Predrag Solomun GETALT: I BI CJELINA

Priroda nije ni jezgro ni ljuska; ona je sve u isti mah. Johann Wolfgang von Goethe

Getalt psihologija je veoma utjecajan pravac u psihologiji koji se razvio u dvadesetom stoljeu i u velikoj mjeri omoguio daljnji razvoj psihologije kao relativno mlade naune discipline. Getaltisti su razjasnili znaajne procese opaanja i ponudili teoriju koja je dopunila shvatanje da opaaji nastaju kao posljedica naeg iskustva, te da su psiholoke pojave organizirane, nepodijeljene cjeline. Da bismo bolje razumjeli procese opaanja, organiziranja osjeaja u opaaje, potrebno je da prouimo pitanja kojima su se bavili ovi psiholozi. Neka od tih pitanja su principi organizacije drai, odnosa figura i pozadina kao i pogled getaltista na uenje. Fascinantni nalazi eksperimenata getaltista, koji su nam otkrili glavne principe organiziranja opaanja i miljenja, su morali utjecati i na nae shvatanje fenomena umjetnosti, a posebno bih ovdje istaknuo vizualnu percepciju u statinim umjetnostima, te stvaranje, na vremenskoj osnovi, jasnih cjelina koje nastaju u postupku montae pojedinanih kadrova u filmskoj umjetnosti od razliitih elemenata nastaje nova cjelina koju kao takvu i opaamo. PRETEE GETALT PSIHOLOGIJE Problem odnosa forme i sadraja se nije smatrao jednim od bitnih u tradicionalnoj psihologiji, premda ga se doticala jo dok se razvijala u okviru filozofije. Jo su grki mislioci esto isticali odnose, naine ili organizaciju, od kojih su mnogi kritizirali tendenciju da se otkrije praosnovna graa od koje je svijet sazdan i istraivali su zakone organiziranja, princip sinteze ili reda. Pitagorejski odgovori su bili najuspjeniji, te je matematiko pristupanje problemu strukture ili organizacije stajalo u najplodonosnijoj i dinamikoj opoziciji prema raznovrsnim tipovima atomizma i elementarizma. Platonizam, pak, sadri mnoge stavove koji se mogu uzeti kao kameni temeljci Getalt teorije. U modernim vremenima postoje brojna tumaenja znaaja cjeline. Hartley je ukazivao na to da ukusi i mirisi ne samo to mogu biti tako kombinirani da daju nove kvalitete, ve mogu biti tako izmjeani da se originalni elementi vie uopte ne mogu opaati. Elementi bukvalno nestaju iz vida. Henri Bergson na poetku 20.stoljea smatra da perceptualna cjelina koju doivljavamo u zvjezdanoj noi obuhvaa integraciju svega, od zvijezda koje

promatramo do modanih procesa koji se tad odvijaju. Ernst Mach je predstavio koncept prostornih i vremenskih formi. Krug emo vidjeti kao krug bez obzira da li je veliki, mali, aren... Austrijski filozof Christian Freiherr von Ehrenfels, koji se smatra direktnom preteom teorije getalta, je 1890.godine iznio miljenje da se melodije sastoje svakako od jo neeg, osim sekvenci tonova , poto oigledno ovjek pjeva i razaznaje melodiju u drugim kljuevima. On je zakljuio da pored i iznad raznih senzorikih primjesa moraju postojati I kvantitete kojima se organiziraju forme, pa je iskovao izraz kvaliteta forme (Gestaltqualitt) da bi opisao ono to melodija, slika ili sonet posjeduju, a to nije dano u komponentama tonova, boja i rijei. Time se Von Ehrenfels smatra zaetnikom naziva Getalt u psihologiji. TEORIJA GETALTA Getalt psihologija nastaje dvadesetih godina 20. stoljea u klimi dominacije elementarizma, upravo kao njegova negacija i pravi revolucionarni zaokret u psihologiji opaanja i miljenja. Konstituirana je u okviru neokantovskog filozofskog drutva u Njemakoj, u duhu tradicionalnih veza evropske psihologije i filozofije. Osnovana je od strane Maxa Wertheimera (inae uenika Von Ehrenfelsa) i predstavlja jedan od najutjecajnijih psiholokih pravaca dvadesetog stoljea. Veliki doprinos getalt psihologiji dali su i Kurt Koffka i Wolfgang Khler. Sama rije getalt (gestalt njemaki) znai jedinstvena cjelina, forma, i u veini jezika se toliko odomaio da se vie ne prevodi (kod nas se negdje spominje izraz Psihologija forme). Geltatisti govore o organiziranju osjeaja u opaaje neposredno i spontano. Zbog toga mi opaamo neku cjelinu umjesto proste skupine taaka i linija. Sve to biva opaeno mora prije toga biti oformljeno po posebnim principima raspodjele sila. Nae opaanje je organiziranje smisaonih predmetnih cjelina, a njih omoguuje upravo forma. Forma, oblik, nije neto to samo posreduje, niti je to posebni, paralelni kolosijek u odreenju objekta, ona je odredilac saznajne sudbine objekta. Iako se ova psihologija nije izdvojila kao zasebna nauka njen utjecaj je bio izuzetno veliki. Max Wertheimer je razvijao koncepciju unakrsnih procesa u mozgu, dinamino meudejstvo raznih kortikalnih ekscitacija koje prate dva nadraaja. Po njegovom miljenju postoje i dva zakona, zakon svojstva sastavnih dijelova (zakon lanstva) i zakon prgnanza (dobrote) to je
dinamian atribut samoispunjenja, sutinski u svim strukturalnim cjelinama. Proces miljenja je vie od svega zanimao Khlera u usporedbi ljudi i majmuna. On je

teio da dokae kako majmuni, ne manje nego ljudi, dolaze odmah do rjeenja procesom integracije ili sagledavanja, u kojima se ne nie serija odvojenih putokaza, ve integriran sistem putokaza, kao jedinstven odgovor. Proces miljenja je zanimao i Koffku kada se prvi puta upustio u to da shvati pedagoku psihologiju kao sukcesivnu realizaciju nivoa kompleksnosti,
2

izrastajui iz sposobnosti individue da se stalno kree ka viim integracijama, a ne da prosto u djeliima dolazi do trenutnog odgovora. Svakako najznaajniji za uvoenje getalt psihologije u ostale aspekte psihologije su Kurt Lewin i Kurt Goldsten. Kurt Lewin je kreirao tipoloku teoriju koja objanjava ljudsku dinamiku i koja u obliku mape predstavlja ivotni prostor osobe. Ta mapa predstavlja potrebe, elje i ciljeve kao i strelice koje pokazuju pravac i snagu tih sila. Kurt Godsten je razvio teoriju o modanim funkcijama zasnovanu na istraivanju koje je pokazalo da ljudi kojima je dio mozga oteen naue da koriste druge dijelove mozga da nadoknade oteeni dio. Svoju teoriju je proirio na cio organizam i uveo pojam samo-aktualizacije. Izvrio je znaajan utjecaj na neke mlae psihologe . Do tridesetih godina prolog stoljea Getalt pokret je bio uvren u Njemakoj i SAD-u. Rudolf Arnheim je uveo getalt teoriju u ispitivanje linosti, pokazujui da fragmenti rukopisa, sa raznim kljuima za koje se pretpostavljalo da mogu biti upotrijebljeni u procjenjivanju individue, u strari ne slue nikako toj namjeni, a ipak itav takav rukopis moe donekle osposobiti, ak i naivnog promatraa, da kae koji je iz grupe rukopisa ispisala odreena linost. Sredinom tridesetih godina getalt-psihologija je postala kompletan sistem i u svima vanijim oblastima i problemima psihologije preuzimala je predifiniranje u skladu sa teorijom forme. Ove doktrine su prodirale do psihijatrije i pedagogije, antropologije i sociologije, te do umjetnosti. Uenje Getalt psiholozi su se posebno interesirali za uenje. Jedna od stvari koje su primjetili jeste da mi ne uimo uvijek doslovno sadraje ispred nas ve pamtimo veze izmeu njih. Getaltisti vjeruju da je vano da o problemu mislimo kao o cjelini. Max Wertheimer je smatrao da postoje dva naina rjeavanja problema. Prvi nain je produktivno miljenje ili rjeavanje problema uvianjem. Ovaj nain miljenja obuhvata rjeavanje problema prepoznavanjem getalta (cjeline) ili pomou organizacijskih principa. Najpoznatiji primjer ovakvog uenja je impanza, Sultan. Pred njega su stavljani razni praktini problemi, uglavnom tipa kako dohvatiti bananu. U jednom zadatku kao materijal je dobio dva tapa razliite irine. Poslije odreenog vremena, razmiljanja, impanza je naglo skoio, krenuo pravo prema tapovima i spojio ih ime je dobio duinu dovoljnu za dohvatanje banane. Drugi nain rjeavanja problema je reproduktivno miljenje. Ono obuhvata rjeavanje problema pomou naeg iskustva i onoga to nam je ve poznato. Kada se osobi zada neki problem i elementi kojima je problem mogue rjeiti ta osoba e prije svega analizirati svaki dati element. Utvrdit e njihovu strukturu i svrhu i na osnovu onoga to ve zna o predmetima i ranijeg iskustva povezati ih tako da dobije rjeenje problema.
3

Getalt terapija Getalt terapiju je razvio Fritz Perls. U stvari, bolje je rei da je Perls razvijao Getalt terapiju jer je on nije smatrao zavrenim proizvodom u vrijeme kada je umro. Njegovo miljenje bilo je evolutivno, ba kao to je bilo i revolucionarno. Kao to je vjerovao da osoba nikada ne zavrava svoj razvoj tako je gledao i na svoje procese teoretske formulacije. Osnovne teoretske komponente pretpostavke o ovjeku bi se mogle saeti u nekoliko teza: ovjek je cjelina i ta cjelina su: tijelo, osjeanja, misli. ovjek je sredina u kojoj ivi i ne moe se shvatiti van nje. ovjek je vie proaktivan nego reaktivan. On odreuje sopstvene reakcije na spoljanje i proprioceptivne stimulanse. ovjek je sposoban da bude svjestan svoje osjeajnosti, svojih misli, osjeanja i opaanja. ovjek je pomou svoje samosvjesnosti sposoban da pravi izbor i stoga je odgovoran za svoje prikriveno i oigledno ponaanje. ovjek posjeduje ono to je nuno da bi ivio efektno i da se oporavi oslanjajui se na sebe samog. ovjek doivljava sebe samo u sadanjosti. Prolost i budunost doivljava u sadanjosti samo kroz sjeanja i predvianja. ovjek sutinski nije ni dobar ni lo. Psiholoko prouavanje Getal psihologija sadri nekoliko teorijskih i metodolokih principa koji se odnose na pristup psiholokom prouavanju. Teorijski principi su: - Princip totaliteta, koji kae da po prirodi uma svaka komponenta mora biti razmotrena kao dio sistema ili dio dinamikih veza, - Princip izomorfizma, koji govori o postojanju slinosti izmeu getalt principa i aktivnosti mozga prilikom opaanja. Pri tom postoje odreene mape uma koje imaju istu strukturu kao i samo iskustvo. Metodoloki principi su: - Fenomen eksperimentalne analize, - Prirodni eksperiment. Getalt zakoni esto se deava da mi u iskustvu imamo odreena saznanja koja nisu dio naeg prostog opaanja. Upravo na to se bazira getalt psihologija. Wertheimer je primjetio da mi opaamo pokrete i kada ne postoji nita vie od niza meusobno nezavisnih dogaaja koji se smjenjuju (npr. neonske
4

reklame koje izgledaju kao da se kreu). Ovaj efekt je nazvao Fi efekt (phi phenomenon) i on ini osnovu pokretnih slika. Mi opaamo pojedinane drai kao i povezanost izmeu njih i sve doivljavamo kao jedinstven doivljaj. Getalt psihologija dalje kae da je u ljudskoj prirodi da opaa cjelinu predmeta isto kao i pojedinana svojstva tog predmeta. To ne podrazumjeva samo sposobnost da imamo takvo opaanje ve i snanu tendenciju da to radimo. ak i dogaajima koji ne posjeduju getalt strukturalne kvalitete dodajemo strukturu. Prilikom opaanja postoje brojni principi organiziranja koji se nazivaju Getalt zakonima. Najuopteniji zakon se naziva law of prgnanz - zakon ispunjenosti. Prgnanz je njemaka rije za trudnou, ali ne trudnou u smislu noenja djeteta ve trudnou kao ispunjenost znanjem. Ovaj zakon kae da smo mi instiktivno voeni da opaamo stvari onoliko dobro koliko je to mogue. Na primjer, grupu taaka koje formiraju zvijezdu emo vidjeti kao zvijezdu, a ne kao grupu pojedinanih taaka. Mi posjedujemo tendenciju da kompletiramo figuru, damo joj onaj oblik koji bi trebalo da ima. Kao to moemo na ovoj slici da vidimo slovo B . Ovaj najuopteniji zakon obuhvata sljedee zakone: zakon zatvaranja, zakon slinosti, zakon blizine, zakon simetrije i zakon kontinuiteta

1. Zakon zatvaranja kae da ukoliko neto nedostaje na inae

kompletnoj figuri mi emo teiti da to dodamo. Na primjer, trokut kome nedostaje mali dio ivice emo i dalje vidjeti kao trokut. Ukoliko je predstavljen dovoljan dio oblika promatra e sebi predstaviti cijeli oblik.

Iako panda nije zavren, dovoljan dio oblika je dao da bi oko posmatraa samo zavrilo oblik.

2. Zakon slinosti kae da emo teiti da grupiramo sline predmete

zajedno tako da formiraju getalt, organiziranu cjelinu. OXXXXXXXXXX XOXXXXXXXXX XXOXXXXXXXX XXXOXXXXXXX XXXXOXXXXXX XXXXXOXXXXX XXXXXXOXXXX XXXXXXXOXXX XXXXXXXXOXX XXXXXXXXXOX XXXXXXXXXXO Na ovom primjeru opaamo liniju slova O bez polja slova X.

Objekti koji su slini se opaaju kao cjelina kao to na ovoj slici. Jedanaest udaljenih oblika vidimo kao cjelinu zbog njihove slinosti. Trokutasti oblici na figuri orla su slini sa trokutastim oblicima koji formiraju sunce.

Kada djeluje zakon slinosti moe se desiti da neki predmet bude znaajan zbog svoje razliitosti. Ova pojava se naziva anomalija. Krajnja desna figura postaje centralna taka slike zbog svoje razliitosti sa drugim figurama.

3. Zakon blizine. Stvari koje su prostorno blizu opaamo kao cjelinu. Na

primjer: ************** **************

6

************** Mnogo je vjerovatnije da emo vidjeti tri linije * nego etrnaest skupova od po tri* pojedinano. Devet kvadrata nisu blizu jedan drugog, pa ih opaamo kao zasebne cjeline.

Ukoliko su kvadrati jednu cjelinu.

priblieni jedan drugom opaamo ih kao

Petnaest figura formiraju getalt (oblik drveta) zbog svoje blizine. 4. Zakon simetrije:

[ ][ ][ ]
Unato pritisku zakona grupe da grupiramo najblie zagrade jedne sa drugima simetrija preovladava u naem opaanju i mi vidimo parove simetrinih zagrada.
5. Zakon kontinuiteta.

Kad vidimo liniju koja se nastavlja kroz drugu liniju umjesto da se zaustavi i
7

krene iz poetka mi emo opaati kompoziciju od dvije linije, a ne kombinaciju dva ugla.

Prilikom zakona kontinuiteta oi promatraa se kreu preko jedne figure i nastavljaju se kretati preko druge. Na slici promatraeve oi e prirodno pratiti krivu liniju preko slova N i doi direktno do javorovog lista.

Figura pozadina Figura-Pozadina je jo jedan od principa Getalt psihologije. Klasian primjer je ova slika. Mi opaamo figuru i povrinu oko nje kao pozadinu. Balansiranjem odnosa figure i pozadine moe se dobiti jasnija slika. Neobinim odnosom izmeu figure i pozadine moemo vidjeti dvije slike, centralnu figuru i figuru koju formira pozadina.

Ovdje se nalazi samo jedna slika i ipak ne mijenjajui nita osim naeg stava u stanju smo da vidimo dvije slike. ini se da nije mogue vidjeti obje figure u isto vrijeme.

Odnos figure i pozadine se mijenja kako usmjeravamo pogled na oblik sijenke ili na siluetu unutar njega. Po Wertheimeru ovjek opaa primarno
8

ve organiziran prostor. Percepcija je in debalansa meu brojnim informacijama koje preko ula paralelno prispjevaju u na mozak. Taj debalans je izdvajanje figura na raun pozadine. Figure postaju osmiljeni objekti, naa svijest njima barata, a pozadina ostaje odbaeni fon koji, naravno, utie na nae opaanje figure, ali kojeg nismo svjesni. Getalt principi nisu pravilo svakog opaanja ve samo kada neto opaamo prvi put. Uzmimo na primjer pamenje koje takoer ima utjecaj na ove zakone. Ukoliko vidimo nepravilnu figuru vrlo je vjerovatno da e se ona u naem pamenju u odreenoj mjeri ispraviti. Ili ukoliko iskusimo neto to za nas i nema previe smisla mi emo se truditi da to zapamtimo sa znaenjem kojeg moda tu i nema. Odlian primjer su snovi. Kada prepriavamo nekome na san mi emo ga malo prepraviti tako da dobije neki smisao. VIZUALNA PERCEPCIJA U UMJETNOSTI POKRETNIH SLIKA Opaanje ili percepcija prua ovjeku jedan poseban svijet koji svako od nas smatra svojim i istovremeno zajednikim svijetom svih ljudskih bia. Znamo da drugi ljudi opaaju na slian ili istovjetan nain kao i mi, ali je ovjek odavno shvatio da svijet u svijesti drugih ljudi izgleda drukije, da je opaanje subjektivan doivljaj i da svaki ovjek ima pravo na svoju istinu, pa i umjetnik u svome dijelu. Za pokretne slike objektivne stvarnosti moe se rei da su samo jedna vrsta kopije te stvarnosti ili njena interpretacija. Vizualnim opaanjem i posredstvom ula vida, ovjek postaje svjestan predmeta, njihovih oblika, boja, odnosa meu njima i odreenih promjena u spoljnjem svijetu i unutar svog organizma. Percepcija je, dakle, dinamika interpretacija kore velikog mozga i primat u vizualnom opaanju pripada cjelovitoj formi, a ne njenim dijelovima, tj.elementima. Najvanija osobina procesa opaanja jeste neprekinuto povezivanje detalja, da bismo percipirali objekte u cjelini. Neprekidno traimo vezu izmeu objekata, da bismo razumjeli njihov smisao. U naem pamenju uvaju se stereotipi i obrasci bezbroj slika realnoga svijeta, kao i stereotipi veza izmeu objekata i pojava. Poreenjem percipirane slike sa stereotipom u pamenju, nastaje prepoznavanje i razumijevanje onoga to su opazila naa ula. Poto se nae cjelokupno saznanje zasniva na neospornoj nesavrenosti ula vida i ostalih ula, u procesu opaanja stvaramo svoj sopstveni materijalni svijet u kojem ivimo. Predrasude i neznanje zamagljuju opaanje. Napredak umjetnosti jeste trijumf nad predrasudama i neznanjem. Ljudski mozak trai veze i odnose izmeu razliitih objekata, kako bi shvatio neko stanje ili radnju. Traenje veze, slaganje i poreenje, montaa razliitih sadrinskih nivoa informacija postoje da bi se shvatilo ono to se nalazi pred oima. Opaanje je proces u kojem se realizira umjetnost. Poruka sa estetskom funkcijom ima dvosmjeran tok komunikacije izmeu umjetnikog
9

djela i svjesti promatraa. Poruka u audio-vizualnom umjetnikom djelu takoer ima svoju dvosmislenu strukturu i zahtjeva interpretativan napor gledalaca, koji najzad bivaju nagraeni pronalaskom sutinskog poretka, oputajui se u specifinom uivanju koje prevazilazi puko zadovoljstvo ulnog doivljaja. Sloeni psihofiziki procesi prisutni su u inu stvaranja filmskog djela kao i u inu doivljavanja djela od strane gledaoca. Opaanje slika na ekranu i njihovog specifinog smisla nastalog u poreenju sadraja, sloenog kretanja i montane organizacije neophodno zahtijeva uvaavanje njegovih psihofizikih mogunosti i ogranienja. Vizualne informacije na ekranu opaaju se u tri perceptivna nivoa rada ula vida i mozga: 1. Na fiziolokom nivou ulne percepcije opaaju se promjene u jaini osvjetljenosti i obojenosti taaka percipiranog objekta na retini oka, putem poreenja, tj. sparivanja prethodnih i potonjih signala. 2. Na psihofiziolokom nivou nastaje poreenje ulno percipiranih slika sa slikama koje se uvaju u naoj memoriji. Veliki dio onoga to mislimo da vidimo ili ujemo potie od naega pamenja. 3. Na psiholokom nivou uspostavlja se poreenje izmeu opaenih i poznatih objekata u cilju razumijevanja opteg toka razvoja dogaaja. Sva tri nivoa percepcije sasvim su identina sa stvaralakim procesom montae. Kao jedan od optih principa percepcije, usporedba u sebi sadri injenicu slaganja neega i efekt posljedice usporeivanja, koji pokazuje da se poreenje izvodi u cilju dobivanja rezultata kao samostalnih proizvoda ovog djelovanja. To je i smisao montae kao misaonog i emocionalnog procesa. MONTAA NA FILMU STVARANJE NOVIH ZNAENJA Materijalna osnova filmske montae jest rez, fiziki spoj dva kadra. U spoju bilo koja dva kadra nastaje jedna vrsta pokreta, iluzija kretanja koju smo ranije spomenuli fi efekt. Ta tzv. skrivena dinamika slike ne postoji u ulnoj stimulaciji pojedinanih elemenata, ve iskljuivo na ekranu, kao specifian doivljaj u cjelini, pa je zbog toga doivljajno drukiji i bogatiji od pojedinano datih elemenata. U montai, fi efekt je dinamiki izraz koji nastaje prilikom spajanja dva kadra statinog ili dinaminog sadraja, snimljenih statinom ili pokretnom kamerom, u kojima postoji razliitost linearne i tonalne kompozicije. Prema vrsti utiska, iluzija kretanja moe biti u obliku fi skoka, fi udara, fi transformacije I fi rotacije. U kontekstu povezivanja vie kadrova u jednu montanu cjelinu dobivamo novo znaenje. Odavno je poznat efekt Ljeva Kuljeova i njegova formula A+B=C, to jasno govori o sasvim novom znaenju sueljenih kadrova. Prosjeni gledalac ne reagira na svaki dodani kadar kao na pojedinanu pojavu. Novi kadrovi dodaju informacije ili slike prii koja je u toku. Smjene s jednog na drugi kadar ne doivljavaju se, niti pamte kao diskretni fiziki dogaaji oznaeni rezom, ve radije kao poveanje koliine informacija
10

vezanih uz razvoj prie. Gledalac reagira na nove kadrove kao na izvore novih injenica ili detalja injenica o fikcionalnom ili dokumentarnom okoliu prie. esto je zadatak gledaoca da nove injenice ukljui u koherentan sklop zajedno s prijanjim informacijama dobivenim u filmu. Taj zadatak nije jednostavan, on zahtijeva angairanje gledaoevih induktivnih sposobnosti. Gledalac mora zakljuiti o odnosu izmeu novog materijala i prijanjih informacija. Montaa kadrova ne iznosi cijelu priu; sam koncept montae podrazumijeva da se radi tek o djelominoj prezentaciji. Gledalac mora popuniti praznine. Obino to ini dajui informacijama iz novog niza kadrova objanjenje kojim se ti kadrovi usklauju s onim to gledalac ve shvata od prie. Gledaoeva uloga obuhvata izvoenje zakljuaka, dok uloga filmskog autora obuhvata impliciranje. Montaa je komunikacijska praksa temeljena na rezu koja potie gledaoca da izvede zakljuak o znaenju niza kadrova u odrednicama najboljeg mogueg objanjenja tog niza. Temelji za izvoenje zakljuaka raznovrsni su i brojni, a ukljuuju nekoliko tipova narativnih osnova, ulne i tematske usporedbe i kontraste, kao i lingvistike i konceptualne evokacije. Ovi temelji slue kao premise za indukciju koja u kombinaciji s posebnostima samoga filma i njegovim irim istorijskim kontekstom postavlja hipoteze o znaenju niza povezanih kadrova. Gledalac e moda morati prebrati svoj repertoar induktivnih strategija kako bi raspakirao sekvencu; ova je potraga uslovljena postavljanjem najkoherentnijeg tumaenja filmskog materijala. U sluajevima gdje se montaa opire tradicionalnim induktivnim premisama, gledalac e, da bi objasnio montane postupke, morati zapaziti kako se dati niz kadrova odnosi prema filmskoj prolosti, bilo kao mogue njeno proirenje ili kao osporavanje ukorijenjenih metoda. Isto e tako morati upotrijebiti i svoje poznavanje kulture kako bi objasnio montau. Gledalac objanjenje nee iitati, ve izvesti zakljuivanjem. Ondje gdje objanjenja nema, gledalac e montau ocijeniti kao besmislenu ili kao pogreku. ZAKLJUAK Teorija Getalta je jako vana u istoriji psihologije, ali ne samo nje. Getalt je, dakle, pojam koji oznaava cjelinu, lik, formu, nasuprot elementu. Pravila ove psiholoke kole, formulirana kao reakcija na atomistiku orijentaciju preanjih teorija, istiu da se cjelina bilo ega razlikuje od sume njegovih dijelova. Getalt je cjelovita struktura, konfiguracija (fizika, socijalna, bioloka ili psiholoka) koja ima svojstva nesvodljiva na skup dijelova od kojih je sainjena. Po pitanju umjetnosti ova kola je presudno utjecala na stavove u umjetnosti koji su dali Bauhaus kolu, dolo je do prodora umjetnikog dizajna u industrijsku proizvodnju i svakodnevni ivot. Premda se ovom pristupu zamjera nekompletnost doivljaja umjetnosti njen bitan udio i nije u tumaenju globalnog procesa doivljavanja umjetnosti, ve ba u uim,
11

molekularnim objanjenjima zavisnosti doivljaja od dobre forme, sklada, unutranje dinamike slike, dubine, pokreta i boje. Tu su doprinosi Teorije getalta fascinantni.

Koritena literatura:
1. Predrag Ognjenovi: Psiholoka teorija umetnosti, Institut za psihologiju,

Beograd, 1997.
2. Rudolf Arnheim: Umetnost i vizuelno opaanje, Psihologija stvaralakog

gledanja, Umetnika akademija, Beograd, 1987. i 1998.

3. Gardner Murphy: Istorijski uvod u savremenu psihologiju, Savremena

kola, Beograd, 1963.

4. David Krech, Richard Crutchfield: Elementi psihologije, Nauna knjiga,

Beograd
5. Marko Babac: Jezik montae pokretnih slika, Clio, Univerzitet u Novom

Sadu, Akademija umetnosti, Beograd/Novi Sad, 2000. 6. Gestalt psychology (2009). Retrived 25.V.2009. from www.wikipedia.org

12