog drugog vlasnika specifinog sjemena Traitor. Oni farmeri koji kupe sjeme od "ilegalnog" prodavaa nee moi dobiti taj specijalni kemijski proizvod potreban za "po kretanje" gena za otpornost u odreene biljne vrste. Tehnologija Traitor pruila je kompaniji Monsanto i drugi ma jedinstvenu priliku stvaranja trita potpuno ovisna o njiho vim agrokemijskim proizvodima. Osim toga, bilo je znatno jef tinije proizvoditi Traitor nego Terminator. Ono o emu glede tehnologije Traitor nije uvelike pisano ni objavljivano jest injenica da je tom tehnologijom mogue proizvesti genetski modificirane biljke koje je potrebno "pokrenuti" da bi rasle ili sazrele. Tehnologiju Terminator najprije je patentiralo ameriko Mi nistarstvo poljoprivrede, koje ju je i razvilo, u suradnji s kom panijom Delta & Pine Land, i to u oujku 1998. Tom su tehno logijom usavrili postupak uvoenja/ugraivanja "transgena" ubojice koji, nakon to zrno dade urod, ne doputa klijanje novoga zrna. Dakle, kad se sjeme Terminator posije, biljka nor malno raste i da je normalan plod, ali je njezino zrno poslije prve etve sterilno. U jednoj prilino nezapaenoj izjavi iz toga vremena kompanija Delta & Pine Land priznala je kako je gla vna svrha razvijanja te tehnologije njezino irenje medu uzgaji vaima rie i penice u zemljama poput Indije, Pakistana i Kine. Javna buka koja se digla zbog mogunosti da privatne mul tinacionalne kompanije koje proizvode sjeme tehnologijom Terminator preuzmu kontrolu nad ukupnim sjemenom dovela je u opasnost budunost cijele "genetske revolucije". Ministri su odravali nedjeljne propovijedi o moralnim posljedicama te tehnologije, farmeri su organizirali prosvjede, vlade su organi zirale javna sasluanja o novim spoznajama na podruju ge netske tehnologije i o injenici da su uredi za patente Sjedinjenih Amerikih Drava i drugih zemalja odluili kompanijama Mon santo i Syngenta dati iskljuiva prava na patente za nekoliko razliitih vrsta Terminatora. 267

Sveopa i rastua povika protiv potencijalne zloporabe sa moubilakog sjemena Terminator dobila je novi karakter u svi bnju 1998. kada je kompanija Monsanto, koja je est mjeseci prije toga postala vlasnikom jednog patenta na Terminator, najavila kako e kupiti kompaniju Delta & Pine Land. Tim je potezom Monsanto trebao postati neupitno vodeom kompa nijom za genetsku tehnologiju Terminator. Najava toga preuzi manja pretvorila se u javnu katastrofu za Monsanto. U novin skim naslovima diljem svijeta ta je nakana prikazivana onakvom kakva je i bila - kao pokuaj jedne privatne korporacije da preuz me kontrolu nad opskrbom sjemena na svjetskoj razini. Rastue protivljenje javnosti genetski modificiranoj hrani, kao posljedica negativnog publiciteta to ga je dobila tehnolo gija Terminator, dovela je do dramatine intervencije anela uvara globalnoga projekta genetskog inenjeringa - Zaklade Rockefeller. U rujnu 1999. njezin predsjednik Gordon Conway napravio je vrlo neobian korak. Obratio se lanovima Uprav noga odbora kompanije Monsanto i jasno im dao do znanja to e se dogoditi ustraje li njihova kompanija na razvoju i prodaji tehnologije Terminator. lanovi Upravnoga odbora pozorno su ga sluali. Nakon toga je, 4. listopada 1999., glavni direktor kompanije Monsan to Robert B. Shapiro odrao konferenciju za tisak na kojoj je najavio kako je njegova kompanija odluila obustaviti proces komercijalizacije tehnologije Terminator. Svjetski je tisak taj dogaaj prikazao kao veliku pobjedu razuma i socijalne pravde. U stvarnosti, bila je to lukava taktika prijevare, koju su odgo vorni ljudi iz kompanije Monsanto razradili u suradnji s pre dsjednikom Zaklade Rockefeller gospodinom Conwayem. Za one koji su se potrudili itati pravi tisak, kompanija Mon santo nije se odrekla niega. Njezin direktor gospodin Shapiro nije obustavio razvoj tehnologije Terminator. Samo je na tre nutak proglasio moratorij na njegovu "komercijalizaciju". Dri se da e komercijalna faza Terminatora poeti za nekoliko godi268

na, najranije, moda, 2007., tako da e na kraju gubitak ipak biti malen, a dobitak golem. U obraanju javnosti gospodin Shapiro jasno je dao do znanja da se tako snanoga oruja kao to je opskrba sjemenom ne kani odrei bez borbe. Jednom je izjavio: "Monsanto posjeduje patente na tehnologiju zatite gena koja sjeme ne ini steril nim i prouio je jedan pristup koji e onesposobiti specifian gen odgovoran za specifinu vrijednost te posebne tehnologije". Mislio je na tehnologiju Traitor. Zatim je dodao: "Trenutno ne ulaemo sredstva u razvoj te tehnologije, ali", naglasio je, "ne iskljuujemo njezin razvoj u budunosti ni primjenu zatite gena ili moguu dobrobit te tehnologije u agronomiji" (naglasio W. E.). Ubrzo poslije toga kompanija Monsanto objavila je kako je odustala i od planova o kupnji kompanije Delta & Pine Land. Istodobno je i kompanija Syngenta objavila moratorij na komercijalizaciju Terminatora, ali je dodala kako e i ona na staviti s razvojem tehnologije Traitor. Tako je tehnologija Ter minator prestala biti vruom temom. Prijevara je oito uspjela, jer su novinski naslovi o Terminatoru poeli nestajati s vidika. Naime, dok su gospodin Conway i kompanija Monsanto sa svojim izjavama o obustavi primjene tehnologije Terminator bili glavne novinske teme, ameriko Ministarstvo poljoprivre de, kao partner kompanije Delta & Pine Land za tu tehnolo giju, nije davalo nikakvih izjava niti se ni na to obvezalo. To je bilo doista zanimljivo, tim vie to je moglo, vrlo lako i bez komplikacija, napraviti isto to i velike kompanije, tj. proglasiti moratorij. U lipnju 1998., u jednom intervjuu, glasnogovornik Mini starstva poljoprivrede Williard Phelps iznio je politiku ame rike Vlade glede sjemena Terminator. Rekao je kako njegovo ministarstvo eli da ta tehnologija bude "nairoko licencirana i djelotvorno dostupna mnogim sjemenskim kompanijama". Glede razloga takve politike, Ministarstvo je bilo vrlo otvore no. eljelo je proiriti sjeme Terminator u zemljama u razvoju, 269

a irenje genetski modificiranih usjeva u tim zemljama bio je glavni cilj strategije Zaklade Rockefeller od samoga poetka, tj. od njezina projekta na genomu rie iz 1984. Glasnogovornik Phelps ustvrdio je kako amerika Vlada, poticanjem to veeg irenja tehnologije Terminator, ima cilj "poveati vrijednost sjemena u vlasnitvu amerikih sjemen skih kompanija i otvoriti nova trita u zemljama Drugoga i Treega svijeta. Tom je izjavom pustio maka iz vree. Priznao je da tehno logija Terminator uiva potporu najviih razina amerike Vla de, i to ciljano za poljoprivredu Drugoga i Treega svijeta. Ta e politika prodaju sjemena sjemenskih divova poput Monsanta, DuPonta i drugih u ciljanim zemljama u razvoju uiniti "sigur nom". U to je vrijeme ameriko Ministarstvo poljoprivrede, zajed no s kompanijom Delta & Pine Land, prijavilo patente na Ter minator u 78 zemalja. Otvoreno je priznalo, moda neoprezno, da su cilj sjemena Terminator stanovnici i farmeri zemalja u razvoju, to se podudara s dugogodinjim ciljevima Zaklade Rockefeller. ira mislea javnost poela je polako shvaati podudarnost politike Henryja Kissingera o kontroli broja stanovnika u zem ljama u razvoju, saete u njegovu projektu NSSM 200 iz 1974., s potporom koju Zaklada Rockefeller prua uvoenju genetske tehnologije u ciljanim zemljama u razvoju i razvoju tehnologije koja privatnim multinacionalnim kompanijama doputa pravo vlasnitva nad patentima za sorte sjemena temeljnih ivotnih namirnica, kojima se prehranjuje veina ljudi ovoga planeta. Svijet je djelovanje kompanije Monsanto sve vie poeo doivljavati kao vrstu trojanskoga konja iz zapadnih sjemen skih divova, koji eli preuzeti kontrolu nad opskrbom hranom u zemljama Treega svijeta u kojima su zakoni o patentima sla bi ili ih nema. 270

Rockefeller-Monsantovo javno proglaenje moratorija iz li stopada 1999. bilo je sraunat plan kako bi se preusmjerila pozornost javnosti, dok su sjemenske kompanije nastavile s usavravanjem Terminatora, Traitora i slinih tehnologija. U meuvremenu, to je Zaklada Rockefeller razumjela bolje od privatnih sjemenskih korporacija poput Monsanta, primar ni cilj bio je irenje GM sjemena diljem svijeta kako bi se osvojila golema trita i primjena GM sjemena uinila nepovratnom. Bilo je sluajeva da su poljoprivrednici nekih zemalja, primjeri ce Brazila i Poljske, optuili kompanije poput Monsanta da ile galno dopremaju, tj. krijumare genetski modificirano sjeme u njihove zemlje kako bi kasnije mogle poljoprivrednike tih ze malja optuiti da "ilegalno" koriste njihovo patentirano sjeme i traiti plaanje autorskih prava. Kao stoje predsjednik Zaklade Rockefeller gospodin Conway dobro shvatio, kompanija Monsanto svojim je nezaustavljivim nastojanjima oko promicanja tehnologije Terminator dovela u opasnost cijeli san o preuzimanju kontrole nad opskrbom hra nom, i to u njegovoj najkrhkijoj fazi. Godine 1999. GM sjeme nije imalo znaajnog udjela na amerikome tritu sjemena. Njegovo irenje u zemljama u razvoju, uz povremene iznimke poput Argentine, u to je vrijeme bilo minimalno. Europska je unija uvela zabranu na uvoz i sijanje toga sjemena. Brazil, Mek siko i mnoge afrike zemlje takoer su imali stroge zabrane na uvoz i uzgoj GM sjemena i usjeva. Da je kompanija Monsanto javno ustrajala na razvoju tehnologije Terminator, cijela "ge netska revolucija" Zaklade Rockefeller i njezinih saveznika iz poslovnih i politikih krugova bila bi dola u opasnost. Da je svijet postao svjestan to je sve mogue postii GM sjemenom mogao se dignuti na pobunu dok je jo bilo na vrijeme. U svakom sluaju, vjerojatno je tako razmiljala i Zak lada Rockefeller kada je otvoreno i javno intervenirala, to ona vrlo rijetko ini. Kako bi spasila cijeli projekt, Monsantu je na metnula veu disciplinu i Monsanto je shvatio poruku. Kao to 271

je rekao Lenjin mnogo desetljea prije toga kada je govorio o uspjenoj revoluciji: "Jedan korak natrag, dva naprijed". Razvoj tehnologije Terminator poslije 1999. nije ni u jed nom trenutku obustavljen. Monsanto je odustao od spajanja s kompanijom Delta & Pine Land, ali su Delta & Pine Land i ameriko Ministarstvo poljoprivrede nastavili punom snagom s projektom usavravanja tehnologija Terminator i Traitor. Pot predsjednik kompanije Delta & Pine Land Harrv Collins, u jed nom intervjuu za Agra/Industrial Biotechnology Legal Letter, izja vio je: "Odmah smo nastavili s poslom na Sustavu za zatitu tehnologije (Technology Protection System, skraeno TPS, tj. Terminator). Zapravo, nismo nikada usporili. Stigli smo do ci lja i sada idemo u njegovu komercijalizaciju. Nikada nismo stvar no odustali". Ni partner te kompanije, ameriko Ministarstvo poljopri vrede, nije nakon 1999. odustalo. Godine 2001. Sluba za istraivanje poljoprivrede (Agricultural Research Service), koja je u sklopu toga ministarstva, na svojim Internet stranicama objavila je: "USDA (ameriko Ministarstvo poljoprivrede, nap. prev.) nema nikakvih planova o uvoenju TPS-a u neku plaz mu... Na je udio bio pomoi razvoju te tehnologije, a ne po magati kompanijama u njezinoj primjeni". Kao da su time htjeli rei: "Vidite, nae su ruke iste". Zatim su izjavili kako je to ministarstvo "odluno uiniti tehnologiju Terminator to je mogue dostupnijom kako bi se njezine dobrobiti osjetile u svim segmentima drutva... Sluba za istraivanje poljoprivre de (ARS) namjerava znanstveno istraiti i druge primjene ovo ga jedinstvenoga otkria za kontrolu gena... Kada nove primjene budu u odgovarajuoj fazi razvoja, i tu emo tehnologiju pre nijeti na privatni sektor radi njezine komercijalne primjene". Dakle, tehnologija Terminator iva je i zdrava, i to unutar washingtonske birokracije. U kolovozu 2001. ameriko Ministarstvo poljoprivrede obja vilo je kako je potpisalo licencni ugovor sa svojim partnerom, 272

kompanijom Delta & Pine Land, kojim je toj kompaniji dopu stilo komercijalizaciju tehnologije Terminator u njezinu sjeme nu pamuka. Glas javnosti ovoga je puta bio nijem. To je pitanje ve bilo nestalo s radarskoga ekrana javnosti, a nekoliko dana poslije toga dogodio se 11. rujna 2001., koji je potpuno zako pao tu vijest iz Ministarstva poljoprivrede. Svijet je najednom bio zaokupljen drugim brigama. Nakon to je povika oko Terminatora jenjala, u lipnju 2003. kompanija Monsanto poela je s prodajom sjemena Terminator u novom pakiranju - kao "ekoloki plus". Nije naglaavala aspekt kontrole sjemena, nego je sjeme Terminator ili GURTove poela promicati kao nain kontrole irenja polena s GM usjeva pomou vjetra ili opraivanja, to truje genetski nemodificirane usjeve. U veljai 2004. Roger Krueger iz kompanije Monsanto i Harrv Collins iz kompanije Delta & Pine Land na pisali su za asopis Meunarodne sjemenske federacije (Inter national Seed Federation), koja pokriva industriju sjemena, izvjee u kojemu su svaku zabrinutost glede opasnosti od sje mena Terminator ili GURT otklonili kao "izmiljotinu". Izjavili su da "GURT-ovi imaju potencijal donijeti dobrobit farmerima u svakome pogledu, u pogledu koliine uroda, ekonomske do biti i geografije". Tom su prilikom Terminator ili GURT nazvali "moguim tehnikim rjeenjem" problema zagaenja konven 1 cionalnih usjeva GM polenom.

1 Weintraub, Arlene: The Outcry over 'Terminator' Cenes in Food, u asopisu Business Week, 14. srpnja 2003. Rural Advancement Foundation International (RAFI): New Terminator Patent Goes to Syngenta, 12. oujka 2001., na: vyww.rafi.org. Guidetti, Geri: Seed Terminator and Mega-Merger Threaten Food and Freedom, 5. lipnja 1998., na: www.aarkinstitute.com/98/up0606.htm. Shapiro, Robert B.: Open Letter to the Rockefeller Foundation, listopad 1999. na: www.monsanto.com/monsanto/gurt/default/htm. Terminator Gene Technology Scrapped, 5. listopada 1999., na: www.abc.net.au/ science/news/stories/s56887.htm. Steinbrecher, Ricarda A. i Moonev, Pat Roy: From Major Hallett to Biological

273

"Gurni im ga niz prokleto grlo..."

im je buka oko sjemena Terminator sila s naslovnica svjetskoga tiska, velike kompanije za proizvodnju genetski modificirana sjemena, zajedno s amerikom Vladom, sve su vie poele primjenjivati prisilu kako bi genetski modificirano sjeme gurnuli niz grlo svjetskoga stanovnitva, osobito onoga u zemljama u razvoju. Genetski divovi sluili su se mitom, pri silom i ilegalnim dopremanjem svoga GM sjemena u jednu zem lju za drugom kako bi "irile 'radosnu vijest' o GMO-u kao spasenju". Godine 2003. ameriko Ministarstvo vanjskih poslova upregnulo je sve svoje pomone slube u ulogu svjetskih policajaca. Vladina agencija USAID dala im je smjernice da joj odmah do stavljaju informacije o bilo kakvu opiranju uvozu GMO-a u zem ljama primateljicama. Naloila im je da prikupljaju dokumen taciju o tome je li stajalite vlada tih zemalja protiv GMO-a "motivirano gospodarski ili politiki". Ako utvrde da je motiv gospodarski, amerika Vlada ima mogunost zemlji primatelji ci zaprijetiti sankcijama Svjetske trgovinske organizacije, stoje za siromane zemlje ozbiljna prijetnja. Kako bi kompanijama Monsanto, DuPont i drugima pomo gli u irenju GM sjemena, ameriko Ministarstvo vanjskih po slova i Ministarstvo poljoprivrede djelovali su koordinirano u sluajevima urnog rjeavanja problema gladi - dostavljali su pomo u obliku vika amerikih genetski modificiranih proizvo da. Tu su praksu osudile meunarodne humanitarne organizaV/arfare on Farmers' Terminator Technology, The Ecologist, kolovoz 1998. Berlan, Jean-Pierre i Lewontin, Richard C: Operation Terminator: Cashing in on Life, u asopisu Le Monde Diplomatique, Pariz, prosinac 1998. Financiral Express of Mumbai: USDA Approves Terminator Seed Technology Despite Opposition, 11. kolovoza 2001., na: www.financialexpress.com/ fe2001081 l / c o m m o l 5 . h t m l . Lean, Geoffrev: CM Seeds may have built-in Obsolescence, The Independent, 22. veljae 2004.

274

ije, jer se njome unitavala domaa poljoprivreda u siroma nim zemljama, dok su se istodobno, za kompaniju Monsanto i njezine prijatelje, otvarala nova trita. Europska je Unija izdala slubeni prosvjed amerikoj Vladi zato to "koristi donacije u hrani kao mjeru rjeavanja problema vika vlastitih zaliha". Washington je taj prosvjed ignorirao. Poetkom 2003. indijska je Vlada odbila dopustiti uvoz 1.000 tona amerike smjese soje i kukuruza zbog bojazni da bi mogla biti genetski modificirana, da bi mogla biti tetna po ljudsko zdravlje i da nije primjereno ispitana. Odobrenje za taj uvoz odbili su dati amerika organizacija za pomo u hrani zvana CARE i Katolika sluba za pomo (Catholic Relief Services). Agencija za meunarodni razvoj (USAID) tu je malu injenicu ignorirala i krenula dalje. Meunarodne humanitarne organizacije dugo su godina imale praksu kupovati hranu na otvorenom tritu, po mogu nosti od farmera u zemljama primateljicama ili od onih u su sjednim zemljama. Organizacija USAID donijela je odluku da amerike humanitarne organizacije smiju dostavljati pomo samo u itu koje im osigura USAID, to je uvijek znailo ame riko genetski modificirano ito. Sjedinjene Amerike Drave bile su praktiki jedini donator koji je insistirao na tome da se kao pomo u hrani dostavlja iskljuivo ameriki viak hrane. U listopadu 2002. londonski list Guardian objavio je vijest o tome kako amerika Vlada nudi hitnu pomo u rjeavanju pro blema gladi zbog velike sue, pomo vrijednu 266 milijuna dolara, za est zemalja u junome dijelu Afrike. Ali, ponuena pomo sastojala se iskljuivo od genetski modificirana kukuru za iz amerikoga vika zaliha, iako su na tritu bile dostupne obilne koliine konvencionalnog kukuruza. U tome dijelu Afrike kukuruz je glavna namirnica. Zambija, Malavi i Zimbabve li stom su odbili genetski modificirani kukuruz, navodei mo gunost da je tetan po zdravlje. Europska unija i drugi dona tori dali su tim zemljama novac da, umjesto amerike donacije, 275

kupe hranu na otvorenom tritu, stoje uobiajena meunaro dna praksa u situacijama gladi. Washington je imao drukiji cilj: iriti GM sjeme to dalje, to ire i to bre, svim moguim sredstvima. Kad su direktora organizacije USAID Andrewa Natsiosa novinari upitali o tome, uljivo je uzvratio: "Gladni ljudi ne siju usjeve. Oni ih jedu". Farmeri onih podruja na koja je GM sjeme dopremljeno to su sjeme posijali, naravno, ne znajui, u veini sluajeva, kakvo su sjeme dobili. Na njemu nije bilo oz nake da je genetski modificirano. Monsanto ili DuPont ili neki drugi proizvoa takva sjemena tek e ih kasnije na to podsjeti ti. Ujedinjeni su narodi tvrdili kako je u susjednim afrikim zemljama, u Junoj Africi, Keniji i jo nekima, u to vrijeme, za pomo ugroenim zemljama, bilo dostupno 160.000 tona ge netski nemodificiranih itarica, ukljuujui i kukuruz. Aludirajui na pritisak organizacije USAID na Zambiju da u vrijeme gladi prihvati ameriku pomo u obliku GM kukuruza, dr. Charles Benbrook, agronom i bivi izvrni direktor Odbora za poljoprivredu amerike Nacionalne akademije znanost rekao je: "Nema nikakve nestaice nijedne genetski nemodificirane namirnice koja bi se mogla ponuditi Zambiji, a koristiti Zambijce za dobivanje 'politikih bodova' u korist biotehnologije doista je neetino i sramotno". Washington je oito o tome pitanju imao drukije miljenje. Godine 2001. Meunarodni monetarni fond i Svjetska banka, koji su pod kontrolom Washingtona, zatraili su da Vlada Malavija proda svoje dravne zalihe hrane kako bi otplatila vanjski dug koji je dospijevao u 2002. Kako se moglo i predvidjeti, usred velike sue, Malavi je zbog toga ostao bez zaliha hrane za svoje izgladnjelo stanovnitvo. Organizacija USAID dopremila je 250.000 metrikih tona kukuruza iz amerikih vikova GM kukuruza. Britanska humanitarna organizacija ActionAid kriti zirala je taj ameriki potez, izjavivi kako e "farmeri biti uhvae ni u opaki krug, kako e zbog kupnje patentirana sjemena po276

stajati sve ovisnijima o malom broju golemih multinacionalnih kompanija".

To je i bio cilj.
Na Europskome sastanku na vrhu zemalja G8, u lipnju 2003., George W. Bush dobrano je primijenio snagu svoga poloaja predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava za poticanje kam panje irenja GMO-a. Tom je prilikom iznio sljedeu optubu: "Nai partneri iz Europe blokirali su sve nove transgene usjeve zbog neutemeljenih, neznanstvenih strahova. To je u mnogim afrikim zemljama dovelo do neulaganja u biotehnologiju, iz straha da e europska trita biti zatvorena za njihove proizvo de". Bush je time napravio pritisak na Europsku uniju da ukine svoju zabranu sijanja GM sjemena iz 1997. Juna Afrika po sjeduje jedno od najplodnijih tla na svijetu, s obiljem vode i blagom klimom. Agrokompanijama poput Monsanta i Cargilla ila je slina na usta od pomisli da bi svojim nainom indu strijske poljoprivrede i uzgoja GM kultura mogle eksploatirati taj potencijal. Na putu im je stajalo samo nekoliko desetaka milijuna siromanih stanovnika Afrike. No Afrika nije bila jedini cilj svjetskoga irenja GM sjemena u prvim mjesecima novoga tisuljea. Monsanto, DuPont, Svngenta i druge velike kompanije za proizvodnju genetski modifi cirana sjemena primijenile su sline oblike prisile, mita i ilegal nih poteza kako bi svoje sjeme proirile iz Poljske u Indoneziju i dalje. Kompanija Monsanto bila je u Indoneziji prisiljena priz nati krivnju u procesu u kojemu je bila optuena da je jednom viem dunosniku indonezijske Vlade dala mito u iznosu od 50.000 dolara kako bi zaobila postupak kontrole genetski modificirana sjemena. U dokumentima suda otkriveno je da je to mito odobreno u sjeditu Monsanta u Americi. 277

Monsanto i druge velike agrokompanije ilegalno su sijale GM sjeme u Poljskoj, zemlji ije je plodno tlo jedno od najbo gatijih u Europi. U Brazilu je kompanija Monsanto optuena za ilegalno dopremanje tako velikih koliina GM sjemena soje i za sijanje toga sjemena da je brazilska Vlada na kraju, poetkom 2005., ukinula zabranu sijanja GM sjemena, izjavivi da je uza ludno pokuavati kontrolirati njegovo irenje. "Genetska revo lucija" napredovala je svim moguim sredstvima.2

Ubijaju nas njeno... sve njenije... kukuruzom spermicidom

Kompanije Monsanto, Dow, DuPont i druge, te amerika Vlada koja ih podupire, imali su jasnu strategiju - dovesti GM sjeme u sve kutke zemlje, a prioritetno u one zemlje koje se ne mogu obraniti, koje su visoko zaduene, a to su afrike zemlje i druge zemlje u razvoju ili zemlje poput Poljske i Ukrajine, gdje je dravna kontrola vrlo slaba i gdje je korupcija dravnih dunosnika u punom cvatu. Kad se jednom posije, to e se sjeme brzo proiriti po cijeloj zemlji. Kasnije e divovski proizvoai
2 The Financial Express, Indija: US Bullying Developing Countries on Accepting Food Aid Containing GMOs, 13. sijenja 2002. Vidal, John: US dumping unsold GM food on Africa, u listu Guardian, 7. listopada 2002. Norfold Genetic Information Network: USAID and GM Food Aid and the Prakash Connection, 8. listopada 2002., na: members.tripod.com/~ngin/ 081002a.htm Bokor, Raymond K.: Resistance to Genetic Engineering in Africa, u Synthesis/ Regeneration 34, proljee 2004., Gana. Bridgland, Fred: Africa is starving... and yet it has the most fertile land on the planet, na: www.sundayherald.com/32426.. 1. lipnja 2003. Peron, Jim: "Population Politics and the Shambles of Africa", na: catholiceducation.org/articles/population/pc0005.htm. Birchall, Jonathan: "Indonesia: Monsanto agrees to US$ 1.5 million Over Crop Bribe", London Financial Times, 7. sijenja 2005.

278

GM sjemena, uz prijetnje sankcijama Svjetske trgovinske orga nizacije, stei kontrolu nad opskrbom sjemenom svih vanih poljoprivrednih podruja na naemu planetu, kojima e moi, po vlastitoj odluci ili po odluci svoje vlade, taj ivotno vani proizvod dati, prodati ili uskratiti. Postavlja se pitanje: kako se ta mogunost uklapa u dugo ronu strategiju globalnog smanjenja stanovnitva Zaklade Rockefeller, Zaklade Ford i glavnih figura u amerikome poli tikome ustroju? Odgovor e stii ubrzo.

Kompanija Epycite iz San Diega hvalila se svojim izumom GM "kukuruzom spermicidom za kontrolu porasta stanovnitva".

U San Diegu, jedna mala privatna biotehnoloka kompanija zvana Epicvte odrala je u rujnu 2001. konferenciju za tisak kako bi objavila jedno svoje postignue. Izvijestila je kako je uspjela stvoriti vrhunsku genetski modificiranu kulturu - kon tracepcijski kukuruz. Da bi to postigla, uzela je antitijela ena s rijetkim stanjem poznatim kao imunosna neplodnost, izolirala gene koji reguliraju stvaranje tih antitijela i, uz pomo tehnika genetskog inenjerstva, ugradila te gene u stabljike konvencio nalnog kukuruza. 279

"Imamo staklenik pun stabljika kukuruza koje stvaraju an titijela za unitavanje sperme", hvalisao se predsjednik te kom panije Mitch Hein. U vrijeme objave te dramatine vijesti, koja je u velikim svjetskim medijima prola uglavnom bez komentara, kompa nija Epicyte zakljuila je ugovor o zajednikom stratekom istraivanju i licenciranju s kompanijom Dow Chemical iz Midlanda u saveznoj dravi Michigan. Kompanija Dow Chemical nekada je proizvodila Agent Orange za Vijetnam jedna je od triju golemih kompanija za proizvodnju genetski modificirana sjemena u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Svrha toga zajed nikoga pothvata, kako su u to vrijeme objavili, bila je objedini ti spomenuti tehnoloki proboj kompanije Epicyte i "snagu genetskog modificiranja usjeva" kompanije Dow AgroSciences. Kompanija Epicvte potpisala je ugovor o suradnji i s Institutom Novartis za otkria u poljoprivredi (Novartis Agriculture Discovery Institute), koji pripada kompaniji Syngenta, i s kompa nijom ReProtect LLC iz Baltimorea o razvoju drugih mikrobicida za kontracepciju temeljenih na antitijelima. U listopadu 2002. televizijska kua CBS News izvijestila je da je ameriko Mini starstvo poljoprivrede, tj. isto ono ministarstvo amerike Vla de koje je tako zduno promicalo tehnologiju Terminator, fi nanciralo, u raznim dijelovima SAD-a, 32 pokusna uzgoja raz nih kultura s ugraenom drogom ili nekim sastojcima droge, ukljuujui i tehnologiju kukuruza spermicida kompanije Epi cyte. Ranije je proizvodnja antitijela u kontracepcijske svrhe zahtijevala skupu opremu koja je stajala do etiri stotine mi lijuna dolara, za specijalne ultrasterilne uvjete fermentacije, a kao izvor antitijela koristile su se jajane bakterije hrka. Kom paniji Epicyte trebalo je moda samo 40 hektara zemlje zasija ne kukuruzom za uzgoj specijalnoga genetski modificiranoga kukuruza spermicida, gdje je proizvedena neizmjerno vea ko liina antitijela za taj spermicid, uz trokove od samo nekoliko 280

milijuna dolara, to znai smanjenje trokova za 90%. U vrijeme spomenute kratke najave u javnosti, u kojoj su svoj izum prika zali kao doprinos svjetskome problemu "prenapuenosti", kom panija Epicyte iznijela je procjenu da e njezin kukuruz spermicid biti dostupan na tritu 2006. ili 2007. Poslije spomenute izjave za tisak kompanije Epicvte, proboj te kompanije, tj. njezin razvoj kukuruza spermicida koji e ubijati ljudsku spermu, vie se nije spominjalo u javnosti. U svibnju 2004. tu je kompaniju preuzela jedna privatna biotehnoloka kompanija iz Pittsboroa u saveznoj dravi Sjevernoj Karolini. Kompanija Biolex kupila je dio kompanije Epicyte zvan Epicvte Pharmaceutical. Poslije toga se u medijima nije pojavilo apso lutno nita o razvoju kukuruza spermicida. Ta je tema netra gom nestala. Bilo je glasina o tome kako je istraivanje toga izuma nasta vljeno u tajnosti zbog mogue politike eksplozije koju bi izazva la komercijalizacija kukuruza od ijega bi konzumiranja sper ma mukaraca postala sterilna. Meksiki su farmeri ve bili di gli poviku zbog neovlatenog dospijea GM kukuruza u samo srce meksike riznice kukuruza u mjestu Oaxaca. ovjek moe samo zamisliti to bi se dogodilo kad bi se analizom kukuruza, koji je glavna namirnica veine Meksikanaca, najednom utvrdi lo da on sadri spermicidna antitijela kompanije Epicyte. "Jeste li za malo spermicidnog kukuruza na bakalaru ili za tortilju ubojicu, gospodine?" Ili, hoemo li i dalje jesti kukuruzne pahuljice? Prije gotovo stotinu godina, osniva kompanije Kellog's Corn Flakes ujedno je bio i glavni osniva Amerikoga eugenikoga drutva, zajedno s Johnom D. Rockefellerom. Od sjemena samoubojice nazvanog Terminator do genetski modificirana kukuruza koji je spermicid, ubrzo je postalo jasno zato su moni elitni krugovi u Sjedinjenim Amerikim Dravama, koji su neizmjerno bogati i koji, zahvaljujui smanjenju poreza u vrijeme Bushove Vlade, uglavnom ne plaaju poreze, podravali uvoenje genetski modificirana sje281

mena u svjetski prehrambeni lanac kao strateki prioritet. Ta elita ne ukljuuje samo Zakladu Rockefeller, Zakladu Ford i veinu ostalih zaklada povezanih s velikih privatnim obiteljskim bogatstvima najbogatijih amerikih obitelji. Ona ukljuuje i ameriko Ministarstvo vanjskih poslova, Vijee za nacionalnu sigurnost, Ministarstvo poljoprivrede i vodee krugove za odre ivanje politike - Meunarodni monetarni fond, Svjetsku banku i organizacije Ujedinjenih naroda meu kojima su Svjetska zdra vstvena organizacija (WHO) i Organizacija za hranu i poljopri vredu (FAO).

Cjepivo protiv tetanusa, pobaaj, Rockefelleri Svjetska trgovinska organizacija

Ljudi iz Zaklade Rockefeller bili su nasmrt ozbiljni u svojoj nakani da problem gladi na svijetu rijee irenjem GM sjemena i hrane. Tko god je bio skeptian glede te njihove nakane tre bao je samo baciti oko na ono to su ta zaklada i UN-ova Svjetska zdravstvena organizacija radili u Nikaragvi i drugim siroma nim zemljama u razvoju, gdje je Zaklada Rockefeller uhvae na na djelu. Otkriveno je da je ta zaklada potajno financirala program Svjetske zdravstvene organizacije o "reproduktivnom zdravlju", tijekom kojega je otkriveno posebno cjepivo protiv tetanusa. Odluka o financiranju toga programa nije bila tek trenutan hir elnih ljudi te zaklade. Njihova suradnja sa Svjetskom zdrvstvenom organizacijom na otkrivanju cjepiva s dvostrukim djelo vanjem trajala je vie od dvadeset godina, koliko i financiranje znanstvenog rada na podruju istraivanja GM usjeva. Prema jednom izvjeu Svjetskoga instituta za cjepiva (Glo bal Vaccine Institute), ranih 1990-tih godina Svjetska je zdra282

vstvena organizacija nadzirala masovna cijepljenja protiv teta nusa u Nikaragvi, Meksiku i na Filipinima. Meksika katolika organizacija Comite Pro Vida de Mexico (Meksiki odbor za ivot) ispitala je velik broj tih cjepiva i pronala da sadre lju dski korionski gonadotropin, akraeno hCG. Osobama koje su provodile to ispitivanje bilo je udno to se taj sastojak nalazi u cjepivu namjenjenu zatiti ljudi od infekcije rana prouzroenih zahralim avlima. Neobinost je bila u tome to je hCG prirodni hormon koji se koristi za odranje trudnoe. No, u kombinaciji s nosaem tetanusnog toksina, on stimulira stvaranje antitijela protiv hCGa to sprjeava odravanje trudnoe, odnosno na skriven nain dovodi do pobaaja. Sline vijesti o cjepivu s hormonima hCG stigle su i s Filipina i iz Nikaragve. Meksika organizacija Odbor za ivot potvrdila je jo neko liko udnih injenica glede programa cijepljenja Svjetske zdra vstvene organizacije. Primjerice, to se cjepivo davalo samo ena ma, i to samo onima u dobi plodnosti, tj. od 15 do 45 godina starosti. Nije se davalo mukarcima ni djeci. Prisutnost hor mona hCG u tome cjepivu bio je dokaz da je to cjepivo bilo namjerno zatrovano, jer mu u protivnom ondje nije bilo mjesto. Pokazalo se da je Zaklada Rockefeller, zajedno s Popula cijskim vijeem Johna D. Rockefellera III., Svjetskom bankom, Programom za razvoj UN-a, Zakladom Ford i nekim drugim institucijama, dvadeset godina suraivala sa Svjetskom zdrav stvenom organizacijom na razvoju cjepiva protiv plodnosti, ugradnjom hCG-a u cjepivo protiv tetanusa i u neka druga cjepi va. Meu drugim institucijama koje su suraivale na tome pro gramu nalazi se i niz vrlo cijenjenih, ukljuujui i Ali India In stitute of Medical Sciences (Sveindijski institut za medicin ske znanosti), te niz sveuilita, meu kojima i sveuilite Uppsala iz vedske, Helsinko sveuilite te poznata nogometna utvrda - Dravno sveuilite Ohio (Ohio State Universitiv). Na popisu je i amerika Vlada, preko svoga Nacionalnog insti283

tuta za zdravlje djece i ljudski razvoj (National Institute of Child Health and Human Development), koji je sastavni dio Nacio nalnih instituta za zdravlje (National Institutes of Health). Taj institut amerike Vlade opskrbljivao je hormonom hCG neke pokuse s cjepivom protiv plodnosti. Tu je injenicu potvrdio i cijenjeni britanski medicinski a sopis The Lancet, od 11. lipnja 1988., u lanku pod naslovom "Clinical Trials of a WHO Birth Control Vaccine" (Kliniki po kusi Svjetske zdravstvene organizacije s cjepivom za kontrolu raanja). Do sredine 1993. Svjetska zdravstvena organizacija potroi la je 365 milijuna dolara iz ionako oskudnih sredstava na mijenjenih znanstvenim istraivanjima na program koji je bla gim imenom nazvala "reporduktivnim zdravljem", ukljuujui i istraivanje o ugraivanju hCG-a u cjepivo protiv tetanusa. Dunosnici Svjetske zdravstvene organizacije odbili su odgo voriti na oito pitanje, koje glasi: zato su u ena kojima je dano to cjepivo pronaena antitijela protiv hCG-a? Prvo su to zanijekali, a onda su nevoljko rekli kako je to "beznaajno". Cjepivo su proizvodile kompanije Connaught Laboratories Ltd. iz Kanade, Intervex i CSL Laboratories iz Australije. Nesmiljena potpora amerike i britanske vlade irenju ge netski modificirana sjemena diljem svijeta, i to s nepristojnom urbom, bila je, zapravo, provedba desetljeima stare politike Zaklade Rockefeller, koja potjee jo iz tridesetih godina 20. stoljea, kada je ta zaklada financirala nacistika eugenika istraivanja - masovno i jeftino smanjenje broja stanovnika. Po miljenju nekih pripadnika tih krugova, rat je, kao sredstvo smanjenja broja stanovnika, skup i nedovoljno uinkovit. Odraavajui rasprave u krugovima viih amerikih vojnih dunosnika, potpukovnik Robert R Kadlec s Fakulteta za zrako plovnu doktrinu, istraivanje i obrazovanje Amerikoga ratno ga zrakoplovstva, u knjizi Battlefield of the Future, koju je napi sao 1990-tih godina, govori o potencijalima biolokog ratovanja 284

genetski modificiranim usjevima. Bioloko oruje temeljeno na genetskom inenjerstvu naziva "jeftinim orujem za masovno unitenje" ("cost-effective WMD"). U knjizi je napisao i ovo: "U usporedbi s drugim orujima za masovno unitenje, biolo ko je oruje jeftino. U jednom nedavnom izvjeu Ureda za procjenu tehnologije trokovi biolokog oruja procjenjuju se na samo 10 milijuna dolara... to je neusporedivo manje od 200 milijuna dolara koliko je, po najnioj procjeni, potrebno za izradbu samo jedne nuklearne bombe". Autor nadalje kae ovako: "Primjena biolokog oruja, pod krinkom pojave neke endemske ili prirodne bolesti, osigurava napadau mogunost vjerodostojnog poricanja. U tome kon tekstu bioloko oruje nudi vee mogunosti primjene od nuk learnoga". Projekt za istraivanje biolokoga oruja i genetskog inenjerstva zvan Sunshine Project izvijestio je o tome kako su "znanstvenici iz SAD-a, Velike Britanije, Rusije i Njemake genetskim inenjerstvom proizveli sredstva za bioloko oruje i tako izgradili nove smrtonosne sorte... Genetsko inenjerstvo moe se primijeniti za irenje arsenala klasinog biolokog oruja... ne samo da se bakterije mogu napraviti otpornima na antibiotike i cjepiva, nego se mogu napraviti tako da budu jo opasnije po zdravlje i da ih je tee otkriti..." Jo 1980-tih godina, otprilike u vrijeme kada je Zaklada Rockefeller pokrenula svoj veliki projekt genetskog modifici ranja rie, to je bio poetak "genetske revolucije", ameriki je Pentagon potiho poeo prouavati primjenu biotehnologije u ratne svrhe. Spominjui opasnost od Rusije, ameriki su vojni znanstvenici, u vrlo tajnim znanstvenim projektima, poeli pri mjenjivati nove tehnike genetskog inenjerstva. Meu tim znan stvenim projektima bila je i genetski modificirana tvar slina rafiniranom opijumu, ija vrlo mala koliina izaziva pospanost, tjeskobu, pokornost i privremenu sljepou. 285

Kao vrlo vaan podatak u kontekstu Terminatora, GM kuku ruza spermicida i drugih izuma "genetske revolucije", Bushova je Vlada odbila donijeti zakone o zabrani daljnjeg razvoja bio lokog oruja, kao i Protokol iz Kyota i onaj Ujedinjenih naro da. To je samo mali broj s popisa stvari koje je nova Vlada u Washingtonu jednostrano odbacila. Jednim od prvih poteza nakon preuzimanja dunosti u sijenju 2001. predsjednik Bush najavio je da nee podrati BTWC (Biological and Toxic Weapons Protocol, Protokol o bio lokom i toksikom oruju), koji bi bio pravno obvezujui. Ta njegova odluka dovela je do propasti meunarodnih pregovora o toj temi. Nije podastro gotovo nikakve razloge. Jedna studija Britanskog udruenja lijenika iz 2004. zakljuuje kako je svijet, moda, samo nekoliko godina daleko od "zastraujueg biolo kog oruja koje e ubijati samo ljude neke odreene etnike skupine" i navodi nova dostignua u "tehnologiji genetskog oruja".3 "Usuujemo se rei da nitko zdrave pameti nee nikada pri mijeniti ove stvari", rekao je biofiziar sa Sveuilita Stanford profesor Steven Block, ovjek s dugogodinjim staem na po druju tajnog biolokog istraivanja Pentagona i amerike Vla de. "Ali", dodao je, "nije svatko zdrave pameti..."

Ainsworth, Claire: Crops Designed to Kili Human Sperm, N e w Scientist, 3. listopada 2001. McKie, Robin: GM corn Set to Stop Man Spreading His Seed, The Observer, 9. rujna 2001. Business Wire: Epicyte Receives SBIR Grant to Fund HPV Antibody Development; Marks Fifth Grant for Epicyte to Develop Sexual Health Products, 5. lipnja 2001. PRNewswire: Dow, Epicyte Enter Research, Licensing Agreement, 5. rujna 2000. McMahon, Karen: Corn-bred Pharmaceuticals, Farm Industry News, sijeanj 2001. CBS News: In Corning Harvests, Farm-aceutical Corn, 8. listopada 2002., pretiskano na: www.cbsnews.com/stories/10/08/eveningnews/ printable524766.shtml. Company Press Release: Biolex Acquires San Diego Based Epicyte Pharmaceutical, 6. svibnja 2004., vidi: www.biolex.com i www.epicyte.com

286

CBS News i Norfolk Genetic Information Center: A New Harvest: Farmaceutical Corn, 15. listopada 2002. The San Diego Biotech Journal: Company of the Month: Epicyte, lipanj 2001. The Lancet: "Clinical Trials of a W H O Birth Control Vaccine", 11. lipnja 1988. Talwar, G. P. i suradnici: Prospects of an anti-hCG vaccine inducing antibodies of high affinity..., u Reproductive Technology, Elsevier Science Publishers, Amsterdam, New York, 1990., str. 231. Svjetska zdravstvena organizacija: Challenges in Reproductive Health Research, u Biennial Report, 1992-1993, eneva, 1994., str. 186. Miller, James A.: "Baby-killing Vaccine: Is it Being Stealth Tested?", u HLI Report, Bethesda, Md., lipanj/srpanj 1995. Za trijezan prikaz javne rasprave unutar amerikih krugova vojne politike o primjeni biolokog oruja i oruja genetskog inenjerstva: Kadley, Lt. Col. Robert P., Ameriko ratno zrakoplovstvo: Biological Weapons for Waging Economic Warfare i Twenty-First Century Germ Warfare, na: www.airpower.maxwell.af.mil/airchronicles/battle/chplO.html. i ...chp9.html. Navod Churchillove izjave iz 1925. preuzet je iz: Harris, Robert i Paxman, Jeremv: A Higher Form ofKilling, Noondav Press, New York, 1982. Vidi i: Sunshine: Biological Weapons and Genetical Engineering: Genetic Engineering is Regularbj Used to Produce Lethal Bacteria, na: www. sunshineproject.org/bwintro/gebw.html. Nugent, Helen: "Gene ars only a few vears away, say Doctors, London Times, 26. listopada 2004.

287

POGOVOR

Godine 1948. Opa skuptina Ujedinjenih naroda donijela je jednu konvenciju. Sablasni prizori iz Auschwitza o masov nom istrjebljenju Zidova, politikih protivnika, cigana i pripa dnika drugih skupina tijekom Drugoga svjetskoga rata jo su bili ivi u pamenju svake civilizirane osobe. Deklaracija koju je meunarodna zajednica tada donijela, kao dio pravnoga su stava svih drava, bila je jasna i nedvojbena. Sirenje genetski modificiranih usjeva i hrane po cijelome svijetu danas je toliko uhvatilo maha da ga se moe i mora proglasiti "zloinom protiv ovjenosti". U sri toga problema jest pitanje genocida. U "Konvenciji o suzbijanju i kanjavanju zloina genocida", koju su Ujedinjeni narodi donijeli 1948., ja sno je definiran genocid. U lanku II., III. i IV. te konvencije stoji: lanak II.: "...genocid znai bilo koji od sljedeih djela poinjenih s namjerom unitenja, u cijelosti ili djelomino, neke nacionalne, etnike, rasne ili religijske skupine kao takve: (a) ubijanje lanova skupine; (b) nanoenje ozbiljnih tjelesnih ili umnih ozljeda lanovima skupine; (c) namjerno dovoenje skupine u uvjete ivota sraunate radi fizikog unitenja cijele skupine ili njezina dijela; (d) nametanje mjera s namjerom sprjeavanja raanja unutar skupine; lanku III.: "Kazni e podlijegati sljedea djela: (a) genocid; (b) zavjera o poinjanju genocida; (c) sudjelovanje u genocidu. lanak IV.: "Osobe koje poine genocid... bit e kanjene, bez obzira na to jesu li ustavno odgovorni vladari, javni dunosnici ili privatne osobe".

289

Po tome, istina, rijetko primjenjivanom, ali pravno priznatom standardu meunarodnoga prava, svi odgovorni dunosnici kompanija Monsanto, Dow Chemical, DuPont, Syngenta, Cargill, ADM i drugih kompanija za proizvodnju GM sjemena, poput kompanije Epicvte i s njom povezanih organizacija, svi dunosnici Zaklada Rockefeller, Ford, Gates i drugih privatnih zaklada koje sudjeluju u irenju takve tehnologije, svi odgovor ni bivi i sadanji dunosnici amerikoga Ministarstva poljo privrede, Ministarstva vanjskih poslova i drugi dravni duno snici SAD-a, napose predsjednici Bush, Clinton i George W. Bush, te odgovorni dravni dunosnici drugih zemalja, poput britanskoga premijera Tonyja Blaira, bivi ameriki dunosnici Henry Kissinger, Gerald Ford i drugi, svi znanstvenici - sudio nici laljive znanosti kojom promiu "genetsku revoluciju" podlijeu pod jasnu pravnu definiciju lanka II. - zloin genoci da. I dunosnici Svjetske trgovinske organizacije trebali bi stati na optueniku klupu Meunarodnoga suda pravde u Haagu, suda koji su Ujedinjeni narodi osnovali 1945. za procesuiranje zloina protiv ovjnosti. Smanjenje broja stanovnika na svijetu javno je objavljena slubena politika amerike vlade od vremena kada je predsjed nik Gerald Ford, 1975., potpisao Kissingerov dokument NSSM 200. Mnogi bogatiji Amerikanci, poput osnivaa CNN-a Teda Turnera i osnivaa Micorsofta Billa Gatesa, osnovali su privat ne zaklade osloboene od poreza kako bi zatitili svoja golema bogatstva. I Bili Gates i Ted Turner donirali su goleme svote Ujedinjenim narodima i drugim organizacijama za unaprjee nje programa kontrole nataliteta i smanjenja broja stanovnika diljem svijeta. Godine 1996. Ted Turner dao je za vjerski aso pis Last Trumpet Newsletter ovu izjavu: "U ovome trenutku ima daleko previe ljudi na ovome planetu. Trebamo smanjiti svjetsko stanovnitvo sa sadanjih pet milijarda na najvie 250 do 300 milijuna". 290

Sustavno irenje genetski modificirana sjemena, kontrola nad svjetskim bankama prirodnog sjemena, ukidanje jednog ili svih znanstvenih kontrola konzumiranja genetski modificira nih proizvoda, unato tome to je vie nego utemeljeno vjero vanje da su ti proizvodi smrtno opasni za milijune ljudi, upor nost agrokompanija da proizvode i prodaju GM sjeme Termi nator, Traitor i sline tehnologije kontrole sjemena jesu temelj ove optube. U prvim godinama novoga tisuljea nije bilo jasno koliku e ulogu genetski modificirano sjeme imati u ostvarenju Turnerova sna. Ali bilo je jasno da bi amerika vlada, koja se ne libi svome narodu lagati o razlozima slanja stotina tisua amerikih vojnika u Irak, da ondje ubijaju i budu ubijeni, mogla bez grizoduja primijeniti genetski modificirane organizme za prisil nu masovnu sterilizaciju, skrivenu u sjemenju obinih svaki danjih namirnica, poput kukuruza, rie ili penice. Takoer je bilo jasno kako davanje mogunosti dvjema ili trima amerikim privatnim korporacijama da u svojim rukama, kontrolom opskrbe cijeloga planeta sjemenom, dre vlast nad ivotom i smrti ovjeanstva, ima potencijalno nesagledive posljedice. Moda e neki budui ameriki predsjednik doi na pomisao kako je neka zemlja, poput Hrvatske ili Venezuele, Rusije ili ak Kine, zapreka ostvarenju amerikih politikih ci ljeva i odluiti, uskom suradnjom s kompanijom Monsanto ili nekim drugim sjemenskim divom povezanim s Pentagonom, potajno uvesti neko specifino genetski modificirano sjeme u prehrambeni lanac te zemlje. Ili Njemake, Francuske, ili neke druge zemlje. Sve je to dovelo do niza zakljuaka koji poinju s "ak i kad bi": ak i kad bi genetski modificirano sjeme povealo prinos po hektaru za prehranjivanje gladnoga svijeta, ak i kad bi 291

genetski modificirani organizmi bili potpuno sigurni za lju dsku prehranu, ak i kad bi za genetski modificirane usjeve trebalo daleko manje umjet nog gnojiva, ak i kad bi tehnologija GMO-a omoguila poveanje koliine vitamina A u nekim biljnim vrstama, ta je tehnologija opasna, a ta je injenica vanija od svih njezinih hipotetski pozitivnih strana. I sama mogunost proizvoljnog nametanja politike i lju dske moi, onako kako su amerika i britanska vlada poticale patentiranje i irenje genetski modificiranih biljaka, dostatan je razlog za organiziranje i uvoenje svjetske zabrane ili mora torija na genetski modificirane biljke, kao i trajne zabrane po sjedovanja bilo kakva patenta na biljke i ivotinje. Smanjenje broja stanovnika i genetski modificirana hrana bili su dio jedne te iste iroke strategije - drastinog smanjenja svjetskoga stanovnitva. Neki ljudi, osobito u Katolikoj crkvi i oko nje, kao i manjinske organizacije u Sjedinjenim Amerikim Dravama i u nekim drugim zemljama, imali su hrabrosti to nazvati pravim imenom - genocidom, tj. sustavnim unita vanjem cijelih populacijskih skupina kao smiljenim politikim ciljem. Bio je to, ustvari, sofisticirani oblik onoga to Pentagon naziva biolokim ratom, koji se promie kao "rjeavanje pro blema gladi na svijetu". Potpora amerike i britanske vlade globalnome irenju ge netski modificiranih usjeva bila je i jest provedba politike Zak lade Rockefeller, koja je na djelu jo od 1930-tih godina, kada je ta zaklada financirala nacistika eugenika istraivanja: masov no i jeftino smanjenje broja pripadnika nekih populacijskih skupina, tj. postizanje rasne istoe eugenikom. Jo davne 1925. estoki rasist i budui britanski premijer Winston Churchill, pozitivno je govorio o potencijalima biolo292

kog ratovanja i pisao o "poastima metodiki pripremanim i namjerno putanim na ljude i ivotinje... snijeti za unitenje usjeva. Bedrenici za ubijanje konja i goveda..." Danas, pod kri laticom udotvornih genetski modificiranih usjeva, moni elit ni krugovi u anglo-amerikome svijetu opet su nakanili prove sti genocid kako bi sauvali svoju viziju bezbrinoga svijeta za bogate. Uputno je prisjetiti se ve spomenutih rijei Henryja Kissingera: "Kontroliraj naftu i kontrolirat e zemlju; kontroliraj hranu i kontrolirat e ljude..." Godine 2005. Bushova Vlada u Washingtonu ve je dobrano na putu preuzimanja potpune kontrole i nad svjetskom naftom i nad svjetskom hranom. F. William Engdahl, rujan 2005.

293

KAZALO

A
Aberdeen 63 Aberdeen, sveuilite 74 Abu Hraib 22 ADM, kompanija 115 129,189,217, 243, 244, 246, 290, Adprotech, kompanija 73 Afrika 40, 185, 190,275 Agencija za meunarodni razvoj (AID) 25, 28, 130, 135, 199, 261 Agencija za sigurnost hrane UN-a 90 Agencija za zatitu okolia (Environment Protection Agency, EPA) 82, 95, 214, 251 Agent Orange 81, 250, 251, 252, 280 Agnell, Phil 256 Agra/Industrial Biotechnology Legal Letter 272 AgrEvo, kompanija 234 AIA, organizacija 189, 190 AID: vidi: Agencija za meunarodni razvoj Aker, Jane 92 Akre, Steve 92 Al Havz 31 AlMahdi 36 Al Sadr, Moktad 31 Al arifi, Sosan Ali Magid 29 Alavi 36 Allende, Salvador 119 Amazona 53 Amerika federacija farmera 185 Amerika federacija za planiranje roditeljstva 148, 164 Amerika izvozno-uvozna banka (US Export-Import Bank) 108 Amerika komisija za atomsku energiju (US Atomic Energy Commission) 141 Amerika liga za kontrolu raanja 148 Amerika vojska 206 Amerika zaklada Pathfinder 135 Ameriko drutvo za ljudsku genetiku (American Society for Human Genetics) 156, 168 Ameriko eugeniko drutvo (American Eugenics Society) 143, 157, 160, 162, 167 Ameriko ratno zrakoplovstvo (US Air Force) 206 Ameriko udruenje lijenika 168 Ameriko udruenje za oplodnju (American Breeder's Association) 150 Ameriko vijee za riu 30 "Ameriko stoljee" 174 Ames 214 Amstutz, Daniel, 25, 241, 242 Anderson Clayton, kompanija 180 Anderson, Per Prinstripe 235 Andre, kompanija 194 Archer Daniel Midland, kompanija 108, 111, 112,211 ARDI: vidi: Program za rekon strukciju i razvoj irake poljopri vrede Argantina 32, 37, 39-42, 43-49, 5458, 60, 62, 235, 253, 271 Argentinska narodna banka 46 Armour, kompanija 209 AstraZeneca, kompanija 237, 250 Auckland, sveuilite u 226 Auschwitz 128, 154, 155, 163, 165, 289 Australija 108 Azija 40, 125, 185, 197

295

B
Bagdad 17, 28 Baker, James III. 31 Balfour, Arthur 143 Banglade 108, 130 Bank of Boston, 42 Barclays, banka 42 Baruch, Bernard 173 Battlefield of the Future 285 Bayer CropScience, kompanija 258 BBSRC: vidi: Znanstveno vijee za istraivanje biotehnologije i biologije Benbrook, dr. Charles 259, 260, 276 Berlin 154, 155 Bertini, Catherine 221 Between Two Ages 104 Bijela kua 46, 71, 96, 99, 116, 118, 178 bin Laden, Osama 12 Bioloko ratovanje Amerike vojske (US Army Biological Warfare) 141 Black, Edwin 152 Blacker, dr. Carlos P. 159 Blair, Tony 10, 11, 69-72, 74-76, 78, 290 Bliski istok 190 Block, Steven 287 Blood of Nations 149 BNL, banka 30 Bolivar, Simon 184 Bolivija 56 Bordocz, dr. Suan 64 Borlaug, Norman 37, 195, 196 Bowman, Isaiah 121, 176 Bradyjev plan 46 Brandenburg 152 Brazil 10, 38, 45, 53, 56, 57, 130, 136, 178, 187-190,235,271 Bremer, Paul III. 15, 16, 17, 19, 2224. 26, 34, 36, Brettonwoodski monetarni sustav 101, 112 Britansko Carstvo 172,175

Britansko kraljevsko drutvo (British Royal Society) 69, 70, 72, 73, 74, 77 Bronk, dr. Detlev 158 Brown, Lester 188 Brown, sveuilite 146 Brzezinski, Zbigniew 103, 104 BTWC (Biological and Toxic Weapons Protocol, Protokol o biolokom i toksikom oruju) 286 Buenos Aires 55, 60 Bugarska 38 Bukuret 124 Bunge, kompanija 111, 129, 194, 243, 246, Burroughs, dr. Richard 91 Bush, George W. 10, 16, 31, 78, 95, 96, 210, 214, 252, 253, 277, 286, 290, 293 Bush protiv Bella 150 Bush, George Herbert Walker 30, 46, 80-83, 103, 104 244, 246, 247, 290, Bush, Niel 46 Butz, Earl 109,119

C
Calgene, kompanija 95 Campos, Miguel 58 Cardenas, Lazaro 181 CARE 275 Cargill, kompanija 25, 27, 49, 55, 59, 108, 110-117, 123, 128, 129, 187-189, 197, 211, 217, 240-244, 246, 255, 277, 290, Cargill 277 Cargill 290 Cargill 49 Cargill 55 Cargill 59 Carnegie, Andrew 145, 148-150 Carter, Jimmy 42, 96, 100, 103, 105, 186, 207, 208 Castlereagh 14

296

Castro, Fidel 165 Cavallo, Domingo 46, 47, 49 CBC, televizijska kua, kanadska 90, 180, 280 Centar za kontrolu bolesti (Center for Desease Control) 216 Centar za Latinsku Ameriku 48 Centar za primijenjene bioznanosti Sveuilita Freiburg 230 Central Valley 216 CGIAR 22, 198, 238 Chaco, pokrajina 61 Chapultepec 185 Chase Manhattan, banka 40, 42, 45, 48, 165, 173, 179-181 Chemical Bank, 42 Churchill, Winston 143, 180, 292 CIA 11,36, 80,81, 119, 123, 180 CIAA 181, 184, 189 CIMMYT 234 Citibank 42, 45, 48 Citicorp, banka 40, 181 Clayton, Will 180 Cleveland Dodge, obitelj 143 Clinton, Bili 69, 71, 72, 95, 96, 237, 243, 290 CNN 290 Cold Spring Harbor 149,150,168 Collier, dr. Robert 86 Collins, Harry 272, 273 Columbia, sveuilite 104, 168 ConAgra, kompanija 211,217 Connaught Laboratories Ltd. 284 Continental Grain, kompanija 109112, 129, 194 Conway, Gordon 222, 236, 268, 269 Cook Industries Inc., 111 Credit Suisse First Boston Bank 47 Creole Petroleum, kompanija 181, 189 Crichton, Michael 228 Crkva 137 CSFB, banka 49 CSL Laboratories 284 Cudahv, kompanija 209 Cummings, Claire Hope 81

Cunningham, Jack 70

ile 43, 119 u En Laj 124

D
Danska 156 Darwin, Charles 147, 224 Davis, John H. 204,205,208,210, 216,218 de Hoz, Martinez 45 deGrassi, dr. Aaron 263 Delta & Pine Land, kompanija 266, 267, 269, 270, 272, 273 Demokratska stranka 95 Der Erbarzt 154 Descartes, Rene 224 Diatech, kompanija 74 Dolly, ovca 73, 164 Dow Chemical 10, 24, 27, 50, 87, 94, 96, 193, 194, 250-253, 255, 278, 280, 290 Dreyfus, kompanija 111 Drugi svjetski rat 37, 44, 128, 143, 171, 174-178, 182, 184, 187, 189, 193, 205, 206, 289, Drutvo za prouavanje ljudske biologije 160 Dravno udruenje vlasnika zemlje (Country Landowners' Association) 77 Duke Biddle, Mary 143 Dulles, John Foster 186,187,190 DuPont, kompanija 10, 24, 60, 94, 96, 165, 189, 193, 194, 244, 249, 252, 253, 255, 274, 277, 278, 290

E
Eastern Airlines 139 Eating Well 91 Egipat 43, 53, 130, 235 Eisenhower, Dwight 139, 186, 204 Engleska 40 Englesko eugeniko drutvo (English

297

Eugenics Society) 143, 159 Entre Rios, podruje 61 EPA: vidi: Agencija za zatitu okolia Epicyte, kompanija 279, 280 Essay on the Principles of Population 148 Etiopija 130 Eufrat 22 Eugenics News 163,168 Eugenics Review 160,161 Europa 114 Europska ekonomska zajednica 113, 194 Europska unija 10, 58, 90, 91, 244, 252, 253, 271, 275, 277 Europska zajednica 90 Ewen, prof. Stanley 74 Exxon, kompanija 179

G
G. D. Searle, kompanija 95 Gal ton, Francis 147 Gamble, Clarence 143 Gates, Bili 290 GATT 25, 116, 176, 239-241, 243, 244 Geron Biomed, kompanija 73 Glavni ured za knjigovodstvo (General Accounting Office) 86 GM Science Review 77 Goldberg, Ray 205-208, 210, 216, 218,219 Good Relations 74 Goodwin, Brian 224 GRAIN, 26 Grainseed, kompanija 75 Grant, Madison 153 Greenspan, Alan 103 Gregg, Allan 142,144,155 Guardian 69, 73, 275 GulfOil, kompanija 165,189 Guzzetti, Cesar 44 Gvatemala 12, 180

F
Fairchild, Henry 142 Fakultet za javno zdravstvo (School of Public Health) Sveuilita Illinois 85 FAO 257 Farben, I. G. 179, 180, 193 FDA Consumer 92 FDA: vidi: Uprava za hranu i lijekove Fetter, Frank 157 Filipini 38, 130, 198, 235, 248, 283, Fisher, Linda J. 96 Flaming, Peter 116 FOIA 12 Fond za tehnoloku naknadu 58 Forbes 262 Ford, Gerald 100, 124, 133, 134, 248, 290 Fort Collins 248 Fosdick, Raymond B. 155, 158 Fox, telvizijska kua 92, 93 Francuska 32, 113, 180,291 Francuska revolucija 78 Frankfurt, sveuilite u 154 Friedman, Michael A. 95

H
Haig, Alexander 133 Hale, Marcia 95 Hamburg 180 Hansen, dr. Michael Harrar, George 184 Harriman, E. H. 149 Harriman, obitelj 143 Harvard, sveuilite 46, 104, 172, 193, 205, 206, 209, 216, 219 Harvard Business Review 205 Harvardski poslovni fakultet 205 Havaji 142 Hein, Mitch 280 Helsinko sveuilite 283 Hercules Powder, kompanija 193, 194 Hill, David 74 Hitler, Adolf 144, 149, 152-154, 157, 176

298

Hitna kampanja za svjetsko stanovni tvo (World Popuation Emergency Campain) 165 Hladni rat 110, 120, 180, 185, 186 Ho, dr. Mae-Wan 75, 228 Holmes, Oliver Wendell 150, 151 Honduras 38 Honolulu 142 Hormel 217 Horton, dr. Richard 73, 237 House, brigadir Edward 173 Hova do Povo "Hrana za mir" 106,186 Hrvatska 32, 291 HSBC, banka 36, 49 Huntington, Samuel 104, 105 Husein, Sadam 12, 18, 20, 30, 31, 33, 118 Huxley, Julian 143

Irako-iranski rat 30 Irak 10, 11, 15-17, 21- 23, 26, 27-29, 32, 33, 36, 37, 78 IRRI 230,231,233,238,248,249 ISAAA 234, 235, 238, 253 IUD 158

J
J. R Morgan, banka 173 J. P. Morgan, mladi 143 J.E.M. Ag Supply protiv kompanija Pioneer 249 James, dr. Clive 234 James, prof. Philip 67, 68, 70, 71 Japan 32, 99, 101, 103, 104, 114, 244 Jenkins, Kate 251 John D. Rockefeller, st. 145 John Innes Centre Sainsbury Laboratory, institut 76 John, dr. Brian 77 Johnson, Lyndon B. 11, 186 Jordan, David Starr 149 Jornal de Brasilia Jornal do Brasil JP Morgan-Chase Manhattan, banka 49 Jugoistona Azija 190 Juna Afrika 38,276 Juna Amerika 40, 45, 125, 136, 231 Juni Vijetnam 118

I
IBEC, kompanija 187, 188 IBM, kompanija 112 Indija 38, 108, 130, 141, 197, 231 Indijanci 53 Indijski porgram razvoja intenzivne poljoprivrede (India's Intensive Agriculture Development Program, IADP) 203 Indonezija 32, 38, 108, 130, 235, 277 Innotech, kompanija 74 Institut Novartis za otkria u poljoprivredi (Novartis Agricultu re Discovery Institute) 280 Institut za psihijatriju savezne drave New York (New York State Psychiatric Institute) 168 Institut za razvojne studije (Institute of Development Studies) 263 Institut za znanost i drutvo 75 Institut znanosti u drutvu (Institute of Science in Society) 226 International Nickel 165 Intervex, kompanija 284 IPRB 230, 231

K
Kadlec, Robert P. 285 Kaiser Wilhelm, Institut (KWG) 152, 154, 155 Kallmann, Franz J. 156, 167, 168 Kamboda 118 Kanada 38, 90, 91, 181, 244, 253, Kanadsko zdravstvo (Health Canada) 90 Kanarski otoci 180 Kantor, Mickey 95, 243, 245 Katolika crkva 124, 125, 284, 292

299

Katolika sluba za pomo (Catholic Relief Service) 275 Kellog's Corn Flakes, kompanija 281 Kenija 235, 276 Kennan, George 120 Kennedy, John 11, 186 Keynes, John Maynard 143 Kina 32, 38, 108, 188, 194, 231, 291 Kingjohn 30 Kissinger, Henry 12, 14, 16, 30, 41, 44,45, 102, 105-109, 111, 117, 119, 120, 123-126, 128-131, 133, 134, 136, 139, 166, 186, 187, 196, 198, 235, 241, 270, 290, 293 Kissinger Associates, tvrtka 16 Kolumbija 38, 130, 184 Komisija za porast stanovnitva i budunost Amerike 136 Komisija UN-a za zakon o prehrani UN-a 90 Konferencija UN-a o populaciji 124 Konvencija UN-a o biolokoj raznolikosti 232 Konvencija UN-a o suzbijanju i kanjavanju zloina genocida 289 Koordinacija britanske sigurnosti (British Securitv coordination, BSC) 180 Koordinacija za meuamerika pitanja (CIAA) 178, 179 Koordinator meuamerikih obavjetajnih poslvoa 45 Kostarika 235 Kraft Foods, kompanija 59, 243 Kraljevski medicinski fakultet, kanadski 90 Kreditna korporacija za kupnju robe Minstarstva poljoprivrede (Agricultural Department Commodity Credit Corporation) 118 Krizni odbor za ameriku trgovinu (Emergency Committee for American Trade) 243 Krueger, Roger 273 Kuba 165

L
Lachmann, prof. Peter 73 Lamont, Thomas 173 Last Trumpet Newsletter 290 Latinska Amerika 136, 178, 179, 181, 182, 185, 190, 195,241 Laviec, Jean Pierre 111 Lenjin 272 Leontief, Wassily 205, 206, 208, 218 Life 174 Lincoln, Abraham 218 Loftusjohn 182 Loma Senes 60 London 33, 43 Los Bahos 198 Lue, Henry 174 Lufhvafe 179 Lula, brazilski predsjednik 59 Lysol 251

M
Maarska 68 Magdalena, rijeka 184 Malavi 275 Malezija 235 Malthus 147, 157 Mann, Robert 226 Manning, Paul 180 MaoCeTung 124, 157 Marake 240 Maroko 240 Maryanski, James 88 Mason, Max 223, 225 McCarthy 159 McClintock, John 180 McGovern, George 110, 115 McHale, James 110 Meacher, Michael 10, 78 Meunarodna federacija za planiranje roditeljstva (IPPF) 135, 160, 164, 165 Meunarodna sjemenska federacija 273

300

Meunarodni centar za unaprjeenje kukuruza i penice (International Maize and Wheat Improvement Center, CIMMYT) 196 Meunarodni institut za istraivanje rie (International Rice Research Institute, IRRI) 198 Meunarodni institut za ivotne znanosti (International Life Sciences Institute) 78 Meunarodni monetarni fond (MMF) 17, 21, 31-35, 39, 40, 43, 47, 48, 50, 51, 127, 176, 182, 183,257, 276, 282 Meunarodni program za biotehnologiju rie (International Program on Rice Biotechnology, IPRB) 220 Meunarodni sindikat radnika prehrambene industrije 111 Meunarodni sud pravde u Haagu 290 Meunarodni ured za poljoprivredu 27 Meunarodno obiteljsko zdravlje 135 Meunarodno vijee za politiku trgovine hranom i poljoprivrede (International Food and Agricultural Trade Policy Council, IPC) 243 Mein Kampf 153 Meksiki odbor za ivot 283 Meksiki poljoprivredni program (Mexican Agricultural Program, MAC) 184 Meksiko 130, 178, 181, 189, 195, 196, 235, 283 Menem, Carlos 46, 49, 52, 57, 58 Mengele 155 Mengele, dr. Josef 154 Mesican American Development, korporacija 181 Microsoft, kompanija 290 Miller, dr. Margaret 87 Ministarstvo financija, ameriko 32, 42,47

Ministarstvo gospodarstva, argentin sko 48 Ministarstvo poljoprivrede, ameriko 11,25,30,58,75,81,82,93, 108, 118,202,216,218,222, 242, 243, 261, 266, 267, 269, 270,283, 280,290, Ministarstvo poljoprivrede, irako 22 Ministarstvo poljoprivrede, kotsko 63,64 Ministarstvo rada, ameriko 206 Ministarstvo vanjskih poslova, ameriko (State Department) 16, 25,27,44, 118-120, 140, 171, 177, 185, 186, 199, 234, 248, 262, 274, 282, 290 Ministarstvo zdravstva, brazilsko 134 Ministarstvo zdravstva, portorikansko 140 Mitsui & Co 243 Mobil, kompanija 189 Monsanto, kompanija 10, 15, 20, 21, 23, 24, 27, 29, 36, 49, 50-52, 5458, 60-62, 64, 72, 80-90, 92-97, 217, 232, 234, 243, 244, 249, 250, 251-255, 259-261, 265, 267271, 273-275, 277, 278, 290, 291, Montoneros, skupina 44 Moore, Hugh 165 Morgan, obitelj 174 Morris, kompanija 209 Mosher, Arthur 199 Mozopotamija 22 Mulford, David 46, 49 Muller, Hermann J. 152,164 Murdoch, Rupert 92 Mussolini 44

N
Nacionalna akademija znanosti, amerika 158 Nacionalni institut za zdravstvo (National Institute of Health, NIH) 82

301

Nacionalni institute za zdravlje djece i ljudski razvoj (National Insitute of Child Health and Human Development) 284 Nacionalni instituti za zdravlje (National Health Institutes) 284 Nacionalno sveuilite za obranu (National Defense University) 217 Nacionalno udruenje proizvoaa itarica i krmiva (National Grain and Feed Association) 113, 115 National Beef Packing, kompanija 217 National City Bank 173,181 National Securitv Council, NSC vidi: Vijee za nacionalnu sigurnost NATO 120 Natsios, Andrew 276 Nature 82 Nestle, kompanija 59, 243, 244, Network of Concerned Farmers 258 New York Times 162 Newmont Mining Co. 165 Nigerija 130, 136 Nikaragva 282, 283 Nixon, Richard 95, 99, 102, 110-112, 114-116, 118, 120, 123, 124, 133, 136, 186 Norplant, kompanija 158 Notestein, Frank 146, 162, 164 Nova ekonomska politika (New Economic Policy, NEP) 114 Novartis, kompanija 234, 250 NSSM 200 123, 125, 126, 128-134, 136, 137, 140, 142, 166, 190, 198,235,270,290 Niirnberg 151, 155 Njemaka 32, 152, 155, 179, 180, 291

Odbor za ekonomski razvitak (Committee for Economic Development) 114 Ohio, Dravno sveuilite 283 Okrugli stol amerikoga poslovnoga svijeta (US Business Roundtable) 242, 243 OMB Watch 214 OPEC 41 Operations Bootstrap 139, 140 Organizacija za hranu i lijekove 282 Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) 166,263 Orskov, Robert 72 Orwell, George 26, 74, 131, 284 Osborn, Frederick 142, 158-160, 162-164, 167, 168 Otvoreno sveuilite 75

P
RL. 480 106, 117-119, 186, Pakistan 130 Panama 179 Paragvaj 56 Pariki klub 31, 32 Pariz 151 Pariz, Ured Zaklade Rockefeller u 153 Parkins, Keith 251 Pax Americana 172 Pax Britanka 172 Pearce, William 112, 113, 116, 128, 129 PearlHarbor 171, 174, 184 Pengue, Walter 54 Pentagon 12, 15, 16, 182, 217, 250, 284, 286, 287 Peron, Juan Domingo 44 Peru 178 Phelps, Williard 269, 270 Pinochet, Augusto 43, 119 Pioneer Hi-Bred 189, 202, 217250, 255 Plan Amstutz 243, 246

O
O'Neill, Edward 185 Oaxaca 281 Observer 75

302

Poljoprivredni znanstveni institut (KARI) 261, 263 Poljska 32, 38, 171, 271, 277, 278 Pool, Doug 28, 29 Popenoe, dr. Paul Bowman 150, 153, 155 Populacijsko vijee 121, 143, 156, 158-160, 164-167, 178, 195, 283 Portoriko 139, 141 Potroai za svjetsku trgovinu (Consumers for World Trade, CWT) 243 Princeton, sveuilite 157, 163, 164, 167, 172, Privremena koalicijska uprava, CPA (u Iraku) 15, 16, 18, 19, 22, 23, 31,33,37 Proctor & Gamble, kompanija 143 Program za rekonstrukciju i razvoj irake poljoprivrede 25 Projekt ljudskog genoma 168 Projekt studija o ratu i miru (War and Peace Studies Project) 121 Prosilac 84, 85, 89, 93 "Protein for Life" (Protein za ivot) 60 Protokol iz Kvota 286 Prvi svjetski rat 14, 143, 171, 173, 176, Punte del Este 240 Pusztai, dr. Arpad 63, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 75, 78

Q
QUAD 244 Quantum, fond 50 Quayle, Dan 81

R
rBGH 84, 85, 86, 87, 89, 90, 91, 92, 93,95 RCA, kompanija 165 Reagan, Ronald 11, 30, 79, 80, 95, 96, 208, 210, 211, 222, 228, 240

Regal, Philip 225 ReProtect LLC 280 Republikanska stranka 95 ReVista 48 Rhoads, dr. Cornelius 141 RiceTec, kompanija 248, 249 Robno-kreditna korporacija 30 Rockefeller, braa 45, 136, 175, 190, 204 Rockefeller, Centar 180 Rockefeller, David 18, 40-43, 45, 46, 49, 102, 102, 105, 169, 177, 181, 207, 218 Rockefeller, John D. III. 102, 121, 123, 124, 136, 137, 139, 140, 146, 156-164, 166, 167, 169, 173, 177, 178, 195, 197, 208, 283 Rockefeller, John D. mlai 146,157 Rockefeller, John D. stariji 148, 155, 281 Rockefeller, Laurance 102, 166, 177, 184 Rockefeller, Nelson 44, 45, 100, 102105, 128, 139, 140, 169, 177-184, 185-187, 189, 190, 195, Rockefeller, obitelj 42, 54, 99, 133, 144, 145, 151, 165, 174, 177, 181, 183, 184, 186, 221 ,,223, 225 Rockefeller, Winthrop 102, 243 Rockefellerov institut za medicinska istraivanja 141 Rockefeller-Wallaceovo izvjee 183 Roosevelt, Franklin 45, 178, 180, 181, 183, 184 Roundup 51, 52, 60, 61, 62, 256, 261 Rovenskv, Joseph 180 Rowell, Andrew 68 Rowett, znanstveni institut 63, 64, 65, 66, 67, 68, 70, 71, 72, 78 RU-486 158 Ruckelshous, William D. 95 Rudin, Ernst 152, 156, 164, 167 Rumsfeld, Donald 16, 17, 95, 100 Rumunjska 38, 124

303

Rusija 17, 32, 117,291 Rusija, Staljinova 68 Rusk, Dean 186, 187

S
Sainsbury, lord 73, 76, 77 San Diego 279 Sanger, Margaret 147, 148, 149, 155, 159, 164 Santiago del Estero 55 Saunders, Walter B. 113 Savezna komisija za trgovinu (Federal Trade Commission, FTC) 209 Savezni institut za tehnologiju, vicarski 235 Savjetodavna skupina za meunarod no istraivanje poljoprivrede (Consultative Group of Interna tional Agricultural Research, CGIAR) 232 Savjetodavni odbor za meunarodni razvoj (International Development Advisory Board) 181 Schiff, Jacob 173 Schockley, William 162 Schwarzenegger, Arnold 265 Scowcroft, Brent 30, 134, 136, 139 Seaboard Corp., 51 Seed of Doubt 260 Seedquest 28 Sementes Agroceres, kompanija 188 Shapiro, Robert B. 268m 269 Shell, kompanija 189 Shiva, dr. Vandana 235, 236 Sinclair, Upton 209 Sirija 22 Skupina za predstavljanje tehnologije (Technology Presentation Group) 70 Skupina za studije o ratu i miru 171, 172, 175-178 Sluba za istraivanje poljoprivrede (Agricultural Research Service, ARS) 272 Smith,J. W. 116

Smith, Steven 237 Smithfield Foods, kompanija 211, 217,218 SmithKleinBeecham, kompanija 73 Soros 50 Sovjetski Savez 17, 33, 108, 120, 175, 194, 241 Sporazum o poljoprivredi (Agreement on Agriculture, AoA) 244, 246 Srbija 32 Sredinja banka, amerika 42, 103 Sredinja banka, iraka 36 St. Louis 50, 81 Staljin, Jozef 144, 157 Standard Oil, kompanija 136, 145, 173, 179, 181,207, 209, 246 Stanford, sveuilite 149, 162, 287 Stephenson, Sir William 180 Stoljee rata 12 Sueski kanal 43 SunGene, kompanija 23 Sunshine Project 285 Sussex, sveuilite 263 Sveindijski institut za medicinske znanosti 283 Sveuilite Rockefeller 141 Sveuilite Vermont 86, 87 Svjetska banka 40, 75, 127, 165, 176, 182, 198, 218,232,257,276, 282, 283 Svjetska konferencija o hrani 107, 108, 110, 111 Svjetska trgovinska organizacija 23, 25, 232, 238-240, 242-249, 252, 279, 282, 290 Svjetska zdravstvena organizacija 282-284 Swift, kompanija 209, 217 Syngenta, kompanija 10, 50, 232, 237, 243, 249, 250, 253, 255, 267, 269, 277, 280, 290

ababi 36 kotska 63, 71

304

panjolska 38 vicarska 180

T
Tajland 130,235 Taylor, James 142 Taylor, Michael R. 87, 88 Teksako sveuilite A&M 27 Tenerife 180 Thatcher, Margaret 46, 79, 208 The Business Journal 27, 28 The Economist 214 The Future of Human Hereditry: An Introduction to Eugenics in Modem Society 163 Thejungle 209 The Lancet 72-74, 237, 284 The Passing of the Great Race 153 The Pivot of Civilization 149 The Second American Revolution 208 Tigris 22 Time 109, 174 Tora Bora 12 Trei Reich 68, 154, 223 Trilateralna komisija 103, 104, 105 TRIPS 232, 245, 247, 248 Truman, Harry S. 180, 181, 185 Turner, Ted 290 Turska 130 Twain, Mark 263 Tyson, korporacija 217

Unilever, kompanija 244 United Fruit, kompanija 180 Uppsala, sveuilite 283 Uprava za hranu i lijekove 256 Uprava za hranu i lijekove (Food and Drug Administration, FDA), 82, 87-93 Ured za istraivanje eugenike 169 Ured za prevenciju, pesticide i toksine supstance (u EPA-i), 96 Ured za strateke slube (Office of Strategic Services, OSS) 206 Urugvaj 57, 240 US Rice Council: vidi: Ameriko vijee za riu US Steel, kompanija 173 US Sugar, kompanija 165 USAID 202,234,274-276

V
Vance, Cyrus 186, 187 Velika Britanija 11, 24, 43, 46, 70, 71,74, 77, 114, 131, 179, 180 Veneman, Ann 29, 30, 95 Venezuela 45, 178, 184, 189, 190, 291 Versajski sporazum 171 Videla, general 43 Vijea za istraivanje drutvenih znanosti (Social Science Research Countil) 146 Vijee sigurnosti UN-a 36 Vijee za inozemne odnose (Council on Foreign Relations, CFR) 102, 103, 121, 133, 171, 172, 174, 176, 177, 186 Vijee za nacionalnu sigurnost (National Securitv Council) 13, 134, 282 Vijee za razvoj poljoprivrede (Agricultural Development Council) 142, 195, 198, 199 Vijee za trino natjecanje (Council on Competitiveness) 81

U
Udruga potroaa (Consumers Union) 92 Udruenje lijenika i veterinara, kanadsko 90 Udruenje za dragovoljnu kirurku kontracepciju 135 Udruenje za zemlju (Soil Association) 258 Ujedinjeni narodi (UN) 24, 75, 106, 110, 119, 176, 182, 183,221,289 UNESCO 143

305

Vijetnam 99, 117, 118, 235, 250252, 280 Vijetnamski rat 99, 101, 117, 118, 250 Volcker, Paul A. 42, 103 von Verschuer, Otmar Freiherr 154156, 159, 167, 168 Vrhovni sud, ameriki 31, 96, 150, 151, 173,209,249,254

W
Wagner, dr. Gerhard 149 Wall Street 71, 115, 172, 186 Vvallace, Henry A. 183,202 Wal-Mart 217 Wambugu, dr. Florence 261, 262 Warburg, Paul 173 Watergate 124 Watson, Jack 96 Weaver, Warren 223, 224, 225 Webb-Pomereneov zakon 173 Weimarska Republika 47 Williams, Albert 112 Williamsburg 158 Williamsova komisija 114 Williams-Pearceovo izvjee 113 Wilson, kompanija 209 Wilson, Woodrow 173, 176 Winrock International, kompanija 243 World Wide Wheat Company (WWWC) 27 W T 0 28 WWWC 28

Y
Yale, sveuilite 172 Yom-kipurski rat 12 Yungas, pokrajina 61

Zajedniko europsko trite 116 Zaklada brae Rockefeller 102,133, 143 Zaklada Carnegie 143 Zaklada Ford 143, 198, 199, 202, 203, 206, 210, 279, 282, 283, 290, Zaklada Gates 290 Zaklada Pew 38, 39 Zaklada pionira (Pioneer Fund) 161, 162 Zaklada Rockefeller 37, 82, 102, 104, 124, 129, 142-146, 151-156, 158, 148, 150-154, 161-163, 172, 179, 184, 186-190, 194, 195, 198, 199, 202, 205, 206, 209, 210, 218, 219, 221-237, 239, 248, 253, 257, 268, 270, 271, 279, 282, 285, 290, 292 Zaklada za nacionalnu genetiku u SAD-u 75 Zaklada za ouvanje (Conservation Foundation) 166 Zakon o farmama 218 Zakon o reformi trgovine (Trade Reform Act) 117 Zakon o sjemenu 56 Zakon o sterilizaciji 153 Zakon o itu 114 Zaljev Tonkin 11 Zambija 275, 276 Zapadna Europa 40 Zeneca, kompanija 76 Zimbabve 235, 275 Znanstveno vijee za istraivanje biotehnologije i biologije (Biotechnological and Biological Science Research Council), BBSRC 76, 77

eneva 23, 239

Z
Zajednika (europska) poljoprivredna politika (CAP) 113, 117,242

306