Professional Documents
Culture Documents
Seminarski rad
EKONOMINOST
Mentor: Prof. dr. Dobrosav Radovanovic Asistent: mag. Dijana Grahovac 1130/09
SADRAJ
1.Uvod ...........................................................................................................2 2.Pojam i znaenje ekonominosti..................................................................3 3.Izvori ekonominosti..................................................................................4 4.Mjerenje ekonominosti..............................................................................7 5.Mjerenje ekonominosti pojedinih elemenata radnog procesa, dijelova preduzea i uinak i uporeivanje ekonominosti ........................................9 6.Provoenje principa ekonominosti............................................................11 7.Primjeri ekonominosti iz prakse................................................................11 8.Zakljuak.....................................................................................................14 9.Literatura ....................................................................................................15
1.UVOD
Uspjenost poslovanja moe se definisati sa razliitih stajalita (ekonomsko, tehniko, umjetniko...), pa u zavisnosti od toga moe se vrednovati uspjenost poslovanja. Tako npr. s ekonomskog aspekta, ekonomist e smatrati da je preduzee ostvarilo cilj svog poslovanja ako je ostvarilo povoljan ekonomski uspjeh, tj. odnos izmeu rezultata reprodukcije i ulaganja koja su bila nuna za njegovo ostvarenje. Da bi preduzee taj cilj ostvarilo (to vei uspjeh u svom poslovanju), treba poslovati u skladu s privrednim principima, a da bi ocijenilo taj uspjeh, treba primjeniti odgovarajuu metodiku mjerenja. Da bi se osigurala uspjenost poslovanja preduzea, potrebno je provoditi i mjerilima pratiti ostvarenje privrednih naela poslovanja, a time i ostvarenje uspjenosti poslovanja preduzea. U ekonomskoj literaturi razmatraju se 3 osnovna ekonomska mjerila uspjenosti poslovanja: produktivnost, ekonominost i rentabilnost.
uspjenosti meusobno usporede: planskim usporeivanjem usporeuju se ostvareni i unaprijed predvieni pokazatelji, vremenskim usporeivanjem usporeuju se ostvareni pokazatelji u odreenom vremenskom periodu i ostvareni pokazatelji poslovanja u baznom ili nekom drugom prethodnom razdoblju. Ekonominost kao jedan od ekonomskih principa reprodukcije predstavlja tenju preduzea da se ostvari odreena vrijednost uz minimalno troenje sva 3 elementa reprodukcije (sredstava za rad, predmeta rada i rada). Ovaj princip predstavlja istovremeno tenju preduzea da se odreena proizvodnja ostvari sa to manjim troenjem elemenata proizvodnje. Ta troenja se posmatraju kao naturalno troenje (u vidu fizikih utroaka materijala, sredstava za rad i radne snage) i finansijskog troenja(u vidu trokova materijala, sredstava za rad i radne snage). Prema tome ekonominost se moe posmatrati kao naturalno izraena ekonominost i kao finansijski izraena ekonominost odnosno ekonominost predstavljena trokovima.
Pod ekonominou se obino podrazumijeva stepen tedljivosti u ostvarivanju rezultata, a izraava se kao odnos izmeu outputa i inputa1. Ovaj princip je mjerilo uspjenosti poslovanja. Izraava se kao odnos izmeu ostvarenih rezultata i koliine rada, predmeta rada, sredstava za rad i tuih usluga potrebnih za njihovo ostvarenje.
1
Inputi-faktori proizvodnje(sredstva za rad,predmeti rada i radna snaga) , Outputi- gotovi proizvodi ili usluge odnosno rezultati proizvodnje
Djelovanje ekonomskih zakona prisiljava i stimulie preduzea da ostvare ciljeve poslovanja uz istovremeno to manje trokove. Ekonominost pokazuje u kojoj se mjeri postiu poslovni ciljevi i u kojoj se mjeri tede potrebni resursi za njihovo ostvarivanje. Ekonominost je zahtjev da se dati obim proizvodnje ostvari sa minamalnim trokovima, odnosno da se sa datim trokovima maksimizira obim proizvodnje. Ekonominost preduzea prije svega zavisi od produktivnosti inputa, ali i od cijena inputa a naziva se jo i ekonomska (trokovna efikasnost). Da bi se moglo uticati na kvalitet ekonomije potrebno je mjeriti udio pojedinih elemenata na ekonominost poslovanja. Najbolji se rezultat postie optimalnom kombinacijom svih elemenata. Npr: u praksi se ljudski rad esto zamjenjuje mainskim, to uslovljava smanjenje trokova rada (plate radnika) i poveanje trokova sredstava za rad (amortizacija, odravanje i osiguranje srestava i sl.). Proizvodno-tehniki efikasna kombinacija inputa omoguava da se zadri isti obim prizvodnje bez smanjenja koliine bilo kojeg inputa, a samo 1 od tih kombinacija je istovremeno i ekonomski efikasna ili optimalna, jer omoguava da se dati obim proizvodnje proizvede sa minimalnim trokovima ili da se sa datim trokovima proizvede maksimalni obim proizvodnje. min UT = CLL + CKK za dato: Q = f (L, K) ili max Q = f (L, K) CL cijena rada CK cijena kapitala Q OP(obim proizvodnje) za dato: UT = CLL + CKK ,gdje je: UT ukupni trokovi
Q = f (L, K) ukupan proizvod ili proizvodna funkcija preduzea K koliina kapitala L koliina rada
3. Izvori ekonominosti
Razlikujemo interne i eksterne izvore ekonominosti. Interni izvori nastaju kao rezultat poveanja veliine kapaciteta, veliine preduzea i optimalne iskoritenosti kapaciteta. Poznavanje internih izvora vano je za definisanje konkretne strategije i strategije rasta
preduzea. Eksterni izvori su rezultat utede u trokovima zbog dejstva faktora iz okruenja i vani su za odluku o lokaciji preduzea zbog moguih uteda. U interne izvore ekonominosi spadaju:
proizvodno-tehnike ekonomije prodajno-marketinke ekonomije ekonomije nabavke ekonomije skladitenja i transporta upravljake ekonomije finansijske ekonomije ekonomije zbog redukcije rizika i neizvjesnosti ekonomije irine
Proizvodno-tehnike ekonomije predstavljaju smanjenje prosjenih trokova usljed poveanja veliine kapaciteta ili veliine preduzea, a izvori su: Ekonomija rada u uslovima prevelikog obima, zbog podjele i specijalizacije rada, uteda u vremenu i skraenja procesa rada zbog efekata uenja. Tehnika ekonomija kao degresija prosjenih FT (fiksnih trokova) zbog poveanja obima proizvodnje ili veliine preduzea, a izvori su: nedjeljivost kapaciteta, trokovi instaliranja kapaciteta, trokovi izgradnje, promjene asortimana i sl. Ekonomija zaliha (odreivanje optimalnog nivoa zaliha za odravanje kontinuiteta proizvodnje i smanjenje trokova skladitenja i odravanja zaliha i sl. ) Prodajno-marketinke ekonomije predstavljaju smanjenje prosjenih trokova usljed uteda u trokovima prodaje i marketinga, a izvori su: ekonomija reklame i promocije (smanjenje trokova reklame i promocije zbog poveanja veliine prodaje na tritu). Ekonomije nabavke predstavljaju smanjenje prosjenih trokova usljed ekonomisanja u nabavci, a izvori su: ispitivanje izvora ponude i izbor dobavljaa, dugoroni aranmani sa dobavljaima (da li koristiti posrednike ili ne), optimalna koliina nabavki i mogui popusti, pouzdanost i smanjenje zavisnosti nabavki i sl.
Ekonomije skladitenja i transporta predstavljaju smanjenje prosjenih trolova usljed poveanja veliine preduzea, a izvori su: nedjeljivost kapaciteta skladita, poveanje postojeeg skladita (sprat, nivo i sl.), odnos povrine i zapremine skladita i veliine ulaganja, korienje sopstvenih transportnih sredstava, udaljenost i sl. Upravljake ekonomije predstavljaju smanjenje prosjenih trokova usljed smanjenja tro.upravljanja, a izvori su: podjela i specijalizacija upravljanja, primjena naunih metoda i tehnika upravljanja, i automatizacija upravljanja. Finansijske ekonomije predstavljaju smanjenje prosjenih trokova zbog ekonomisanja izvorima finansiranja (krediti, akcije i sl.). Ekonomije zbog smanjenja rizika i neizvjesnosti uglavnom postoje kod velikih preduzea, a mogui rizici su: trini rizik zbog promjene uslova na tritu, tehnoloki rizik zbog brzih promjena tehnologija, rizik zbog promjene cijena inputa, politiki rizik zbog promjene vlasti ili dravne politike. Ekonomije irine su rezultat niih trokova proizvodnje vie proizvoda nego kada bi se oni pojedinano proizvodili u posebnim preduzeima i to zbog korienja komplementarnih znanja. U eksterne izvore ekonominosti: Cijena inputa- nagla promjena cijena inputa znaajno utie na ekonominost. Ekonomija gustine- uteda zbog vee koncentracije potroaa na nekom geogr. podruju, to je rezultat privrednog razvoja, urbanizacije, vee teritorije i sl, a prednosti su: satelitska preduzea, vei izbor r.s., bolje obrazovanje, bolja komunikacija, laki transport i sl. Osobine okruenja: prema brzini promjena moe biti: stabilno i nestabilno, prema vrsti faktora: interni i eksterni, a prema broju faktora: jednostavno i sloeno.
4. Mjerenje ekonominosti
Razlikujemo naturalno i vrijednosno mjerenje ekonominosti. Ako koristimo naturalni metod ekonominosti, ekonominost se moe izraunati na nain da se ostvareni uinak i utroeni elementi radnog procesa stave u odnos.
e=
Q T
Ekonomski sadraj ekonominosti je odnos izmeu vrijednosti proizvodnje i trokova. Rezultat tog odnosa nazivamo stepenom ili koeficijentom ekonominosti.Vei koeficijent ekonominosti znai veu ekonominost elemenata radnog procesa. Koeficijent moe biti:
e>1 -poslovanje je ekonomino e<1 -poslovanje je neekonomino e=1 -poslovanje na granici ekonominosti
Koeficijent ekonominosti je vrlo vaan indikator kretanja ekonominosti, ali on dobija na vanosti ukoliko se poredi sa planiranim koeficijentom, s osvarenim koeficijentom u drugom preduzeu, vremenskom periodu i sl.2 Moe se koristiti i formula reciprone ekonominosti tj. tedljivosti i tada izraunati koeficijent znai stepen tedljivosti ili prosjeni utroak elemenata radnog procesa po jedinici uinka.
re =
T Q
Preduzea mogu ekonominost mjeriti vrijednosnim pokazateljima. Pri vrijednosnom mjerenju ekonominosti potrebno je naturalno iskazane uinke i utroke elemenata radnog procesa preraunati iz naturalnog u vrijednosni izraz. To se ini odgovarajuim cijenama.
e=
2
re =
Kada se uinci i utroci mnoe sa cijenama, umjesto uinaka se dobije vrijednost proizvodnje, a umjesto utroaka elemenata radnog procesa- trokovi.
Poveanjem koliine uinaka uz nepromijenjene trokove Ostvarenjem veih prodajnih cijena proizvoda i usluga Smanjenjem koliine elemenata radnog procesa (smanjenje kvara, loma, rasipa materijala, izradi i kontroli normativa utroaka sirovina i materijala i sl.)
Poveanje ekonominosti se temelji na zahtjevu tedljivosti i na zahtjevu maksimizacije profita. Vrijednost uinaka i trokova se moe izraziti po stvarnim (tekuim) i stalnim cijenama. Ako se vrijednost uinaka i trokova izrazi u stvarnim cijenama, mjerenje ekonominosti ima naglaeno vrijednosno obiljeje jer se ekonominost ne mijenja samo zbog uticaja promjene koliine uinaka i utroaka elemenata radnog procesa nego i pod uticajem promjene cijena.
e= C TR = T TC
Vrijednosno izraena ekonominost predstavlja odnos izmeu prihoda i trokova. Mjerenje ekonominosti na temelju stvarnih cijena predstavlja sveobuhvatno mjerenje ekonominosti, jer postignuti stepen ekonominosti ne mora biti rezultat samo unutranjih napora radnika nego i rezultat djelovanja trita. Ako se pri preraunavanju uinaka i utroaka iz naturalnog u vrijednosni izraz uzimaju stalne cijene, mjerenje ekonominosti sadrava oznaku koliinskog mjerenja jer se iskljuuje uticaj bilo kakve promjene cijena na meusobni odnos vrijednosti uinaka i trokova.
e= kol.u . staln e _ cijene utroeni elem enti staln e _ cijene _
Izraunati koeficijent ekonominosti moe posluiti kao realna informacija za sagledavanje stepena unutranjih napora radnika u ostvarivanju ekonomije poslovanja preduzea i njegovih organizacijskih dijelova. Takvo mjerenje ekonominosti prua podatke o tedljivom (ekonominom) koritenju elemenata radnog procesa. Tako izraena ekonominost:
prua sliku napora radnika u odnosu na prethodni period slui za provjeravanje planskih zadataka preduzea3
5. Mjerenje ekonominosti pojedinih elemenata radnog procesa, dijelova preduzea i uinak i uporeivanje ekonominosti
Posebno znaenje za ostvarenje vee ekonominosti ima parcijalno mjerenje ekonominosti. Pritom treba imati u vidu da je ukupni rezultat uinak:
3
Vie elemenata radnog procesa (rada, predmeta rada, sredstava za rad, tuih usluga), Vie organizacijskih jedinica (pogoni, sektori, odjeljenja i sl.), Razliitog asortimana uinaka (razliite usluge)
Todorovi Zdravko, Mjerila uspjenosti poslovanja, online predavanja
10
Iz toga slijedi da se ekonominost moe mjeriti parcijalno, i to posebno za: troenje pojedinih elemenata radnog procesa, pojedine organizacijske jedinice, poslovne funkcije, pogone i sl., pojedine uinke. Mjerenjem djelimine ekonominosti e se dobiti detaljnija obavjetenja o voenju poslovne politike. Dakle, dolazi se do saznanja o ekonominosti troenja pojedinih elemenata, te o ekonominosti pojedinih dijelova i pojedinih uinaka. Na temelju izraunatih koeficijenata ekonominosti preduzee moe na vrijeme preduzeti mjere za otklanjanje eventualne slabosti. Na temelju koeficijenata ekonominosti mogue je usporeivanjem pouzdano ocijeniti kvalitet ekonomije poslovanja. Potrebno je ostvarenu ekonominost usporeivati u odnosu na plan u razliitim vremenskim razdobljima, u odnosu na srodna preduzea, odnosno s prosjekom grupe preduzea i sl. Mora se voditi rauna o uticaju koji na ekonominost imaju koliinske promjene i promjene cijena. Ostvarena ekonominost se moe usporeivati sa planovima. Potrebno je odvojeno posmatrati uticaje koji dolaze kao posljedica koliinskih promjena i uticaja koji nastaju zbog promjena cijena, pa se zato izraunava: planirana ekonominost, ostvarena koliinska i vrijednosna ekonominost. Preduzee na osnovu izraunate koliinske ekonominosti istrauje i kontrolie izvrenje internih zadataka, dok se na osnovu vrijednosne ekonominosti ocjenjuje kakav je odnos izmeu ostvarene koristi i uinjenih rtava, to je zapravo posljedica ne samo zalaganja radnika ve i uticaja vanjskih uslova privreivanja, a naroito promjene trinih cijena4. Vremenskim usporeivanjem ekonominosti moe se dati ocjena dinamike ostvarene ekonominosti u preduzeu. U procesu proizvodnje se uinci i utroci mijenjaju pod uticajem raznih faktora (obim proizvodnje, asortiman proizvodnje, cijena inputa i dr.). Rauna se dinamika ukupne i djelimine ekonominosti, ali ako su rjeenja razliita preduzee treba pristupiti analizi uzroka te situacije. Uporeuje se ekonominost poslovanja razliitih preduzea. Pomou indeksa ekonominosti poslovanja (koji su iskazani stavljanjem u odnos ekonominosti pojedinih preduzea) moe se
11
doi do zakljuka kakva je ekonominost pojedinog preduzea u odnosu na ostala preduzea u odreenoj privrednoj grani.
www.fthm.hr/e-student/files/sivanov/ekonominost_i_rentabilnost.ppt
e= Q T
12
000, uz isto toliko trokova, a u treem tromjeseju vrijednost noenja je iznosila 140 250 KM, a trokovi su bili 150 000 KM. Izrainati koeficijent ekonominosti za sva tri perioda! Ekonominost se izraunava po formuli: a) Prvo tromjeseje e1 = 150 000 / 120 000 = 1,2 PODUZEE POSLUJE EKONOMINO b) Drugo tromjeseje e2 = 170 000 / 170 000 = 1 PODUZEE POSLUJE NA GRANICI EKONOMINOSTI c) Tree tromjeseje e3 = 140 250 / 150 000 = 0,935 PODUZEE POSLUJE NEEKONOMINO
Primjer 2.6 Preduzee je ostvarilo sljedee poslovne rezultate: 1. proizvedeno 400 tona proizvoda 2. Normativ utroka po toni: - 400 kg sirovine A po cijeni od 0,5 KM/kg - 800 kg sirovine B po cijeni od 0,35 KM/kg - ostale sirovine i materijali 98 KM/kg - elektrina energija 320 kWh po 0,80 KM/kWh 3. Ostali trokovi 203.200 KM 4. Proizvodi su prodati po cijeni od 1.500 KM/tona
6
13
Izraunati ekonominost preduzea! E = C/T C = Cq x Q = 400 x 1.500 = 600.000 KM T =? 400 x 0,5 x 400 tona = 80.000 KM
320 x 0,8 x 400 tona = 102.400 KM Ostali trokovi = Ukupni trokovi = 203.200 KM 536.800 KM
Primjer 3.7 Preduzee je u I polugoditu ostvarilo prihod od 319.200 KM a u II polugoditu prihod od 420.000 KM. Trokovi u I polugoditu su iznosili 240.000 KM a u drugom 300.000 KM. Prodajne cijene u II polugoditu su bile 10 % vie a nabavne 2 % nie. ekonominost po stalnim cijenama! CI = 319.200 KM, TI = 240.000 KM CII = 420.000 KM. TII = 300.000 KM
7
Izraunati
14
Prodajne cijene u II 10 % vie a nabavne 2 % nie EI, EII =? EI = CI / TI = 1,33 KM C/ KM T EII = CII / TII = ?
CII = 420 .000 x100 100 +10
= 381.818,18 KM TII =
8.ZAKLJUAK
U preduzeu je potrebno vriti stalnu analizu ekonominosti, a ta analiza se zasniva na prihodima i rashodima. Kod analize prihoda potrebno je ispitati promjene nastale u prihodima, odnosno utvrditi faktore koji utiu na njihovu visinu. Ti se faktori odnose uglavnom na promjene u cjenama i koliinske promjene koje nastaju pod uticajem kapaciteta i stepena zaposlenosti te intenziteta uinaka. Rashodi od kojih u velikoj mjeri zavise prihodi moraju se tahodje analizirati i utvrditi. Dakle, prihodi trebaju da su vei od rashoda da bi preduzee poslovalo ekonomino.
15
9.LITERATURA
Nikoli Nenad, Popularni ekonomski rjenik, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo, 1973. Todorovi Zdravko, Mjerila uspjenosti poslovanja, online predavanja unji-Beus Mira;Berberovi efkija, Ekonomika preduzea, Svjetlost, Sarajevo 2005 http://ef.unze.ba/prezentacije.html( Ekonomika preduzea-nastavni material) www.efbl.org/upload/43436-Tacka%20ekonomicnosti-2008-12-04.PPT www.fthm.hr/e-student/files/sivanov/ekonominost_i_rentabilnost.ppt
16